VELJVELJAÈAAÈA20032003

22

ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODI�TE 95

ISS

N 0

35

4-0

65

0

HP 02-2003 korice.qxd 05. 01. 2004. 18:39 Page 1

ÈASOPIS izlazi u 10 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz, te za studeni i prosinac kao dvobroj). Prvi broj iza-šao je 1. lipnja 1898. kao glasilo Hrvatskog planinarskog društva. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2003. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèunizdavaèa 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na broj« obavezno treba upisati svojpretplatnièki broj koji se nalazi na naljepnici uz adresu na omotu èasopisa. Pretplata za inozemstvo (32 eura)uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX 25731-3253236, na isti naèin.

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju se pismom, telefonom, faxom ili e-mailomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æemo im poslati uplatnicu i brojeve izašle odpoèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu primati primjerak èasopisa.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati poštom, na disketi ili putem e-maila. Krajnji rok za primitak priloga je 1. danu prethodnom mjesecu (za dvobroje dva tjedna kasnije). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljim izborom ilustracija. Slike semogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Snimke digitalnom kamerom trebaposlati kakvi jesu, a skenirane slike treba pripremiti u rezoluciji od 300 dpi. Svi primljeni materijali se na za-htjev vraæaju autorima. Za detaljnije upute obratite se uredniku.

ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER«

JOURNAL OF CROATIANMOUNTAINEERING ASSOCIATION

Veljaèa 2003 Broj 2 Godište 95February 2003 Number 2 Volume 95

S A D R Ž A J

Slika na naslovnici:Pogled s Omiške Dinare na Poljičku planinu, foto: Goran Gabrić

Vesna Holjevac. . . . . . Boje jeseni u Julijskim Alpama . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Mirta Mataija i

Goran Zaborac. . . . Hajdova hiža - podzemna ljepotica. . . . . . . . . . . . . . 36

Krešimir Jakupak . . . . U potrazi za velebitskom degenijom . . . . . . . . . . . . 39

Vanja Radovanoviæ. . . Putovi za radoznale planinare . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Željka Lisak . . . . . . . . Planinarsko i fotografsko druženje u Slavoniji. . . . . 46

Iz Slavonije do alpskih vrhunaca . . . . . . . . . . . . . . . 48

Davor Tomièiæ . . . . . . Otkrivanje Velebita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

Miljenko Pavešiæ . . . . Na Kleku 5. sijeènja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Faruk Islamoviæ . . . . . Zloèin na Plešivici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

Vlatko Oštriæ. . . . . . . . Još ponešto o Ratkovom skloništu . . . . . . . . . . . . . . 54

In memoriam: Marijan Polanc . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

Planinarske kuæe i putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: C. Šoštariæ. . . 59

Vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

Speleologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

IZDAVAÈ:HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

TEL./FAX. 01/48 24 142TEL. 01/48 23 624

E-MAIL: HPS@ZG.TEL.HR

WWW: HPS.INET.HR

E-MAIL UREDNIŠTVA: HRVATSKI.PLANINAR@VIP.HR

WWW: HPS.INET.HR/HP

UREDNIK:ALAN ÈAPLAR

SV. MATEJA 7, 10010 ZAGREB

TEL. 091/51 41 740TEL./FAX. 01/66 88 512

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

UREDNIÈKI ODBOR:DR. BORISLAV ALERAJ

DARKO BERLJAK

DR. SREÆKO BOžIÈEVIÆ

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MLADEN FLISS

ZDENKO KRISTIJAN

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK:»EKOLOŠKI GLASNIK«

DONJA LOMNICA

HP 02-2003 korice.qxd 23.4.2006 16:41 Page 2

2, 2003 33

Nikako ne mogu shvatiti kako sam se dalanagovoriti na ovaj izlet. Mjesecima nisam bilanigdje, a sada - Julijske Alpe. Ljutim se sama nasebe �to sam dopustila da me u trenutku poneseuzbuðenje primamljivog izleta dok zadnjimatomima snage pomièem nogu pred nogu. Sti�emuvjerljivo meðu zadnjima: tako mi i treba kad nepo�tujem svoje granice.

- A, tu si, napokon si do�la! - jedva primjeæu-jem da je to upuæeno meni. Umjesto odgovora,nemoæno pu�tam te�ki ruksak da mi sklizne nizleða i stropo�ta se na tlo. Sjedam na kamen i gle-dam u prazno. »Samo da doðem do daha«, jedinami je misao koja struji kroz glavu. Nisam svjesnanièega oko sebe. Nada mnom je samo nebo, pre-kriveno oblaènim slojem i tako sivo, tmurno.Odra�ava moje trenutno stanje.

A onda... sunce se iznenada probije krozoblake i obasja mi lice. Volim sunce, u�ivamsvaki put kad osjetim njegovu toplinu. Osjeæamkako se u tijelo naglo vraæa snaga i volja da po-ðem dalje. Svijet poèinje dobivati konture i»magla« se gubi iz mojih oèiju.

Nalazim se na malenom vidikovcu uz rub�ume. Uokolo str�e gorski vrhovi odjeveni u je-senje ruho. Pod suncem odjednom sve izgledadrugaèije, toplije nego prije. Skreæem pogled naprijatelje oko sebe. Promatram jednog kako u�ivau golemom maminom sendvièu, drugi pak tra�ine�to po ruksaku. A vodiè dovikuje: »Spremajtese, idemo dalje za pet minuta!«. Na brzinu gutamsvoj sendviè i kreæem dalje.

�uma je jo� ljep�a iznutra. Crvene, �ute ismeðe bjelogoriène kro�nje kao da se nadmeæu u

BOJE JESENI U JULIJSKIM ALPAMAZapis s izleta na Pr�ivec i Triglavska jezera

VESNA HOLJEVAC, Zagreb

Vidik s Pr�ivca prema Bohinjskom jezeru foto: Vesna Holjevac

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 33

2, 200334

ljepoti boja. Tu i tamo primjeæujem poneku ze-lenu kro�nju koja se jo� odupire jeseni. U�ivamcijelim biæem.

Negdje na pola uspona prema vrhu Pr�ivcuponovno nestaje zanosa kojeg je nakratko probu-dilo sunce. I �uma oko nas postaje sve tamnija, ali�æe �u�ka pod nogama. Penjanje postaje sve na-pornije i pri�eljkujem da sve to zavr�i �to prije.Vidim prijateljev ruksak daleko ispred sebe nasusjednom brdu i tek tada shvaæam koliko je ciljjo� daleko. Tijelo mi vapi za odmorom, ali poku-�avam ne misliti na to. Trudim se zaboraviti nasve tra�eæi u�itak u novim prizorima alpske lje-pote.

Meðu kro�njama, ispred nas se ukazuje pre-poznatljivo oblièje Triglava. Iako je kilometrimadaleko, èini se da je tako blizu. Netko govori daimamo sreæe �to je dan ovako lijep, jer je to pravarijetkost u ovo doba godine u Alpama.

Sat poslije le�im na vrhu. Trava ispod menemekana je poput jastuka. Blag povjetarac i suncesu�e mi znojno èelo. I svi oko mene u�ivaju upogledu na Bohinjsko jezero i vrhovima koji sezrcale na njegovoj modrozelenoj povr�ini. Koje liljepote! Da, zbog ovog vrijedi pretrpjeti i malonapora. Umor se veæ sada èini dalek, kao da sedogodio prije mnogo godina. Èini mi se da bihmogla ovako sjediti satima i oslu�kivati prirodukako di�e oko mene. Opet se prisjeæam za�tovolim planinariti.

Te veèeri blagovaonica u planinarskomdomu slièi na ko�nicu, samo �to se umjesto zu-janja pèela èuje �amor planinara. Prislu�kujemrazgovore koje se vode za susjednim stolovima.Razgovara se uglavnom o neobiènom vremenukoje nas je dosad pratilo i o dojmovima s uspona.Iako je put bio dug, to se ne primjeæuje; iz svihkutaka dopire razgovor ili smijeh, a u zraku se os-jeæa dobro raspolo�enje.

Tonem u san slu�ajuæi burnu raspravu o zvi-jezdama i udaljenim svjetovima. Nekolicina bud-nih planinara ispred doma u�iva u sjaju zvjez-danog neba. Daleko od grada nebo je bogatijezvijezdama.

Krajolik ni drugoga dana nije bitno drugaèiji:�ume, proplanci, doline ispresijecane bijelim ka-menom, gorska jezera neobiènih boja, sve sestapa u jedinstvenu sliku. Na prijevoju ispodMale Tièarice dijelimo se na dvije skupine. Veæi-na se odluèuje za uspon na vrh. Ja æu se radijeodmoriti. Sjedam na klupu i pogledom pratim onekoji su se uputili prema vrhu. Mo�da sam ipaktrebala iæi? Izgleda tako blizu.

Poslije povelike kolièine slatki�a i vodeodluèujem se malo pro�etati okolicom. Imam jo�vremena do povratka skupine s vrha. Tra�im na-stavak puta izmeðu borova i stijena. Samo dese-tak metara dalje, stijena se otvara ispred mene iotkriva dolinu u kojoj prevladavaju �uta, bijela izelena boja. Planinarska staza se tu gubi, a ispred

zjapi provalija. Izbijam izglave pomisao da æemo seovuda spu�tati i vraæam se doklupe, tra�eæi markaciju udrugom smjeru.

Po povratku s vrha, vodièodmah kreæe prema onoj»provaliji«. O, ovdje ipakpostoji put, osiguran je kli-novima i sajlama. Nikadaprije nisam imala iskustva saklinovima i sajlama, pogoto-vo ne sa ovakvom gromadomod ruksaka. Osjeæam kako misrce kuca sve br�e. - Nije te�-ko - neki me neuspje�no tje�e- pomoæi æemo ti. Prilazimprvom klinu, povratka nema.

Dva gorska oka foto: Vesna Holjevac

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 34

2, 2003 35

Spu�tam nogu na malu izboèinu i hvatam sajlu.Ako ne gledam dolje hoæe li biti lak�e? Èujemglas iznad sebe: »Stavi lijevu ruku ovdje, desnunogu tamo...« Ne sti�em niti shvatiti te upute, aveæ sam ispod strmine. Pogledam prema gore ividim ostatak skupine kako se spu�ta. Ne vjeru-juæi sama sebi �to sam pro�la, jo� pod sna�nimdojmom, �utke zahvaljujem na pomoæi.

Triglavsko dvojno jezero poda mnom izgledatako sitno i nestvarno, kao lice s dva modra oka.Najbr�i iz na�e skupine veæ su pored jezera, od-maraju se dok se boje pred njima prelijevaju izmodre u zelenu nijansu. �ute kro�nje ari�a okojezera dodaju tom prizoru jo� slikovitosti. Neki suplaninari skinuli gojzerice i hlade noge na po-vjetarcu. Slijedim njihov primjer i bosa sjedam nameku travu. Slijedi krasan ruèak u prirodi i jed-nosatni odmor.

I ovdje se �ivo razgovara, uglavnom o Ko-marèi. Prièe nekih djeluju pomalo zastra�ujuæe.Neki prièaju kako im je uvijek bila dosadna, nekikako im je te�ka, ali svi koji o njoj prièaju su jepro�li. Ako su mogli oni, moæi æu i ja.

Spu�tamo se putem preko Crnog jezera. Du�doline, stijene se postupno zatvaraju nad nama ipostaje prilièno mraèno, iako je sunce jo� visokona nebu. U dolini se osjeæa vlaga, listovi su mo-

kri, a tlo sklizavo. Pretpostavljam da sunce ova-mo rijetko dolazi, ali je unatoè tome vegetacijavrlo bujna. Preskakujemo sru�ena stabla obraslamahovinom ili se provlaèimo ispod njih. Ovo iz-gleda kao prava pra�uma.

Evo nas i na toj èuvenoj Komarèi! Zavoji sukratki i strmi. Ruke koristim gdje god mogu.�uma skriva pogled prema dnu Komarèe, pa neznam koliko jo� ima. Jedino �to vidim ispred sebeje uska stazica prekrivena slojem otpalog li�æa.Hoda se polako. Kamenje skriveno ispod li�æa jeopasno. Neoprezan korak i... ugledam metalnuploèu na stijeni pored sebe i ispod nje mali lam-pa�. Nelagoda se uvlaèi u mene. Nekako isto-dobno u koljenima poèinjem osjeæati bol kojabrzo prelazi u peckanje. Ako koljeno popustimogla bih se naæi metrima ni�e na nekom drvetu.Nastojim se usredotoèiti na hodanje. A spust trajei traje...

Te veèeri, vukuæi se kuæi, govorim sama sebida je ovo zadnji izlet na koji sam oti�la nespremna.Ipak, sjeæanje na napore brzo blijedi i ostaje samosaznanje da se za lijepe stvari treba malo i potru-diti. A njih je na ovom izletu stvarno bilo u izo-bilju; vidjela sam sva�ta, nauèila sam mnogo,osjetila pravi planinarski duh. Ma ne, nije mikrivo �to sam i�la!

Jesen u Alpama, vidik sa Pr�ivca iznad Bohinjskog jezera foto: Alan Èaplar

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 35

2, 200336

Olimp i Had, nebo i podzemlje; dva su su-protna svijeta. Pa ipak, svaki na svoj naèin zanim-ljivi su ljudima jo� od davnih vremena. Kolikogod bio uzbudljiv pogled u zvijezde, toliko i pod-zemlje zadivljuje èovjeka. Nije sluèajno velikipisac i vizionar Jules Verne pisao o putovanju naMjesec i o putovanju u sredi�te Zemlje. Osimtoga, jo� u davna vremena, kao antiteza pirami-dama koje streme ka nebu, u podzemnom graduKapadokiji u Turskoj, izdubljena je piramida uzemlji koja svojom velièinom odgovara svojimnadzemnim srodnicama iz Doline piramida. A neki na�i davni preci ostavili su nam svoje sli-karije, prva umjetnièka djela upravo na zidovimaspilja u �panjolskoj.

Sjeverno od Delnica uzdi�e se brdo Drgo-malj, koje sa svoje sjeverne strane, prema Kup-skoj dolini, skriva ulaz u najveæu i jednu od naj-ljep�ih goranskih �pilja - Hajdovu hi�u. Nakonnekih 7-8 kilometara vo�nje po �umskoj cesti,dolazi se do mjesta odakle se dalje mo�e jedinopje�ice. Zima sa svojim saveznicima snijegom iledom jo� je jednom uspje�no obavila svoj zada-tak: prilazni put potpuno je uni�ten i jedino nasmarkacije na stablima vode u pravom smjeru.Svejedno, upravo zbog tog te�kog, gotovo pogi-beljnog puta �to vodi do utrobe Zemlje, do ulazau �pilju, znala sam da nas tamo èeka jedan gotovonetaknuti kutak prirode. Nakon pedesetak minutahoda uzdu� strme padine Drgomlja, jo� k tomeprekrivene vla�nim i skliskim li�æem, izmeðu nasi Hajdove hi�e bio je jo� samo prelazak prekosipara. Pre�li smo ga hodajuæi na dovoljnoj uda-ljenosti jedan od drugoga, a svaki je korak izazi-vao odrone veæeg i manjeg kamenja.

Konaèno, evo nas na samom ulazu. Nekoæ suovu �pilju nastanjivali ljudi »hajdi« koji su sta-novnike Kupske doline upozoravali na vrijemeoranja i sjetve. Tako ka�e legenda. Jedan pogledna neobraðena prostranstva uz Kupu dovoljan jedokaz da te »hajde« ne treba vi�e tra�iti u ovoj�pilji.

Na ulazu - oblaèenje. Temperatura od 7oC u�pilji stalna je tijekom cijele godine. Prije ulaskatreba provjeriti opremu: sve je na broju, sve jespremno. Tu su dvije kamere, stativ, èetiri reflek-tora s baterijama i svakom njegova naglavna ba-terijska svjetiljka. Okreæemo leða Suncu i ula-zimo u svijet Podzemlja.

Hajdova hi�a ima dva kraka. Desni je pristu-paèniji, ali siroma�niji ukrasima. Dugaèak je 400metara, a najljep�e u njemu je jezerce, jedno odèetiri u Hajdovoj hi�i. Kada je 1898. DragutinHirc pisao o �pilji, pisao je samo o tom desnomkraku, koji je u to vrijeme bio poznat i dijelom is-tra�en. Prije nekoliko godina otkriveno je jo� 300metara kanala u ovom kraku. Lijevi je kanalotkriven tek 60-ih godina pro�log stoljeæa.

Mi kreæemo lijevim kanalom. Ulaz u njegamaskiran je hrpom kamenja, uzak je da se èovjekjedva provuèe i dubok je tri metra. Na dnu jemala, tijesna ploèa gdje treba leæi na trbuh i le�eæiprovuæi tijelo uskim prolazom izmeðu prvih siga.To je svojevrstan poklon �pilji i njenoj ljepoti.Slijedi jo� jedno spu�tanje od dva metra. Ovdje,na stijeni uoèavam olovkom nacrtanu strelicukoja pokazuje prema gore. Vjerojatno je to ozna-ka nekog od prvih istra�ivaèa, koja je trebalaomoguæiti siguran povratak. Dalje je jo� nekolikotakvih oznaka. Zaèuðujuæa je njihova o�trina i

HAJDOVA HI�A - PODZEMNA LJEPOTICA

MIRTA MATAIJA i GORAN ZABORAC, Delnice

»�pageti«

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 36

2, 2003 37

jasnoæa; kao da su nacrtane prije nekoliko dana, ane prije pedeset godina. Jo� je neobièniji potpisu blatu na kraju �pilje; u datumu stoji godina1967., a rubovi tog potpisa su jednako o�tri kaoda je ucrtan juèer. Uostalom, �to je 50 godina u�ivotu �pilje stare 27 tisuæa godina?

Do prve dvorane (zapravo druge dvorane, jerje prva ona na ulazu, u kojoj se vjerojatno uru�iostrop, pa u njoj nema siga) sti�e se puzanjemispod �ume stalaktita. Ovo je najljep�a dvorana.Dugaèka je dvadesetak metara i �iroka barem istotoliko, a ispunjena je predivnim �piljskim ukra-sima. Na tlu se iz blata poput bode�a izdi�u vitki,elegantni stalagmiti. Izmeðu njih se izdvaja ka-mena zdjelica, koju nazivamo »�kropilnica«.

Ravnu, bistru povr�inu vode u pravilnim vre-menskim razmacima remete kapi �to kaplju sasvoda dvorane. Kap - ti�ina - kap. I tako veæ sto-ljeæima istim, nepromijenjenim ritmom. Vrijemeje za snimanje. Palimo sva raspolo�iva svjetla.Na�a èetiri moæna reflektora ni izbliza nisu do-voljna da osvijetle sve tajne ove dvorane. Njihovase svjetlost probija izmeðu gusto poredanih, tan-kih bijelih stalaktita koji neodoljivo podsjeæaju na�pagete. Na vrhu svakog �pageta kapljica vodesvjetluca se kao LED-dioda. Voda je, konaèno i»kriva« za oblike koje susreæemo u podzemlju:prolazeæi kroz tlo ona otapa kalcijev bikarbonatkoji polako kristalizira u kalcit. Ponekad su po-trebne godine da siga naraste jedan milimetar.

Malo naprijed u istoj dvorani, isprva zaklo-njena pogledima, stoji Majka Bo�ja. To je dva

metra visok stup koji se uz pravo svjetlo pretvarau figuru �ene. Netko se ovdje na�alio da bi prijedesetak godina ovaj stup vjerojatno drugaèijenazvali. Mo�da ima pravo, mo�da to i nije MajkaBo�ja, veæ Euridika koja je zbog Orfejeve nes-motrenosti ostala ovdje okamenjena. Ona, meðu-tim, stoji mirno i ponosno, svjesna da joj ime nemo�e oduzeti ljepotu i da æe, ma kako ju nazivali,svi posjetitelji �pilje ovdje zastati diveæi se njezi-nom lijevom profilu.

Na tom mjestu poèinje blag uspon. Kao na-grada za trud, na vrhu èeka æuk. Krila i �irokaokrugla glava - sve je na svom mjestu. Oèekujemperje pod rukama, ali osjeæam samo vla�an i hla-dan mineral. Na stijeni primjeæujemo pauka izra-zito dugih nogu. Tako je nevidljiv da ga samosporo kretanje odvaja od podloge na kojoj senalazi. Ka�u da u �pilji ima i �i�mi�a. Mi ih,meðutim nismo vidjeli.

Nakon uspona slijedi spust. Na stropu �pilje,u nekoliko se redova prote�u valovite bijele za-vjese. Meðu njima se istièe stisnuta �aka iz kojese cijede kapljice vode koje se raspr�uju pri udaruna tlo. Osvijetljene, izgledaju kao staklo koje serasipa na sitne, siæu�ne dijelove. Snimamo »�aku«,kapi i njihovo raspr�ivanje na stijeni.

Dalje nailazimo na jezerce duboko deset cen-timetara koje se rasprostrlo cijelim prolazom takoda ga treba pregaziti ili zaobiæi po skliskim stije-nama. Tko odluèi da ga pregazi mora dobro pri-tegnuti vezice na cipelama, jer noga upada takoduboko u blato omek�alo od vode, da ju je pri-lièno te�ko izvuæi. U tom prolazu nema gotovo

Zdjelica »�kropilnica«

Detalj iz druge dvorane

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 37

2, 200338

nikakvih ukrasa, a ni to jezerce nije stalno, veæpovremeno presu�i. Fljas - fljas - fljas. Svaki sekorak èuje kako mumlja meðu stijenama.

Tridesetak metara dalje, s desne strane pro-laza stoji golem, pet metara visok stup. Po cijelojpovr�ini ukra�en je rebrima �irokim tri, a dugaè-kim petnaestak centimetara. Rebra su boje bijelekave, a izmeðu njih su uske �upljine. Poredanasu savr�eno pravilnim vijencima od vrha do dnai uokolo stupa.

U visini oèiju dobro se primjeæuje popreènapukotina. Malo dalje uru�io se strop �pilje. Prolazse suzio samo na lijevi dio, dok s desne strane le�iodlomljeno kamenje. Stijene su tamne kao nigdjedrugdje u �pilji.

Ubrzo se ulazi i u zadnju dvoranu. Dalje, ba-rem zasada, nije pronaðen nikakav prolaz. Na li-jevoj strani pri kraju dvorane primjeæujemo okru-glu pukotinu, koja je mo�da kakav dimnjak, adesno od njega sa stropa se spu�ta golema �unka.

Zadnja dvorana je opet prilièno velika: duga-èka je petnaest, a �iroka deset metara. Na stropusu izrasle brojne sige, neke toliko velike i te�keda su se veæ odlomile i pale. Nekad ponosniukrasi sada le�e u blatu. Svejedno, jo� je punomalenih »vimena« ostalo gore. Ovdje, kao unekom obredu, gasimo sva svjetla i ostajemo upotpunom mraku. Mraku i ti�ini od kojih bole ne-navikle, civilizirane oèi i u�i.

To je lijevi krak Hajdove hi�e. Dok se vra-æamo, prati nas osjeæaj da smo otkrili samo dioistine i da su jo� mnoge tajne ove �pilje ostaleneosvijetljene. Iz svijeta u kojem su sjene ravno-pravne, mo�da i nadmoæne svjetlu, svatko iznosisvoj djeliæ spoznaje. A prije samog svjetla, po-tvrdu da smo na dobrom putu daje nam zrak kojipostaje to lo�iji i te�i �to smo bli�e izlazu, kojinakon nekoliko sati provedenih u podzemljujedva ulazi u na�e nosnice. Konaèno, vidi seSunce, vraæamo se u svijet na koji smo navikli.

Hajde, ljudi, vrijeme je za oranje!

Stup na ulazu u posljednju dvoranu

»�aka«

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 38

2, 2003 39

Jo� prije dvije godine odluèismo posjetiticarstvo velebitske degenije i to na njenom prvomnalazi�tu kod �ugarske dulibe na ju�nom Vele-bitu. Te godine �elja nam se nije ostvarila. Nai-me, plan je propao uslijed na�e nedovoljne infor-miranosti o opasnostima zaostalim iz nedavnograta. Dvije godine poslije ideja je jo� uvijek po-stojala, �tovi�e, postojali su i izgledi da se ona iostvari. Ovoga puta potrudili smo se prikupitivi�e informacija o planinarskim putevima i stanjuna ju�nom Velebitu. Tako smo doznali da je veæi-na planinarskih puteva sigurno za kretanje, kao icijeli Velebitski planinarski put, kojemu je prijenekoliko godina promijenjena trasa.

Konaèno, nakon nekoliko tjedana planiranjate okupljanja zainteresiranih, u petak ujutro oku-pismo se Hrvoje, Mislav, ja te jo� jedan va�an,

iako ne�iv èlan - Mislavov crveni Renault 4, kojije uvelike zaslu�an za dobar dio na�eg putovanja.Uputili smo se preko Karlovca, Duge Rese iJosipdola prema Senju. Kod �ute Lokve skrenulismo u dolinu Gacke prema Gospiæu i ondje naBa�ke O�tarije. Auto smo ostavili na Ba�kim O�-tarijama, pred hotelom »Velebno«, nabacili na-prtnjaèe na leða i krenuli prema �ugarskoj dulibi.No, na obli�njoj staroj �koli zatekli smo daljinar,koji nas je neugodno iznenadio. Naime, do �u-garske dulibe ima 7 i po sati hoda, a u tomtrenutku bilo je oko 15 i 30 poslijepodne, �to æereæi da bismo u najboljem sluèaju do na�egodredi�ta stigli oko 23 sata.

Kako nitko od nas trojice nije prije pro�aotim putem, kako smo imali petnaestak kilogramate�ke naprtnjaèe i kako bi nas zasigurno uhvatila

U POTRAZI ZA VELEBITSKOM DEGENIJOMAvantura izmeðu Ba�kih O�tarija i �ugarske dulibe

KRE�IMIR JAKUPAK, Zagreb

Velebitska degenija foto: Franjo Novosel

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 39

2, 200340

noæ, a buduæi da nismo ponijeli �atore, valjalo jepronaæi prenoæi�te do kojeg se mo�e stiæi za dana.Osim veæ spomenutog hotela »Velebno«, kojinije ulazio u obzir, znali smo samo za 2 sata ho-da udaljen planinarski dom u Ravnom dabru.

Meðutim, kako je krenulo, naravno da ni naRavni dabar nismo stigli. Tek �to smo krenuli,nai�li smo na planinarsko skloni�te, ali po�aromuni�teno za Domovinskog rata (1992.) i do danasna�alost neobnovljeno. I ba� dok smo hodajuæidalje komentirali kako je �teta da ovaj va�an vele-bitski prijevoj, idealan za bazu ili konaèi�te, ne-ma nikakvog planinarskog objekta, ugledamonekog domaæeg èovjeka, koji nam reèe da je èuoza neke bungalove kod Ure, ali da ne zna ni�tavi�e, pa da pitamo u hotelu.

U hotelu su nam potvrdili rijeèi dobrog èo-vjeka i za dvadesetak minuta bili smo kod bun-galova planinarskog doma »Prpa«. Radi se onekoliko lijepo opremljenih kuæica u ugodnojbukovoj �umici. Cijena noæenja je, dodu�e, ne�tovi�a od uobièajenog planinarskog cjenika (50 kns planinarskom iskaznicom), ali se isplati. Ovdje

se mo�e dobiti i niz informacija o planinarskimzanimljivostima u okolici.

Jo� iste veèeri stigli smo se uspeti na VelikiSadikovac (1286 m), s kojeg se pru�aju prekras-ni vidici prema Lici, srednjem i ju�nom Velebitu,a na drugu stranu prema plavom Jadranu s oto-kom Pagom u prvom planu. Planina i more, oto-ci i nebo ovdje su se isprepleli u nerazmrsivoklupko ljepote.

Sljedeæeg jutra evo nas opet ispred stare�kole. Put kreæe uzbrdo preko Sladovaèe i za pola sata sti�e na mjesto odakle se ponovno vidimore. Dalje se staza strmo obru�ava ka Jurkovimdolinama, gdje se spaja sa �irim putem koji dolazizdesna iz sela Konjskog. Slijedi uspon doPiskovite kosice, gdje markacija VPP-a sijeèestazu koja dolazi iz Bru�ana u Lici, a spu�ta seprema Lukovu �ugarju. Ovaj dio puta, izuzev�iSladovaèke dolce, stalno prolazi visokom brd-skom bukovom �umom. Sljedeæe raèvi�te je kod�ikiæa jatare. Jedan put ide kroz Ramino korito, adrugi preko Milkoviæa peæi, primorskom stranom.Oba se puta opet spajaju na livadama Ripi�ta.

DEGENIJA - VELEBITSKI ENDEMVelebitska degenija, Degenia velebitica (Degen) Hayek, niska je trajnica srebrnasto bijele boje

istovjetne boji vapnenca na kojem raste. Ima dugi korijen koji se uvlaèi u pukotine stijena i pod kamenje toèi-la, u gornjem dijelu jednostavan, a u donjem razgranat. Stabljike su duge 3 - 11 cm. Listovi su skupljeni urozete, usko kopljasti, bez peteljke, odozgo izboèeni, odozdo udubljeni, u�iljenog vrha. Dugi su 1 - 2,5 cm,a �iroki 2-4 mm. Cvjetiæi su �ute boje, imaju 4 latice duge oko 1,5 cm, a �iroke 3,5 - 4,5 mm, koje su zaoblje-nog vrha i cijelog ruba. Plodovi su jajolike komu�èice, pri vrhu stisnute, gusto dlakave, duge 1 - 1,3 cm, apromjera 7 - 8 mm. Sjemenke su velike, ja-jaste, spljo�tene, smeðe boje. Ovisno o vre-menskim prilikama, cvate od prve treæine svib-nja do poèetka lipnja, nakon �to okopni snijeg.Velebitska degenija voli izrazito osunèane po-lo�aje pa uspijeva na ju�nim i jugoistoènim ek-spozicijama, podnosi su�u i ekstremne temper-aturne razlike.

Kao tercijarni relikt predstavnik je florekoju su gotovo izbrisale klimatske i geolo�kepromjene u pro�losti. Do danas su opisana 4nalazi�ta i to 3 na Velebitu, dok je èetvrtosmje�teno u zaleðu primorskog mjesta Sibinja,izmeðu Novog Vinodolskog i Senja. Vrlo jezanimljivo da se ovo potonje prostire na samo350 m, dok na ostalim stani�tima raste na 1200- 1300 metara nadmorske visine.

Komu�èice (plodovi) velebitske degenijefoto: Kre�imir Jakupak

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 40

2, 2003 41

Mi odabiremo dulju i bolje markiranu dio-nicu preko Jurlinog sedla do Milkoviæa peæi. Toje prostrana prirodna �pilja pod velikom stijenom,koja i danas povremeno slu�i kao prirodni zaklonvelebitskim pastirima i stoci.

Ubrzo sti�emo i do kote 766 gdje, umjesto danastavimo nizbrdo za Lukovo �ugarje, skreæemolijevo za Bukovu dragu. Kao �to joj i ime govori,�umovita je to draga obrasla lijepim bukvama,pomalo neobiènim za primorsku stranu Velebita.Od Bukove drage put postaje vrlo strm i napo-ran, pogotovo za hodaèa koji hoda 7 sati s te�kimruksakom. Korak po korak, put nas vodi na Veli-ki i Mali Jasenovac, gdje nas iznenaðuju lijepelivade unutar �ume. Opet strmina, sve te�e i te�ehodamo, ali osjeæamo da se bli�i kraj uspona,naziremo kraj �ume i konaèno izlazimo na pre-krasnu kosu pod gorskim visovima. Sti�emo dokri�nog kamena, te doznajemo da smo na Ripi�-tu, a ispred nas je vrh Krug. Skidamo ruksake igojzerice i lije�emo na travu u�ivajuæi u pred-veèernjem suncu. Znamo da do skloni�ta ima jo�deset minuta.

Divno je, vrijedilo je muke i znoja, pravavelebitska idila! Davna tajanstvenost visinskih�uma i bezvodni kr� primorskih padina, vjetarkoji nosi mirise eteriènog bilja i pogled, ta pano-rama koja se ru�i u gotovo zastra�ujuæi prostorprema plavom licu Jadrana. A oko nas mir, ritampostojanja odreðen jo� davno, a u dana�nje vri-jeme sve vi�e izgubljen.

Ubrzo sti�emo i do samoga cilja - planinar-skog skloni�ta »�ugarska duliba«. Bijeli radnièkikontejner u ovom planinskom krajoliku i nije ba�najsretnije rje�enje, ali �to je tu je, noæas æe to bitina� krov nad glavom. Istra�ili smo bli�u okolicute prona�li ru�evine lugarnice iz austrougarskogdoba. Njezina cisterna s pitkom vodom i danas jesaèuvana.

Iduæe jutro probudili smo se u oblacima. Tonije bilo ba� ohrabrenje za predstojeæi lov navelebitsku degeniju. No to je planina, uvijekspontana i nepredvidljiva!

Velebitska degenija prvi je put otkrivena1907. godine i to ba� ovdje, na toèilima u blizini�ugarske dulibe, oko 1300 metara nad morem.

Planinarsko skloni�te »�ugarska duliba« foto: Aleksandar Gospiæ

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 41

2, 200342

Otkrio ju je maðarski botanièar Arpad Degen.Isprva je mislio da je prona�ao biljku nove vrsteroda Allyssum ili Vesicaria, no buduæi da uspo-redba nije pokazala srodnost nijednom rodu svihpoznatih biljaka euroazijskog kopna, zakljuèio jeda biljka pripada sjevernoamerièkom endemskomrodu Lesquerella. Javnosti je Degen prikazaonovu biljku 1909. godine pod imenom Lesque-rella velebitica. Meðutim, 1910. godine ugledniaustrijski botanièar Hayek, jedan od vrsnih poz-navatelja balkanske flore, zakljuèio je da biljkapripada dosad nepoznatom rodu u euroazijskojflori i u èast otkrivaèa nazvao je rod Degenia, abiljku Degenia velebitica.

Èim smo stigli u blizinu mjesta opisanog uknjigama, poèela je detaljna pretraga za �utim cv-jetiæima, poznatim dosad samo sa slika. Proèe�-ljali smo cijelu ju�nu stranu jednog brda te se nakraju na�li na njegovu vrhu, na�alost bez uspjeha.Za utjehu ostaje nam u�ivanje u naðenim cjetovi-ma velebitske perunike (Iris reichenbachii, Irisvariegata), hrvatskog zvonca (Edrianthus grami-nifolius var. croaticus) i Schlechanove èuvarkuæe(Sempervivum schlechani).

Iznad nas su se razbijali oblaci te no�enivjetrom sve vi�e propu�tali sunèeve zrake, takoda su otvorili vidici prema moru i obli�njim vr-hovima. Obasjan suncem na sjeverozapadu uka-zao nam se Krug. Spustili smo se s kuka sjever-

nom stranom, pomalo razoèarani, ali s nadom æe-mo ipak negdje ugledati degeniju, krenuli smo kaskloni�tu.

Buduæi da sam fotografirao bilje, malo samzaostao za Hrvojem i Mislavom. U jednom tre-nutku zaèujem Mislava kako mi dovikuje: »Jes-mo li ovdje pogledali?«, pokazujuæi pritom namanju povr�inu pod samim kukom. S nekolikometara udaljenosti, na prvi pogled, nije tu bilo go-tovo nikakvog bilja. Sve samo odlomljeno ka-menje, ali èim sam se pribli�io, ugledah biljèicesrebrnasto-bijele boje. Bilo je to mno�tvo velebit-skih degenija, gotovo sve sa jajolikim komu�èica-

ma, te jo� samo poneki cvje-tiæ. Oèito je bilo da je cvatnjana samom izmaku.

Ubrzo smo prona�li cvje-tiæe i s druge strane oveæe sti-jene, gdje smo veæ prije pro-lazili ne primijetiv�i ih. Ciljna�e misije tako je ostvaren -velebitska degenija je ulov-ljena, naravno samo oèima ifotografskim aparatom.

Veæ je bilo podne, valja-lo je �to prije vratiti se u sklo-ni�te, spremiti stvari i krenutiprema O�tarijama. Zaèas smobili na samom podno�ju brdai ne mogasmo odoljeti da nepregledamo nakratko obli�njatoèila. I ovdje nam se posre-æilo te smo lako prona�li de-

geniju. Tako smo, iako ne potpuno, upoznali idrugo poznato stani�te velebitske degenije, togistinskog dragulja hrvatske i svjetske flore.

Put nas je vodio do Pasjeg klanca - kameni-tog prijevoja izmeðu Siljevaèe (1452 m) desno iPasjeg kuka (1383 m) lijevo. Nakon Pasjegklanca put se strmije obru�ava cijelo vrijeme kroz�umu sve do proplanka s kojeg se dobro vidiRamino korito, 3-4 km dugaèka �umovita dolina,zatvorena sa svih strana. Slijedi strmiji silazak usamo dno Raminog korita, a dalje dobra 3 satahoda kroz �umsko carstvo do raèvi�ta kod �ikiæajatare. Valja naglasiti da je ova dionica od Ripi�-ta do �ikiæa jatare kroz Ramino korito slabijemarkirana, dok je novija dionica od Ba�kih O�ta-

Ramino korito foto: Kre�imir Jakupak

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 42

2, 2003 43

rija preko Milkoviæa peæi do �ugarske dulibe oz-naèena besprijekorno, a daljinari su vrlo precizni.Kretanje kroz bukovu �umu s elementima pra-�ume (velik broj drveæa u stadiju raspadanja)ostavlja dojam iskonske prirode i izaziva straho-po�tovanje. Nekoliko sati hoda kroz ovo more�ume okru�eno stjenovitim visovima itekako mo-�e razbuktati ma�tu.

Od �ikiæa jatare put nam je poznat, te se us-pinjemo na Piskovitu kosicu, zatim rubom Medi-na dolca sve do Jurkovih dolina. Veæ umornisvladavamo i uspone iz Kljajine doline do prije-voja Bukovog razvr�ja, te Grabrovom stranom naosunèane visoravni Sladovaèe. Nakon kraæegodmora i u�ivanja u vidicima na more, prevalju-

jemo i zadnji uspon na greben Sladovaèkog brdas kojeg se spu�tamo do O�tarija. Ubrzo smo poz-dravili i na�eg crvenog motornog prijatelja, kojinas je vratio u Zagreb.

Planina je oduvijek bila mjesto kamo semo�e pobjeæi iz sive svakodnevice. Tajanstvenai èista, stra�na i blaga, nudi nesebièno svoja pro-stranstva u kojima se mo�e �ivjeti neka drugastvarnost, makar i zakratko. Vrijeme provedenou snazi i velièini tog neiskvarenog krajolika izazi-va vizije. Kao da planina progovara onima kojisebi dopuste �utnju. Taj mistièni vilinski dommjesto je gdje onaj koji priðe bez straha i s po�to-vanjem mo�e ponovno naæi svoj unutra�nji mir.

Dragi èitatelju, vjerojatno si i ti neki putakroèio nepoznatom planinarskom stazom nestrp-ljivo i�èekujuæi �to æe te doèekati na njezinukraju, hoæe li ti se otvoriti nesluæeni vidici i pre-krasni prizori... ili æe mo�da na kraju ispasti da ci-jeli uspon i nije ba� vrijedio truda. Svi mi, na-ravno, �elimo posjetiti najljep�e predjele, vidjetinaj�ire vidike i najvi�a brda. Ta mjesta suuglavnom dobro poznata, ali... lijepo je i kad nasugodno iznenadi i neko mjesto koje nije takorazgla�eno. No, kako znati koji æe nas nepoznaticilj ugodno, a koji neugodno iznenaditi?

Jasno, ne postoji odgovor na to pitanje, pogo-tovo ne univerzalni, jer svakoga veseli i odu�ev-ljava ne�to drugo. A evo �to bih ja mogao o tomereæi kao �tovatelj manje poznatih puteva i rijetkoposjeæenih mjesta.

PRIÈA 1: NEUGODNO IZNENAÐENJE

Jednoga ljetnog dana putovao sam autom izZagreba za otok Cres, gdje su se veæ odmaralimoja supruga i sin. Dan je bio lijep, ja dobro ras-polo�en, a okolica moje omiljene ceste Vrata -Fu�ine - Zlobin upravo je mamila na kraæu �etnju.Zaustavim se na prijevoju kod Benkovca Fu�in-

skog gdje je granica izmeðu Gorskog kotara i Pri-morja, toèno na mjestu gdje sam veæ prije zapaziomarkaciju za vrh Jelenèiæ.

O tom vrhu nisam uspio pronaæi ni�ta uliteraturi, ni u Poljakovom, ni u Èaplarovomvodièu. Poljak ga samo spominje kao vrh zaras-tao u �ikaru, na èijim se obroncima mo�e vidjetidivljaè, no... na nedalekom Tuhobiæu sam veæ bioi sjeæam se prekrasne vr�ne livade i lijepogvidika. Mo�da se i u okolici Jelenèiæa krije nekiproplanak s vidikom, neka lijepa livada kao oneoko vrha Tuhobiæa? Mo�da ipak postoji neko li-jepo mjesto kao ta, meni veæ poznata? Ta, ipak suoni bliski susjedi!

Krenem za markacijom kroz �umu. Staza -ni�ta posebno, osim �to je bila podosta zarasla, pase na nekim mjestima moram probijati krozgranje. Usput sretoh i graniène oznake, vjerojatnoiz doba NDH i talijanske okupacije. Na pola putastigoh i do jedne male livade koja je ponudilamalo vidika i poveæala mi apetite - mo�da ipakbude lijepog vrha i pogleda. Do�ao je i strmiji dioputa, stigoh ja i do grebena ... i �uma se nije razri-jedila, ni greben nije bio bog zna �to. A uokoloposvuda - koprive! Nakon desetak minuta stigoh

PUTOVI ZA RADOZNALE PLANINARE

VANJA RADOVANOVIÆ, Zagreb

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 43

2, 200344

ja po grebenu, probijajuæi se kroz sve gu�æenasade kopriva i do vrha, malog kamena i neli-jepe prosjeke, koja je ipak dala komadiæ vidikaprema Fu�inama. Ah, koje razoèaranje ... brzosam si�ao �aleæi �to nisam krenuo na neko poz-nato ljep�e mjesto, s lijepim vidikom i livadom zaizle�avanje...

PRIÈA 2: UGODNO IZNENAÐENJE

Listajuæi na�u hrvatsku planinarsku literaturu,u opisu otoka Cresa uvijek se mo�e naæi samojedna jedina planinarska staza, ona na Sis, najvi�ivrh otoka Cresa. Ta je staza zanimljiva i pru�a li-jepe vidike, no definitivnonije jedino �to otok Crespru�a, dapaèe, ona pru�a pri-lièno atipièan do�ivljaj otoka.Osim te staze vjerojatno jebolje obavije�ten planinar veæèuo za Eko-staze na podruèjuTramuntane, na sjeveru oto-ka, u blizini lijepoga gradiæaBelog, a postoji i planinarskamarkacija iz grada Cresa dokapelice iznad grada. No,samo bolji poznavatelji Cresapoznaju druge staze i izletepo otoku - jedan od najboljihizvora informacija je turis-tièka bro�ura »Cres i Lo�inj«Nadira Mavroviæa, koji je po-znat i po vrlo lijepim i origi-nalnim fotografijama i raz-glednicama Cresa i Lo�inja. Na �alost, knji�ica sene mo�e kupiti izvan Cresa i Lo�inja (a i tamonije jako èesta) tako da prvo morate doæi na otokkako biste je nabavili. Knji�ica nabraja dvadese-tak izleta po otocima Cresu i Lo�inju, a jedan odljep�ih je dvosatna planinarska �etnja izmeðu selaLubenica i Vidoviæa.

Za Lubenice je veæina vas veæ èula, a akosluèajno jo� niste posjetili to selo smje�teno nalitici iznad mora, nemojte to propustiti. Vidoviæisu poznati uglavnom samo gostima Martin�æicena zapadnoj obali Cresa. S obzirom da posljed-njih godina ljetujem upravo tamo, zanimale sume moguænosti za izlete u okolici i ova staza jebila jedan od prvih ciljeva. Sam opis staze nije

puno govorio, osim da su usput jedna lokva,borova �uma i najvi�i vrh ju�nog dijela otoka,Helm, pa sam se sa �enom i prijateljima uputiotamo iz èiste znati�elje. I, isplatilo se!

Staza je dovoljno raznolika da zadovoljisvakog ljubitelja otoèke prirode, pru�a vidik najednu zanimljivu lokvu s tradicionalnim ograðe-nim prilazima za stoku, du�e vrijeme se udobno�eæe lijepom borovom �umom, s vrha Helma jeidilièan pogled na nepoznatu zapadnu obaluotoka, a i na oba sela, Lubenice na istarskoj stranii Vidoviæe na lo�injskoj strani. Sama staza jedosta lo�e markirana, no orijentacija nije te�ka -

bitno je samo ne krenuti u obilazak za najjaèegsunca (iako je dio kroz borovu �umu u hladovini).Dodate li ovom izletu posjet èuvenoj Lubenièkojpla�i ili pak poznatom restoranu s domaæom jan-jetinom u Vidoviæima, tada je do�ivljaj potpun.

PRIÈA 3: JO� JEDNO UGODNO IZNENAÐENJE

Krenimo s ovom prièom malo bli�e, na na�udobru staru Medvednicu... Radi se o brdu Stra�-njecu (nije Stra�njica kako sam jednom prilikompogre�no rekao), visokom 621 m, a koje se nalazineposredno povrh kapelice Marije Snje�ne iznadÈuèerja. Iako sam dosad obi�ao veæinu sljemen-skih grebena, i onih markiranih i onih nemarki-ranih, greben s ovim vrhom, koji se prote�e

S planine na more foto: Davor Tomièiæ

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 44

2, 2003 45

izmeðu Gor�èice i Lipe iju�nije razdvaja Vidovec odÈuèerja nije mi dosad upao uoèi kao zanimljiv... No, napro�losezonskom predavanjuu Studentskom esperantskomklubu Alan Èaplar je spo-menuo ovaj vrh kao njemunajljep�i na Medvednici, a iPoljak ga spominje kao lijepvrh u »Hrvatskim planina-ma«, pa je to bio dovoljan ra-zlog za jedan kraæi izlet,taman kao stvoren za kratkekasnojesenske dane.

I tako, �ena i ja krenusmojednu nedjelju na poludnevniizlet na Stra�njec. Dovezlismo se do Gornjeg Èuèerja(zadnje autobusne stanice i uobièajenog polazi�taza Lipu) i krenuli markom prema Sv. Mariji Snje-�noj. Uz oblaèno vrijeme, povremeno gacanje poblatu (zahvaljujuæi vla�nom vremenu i traktorukoji je po stazi izvlaèio drva iz �ume) i jo� uvi-jek dosta �arenog li�æa, za jedan sat smo stigli dokapelice, a onda smo krenuli poprijeko na grebeni za desetak minuta nai�li na grebenu na malustazu kojom se vrlo brzo i udobno sti�e na vrh.Hvalospjevi vrhu nisu bili bez veze - u nekomdrugom okru�enju on ne bi bio ne�to posebno, nos obzirom na to da je na Medvednici kroniènanesta�ica stijena i vrhova s vidikom, onda je ovajzaista vrijedna iznimka. Na vrhu ima ne�to stijenai mala èistina, taman dovoljna da se pogled �iri nasve strane, od glavnog sljemenskog grebena dograda i do ravnice ju�no i istoèno od grada.Nakon desetak minuta na vrhu ra�èistili su se ioblaci i zasjalo je sunce, tako da smo na vrhuproveli vi�e od pola sata izle�avajuæi se i u�iva-juæi u miru i suncu (mir nije bio netaknut, jer suvrhom pro�la i dva planinara, a stazica pokazujeda je vrh povremeno posjeæen, �to i nije èudo sobzirom na to da je lijep, a opet vrlo blizu gradai markiranih staza).

Najlak�i su pristupi iz Èuèerja i Vidovca (s testrane je potrebno oko sat i pol). Od Èuèerja seslijedi markacija prema Mariji Snje�noj, a oko200 metara prije kapelice je kri�anje s markaci-jom iz Vidovca za Mariju Snje�nu i Lipu. Skren-

ite po njoj lijevo oko 50 m i zatim odmah desnona greben uskom stazicom (prepoznat æete je potome �to slijedi �umarske oznake, bijele us-poredne linije). Stazica kroz staru hrastovu �umuvijugavo slijedi greben i za 15-20 minuta sti�e navrh. S druge strane se ona nastavlja i vjerojatnovrlo brzo sti�e na markaciju za Lipu, no nismo sevraæali tim putem.

Za povratak na ju�nu stranu preporuèamo putkojim smo se mi vratili do Èuèerja: po grebenskojstazi nazad na markaciju za Vidovec i onda ponjoj nizbrdo 30-40 minuta do prvih livada. Kad sestaza po livadama poène spu�tati desno, treba sli-jedeæi razne veæ uga�ene stazice, prijeæi popri-jeko livade na lijevoj strani i popeti se na grebenu blizini vrha Kri�na Gorica (treba dobiti oko 50m visinske razlike). Vrh je pokriven rijetkimmladim hrastovima i bujnom travom, a sa zapad-ne strane je unaka�en s nekoliko manjih smetli�tazaraslih u travu. S vrha je lijep vidik na udolinuizmedju Èuèerja i Vidovca, sa zaselkom I�tvaniæi- vrlo neobièna udolina za Medvednicu, koja vi�elièi na Zasavska brda. Dalje treba samo slijeditistaze koje idu lijevo dolje i bez pote�koæa se za10-15 minuta vratiti do polazi�ta. Cijeli povratakje trajao oko sat i 15 minuta.

Dakle, ljubitelji bespuæa i malo poznatihstaza, �to reæi osim: i dalje treba istra�ivati pa ...jednom pogodimo, drugi put proma�imo, no uvi-jek saznamo i vidimo ne�to novo!

Stijene na vrhu Stra�njecu foto: Alan Èaplar

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 45

2, 200346

Mnogi od nas vole najljep�e trenutke s izletazabilje�iti fotografijom. Sakupljamo fotografije isla�emo ih u albume velike i male, a onda ih sveseljem pokazujemo prijateljima i poznanicima.Livada, �uma, sunce, potok i mala zbirka planin-skih cvjetiæa s livada i kamenjara poput �arenogmozaika... sve skupa èini niz uspomena, trenu-taka zabilje�enih u svojoj sada�njosti, koja je veædavno postala pro�lost. Ali takvi nam biljezipro�losti najvjernije vraæaju u misli pro�ivljenetrenutke i kao da pro�lost opet postaje sada�njostdok pregledavamo stare slike s izleta.

U Ðurðenovcu, mjestu u blizini Na�ica svakese zime odr�ava Planinarski foto-dia festival, je-dini dogaðaj takve vrste u Hrvatskoj, dogaðaj pokojem je to mjesto postalo poznato meðu planina-rima. Nije to samo natjeèaj, veæ cjeloveèernjiprogram koji obuhvaæa izlo�bu fotografija, prika-zivanje dijapozitiva, te prigodno dru�enje kojezna potrajati po nekoliko sati. Naravno, tijekomveèeri dodjeljuju se i priznanja uz prigodne na-grade. Na te susrete dolaze planinari iz cijele Hr-

vatske ponajprije zato da bi u�ivali u fotografi-jama i dijapozitivima, ali i da bi se sreli sa starimprijateljima, koje su upoznali negdje u planinama,na planinarskim akcijama i dru�enjima ili ba�ovdje na nekom od ranijih Festivala. Veæinaslavonskih dru�tava prisutna je ovdje svake go-dine, a broj zainteresiranih iz ostalih krajeva »Li-jepe Na�e« stalno raste.

I pro�le smo godine bili marljivi u planina-ma, u�ivali smo u prirodi i nestrpljivo oèekivaliFestival da bismo s drugima podijelili na�e naj-dra�e uspomene. Taj dugo oèekivani dan, osva-

nuo je hladan i sumoran,kao i veæina zimskih jutara.Nas petoro stisnulo se ujedan auto, strpali smo na-prtnjaèe, vjeène planinar-ske pratilje i krenuli smoput Ðurðenovca. Uz prièui zabavu kilometri su brzotekli, te uz kratki odmor unekom selu, brzo sti�emo uÐurðenovac. Doèekuje nasAntun Kasapoviæ Èupo,predsjednik HPD »Suno-vrat« i odmah nakon poz-drava, kao pravi domaæin,nudi nas ukusnim ruèkom.Nemamo mnogo vremenaza prièu, treba poæi u �koluu kojoj se odr�ava Festival

i pripremiti »teren«. Poma�emo domaæinima okoorganizacije i prijevoza, te na taj naèin postajemoi sudionici i pomagaèi i promatraèi ovog festivala.

Kako veèer odmièe, sve je vi�e gostiju,atmosfera se ugrijava, razgledavaju se fotografije,a zatim slijedi prikazivanje dijapozitiva. U stancikomisija progla�ava pobjednike, a gosti se èastesendvièima i kolaèima koje su spremile slavonskedomaæice (i domaæini). Vrhunac veèeri je progla-�enje najboljih i dodjela nagrada. Bude tu svake

PLANINARSKO I FOTOGRAFSKO

DRU�ENJE U SLAVONIJI

�ELJKA LISAK, Zagreb

Izlo�ba pristiglih fotografija

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 46

2, 2003 47

godine i nekih iznenaðenja, oso-bito za one koji sudjeluju prvi put.

Uz ugodno dru�enje, veèer sebrzo bli�i kraju. Valja na poèinak,jer sljedeæeg je jutra nastavak:tradicionalan festivalski izlet,ovog puta na Petrov vrh na Krn-diji. Ni ove godine, domaæini nasnisu iznevjerili: dobro smo se oz-nojili na strminama »ravne« Sla-vonije.

Polazimo iz sela Gazije, kojese nalazi na sjevernim pristran-cima Krndije. Na kraju sela jeimanje Tivanovo i kuæa kojuHPD »Sunovrat« planira pretvo-riti u planinarsku kuæu. Kuæa jeveæ lijepo ureðena i mo�e poslu�iti kao noæi�tesvim zainteresiranim planinarima i ostalim po-sjetiteljima Krndije.

Do Petrovog vrha ima oko 2 sata uspona, a zauspon koristimo jedan od grebena Krndije koji sepru�a upravo prema Petrovom vrhu. Zrak je hla-dan, a �uma pro�arana prvim snijegom. Reklo bise: miri�e na zimu. U blizini markiranog puta,posebno nas odu�evljava »Kvr�ica«, osamljenastijena na rubu malenog proplanka. Osim lijepogvidika, planinarskom oku ona je zanimljiva i kaostani�te bo�ikovine, posebnou doba kada je ona puna cr-venih bobica poput bo�iænogdrvca. Zadnje metre usponana Petrov vrh treba savladatipo vrlo strmoj i zasnje�enojpadini. Na vrhu nas doèekujuorahovièki planinari, koji suovamo pristigli s druge straneKrndije. Nakon kraæeg zadr-�avanja i fotografiranja sila-zimo nazad prema Gazijima,gdje nas èeka ukusan slavon-ski grah i zagrijana kuæa. Prvisumrak doèekujemo uz puc-ketanje vatre u kaminu i pre-prièavanje raznih planinar-skih do�ivljaja. A sa spu�ta-njem mraka, dolazi i vrijemeza rastanak od na�ih slavon-skih prijatelja. Sve �to je li-

jepo prebrzo proðe. Svakog od nas oèekuju na�esvakodnevne obaveze, ali ne �alimo. Sretni smozbog ugodnog vikenda koji je za nama, a na�a susrca ispunjena novim do�ivljajima.

Pred nama je jo� cijela godina do novog Fes-tivala, dakle vremena za fotografiranje ima do-voljno, samo treba biti vrijedan i ljepote koje za-pazimo u planinama zabilje�iti fotoaparatom.Nadam se da æete nam se na iduæem susretu u»ravnoj« Slavoniji pridru�iti i vi - ako ne osobno,onda barem svojim najljep�im fotografijama!

REZULTATI FDF-a 2002.Planinarski foto-dia festival odr�an je 7. prosinca 2002. u O� J. J.

Strossmayera u Ðurðenovcu, a izlet na Krndiju, »Kvr�icu« i Petrov vrhdan poslije. Teme natjeèaja su iste veæ nekoliko godina: »Izlet u 10slika« i »Tri detalja s tog izleta«. Ove godine nagraðeni su:

- Slobodan Soldo, Beli�æe najbolje fotografije u obje teme- Silvana Markoviæ, Zagreb najbolje fotografije u 1. temi- �eljka Lisak, Zagreb najbolje fotografije u 2. temi- Josip Pej�a, Ka�tel Kambelovac utje�na nagrada za fotografije- Vladimir Obad, Osijek najbolji dijapozitivi u 1. temi- Krunoslav Rac, Ðakovo najbolji dijapozitivi u 2. temi- Marko Duk�i, Vara�din utje�na nagrada za dijapozitive

Izbor najljep�ih fotografija raznih autora pogledajte na iduæe dvijestranice. Sljedeæi festival odr�at æe se 6. prosinca 2003., a dan poslijeiæi æe se na izlet s gostima po Krndiji ili Papuku. Radove treba slati naadresu: HPD »Sunovrat«, Radnièka 21, 31511 Ðurðenovac, najkasnijedo 1. prosinca 2003.

Stijena »Kvr�ica« pod Petrovim vrhom na Krndiji

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 47

2, 200348

IZ SLAVONIJE DO ALPSKIH VRHUNACAFotografije s Planinarskog foto-dia festivala u Ðurðenovcu

Hrvatskoplaninarskodru�tvo»Sunovrat«,Ðurðenovac

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 48

NA SLIKAMA:

Lijevo gore: Orahovièko jezero, foto: Marija Zoriæ

Lijevo u sredini: Na Po�e�koj gori, foto: Marija Zoriæ

Lijevo dolje: Tri gracije, foto: �eljka Lisak

Sredina gore:Heliograf na Zavi�anu, foto: Gordan Jerkiæ

Sredina dolje: Mala Paklenica, foto: Gordana Plav�iæ

Sredina dolje desno: Helikoptersko spa�avanje, foto: Josip Pej�a

Desno gore:Uspon na Bishorn, foto: Silvana Markoviæ

Desno dolje: Na grebenu Bishorna, foto: Slobodan Soldo

2, 2003 49

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 49

2, 200350

Pro�log sam ljeta imao priliku ne-koliko dana boraviti na Velebitu. Obi�lismo i upoznali najljep�e kutke sjever-nog Velebita. Otkako sam proljetos po-sjetio Baèiæ kuk s pulskim planinarimaiz PD »Glas Istre«, Velebit me privlaèikao magnet.

Svaku smo veèer na Begovaèi kodPlavca (Ante Plavèiæa) ku�ali njegovukotlovinu sa zeèevinom, a tu je bila i gi-tara, pa je bilo veselo i buèno uz agre-gat koji je proradio na opæe veselje.

Sin me stalno tjera da beremo glji-ve, a velebitske �ume su pune jelinihrujnica. No, one su gorke i treba ih po-sebno pripremiti da bi bile jestive. Naðese tek nekoliko malih vrganja i poneka�umska peèurka. Va�no da je sin zado-voljan, jer ON je na�ao vrganj.

Drugi dan kreæemo na �tirovaèu povodu preko Mrkvi�ta. Gledam ima lioznaka za put do Dokozina plane, pre-ma Kuginoj kuæi i �atorini. Popodnesvraæamo i na Veliki Lubenovac. Osje-

æam se zahvaæen sreæom i ponesen�to sam tu prvi put. Uistinu, prekra-sno je! Ostavljam sina s planinarimai polazim na Veliki Kozjak.

Pun sam snage i zanosa, kreæemse vrlo brzo. Prelazim Obli kuk i pi-tam se gledam li to pred sobom Ve-liki Goliæ ili neki drugi vrh. Staza jeodlièna i s lakoæom se prati, èak i ustijenama put je lagan, a vidici èa-robni. Ipak, umor je prisutan i posta-jem svjestan da sam sâm. U upisnojknjizi na vrhu toga dana samo jejedan potpis. Potpisujem se i ja.Do�ivljaj je potpun i velièanstven.

OTKRIVANJE VELEBITAPismo planinarskom prijatelju

DAVOR TOMIÈIÆ, Pula

Veliki Lubenovac foto: Davor Tomièiæ

Pogled s vrha Velikog Kozjaka foto: Davor Tomièiæ

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 50

2, 2003 51

No, umor i samoæa u planini stvaraju nesigurnosti nelagodu koju je te�ko otjerati. Hrabrim se, jerse poèinje spu�tati mrak. Skreæem lijevo odOblog kuka i postupno se, u luku, spu�tam u Lu-benovac, sretan da sam se vratio meðu ljude.

U planinarstvu duh povezanosti kao da lebdinad nama zajedno s prirodom. I vjera u ljude jaèa.Sreo sam ljude koji su se doslovno lijeèili od ranau planini, vraæajuæi se ljepoti i skladu s ljudimakoji vole prirodu.

Ljubazna Mirjana doèekuje me kavom.Velebitske boje postaju sve tamnije, ali ostajemona livadama do zadnjeg trenutka dnevnog svjetla,a zatim se opra�tamo s domaæinom, popularnimBradom.

Na povratku s Lubenovca nailazimo na zeca,a on pred autom zaslijepljen trèi i nigdje neskreæe. Vozimo tako nekoliko kilometara, a onuporno trèi pred nama. Gasim svjetla, gasim mo-tor - uzalud - on ne silazi s ceste, na radost mogDanijela. Napokon, pred domom na Begovaèiskreæe u �umu...

Poseban je taj na� Velebit!Na silasku s Velikog Kozjaka foto: Davor Tomièiæ

Zaselak Bjelsko (625 m). Peti sijeènja 2003.godine. Izlazimo iz automobila koji smo jedvaparkirali zbog brojnih automobila veæ ranije os-tavljenih kraj ceste u Bjelskom. Ki�a plju�ti, na-vlaèimo ki�ne kabanice i kreæemo planinarskomstazom za dom na Kleku. Za�to? Prve nedjeljeposlije Nove Godine, tradicionalan je susret pla-ninara i ljubitelja prirode u planinarskom domu»Klek«. Od obnavljanja rada Dru�tva, svibnja1995. godine, HPD »Klek« Ogulin redovito orga-nizira te novogodi�nje susrete.

Ki�a, klizava staza, kabanice po obièaju pro-ki�njavaju, a vjetar doprinosi da smo sve vi�e

natopljeni »djevièanskom vodom«. Na�alost, na-�e su naprtnjaèe poprilièno te�ke. Nosimo dio»provijanta« za novogodi�nji ruèak. Da�æemo, tui tamo po koja primjedba poslije koje se kiselonasmije�imo te i dalje penjemo po tko zna kojiputa kleèkom stazom. Netko sna�no izgovori:

- Imala majka tri sina, dva su bila pametna itreæi je bio planinar!

Smijeh i iznenadni upit:

- Jesi li ti taj treæi?

No, nakon uspona od oko 200 m visinske raz-like ki�a prestaje, prelazi u susnje�icu, a uskoro iu snijeg. Kakvog li olak�anja! I na�e naprtnjaèe

NA KLEKU 5. SIJEÈNJACrtice s novogodi�njeg pohoda na Klek

MILJENKO PAVE�IÆ, Ogulin

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 51

2, 200352

odjednom postado�e nekako lak�e. Otpoèe �ivlji iveseliji razgovor, pa uskoro eto nas i pred do-mom. Ulazimo u hodnik, otresamo snijeg, pred-sjednik Dru�tva Petru�iæ veselo nas pozdravlja,posebno zato �to je stigao posljednji »provijant«.

Ulazimo u sveèano okiæenu prostoriju domau kojoj novogodi�nja jelka zauzima posebno mje-sto. Vje�amo na su�ilo kabanice, a Joso Bajs veædonosi vruæi èaj i rakijicu. Ne znam, mnogo samsrdaènih doèeka do�ivio tijekom svoga ba� nekratkog �ivota, ali doèeci u planinarskim domo-vima posebno su srdaèni i topli.

Dom je veæ podosta popunjen. Odjekuje smi-jeh, �ale, razgovori, a spon-tani urnebes odu�evljenjaprolomio se domom kada naTV ekranu vidjesmo na�u»snje�nu kraljicu« Janicu Ko-steliæ kako osvaja prvo mjesto.

U kuhinji ekipa divnihplaninarki! Ðurðica Porubiæ,Ðurðica Grdiæ i Mirna Petru-�iæ zavr�avaju novogodi�njiruèak. Od bo�anstvenog miri-sa koji kulja iz kuhinje rastuzazubice. Vjerni pomagaèitoj nadasve èarobnoj ekipiFranjo, Joso i �eljko pripre-maju se servirati ruèak a'laKlek.

Stalno pristi�u planinar-ke i planinari. Eto i èlanovaHPD »Dubovac« iz Karlovca- pun autobus, sti�u i èlanoviPD »Obruè« iz Potkilavca,noseæi sa sobom neobièneplaninarske cipele koje jepoznati planinar i alpinist Ma-rio Schiavato poklonio plani-narsko-alpinistièkom muzejuu Ogulinu.

Sve u svemu, unatoè neba� lijepom vremenu u domuse okupilo preko 150 plani-nara i èarobnih planinarki.Do�ao je i predsjednik Zajed-nice �portskih udruga gradaOgulina gospodin Vilim Do-lu�iæ, direktorica Rijeèke ban-

ke u Ogulinu gða Marija Popoviæ, svi èlanoviIzvr�nog odbora HPD »Klek« te mnogi drugi. Svikoji doðo�e poèa�æeni su aperitivom i ukusnimgrahom, a svatko je mogao dobiti i dodatak.Takvih nije bilo malo. Na kraju, svima je uruèenkalendar HPD »Klek« iz Ogulina.

Na�alost, u to su vrijeme dani kratki, brzosti�e noæ te je rastanak uz mnogo poljubaca, lije-pih rijeèi i toplih zagrljaja bio neminovan. U do-mu ostade ekipa koja treba sve dovesti u red iponovo uspostaviti normalno stanje. Na kraju �todrugo nego doviðenja 4. sijeènja 2004. godine!

U kuhinji na Kleku foto: Miljenko Pave�iæ

Zimi pred domom na Kleku

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 52

2, 2003 53

Kad se u kasnu jesen skrati du�ina dana, pla-ninarski izleti postaju kraæi i posjeæuju se bli�aodredi�ta. Onima koji �ive u Zagrebu, na raspola-ganju su uvijek dvije moguænosti: Medvednica iliSamoborsko gorje. Ovaj put, na Vanjin prijedlog,izabrali smo za cilj Ple�ivicu u Samoborskomgorju. Prijedlog je rado prihvaæen jer dobroznamo da se izleti u Samoborsko gorje poputizleta u Gorski Kotar, uvijek pamte.

Kreæemo od Novog Sela Okiækog. Prije po-laska mali ritual: svi prite�u vezice i remene, re-organiziraju raspored stvari u ruksaku, namje�-taju naramenice i pode�avaju �tapove. Brzo na-pu�tamo kolni put i kreæemo u �umu markiranomplaninarskom stazom. Najugodnije se osjeæamona tim uga�enim �umskim stazama, jer ipak jekolni put namijenjen za kola, a planinarske stazeza planinare.

U blizini puta nalazi se napu�teni, ali ne isanirani kamenolom. Taj se kamenolom dobrovidi sa stare karlovaèke ceste i zaista naru�ava iz-gled pitomog krajolika. Prolazimo brzo kraj togru�nog mjesta, nastavljamo kroz �umu i susre-æemo prvo iznenaðenje: jaglaci i kukurijeci! Paljudi, je li ovo proljeæe ili kraj studenog? Usvakom sluèaju, na�em odu�evljenju nema kraja!

Lijepom grebenskom stazom sti�emo do sti-jene zvane Zub. Nakon kraæeg razgledavanja, podsamom stijenom èastimo se ukusnim ruèkom. Ne-ma ni�ta slaðe, nego jesti na èistom zraku. Tadaje sve �to se nalazi u ruksaku prava poslastica.

Neki èudni oblaci kao da su nam govorili:»pakiraj stvari, idemo dalje«. No, nismo pro�li ni30 metara od Zuba, kad ugledasmo ne�to doistaneopisivo: u planinski greben, na njegovom naj-ljep�em mjestu, usjeèena je nekakva cesta tako daje napravljen kanal dvadeset metara dubok i okopet metara �irok. Cijeli prizor izgleda u�asno.Priroda je nepovratno uni�tena. Erozija je veæuèinila svoje, a posljedice æe sigurno biti i gore.

Na Ple�ivici nema ni�ta osim �ume pa seprirodno otvara pitanja kuda vodi i kome treba ta

divljaèki prosjeèena cesta? U blizini susreæemoèovjeka koji nam govori da je ta cesta bespravnoprosjeèena i da su bageri radili èak i noæu kakobi �to prije bili gotovi. On je èlan ekolo�ke udruge»Kukurijek« koja okuplja mje�tane koji �ele spri-jeèiti takvo uni�tavanje prirode i saèuvati izvorepitke vode. Ni oni ne znaju tko gradi tu cestu i ukoju svrhu; tek neslu�beno znadu da na jednomod ple�ivièkih vrhova treba biti nekakva mjernapostaja. No, zar doista to mora biti napravljeno natakav naèin? Ovo nije ni�ta drugo nego zloèinprema prirodi.

Pod sna�nim dojmom onoga �to smo vidjelinastavljamo dalje po grebenu. No, uni�tavaèiprirode nam ne daju mira. Sti�emo na prvi od èe-tiri ple�ivièka vr�ka. Na vrhu su sva stabla po-sjeèena i razbacana uokolo. Nekad �umovita

ZLOÈIN NA PLE�IVICI

FARUK ISLAMOVIÆ, Zagreb

Nova cesta na Ple�ivici foto: Vanja Radovanoviæ

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 53

2, 200354

glavica sada je gola. Po sjevernom po-boèju vrha, takoðer je posjeèena �uma.To je valjda trebao biti zavr�etak oneceste. Sve u svemu, grozan prizor.

Malo gore, pa malo dolje prekople�ivièkih »grba« sti�emo i do najvi�egvrha (779 m). Tu nestaju i zadnje zalihekolaèa. Pada i tradicionalna �igomanijai fotografiranje. Prohladno vrijeme tjeranas brzo dalje. Za povratak odabiremonemarkirani greben Karvani�æe, koji seod vrha blago spu�ta prema istoku. Tajse put brzo pokazuje kao izvrstan izbor.Dobro utabana staza vodi po samomhrptu i na mnogo mjesta ima stijenja.Vidici se uglavnom otvaraju prema gla-vnom grebenu Ple�ivice po kojem smose penjali gore. S ove strane se jasnovidi gola glavica, a ispod njega cesta. Poku�avamzamisliti kako je izgledao taj greben prije nego sumu nanesene sve te ozljede.

Greben Karvani�æe je pravo otkriæe za svenas. Ne sjeæam se kada sam se zadnji put tako po-lagano spu�tao s nekog brda. Zanimljivih mjestaje napretek. Gotovo svaka zaravan je idealna zapiknik. Ubrzo sti�emo i do prvih vikendica. Èimsmo do�li do asfalta, uslijedio je jo� jedan plani-narski ritual: èi�æenje blatnjavih gojzerica. DoNovog Sela Okiækog dijelio nas je jo� samokratak uspon po asfaltnoj cesti. Bez obzira nauni�tavaèe prirode, bio je ovo vrlo lijep izlet.

Zato predla�em da svojoj listi izleta dodatejo� jedan: Novo Selo Okiæko (bus ili auto) -Popov Dol - stijena Zub - Ple�ivica vrh - Karva-ni�æe - Novo Selo Okiæko. Za one koji �ele usputposjetiti i planinarski dom mogu napraviti i malojaèu turu: Novo Selo Okiæko (bus ili auto) - Okiæstari grad - Planinarska kuæa pod Okiæem - Po-ljanica Okiæka - Ple�ivica vrh - Karvani�æe -Novo Selo Okiæko.

I ne zaboravite, neka u planini iza vas ostanusamo tragovi va�ih cipela. Heej-loooop!

Pusto� na grebenu Ple�ivice foto: Mea Bombardelli

Dvadeseti je listopada. Nedjelja, ali stjecajemokolnosti nisam na izletu. Planinarenja ipak ima -u razgovorima, razmi�ljanju, lektiri. Jedan od tihmotiva: toèno prije 50 godina (20. 10. 1952.) za-vr�ena je gradnja (prvog) Ratkovog skloni�ta naSamarskim stijenama. Nisam bio u graditeljskojekipi PDS »Velebit« (do�ao sam u dru�tvo uoèiprvomajskog izleta 1955.), ali su Samarske sti-jene, skloni�te i tradicija o njemu, zajedno sa Bi-jelim stijenama, Hirèevom kuæom i radnim akci-

jama u vezi s njom, odmah postali dio plani-narskog �ivljenja u »Velebitu«.

Drago mi je da je �ime (dr. Nikola Zdenko�imunoviæ) zabilje�io »Pola stoljeæa Ratkovogskloni�ta« (HP, 7-8/2002, 209-210). Zapazio samda je pisao po sjeæanju, pa bi se pone�to mogloprecizirati i dopuniti. Najbolji je izvor izvje�taj,objavljen ubrzo nakon akcije, iz pera �eljkaCerniæa, jo� jednog »velebita�a« »prve genera-

JO� PONE�TO O RATKOVOM SKLONI�TU

VLATKO O�TRIÆ, Zagreb

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 54

2, 2003 55

cije« (Ratkovo skloni�te, Na�e planine, 11-12/1952, 331-336).

1. Graditeljska se ekipa za svoj smje�taj ko-ristila skromnom »infrastrukturom« uz planinar-ski va�nu �umsku cestu Jasenak - Tuk, tj.barakama �umskih radnika. Kori�tene su dvijebarake, na dva mjesta, duhovito nazvane »Prvi lo-gor« i »Drugi logor«. Karta II (1: 25.000) uzCerniæev èlanak i dio teksta pokazuju da je »Prvilogor« bio malo dalje od odvojka prema Hirèevojkuæi, a prije poveæe kratice ceste èiji su jedan dio»velebita�i« nazvali »Klanac kostura« (planinariga znaju i po raskri�ju staza: iz njega vodi stazana prijevoj C u Bijelim stijenama, tj. na »Boce«).Bila je dosta udaljena (18. kilometar) odpolu�pilje odabrane za gradnju skloni�ta, pa jetreæeg dana uspostavljen »Drugi logor« na 12.kilometru (od 13. km i�lo se, kao i danas, premaskloni�tu). �umska »infrastruktura« uz »plani-narsku magistralu« Jasenak - Tuk, dodajem, znalaje poslu�iti godinama kasnije. Na na�im smo ski-tanjima, ako nas je veèer zatekla na cesti,ponekad prenoæili u kojoj od baraka.

2. Zanimljivo je i odakle materijal za sklo-ni�te. Kako ka�e �eljko: »�pilja pred nama zjapiprazninom. Nigdje u blizini niti da�èice.« �imenavodi da je skloni�te izgraðeno »od ostataka �u-marijskih baraka«, odnosno da se nanosilo mate-rijal »sa ceste, s razru�enih baraka i ostalih napu-�tenih objekata«.

Ipak, materijal nije dono�en s ceste. Gradi-telji su, kako ka�e �. Cerniæ, »raskopali ru�evinepartizanske bolnice i probrali ne�to materijala«,»tra�ili smo �to zdraviju graðu, odreðenu duljinu,toènu debljinu«. Probrani materijal »�erpasi« su uetapama vukli i nosili do peæine. Vrlo je koristanbio nalaz, jo� za vrijeme gradnje, peæ »od stolitar-ske baève«: »Danas su je prona�li momci uru�evinama partizanske bolnice, a grije divno.«

Na karti Z. Cerniæa oznaèeno je i podruèjepartizanske bolnice - manje od kilometra (do 800 m)od skloni�ta, jugoistoèno, u smjeru Dubokihdraga (i, iza nje, Crne drage).

3. I taj je lokalitet bio dio »velebita�ke« tradi-cije. Sjeæam se jednog izleta u kasnu jesen 1955.Ive Bujan - jo� jedan pripadnik »prve generacije«- predlo�io je da krenem s njim od Ratkova sklo-ni�ta na jugoistok. Pokazao mi je mjesto parti-zanske bolnice. Produ�ili smo po prilièno te�kom�umskom terenu, s ponekim razrovanim �umskimputem, preko Crne drage, sve do ceste Jasenak -Novi, negdje oko Stalka, odakle smo stigli u Jase-nak. Bila je to zanimljiva i ne ba� laka tura ukraju koji je i danas u dubokoj »sjeni« goranskogplaninarenja.

Svojevremeno sam za nekada�nju rijeèku re-viju »Kamov« napisao skupni prikaz literature oDre�nici. Uvrstio sam i knjigu o partizanskomsanitetu u tom kraju, u kojoj se spominje i bolnica

Dana�nje Ratkovo skloni�te foto: Damir Bajs

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 55

2, 200356

u blizini Samarskih stijena. No za ovaj èlanaknisam ponovno tra�io tu knjigu.

Uspomena na partizansku bolnicu dugo sesaèuvala. Z. Smerke je za svoju kartu »Bijele iSamarske stijene« (1980.) predvidio oznaku»Partizanska bolnica« (u legendi karte), ali je nasamoj karti nema, oèito previdom. Nakon marki-ranja »Vihora�kog puta« (1973/74) bio je, poslije,oznaèen i kraæi odvojak (»5 min«) do lokacijepartizanske bolnice. U prvom izdanju vodièa idnevnika po Kapelskom planinarskom putu Zo-rana Gomzija i �elimira Kanture (1979.), jo�nema tog podatka, ali ga nalazimo u III. izdanju,1987. (str. 25).

4. Spominjem sve ovo jer pokazuje i terenskusnala�ljivost prve generacije »velebita�a«. Oni suponovno prona�li domaæu stazu koja je prirodnimprijelazom izmeðu Bijelih i Samarskih stijena,dakle izmeðu dva potpuna bespuæa, povezivalacestu Tuk - Jasenak, od predjela Mleèikov lug,

tj. 13-og kilometra, sa �umskim putovima u pred-jelima Duboke drage i Crne drage do ceste Jase-nak - Stalak - Mo�une i dalje s druge strane ceste.Staza je bila dio �ivljenja ljudi koji su uvelike�ivjeli od �ume. Vjerojatno se njome, ako se mo-ralo, pje�aèilo i izmeðu udaljenih naselja - tj.izmeðu Dre�nice i Tuka. Utjecala je, mo�e se pro-suditi, na lokaciju bolnice.

Dio je staze i danas glavni prilaz Ratkovomskloni�tu. Slu�ila je pokoljenjima domaæih ljudi- �umskih radnika i stoèara, pa u buri Drugogsvjetskog rata, a zatim su je, bar dijelom, preuzelanova pokoljenja - ljubitelja gora i planina. Stazatako �ivi u krajoliku �umovitog kr�a do na�ihdana. U Dubokim dragama i dalje na jug/jugois-tok zamijenile su je novije �umske ceste (dana�-nje stanje dobro pokazuje Smerkeov »Gorski ko-tar I. Jugoistoèni dio. Karta 11«, 1:30.000, Vi-dovec 1998.), no ona je i dalje u onom krajujedna od veza prostora i vremena, prirode i ljudi.

U subotu 27. travnja 2002. karlovaèkiplaninari zauvijek su se oprostili od svogadugogodi�njeg prijatelja Marijana Polancapopularno zvanog Polo.

Marijan se rodio 21. studenoga 1947.godine u Staroj Su�ici u Gorskom Kotaru.Veæ kao mladiæ ukljuèio se u rad PD»Dubovac« i HPD »Martin�èak« u Kar-lovcu. Bio je planinar, alpinist, speleolog,èlan GSS-a, vodiè dru�tvenih izleta, èuvarplaninske prirode, èlan eko-patrola, ori-jentacist, gljivar, biciklist, markacist... Gotovo da i nijebilo djelatnosti u dru�tvu koja se odvijala bez njega.Nagraðen je brojnim nagradama i priznanjima, te sre-brnim znakom HPS-a. Istakao se u brojnim radnim ak-cijama u planinarskim kuæama na Vodicama, Kalvarijii Zadobarju, gdje je vrlo èesto i de�urao.

Polo je bio veseljak, èovjek koji je vo-lio dru�tvo, vrijedan, odgovoran, susretljiv,jednostavan i po�rtvovan, istinski i odanprijatelj. Najvi�e od svega volio je svojukæerku Leonardu. Na njega æe nas najvi�epodsjeæati tradicionalan novogodi�njiuspon na Klek, buduæi da je najvi�e svojihalpinistièkih uspona ispenjao ba� na Kleku.Snivaj mirno Marijane! �ele ti to tvoji pri-jatelji iz »Martin�èaka«, »Dubovca«,»Vinice«, »Vrlovke«, »Kleka« i svi oni

koji te se sjeæaju po nasmijanom licu i uvijek lijepimrijeèima dobrodo�lice kao domara. Neka nam svimaostane u sjeæanju i trajnoj uspomeni kao èovjek i iskrenprijatelj.

prof. dr. Ante Starèeviæ

MARIJAN POLANC - POLO

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 56

2, 2003 57

OTVORENA EKOLO�KO POUÈNOREKREACIJSKA STAZA NA KOZJAKU

Nakon dvije godine radova 14. prosinca na Koz-jaku je otvorena Ekolo�ko-pouèno-rekreacijska staza.Radi se zapravo o spletu putova na podruèju zapadnogKozjaka, od prijevoja Malaèka do vrha Birnja, na nad-morskim visinama od 470 do 631 metra. Polazi�te je naprijevoju Malaèki, gdje je parkirali�te te planinarskekuæe »Èesmina« (PK Split, 098/361-698) i »Malaèka«(HPD »Donja Ka�tela«, 091/52-73-320).

Staze su rezultat entuzijastièkog rada èlanova iprijatelja PK »Split«, dok je financijska pomoæ ipakmorala stiæi izvana: u obliku donacije nevladinihudrugâ Allavida i Suncokret. Cijeli je projekt ostvarenpovodom Meðunarodne godine planina i 70. obljetnicedjelovanja PK »Split«.

Tim podruèjem prolazi i Planinarski put Dalma-cija, koji se prote�e od Labi�tice, preko Kozjaka, Mo-sora i Omi�ke Dinare do Biokova. Kako bi se noviputovi na podruèju Malaèke razlikovali od trase teplaninarske obilaznice, oznaèeni su rekreacijskim �uto-zelenim markacijama. Na planinarskoj kuæi »Èesmina«postavljen je prikaz podruèja Malaèke, a na svim ras-kri�jima drveni putokazi.

Kozjak je jedna od tipiènih kra�kih planina, a napodruèju Malaèke zastupljeni su brojni kra�ki geolo�ki,fenomeni, te karakteristiène biljne i �ivotinjske vrste.

Posjetitelji tako mogu vidjeti kra�ke lokve, izvore,jame, livadice i primorsku makiju. Najzanimljivijatoèka je kra�ka lokva Jezero, oko koje je ureðeno izle-ti�te. U njenoj blizini je izvor pitke vode koji nikadane presu�uje, �to je izuzetno rijetko za na� kra�ki svijet.U blizini su i kra�ke jame Velika i Mala Birnjaèa tenekoliko kra�kih livadica, ugodnih za izletnièki bo-ravak, pa èak i za bivakiranje. Prekrasan je i vidik nasrednjodalmatinske otoke, na planine Labi�ticu, Koz-jak, Mosor, Omi�ku Dinaru, Biokovo, te na Dinaru,Svilaju i planine ju�ne Bosne i Hercegovine.

Cilj poduhvata je stanovni�tvu Splita, Ka�tela iTrogira, prije svega mladima, ukazati na ljepote Ko-zjaka koji im, takoreæi, visi nad glavom, a mnogi nanjega nisu nikada kroèili. Organizatori se nadaju surad-nji s osnovnim i srednjim �kolama, posebno u sklopunastavnih programa upoznavanja zavièajne prirode,kao i s lokalnim i regionalnim medijima. Planinarskorekreacijsko podruèje Malaèke je dostupno i posve

Pred pl. kuæom »Èesmina« foto: Radovan Keèkemet

Sa obilaska nove staze foto: Radovan Keèkemet

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 57

2, 200358

neiskusnim i neopremljenim osobama, te im je na ovajnaèin omoguæeno da »omiri�u« i zavole boravak u pri-rodi i planinarstvo kao nadasve ugodan naèin provo-ðenja slobodnog vremena.

Radovan Keèkemet

IZMJENA TRASE PUTAZA USPON NA VI�EVICU

Koncem pro�le godine izmijenjen je manji diotrase Rijeèke planinarske obilaznice, u dijelu od plani-narskog doma »Vagabundina koliba« (864 m) premavrhu Vi�evici (1428 m). Trasa je promijenjena nazamolbu lovaèkog dru�tva, zbog postavljanja lovaèkeèeke u podno�ju Vi�evice.

Na udaljenosti 800 m od planinarskog doma»Vagabundina koliba« je raskri�je »Kri�«, gdje marka-cija za Vi�evicu skreæe desno, na �umsku cestu. Po njojhodamo 15 minuta do dalekovoda ispod kojeg skren-emo lijevo u strmu vlaku. Za daljnjih 15 minuta sti�ese na okreti�te (980 m), odnosno �umsku cestu. Na njojskrenemo lijevo i nakon 400 m dolazimo na staru trasu,te skrenemo desno u �umarsku vlaku koja vodi prema

Vi�evici. Sveukupna udaljenost nove trase je 35 minutahoda. U suprotnom smjeru, spust traje oko 25 minutahoda. Markacije na prija�njoj trasi poni�tene su sivombojom.

Damir Margan

NOVA PRAVILA U SKLONI�TIMANA JU�NOM VELEBITU

Izvr�ni odbor PD »Paklenica« iz Zadra 24.listopada 2002. donio je neke odluke o kori�tenjuplaninarskih skloni�ta na Ju�nom Velebitu. Tako suu skloni�tima »Tatekova koliba«, »Zavrata«, »Stru-ge«, »Ivine vodice«, »Vla�ki Grad« i »Crnopac« od1. sijeènja 2003. posjetitelji du�ni platiti noæenje 25kuna, a onaj tko namjerava noæiti u spomenutimskloni�tima, treba se najaviti na telefonski broj:098/192-40-45. Osim toga, utvrðeno je da su se po-sjetitelji du�ni pridr�avati Kuænog reda HPS i uputade�urnih planinara.

Denis Simièiæ

PRETPLATA ZA 2003.Pretplatnike koji jo� nisu uplatili pretplatu molimo da to uèine �to

prije, kako im ne bismo morali obustaviti slanje èasopisa. S dvobrojem11-12 pro�le godine poslali smo uplatnicu sa svim podacima koji supotrebni za ispravnu uplatu, a tijekom sijeènja poslani su i raèuni svimpravnim osobama koje pretplatu plaæaju virmanom. Pretplata za ovu go-dinu je 120 kuna, a za pretplatnike iz inozemstva 32 eura.

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 58

2, 2003 59

Za �irenje i afirmaciju planinarstva najvi�e moguuèiniti nastavnici i novinari, prvi planinarskim odgo-jem mladih, drugi upotrebom sredstava »sedme sile«, ato su novine, radio i TV. Dakako, uz uvjet da to �ele iznaju. Tipièan primjer pripadnika»sedme sile« koji se posvetio plan-inarstvu je Cvjetko �o�tariæ izIvanca. Èlan je PD »Ivanèica« od1953. i vjerojatno rekorder porukovodeæem planinarskom sta�ujer je veæ 42 godine (!) u vodstvudru�tva, od toga 34 godine kaotajnik, zatim kao potpredsjednik isada predsjednik, a uz to je i tajnikZagorskog planinarskog puta.

Po zanimanju je novinar, sradnim mjestom najprije na sjever-noj strani Ivan�èice (radio stanicaIvanec), a zatim na ju�noj (radiostanica Zlatar), na kojoj je 2000. g.doèekao mirovinu kao direktor.Vjerojatno ne treba nikoga uvjera-vati da je u radio-programima, dokim je Cvjetko bio urednik, plani-narstvo uvijek bilo dostojno zastu-pljeno, a rezultati su vidljivi: planinarstvo s obje straneIvan�èice cvjeta kao rijetko gdje u Hrvatskoj.

Njegov �ivotni put je poèeo 27. studenoga 1940.u Lepoglavi. Nakon srednje ekonomske �kole u Èa-kovcu najprije je 19 godina radio na ekonomskimposlovima, a zatim se, nakon novinarske �kole (Ju-goslavenski institut za novinarstvo u Beogradu),posvetio novinarstvu. Uz planinarstvo glavni mu jehobi fotografija. Kao planinarski fotograf obnovio je1974. foto-sekciju HPD »Ivanèica« koja je izmeðu dvasvjetska rata bila meðu vodeæima u dr�avi, èak je iz-davala foto-èasopis »Galeriju« visokog struènog

dometa. Cvjetkova foto-sekcija postigla je jo� veæeuspjehe: 1981. je progla�ena najboljim foto-klubom uJugoslaviji, 1982. bila je domaæin Dana jugoslavenskefotografije na Trako�æanu (izlagalo je 200 foto-ama-

tera), a 1983-4. je Cvjetko biopredsjednik Foto saveza Jugosla-vije i stekao naslov kandidata ma-jstora fotografije. Izlagao je nasvim kontinentima osim Afrike,no i za to jo� ima vremena. Sudje-lovao je na 165 (!) izlo�bi i osvo-jio pedesetak nagrada, od èega 12prvih. A imao je i desetak samo-stalnih izlo�bi.

No vratimo se njegovom pla-ninarskom djelovanju, premda jeon i kao fotograf najèe�æe plani-nar. Njegovom je zaslugom 1982.obnovljena i osuvremenjena Pa-sariæeva kuæa na Ivan�èici, a nemali je njegov udio u ureðenjudru�tvenih prostorija u Ivancu od150 m2 koje sadr�e i izlo�beniprostor. Prije 19 godina osmislioje akciju »Kretanje - zdravlje« od

Ivanca do vrha Ivan�èice, koja je danas tradicionalna.Voli okupljati mlade� nudeæi joj zanimljiv program, paje tako njegovo dru�tvo doseglo jedne godine 880èlanova.

Neæemo nabrajati na koje se sve planine popeo,koliko izleta vodio i koliko predavanja odr�ao, jer se torazumije samo po sebi, samo æemo na kraju reæi da jei dugogodi�nji suradnik na�eg èasopisa, te daje objaviotri planinarske knjige: »Planinarstvo u Ivancu« 1975.,»Meðudru�tveni savjet ZPP-a« 1978. i »Ivaneèko plani-narstvo i fotografija« 1988. Hrvatski planinarski savezmu se odu�io svojim najvi�im priznanjem - plaketom.

prof. dr. �eljko Poljak

CVJETKO �O�TARIÆ- S OBJE STRANE IVAN�ÈICE

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 59

2, 200360

PS HERCEG BOSNE SVEÈANOMAKADEMIJOM OBILJE�IO 110.OBLJETNICU PLANINARSTVA U BiH

U povodu obilje�avanja 110. obljetnice organi-ziranog planinarstva u Bosni i Hercegovini (1892-2002)i Meðunarodne godine planina, Planinarski savez Her-ceg Bosne odr�ao je 1. prosinca 2002. u Mostaru sve-èanu akademiju. Tom je prigodom 18 najzaslu�nijihplaninara dobilo spomen-plakete, a 78 planinara, odkojih pet posthumno, spomen-diplome. Plakete su do-bili: Ljubo Barnjak (UP »Radu�a«, Uskoplje), Ilija Ko-lar (PD »Kuk«, Novi Travnik), Ivo Bagara i Anto Bo�-njak (HPD »Vitez«), Dra�en Pa�in, Ivan Salopek,Zdenko Mariæ i Anðelko Martinoviæ (HPD »Prenj1933«, Mostar), Mirko Matijeviæ (PD »Vis«, �epèe),Ljerka Buljan i Anto Kuli� (PD »Pogorelica«, Kise-ljak), Drago Bozja, Petar Hilèi�in i Tomislav Batiniæ(HPD »Bjela�nica 1923«, Sarajevo), Zoran �imiæ,Mato Buljan i Vinko Karloviæ (PD »Bitovnja«, Kre-�evo). Spomen plaketa dodijeljena je i Stipi Bo�iæu,legendi hrvatskog alpinizma koji zbog putovanja poNepalu nije mogao sudjelovati na sveèanoj akademiji.

Spomen diplome posthumno su dobili: dr. Josip Fleger,Josip Sigmund, Jozo Klepica, Medo Vrdoljak i VeljkoSpu�eviæ.

Predsjednik Planinarskog saveza Herceg BosneDra�en Pa�in podsjetio je okupljene da su ideje moder-nog planinarstva u Bosnu i Hercegovinu prodrle vrlorano i veæ 1892. godine utemeljena je prva planinarskaorganizacija u BiH, Bosansko-hercegovaèki turistièkiklub. Trinaest godina poslije, 1905. osnovano je PD»Prijatelj prirode«. Izmeðu dva svjetska rata u Bosni iHercegovini djelovalo je Dru�tvo planinara BiH kaonajznaèajnija planinarska organizacija i faktièki sljed-nik BiH Turistièkog kluba, ali i druga planinarskadru�tva (PD »Romanija« Sarajevo, SK »Slavija«,»Kosmos«, HPD, Planinarska sekcija »Djerzelez«, Skiklub »Sarajevo« i druge). U ovom razdoblju utemeljujuse u BiH podru�nice HPD-a, dok je hrvatsko plani-narstvo u BiH najveæi doseg postiglo spajanjem Dru-�tva planinara BiH sa HPD-om, za �to je najzaslu�nijibio dr. Josip Fleger.

Imajuæi u vidu znaèaj 2002. godine za planinar-stvo u BiH, tri postojeæa i ravnopravna planinarskasaveza u BiH (PS Herceg Bosne, PS BiH i PS Repub-

Dobitnici spomen-plaketa na sveèanoj akademiji Planinarskog saveza Herceg-Bosne

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 60

2, 2003 61

like Srpske) imenovala su Koordinacijski odbor kojije utvrdio program obilje�avanja 110 godina planinar-stva u BiH. Provedeno je nekoliko planinarskih akcija,a 14. i 15. rujna na planini Bitovnji u organizaciji PD»Bitovnja« iz Kre�eva odr�an je prvi poslijeratni zajed-nièki susret planinara BiH, na kojem se dru�ilo okotisuæu planinara, a otvorio ga je tada�nji predsjednikPredsjedni�tva BiH Jozo Kri�anoviæ. Zajednièka sve-èana akademija zakazana je u Sarajevu 21. rujna 2002.,ali je na�alost bila jednostrana. Naime, nijednom ri-jeèju nisu spomenuta dva druga postojeæa i ravnoprav-na planinarska saveza, niti su planinarska dru�tva ilipojedinci iz hrvatskog i srpskog saveza dobili kakvopriznanje. PS Herceg Bosne odluèio je zato odr�atiposebnu sveèanu akademiju i svojim dru�tvima i za-slu�nim planinarima dodijeliti svoja spomen priznanja.

Znaèajno je navesti da prvi put u povijesti hrvatskiplaninari u Bosni i Hercegovini imaju svoj Savez u èi-jem sastavu je 14 planinarskih dru�tava s vi�e od tisuæuèlanova. Planinarski savez Herceg Bosne utemeljen je19. prosinca 1995. godine, programski je i idejni sljed-nik i tradicija hrvatskih planinarskih organizacija kojesu djelovale u BiH od 1892. do 1945. godine, a ravno-pravan je programski sljednik Planinarskog saveza BiHod 1946. do 1992. godine.

Na koncu, valja se zahvaliti svim sponzorima kojisu omoguæili da ova sveèana akademija dosegne viso-ku kulturnu razinu, a posebno poznatom mostarskomplaninaru Zdenku Mariæu i njegovoj tiskari »Solvey«.

Dra�en Pa�in

OBILJE�ENA OBLJETNICATRAGEDIJE NA BJELA�NICI

HPD »Bjela�nica 1923« iz Sarajeva obilje�ilo jeèetrdesetu obljetnicu velike tragedije koja se dogodilana planini Bjela�nici 2. prosinca 1962. godine. Tomprilikom je u planini stradalo sedmoro mladih plani-nara u dobi od 14 do 19 godina.

Èlanovi »Bjela�nice« na èelu s PredsjednikomDavorinom Èubakom postavili su spomen-ploèu na ka-meni obelisk kao trajno sjeæanje na najveæu planinar-sku tragediju u povijesti BiH-planinarstva. I na dan da-vanja poèasti nastradalim planinarima na Bjela�nici jebjesnilo nevrijeme kao i prije èetrdeset godina, no i uzsna�an vjetar, ledene snje�ne iglice i maglu skupina od14 planinara uspela sa na vrh Bjela�nice (2067 m).Nakon silaska s vrha, crvenih obraza i promrzlih rukuuz topli èaj, razmi�ljali smo o reèenici koja treba biti umislima svakog planinara: Planina pru�a mnogo lje-pote, ali uèinjene gre�ke ka�njava nemilosrdno...

Davorin Èubak

»FOKINA STAZA« I PD »PSUNJ«U nedjelju 14. prosinca 2002. odr�an je na Psunju

7. po redu pohod Fokinom stazom. Pohod se tradi-cionalno odr�ava od 1996. godine u znak sjeæanja napoginulog hrvatskog branitelja Marijana KulhavijaFoku i jo� �est branitelja Bjelovarske brigade. Ovimladi ljudi poginuli su 29. prosinca 1991. na mjestuzvanom Èukur, udaljenom svega pola sata hoda odPakraca. Na ulazu u �umu podignuta im je spomenploèa s kri�em. Prije Domovinskog rata, Foka je bio

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 61

2, 200362

planinar i èlan pakraèkog PD »Psunj«, pa je to razlogvi�e za odr�avanje ovakvog pohoda.

Polazi�te za pohod je centar Pakraca. Za dva i polsata hoda odlièno markiranom stazom s prekrasnimvidicima sti�e se do planinarskog doma »Omanovac«(654 m). Sa 70 le�ajeva ovaj dom spada u red veæihplaninarskih domova, koji mo�e ugostiti veæi brojljudi.

Ove godine okupilo se ovdje rekordnih 273 plani-nara i izletnika iz 13 planinarskih dru�tava i jo� 13udruga. Ovako uzorno organiziran skup primjer jesvima onima koji �ele poku�ati ne�to slièno. Ugodnoiznenaðenje bio je i besplatan ruèak, poklon »PodravkeStudenac« iz Lipika, te besplatan topli èaj i povoljnecijene piæa. Domaæini su postavili bogat stol s propa-gandnim materijalom, a za planinarsku veselicu,pjesmu i ples pobrinula se ugodna i ne prebuènaglazba.

Ovo je kraj sa dugom planinarskom tradicijom.Prvo dru�tvo osnovano je 29. sijeènja 1928. pod ime-nom HPD »Èaklovac«. Godine 1935. ono mijenja imeu HPD »Psunj«, a od 1953. nosi ime »Brezovo polje«,te od 1964. do danas ime »Psunj«. Kvalitetan rad dru�tvavidi se i kroz cijeli splet dobro odr�avanih i markiranihplaninarskih staza s mnogo putokaza i naznaèenim vri-jednim lokalitetima.

S Omanovca kreæe Slavonski planinarski put. Tajje put otvoren 1957. godine kao prva obilaznica uHrvatskoj. Sada�nja pro�irena varijanta otvorena je 1.srpnja 2000. godine u organizaciji PD »Petrov vrh« izDaruvara gdje zavr�ava »slavonska potkova« SPP-a.Najvi�i vrh Slavonije, Brezovo polje (984 m) kontrolnaje toèka Hrvatske planinarskeobilaznice. Psunjski planinarskiput kao lokalna dvodnevna obi-laznica tek èeka svoju ponovnuuspostavu, a prvo otvorenje jebilo 1986. u suradnji pakraèkog»Psunja« i PD »Strmac« iz NoveGradi�ke.

Unatoè posljedicama rata,koje se najvi�e vide u samomPakracu, ovo podruèje je pristu-paèno planinarima. Sve marki-rane staze i makadamski putovièisti su od mina. Ipak, improvi-zacije i preèice se ne preporu-èuju, jer zaostalih mina izvan oz-naèenih putova svakako ima.Planinarski dom postaje svakimdanom sve ugodniji i ureðeniji,pa neæe proæi dugo do dovr�enja

njegove obnove. Dom veæ danas ima sve potrebnesadr�aje te komfor koji zadovoljava i du�i boravak udomu, a ne samo noæenje pri organiziranju dvodnevnihizleta.

Na ovaj naèin pozivamo planinare i planinarskadru�tva na Psunj u svim godi�njim dobima uz pret-hodnu najavu predsjedniku dru�tva Zvonku Pavlenjakuna tel. 034/411-201. Sljedeæi pohod »Fokinom stazom«odr�at æe se u prosincu 2003. godine, pa se veæ sadaosjeæajte pozvanima doæi u�ivati na uzbrdice »ravne«Slavonije.

Berislav Tkalac

DAN PLANINARA�IBENSKO-KNINSKE �UPANIJE

U nedjelju 1. prosinca 2002. na planini Prominiodr�an je Dan planinara �ibensko-kninske �upanije.Pred planinarskim domom »Promina« okupilo se vi�eod stotinu planinara, èlanova planinarskih dru�tava naprostoru �upanije i njihovi gosti iz Donjih Ka�tela,Kambelovca i Trogira. Sveèanost je zapoèela poz-dravnom rijeèju predsjednice �upanijskog saveza dr.Vi�nje Vrankoviæ i predsjednika dru�tva domaæina, PD»Promina« iz Drni�a, Ante O�egoviæa. Uslijedili su,zatim pozdravi predstavnika dru�tava sudionika, a pla-ninar Stipe Grciæ recitirao je �aljive stihove svojih pje-sama.

Vrijeme do zajednièkog ruèka utro�eno je zauspon na vrh Promine, Èavnovku, visoku 1148 m, zaizlet do izvora Veliki i Mali Toèak i posjet lovaèkimkuæama u blizini planinarskog doma. U poslijepod-

Predsjednica PS �ibensko-kninske �upanije otvara dan planinara na Prominifoto: Ante Buviniæ

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 62

2, 2003 63

nevnim satima odr�an je i sastanakIzvr�nog odbora �upanijskog planinar-skog saveza na kojem se raspravljalo opobolj�anju rada i aktivnostima kojeslijede, a za domaæina iduæeg susretaodabrano je HPD »Klen« iz Vodica.

Vrijedno je istaknuti da su na ovojmanifestaciji najbrojniji bili èlanovi�ibenskog »Kamenara« i da je PD »Pro-mina« dobro i savjesno obavilo zadaæudomaæina. Njihovim trudom, planinar-ski dom na Promini koji je opusto�en uDomovinskom ratu, sada je obnovljeni oèekuje posjetitelje.

Ante Juras

�KOLA ZA VODIÈEPRIPRAVNIKE

Stanica planinarskih vodièa Splitodr�ala je od 19. listopada do 8. pro-sinca �kolu za vodièe pripravnike.�kola je trajala osam uzastopnih vi-kenda, a polaznici su na predavanjimai na terenu proveli ukupno 12 dana.

Vje�be i predavanja odr�avali suna Kozjaku u domu »Putalj«, u plani-narskim kuæama »Malaèka« i »Èesmi-na« te u njihovoj okolici. Predavaèi subili iskusni planinari, vodièi, instruktorialpinizma, spa�avanja i orijentacije.Praktièna obuka u prirodi obuhvaæala jevje�be voðenja skupine planinara, kre-tanje po raznim terenima, vje�be iz ori-jentacije, savladavanje osnovnih tehni-ka penjanja i spu�tanja, prvu pomoæ,upoznavanje opreme i drugo.

�kolu je pohaðalo i uspje�no zavr�ilo �esnaestoropolaznika: Zdravko Antolkoviæ, Katica Jurièev-Grgin,Damir i Radmila Maksirnoviæ (HPD »Kamenar«�ibenik), Ivo Boriæ, Radovan Keèkemet, Zlatko Plas-timoviæ (PK »Split«), Zoran Ateljeviæ, Lucija Pri�liæ,Katja Vlahu�iæ (HPD »Dubrovnik«), Filip Baliæ,�eljko Bogiæ, Ilija Katiæ, Igor Lauriæ, Katica Majkoviæi Grgo Puljas (PD »Malaèka-Donja Ka�tela«).

Voditelj �kole bio je Milan Sunko, zamjenik Ne-ven Svetec, a tajnica Dijana Tudoriæ. Za uspje�noizvoðenje �kole treba posebno zahvaliti predavaèima isuradnicima Goranu Gabriæu, Mladenu Mu�iniæu, dr.Igoru �uljanu, Mladenu Japirku, Bo�idaru Suèiæu iMiri Beram.

prof. Milan Sunko

NOVI INSTRUKTORI SPELEOLOGIJEU planinarskom domu »Glavica« na Medvednici odr�an je

21. prosinca 2002. instruktorski seminar i ispit za stjecanje nazivainstruktora speleologije. Na seminaru su sudjelovali stariji in-struktori, kandidati za stjecanje naziva i speleolozi koji se tekpripremaju za stjecanje naziva, i to: Ana Bak�iæ, Darko Bak�iæ,Ana-Katarina Sanseviæ, Dalibor Paar, Dubravko Kavèiæ, IvicaRadiæ i Dean Baratu�ek iz SO PDS »Velebit«, Goran Gabriæ izSO HPD »Mosor«, Igor Jeliniæ, Mirjana Ivasiæ i �eljka Janjaniniz SO HPD »Dubovac«, te Robert Dado, Svjetlan Hudec, MartinaBorovec, Kre�o Guszak i Vlado Bo�iæ iz SO HPD »�eljeznièar«.

Odr�ano je pet predavanja: Vlado Bo�iæ o novini saznanjimaiz povijesti speleologije u Hrvatskoj, Darko Bak�iæ o novim in-strumentima za mjerenja �pilja i jamama te o primjeni raèunala zaprikazivanje speleolo�kih objekata, Goran Gabriæ o kulturi i eticispeleolo�kih istra�ivanja, Dubravko Kavèiæ o zakonskoj regula-tivi koja se odnosi na za�titu speleolo�kih objekata i Ana Bak�iæo speleolo�kim udrugama u Hrvatskoj.

Za stjecanje naziva instruktora speleologije kandidati supisane radove predali ranije, Robert Dado o primjeni »fikseva« uspeleologiji, Svjetlan Hudec o proraèunu sila u u�etu preènice iIgor Jeliniæ o organiziranju inozemnih speleolo�kih ekspedicija.Svaki je kandidat usmeno obrazlo�io svoj rad i odgovarao nabrojna pitanja. Ispitno povjerenstvo zakljuèilo je da su kandidatizadovoljili uvjete prema pravilniku KS HPS i zaslu�ili nazivinstruktor speleologije.

Vlado Bo�iæ

Polaznici vodièke �kole - danas vodièi pripravnicifoto: Radovan Keèkemet

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 63

2, 200364

RAZMINIRAJU SE TULOVE GREDE NA JU�NOM VELEBITUZagrebaèka tvrtka Dok-Ing javlja da je do konca 2002.

na Velebitu razminirala 30.000 m2 i da je to ne�to manje oddesetine miniranog dijela cijelog Velebita. Od mina suoèi�æeni dijelovi podruèja Tulove grede, Dulibe i DonjaBukva, �to æe svakako obradovati planinare koji su do sadamorali izbjegavati ova podruèja. Meðutim, oprez i daljenije na odmet jer je oèi�æeno podruèje zapravo minijaturno(30.000 m2 je otprilike trideseti dio l km2 ili povr�ina odsamo 200 x 150 m), a znamo da samo Tulove grede zauzi-maju prostor od najmanje milijun m2 (1 km2). Ozbiljnose postavlja pitanje toènost podatka da je time na Velebituoèi�æena jedna desetina miniranog podruèja.

�eljko Poljak

HP 02-2003.qxd 20. 01. 03 Page 64

Večer na velebitskom Vučjaku (1645 m), foto: Franjo Novosel

HP 02-2003 korice.qxd 23.4.2006 16:41 Page 3

TIKKA

light

DISTRIBUTER ZA HRVATSKU: »HIMALAYA SPORT« d.o.o.Vrazova 8c, 42000 Varaždin, Tel./fax: 042/313-701

e-mail: himalaya-sport@email.hinet.hr

PostScript Picture(Lrgpetzlwhite.eps)

HP 02-2003 korice.qxd 23.4.2006 16:41 Page 4