hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Download Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Post on 02-Feb-2017

223 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 163

    Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

    VLADIMIR PULJIZ* Izvorni znanstveni radStudijski centar socijalnog rada UDK: 369.5(497.5)Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu Primljeno: oujak 2007.Zagreb, Hrvatska

    U prvom dijelu rada autor se bavi poecima hrvatskog mirovinskog sustava koje nalazi u mirovinama vojnika i dravnih slubenika, bratinskim blagajna-ma nastalim u 19. stoljeu te u mirovinskom osiguranju zaposlenika u prvim hrvatskim bankama poetkom 20. stoljea.1 Nakon Prvog svjetskog rata, 1922. godine u monarhistikoj Jugoslaviji usvojen je Zakon o socijalnom osiguranju radnika kojim se regulira mirovinsko osiguranje radnika. Meutim, taj zakon nije primijenjen sve do 1937. godine.

    Mirovinsko i drugi oblici socijalnog osiguranja sustavno se uvode nakon Drugog svjetskog rata. U institucionalnom i fi nancijskom pogledu mirovin-sko se osiguranje postupno decentralizira i prenosi u nadlenost tadanjih republika.

    Kriza mirovinskog sustava, koja je bila prisutna na kraju razdoblja socija-lizma, produbljena je tijekom Domovinskog rata i postsocijalistike tranzicije. Ona se prvenstveno ogledala u problemima fi nanciranja mirovinskih fondova i pada razine mirovina.

    Pred kraj devedesetih izvrena je tzv. mala, parametarska mirovinska refor-ma kojom je racionaliziran postojei mirovinski sustav. Godine 2002. poela je djelomina kapitalizacija mirovina, dakle, radikalna promjena mirovinskog sustava. Mirovinska je reforma, povezana s promjenama u drutvu, uzrokovala nove probleme u prvom stupu meugeneracijske solidarnosti. Nakon mirovin-skog duga nastalog u prvoj polovini devedesetih, a koji se postupno vraa, danas je aktualan problem tzv. novih mirovina, ostvarenih nakon 1999. go-dine, koje osjetno zaostaju za starim mirovinama.

    Autor istie da e budui razvoj mirovinskog sustava biti determiniran gospodarskim razvojem, a posebno zapoljavanjem. Takoer predvia da e Hrvatska korigirati postojei mirovinski sustav, mijenjati neke njegove para-metre (npr. dob odlaska u mirovinu), a isto tako rekonstruirati njegovu insti-tucionalnu strukturu, prije svega uvoenjem temeljnih mirovina.

    Kljune rijei: mirovinski sustav, povijest mirovinskog sustava, pokaza-telji o mirovinskom sustavu, kriza mirovinskog sustava, mirovinska reforma, perspektive mirovinskog sustava, Hrvatska.

    * Vlado Puljiz, Pravni fakultet/Faculty of Law, Nazorova 51, 10 000 Zagreb, Hrvatska/Croatia, vlado.puljiz@pravo.hr

    1 Ovaj lanak rezultat je istraivanja provedenog u okviru znanstvenog projekta Pokazatelji socijalne kohe-zije i razvoj hrvatskoga socijalnog modela, provoenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

  • 164

    Rev. soc. polit., god. 14, br. 2, str 163-192, Zagreb 2007. Puljiz V.: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

    DEFINICIJA I VRSTE MIROVINSKIH SUSTAVAMirovinski je sustav skup pravnih

    nor mi, fi nancijskih i institucionalnih aran-mana kojima se regulira osiguranje od rizika starosti, invalidnosti i gubitka hra-nitelja. Mirovinski se sustav u pravilu sa-stoji od nekoliko podsustava defi niranih s obzirom na kategorije osiguranika, nain fi nanciranja, upravljanje mirovinskim fon-dovima, raspodjelu mirovina i slino. Miro-vinski sustavi mogu biti javni (kada njima upravlja drava, odnosno od nje ovlatena tijela) ili privatni (kada mirovinskim fon-dovima upravljaju privatne fi nancijske in-stitucije), obvezni ili dobrovoljni, ovisno o tome obvezuje li drava osiguranike na plaanje doprinosa iz kojih se fi nanciraju mirovine, defi niranih davanja (kada su mirovine unaprijed zadane mirovinskom formulom, a drava jami njihovu isplatu) ili pak defi niranih doprinosa (kada iznosi mirovina izravno ovise o uplaenim dopri-nosima osiguranika u mirovinske fondove). Nadalje, mirovinski sustavi mogu biti uni-verzalni (namijenjeni svim graanima), a fi nanciraju se porezima i drugim javnim prihodima ili pak utemeljeni na osiguranju zaposlenih (namijenjeni osiguranicima te od njih ovisnim lanovima obitelji), a fi nanciraju se doprinosima zaposlenika i poslodavaca.

    Za aktualne mirovinske reforme kljuna je podjela na mirovine tekue raspodjele ili meugeneracijske solidarnosti, za koje se ustalio engleski naziv PAYG (pay as you go plati kako stigne), te kapitalizirane mirovine (capital funded) individualne mi-rovinske tednje koje se fi nanciraju dopri-nosima osiguranika kapitaliziranim u pri-vatnim mirovinskim fondovima. Kod prve vrste mirovina bitna je komponenta redi-stribucije od bogatijih prema siromanijim kategorijama umirovljenika, dok je kod druge vrste mirovina u prvom planu osob-na odgovornost osiguranika koja se ogle-

    da u ovisnosti visine mirovine o ukupno uplaenim doprinosima i njihovoj kapita-lizaciji (Puljiz, 2005.).

    Danas je uobiajeno da su mirovinski sustavi kombinacija razliitih shema s ob-zirom na nain fi nanciranja, raspodjelu, organizaciju i upravljanje. Tako umjesto s jednim (mono-pillar system) imamo susta-ve s vie mirovinskih stupova (multi-pillar system) koji funkcioniraju prema razliitim reimima prikupljanja, upravljanja i raspo-djele sredstava.

    FUNKCIJE I ZNAENJE MIROVINSKOG SUSTAVA Najvanija je funkcija mirovinskog

    sustava da pojedincima i njihovim obi-teljima poslui kao mehanizam koji e im omoguiti raspodjelu potronje tijekom cijelog ivotnog vijeka, posebno nakon razdoblja zaposlenosti, u sluaju invalidi-teta ili pak gubitka hranitelja, dakle kada osiguranici i od njih uzdravani lanovi nisu u stanju zaraivati sredstva za ivot. Mirovine takoer predstavljaju vaan oblik individualne i nacionalne tednje koja je vana kako za same graane tako i za drutvo u cjelini. Nadalje, mirovine imaju bitnu funkciju u odranju solidarnosti unu-tar drutva. U okviru mirovinskog sustava odvija se vertikalna redistribucija dohotka od bogatijih prema siromanijim kategorija-ma umirovljenika. Isto tako, u mirovinskim se sustavima vri horizontalna redistribucija dohotka u prilog onim umirovljenicima koji su u posebnoj ivotnoj situaciji, imaju dodatne trokove pa su im stoga potrebna vea sredstva za ivot (npr. umirovljenici s ovisnim lanovima, hendikepiranim, ili s brojnim obiteljima). Opseg redistribucije ovisi o naelima na kojima je mirovinski sustav utemeljen. Npr. u zemljama liberal-ne orijentacije, kao to je SAD, naglasak je na privatnim mirovinama koje ovise o sumi individualnih doprinosa osiguranika, pa je znatno manja preraspodjela dohotka

  • Rev. soc. polit., god. 14, br. 2, str 163-192, Zagreb 2007.

    165

    Puljiz V.: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

    u korist siromanijih kategorija umirovlje-nika. Preraspodjela je vea u zemljama koje u okviru javnih mirovinskih sustava odravaju visoku razinu socijalne solidar-nosti, ublaavajui tako socijalne nejed-nakosti unutar umirovljenike populacije.

    Ukratko, mirovinski je sustav civiliza-cijsko dostignue bez kojeg je nemogue funkcioniranje modernog drutva. Znaenje je mirovinskog sustava u tome to on bitno utjee na ekonomsku sudbinu veine lju-di. Za mirovine se iz nacionalnog dohotka izdvajaju ogromna sredstva, a mirovinski fondovi u mnogim zemljama raspolau s velikim kapitalom. Nadalje, u europ-skim drutvima, zbog intenzivnog demo-grafskog starenja, umirovljenici ine broj-nu kategoriju stanovnika; oni su vaan dio glasakog tijela za ije se glasove na izbo-rima nadmeu politike stranke. O prisut-nosti umirovljenika na politikom tritu svjedoe novoformirane stranke umirovlje-nika koje na izborima postiu zapaene rezultate i sudjeluju u raznim koalicijama. Openito uzevi, mirovinskim sustavima u suvremenom drutvu poklanja se izuzetna panja; oni su est predmet politikih nad-metanja, a isto tako strunih i znanstvenih rasprava.

    POVIJEST HRVATSKOG MIROVINSKOG SUSTAVASkrb o starima i nemonima, uostalom,

    kao i skrb o djeci, u tradicionalnom je drutvu iskljuivo obveza obitelji, odnosno srodnike skupine. U mnogim naim kraje-vima, posebno u nekadanjoj Vojnoj kraji-ni, u predindustrijsko su doba skrbniku funkciju nad starima i nemonima obavlja-le kune zadruge, koje su imale velik broj lanova te visoko razvijenu solidaristiku svijest (Puljiz, 1992.). Takva je danas si-tuacija u mnogim nerazvijenim zemljama. Prema podacima Svjetske banke, u svijetu se krajem prolog stoljea u obiteljima, od-

    nosno srodnikim skupinama, zbrinjavalo oko 70% svih starih ljudi. Rije je o nefor-malnom zbrinjavanju starih i nemonih lju-di. S druge strane, u razvijenim dijelovima svijeta razvijeni su mirovinski sustavi kao formalni oblik zbrinjavanja starih ljudi i drugih uzdravanih osoba. Primjera radi, u sedam razvijenih zemalja svijeta je samo 23% ljudi starijih od 65 godina poetkom devedesetih godina prolog stoljea ivjelo zajedno sa svojom djecom (World Bank, 1994.). Izdvajanje starih ljudi posljedica je procesa individualizacije, odnosno disolu-cije obitelji koji je znatno uznapredovao u razvijenom dijelu svijeta.

    Poeci mirovinskog osiguranja u HrvatskojO razvoju mirovinskog osiguranja u za-

    padnim zemljama pisali smo u drugim rado-vima (Puljiz, 2005.). Ovdje podsjeamo da je prvo mirovinsko osiguranje, utemeljeno na doprinosima radnika i poslodavaca, mi-rovinskim fondovima i tripartitnom uprav-ljanju, uvedeno u Njemakoj 1889. godi-ne u okviru tzv. bismarckovskih reformi. Socijalno se zakonodavstvo iz Njemake proirilo na druge, prije svega kontinen-talne, europske zemlje, pa je krajem 19. i poetkom 20. stoljea preko Austrije, u poetnim svojim oblicima, dospjelo u hrvat-ska podruja (Jeli, 1988.). S druge strane, u nordijskim zemljama, prvo u Danskoj 1891., a potom u vedskoj 1913. godine, utemeljena je neka vrsta univerzalnog mi-rovinskog osiguranja, u poetku namijenje-nog siromanim starim ljudima, a potom svim graanima odreene dobi i statusa. Taj je model socijalne sigurnosti uvrstila bri-tanska reforma lorda W. Beveridgea iz Dru-gog svjetskog rata. Drugaiji razvojni p