GLAsILO HRVATA CRnE GORE

Godina IX Broj 79/80 Listopad / Prosinac 2011. Issn 1800-5179

Čestit Božić iSretna 2012.

Odnosi Crne Gorei Hrvatske nazavidnom nivouStr. 14

Obnova mandolinskogorkestraStr. 7

Priznanje DarijuMusićuStr. 10

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.meŽiro-račun: 510-4741-76Osnivač i nakladnik: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor WEB: www.hrvati.me

Predsjednik: Mirko Vičević VD urednica: Tijana PetrovićUr e đivački odbor: Marija Mihaliček, Tripo schubert, VivijanVuksanović, Danijela Vulović, Joško Katelan Lektorica:sandra Ćudina Fotografije: Foto Parteli, arhiva župe sv. Rokoi HGD CG. Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Biro Konto-Igalo Naklada: 800 primjeraka

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi dvomjesečno.

Poštovani čitateljiPred vama je posljednji broj Glasnika u ovoj godini. U ovom

broju uveli smo novu rubriku „O sportašima“, a u najavi je i ru-brika „Bokelji u Hrvatskoj“.

Godina na izmaku bila je bogata događajima, što je vidljivo izKronike Društva u svakom broju.

Naš jubilej proslavili smo na način dostojan veličini, organi-zacijskoj razini, aktivnostima i značaju. Deset godina gradnjemostova povjerenja, suradnje i prijateljstva između naših dvijudržava naš je veliki doprinos dobrim odnosima između CrneGore i Hrvatske.

S druge strane, u ovoj godini došlo je do promjene u rukovod-stvu Društva. Na rukovodeće funkcije došli su mladi ljudi, podu-zetni i željni dokazivanja. Oni koji su otišli mogu biti spokojni izadovoljni što će se nastaviti njihovim uhodanim stazama.

Ova godina ostat će još po nečemu zapamćena. Usvojen je Iz-borni zakon u Crnoj Gori, koji daje šansu našoj maloj zajednicida osigura jedan mandat u Skupštini Crne Gore. Sporazumomizmeđu Premijera i čelnika opozicijskih stranaka stvoreni supreduvjeti za implementaciju ustavnih načela o primjeni jezikamanjinskih naroda u obrazovni sustav.

Ulazimo u novu godinu ponosni na postignuto, ali i sa željomda učinimo još više i bolje za dobrobit hrvatske nacionalne ma-njine u Crnoj Gori.

U to ime svima vama želimo čestit i blagoslovljen Božić te pu-no zdravlja i zadovoljstva u novoj 2012. godini!

Uredništvo

2

Na osnovu odluke Upravnog odbora Društva cijena časopisa je

od 01. siječnja 2,00 euraGodišnja članarina od 2012. Godine

iznosi 10,00 eura

3

Priredila: Tijana PETROVIĆIzvor: HInA

UHrvatskoj su 4. prosinca održani parla-mentarni izbori za sedmi saziv Hrvat-skog sabora. Prema zvaničnim informa-

cijama koje je objavilo Državno izborno povje-renstvo, Kukuriku koalicija (SDP, HNS, IDS,HSU) osvojila 80 mandata, HDZ sa koalicij-skim partnerima HGS-om i DC-om osvojio je47 mandata, HDSSB ima šest mandata, kao iHrvatski laburisti-stranka rada, a nezavisnalista dr. Ivan Grubišić dva mandata. Po jedanmandat osvojili su HSS te HSP dr. AnteStarčević sa HČSP-om. Nacionalnemanjine pak u Saboru imaju osammandata. Mađarsku nacionalnumanjinu predstavljat će RobertJankovics, talijansku Furio Radin,češku i slovačku Valdimir Bilek,austrijsku, bugarsku, njemačku,poljsku, romsku, rumunjsku i ru-sinsku predstavljat će Željko Ba-log, a albansku, bošnjačku, crno-gorsku, makedonsku i slovenskunacionalnu manjinu predstavljat ćeErmina Lekaj Prljaskaj. “Idemo naposao, možemo i pogriješiti, ali nesmijemo stajati, ne smijemo iznevjeritisve ljude koji su nam danas dali dobruljudsku vjeru”, poručio je nakon objav-ljivanja rezultata Zoran Milanović,predsjednik SDP-a i prema iz-bornim rezultatima novihrvatski premijerobraćajući semnoštvu u iz-

bornom stožeru Kukuriku koalicije. Svim bira-čima koji nisu dali potporu Kukuriku koalicijiporučio je da će svaki dan voditi računa da bu-du i njihova dobra vlast. Političkim suparnici-ma poručio je kako je njegova i želja njegovihkoalicijskih partnera da i s njima (suparnici-ma) radi zajedno u Hrvatskom saboru na do-brobit Hrvatske. Nema, rekao je, iluzija da jepolitika konfliktan posao, ali ne mora biti i po-sao u kojem se ratuje i vrijeđa, unatoč različi-tim interesima, svjetonazorima i frustracija-ma. Kako je kazao, SDP, HNS, IDS i HSU uKukuriku koaliciju su se okupili da učine ne-

što dobro za Hrvatsku, a danas su im gra-đani dali povjerenje da to i učine. Isti-

čući kako je Hrvatska pred ula-skom u EU, zahvalio je svim vla-dama, kao i ovoj koja odlazi, nanjihovom doprinosu, jer su svi,rekao je, radili u najboljoj vjerii svatko najbolje što je znao.“Pozvat ćemo iskreno na sura-dnju sve političke stranke uSaboru kojima je Hrvatska nasrcu i koji imaju ideje”, rekaoje on. “Naša politika bit će po-

litika pravednosti i poštene pla-će za pošten rad. Mi smo strankeljevice, liberalne stranke, na srcusu nam moderne progresivnevrednote, ali poštujemo i tradici-ju. Učinit ćemo sve da Hrvatska

bude dobro i pravednomjesto za život, da se

u Hrvatskojdobro živi”,zaključio jeMilanović.

U HRVATSKOJ ODRŽANI PARLAMENTARNI IZBORI ZA VII SAZIV SABORA

Zoran Milanović mandatar

“naša politika bit će politika pravednosti i poštene plaćeza pošten rad”

4

HG: Jedan od trenutno naj-važnijih zadataka Vlade jestvaranje uvjeta za početakpregovora s EU-om i otvaranjepoglavlja. Koliko nam u tomposlu može pomoći R. Hrvat-ska?

Iskustvo Republike Hrvatskeje od velikog značaja kako uodnosu na strukture za prego-vore o pristupanju Crne GoreEvropskoj uniji tako i u dijelujačanja i izgradnje institucio-nalnih i kadrovskih kapacitetaCrne Gore neophodnih za po-četak i vođenje pregovora .

Već je poznato da će svi nare-dni pregovori biti drugačiji odprethodnih, ali postoje određe-ne karakteristike koje su za-jedničke za sve. Stoga, se u Mi-nistarstvu vanjskih poslova ievropskih integracija trenutnoobavljaju aktivnosti na sagle-davanju uporednih iskustavau vezi sa upravljanjem proce-som pristupanja Crne Gore EU,institucionalnoj izgradnji iupravljanjem procesom uskla-đivanja nacionalnih propisa spropisima EU. U tom kontekstupomoć Republike Hrvatske, ko-ja je skoro završila proces pre-

govora, je od velikog značaja.

HG: Nedavno je SkupštinaCG ratificirala Sporazum iz-među R. Hrvatske i Crne Goreo zaštiti prava hrvatske ma-njine u Crnoj Gori i crnogor-ske manjine u Republici Hr-vatskoj. Kako je zamišljendaljnji rad naše države na im-plementaciji definiranih nače-la i kada će se utemeljiti me-đuvladin Mješoviti odbor?

Naši dobri odnosi sa Republi-kom Hrvatskom su, izmeđuostalog, produkovali i potpisi-vanje Sporazuma o zaštiti hr-vatske manjine u Crnoj Gori icrnogorske manjine u Hrvat-skoj. Ovaj Sporazum je ratifi-kovan i u hrvatskom Saboru iu crnogorskoj Skupštini. Spo-razum je obuhvatio unapređe-nje položaja manjina u dvijedržave u oblastima značajnim

za očuvanje ukupnog naciona-lnog identiteta, posebno ak-centujući oblasti obrazovanja,kulture, informisanja, upotrebejezika, ostvarivanja vjerskihprava idr. Kao i drugi sporazu-mi slične sadržine i ovaj bilate-ralni sporazum je koncipiranna bazi reciprociteta, ne reme-teći unutrašnje ustrojstvo i po-stojeću zakonsku regulativu.Sporazumom je definisano daće se o sprovođenju ovog aktastarati Mješoviti odbor, kojegbi činili predstavnici obje drža-ve, naravno, uz učešće pred-stavnika manjina iz tih drža-va. Osnovna uloga ovog Mješo-vitog odbora, koji bi se sasta-jao najmanje jedanput godiš-nje, jeste da prati sprovođenjesporazuma i da vladama pod-nosi preporuke u vezi sa njego-vim sprovođenjem. U našimnarednim kontaktima sa pred-stavnicima Republike Hrvat-

PRESDJEDNIK VLADE CRNE GORE IGOR LUKŠIĆ ZA „HRVATSKI GLASNIK“

Odnosi Crne Gorei Hrvatske na

zavidnom nivouFond za manjine kao institucija trebada sa financijske strane odgovoripotrebama manjinskih nacionalnihzajednica u Crnoj Gori.

5

ske ćemo, svakako, na umuimati i ovo pitanje.

HG: Crna Gora je dobar pri-mjer u regiji kada je riječ o za-štiti manjina i visini izdvaja-nja sredstava za njihove aktiv-nosti. Donesena je prijeko po-trebna zakonska regulativa.Međutim, čini nam se da sunovoutemeljene institucije,kao što su Fond manjina iCentar za razvoj i promocijukulture manjina, izvan kon-trole Ministarstva manjina.

Prvo, treba imati u vidu da jeFond za manjine, kao instituci-ja koja treba da sa finansijskestrane odgovori potrebamamanjinskih nacionalnih zajed-nica ,osnovan aktom Skupšti-ne Crne Gore, te da u tom smi-slu za svoj rad odgovora osni-vaču. Kada je u pitanju Centarza očuvanje i razvoj kulture

manjina, mišljenja sam da jeto institucija koja je u svomveoma kratkom vremenu po-stojanja uspjela da opravdanamjere osnivača. Naime, pre-poznajući zaštitu kulturne ba-štine i očuvanje kulturnogidentiteta kao najvažnije seg-mente očuvanja ukupnog na-cionalnog identiteta i prezento-vanja crnogorske kulturne ša-rolikosti, osnovana je ova insti-tucija. Ministarstvo je organkoji generalno artikuliše politi-ku u ovoj oblasti, a na drugiminstitucijama je da tu politikuslijede, te je aspolutno manjevažno „ko koga kontroliše“.

HG: Nakon velike prošlogo-dišnje medijske kampanje uvezi s nezakonitim raspodjela-ma sredstava Fonda manjina,stupile su na snagu izmjeneZakona o manjinskim pravi-ma i slobodama i donesen

Pravilnik o kriterijima za ra-spodjelu, po kojemu kvalitetaprojekta i njegov značaj za dr-žavu trebaju biti osnovni kri-teriji za raspodjelu. Na kojinačin onemogućiti da propor-cionalna zastupljenost manji-na bude jedan od kriterija zadodjelu sredstava?

Upravo ste u samom pitanjudali i dio odgovora. Praksa, od-nosno život, mijenja zakone.Tako se u praksi pokazalo darješenja iz Zakona o manjin-skim pravima i slobodama, pokojima su se sredstva iz Fondaza manjine raspodjeljivala naosnovu proporcionalnog uče-šća manjine u ukupnom stano-vništvu, nijesu dobra, pa sepristupilo izmjeni zakona. U ja-nuaru ove godine su ove izmje-ne stupile na snagu, a osno-vna intencija Vlade je bila dase ova namjenska sredstva

Premijer u Kotoru

6

troše racionalno, efektivno i uskladu sa pozitivnim propisi-ma. Izmjenama zakona smo,kao osnovne kriterijume raspo-djele sredstava, istakli prijesvega javni interes u oblastiočuvanja svih nacionalnih po-sebnosti, kompatibilnost sanašim strateškim dokumenti-ma, transparentnost i moguć-nost kontrole utroška sredsta-va, kredibilitet organizacija ko-je dobijaju sredstva itd. Vjeru-jem da su ovo jasne zakonskesmjernice za kvalitetan odabirprojekata koji će se finansiratiiz Fonda za manjine, a u ciljuostvarivanja pomenute misijeFonda.

HG: Već devet godina izlazijedino glasilo manjinskih na-roda u Crnoj Gori „Hrvatskiglasnik“, a još nije riješenonjegovo stabilno financiranje.Koja bi po Vašemu mišljenjubila adresa za rješenje ovogapitanja?

Upravo je institucija koja tre-

ba da pruži finansijsku podr-šku projektima od značaja zajednu manjinsku nacionalnuzajednicu, Fond za manjine. Ine samo kada je u pitanju „Hr-vatski glasnik“ ili neko drugoglasilo manjinskog naroda uCrnoj Gori, već i drugi projektikojima se na pravi način osli-kava crnogorska multietnič-nost, multikonfesionalnost i in-terkulturalnost.

HG: Ove godine proslavilismo deset godina uspješnograda i gradnje mostova povje-renja, suradnje i prijateljstvagrađana dviju država, zbog če-ga su Društvu dodijeljenamnoga javna priznanja. Na ža-lost, još uvijek nemamo vlasti-ti prostor za rad, već plaćamoiznajmljene prostorije. Kako jepo Vašemu mišljenju mogućeriješiti ovaj problem?

Troškovi za iznajmljivanjeprostora, sastavni su dio pro-jekta, o kojem takođe treba dabrine Fond za manjine. Kada

to dozvole mogućnosti, rado ćupomoći.

HG: Na osnovi novog Zakonao nevladinim organizacijamapredviđena je centralizacijasredstava za financiranje ci-vilnog sektora, tako da se ne-vladine organizacije ne mogus projektima iz područja kul-ture prijavljivati na natječajeMinistarstva kulture. Kada ćese donijeti podzakonski aktikojima bi se definiralo pitanjeformiranja komisije, kriterijiza raspodjelu i visina sredsta-va u proračunu za 2012. godi-nu?

Zakonom o nevladinim orga-nizacijama, propisano je da seovaj Zakon primjenjuje od 1-ogjanuara naredne godine. U za-konom predviđenim rokovima,a to je otprilike dva mjeseca postupanju na snagu , počet ćeprimjena i podzakonskih aka-ta.

Redakcija Hrvatskog glasnika

Premijer u Tivtu

7

POLAZNICI ŠKOLE MANDOLINE HRVATSKOGA GRAđANSKOGDRUŠTVA CRNE GORE U SPLITU

Obnova mandolinskog

orkestraMandolina je autohtoni mediteranski instrument koji jeu 19. stoljeću bio u sastavu mnogih tamburaškihorkestara u Boki kotorskoj

8

Piše: Poly GJuRGJEVIĆ

Kotor je nekada bio poz-nat po mandolinskomeorkestru, ali ta tradicija

s vremenom se ugasila. Man-dolina je autohtoni medite-ranski instrument koji je poti-snula gitara i tambura, in-strumenti koji su u naše kra-jeve došli s Istoka. Hrvatskograđansko društvo Crne Gore,Kotor, u nastojanju da očuvabaštinu svoga grada i pono-vno uvede mandolinu u tam-buraške sastave, prije nekoli-ko godina odlučilo je okupitizainteresirane, bez obzira nadob i spol, s ciljem obnavlja-nja orkestra. Nakon gostova-nja splitskoga mandolinskogorkestra Sanctus Domnio uKotoru, koji je došao u organi-zaciji Hrvatske matice iseljeni-ka (HMI) - Split, još više se uč-vrstila ideja o obnavljanju or-

kestra. Uz koncerte organizi-rana je radionica u koncertnojdvorani Muzičke škole „VidaMatjan“ kako bi se pokazalemogućnosti mandoline kaoinstrumenta, što je povećalointeres za osnivanjem orke-stra. U to vrijeme u Kotoru ni-su imali ni maestra, ni instru-mente, ni svirače. Krenulo sekorak po korak. Tada je uSplitu na Glazbenoj akademijistudirao Kotoranin Ivo Brajakkoji je odlazio na probe San-cus Domnia i učio iz njihovaprimjera. HMI Split je iskori-stila vrijeme proslave Danagrada, kada je na splitskoj ri-vi nekoliko dana postavljenapozornica, i dobila od gradadozvolu da organizira koncertza skupljanje sredstava zakupnju mandolina za Hrvat-sko građansko društvo (HGDCG). Na koncertu su, uz Sanc-tus Domnio, nastupili svi onikoji su prijašnjih godina go-

stovali u Kotoru, u organizaci-ji HGD CG. Tako su nabavlje-ne prve mandoline, a HGD CGse pobrinulo za ostatak. IvoBrajak u međuvremenu je di-plomirao, vratio se u Kotor ipočeo voditi školu mandoline.Danas polaznici već mogu od-svirati nekoliko pjesama, štoje veliki uspjeh s obzirom nato da je riječ o djeci osnovno-školske dobi koja još ne znajučitati note. Usporedno sa ško-lom mandoline radi i skupinastarijih koji su svirali na man-dolini u sastavu koji je ranijevodio pok. prof. Nikola Grego-vić.

Krajem listopada splitski or-kestar Sanctus Domnio pro-slavio je 20. obljetnicu rada.To je bio povod da se organizi-ra posjet polaznika školemandoline gradu Splitu kakobi uvidjeli i na taj način mo-gućnosti ovog instrumenta.Tom prigodom članovi Sanc-

Sanctus Domnio

9

tus Domnia izveli su posebankoncert za njih. Drugog danadomaćin im je Hrvatska mati-ca iseljenika - Split. BrankaBezić Filipović, voditeljicaHMI-ja, za male goste organi-zirala je posjet NK Hajduku jerosim sviranja uzbudljivo je iudariti ‘balun’ na pravome no-gometnom stadionu. Hajdukje za njih priredio darove, a iHrvatsko građansko društvoposlalo je svoje knjige za split-ske institucije i muzeje. Ovimlijepim izletom mladi sviračividjeli su da se trud i radisplati. Zahvalni smo gospođiBezić i prof. Kečkemetu kojisu zaslužni za realiziranjeovoga posjeta Splitu.

Sada predstoje pripreme zajavni nastup pred građanimaKotora, kao i u drugim grado-vima Crne Gore u kojima po-stoje podružnice HGD CG, akoji će se održati tijekom bo-žićnih blagdana.

Poljud

10

Piše: Miše GALJuF, Dubrovnik

Na poziv gradonačelnikagrada Dubrovnika dr. AndreVlahušića i predsjednikaUdruge dragovoljaca Hrvat-ske ratne mornarice (UD-HRM) Želimira Čizmića, DarioMusić član HGD CG bio je na-zočan na svečanosti obilježa-vanja 20. obljetnice probija-

nja blokade Grada zaslugom„Konvoja Libertas“ i 20. ob-ljetnice utemeljenja Mješovi-tog odreda Mornaričko-de-santnoga pješaštva (MoMdp)Hrvatske ratne mornariceDubrovnik. Na prijedlog prvo-

ga zapovjednika HRM-a Du-brovnik i predsjednika UD-HRM-a za RH i podružniceDubrovnik Želimira Čizmićate jednog od utemeljiteljaHRM-a i visokoga časnika iztoga vremena Željka Filičića,

PROSLAVLJENA 20. OBLJETNICA KONVOJA LIBERTAS IUTEMELJENJA HRVATSKE RATNE MORNARICE DUBROVNIK

PriznanjeDariju Musiću

Priznanje ne dolazi od drugih, onoizvire iz vlastite savjesti

Izaslanstvo UDHRM-a, predvođeno predsjednikom Čizmićem, polaževijenac pred Spomen-križem u čast poginulim braniteljima Dubrovni-

ka na gradskome groblju Boninovo.

11

Dario Musić doživio je, kakoje istaknuto, rijetku i visokupočast. U prostorijama klubaUDHRM-a Dubrovnik, a u na-zočnosti uzvanika iz prijatelj-skih veteranskih udruga izSlovenije, Italije i Austrije, tevisokih časnika koji su prido-nijeli stvaranju Glavnoga sto-žera Oružanih snaga RH i or-ganizaciji obrane u Domovin-skom ratu Ljubomira Bolan-če i Tomislava Mičića, g.Musiću dodijeljeno je počasnočlanstvo UDHRM-a. Posebnonam je drago da su i ovaj putuz dragovoljce bili bivša župa-nica Mira Buconić i njezin za-mjenik Miše Galjuf, dokazu-jući koliko i dalje prate svešto je vezano uz Hrvate CrneGore i koliko im je i dalje sta-lo do njih.

Uz člansku iskaznicu g. Mu-sić dobio je Spomen-medalju iSpomen-povelju sa zlatnimpleterom, što je dodijeljenojoš samo prekaljenim i za-služnim braniteljima te poje-dincima koji su posebno pri-donijeli obrani hrvatskog ju-ga. Istu čast i priznanje zaslu-žili su još i kapetan duge plo-vidbe Josip Vicelja iz Rijeke(podrijetlom iz Orašca u Du-brovačkom primorju), Andri-ja Habulin, legenda hrvat-skog i svjetskog džuda i kara-tea, iznimno zaslužan u pri-premi obrane Grada, posebnou osposobljavanju dragovolja-ca u postrojbama za posebnenamjene, te posmrtno profe-sor Darko Deković, zapovjed-nik prve postrojbe za posebnenamjene u Rijeci, čelnik i ob-novitelj tamošnje Matice hr-vatske, znanstvenik, svjetskiautoritet za pitanja glagoljice,a nadasve vrijedan i zaslužandomoljub. Njemu je, uz Spo-men-medalju i Spomen-pove-lju sa zlatnim pleterom, dodi-jeljena Povelja PAX umjestočlanske iskaznice. O kakvoj jerijetkoj i posebnoj časti riječnajbolje govori činjenica da jedo ove dodjele iskaznicu po-časnoga člana dobio samo

bivši predsjednik RepublikeHrvatske stipe Mesić, i toistodobno s Poveljom poča-snoga građanina grada Du-brovnika (na prijedlog UD-HRM-a). Također treba napo-menuti da su priznanja i po-časti dodijeljeni uz znanje,pristanak i potporu zapovjed-nika HRM-a, admirala AnteUrlića i Ureda predsjednikaRH. Uz počasti, imenovanimasu dodijeljene i vanjske ozna-ke koje mogu nositi u svim

prigodnim situacijama: mor-narička kapa, vjetrovka i ma-jica s oznakama UDHRM-a.

Da je riječ o posebnomepriznanju, koje dodjeljuju onikoji su stvarali hrvatsku dr-žavu te zajedno s drugim dra-govoljcima obranili Grad odneprijateljskih napada, bilo jevidljivo na svakome koraku.Poštovanje su iskazivali i vi-soki uzvanici, i građani naStradunu, i posada raketnetopovnjače Dubrovnik (koja je

12

doplovila u čast spomenutihobljetnica), ali i visoki časniciiz Zapovjedništva HRM-a načelu s admiralom Urlićem.Također se mogla vidjeti pris-nost te prijateljstvo i međuso-bno poštovanje koje vlada iz-među admirala i njegovihmornara i marinaca, djelatnihi dragovoljaca koji su stvaraliHRM u ratnim vremenima.Potvrda o visokoj časti stiglaje i od g. Mesića, koji radoističe da je ponosan na točlanstvo.

Jednako poštovanje iskazalisu prigodom protokolarnihsusreta dubrovački gradona-čelnik Andro Vlahušić i županNikola Dobroslavić. Ti susretipretvorili su se u druženje,ugodan razgovor i razmjenumišljenja uz uzajamno pošto-vanje. To i ne iznenađuje jersu i gradonačelnik i župan bi-li aktivni u obrani dubrova-čkoga kraja i u stvaranju dr-žave pa su se svi zajedno osje-ćali, kako je istaknuto, međusvojima. Toj atmosferi nisumogli odoljeti ni gosti iz prija-teljskih udruga iz Slovenije iAustrije. Bio je to najbolji na-čin da se Gradu i svijetu, gra-đanima i političarima pokažekako djeluju veterani u inte-resu mira.

Svečana akademija, središ-nji dio proslave 20. obljetniceproboja „Konvoja Libertas“ iutemeljenja HRM-a Dubrov-nik, održana je u petak, 28.listopada, u Kazalištu MarinaDržića. Uz domaćina, grado-načelnika Vlahušića, nazočilisu i njegovi prethodnici iz rat-nih dana, Petar Poljanić i Ni-kola Obuljen, te niz uglednikapredvođenih bivšim predsjed-nikom RH Stipom Mesićem,predvodnikom „Konvoja Li-bertas“. Bili su tu i uglednimirotvorac dr. SlobodanLang, dubrovački biskupmons. Mate Uzinić, predsjed-nik Udruge roditelja poginu-lih branitelja Niko Vuković iondašnji ministar pravosuđau Vladi RH Bosiljko Mišetić, i

sam sudionik „Konvoja“. Svisu se prisjetili tih ratnih danai nadahnutim riječima obrati-li se općinstvu, nakon čega sugradonačelnik Andro Vlahu-šić i predsjednik UDHRM-aŽelimir Čizmić dodijelili prigo-dne zahvalnice i priznanja.Zatim je premijerno prikazandokumentarac „Konvoj Liber-tas“ autora Aleksandra Črče-ka i Marina Marušića, filmskipodsjetnik na povijesne doga-đaje prije dvadeset godina.

Trebalo je zabilježiti sjećanjana taj povijesni događaj kojise nikad ne smije zaboraviti.Dana 31. listopada 1991. go-dine 29 brodica, redom ribari-ce, koče, leuti, pješčari i turi-stičke brodice, predvođeniM/B „Slavija“ riječke Jadroli-nije, stiglo je nakon dramatič-noga putovanja u Dubrovnik,dopremivši lijekove, hranu ivodu u opkoljeni Grad, dotadveć mjesec dana barbarski ra-zaran. Uz mnogobrojne ugled-nike iz akademske zajednice,estrade i javnoga života, me-đu sudionicima bili su i hr-

vatski član tadašnjega Pred-sjedništva SFRJ i formalni vr-hovni „komandant“ JNA StipeMesić, predsjednik Vlade RHFranjo Gregorić i ministarpravosuđa Bosiljko Mišetić.

Svejedno, najveći junaci„Konvoja Libertas“ bili su tzv.obični, mali ljudi: ribari, teža-ci, pješčari, studenti, službe-nici, radnici, svi oni koji subez oklijevanja sudjelovali utoj epopeji humanosti, nosećisa sobom sve što su imali:hranu, lijekove, plin, ali prijesvega goli život i veliko srce.Moramo spomenuti najistak-nutije među njima: Juru Na-zora, Antu Rakuljića pa Erce-govića, ali i ostale iz Krila Ja-senica, s Korčule, iz Šibenika,Splita, Kvarnera i Rijeke. Sti-gli su i ovaj put da podijeleponos s braniteljima i da pri-me zasluženo HVALA od gra-đana Dubrovnika.

Na čast proeuropskoj i pro-turatnoj Crnoj Gori, tadapredvođenoj liberalima Slav-ka Perovića i pojedincima po-put Nikole Bukilice te njima

U društvu prijatelja (s desna na lijevo), Želimir Čizmić,Miše Galjuf, Andrija Habulin, Josip Vicelja, pukovnikAustrijske mornarice Reinhard Stradner sa suprugomEve, Mira Musić, Stipe Mesić, Elvira Poček,zapovjednik HRM admiral Ante Urlić, Mira Buconić,Željko Filičić i Dario Musić

13

sličnima, trebala bi služiti ičinjenica da je zapovjednikbroda „Slavija“ bio kap. Da-mir Jovičević, Crnogorac izRijeke, koji je u ime svih su-dionika „Konvoja Libertas“primio Zahvalnicu grada Du-brovnika na kojoj piše: sRCEJE ZnALO KAMO TREBAPLOVITI. VI sTE GA sLIJE-DILI I sVOJIM DJELOM DO-KAZALI - nAVIGARE nE-CEssE EsT, VIVERE nOn.VAŠA PLOVIDBA I HRA-BROsT uGRAĐEnI su u PO-nOsnO TRAJAnJE OVOGAGRADA. Također, toj protu-ratnoj Crnoj Gori može služitina čast istaknuti sudionik to-ga događaja, svjetski poznatisineast, Zagrepčanin, VeljkoBulajić, koji je bio i savjetnikpri snimanju filma o „Konvo-ju“.

Dokumentarni film o „Kon-voju Libertas“ nazočni suodlično prihvatili, a među nji-ma su bili i branitelji Grada temnogi ugledni sudionici ovogkonvoja, kao što su publicistBruno Profaca, novinar Ja-

dran Marinković, zatim Tere-za Kesovija i drugi. Film jeodličan primjer kako se takoteški događaji mogu prikazatibez patetike i politikantstva, ada istodobno imaju i humani-stičku i političku poruku.Preporučujemo film i željanam je da se što prije prikažei crnogorskoj javnosti, što biznatno pridonijelo i pomoglone samo u daljnjem izgrađiva-nju dobrosusjedskih odnosa(uspostavljenih i razvijenih izaslugom HGDCG-a), nego i uobnavljanju sjećanja na ča-sne pripadnike crnogorskoganaroda.

Prije svečane akademije,prije susreta pred Gradskomkavanom i teatrom, predGradskom vijećnicom, s mno-gim uglednim i zaslužnimgrađanima Dubrovnika, izHrvatske i inozemstva, prijetoga spoja elegancije, uzviše-nosti i društvene promocije,toga jedinstvenog sklada,valjda mogućega samo u Gra-du, dogodilo se još nekolikodogađaja koje čovjek s osjeća-jem za dostojanstvo ne bi že-lio propustiti.

Nakon što je cijelu noć pa-dala kiša, jutro je osvanulookupano suncem i Gradsvjetla učinilo još svjetlijim,ljepšim, širokogrudnijim.Predstavnici Grada, ove župa-nije, braniteljskih i obiteljskihudruga iz Domovinskoga ra-ta, gosti iz Hrvatske i inozem-stva, predstavnici policije,vojske i mornarice, predvođe-ni slavljenicima (UDHRM) načelu sa Želimirom Čizmićem,zajedno s počasnim članovi-ma, položili su vijence pokrajSpomen-križa poginulim bra-niteljima na gradskome gro-blju Boninovo, a zatim i po-kraj ratne brodice Odredanaoružanih brodova (ONB)„Sveti Vlaho“ u Gružu.

Nakon toga uslijedio jevrhunac proslave -veličanstveni mimohodStradunom pripadnika ratnepostrojbe HRM-a Dubrovnik i

sudionika „Konvoja Libertas“,njih više od 400, uz postroja-vanje pred zapovjednikomHRM-a, admiralom AntomUrlićem, ispred Kneževa dvo-ra. U tom stroju - koji supredvodili utemeljitelji i neka-dašnji zapovjednici, ŽelimirČizmić i Željko Filičić - odmahiza njih koračali su dostojan-stveno i ponosno, nošeni plje-skom i odobravanjem mnogo-

svečanosti i pratećim do-gađajima u Dubrovniku na-zočila je i gospođa Elvira Po-ček rođ. Krnić. Ona je bilapozvana kao posebni gostuDHRM-a i Grada Dubrovni-ka, koji su joj željeli na tajnačin iskazati zahvalnost naobjektivnosti, poštenju, pro-fesionalnosti i nadasve hra-brosti koje je iskazala u no-vinarskim napisima u Moni-toru i Liberalu, a Dubrovča-nima su značili u širenjuistine.

Posebno je dojmljivo bilonjezino izvješće iz opkolje-noga i - nakon 6. prosinca1991. - znatno oštećenog ispaljenog Dubrovnika. To jebila jedna od rijetkih repor-taža koja je pogađala u bitranjenoga Grada, ali i Gradapunog dostojanstva. I njojsu uručeni spomen-medaljai spomen-povelja sa zlatnimpleterom.

Kad se još jednom poreda-ju i ovjekovječe činjenice,naša hrvatska zajednica uCrnoj Gori može biti pono-sna na takve pripadnike kaošto su Dario Musić i ElviraPoček. u prilog tome govorii činjenica da je zakazanslužbeni prijam izaslanstvauDHRM-a u čast počasnihčlanova u Admiralitetu, gdjeće im admiral Ante urlićpredstaviti HRM, a nakontoga slijedi i susret s pred-sjednikom RH Ivom Josipo-vićem u Zagrebu.

uredništvo

14

brojnih Dubrovčana i gostiju,i počasni članovi, među njimai Dario Musić, suutemeljitelj,prvi tajnik, jedan od prvihurednika Hrvatskoga glasnikai zaslužni izdavač mnogobroj-nih naslova u nakladiHGDCG-a.

Predvođeni limenom glaz-bom HRM-a stigli su ispredDvora, gdje su se postrojili,nakon čega je ratni zapovjed-nik Čizmić podnio prijavakizaslaniku predsjednika RH,admiralu Urliću. Uslijedio jeprohod njih dvojice crvenimsagom u tišini u kojoj se mo-glo osjetiti uzbuđenje pono-snih mornara i marinaca. Na-kon gromkog POZDRAVA DO-MOVINI admiral je na stijeg,prvo MOMP-a Dubrovnik, azatim MOMP-a Vanga iz Pule,izvjesio Plamenac, simbol vi-sokog odličja Hrvatskog troli-sta, kojim ih je odlikovaopredsjednik Republike Hrvat-ske i vrhovni zapovjednik OSRH Ivo Josipović. To je zasi-gurno bio vrhunac svečanostiza sve branitelje. Uslijedili sugovori i zahvale, zatim foto-grafiranje. Drago nam je štomožemo priopćiti kako je me-đu ‘vlasnicima’ ovoga odličjaodsad i Dario Musić, pri čemuističemo kako ga je opravdanodobio za sve zasluge, za napa-ćene Konavle, Župu i Dubrov-nik u jeku agresije.

A nakon svečane akademije,u 15 sati, uz počasni plov ra-ketne topovnjače „Dubrovnik“bačen je na Porporeli vijenacu more u čast i sjećanje napoginule branitelje Grada isve mornare svijeta koji susvoj smiraj našli u dubokomplavetnilu naše sudbine, slije-deći ono staro geslo: NAVIGA-RE NECESSE EST, VIVERENON! (Ploviti se mora, živjetine!). Na kraju, na Stradunu jeu 15.30 sati organiziran pri-godni domjenak za sve građa-ne, a misa za sudionike služe-na je u katedrali u 18 sati.

20.OBLJETNICA VUKOVARSKE TRAGEDIJE

HraBri ljuDiOprostit ćemo. Jer moramo. Samo

tako čovjek može dalje. Nema života smržnjom u srcu. Pokazat ćemo i u tu-zi i strahoti svoju veličinu. Ali, smije-mo li zaboraviti?! Zbog svih grobova.Otkrivenih i neotkrivenih. Znanih ineznanih. U ime nestalih. Sami odlu-čujemo! Ali upamtite, onaj tko zabora-vi svoju prošlost, osuđen je na njezinoponavljanje.

Priredio: Dario MusićTri mjeseca trajala je opsada Vukovara.

Tri mjeseca bez struje, vode, telefona,bezhrane,bez lijekova. U okruženju 600 ten-kova i gotovo 50 tisuća dobro naoružanihneprijateljskih vojnika, zrakoplova kojisu neprestano nadlijetali i ispuštali svojsmrtonosni teret. Granate su padale da-nonoćno

STOJI GRADPod kišom čelika, ognja i smrti

Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji gradStoji grad

Vječan k’o narod ponosno stojiI posljedne dane dušmanu broji

Vukovar, VukovarIz majčina krika sloboda se rađaI uskoro bijela zaplovit će lađa

Do suncaIz krvi i bola niknut će cvijećeI nikada narod zaboravit neće

VukovarStoji grad(Pjesmu je 1991. godine napisao i otpjevao Hrvoje Hegedušić)Rezultat opsade – grad sravnjen sa zemljom. Nema ničega, sa-

mo dim i zgarišta. Nema ptica,nema života, samo grobovi. Odvo-de ranjenike na stratište. Nema svjedoka. Nema vojnih proma-trača, otjerani su. I civili i branitelji odvedeni su u logore, u tor-turu,fizičku i psihičku,u smrt.

Kolonom sjećanja, dužom od pet kilometara, u kojoj je bilo oko50.000 ljudi, u Vukovaru 18.11.2011. se obilježila dvadesetaobljetnica pada toga grada.

U spomen na ubijene, poginule i nestale hrvatske branitelje icivile, podno Središnjeg spomenika na Memorijalnomgroblju žrtava, položili su vijence i svijeće zapalili Ivo Josipović,Luka Bebić i Jadranka Kosor, kao i mnoga državna i druga iza-slanstva. Molitvu za poginule i nestale u Domovinskom ratu uVukovaru molio je nadbiskup Marin Srakić, a svetu misu naMemorijalnom groblju predvodio vrhbosanski nadbiskup kardi-nal Vinko Puljić.

15

Dario Musić u klubu uDHRM-a sa Želimirom Čizmićem, prvim zapovjednikom HRM-aDubrovnik i predsjednikom uDHRM-a, prigodom dodjele članske iskaznice počasnogačlana uDHRM-a, spomen-medalje i spomen-povelje sa zlatnim pleterom na kojoj je ispi-sano navedeno geslo.

„Priznanje ne dolazi od drugih,ono izvire iz vlastite savjesti“

16

Priredila: Tijana PETROVIĆ

Usubotu 8. listopada2011. godine Hrvatskagrađanska inicijativa

(HGI) održala je III. redoviti iz-borni sabor u Tivtu.

Sabor je bio radnog kara kteradok je svečani dio u planu slje-deće godine kada HGI slavi de-setu obljetnicu svoga osnutka.Radnim Pre d s je dništvom Sabo-ra predsje d a v ao je prof. JosipGržetić, a na dnevnom redunašli su se:

- Izvješće o dosadašnjem radu- Financijsko izvješće- Izbor novih radnih tijela

stranke- Plan rada za sljedeće razdo-

blje.Više od 90 delegata iz Tivta,

Kotora, Bara i Budve na III. re-dovitom izbornom saboru prih-vatilo je sve točke dnevnog re-da. Pod točkom Izbor novih rad-

nih tijela, u tijelima stranke pri-mjetan je određen broj novihmladih obrazovanih ljudi kojisu svojim aktivnim radom ste-kli povjerenje stranke pa HGI unjima vidi svoju budućnost.

Za predsjednika stranke je-dini kandidat bila je Marija Vu-činović koja je od Sabora, jed-noglasno, dobila povjerenje darukovodi Hrvatskom gra -đanskom inicijativom u slje -dećem četverogodišnjem man -datu. Na Saboru su izabrani ičlanovi Središnjeg odbora, Sta-tutarne komisije, Stegovnogsuda i Nadzornog odbora. Usredišnji odbor izabrani su:Ljerka Dragičević, ZvonimirDeković, Miroslav Franović, Ili-ja Janović, Josip Gržetić, FiloBiskupović, Gajo Kovačević,Ivica Božinović, Pavle Mark -ović, Blanka Radošević Maro -vić, Srećko Tripović, VladimirMedović, Josip Marinović, Lji-ljana Velić, Krsto Brkanović,Adrian Vuksanović i Mihailo

U TIVTU JE ODRŽAN 8. LISTOPADA 2011. GODINE III. REDOVITIIZBORNI SABOR HRVATSKE GRAđANSKE INICIJATIVE

rezultati kojiobećavaju

usvajanjem cenzusa od 0,35% uIzbornom zakonu i uvođenjemhrvatskog jezika u obrazovni sustavCrne Gore, ravnopravnog sa svimostalim jezicima, ostvaren jeznačajan cilj hrvatske zajednice

Marija Vučinović

17

Bilafer. statutarnu komisijučine: Aida Petković, Lada Mo-škov i Meri Petrović. stegovnisud čine: Selma Krstović, Mari-ja Hirš i Krešimir Jelaković. Unadzornom odboru su: Ve-dran Božinović, Anto Perčin iZrinka Velić.

Ovom prigodom treba istak-nuti da je Hrvatska građan-ska inicijativa svome član-stvu svake godine na redovi-tim godišnjim skupo vimapodnosila Izvješće o radu i Fi-nancijsko izvješće za pretho-dnu godinu.

Predsjednica stranke u svomizvješću podsjetila je Sabor nadosadašnje uspjehe strankekoje su neki Hrvati koji pripa-daju drugim političkim opcija-ma umanjivali. Također jeistaknula da je Hrvatska gra-đanska inicijativa politički ikulturni projekt koji je osmi-šljen kao put afirmacije nacio-nalne samobitnosti Hrv ata Cr-ne Gore. „Hrvatski narod u Cr-noj Gori, time i HGI kao njegovlegitimni politički predstavnik,nezavisnu i suverenu CrnuGoru doživljava kao svoj izbor,svoj realizirani politički cilj,kao državu utemeljenu na ra-vnopravnosti njezinih naroda ijednakosti njezinih građana“,rekla je predsjednica Vučino-

vić. Dodala je kako je malo tkomogao povjerovati da će za sa-mo osam godina Hrvati u CGimati:

- odbornike u lokalnim parla-mentima Tivta i Kotora

- dopredsjednike općina uTivtu i Kotoru

- pomoćnicu ministra za ljud-ska i manjinska prava

- članove u Upravnom odboruCentra za očuvanje kulturemanjina

- zastupnicu u državnom Par-lamentu

- Hrvatsko nacionalno vijeće- hrvatski Radio DUX- hrvatsku knjižnicu u Lastvi- hrvatsku školu u Tivtu i Ko-

toru.Bila je to prigoda da se

istakne kako je nakon progla -šenja samostalnosti Crne Go-re, djelovanjem HGI-ja prekoparlamentarnog zast up n i kahrvatski jezik postao rav n o -pravan s ostalim jezicima. Ti-me je omogućeno da osobnidokumenti uz službeni jezik,mogu biti ispisani i na hr -vatskom jeziku. UsvajanjemIzbornog zakona, od ove godi-ne u svjedodžbama će kaonas t a v ni predmet biti upisan ihrvatski jezik.

Ovo su samo neki od važnijihrezultata koje je HGI postigao u

proteklom razdoblju. Stra nkaje i dalje vrlo aktivna, kako uopćinskim odborima, tako idrugim tijelima stranke.

U sljedećem razdoblju HGI ćenastaviti rad na realizaciji pro-gramskih opredjeljenja:

- Na državnom planu dat ćepuni doprinos razvoju demo-kratskoga građanskog društva,razvoju gospodarstva, kulture,sporta i svih djelatnosti koje ćepridonijeti boljem standardugrađana.

- Podupirat će akcije koje ćeCrnu Goru uvesti u euroatlant-ske integracije.

- S posebnom pažnjom raditće na očuvanju identiteta Hrva-ta, očuvanju tradicijskih vrijed-nosti i bogatoga kulturnog na-slijeđa, te ekonomske neovi-snosti Hrvata kao bitnog činite-lja.

- Preko svojih predstavnika uzakonodavnoj i izvršnoj vlastinastavit će na provođenju i ko-rištenju ustavnog prava, pravana dvojezičnost, kako u doku-mentima tako i na natpisimajavnih ustanova.

- Nastavit će s dobrom sura-dnjom sa svim političkimstrankama koje se zalažu zarazvoj dobrih međuljudskih od-nosa, kao i multietičnosti i su-života na dobrobit svih građanaCrne Gore.

- I nadalje će održavati kon-takte sa svim institucijamamatične države Hrvatske i s Hr-vatima u dijaspori.

- Kako je 2012. godina izbor-na godina na lokalnoj razini, a2013. je izborna godina na dr-žavnoj razini, pozivaju se svičlanovi, simpatizeri HGI-ja, kaoi Hrvati koji participiraju u dru-gim političkim strankama te ioni Hrvati koji su se izjasnilikao Bokelji i ostali neopredije-ljeni da se uključe u aktivnostiHrvatske građanske inicijativekoja Hrvatima jamči buduć-nost opstanka na ovim prosto-rima, kako ne bi bilo uzaludnosve ovo što je postignuto i štoćemo zajednički u budućem ra-du postići

18

Priredio: Tripo sCHuBERT

Rijetko koji krajolik nasvijetu može se pohvalitiopjevanošću prirodnih

ljepota kao što je to istočnoja-dranska obala. I ne bez razlo-ga. Svaki grad, svako mjesto,ali i svaka vala, svaka skrovi-ta plaža, svaki škrpjel ili hridima svoju pjesmu, svoju him-nu. I ja sam, očaran ljepotomBoke kotorske, kad se u bona-ci modrine zaljeva zrcale pla-vetnilo neba, siva brda, crvenikrovovi i visoki zvonici, jednusvoju pjesmu o Boki započeoovako - Uokolo tvojih vala, kokrunice svete zrnca, crkve su ikatedrala i palaci ispod Vr-mca...

U jednome takvom palacu imi smo se večeras okupili. Upalacu staroga biskupa Mar-ka Grgurine, gdje vrijedni dje-latnici Pomorskog muzeja Cr-ne Gore u Kotoru desetljećimaprikupljaju, obrađuju i pre-zentiraju bogatu bokeljskubaštinu, povjesnicu, naslijeđei kulturu. Čuvaju memoriju. Azapravo, ovo je poziv svimaupućen - Kako očuvati i ople-meniti ljepotu ovu od Boganam danu?

Mislio je o tome zasigurno iGiuseppe Rieger kad je 1850.godine slikao obalu od Pule doBudve, tehnikom tada mogu-ćom i dostupnom. Mislila je otome i ekipa gospodina VlatkaIgnatoskog iz riječke UdrugeObala naših unuka kad jeodlučila danas najmoderni-jom tehnologijom zabilježiti tajprostor. I gospodin DubravkoStamatović sa svojom film-

OD 17. 11. DO 25. 12. U POMORSKOME MUZEJU – KOTOR POSTAVLJENAJE IZLOŽBA „PANORAME OBALA U DOBA RIEGERA I DANAS“

Znamo s kakvom pažnjom seodnosimo prema nečemu što smoposudili, a kad je ta posudba, premaonoj indijanskoj poslovici, od našihunuka, moramo biti kudikamooprezniji

Obala naših unuka

19

skom šetnjom Bokom kotor-skom, i gospodin MiroslavMarušić koji je uz poticaj Ra-dio Duxa i fotografskim zapi-som dokumentirao stvaranjedokumentarca. Mislili su takosvi oni vrijedni ljudi koji su nabilo kakav način pridonijelirealizaciji ove večeri kako bi-smo mi mogli uživati u ovojmultimedijalnoj izložbi. Svizaslužuju naše iskrene česti-tke i zahvalnost.

Ovaj projekt, ovu izložbu, nedoživljavam samo kao poticaj-nu, nego nadasve kao obvezu-juću. I za naš naraštaj i za bu-duće. Znamo s kakvom paž-njom se odnosimo prema ne-čemu što smo posudili, a kadje ta posudba, prema onoj in-dijanskoj poslovici, od našihunuka, moramo biti kudika-mo oprezniji i pošteniji, rekaoje Božo Vodopija, generalnikonzul Republike Hrvatske uKotoru, prigodom otvaranjaizložbe „Panorame obale u do-ba Riegera i danas“.

Izložbu je organizirao Po-

morski muzej Crne Gore, Ko-tor i Udruga Obala naših unu-ka iz Rijeke.

Udruga Obala naših unukaosnovana je u Rijeci 2008. go-dine s ciljem poticanja člano-va i drugih građana na prou-čavanje i vrednovanje ekolo-ški i socijalno prihvatljivogkorištenja Jadranskog mora,očuvanja povijesnog i kultur-nog identiteta Hrvatskog pri-morja i razvijanja osjećaja iljubavi prema Jadranskommoru.

Giuseppe Rieger rođen je uBeču 1812. godine, ali je većidio života proveo u Trstu. Če-trdesetih godina XIX. stoljećanajprije je nacrtao panoram-ski izgled obale od Trsta doPule, što je objavljeno 1845.godine kao „Costa occidentaledell’ Istria“, da bi 1850. nasli-kao obalu od rta Kumpara(pred ulazom u pulsku luku)do Budve. Tako su tiskane pa-norame Dalmacije „Panoramadella Costa e dell Isole di Dal-mazia nei viaggi dei Piroscafi

del Lloyd Austriaco“.Jadransko more okruženo je

obalom u dužini od 7.912 km.Od toga hrvatskom dijelu pri-pada ukupno 5.835 km. S hr-vatske strane ekipu snimate-lja predvodio je Vlatko Ignato-ski, a u projektu snimanja su-djelovalo je čak 79 misionara.

Tijekom 2011. godine sni-mana je obala Crne Gore i todva puta, u lipnju i rujnu.Ekipu je predvodio Miro Ma-rušić, a kroz Boku DubravkoStamatović.

I hrvatska i crnogorska stra-na koristila se najmodernijomtehnikom.

Zasigurno, Rieger nije imaouvjete koje danas imamo, kaoni tehnološke mogućnosti, alije vidio i osjetio boje, mirise ikrajolik, što i mi možemo do-živjeti. Jedna fotografija govo-ri više nego tisuću riječi. Zatosu ovom prigodom i izložene -kako bismo uz pomoć njih vi-djeli i doživjeli dio atmosfere iobale koju smo posudili odnaših unuka.

Generalni konzul Vodopijaotvara izložbu

20

Razgovarali smo s MarijemBrguljanom iz Prčanja, čla-nom upravnog odbora po-družnice HGD CG, Kotor.

HG: sportskoj, a i široj ja-vnosti u našoj zemlji pozna-to je Vaše veliko iskustvo unašem najtrofejnijem spor-tu. Kako biste Vi saželi svo-ju bogatu karijeru?

M. B.: Sudačku karijeru po-čeo sam 1984. godine kadasam položio sudački ispit. Go-dine 1986. počeo sam sudi-ti u Prvoj saveznoj vaterpol-skoj ligi, a od 1989. godinesudim na međunarodnimutakmicama. Dosad sam su-dio na oko 450 međunarodnihutakmica, kako za LEN tako iza FINA-u. Najznačajnija na-tjecanja na kojima sam sudiosvakako su Olimpijske igre. UAteni sam sudio utakmicu zatreće mjesto, a u Pekingu fi-nalnu utakmicu u muškojkonkurenciji, što do sada ni-tko s prostora bivše Jugosla-

vije nije postigao. Sudio samna pet europskih prvenstava,kao i na Mediteranskim igra-ma 1997. U ženskoj konku-renciji sudio sam u finaluSvjetskog prvenstva u Šanga-ju 2011. godine, kao i u finaluEuropskog prvenstva u Beo-gradu 2006. godine. Stalnosam uz reprezentaciju CrneGore od 2003. godine, ili kaopratnja ili kao neutralni su-dac. Za ovaj broj Glasnikamogu ekskluzivno objaviti dame je FINA-in ured predložioza suca na Olimpijskim igra-ma u Londonu 2012. godine.

HG: Ono što će naše čitate-lje zasigurno zanimati je Va-ša najnovija međunarodna

funkcija. Kako vidite svojuaktivnost na toj novoj duž-nosti i koji će biti Vaši gla-vni ciljevi?

M. B.: Pa svakako je velikačast biti imenovan za pred-sjednika Svjetske asocijacijevaterpolskih sudaca svih razi-na (WWR). To je asocijacijakoja je osnovana umjesto ne-kadašnje AIA čija aktivnost sepokazala kao neuspješna uostvarivanju zacrtanih ciljeva.Ciljevi nove asocijacije suuspostavljanje bolje komuni-kacije između sudaca kako bise razmjenjivale informacijerelevantne za struku. Naime,WWR će predlagati inicijativeTehničkom odboru, a on će

TIJEKOM OVE GODINE NAŠI SPORTAŠI I SPORTSKI RADNICIOSTVARILI SU ZAPAŽENE REZULTATE

uspjesi zapamćenje

Boka kotorska iznjedrila je tijekompovijesti velika sportska imena. uovom broju predstavljamopredstavnike triju sportskih disciplina

SuDaC u VaTErPOlu

21

usuglašene inicijative proslije-diti Tehničkom odboru FINA-ekoji jedini može donijeti služ-benu odluku o promjeni pra-vila. Nakon što Tehnički odborprihvati inicijative, WWR će ihdistribuirati svom članstvu teće tako vaterpolska javnostimati usuglašeno, zajedničkostajalište. Na taj način će seujediniti pravila i istodobnopotaknuti osnivanje asocijaci-je trenera kao prijeko potreb-nih partnera u vaterpolu. Su-ci i treneri prije svega morajubiti partneri, raditi na istojvalnoj dužini kako bi vaterpo-lo postao brži, manje grub iinteligentniji sport. Ženski va-terpolo u tom pogledu je uprednosti i uživa bolji statusod muškoga. Sve ovo trebaučiniti kako bi se spriječiloono što u ovome trenutku pri-jeti vaterpolu, a to je ispada-nje iz obitelji olimpijskih spor-tova. Iznimno loša posjeće-nost na bazenima (sjetimo seFukuoke gdje je na finalnommeču bilo pet gledatelja) ne-dvojbeno upozorava na to daovaj sport ne privlači javnost ida treba hitno nešto učiniti nasvim razinama kako bi sespriječilo daljnje propadanjevaterpola.

HG: Da se vratimo doma-ćim temama. Kako viditeaktualnu situaciju u crno-gorskom vaterpolu te štomislite o ženskom vaterpoluu Crnoj Gori?

M. B.: Dok je bilo novčanihsredstava, sve je išlo naizgleddobro. Postignuti su vrhunskirezultati iako je organizacijabila loša, kao i ukupni mena-džment. Golema sredstvautrošena su na dovođenjestranih igrača, a nitko se nijekonzultirao sa stručnjacimana tom području te je došlo dogubitka mlađih igrača. U svimklubovima stručni rad je jakološ, kvalitetni treneri su u ino-zemstvu, a preostali nemajumogućnost za pohađanje se-minara i usavršavanje. Sličnasituacija je i sa sucima. Nematreninga, nema posvećenosti,Skupština nije održana već trigodine. Otkako su pozvaniinozemni suci, došlo je do na-rušavanja odnosa i prestankakomunikacije. Sve to ne zado-voljava niti minimum da sesport pokrene s mrtve točke.Treba staviti osobne interesesa strane i pokušati se vratitina pravi put.

Kada govorimo o ženskomvaterpolu, „Cattaro“ je jedini

klub koji pokušava inicirati sli-čne aktivnosti i u drugim klu-bovima. Ako do toga ne dođe,ugasit će se i rad u „Cattaru“.Na međunarodnom planu zasada ne postoji obveza nastu-panja ženske ekipe, međutimnesudjelovanje na velikim na-tjecanjima dovodi do smanje-nja kvote naših ljudi u odbori-ma, kao i naših sudaca. U Ni-zozemskoj, na primjer, ima čak400 ženskih vaterpolskih klu-bova te su Nizozemci i te kakozastupljeni u svim forumima.Prema nekim informacijamaFINA će ubrzo donijeti prepo-ruku odnosno propis kojim ćeodrediti da na velikim natjeca-njima mora nastupati i ženskareprezentacija. Mislim da je va-žno osvrnuti se na plivačkisport u Crnoj Gori. Nedostajemu osnovna infrastruktura.Ne samo da nema zatvorenogaolimpijskog bazena, već ni ot-vorenog sa slatkom vodom, ato je važan preduvjet za pliva-nje i vaterpolo. Bazen u HercegNovom koji se trenutno gradibit će dugačak 33 metra pačak ni u sredini koja je u pro-šlosti dala puno plivača nemaosnovnog preduvjeta za stvara-nje mladih plivača.

Joško Katelan

Članovi Svjetske asocijacije vaterpolskih sudaca (Mario Brguljan sjedi drugi s slijeva),

„Falio sam ga za milime-tar“, uzviknuo je MiroslavPetković kada je gađao bulinza zlatnu medalju na pro-teklome svjetskom senior-skom prvenstvu u boćanjukoje je održano u Feltru (4. -11. rujna 2011.) u Italiji.„Milimetri su me dijelili odzlatne medalje, ali to jesport“, kaže Petković koji jeipak zadovoljan postignutimrezultatima. Miroslav Petko-vić i Bogdan Đurović u disci-plini u paru postali su vice-prvaci svijeta, dok je Petko-vić osvojio i brončanu me-dalju u disciplini preciznogizbijanja, koja se smatranajtežom disciplinom u bo-

ćanju. na svjetskom senior-skom prvenstvu nastupilo je37 reprezentacija sa svihkontinenata. Boćarska re-prezentacija Crne Gore, ko-ju čine Miroslav Petković,Bogdan Đurović, Đuro Mila-nović i Frano Petković, na-stupila je u svih šest disci-plina. u jakoj konkurencijipred nekoliko tisuća gleda-telja na boćarskim terenimau Feltru naši boćari postiglisu veliki uspjeh i stali uz ra-me s jakim reprezentacija-ma Francuske, Italije, Hr-vatske, slovenije…

„srebro i bronca je velikiuspjeh i za veće boćarskenacije, a mi smo pokazali da

imamo kvalitetu i snagu teznanje za osvajanje medaljaodnosno da i mali mogu bitiveliki. Bilo je inspirativnoigrati pred nekoliko tisućagledatelja, televizijskim au-ditorijem, u uvjetima na ko-je nismo naviknuli, ali smopokazali dostojanstvo, ka-rakter i osvojili ono čemusmo se potajno nadali. nijemala stvar biti drugi i trećina svijetu, morate priznati“,kaže Petković koji je osvojiošest medalja za Crnu Goruna svjetskim i europskimprvenstvima. „svakako naj-draža medalja mi je ona zla-tna s Mediteranskih igara uPescari jer je to bila prvazlatna medalja koju je drža-va Crna Gora osvojila odsvoje neovisnosti“, ponosnoističe Miroslav Petković zaHrvatski glasnik.

„Ova odličja obvezuju nasna još veći trud jer je prednama iduće godine Europ-sko prvenstvo u Zagrebu inadamo se da ćemo ponovi-ti uspjehe s prijašnjih pr-venstava s novim izborni-kom Dejanom stjepčevi-ćem.“ na pitanje novinarakojeg je zanimalo je li osimdržave koja je dala benefici-je sportašima za vrhunskipostignute rezultate učinionešto i grad Tivat iz kojegPetković potječe, gdje živi,radi i trenira, odgovorio jekako ga još nije službenoprimio gradonačelnik jer jevjerojatno zauzet. Možda gaprimi iduće godine kada sevrati s još kojom medaljom.

Miroslav Marušić

22

SrEBrO i BrONCa NaŠiHBOĆara

Miroslav Petković

23

u mjesecu listopadu Teni-ski klub „Kotor“ bio je orga-nizator prvenstva Crne Go-re u tenisu – u parovima zastarije seniore-veterane ukonkurenciji do 50 godina ipreko 50 godina starosti.

Ovaj već tradicionalni tur-nir okupio je tenisače izsvih teniskih klubova CrneGore, a po sastavu ekipaispunio je očekivanja da ćese odigrati kvalitetan tenis.

u kategoriji do 50 godinaigralo je osam parova podi-jeljenih u dvije skupine, početiri para, i oni su igrali poRound – Robin sistemu,svatko sa svakim. nakonkvalitetnih mečeva i do-brog tenisa, u finale su sekvalificirali Mujo Dapčević- Bar i Goran Durković -Podgorica protiv Zvonkausanovića i Klaudija Kate-lana iz TK „Kotor“.

nakon kvalitetnog mečapobjednici su bili: usanović- Katelan s rezultatom 6 - 4,6 - 3 i time pokazali da pob-jeda i osvojeno zlato na Hr-vatskim svjetskim igrama uZadru 2010. nisu slučajni.

Pobjednici su istaknulikako ovakvi turniri na koji-ma se ljudi upoznaju, družei kvalitetno igraju tenis či-ne život kompletnijim i bo-ljim.

Pobjednici u kategorijipreko 50 godina, Zoran Mr-dak i Duško Pavićević, ta-kođer su članovi TK „Ko-tor“, a u finalu su bili boljiod para Đalović – Vukotić.

Teniski klub „Kotor“orga-nizirao je ovo prvenstvo vr-lo uspješno. Odigran je nizkvalitetnih mečeva koji subili uzbudljivi do samoga

kraja. „Da je turnir bio us-pješan potvrđuje i to što sevećina natjecatelja družilauz glazbu i domjenak i na-kon završetka finalnih me-čeva, do duboko u noć”, re-

kao je Zvonko usanović.Članovi TK „Kotor“ nadajuse još boljoj suradnji sasličnim klubovima u Repu-blici Hrvatskoj i šire.

Zvonko usanović

VETEraNi u TENiSu Zvonko Usanović i Klaudio Katelan

24

Piše: Milena - Mila VLADIsAVLJEVIĆ

Uprostorijama i pod po-kroviteljstvom Hrvatsko-ga građanskog društva

(HGD) iz Podgorice, u subotu 8.listopada 2011. godine u 19 sa-ti otvorena je međunarodna iz-ložba pod nazivom „Igračkamog djetinjstva“. Prisutnima seobratila prigodnim riječima dr.Svjetlana Zeković, predsjednicaHGD - podružnice Podgorica.Izložbu je otvorila gospođa Lji-ljana Zeković, povjesničarkaumjetnosti rekavši da sama iz-ložba nema aspiracije premavisokim estetsko-likovnim vri-jednostima, već je utemeljenana idejnom konceptu koji po-drazumijeva iskrenost i entuzi-jazam njezinih sudionika,umjetnika različitih profila irazličitih profesionalnih opred-jeljenja da svoj tajni svijet osje-ćaja i intime podijele s drugi-ma. “Bez obzira na stvaralačkepoetike pojedinaca i njihovevrijednosne razine, ova izložbapredstavlja zajednički doprinosnjezinih sudionika jednoj ple-menitoj ideji. Sama ekspozicija

koncipirana je u dva dijela kojipredstavljaju jednu cjelinu. Tusu usporedno prezentiranaumjetnička djela - slike, skulp-

ture, tapiserija i njihovo inspi-rativno polazište - igračka nji-hova djetinjstva”, rekla je gđaZeković uputivši komplimente

IZLOŽBOM KOJA JE 8. LISTOPADA ODRŽANA U PODGORICI,SURADNJA HGD-a I HRVATSKE PROŠIRENA JE I NA EUROPU

Međunarodnaizložba „igračkamog djetinjstva“

Poruka ove izložbe bila bi -sačuvajmo omiljenu igračku svogdjetinjstva barem u svojimsjećanjima i oživimo njezine čarobnemoći u duši odraslog čovjeka.

Ljiljana i Svjetlana Zeković

25

autorici projekta gospođi Su-san Meyerhoff Sharples tekoordinatoricama za Hrvatskugđi Istri Lazarić Toner i za CrnuGoru gđi Mileni Vladisavljević.“Poruka ove izložbe bi bila - Sa-čuvajmo omiljenu igračku svogdjetinjstva barem u svojim sje-ćanjima i oživimo njezine čaro-bne moći u duši odraslog čovje-ka”, zaključila je gđa Zeković.

Svoje stihove govorile su go-spođe Seka Metđonaj i VesnaOborina. Maturantica Srednjemuzičke škole za talente „An-dre Navara“ iz Podgorice, Ame-la Frljučkić, svojom izvedbomZolotareve kamerne suite VI.stavak na harmonici uljepšalaje tu zaista lijepu večer. Prisu-tne su pozdravile gošće iz En-gleske, Suzan Meyerhoff Shar-ples i Istra Toner Lazarić, i zah-valile na gostoprimstvu svima,a posebno članovima HGD-a uPodgorici i dr. Zeković.

Idejni tvorac ovog projekta jeSuzan Meyerhoff Sharples,akademska umjetnica iz Liver-poola (Engleska), čija je željabila da potakne umjetnike izraznih zemalja, kultura i neob-veznoga likovnog obrazovanjada podijele s nama uspomeneiz svog djetinjstva vezane uz je-dnu, njima posebnu igračku iumjetnički se izraze. Htjela jezbližiti ljude iz raznih krajevasvijeta i prikazati sličnosti i raz-like u tome kako jedna igračkaiz djetinjstva može utjecati narazvoj čovječanstva.

Ovaj projekt je nakon Engle-ske, uz pomoć gđe Istre Toner,bio predstavljen u Medulinu(Hrvatska). Ideja da bude pred-stavljen u Crnoj Gori nastala jeu jednoj slikarskoj koloniji uPuli gdje sam i upoznala gđuIstru, koja mi je predložila daanimiram umjetnike iz CrneGore i organiziram izložbu. Ra-do sam to prihvatila, bez dvoj-bi, vjerujući da je HGD – po-družnica u Podgorici idealna zakontakt i suradnju s Hrvat-skom, a sada i šire. Obratilasam se dr. Zeković, koja jeprihvatila ideju, prepoznala

značaj ovog projekta i pozvalačlanove odbora te ih na sastan-ku izvijestila o projektu. Svi suprihvatili ideju i pružili potporuu realizaciji ovog projekta.

Ovom izložbom dosadašnjasuradnja HGD-a s Hrvatskomširi se i na Europu, a planiranoje da se, nakon Podgorice, pro-

jekt realizira u Indiji i Australiji.Na odlasku gosti su se opro-

stili toplim riječima, puni hvaleza gostoprimstvo u Crnoj Gori.Posebnu zahvalnost uputili sučlanovima HGD-a, dr. Zeković,gđi Pasković, Tindi Bulatović,Stanki Antanasijević, AdamuVladisavljeviću i Ivki Krstajić.

Galerija podružnice

26

Piše: Tripo sCHuBERT

27. 9. 2011. NatječajMinistarstva financija

Na natječaj Ministarstva financija za sufina-nciranje projekata NVO-a od dijela prihodaigara na sreću, naše Društvo prijavilo je dvaprojekta.

8. 10. 2011. Izložba u Hrvatskom domu u Podgorici

U organizaciji Podružnice HGD CG, u prosto-rijama Hrvatskog doma u Podgorici u subotuje otvorena međunarodna izložba pod nazivom„Igračka mog djetinjstva“. Izložbu je otvorilaLjiljana Zeković, povjesničarka umjetnosti. Uprogramu su sudjelovale Seka Metđonaj i Ve-sna Oborina, koje su govorile svoje stihove, aAmela Frljučkić, maturantica Srednje muzi-čke škole za talente „Andre Navara“ uljepšalaje večer izvedbom Zolotareve kamene suite VI.stavak na harmonici. Prisutne je pozdraviladr. Svjetlana Zeković, predsjednica Podružni-

ce i gošća iz Engleske Suzan Meyerhoff Shar-ples te iz Istre gđa Istra Toner Lazarić.

11. 10. 2011. Natječaj Fonda za manjine

Na natječaj Fonda za manjine, koji je ove go-dine raspisan na osnovi novih kriterija, HGD

CG je prijavio četiri projekta.

13. 10. 2011. Posjet urednikačasopisa „Matice“

Urednik časopisa „Matice“ iz Zagreba, Hrvo-je Salopek, posjetio je naše Društvo i u razgo-voru s Tripom Schubertom i Darijem Musićem

dogovorena je suradnja naših dviju redakcijau razmjeni iskustava, objavljivanju priloga ipomoći u lektoriranju tekstova.

14. 10. 2011. Okrugli stollokalne uprave Kotor

Od 10. do 16. listopada 2011. godine,gradovi i mjesta 47 zemalja članica SavjetaEurope pozvani su da se pridruže europskojsedmici lokalne demokracije na temu „Ljuds-ka prava na lokalnom nivou“.

Lokalna samopurava Općine Kotor u surad-nji s EKO CENTROM Delfin sudjelovala je upromociji ovog događaja organizirajući dvaokrugla stola. Prvi okrugli stol odnosio se napromociju suživota različitih nacija, religija ikultura na našem području, dok je tema dru-gog bila suradnja lokalne uprave i civilnogpodručja.

Na poziv gradonačelnice Kotora MarijeĆatović, Hrvatsko građansko društvo CrneGore sudjelovalo je u radu drugoga okruglogstola pod nazivom „Saradnja, potencijali imogućnosti, Lokalna uprava Kotor – NVO“,koji je održan 14. listopada u palači Bizanti uKotoru.

Prisutne je pozdravila gradonačelnica Marija

27

KRONIKA DRUŠTVAĆatović, a o suradnji Općine i NVO-a govorilisu tajnik za kulturne i društvene djelatnostiNenad Radunović i glavni menadžer OpćineKotor Đorđe Vukčević. Moderator je bila LjiljaRadunović, predsjednica EKO CENTRA Delfin,a u ime HGD CG na skupu je bila tajnicaDanijela Vulović.

Medijski sponzor je Skala radio.

17. 10. 2011. PredsjednikSabora s dijasporom

Za vrijeme posjeta predsjednika Sabora Re-publike Hrvatske Luke Bebića, organiziran je

sastanak u vili Gorici s predstavnicima dija-spore u Podgorici. Na razgovoru su bili dr.Svjetlana Zeković, predsjednica Podružnice iJurica Žarković, član UO-a Podružnice HGDCG.

18. 10. 2011. Promocija knjige„Svijeća ispod glasa“

JU Kulturni centar „Nikola Đurković“,Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, grad-ska knjižnica Dubrovnik i Matica hrvatska,ogranak Dubrovnik, organizirali su pred-stavljanje izdanja „Svijeća ispod glasa“ usklopu realizacije IPA-ina projekta „Dubrov-nik i Kotor - gradovi i knjige“. Govorili suknjiževnici-pjesnici: Tonko Maroević, Ale-ksandar Bečanović, Vesna Krmpotić, JakšaFiamengo, Luko Paljetak, Mladen Lompar,Jelena Nelević , Varja Đukić, a prezentacijuje otvorila Jasmina Bajo.

HGD CG dao je na raspolaganje Gradskoj

knjižnici u Dubrovniku i Gradskoj biblioteci

i čitaonici Kotor sva izdanja svoje izdavačkedjelatnosti.

19. 10. 2011. Prijem kodBandića

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandićprimio je danas, u Gradskoj upravi, novogpredsjednika Hrvatskoga građanskog društva

28

Crne Gore - Kotor Mirka Vičevića, koji je na tufunkciju izabran u srpnju ove godine.

U razgovoru u Bijelome salonu, predsjednikVičević zahvalio je gradonačelniku na dosada-šnjoj potpori Društvu te izrazio nadu u daljnjudobru suradnju, ujedno ga izvijestivši o raduDruštva koje svog predsjednika bira svake če-tiri godine.

Gradonačelnik Bandić zaželio je gostu us-pjeh u obnašanju nove dužnosti i ugodan bo-ravak u Zagrebu, naglasivši pritom da je nje-govanje kulturne baštine vrlo bitno za svakinarod, pa tako i za Hrvate u Crnoj Gori.

Podsjetimo, ove godine Hrvatsko građanskodruštvo Crne Gore - Kotor dodijelilo je zagre-bačkome gradonačelniku Plaketu za doprinosi afirmaciju Društva na Skupštini njihova 10.jubileja u Bečićima kraj Budve, a koju mu jeprilikom posjeta Zagrebu uručio član Uprav-nog odbora Tripo Schubert.

20. 10. 2011. Sastanakuredništva „Hrvatskoga

glasnika“Održan je redoviti sastanak uređivačkog od-

bora nakon izlaska iz tiska novog dvobrojaGlasnika br. 77/78. Dogovorena je daljnjastrategija rada i analizirane su moguće temeza novi broj Glasnika, koji treba izaći prije bo-žićnih blagdana.

20. 10. 2011. Nacionalnipraznik Mađarske

U povodu nacionalnog praznika RepublikeMađarske, mađarski veleposlanik u Crnoj Go-ri Nj. E. Tibor Csaszar i gđa Marta Sinka Csas-zar organizirali su prijem u Hotelu Crna Gorau Podgorici, na koji su bili pozvani i predsta-vnici našeg Društva. Na prijemu je bila dr.Svjetlana Zeković, predsjednica Podružnice izPodgorice.

26. 10. 2011. Nacionalnipraznik Republike Austrije

U povodu nacionalnog praznika RepublikeAustrije, austrijski veleposlanik u Crnoj GoriNj. E. Martin Pammer i počasni generalni kon-zul Milan Mrvaljević te brigadni general Rein-hard Schobert organizirali su prijem u vin-

skom podrumu „Šipčanik“, koji pripada tvrtki13. jul-Plantaže u Podgorici, a na koji su poz-vali i predstavnike našeg Društva. Na prijemuje bila dr. Svjetlana Zeković, predsjednica Po-družnice HGD CG u Podgorici.

28. 10. 2011. Praznik OpćineHerceg Novi

U povodu praznika Općine Herceg Novi, napoziv Dejana Mandića, predsjednika Općine,na svečanoj sjednici Skupštine Općine bila je

Sanja Crnić, tajnica Podružnice HGD CG izHercega Novog.

28. 10. 2011. Dario Musićpočasni član HRM-a

29

KRONIKA DRUŠTVANa poziv gradonačelnika grada Dubrovnika

dr. Andre Vlahušića i predsjednika Udrugedragovoljaca Hrvatske ratne mornarice Želi-mira Čizmića, naš član i dugogodišnji tajnikbio je nazočan na svečanosti obilježavanja20. obljetnice probijanja blokade Grada za-slugom Konvoja Libertas i 20. obljetnice ute-meljenja Mješovitog odreda Mornaričko-de-santnoga pješaštva Hrvatske ratne mornari-ce Dubrovnik. Tom prigodom doživio je rije-tku i visoku počast. Dariju Musiću dodijelje-no je počasno članstvo UDHRM-a. Uz član-sku iskaznicu Musić je dobio i spomen-me-dalju i spomen-povelju sa zlatnim pleterom,što je dodijeljeno još samo zaslužnim brani-teljima te pojedincima koji su posebno pri-donijeli obrani hrvatskoga juga.

28./29. 10. 2011. Školamandoline u Splitu

Polaznici škole mandoline HGD CG boravilisu u Splitu 28. i 29. listopada, u povodu 20.obljetnice gradskoga mandolinskog društva„Sanctus Domnio“, koji im je za tu priliku or-ganizirao edukativni koncert. PredsjednikuDruštva prof. Radovanu Kečkemetu i prof. Lu-kasu, voditelju mandolinskog orkestra, uruče-ni su prigodni pokloni izdavačke djelatnostinašeg Društva. Drugog dana, u organizacijiHrvatske matice iseljenika - podružnice Split,voditeljice Branke Bezić Filipović, posjetili suNK „Hajduk“, trofejnu dvoranu i stadion naPoljudu, gdje su im uručeni prigodni suveniri.

8. 11. 2011. Sastanak UO-aPodružnice Bar

Sjednica Upravnog odbora HGD CG - Po-družnice Bar, u proširenom sastavu, održanaje u prostorijama NVO „Adria“.

Raspravljalo se o izboru novih tijela Podruž-nice Bar, o pripremama za prezentaciju doku-mentacijskih fotografija 100 godina splitskogahumoristično- satiričnog lista „Duje balavca“ iorganiziranju božićnog koncerta u prosincu, ofinancijskoj situaciji i problemu nedostatkaprostorija za rad Podružnice, kao i o kolektiv-nom odlasku na glasovanje u Generalni kon-zulat RH u Kotoru.

Nakon tajnoga glasovanja izabran je noviUpravni odbor od pet članova u sastavu: BožoŠaltić, Nikola Nreković, Marija Spičanović, Vi-tomir Ćetković i Vladimir Marvučić.

Novoizabrani UO Podružnice Bar za pred-sjednika je izabrao Vladimira Marvučića, zadopredsjednika Božu Šaltića, a za tajnicu Ma-riju Spičanović.

9. 11. 2011. Dani kulturemanjina Crne Gore

Manifestacija „Dani kulture manjina 2011.“počela je 9. 11. 2011. poetsko-glazbenim pro-gramom koji je održan u Crnogorskome na-rodnom kazalištu. Predsjednik Vlade Crne Go-re Igor Lukšić otvorio je manifestaciju koja seove godine održava pod sloganom „Evo nas“.

- Događaji kao što je današnji skup i sličninjemu jasan su pokazatelj opredijeljenosti cr-

30

nogorskog društva da kulturom i umjetničkimizrazom pošalje jasnu poruku o važnosti po-stojanja i njegovanja različitosti, o poštovanjunacionalnog i kulturnog identiteta i posebno-sti kojima pridonosi bogatstvu jednoga gra-đanskog društva – rekao je premijer Lukšić.

- Čini nas ponosnim što je kulturna raznoli-kost utemeljena na vrijednostima mira, razvo-ja i prosperiteta. Možemo imati različito kul-turno naslijeđe, također se različito izražavatio identitetu, ali to nikad neće i ne može bitiprepreka da zajednički gradimo bogato, uspje-šno i prosperitetno društvo – poručio je premi-jer Lukšić.

U ime organizatora manifestacije goste i su-dionike programa pozdravio je ravnatelj Cen-tra za očuvanje i razvoj kulture manjina CrneGore Mirsad Mulić.

- Pokazali smo koliko su duboki i jaki korije-ni multikulture i suživota na ovim prostorima.Pokazali smo i sebi i drugima koliko ljubaviprema Crnoj Gori imamo svi mi koji smo nje-zini, svoji na svome, po mnogo čemu slični, apo malo čemu različiti – rekao je Mirsad Mu-lić.

Centar za očuvanje i razvoj kulture manjinaCrne Gore pripremio je još desetak događajakoji će biti realizirani u razdoblju do 28. stu-denoga.

9. 11. 2011. Nagrada „21. novembar“

HGD CG nominirao je za nagradu OpćineKotor „21. novembar“ Fondaciju sv. Eustahija,uz potporu Kotorske biskupije i regionalnogZavoda za zaštitu kulturne baštine.

12. 11. 2011. Promocija izdanjaHGD CG u Tivtu

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – po-družnica Tivat, u povodu Dana općine Tivat idana kulture, predstavilo je u Narodnoj biblio-teci tivatskoj čitalačkoj publici dvije knjige izsvoga nakladničkog opusa. Predstavljene knji-ge su: „Slikom kroz prošlost - Boka kotorska iCrnogorsko primorje na starim razglednicama1890. – 1940.“, autora Darija Musića i Miro-slava Ulčara i „Pomorstvo Boke kotorske naslikama Bazija Ivankovića“, autora Željka Br-guljana. O knjigama su govorili prof. dr. Mi-

lenko Pasinović, prof. Neven Staničić, kao i je-dan od autora Dario Musić.

„Ovo je lukavo smišljeno izdanje pod nazi-

vom ‘Pomorstvo Boke kotorske na slikama Ba-zija Ivankovića’, ali je Željko uradio drukčije.On je sublimirao jednu golemu građu u osampoglavlja ove knjige i dao čitavu povijest po-morstva Boke. Prikazao je 244 registriranadjela u tehnici ulja na platnu slikara Ivankovi-ća. Slike se nalaze diljem svijeta, pa čak uknjižnici američkog predsjednika FranklinaRoosevelta koja je načinjena prema njegovojnarudžbi, a prikazuje fregatu Colorado. Nakraju, treba li se prisjetiti nečega što je jakovažno? To je vrijeme kad smo mi bili dio svije-ta, vrijeme kada su oni učili od nas, kada smomi učili druge kako se plovi, kako se koristepomorski uređaji i ostalo. Mi sve to sada kopi-ramo od njih. Ne znam što se to dogodilo s na-ma?! Razmislite malo“, rekao je Neven Stani-čić govoreći o knjizi Željka Brguljana.

„Ova knjiga je neobična utoliko što ona govo-ri slikom, fotografijama, a ne riječima. Ciljknjige nije doživljaj onoga koji govori o njoj,nego percepcija njezinih čitalaca. Mogućnostusporedne analize prošlosti i sadašnjosti bit jenaziva ove publikacije slikom kroz prošlost,a umjesto zaključaka, prilog autora StevanaKordića, fotografije stare i nove, u prijevodu

31

KRONIKA DRUŠTVAProšlost i sadašnjost, usporedni prikaz dvajudokumenata prostora i vremena, dviju foto-grafija istog pejzaža. Ta usporedba nije pukisvjedok promjena nastalih na kulturnom pej-zažu u proteku vremena između dvaju snima-ka. To je svjedok shvaćanja društva o značajukulturnog pejzaža i odnosa prema tom pejza-žu“, rekao je, između ostalog, Milenko Pasino-vić govoreći o knjizi autora Darija Musića.

15. 11. 2011. Predavanje omedicini u Podgorici

U prostorijama Hrvatskoga građanskogadruštva, u Podgorici, održala se prezentacijaAtlasPROfilax® metode – o važnosti atlasa, pr-voga vratnog kralješka, za zdravlje ljudi.

O metodi je na temelju iskustva specijalistaza atlas govorio regionalni direktor za Atla-sPROfilax® za istočnu Europu Vlado Tomlje-nović te je prezentirao studiju njemačkog dr.med. Reinera Siebela, objavljenu na ovogodiš-njem 8. kongresu konvencionalne i nekonven-cionalne medicine koji je održan u Zagrebu.Prvi vratni kralježak - atlas skoro u svakog čo-vjeka je luksiran odnosno iščašen te se nalazina pogrešnome rotacijskom položaju (cranio-caudal), a jedinstvenom metodom AtlasPROfi-laxa® luksacija atlasa otklanja se precizno,neopasno i trajno.

18. 11. 2011. COOL.CROSS -Culture Across Adriatic

U sklopu projekta IPA ADRIATC, u koji suuključene državne i civilne organizacije iz Hr-vatske, Bosne i Hercegovine, Italije i Crne Go-re, HGD CG je aplicirao program iz kulturnognaslijeđa zajedno s Regional developmentAgency DUNEA iz Dubrovnika.

19. 11. 2011. Od Kvarnera pa do lijepe Boke

U povodu Dana općine Kotor, Hrvatsko gra-đansko društvo Crne Gore organiziralo je ve-čer pjesama pod nazivom „Od Kvarnera do li-jepe Boke“ u koncertnoj dvorani crkve Svetogduha u Kotoru, kao poklon Kotoru.

U programu su nastupile klapa „Lungomare“iz Kotora, a kao gost večeri klapa „Lumbarda“s otoka Korčule. Član klape Andrija Sauvlačićpozdravio je nazočne, a posebno Nikolu Konje-

vića, predsjednika Skupštine općine Kotor, Fi-lu Biskupovića, dopredsjednika Općine i KatjuŽarnić, konzulicu Generalnog konzulata RH uKotoru. U prepunoj crkvi Svetog duha publikaje zajedno s izvođačima pjevala poznate klap-

Klapa Lumbarda

VIS LungoMare

32

ske pjesme. Na kraju koncerta klape iz Korču-le i Kotora zajednički su nastupile uz pratnjuoduševljene publike.

Koncert su financijski podržali Primorsko-goranska županija, Općina Kotor, konoba„Ćatovića mlini“, „Unibrand“ - Business &Brand Consultants iz Beograda i Glazbenaškola „Vida Matjan“ iz Kotora.

21. 11. 2011. Dan općine KotorHGD CG je dobitnik nagrade Općine Kotor

„21. novembar“ za 2007. godinu. Na svečanu

sjednicu Skupštine općine Kotor pozvano je iizaslanstvo našeg Društva - Mirko Vičević,Ivan Ilić i Tripo Schubert.

22. 11. 2011. Centar za razvojnevladinih organizacija

HGD CG je u sklopu CRNVO-a član Mreže zademokraciju i ljudska prava, koja je u ožujkuove godine potpisala Memorandum o suradnjisa Skupštinom Crne Gore, te je podržao pro-svjed upućen Odboru za ljudska prava, pred-sjedniku Pinjatiću. Također je popunjen upit-nik za primjere dobre prakse prilikom uključi-vanja u proces donošenja odluka od javnogznačaja.

23. 11. 2011. OKRUGLI STOLU Tivtu je, u sklopu Dana kulture manjinskih

naroda Crne Gore 2011., Centar za očuvanje irazvoj kulture manjina Crne Gore organiziraookrugli stol na temu „Tradicija i običaji HrvataBoke nekad i sad“, na kojem su nazočili, uzmnogobrojne posjetitelje, i Božo Vodopija, gene-

ralni konzul Republike Hrvatske u Kotoru; Ka-tja Žarnić, konzulica Republike Hrvatske prvograzreda; Miroslav Franović, predsjednik Hrvat-skoga nacionalnog vijeća Crne Gore; Marija Vu-činović, predsjednica Hrvatske građanske inici-jative; Ilija Janović, dopredsjednik Općine Tivat;Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatske krovnezajednice; Josip Gržetić, predsjednik Općinskogodbora HGI-ja Kotor; Tripo Schubert sa surad-nicima iz Hrvatskoga građanskog društva CrneGore.

Na početku večeri posjetitelje je pozdravio Mir-sad Mulić, direktor Centra. On je zahvalio svimakoji su došli i istaknuo: „Tradicija i običaji naj-bolje čuvaju nacionalni identitet, u tom pogledusmo i organizirali ovaj okrugli stol.“ Međutim,opći zaključak je kako ovaj skup više nalikujesimpoziju o tradiciji i običajima Hrvata u Boki

kotorskoj, na kojem su izlagali svoje referateodabrani predavači. Tako je mr. Miomir Abović,profesor književnosti, izlagao na temu: „Govor ijezik Hrvata u Boki kotorskoj“, dok je modnakreatorica Anuška Vlahović opisala žensku imušku hrvatsku narodnu nošnju u Boki kotor-skoj uz kratki povijesni osvrt. Pomorski kapetanVjeko Radimir govorio je o svadbenim običajimaHrvata u Dobroti, a Zoran Radimir prezentiraoje običaje Hrvata u Perastu - Zavjetni dan i Fa-šinadu. Kustos Pomorskog muzeja Crne Gore uKotoru Slavko Dabinović elaborirao je povijestTripundanskih svečanosti, uz sudjelovanje Bo-keljske mornarice, od 809. godine do danas.

24. 11. 2011. Posjet biskupuIzaslanstvo HGD CG u sastavu: Mirko Viče-

vić, predsjednik i Tripo Schubert, član UO-a,

33

KRONIKA DRUŠTVAposjetili su mons. Iliju Janjića, kotorskog bi-skupa, s ciljem izvještavanja o aktivnostimaDruštva do kraja godine i početkom nove godi-ne, a koje se odnose na Kotorsku biskupiju.

25. 11. 2011. Aktivnosti uPodgorici

U Fondu manjina potpisan je Ugovor o sufina-nciranju četiri projekta HGD CG.

Predsjednik Mirko Vičević, tajnica DanijelaVulović i član UO-a Tripo Schubert posjetili suPodružnicu i u razgovoru s užim rukovodstvom,na čelu s predsjednicom dr. Svjetlanom Zeković,informirali se o radu Podružnice i dogovorili rea-liziranje planskih aktivnosti do kraja godine.

Petar Turčinović, veleposlanik RH u Crnoj Go-ri, organizirao je radni ručak za članove izaslan-stva HGD CG, s ciljem informiranja o aktivnosti-ma Društva i problemima koji prate njihovu rea-lizaciju.

26. 11. 2011. Bačvice - raj nazemlji

Predsjedik Ekološkog društva Zdenko Matošići klapa Rebatajica

Monografija „Bačvice - raj na zemlji“ skupinesplitskih autora, koja sadrži povijesna, sport-sko-rekreativna i turistička obilježja s karakteri-stičnim slikama iz povijesti gradskog kupalištaBačvica, od njegova osnutka (Košćina 1891.) dodanašnjih dana, predstavljena je u subotu 26.studenog u koncertnoj dvorani glazbene škole,crkve Svetog suha u Kotoru. Ovaj kulturni do-gađaj organiziralo je Hrvatsko građansko dru-štvo Crne Gore.

Uoči predstavljanja, sve nazočne pozdravio jeBranko Bosanac, tajnik Ekološkog društva „Pi-cigin-Bačvice“, a posebno mons. Iliju Janjća,kotorskog biskupa, Filu Biskupovića, dopred-sjednika Općine Kotor i Katju Žarnić, konzulicuGeneralnog konzulata u Kotoru, a zatim je zah-valio Tripi Schubertu i Hrvatskome građanskomdruštvu Crne Gore na organizaciji promocije teistaknuo prekrasne dojmove tijekom njihova po-sjeta Kotoru i Perastu.

Glavni urednik Zdenko Matošić, ujedno pred-sjednik Ekološkog društva, govorio je o nastan-ku ove vrijedne monografije, o entuzijazmu sku-pine ljudi koji su inicirali projekt ne tražeći zasvoj rad nikakvu naknadu. Osvrnuo se i na pi-cigin kao šport, jedinstvenu igru ‘balunom’ uplićaku Bačvica – simbolu Splita, koji su iznje-drile Bačvice i koji ustrajno njeguju svi narašta-ji Splićana.

Igra je do te mjere autentična da ju je Mini-starstvo kulture ovog ljeta preventivno zaštitilokao kulturno dobro.

U izradi knjige, kao autori tekstova, sudjelova-li su: Đerman Senjanović Ćićo, Stjepan Jukić-Peladić, Anatolij Kudrjavcev, Goran Borčić,Stanko Piplović, Ante Kuzmanić, Edo Unković,Vlado Stokić, Nenad Grgin, Vlaho Primorac, Ivo

Mosettig, Mihovil Radja, Siniša Tartaglia, IvicaProfaca, Toni Veršić i Branko Bosanac.

Nazočnima se obratio i Tripo Schubert u imeHrvatskoga građanskog društva Crne Gore.Razmijenjeni su prigodni pokloni, a Ekološkodruštvo uručilo je HGD CG plaketu za dobrusuradnju.

U glazbenom dijelu programa sudjelovala jeklapa „Rebatajica“ iz Splita.

Piše:Vlasta Mandić

Ni, nu, ni, nu, ni, nu ... štoste tu stali? Pomaknite se, do-lazi Hitna ...! Ne guraj me, sin-ko, jedva stojim na noge! Baba,oli ne vidiš, dolazi hitan slučaj...! Nisam ja tebi baba, sram tebilo, ja sam za tebe gospođa ida znaš i ja sam hitan slučaj ...nema danas vaspitanja, sve jepodivljalo,moja gospođo ... Aj-de, ajde, narode malo mjesta.

Katica: Marko, dođi, sine, pri-fati mi borše. Bogami, bolje dasam doma ostala. Što će bit, bitće! Jednako i doma i u bolnicu.

Marko: Odma si se skonfuži-jala, teško meni s tobom. Mo-raš u bolnicu i gotovo. O tomeviše nema ni govora. Što ti jedoktor reko, a?

Katica: Lako je njemu reć ajteu ošpital pa da napravimo de-taljno pretraživanje.

Marko: Mati, nije pretraživa-nje nego ispitivanje.

Katica: To ti ga dođe na isto.Kuku onome koji mora ovdje

doć. G-đa1: Dobro zborite ! Nego

što vam je?Katica: Kućo moja, a što mi

nije. Sve me boli počev od zglo-bova, kukova, preko bubrega,krsta , uh, uh, a i srce mi nijedobro, uništi me pritisak,uh,uh! U jutro, čim oči otvorimodma mi se manta u glavu, pame ufati znoj po cijelom životui ...

Marko: Stani mati, mora li ci-jeli Kotor znat što ti je!?

G-đa.2: Neka je, lakše će jojbit kada se požali. Nego, viditeli vi koja je ovdje gužva? Govo-ri se da će biti štrajk.

Marko: Štrajk!? sestra: Neka se javi gospođa

Katica Pasković. Priđite pultu.Molim vašu dokumentaciju:zdrastvenu, uput i nalaze kojeimate. Molim bez guranja. Svićete doći na red.

Marko: Evo sve je tu. DoktorSbutega je uputio.

sestra: Soba br.35. Povest ćevas druga sestra. Slijedeći!

Marko: Majko ja idem, doćićemo popodne svi u vižitu.

Katica: Dobro, dobro, ovo jesve na tvoju volju, pa sad vidi-te što ćete. Ja ga ne bi dolazila. Nema meni pomoći do u Ška-ljare.

sestra: Baba, ovo je vaš kre-vet. Presvucite se u piđamu,stavite robu u ormarić, a ja ćudoći poslije.

Katica: Opet baba! Mala, ni-sam ja tebi baba. Ja sam za te-be gospođa, da znaš. Je li teimao ko doma naučit, a? Đesam došla,? Teško meni.

Ane: O, ko nam je arivao?Dobro nam došla Katice!

Marija: Što si se snuždila, ja-dna ne bila. Paraš kao gospaod sedam žalosti.

Ivka: Ovo ti je vesela soba odzafrkancije, a ne od boleštine.Ajde, ajde, nije sve pošlo dafondo. Malo alegrie!

Katica: Jeste li vi inšenpija-le?

Đove: Ma ke inšenpijale, ovoti je banja. Bolje reći hostel. Sa-mo nam fali bazen i masaža.Uživancija!

Katica: Izgleda da vas ništane boli, kada ste od eštra. Sverupa do rupe na ovu koćetu.

Zdenka: Kako ne boli? Bolijadna, boli, ali dajem volju zanevolju, sutra počinje štrajkdoktora i osoblja. To ti je pravimomenat za bit u ošpital.

Đove: U zadnji momenat si seuvenjala, moja Kate.

Anđe: Imat ćemo minimumtretmana ali veliku ljudskubrigu. Svi će te kokolat, a bo-me, doći će i televizija.

Tripo: Prekinite više za Bogamiloga! Od vas se ne može okasklopit. Barem vrata zatvorite.

Ane: Ma, ko nam to govori?Lijepo bogami, uvatili ste danza noć. Nema spavanja po da-nu,a? A kako i nećete kada stecijelu noć igrali briškulu, šija-šete, šija-šete i nazdravljališjor Benku – sto ljeta živio, lije-po ime Benko, pa po sto puta,udri. Bogami od sobe ste na-pravili konobu.

Đove: A, vicevi!? Masni i sla-sni, sram da vas bude! Valjaimat mrvu krijance!

sestra: Svi u svoje krevete,dolazi vižita. Gos. doktore, sta-nje je redovno. Noć je prošlamirno.

KOTORSKE BOTUNADE

Štrajk, uh, uh!

34

Dr: Kakva je ovo galama?Društvo je veselo! Vi ste novipacijent?

Katica. Gos. doktore, samošto sam stigla. Sve me boli. Ju-tros mi se mantralo, bubrezime fiskaju, koljena mi šklopo-ću, poplati su mi ledeni ko led,a pritisak …

Dr: Mnogo i za tri doktora.Samo redom, sve ćemo ispitati.Imate li koga od familije?

Katica: Imam, imam sina,nevjestu, unučad, praunučad.

Dr: Dobro, dobro, neka mi sevaš sin javi sutra u jutro. Se-stro, ostalima redovna doza.

Terezina: Čim ti je pozvao si-na, dobro će te kurat.

Ane: Što ćeš, kada dođe uratreba se avizat, kokola moja.

Katica: Uh, uh, ne mogu sekomodat u koćetu, uh, uh. A,koji su to muški u kamaru donas? Otvorite vrata. Fali mi ari-je!

Marija: Sve ih znaš. Tu su tiKrsto Škaljarin, Božo Dobroća-nin, Jovan Oravčanin i Matosa Pjace od oružja.

Ane: A, Jozo Prčanjot? Nemojmi njega zaboravit. Koji galijot!To su ti sve kompanjoni.

Terezina: Zaboravili ste šjorPetra iz Novoga i Špira iz Bijele.

Katica: Eto ti cijela Boka umalo. I svi su bolesni?

Terezina: Daleko bilo! Kadaprođeš 60-tu svako ima, ne-što, po malo, ništa ozbiljno.

Gracijana: Nije njima ništa.To su ti stari afituali. Svake go-dine najmanje jedan put dođuna ispitivanje.

Ane: Znate li vi o čemu se turadi? Ima već sedam dana ka-ko se priča da će biti štrajk-pravo vrijeme za doć u ošpital.Onomad su naše jadne doktorenapali da su jedini oni u CrnuGoru podmitljivi, olitiga da vo-le plavu ku…tu. Svi drugi supošteni ko vrata od Šuranja,ako ćemo lagat. Za to malo mi-žerije od plate crnče i po danu ipo noći. Štrajk, nego što! FalaBogu da su se senjali i digli gla-vu.

Terezina: Bit će primarnanjega. To ti znači nema opera-cija, analiza, snimanja itd. dodaljnjega, samo po malo pilulai pun pansion plus televizija.

Marija: Ben fato, nego davam špjegam. Vijeko, sin odšjor Krsta, kada ide na brod že-na ga kompanja, barem, doĐenove. Djecu ostavi kod ma-tere,a šjor Krsto sa bagaljem,pravac ošpital na ispitivanje. Išjor Božo, isto je udovac pa ganevjesta sprti u ošpital, kadaide kod male u London. Ako biostao sam može zapalit kuću.Jednom je primio u kuću je-dnu ženu koja je rekla da je odJehovih sluga, a on jado, pomi-slio da traži rabote po kući.Dok se okrenuo operuškala gaje do zadnjeg eura. Od tada gamerita barem 2-3 puta na godi-nu na ispitivanje . I oni drugisu ti svi po istom programu uošpital.

Gracijana: A Jozo? Njemu že-na pođe u Italiju da čuva boga-te gospođe za velike šolde iostane po godinu. Jednu noćse nabumbio sa kumpar….

Krsto: Mučite više kotorskepetegulone, karampane! Sva-koga ste olajale. Evo vam roge.Svaka je muža otpratila doŠkaljara i to prije vremena. Ni-je im ni čudo, dobro su i tolikoizdržali.

Marija: Mi smo po genima ja-če i dugovječnije. Meškini je-dni, vi morate u bolnicu naodržavanje dok vam se ne vratisvojta.

sestra: Koja je to galama?Soba br. 35 i 36 je najgora .Imaovdje i bolesnih! Štrajk je po-čeo. Evo, samo što nije stiglatelevizija. Imat ćemo konferen-ciju za novinare, a vi kao da stena Markat. Dajte malo solidar-nosti za naše zahtjeve. Svi ukrevet, obići će vas novinari ipostaviti će vam pitanja.

Ane: Ajte cure, brzo dovatitefrizuru,šminku. Malo rumenilana obraze, neka vide da puca-mo od zdravine. I neka se mu-ška soba malo picne. Ne briju

se nekoliko dana.Gracijana: E, sve im je teško.

Brzo se izbrijte.Mato: E, nećemo, mi smo pri-

rodni muškardini. Što je tu je.Mi nemamo botoks, pilinge i si-likone.

Đove: To zadnje bi mogli đon-tat u centar, pomoglo bi vam,ha, ha!

Ane: Ma si im rekla, ben fato.Pst, počela je konferencija zaštampu. Govori doktor od uši-ju..”Sindikat zdrastva očekujeod Vlade konkretniju ponudu,jer prijedlog da se srednjem ka-dru poveća plata za 15 eura jeneprihvatljiv”

Terezina: Mučite govori dok-tor od rentgena.. ”Štrajkovatćemo sve dok nam se ne vrateplate iz 2009. god.”

Ane: Da im povećaju plate za15 eura. Ma, nema ni za kvaratpice. A, đe je pivo??

Marija: Kakva nam je bolni-ca? Stara, rašvandrana, toči nasve strane. Vidi lencule, kuši-ne, kobartule, sve je roto, akonduti?!

Tripo: A kapunjere? Evo33god. od zemljotresa, a drve-ne barake po parku se ne mi-ču. Još ih koriste,jer nema pa-ra za učinjet jedan savremenimedicinski centar

Ane: Dobro zboriš, a oćemosvjetske marine, bogatune,kulturni turizam. Neka samojednoga od njih ufati proliv ineka legne u ove rašvandranekoćete, pobjeći će sa gaćama uruke.

Jozo: Nema naših u parla-menat ili ih ja ne čujem. A mo-žda nemaju onu stvar.

Đove: Sve nam je uzeo centarmoći, to ti je. Moraju počet ivraćati. Ajmo i mi na konferen-ciju, dižite se! I vi muški akoimate onu stvar! Kate, stisnizube, ne žali se da te išta boli.

Katica: Naučila sam ja da tr-pim. Ajte, učinite nešto. To Ko-tor merita. Odma da im pove-ćaju plate i da se gradi noviošpital. A, vidite da se malo ipenzije povećaju, meritali bi!

35

36

Piše: Dario MusIĆ

Izašla je iz tiska još jednaknjiga u izdavaštvu Hrvat-skoga građanskog društva

Crne Gore – Kotor. Posljednjaza ovu godinu, a 17. u nizu dosada izdanih knjiga. Za razli-ku od dosadašnjih izdanja,spisateljica Marie C. Zibilich,Amerikanka bokeljsko-pelje-ških korijena iz savezne drža-ve Louisiane poslala nam jejednu prelijepu životnu priču,pod naslovom Sudbonosno pu-tovanje/Destin’s Journey.Knjiga je tiskana na hrvat-skom i engleskom jeziku.

Autorica priče Marie Carme-lite Zibilich rođena je 15. stu-denog 1941. u New Orleansuu Louisiani u doseljeničkojobitelji. Njezini su roditeljiMatthew (Mato) Zibilich (Cibi-lić) iz Dube s Pelješca (1898. –1968.) i majka Anna Erzego-vich (Ana Ercegović) iz Đurića,smještenih u Boki kotorskoj uCrnoj Gori (1910. – 1998.).Spisateljica ovoga prvijencaMarie C. Zibilich udala se zaNizozemca Raymonda Johna

IZ TISKA IZAŠLA NOVA KNJIGA IZDAVAčKE DJELATNOSTIHRVATSKOGA GRAđANSKOG DRUŠTVA CRNE GORE - KOTOR„SUDBONOSNO PUTOVANJE“ AUTORICE MARIE C. ZIBILICH

Saga amerikankebokeljsko-peljeških

korijenaZapisi u sudbonosnom putovanju diosu autoričina duhovnoga obiteljskognaslijeđa koje je, s promjenjivomsrećom, bilo proživljavano umigrantskim prilikama Bokelja premaAmerici krajem 19. stoljeća i u prvimdesetljećima 20. stoljeća

Autorica Marie C.Zibilich

37

van Marrienboera (1942. –2007.), u čijem je braku rođe-no troje djece i to kćeri PatriceMarie (1965.) i Charisse Marie(1968. – 1968.), te sin Ray-mond John von MarrienboerJr. (1969.). Spisateljica Zibi-lich je u mirovini i živi u BatonRougeu, u Louisiani, te uživau društvu svoje unučadi Matt-hewa (1987.), Samanthe(1991.), Andrea (2002.) i Ave(2005.) kojima je posvetila ovudojmljivu knjigu.

Moju su obitelj s migrant-skom pozadinom u stvarnomeživotu činili radišni otac, bri-žna majka, djed Eugen (1880.– 1953.) zvani dida Đenko i se-stra koja je uvijek bila izvorljubavi u raznim životnim iza-zovima, koja se zaredila i da-nas služi kao časna sestra. In-spiraciju za knjigu dobila samslušajući učestalo pripovije-danje svoje majke Anne o mo-joj plemenitoj i hrabroj ameri-čkoj baki Theresi (1886. –1936.), a koja je umrla prijemoga rođenja. Bakina životnadrama oduvijek mi je davala

snage da izdržim vlastite ku-šnje. Mladost sam provodila uveselju, pjevajući i plešući,dok je moja sestra svirala kla-vir. Naš djed zvani Đenko obi-čavao je često zasvirati har-moniku pa bi svi ukućani za-jedno pjevali hrvatske pjesme.U našoj su se obitelji doistagovorila dva jezika i voljeledvije kulture, američka i bo-keljska – napisala nam je spi-sateljica Marie Carmelite Zibi-lich, zahvalivši nakladnikuHrvatskome građanskom dru-štvu Crne Gore – Kotor što jeprepoznalo ljepote života ljudis dvije domovine.

Zapisi u Sudbonosnom puto-vanju dio su autoričina duho-vnoga obiteljskog naslijeđakoje je, s promjenjivom sre-ćom, bilo proživljavano u mi-grantskim prilikama Bokeljaprema Americi krajem 19. sto-ljeća i u prvim desetljećima20. stoljeća – često i bez atri-bucije imena naroda kojempripada.

Promjenjive društveno-poli-tičke okolnosti u istočnoj Dal-

maciji i u Luisiani (opća nesi-gurnost uoči i nakon Prvogasvjetskog rata, izmjene uselje-ničkih kvota zbog Velike de-presije, povremeni odlasci ineplanirani ostanci u Americi)utjecali su na to da ovaj opisukupnih životnih sudbina utri naraštaja hrvatskih i ame-ričkih Ercegovića/Erzegovic-ha zadugo ne bude prihvaćenkao prirodna i sama po sebirazumljiva kulturološka činje-nica ljudi s dvije voljene do-movine. Riječ je o obitelji u ko-joj dvojezičnost postaje priro-dna i čija se prostorna udalje-nost od rodnoga kraja pa i je-zika pretvara u san, i drugustvarnost.

Hrvati u LouisianiU Louisiani je naseljeno oko

pet tisuća Hrvata i građanahrvatskoga podrijetla. Riječ jepretežno o trećem i četvrtomiseljeničkom naraštaju, čiji suse preci doselili iz primorskeHrvatske, uglavnom s podru-čja Pelješca te susjedne Boke

Pogled na Đuriće i Greben danas

38

kotorske (Crna Gora), ali i izdrugih krajeva uz Jadranskomore. New Orleans primio jepočetkom 19. stoljeća prveuseljenike iz Hrvatske. Bili suto mornari s dubrovačkih bro-dova nakon Napoleonovih ra-tova. U drugom valu useljava-nja stigli su ribari s peljeških iostalih jadranskih žala, pa suse nastavili baviti ribarstvomu delti Mississippija gdje su,kao i u svome rodnom zaviča-ju, počeli uzgajati kamenice.Tako su niknule farme za uz-goj kamenica, a danas ribarihrvatskih korijena drže čak75 posto tamošnje proizvo-dnje kamenica. Vrijedne rukenašijenaca desetljećima sustvarale u dalekoj Americi bla-gostanje svojih obiteljskih go-spodarstava koje je prije ne-koliko godina poharao uraganKatrina. Mnogima je imovinapotpuno uništena, ali vrijedneruke naših ljudi stvaraju ispo-četka.

Ne slučajno, spisateljica Ma-rie Carmelite Zibilich smještaradnju svoje knjige u najpoz-natiji stari kolonijalni dio NewOrleansa zvan Francuska če-tvrt. Ondje su smještene au-tentične kolonijalne građevi-ne. U Francuskoj četvrti je ka-tedrala sv. Louisa. Najpozna-tija ulica Francuske četvrti jeBourbon Street s mnogobroj-nim ugostiteljskim objektima,od kojih su neki u vlasništvuhrvatskih iseljenika.

Izmještenost iz zavičaja, vr-leti Grebena iznad Đurića skojega puca pogled na magi-čni zaljev Boke kotorske i poz-nate francuske četvrti NewOrleansa iz koje su naši rase-ljeni težaci, ribari i pomorciodlazili na američka tržištarada u vrijeme rane industri-jalizacije Amerike, odredit ćejednu dirljivu ljubavnu pričuĐenka/Eugena i Therese/Te-reze, rođenog Bokelja i Ameri-kanke dalmatinskih korijena.

Živjelo je to duhovno obitelj-sko naslijeđe u najvećoj mjerizahvaljujući svojim prenosite-

ljicama, majkama i bakama, uokrilju jedne razdvojene obite-lji, čiji ju je duh solidarnostiodržao na okupu sve do da-nas.

Objavljivanje Sudbo-nosnoga putovanja,koliko god tekstimao značajki dne-vničkoga prvijencavidljivih u stereo-tipnim rečenica-ma, označavaprekretnicu uafirmaciji vlasti-te obiteljske inarodne tradici-je iz pera jedneiseljenice trećeganaraštaja. Kona-čno, autorica na-pominje da je tek-st pisan samo zauže obiteljske prilikei takvim ga trebaprihvatiti! Autoričina jeneizmjerna ljubav za djedaĐenka i baku Theresu, Ameri-kanku - jedina veza visokoo-

brazovane unuke s poslje-dnjim počivalištima predakana mjesnim grobljima Boke iprošlostoljetnim uglednim

imanjem braće Ercegovića,čiji je stoljetni posjed

na Grebenu razoren upotresu 1979., dokim se dio obiteljiznatno ranije od-selio u SjedinjeneAmeričke Drža-ve, u kojima idanas žive nji-hovi mnogobroj-ni potomci.

U tekst trebauroniti srcem jerćete tako najbo-lje razumjeti pu-tove i stranputice

Sudbonosnog pu-tovanja autorice

Marie Carmelite Zi-bilich, unuke Bokelja

Đenka i njegove odaneTherese iz New Orleansa.

Uz čestitke autorici MarieC. Zibilich za hrabro napisa-

Obitelj Ercegović ispred njihove kuće na Grebenu 1911.Na desnoj strani druga gospođa u prvom redu s dvojedjece je Tereza, a Đenko stoji iza treći u redu.

Anna kao 20.godišnjakinja

nakon dolaskau Ameriku

39

nu obiteljsku sagu u osam-naest kronološki poredanihpoglavlja, koja se protežu nagotovo dvije stotine stranica,kao urednik nastojao samknjigu što je moguće lijepooblikovati i opremiti bilješka-ma, bibliografskim podacima,kartama i shemom raseljeno-ga obiteljskog stabla te doku-mentarnim fotografijama kojeće čitatelju pomoći u recepci-ji konteksta u kojemu živenaše opisane obitelji u dija-spori u sinkronijskoj i dija-kronijskoj ravni. Tako nas upriču uvodi prošlostoljetnafotografija Canal Streeta, je-dne od središnjih ulica u NewOrleansu, dok je uz stražnjukoricu priložen zemljovid Bo-ke kotorske iz 1912. kako biamerička čitalačka publikajednostavnije stvorila predo-džbu o sredozemnim geograf-skim širinama odnosno Đuri-ćima u kojima je glavna juna-kinja knjige živjela gotovo 20godina.

Obitelj Erzegovich i Zibilich u New Orleansu 1945.Đenko(65)Mato(47),Carmelite(4),Anna(35),mala Anna

(8),Eugenia(32),i George(38)

Mladenci Mato i Anna Zibilich 1936.

40

Piše: Vesna ČuČIĆ

Promocija je započela ko-torskom praizvedbomHimne kotorskim muče-

nicima, poznatima pod zbir-nim imenom Petilovrijenci,autora glazbe i riječi dr. MiheDemovića, a u izvedbi crkve-noga pjevačkog zbora sv. Tri-puna, kojim je ravnao NikšaČučić, uz pratnju na orgulja-ma Andree Orlando. Himna jeposvećena donatorici, gospođiPavici Šperk-Šundrici, umi-rovljenoj profesorici engleskogjezika koja je dio nasljedstvauložila u objavljivanje Misala.

Dubrovački misal je proizvodprojekta pod nazivom Dubrov-nik i Kotor – Gradovi i knjige iposebno je značajno što jenjegovo predstavljanje održa-no u Kotoru, u predivnomzdanju bazilike sv. Tripuna.Ponajprije zato što Misal nosiduboku i višestoljetnu i nera-skidivu vezu između Dubro-vnika i Kotora. Izdanje Dubro-vačkih knjižnica sastoji se odfaksimila Dubrovačkog misa-la, kojemu je urednik dr. MihoDemović i popratne studije dr.Demovića na hrvatskom jezi-ku i u prijevodu na engleskom

jeziku. Oba sveska nalaze se ulijepo dizajniranoj kartonskojkutiji, što je rad tiskare ITG uZagrebu.

Iz Dubrovnika je Misal ne-stao u kriznim vremenima vje-rojatno krajem 18. stoljećanakon ukinuća isusovačkogreda ili početkom 19. stoljećau turbulentnim ratnim i po-ratnim vremenima nakon štoje Napoleon ukinuo Dubrova-čku Republiku. Rukopisu seizgubio trag, a pojavio se1817. godine na dražbi u Ve-neciji. Tada je otkriveno da jenjegov vlasnik bio veliki ko-lekcionar, isusovac MatteoLuigi Canonici (1727. -1805.). Nakon kolekcionarovesmrti, nasljednici su zbirku, ukojoj se nalazio i Misal, proda-

li na dražbi u Veneciji. Zaje-dno s ostalom bogatom zbir-kom baštinika Canonicija, ru-kopis je kupila Bodleian Li-brary iz Oxforda i otad se na-lazi u njezinu fondu.

Zasluge što se Misal vratio udomovinu pripadaju MihiDemoviću, Pavici Šperk- Šun-drici i Vesni Čučić, koji suomogućili da njegovih 230gregorijanskih napjeva budeopet pjevano. I zato na faksi-milu stoji: HOMMAGE Dubrov-čana 21. stoljeća Dubrovčani-ma 12. stoljeća: svoj rad navraćanju zaboravljenoga du-brovačkoga kulturnog blaga iztuđine poklanjaju Gradu ikulturnoj javnosti MihoDemović, Pavica Šperk-Šundri-ca i Vesna Čučić.

U KOTORU JE PREDSTAVLJEN 22. LISTOPADA BENEVENTANSKINOTIRAN MISAL DUBROVAčKE KATEDRALE

Promocija ovog Misala neka naspodsjeti na prijateljsku i međusobnuovisnost Kotora i Dubrovnika iujedno pomogne da to međusobnoprijateljstvo i u budućnostinjegujemo zagovorom ovih svetacajer sveci posvuda po svijetuprijateljski povezuju ljude.

Missale ragusinumpoveznica Kotora

i Dubrovnika

41

Nije bilo lako utvrditi podri-jetlo Misala. Zasluge za otkri-vanje dubrovačkog podrijetlaMisala pripadaju Eliasu Ave-ryju Loewu (1879. - 1969.),jednome od najboljih pozna-vatelja srednjovjekovnog pi-sma beneventane. U Misalu jeostao ključni podatak po koje-mu je Loew identificirao gradiz kojeg Misal potječe. Taj po-datak odnosi se na obrazacmise triju neuobičajenih sve-taca, kotorskih mučenika Pe-tra, Andrije i Lovrijenca. Takosu upravo mise u čast trojicekotorskih mučenika zbirnognaziva Petilovrijenci, koje suvrlo svečano slavljene u ovomkodeksu, bile ključ za točnuprovenijenciju ovoga glazbe-nog dragulja. Uz ove svece du-brovačka kršćanska tradicijastvorila je legendu, koja jeimala i lokalno političko zna-čenje.

Najveće zasluge ipak pripa-

daju dr. Mihi Demoviću, ro-dom iz Konavala. Diplomiraoje na Katoličkome bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu, amuzikologiju i povijest umjet-nosti na Filozofskom fakulte-tu u Ljubljani, gdje je i magi-strirao muzikologiju. U Kölnuje doktorirao glazbene znano-sti na Sveučilištu „Albert Ma-gnus“. Radio je najprije u Du-brovniku kao tajnik Biskupijei kao profesor na Biskupskojklasičnoj gimnaziji, a zatim uZagrebu kao regens chori. Uzto se intenzivno bavio znan-stvenim i istraživačkim radomi postao najznačajniji živućihrvatski muzikolog i najzna-čajniji hrvatski glazbeni ar-heolog dvadesetog stoljeća.Objavio je 20-ak knjiga i višeod 240 znanstvenih radova.Zato ne čude riječi dr. MarkaBabića da je „doktor muziko-logije Miho Demović samodradio istraživački posao za

jedan veliki znanstveni insti-tut“. Povijest hrvatske glazbe,za koju se smatralo da počinjeod 13. stoljeća, zaslugom dr.Demovića danas seže u 10.stoljeće.

Demović se na promocijiosvrnuo na stoljetne veze Du-brovnika i Kotora i istaknuo:

„U hagiografiji Katoličke cr-kve Boka kotorska naziva sezaljevom svetaca. Zaista, Ko-toranima bi mnoge dalekoprostranije i stanovništvombogatije biskupije po svijetuzavidjele na tome časnom na-slovu. Biskupski grad Kotorbaštinik je tog naslova jer je unjegovoj biskupiji rođen jedanod najčudesnijih svetaca na-šega doba Leopold BogdanMandić iz Hercega Novog, za-tim blažena Ozana Kotorka či-je se sveto tijelo čuva u zbor-noj crkvi svete Marije u Koto-ru, zatim blaženi Gracija izMula čije se sveto tijelo čuva u

Katedralni zbor Sv. Tripuna

42

župnoj crkvi na Mulu, kao islužbenica Božja Ana Marevićčije se tijelo čuva u Veneciji.Začuđuje ipak da su svi kojisu sastavljali svetački katalogbokokotorskih posvećenihosoba zaboravili svete muče-nike Petra, Andriju i Lovrijen-ca. Dapače, zaboravila je to iKatolička crkva u Hrvata,osim Dubrovčana koji njihovkult promiču od davnina, ka-ko je zasvjedočeno i u ovome

Misalu na listu 87. u zbornoj,darovnoj i pričesnoj molitvimise njima na čast. U tim mi-snim molitvama ističe se da ihDubrovčani slave pobožnomljubavlju i da se nadaju kakoće ih njihove čudesne zaslugezagovarati na nebu.

Po svoj prilici riječ je o sveci-ma kršćanske starine, koji sumučeni najkasnije u vrijemesaracenskih opsjedanja mno-gih jadranskih gradova pa,kako su povjesničari zabilježi-li, i Kotora i Dubrovnika.

Ta predivna dva stara gradana jugu Jadrana jedini su jošdo danas sačuvali svoje tvrđa-ve i zidine i stare srednjovje-kovne gradske jezgre kojepredstavljaju prave riznicemnogih umjetnina kojima se

svijet divi, a u prošlosti su semorali boriti za svoj opstanaki slobodu. Zbog toga se Du-brovnik smjestio na nepristu-pačnoj hridi otvorenog mora,a Kotor sakrio daleko u Boko-kotorskom zaljevu koji je tre-balo oploviti i kroz njega proćikao kroz neki labirint, da bi gase pronašlo. Jedan i drugi bilisu u prošlosti neosvojivi, aživljenje u slobodi njihovi sustanovnici nagradili mnogim

kulturnim vrednotama kojimase dive toliki posjetitelji kojidolaze sa svih strana svijeta.U povijesti su se ta naša dvagrada susjeda i voljela i mrzi-la, kao što to rade inače ljudi,ali ih je povezivala vjera kojaih je uvijek pozivala na pra-štanje uvreda, na mir i izgra-dnju prijateljstva, što seostvarivalo tijekom prošlosti.Ako bismo vjerovali starim po-vjesničarima, polovica dubro-vačkih plemića podrijetlom jeiz Kotora. Osim te rodbinskeveze Kotor i Dubrovnik pove-zani su i ovom svetačkom ko-torskih mučenika, prastarihdubrovačkih zaštitnika rodomKotorana. Promocija, dakle,ovog Misala neka nas podsjetina prijateljsku i međusobnu

ovisnost Kotora i Dubrovnika iujedno pomogne da to među-sobno prijateljstvo i u buduć-nosti njegujemo zagovoromovih svetaca jer sveci posvudapo svijetu prijateljski povezu-ju ljude.

Promocija ovoga Dubrova-čkog misala ovdje u kotorskojkatedrali neka bude poticajKotoranima da potraže svojestare rukopisne knjige koje suodnesene iz ovoga grada, a

zna se da postoje dvije. Prva jepontifikalni obrednik iz XI.stoljeća koji se nalazi u Petro-gradu, a koji se čuvao u Koto-ru sve donedavno. Poznato jeda je krajem XIX. ili početkomXX. stoljeća iz njega prepisaoneke dokumente ovdje u Koto-ru hrvatski povjesničar FranjoRački. Druga knjiga je kotor-ski beneventanski misal tako-đer iz XI. stoljeća, koji se da-nas čuva u Berlinu. Nadamose da će sljedeća promocija fa-ksimilnih izdanja starih spo-menika liturgijske srednjovje-kovne glazbe koja će se dogo-diti u bližoj budućnosti u ovojkatedrali biti faksimilno izda-nje barem jednog od ovih dva-ju kotorskih prastarih kode-ksa.“

Vesna Čučićravnateljica Dubrovačke knjižnice

43

Piše: neven sTAnIČIĆ

Tradicionalno, 8. stude-nog, na dan kada je„Glazba“ s Krsca, iznad

Kotora, zasvirala prvi maršna slobodnom teritoriju1944. godine, pridružujućise 4. bataljunu Bokeljskebrigade, tivatski glazbeniciobilježili su defileom grad-skim ulicama te kraćimkoncertom ispred gradskekuće „Dan Glazbe”, ali i sto-ljeće nakon prvoga javnognastupa 1911. godine, učast dočeka austrougarskognadvojvode Friedricha uTivtu. To je ujedno bio i 48.javni nastup „Glazbe” u ovojgodini, karakterističnoj pri-je svega po tome što se prviput u nadasve zanimljivojpovijesti kao „kapelnik” nanjezinu čelu našla jedna že-na. Profesorica Martina Lu-kšić, koja je orkestar preu-zela u ožujku 2010. godine,ne samo da je obilježila no-vu stranicu u povijesti Dru-štva, već je u vrlo kratkomvremenu postala i prepoz-natljiv imidž tivatske „Glaz-be“, koji se uz očigledan ku-riozitet očituje i u primjet-nom poboljšanju kvaliteterada. „Glazba“, nikad stari-ja, u svom sastavu trenutnoima više od trideset aktivnihčlanova, od kojih je većinavrlo mlada, što je osobitostu povijesti Društva.

GLAZBENO PROSVJETNO DRUŠTVO TIVAT OBILJEžILO 102. ROđENDAN

Tradicija koja traje„Glazba“, nikad starija, a u njezinusastavu nikad toliko mladih u čitavojpovijesti.

Doček austrougarskog nadvojvodeFriedricha 1911.

44

Pišu: Don Dejan TuRZA i Adrijan VuKsAnOVIĆ

Prve nedjelje u mjesecustudenome u crkvi sve-tog Roka u Donjoj Lastvi

započeli su Dani bokeljskihsvetaca. Ovogodišnje Danebokeljskih svetaca otvorio jedon Pavao Medač, kancelarKotorske biskupije i promica-telj kulta blaženog Gracije.Taj događaj ujedno je bio ipriprema za blagdan ovogsveca koji se slavi 9. studeno-ga u rodnome Mulu, malomeribarskome mjestu kraj Koto-ra.

Sljedećih nedjelja susreti subili posvećeni po jednome odsvetaca ili blaženika Kotorskebiskupije: sv. Leopoldu Bog-danu Mandiću iz Herceg No-vog, bl. Ozani Kotorki i AniMariji Marović, službeniciBožjoj podrijetlom iz Dobrote.

U svom govoru don PavaoMedač istaknuo da „kao štomi stojimo pred blaženimGracijem, ovdje na Zemlji, ta-ko i on stoji pred Bogom naNebu i zagovara nas“. Nizomprimjera koji svjedoče o tomzagovoru po blaženom Gracijipotkrijepio je svoj govor donPavao. Sve su to divna svje-dočanstva Božje ljubavi kojase izlijeva preko Njegovihugodnika.

Ovi Dani bokeljskih svetaca

zamišljeni su kao niz preda-vanja i događaja kojima binovi naraštaji bili potaknutina produbljenje vlastitihspoznaja o životu i značajunaših duhovnih velikana. Osv. Leopoldu Bogdanu Man-diću iz Herceg Novog, svetimbokeljskim mučenicima Pe-tru, Andriji i Lovrijencu i bl.Ozani Kotorki govorili su donBenjamin Petrović, don An-ton Belan i don Filip Janjić.

Dani bokeljskih svetaca za-vršeni su misnim slavljemkoje je predvodio don FilipJanjić, a koji je potaknuo pri-sutne na zagovor našim sve-cima i blaženicima. On je usvom govoru naglasio tek-stom iz himne u čast bl. Oza-ne glavnu temu ovogodišnjihDana: „Sjaji nam svjetlom s

neba u visini, Daj da se na-rod vjerom ujedini, Kršninam kamen svaki blagoslovi,Sve nas obnovi. Amen!”

„Te Deum”, koji je pjevan učast i zahvalu Bogu za tolikesvece i blaženike Kotorske bi-skupije, znak je da su prviDani bokeljskih svetaca i bla-ženika završeni i da smo poz-vani na pripreme za idućugodinu.

U povodu završetka listo-padskih pobožnosti u crkvisvetoga Roka u Donjoj Lastvi,31. listopada 2011. godine,svetu misu u čast GospeSchonstattske slavio je mons.Srećko Majić, upravitelj sveti-šta Gospe od Škrpjela, uzkoncelebraciju p. JosipaOpata, upravitelja svetištaGospe od Milosti i don Nikole

U CRKVI SV. ROKA U DONJOJ LASTVI ODRŽANI DANIBOKELJSKIH SVETACA

Štovanje Gospe i bokeljskih svetaca

Malo je krajeva i naroda u svijetu kojitako i toliko štuju Blaženu DjevicuMariju kao u Boki i kao Bokelji, apočeci štovanja sežu još uranokršćansko vrijeme.Dani bokeljskih svetaca su: sv.Leopolda Bogdana Mandića iz Hercegnovog, bl. Gracije iz Mula, bl. OzaneKotorke i Ane Marije Marović,službenice Božje, podrijetlom izDobrote.

45

Majića, upravitelja svetištaGospe Ratačke.

Mons. Majić naglasio je uhomiliji važnost štovanja Bla-žene Djevice Marije, te daoposeban osvrt na povijestovoga štovanja u Kotorskojbiskupiji: „Malo je krajeva inaroda u svijetu koji tako itoliko štuju Blaženu DjevicuMariju kao u Boki i kao Bo-kelji, a počeci štovanja sežujoš u ranokršćansko vrije-me.“

Sva tri upravitelja Gospinihsvetišta udijelila su posebanblagoslov vjernicima. Nakonsv. mise blagoslovljene suprigodne krunice i nabožnipredmeti koji su podijeljenivjernicima. U pastoralnimprostorijama župe gospođaZorka Antonioli, aktivna čla-nica Schonstattskog pokretau Kotorskoj biskupiji, održalaje predavanje o Gospi Schon-stattskoj i njezinim svetišti-ma diljem svijeta.

Pozivu na euharistijskoslavlje i navedeno predavanjeodazvali su se ne samo vjer-nici Donje Lastve i Tivta, veći vjernici iz Budve, Kotora i

Sa predstavljanja u Knjižnici

Crkva Male Gospe

46

cijele biskupije. Ovim nesva-kidašnjim vjerskim događa-jem pokazalo se da u našojbiskupiji među vjerničkimpukom postoji potreba zaštovanjem Nebeske Majke iprihvaćanjem programaSchonstattskog pokreta.

U tivatskoj Narodnoj biblio-teci održano je 3. studenoga2011. godine predstavljanje„Spomenice 600. obljetnicecrkve Male Gospe u DonjojLastvi 1410. – 2010.“. Pred-stavljači su bili autori dr. sc.Vinicije Lupis, voditelj Po-dručnog centra Dubrovnik In-stituta društvenih znanosti„Ivo Pilar“ iz Zagreba, književ-nik Đuro Vidmarović iz Zagre-ba i novinar Siniša Luković izTivta. Uvodno slovo dao jemons. Ilija Janjić, kotorski bi-skup. U svom izlaganju bi-skup je odao priznaje župnojzajednici u Donjoj Lastvi, či-jim trudom je objavljeno ovoiznimno važno djelo kako za

Predstavljanje Spomenice

UpraviteljiGospinih svetišta

47

lokalnu povijest, tako i za na-cionalnu povijest. Predstav-ljači su u kraćim predavanji-ma saželi sadržaj svojih prilo-ga, ali su se osvrnuli i na tijeknastajanja Spomenice, kao ina njezino značenje u sklopupovijesti bokeljskih Hrvata,Crne Gore i Hrvatske.

Poseban dojam ostavilo jeizlaganje dr. sc. Vinicija Lupi-sa koji je u Gornjoj Lastvi,odnosno u tamošnjoj crkvi B.D. Marije, proučivši njezin in-ventar, riznicu i arhivskugrađu, došao do spoznaja iocjena koje nadilaze okvirejedne male župne zajednice.Između ostaloga, on je sjaj-nom komparativnom anali-zom oltarne pale dokazao daje njezin autor Gaspar Dizia-ni, značajan mletački slikarXVIII. stoljeća. Važno otkrićedr. Lupisa jest slika Nike Na-rdellija „Sveti Vlaho“, koja senalazi u prezbiteriju crkve.Nardelli je bio kraljevski na-mjesnik u Dalmaciji, jedini

na takvom položaju kao civil,odličan kao slikar amater, aposebno zaslužan za hrvat-sku kulturu i likovnu umjet-nost s kraja XVIII. stoljeća ipočetka XIX., kao pokrovitelji sponzor Celestina Medovićai Vlahe Bukovca. Dr. Lupisdatirao je raspelo u XVI. sto-ljeće, a spomenuo je i prona-lazak bizantske kovanice izXII. stoljeća, kao i zavjetnemedalje iskovane u spomenpoznatoga pothvata braćeIvanović.

Profesor Vidmarović prvi jeu Hrvatskoj uočio toponimi-ju, oronimiju i hidronimijupoluotoka Vrmca, koje suupućivale na pretkršćanskusakralnu situaciju hrvatskihdoseljenika u prvim stoljeći-ma u ove krajeve. Sveučilišnaprofesorica dr. sc. Sanja Vu-lić, poznata hrvatska dijalek-tologinja, objavila je rezultatesvojih terenskih sociološko-lingvističkih istraživanja me-đu govornicima Donje Lastve.

Uspjela je detektirati, u rudi-mentima, najstarije slojeveočuvanoga hrvatskog subdi-jalekta ovoga kraja.

Novinar Siniša Luković ob-javio je kronologiju događajavezanih uz svečano obilježa-vanje 600. obljetnice kojoj jebila posvećena cijela 2010.godina u Lastvi. Njegov pri-log osobito je važan za suvre-menu povijest ove župe. Kakoje istaknuo u predavanju, onje i osobno doživio značajnepromjene u svome odnosuprema Crkvi, doživjevši je kaoživu i stvaralačku zajednicu.

U sklopu predstavljanjaknjige priređena je izložba fo-tografija Antona Markovićaposvećenih gornjolastovskojcrkvi i prošlogodišnjoj prosla-vi. Nakladnik ovog izdanja jeNaklada Bošković, a suna-kladnici su Institut društve-nih znanosti „Ivo Pilar“ – po-dručni centar Dubrovnik ižupni ured svetog Roka izDonje Lastve.

Započeli Danibokeljskih svetaca

48

Piše: Vlasta BOŽInOVIĆ

Uorganizaciji ekumenskezajednice Taizé iz Fran-cuske, trideset četvrti

Europski susret mladih ili Ho-dočašće povjerenja na Zemljibit će održan od 28. prosinca2011. do 1. siječnja 2012. go-dine u Berlinu. Mladi iz cijeleEurope, a i šire, bit će gostiobitelji grada Berlina, dok ćese glavne točke programa odr-žavati na berlinskome velesaj-mu Messegeländeu.

Kao i proteklih godina, mla-di Kotorske biskupije pripre-mali su se za ovaj veliki doga-đaj na molitvenim susretima

koji su se svake druge nedjeljeodržavali u drugoj župi Kotor-ske biskupije. Tijekom protek-lih mjeseci susreti po župamaodržavali su se prema progra-mu koji je u skladu sa smjer-nicama koje su braća iz Tai-zéa dala kao naputak za za-jedničko pripremanje za Eu-ropski susret u Berlinu.

Molitveni susreti održani suu crkvama sv. Roka - DonjaLastva, sv. Petra - Bogdašići,sv. Eustahija - Dobrota, bl.Gracije - Muo, sv. LeopoldaMandića - Herceg Novi. Naovim susretima sudjelovalisu, uz dosadašnje hodočasni-ke, i mladi iz spomenutih žu-pa, kao i ostali ljubitelji ovoganačina molitve.

Nakon zajedničkih molitvimladi su razgovarali o svojimiskustvima s europskih Hodo-čašća povjerenja na Zemlji.Složili su se i istaknuli: „Kadase ljudi susreću, gledaju Bož-je lice, a to često zaboravlja-mo. Oni koji nikada nisu su-djelovali na susretima u Tai-

OD 28. PROSINCA 2011. DO 1. SIJEčNJA 2012. GODINE U BERLINUĆE SE ODRŽATI 34. EUROPSKI SUSRET MLADIH

Hodočašće povjerenjana Zemlji u Berlinu

svrha ovih okupljanja je zajedničkirast u vjeri. naša molitvena zajednicaželi biti primjer otvorene Crkve, kojase otvara svakome i mjesto jezajedništva različitih mladih ljudikoji se sjedinjuju u zajedničkojmolitvi pred Gospodinom.

49

zéu ili u raznim europskimgradovima možda nisu svjesnida je to prilika koju trebaiskoristiti jer se susreću mladiiz mnogih zemalja, upoznajujedni druge, žive i slave svojuvjeru zajedno. Na taj način mismo veliki dar jedni drugima.To nas sve potiče na razmi-šljanje da je svijet ipak manjinego što smo mislili. Domaći-ni će sve učiniti kako bi nampripremili toplu dobrodošlicui vjerujemo da ćemo se nakraju svi vratiti kući obogaće-ni nezaboravnim trenucima tes iskustvom Neba ovdje naZemlji.“

Također su naglasili da ćenaše Hodočašće povjerenja naZemlji biti bogatije ako ga neshvatimo samo kao izlet, po-mak od svakidašnjice kod ku-će, nego ako ga povežemo snašim svakidašnjim životom.Nadalje, mladi su potaknuli iprisutne da na naše molitvene

susrete pozovu i druge kojiinače ne sudjeluju u crkvenimaktivnostima i zaključili: „Svr-ha ovih okupljanja je zajedni-čki rast u vjeri. Naša molitve-na zajednica želi biti primjerotvorene Crkve, koja se otvarasvakome i mjesto je zajedni-štva različitih mladih ljudi ko-ji se sjedinjuju u zajedničkojmolitvi pred Gospodinom.“

Duhovni asistent don DejanTurza pohvalio je mlade zanjihovo nesebično zalaganje iaktivno sudjelovanje u pripre-mama i organizaciji molitve-nih susreta i završnog hodo-čašća. Također je izrazio ra-dost jer je molitva i iskustvomolitve u središtu pripremaza susret u Berlinu: „Molitvomi međusobnim dijeljenjemostvarujemo zajedništvo tenaš odlazak na Susret više ni-je privatno putovanje, negozajedničko hodočašće. Na tajnačin jača i naša spoznaja da

život nije egoistično traganjeza vlastitom srećom i zado-voljstvom, već zajedničko pu-tovanje u ‘nebesku domovi-nu’, putovanje na kojemu smosvi suodgovorni jedni za dru-ge. To je lijepo i veliko isku-stvo koje ne samo da trebaiskusiti, već je ono sposobnopromijeniti naše živote i ostva-riti se djelatno u svakidašnji-ci, na radnome mjestu, fakul-tetu, u školi i župi.“

Sudionici Europskog susre-ta mladih bit će smješteni uberlinskim obiteljima i onimau mjestima nedaleko od Berli-na. Nakon Novogodišnjeg bdi-jenja u Berlinu svakog mjese-ca u jednoj župi u biskupiji bitće prezentiran ovaj vid molitvei svjedočit će se iskustvo saSusreta jer je to prilika da po-zovemo i druge na iskustvosusreta s Gospodinom u moli-tvi i uz pjesme iz Taizéa te uzčitanje Biblije.

Crkva Sv. Roka

50

DRAGE SESTRE I bRAćO!

Velika i draga novost svetkovine božićaušla je ponovno u naše živote. Našim ljud-skim tminama svjetlo božićne noći ponudiloje svoju sjajnost. „Svjetlo istinsko, kojeprosvjetljuje svakog čovjeka, dođe nasvijet.“ božić je, probudi se! Čuj pjesmuanđeoskog zbora i prihvati ponudu kojanam dolazi s neba! Svima vama, predragi,od srca rado želim da se tom ponudom ve-selo poslužite. U toj ponudi ima za svakogaod nas puno radosti i priželjkivanoga mira.božić je, probudi se! Zapjevaj! Pomoli se!Ojunači se, čvrsto neka srce tvoje prione uzjaslice! Zaustavi se! Promatraj!

Uoči, sestro, brate, uoči u božiću božju po-ruku, božje pismo. Prepoznaj u božiću ru-kopis boga našega! Rukopis, dapače kra-snopis! Sve je to jednostavno, rekli bismoobično, prepoznatljivo, a opet tako drago isvakome prihvatljivo. Kad bog piše - uvijeklijepo piše! Kad bog šalje - uvijek najljepšešalje! Kad bog poručuje - uvijek je to poru-ka mira, radosti, pravednosti, sigurnosti,istine, a nadasve ljubavi. božić je, probudise, pročitaj božju poruku! Usvoji božje na-crte i planove! „Da poslušam što mi toGospodin govori - Gospodin obećavamir narodu svojemu…“, potiče pisac psa-lama. Starozavjetnik će poručiti: „TražiteGospodina svi skromni na Zemlji, a vikoji izvršavate odredbe njegove!“

Probudi se, božić je!Kada se dogodilo najveće čudo povijesti -

rođenje Sina božjeg, kad je „Riječ postalai nastanila se među nama“, kad je „Bogpostao čovjekom“, kako ispovijedamo u

Vjerovanju, kad se dogodio prvi božić, bilaje noć, ponoć. Ljudi su tvrdo spavali. Pje-smu anđela čuli su

najprije oni koji su rođenome bili najbliži,pastiri: na poljanama betlehemskim„…pod vedrim nebom čuvali su stražu

BOŽiĆ jEBetlehem u crkvi sv. Ivana u Budvi

51

kod svojih stada…“. Prestrašene hrabrianđeo da se ne boje „jer se dogodila veli-ka radost za sav narod“ i krenuše pasti-ri darivati, poniješe darove.

Od svih tih i mnogobrojnih drugih povije-snih oznaka božić danas, od Njegova rođe-

nja dvije tisuće i jedanaeste, ništa nije izgu-bio, samo su načini i pristupi ponešto druk-čiji, ali vrlo slični. U naše ljudske zabrinuto-sti i strahove božić želi unijeti smirenost,želi ohrabriti sve koji mu dobronamjernopristupaju (poput pastira ili sveta tri kralja).Ljudskim zabrinutostima nudi veselu pje-smu božićnu, ljudskim nelogičnostima nudidobronamjernost, ljudsku oholost upućujena jednostavnost i skromnost, a gospodareovoga svijeta ne želi uznemiriti i rastužiti, anajmanje razdružiti i preuzeti njihovu ulo-gu, ali ih želi upozoriti na vrijednosti života,vrijednosti vjerovanja i svega što je korisnoza život svakog čovjeka. Svijet, u kojem se,tako nam se barem čini, malo ulaže u pra-vednost iako se puno govori o ljudskim pra-vima, taj svijet Krist želi upozoriti na prave-dnu raspodjelu svjetskih dobara, na iskre-no i istinsko poštovanje svakog čovjeka, nadostojanstvo svake ljudske osobe i na po-štovanje prava svakog čovjeka od prirod-nog začeća do njegove prirodne smrti.

božić je, probudi se! „Probudi se, dušomoja! Probudi se, harfo i citro! Probuditću zoru jutarnju.“ Okupimo se ovih svetihbožićnih dana oko Krista! Neka se u našimzajednicama osjeti potrebna i lijepa poveza-nost! U kući, u obiteljima ponajprije, u susre-tima, na poslu. Nedjeljna i blagdanska sve-ta misa neka bude blagoslovljeni čin vjerekoji će hraniti našu vjerničku povezanost!

Radosno svima čestitam božić i od srcaželim veseo i blagoslovljen početak nove2012. godine! Sve vas pozdravljam molećiza vas božji blagoslov i želeći da „obiluje-te milošću, mirom i ljubavlju“!

Mons. Slobodan Štambuk, Biskup hvarsko-brački-viški

PrOBuDi SE!

52

MONS. ILIJA JANJIĆ, KOTORSKI BISKUP, POSJETIO JEPOčETKOM GODINE MISIONARE U TANZANIJI

Afrika je veliko polje pastoralnog rada. I poganskaplemena žele primiti kršćanstvo.

KrŠĆaNSTVOna tlu afrike

53

Piše: Mons. Ilija JAnJIĆ

Usrpnju 2010. godineKotorska biskupija bi-la je domaćin misiona-

rima hrvatskoga govornogpodručja. Među njima su bi-la dva misionara Splitske na-dbiskupije don Nikola Sarić idon Ante Batarelo, koji višeod 30 godina djeluju u Tan-zaniji, u Africi. Od njih samprimio poziv: „Dođite nam,taj Vaš posjet će biti potporai nama u našemu misijskomradu i vjernicima gdje pasto-ralno djelujemo.“ Poziv je tona koji sam se vrlo radoodazvao.

Ljubav prema misijama uliomi je p. Ante Gabrić koji je

bio u kući u Vidovicama dvadana prije moje mlade mise,koju sam slavio 20. kolovoza1969. godine. Ta ljubav pre-ma misijama tinjala je u da-nima mladosti moga svećeni-čkog zanosa. Slijedio je novisusret s misionarom iz Zam-bije bratom Ilijom Dilberom,DI, koji je 1973. godine po-sjetio Boku kotorsku. Godine1976. ponovno sam se su-sreo s p. Antom Gabrićem iMajkom Terezijom, koji subili u Solinu kada se s odu-ševljenjem spominjala 13-stoljetna povezanost Hrvatas Katoličkom crkvom. Nakonte solinske proslave već spo-menuti svećenici Splitskenadbiskupije pošli su u Afri-ku, a ja sam ostao u svojimmisijama u Kotorskoj bisku-piji.

Eto, nakon toliko godinamoga svećeničkog rada natvrdom tlu ove mjesne Crkvedobio sam priliku posjetitimisije na afričkom kontine-ntu. San se ostvario od 15.do 27. veljače ove godine. Uzračnu luku glavnoga gradaTanzanije Dar es Salaam sle-tio sam 16. veljače u 1,30 po-slije pola noći. VelečasnogMilana Kerša, župnika Zrin-skog Topolovca (Križevačko-bjelovarska biskupija) i menedočekao je don Ante Batare-lo. Bio sam oduševljen novimpodnebljem na tlu Afrike gdjeje već zemlja drukčija (žuto-crvene boje), gdje je biljni iživotinjski svijet drukčiji odnašega europskog, a i ljudskirod ima drukčiju boju. Takomi je Stvoritelj dopustio dase divim različitosti njegovihstvorenja.

Tih deset dana na afričkomtlu za mene ostaju nezabora-vni. U misijskoj postaji Uje-wa gdje djeluje don Ante biosam kao kod kuće. Već prvidan moga boravka u misija-ma obišli smo centar gdje seu krugu misijske postaje na-lazi: dječji vrtić, bolnica, sto-larska radionica, radionica

za šivanje, gospodarstvo sastokom i svinjama te ribnjak.Bilo je lijepo promatrati oso-be koje su zaposlene u tomcentru, svi oni od kuhinje doambulante rade s osmjehomna licu. Među domaćimosobljem djeluje i jedna vo-lonterka iz Dalmacije, NadaVuletić, koja je članica udru-ge Zdenac, a dobrovoljno ra-di u dječjem vrtiću. Djeca jevole, a ona ih uz ostale zapo-slene uči prati pribor za jelo,očistiti učionice, uči ih i pje-vati. Posebno sam oduševljenpastoralnim radom našegmisionara don Ante koji mo-ra nadgledati sve djelatnikecentra, ali tu su i druge dje-latnosti pastoralnog rada. Užupi se nalazi i katoličkagimnazija koju vode Montfor-tanci iz Indije. Blizu njih su ičasne sestre iz Indije koje sebrinu za katoličku osnovnuškolu.

Veselilo me da sam bio na-zočan jednom vjenčanju u fi-lijalnoj crkvi bl. Alojzija Ste-pinca u Rujewi koje je obaviodon Ante. Uz potrebne dozvo-le mjesnog ordinarija u ne-djelju, 20. veljače, podijeliosam u toj istoj crkvi, sadanajvećoj u Tanzaniji (možeprimiti 3.000 ljudi), sakra-ment krštenja za 33 djeceškolske dobi koji su se pri-premali tri godine za kršte-nje. Na istoj svetoj misi podi-jelio sam i sakrament potvr-de za 56 potvrđenika. U gim-nazijskoj školskoj dvoraniimao sam sv. misu 21. velja-če. Bilo ih je oko 700. Međunjima su osim katoličke mla-deži nazočni i luterani temladi iz muslimanske zajed-nice. U propovijedi sam po-taknuo da sačuvaju svojljudski identitet, da budu do-bri ljudi i da se ne upuste urazvratnosti današnjice. Da-na 22. veljače, na blagdanKatedre sv. Petra u filijalnojcrkvi u Igavi podijelio sam za58 krštenika sakrament kr-štenja, a za 59 potvrđenika

54

sakrament svete potvrde.Dana 23. veljače održao samsv. misu djeci iz osnovneškole. Djecu sam potaknuoda ostanu dobra pa će na tajnačin biti ponos svojih rodi-telja, ponos ove škole, ponossvoga naroda i ponos Crkve,čiji su članovi postali kršte-njem. Napomenuo sam im davole Isusa jer Isus i njih volii podsjetio sam ih kako jeIsus govorio: „Pustite malenek meni jer takvih je kraljev-stvo Božje!“ I u nedjelju i uutorak govorio sam o znače-nju sakramenta krštenja ipotvrde i kako nas Crkvapreko tih sakramenata želiusmjeriti ka svetosti života.Rekao sam im da budu sre-tni jer baš na tlu Afrike, uEgiptu, Bog je Mojsiju obja-vio svoje ime: „Ja sam onajkoji jesam.“ To njegovo ime jenepromjenjivo i zove nas, lju-de trećeg tisućljeća, da gapriznamo, da ga štujemo, daga volimo. U svim svojim pro-povijedima nisam mogao ada ne istaknem svetost mu-čeništva sv. Tripuna, zaštit-nika katedrale u Kotoru i Ko-torske biskupije. Imao sampriliku također govoriti o ve-likanima vjere iz Boke i nji-hovim svetim životima: sv.Leopoldu, bl. Graciju i bl.Ozani.

Za vrijeme mog boravka uTanzaniji, zajedno s don An-tom obišao sam kardinalaPolikarpa Pendu u Dar esSalaamu i biskupa mons.Evarista Chengula u graduMbeyi. Posjetio sam takođersjedište biskupije Iringi, ukojoj djeluje don Ante. Bilo jemnogobrojnih susreta s mi-sionarima u drugim mjesti-ma od kojih izdvajam susrets misionarima u mjestu Do-kawi, don Draženom Klape-žom i don Nikolom Sarićem.Između ostaloga, don Draženizvijestio me je o gradnji novecrkve u Sukoinu. Prilikomnašeg posjeta tome mjestuobišli smo pleme Masai. Sa-

stali smo se s poglavicomplemena, njegovih 6 žena i38 djece i s njima razgovara-li o prilikama u kojima oni ži-ve. Ima slučajeva da i ti po-ganski Masai žele primiti kr-šćanstvo. Tada spremnoprihvaćaju propise Crkve iodriču se mnogoženstva.

Uistinu, Afrika je veliko po-lje pastoralnog rada. Neka

Svevišnji blagoslovi rad našihmisionara i svih kršćanskihmisionara koji se odvaže zataj apostolat. A mi mislimo nanjih, još više molimo za njih ižrtvujmo se za njih te po mo-gućnosti izdvojimo u materi-jalnom smislu nešto za njiho-ve potrebe jer kad se vide nji-hove potrebe, onda se našemnogostruko umanjuju.

Obred krštenja

55

809.g. 13. siječnja: Tradicionalni datum prenosa

moštiju sv. Tripuna u Kotor.Kotorski građanin Andrea sa-racenis sagradio crkvu tipamartirija u čast ovog sveca, ko-ji uskoro postaje patron grada.Sarkofag ktitora sa natpisomiskopan 1849.g. u ulici ispodarkade između Katedrale i Bi-skupije, sada u Katedrali.

867.g.Navala flote saracena sa Si-

cilije i pustošenje »donjeg« Ko-tora.

Literatura: KonstantinPorfirogenet, de admini-strando imperio, cap. 29.

945.g. Vizantijski car pisac Kon-

stantin VII Porfirogenet(905-959, car od 913), sin La-va VI Mudrog a unuk Vasilija I,napisao djela De thematibuso temama Carstva, De cerimo-niis o dvorskim ceremonijama,kao i priručnik za sina Roma-na De administrando impe-rio, u kome ima dosta podata-ka o Slovenima i jadranskimgradovima, sve na grčkom jezi-ku

Izvor: Monumenta spectan-tia historiam slavorum meri-dionalium, vol. VII, Docu-menta historiae chroaticaeperiodum antiquum illu-strantia, Zagabriae, 1877.(collegit, digessit, expleuitDr. F. Rački)

saracenorum siciliae inDalmatiae et Chroatiae ho-stiles. Dalmatinorum etChroatorum contra eosdemsaracenos auxilia.

Saraceni Buduam, Rosamet inferior Catarum capiunt,Ragusium obsident (840).Dalmatini et Chroati in obsi-dione Bari (869-71) auxiliapraestant.

Latinski prevod:

sub imperio autem Mic-haelis, filii Theophili, classisab Africa ascendit trigintasex navigiorum, quae solda-num et samanum et Calp-hum duces habebant. Hi su-begerunt sibi varias Dalma-tiae urbes, et Boutoban etRosan et inferiora Decatera.Venerunt etiam ad eorummetropolim, quae Ragusiumdicebatur, eamque satis lon-go tempore obsederunt.

Prevod:naime, za vladavine Mihai-

la, sina Teofilovog, flota izAfrike doplovi od 36 brodo-va, kojima su soldan i samani Kalfun bili vođe. Oni poko-riše razne gradove Dalmaci-je, i Budvu, i Rose, i donjuDekateru. Došli su takođe donjihove metropole, koja sezove Raguzium, i nju su do-sta dugo vremena opsijedali.

cap. 29, de administrandoimperio.

- Chroatia et Dalmatia ro-mana, eiusque conterminaeregiones dimidio saec. X

Dalmatiae urbes: Ragu-sium, Spalathum, Tragu-rium, Catharum et Jadera,item insulae Vecla, Arbe, Op-sara, Lumbricatum aliaeque

Latinski prevod:urbs Decatera lingua Ro-

manorum significat angusta-tum et percussum, quoniammare ingreditur tamquamlingua coangustata ad quin-decim immo ad vigintiusque millia passum. Est-que urbas illa sita ad mariscomplementum. Habet verocircum se urbs illa montesaltos, ita ut estate tantumsolem videat, quod tunc inmedio caeli sit, hieme veronumquam. In hac urbe depo-situs fuit sanctus Tryphon,qui omnes omnino aegrotessanat, maxime eos qui abimpuris spiritibus vexantur;

templum vero ipsius rotun-dum est.

Prevod:Grad Dekatera znači na je-

ziku Romeja usko i stisnuto,pošto se more zavlači poputsuženog jezika na petnaestili dvadeset milja. Ovaj jegrad smješten na moru. Imaoko sebe ovaj grad visokeplanine, tako da ljeti vidisunce samo kad je ono nasred neba, a zimi zapravo ni-kada. u ovom je naime gradubio položen sveti Tripun, ko-ji liječi od svih bolesti, a odsvih najbolje one koje suobuzeli zli duhovi; njegova jecrkva zasvođena.

Slavorum provinciaeChroatiae finitimae: Naren-tanorum regio, Zachlumia,Terbunia, Diocleia et Ser-blia.

Latinski prevod:Et quidem praedicta Chro-

batia cum reliquis sclabiniisita sita est: Dioclea porropropinqua est Dirachii oppi-dis Elisso, Helcynio et Anti-bari, extenditurque Decaterausque, montana autem ser-bliae finitima sunt. A Decate-ris vero incipit Terbuniaeprincipatus porrigitque seRausium usque, at versusmontana serbliae adiacet.

Prevod:A zapravo rečena Hrvatska

sa raznim sklavinijama ova-ko je postavljena: Dokleja jezapravo nedaleko od kastelaDrača, Lisosa (Lješa), Helci-nija (ulcinja) i Antibarija (Ba-ra) i proteže se sve do Deka-tere (Kotora), dok su joj pla-nine srbije obližnje. Od De-katera zapravo počinje kne-ževina Travunija koja se pru-ža sve do Rausija (Dubrov-nik), te prema planinama sr-bije leži.

cap. 30, de administrandoimperio

KRONIKA GRADA KOTORA 809 - 2009

56

Bogat kulturno-zabavniprogram i ove će se godineodvijati u okviru tradicionalnepredblagdanske manifestacijeAdvent u Zagrebu, koja seorganizira na središnjemgradskom trgu kao i ostalimtrgovima i ulicama grada, azapočinje 27. studenoga ipotrajat će sve do 1. siječnja2012. godine.

Advent u Zagrebu počinjetradicionalnim paljenjemprve adventske svijeće 27.studenog na Trgu banaJelačića, a Turističkazajednica grada Zagrebadodatno je obogatila programpa tako od ove godine krećunovi programi Advent na

Zrinjevcu i na Trgu žrtavafašizma, dok će se ispredMuzeja Mimara, 2. prosincaodržati Multimedijalna 3DMapping projekcija.

Program 3D Mappingprojekcije počinje u 19:00sati, a građani i posjetiteljiZagreba doživjet će vrhunskuvirtualnu predstavu uzokrijepu na prigodnom šankute im je osiguran besplatanulaz u muzej u vremenu od20:15 do 22:00 sata.

Veliko otvorenje Adventana Zrinjevcu zakazano je za3. prosinac u 18:00 sati, gdjeće se na pozornici starogGradskog paviljona odvijati

razna glazbena događanja.Bit će tu božićnih koncerata,valcera te pomno odabranihglazbenih programa, a sviposjetitelji ovih glazbenihmanifestacija moći će uživatii u pomalo zaboravljenimzagrebačkim specijalitetima:krpicama sa zeljem, domaćimjuhicama ili zapečenimštruklama; zagrijati se toplomčokoladom ili kuhanim vinomte za svoje najdraže kupitiunikatne suvenire i božićneukrase.

Više informacija o Adventuu Zagrebu, koji će potrajatisve do 1. siječnja 2012. godinemožete pronaći na adresiwww.adventzagreb.com.

DarujTE Si aDVENT uZaGrEBu!

Kontakt: Marlisa Fašaićvoditeljica odjela razvoja proizvoda

TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA ZAGREBAKaptol 5

10000 ZAGREBtel: +385-1-4898531, 4898500

fax: +385-1-4814340e-mail: mfasaic@zagreb-touristinfo.hr

web: http://www.zagreb-touristinfo.hr

57SRETAN BOÆI∆ I NOVU GODINU ÆELI VAM TURISTI»KA ZAJEDNICA GRADA ZAGREBA www.zagreb-touristinfo.hr

cestitka A4:Layout 1 12/12/08 10:41 AM Page 1

58

Piše: Dr. Josip GJuROVIĆ

Stara rodoslovlja živućihbokeljskih obitelji, boga-te arhive, crkvene i kata-

starske knjige, imena i godinepokojnika na starim kamenimgrobovima izglačanim od hodaprohujalog vremena, pokazujukoliko su dugi, duboki i čvrstikorijeni Bokelja u tome čudes-nom dijelu prirode. Ali, vjetro-vi su oduvijek s obiteljskihstabala otpuhivali pokoje sje-me u bliže ili dalje prostoresvijeta. Bilo zbog prosperitet-nih poslovnih programa, uz-budljivih izazova moćnih sre-dišta, egzistencijalnih potrebaili društvenih potresa. Migra-cije, velike i male, pojedinačnei grupne, neizbježne su, prisu-tne od pamtivijeka.

Doprli su tako Bokelji do

obala Baltika i Dunava i dale-kih prekooceanskih zemalja.Mnogi su se istaknuli i daliznačajne doprinose umjetno-sti, kulturi, znanosti i društve-nom životu sredine u koju sudošli. Gradili su Sueski kanal injime pilotirali, slikali na dvo-ru rumunjskog kralja, bili pi-sci i pjesnici i na jezicima novedomaje, prvaci opera, sklada-telji, i djelovali u svim podru-čjima ljudske djelatnosti. Jošod davnina, pa sve do dana-šnjih dana!

Koliko znamo o njima? Jesuli ispali iz zavičajne memorije?Koliko je njihovo bokeljsko po-drijetlo poznato u sredinama u

kojima su živjeli? Ta intrigantna znatiželja, ta

potreba da se ne izgubi stvara-lačko djelovanje naših ljudi,raštrkano po prostoru i vreme-nu, bila je jedna od velikih za-daća bratovštine Bokeljskemornarice u Zagrebu, udrugekoja poput matice u Kotoruima od 1859. godine memori-jalni karakter i zadaću čuva-nja tradicije i povijesnih vri-jednosti na kojima počiva sla-va bokeljskog pomorstva i kul-ture.

Zahvaljujući plejadi prethod-nih vrijednih i upornih istraži-vača prošlosti Boke, sve do da-našnjeg admirala Bokeljske

U SURADNJI S BOKELJSKOM MORNARICOM 809 ZAGREB ODNOVE GODINE OBJAVLJIVAT ĆEMO PRILOGE O NAŠIM

SUNARODNJACIMA U HRVATSKOJ

Bokelji u HrvatskojVjetrovi su oduvijek s obiteljskihstabala otpuhivali pokoje sjeme ubliže ili dalje prostore svijeta

Zvonamoga grada

Zvonila su za oluje, zvonilasu za vjenčanjaZvonila su za živote i zazadnja putovanjaKao neka vječna glazba, našeslave, našeg jadaZvonila su od davnina, starazvona moga grada(Drago Britvić)

59

mornarice Miloša Miloševića,arhivista po struci i vokaciji, injegovih sljedbenika, puno to-ga je napisano i postalo pozna-to. Ali puno toga još je ostalo itreba popuniti sliku vremena,ljudi i njihovih djela.

Bokelji izvan Boke kotorsketakođer su ostavili trag svogpostojanja i djelovanja, o če-mu su napisani mnogobrojničlanci, stručni i znanstveniprikazi (npr. dr. sc. LovorkaČoralić o Bokeljima u Mlecimaili Damir Murković o Bokelji-ma u Trstu, i mnogi drugi).

O Bokeljima u Hrvatskoj ne-ma puno podataka ni većihistraživanja. A migracija je si-gurno bilo još od bizantinskogdoba. Bliske veze Kotora i Du-brovnika davno su dale nekapoznata dubrovačka imena bo-keljskih korijena (Držić, Bona idr.), a tijekom vremena sve jeveći broj bokeljskih obitelji bioaktivan, često i istaknut diograda pod Srđem. S gradovimana jadranskoj obali povezivalisu nas stoljećima morski puto-vi i ista povijesna sudbina: 377godina Venecije (od 1420.) i vi-še od jednog stoljeća Austrije(do 1918.). Zbog pada ekonom-ske moći bokeljskog pomorstvaprva veća iseljenja dogodila suse baš za vrijeme vladavine au-

strijskog carstva. Mnogobrojnekapetane s obiteljima povukaoje austrijski „Lloyd“ u Trst, ra-tna luka u Pulu, kao i u dal-matinske gradove. Mnoge suprivukle bolje društvene ili po-slovne pozicije, mlade studij uGrazu, Beču, Pragu pa su senašli i u kontinentalnom dijelutada moćne središnje europskedržave. Tako su došli i u Hrvat-sku. Moj djed je, na primjer,kao liječnik u austrijskomzdravstvu službovao i s obiteljiživio u Zadru, Vrgorcu i Cavta-tu, da bi se na kraju vratio uBoku.

Povijesni događaji na ovomprostoru, nakon Prvoga i Dru-goga svjetskog rata, kao i uvažnim vremenima pogodovalasu daljnjem odlasku pojedina-ca i obitelji u Hrvatsku.

U Zagrebu se ubrzo nakonpada Austrije okupilo tolikoobitelji da se već 1921. godineorganizirano slavio sv. Tripun,a 1924. registrirano je „Dru-štvo Bokelja“. Društvo se po-vezalo 1956. godine s „Bokelj-skom mornaricom“ u Kotoru ipostalo njezina zagrebačka po-družnica koja je dala admiralaakademika Brajkovića i s vre-menom povećavala svoje član-stvo sve do današnjih dana.Bokelja je, međutim, više nego

što su evidentirani članskimiskaznicama i u Dubrovniku,Splitu, Rijeci, Puli te diljemHrvatske.

U našem dugoročnom pro-gramu začeta je ideja o priku-pljanju podataka o bokeljskojdijaspori u Hrvatskoj i njezi-nim istaknutim pojedincima,kao i njihovim značajnijimostvarenjima, u publikaciji uleksikografskom izdanju. Prvikoraci u Leksikografskom za-vodu „Miroslav Krleža“ učinje-ni su uz pomoć pok. prof. An-tuna Simovića, ali je procesdugotrajan i zahtjevan pa ćetrebati više vremena za njego-vu realizaciju.

U susret tom programu prih-vaćen je prijedlog UredništvaHrvatskoga glasnika HGD CGi gosp. Tripe Schuberta o suk-cesivnom predstavljanju istak-nutijih Bokelja u Hrvatskojautorskim prikazima i inter-vjuima u Hrvatskome glasni-ku. Čitateljima toga zanimlji-vog mjesečnika otvorit će sejoš jedan prozor u sudbine ikretanja svojih nekadašnjihsumještana i sadašnjih doga-đaja u Hrvatskoj. Želja nam jeda se čitalačka publika povećane samo u Crnoj Gori, nego i une tako maloj bokeljskoj dija-spori u Hrvatskoj.

OSVRT NA ZVONO IZ CRKVE SV. FRANE NA GURDIĆU STARO 550 GODINA

Piše: Don Anton BELAn

Veliki hrvatski pjesnik „trubadur Croatiae“A. G. Matoš naziva zvona svetinjom i poe-zijom. Njihov glas je „glas ljudske tuge, ra-

dosti i molitve, sloge i ljubavi… Zvono je zračna,silna molitva što se svaki dan po tri puta penjeput oblaka i do prvih zvijezda…“. Iako su zvonaveć bila poznata u Kini još 3.000 godina prijeKrista, tek su u kršćanstvu doživjela dug i kom-pleksan razvoj kakav nam je danas poznat.

U životu jedne srednjovjekovne komune kaošto je bio Kotor za koji se u Kotorskom statutu

kaže da je „jedan od boljih gradova Dalmacije“(cum haec civitas Cathari sit una de melioribuscivitatibus Dalmatiae, cfr. pars pro pulsandotertiam et nonam ad Ecclesiam Sancti Tripho-nis), glas zvona imao je veliki značaj u cjelokup-nome vjerskom i društvenom životu grada. Naglas zvona okupljali su se građani na molitvu,turobni zvuk zvona oglašavao je smrt, zvona ka-tedrale okupljala su općinske vijećnike na vije-ćanje (nos comunitas Catharensis ad sonumcampane ut moris est congregati). Nije tako bilo23. IV. 1667. godine kada su se sastala sva trikotorska vijeća (Veliko, Malo i Vijeće umoljenih),ali bez uobičajenog poziva zvonom jer su zvonici

60

katedrale bili sravnjeni sa zemljom (Ommesso ilsuono della campana per l’accidente occorso delterremoto, per causa del quale restarono attera-ti li doi Capanili del Domo), čitamo u dokumen-tu Istorijskog arhiva u Kotoru, SN CV, 934. Glaszvona štitio je od oluja i gromova (fulmina fran-go). Zvona su pozivala na uzbunu, kako je to bi-lo određeno 16. VII. 1663. godine: „...U slučajunapada na Kotor i okolicu poziv na uzbunu da-je se s tri topovska hica s tvrđave i zvonjavomzvona na katedrali sv. Tripuna...“

Oglašavanje vjerskih obreda zvonjavom u kr-šćanskoj tradiciji bilo jeutvrđeno dekretom papeSabinijana (604. – 606.),a umjetnost lijevanjazvona usavršili su bene-diktinci. Benediktinskiredovnik Teofil (XII. st.)napisao je prvi traktat otehnici i lijevanju zvona.Među najstarijim litur-gijskim zvonima ubrajase zvono bazilike Sv. Ze-na, Verona, koje datirau IX. ili čak u VII. stolje-će. Značajniji razvoj li-turgijskih zvona počinjetek od XII. stoljeća, teona i danas zadivljujuveličinom i plemenitošćuzvuka.

Prvi spomen na kotor-ska zvona ostao je saču-van u Pontifikalu i Lek-cionaru Kotorske bisku-pije koji se danas čuva uSankt Peterburgu, a po-tječe iz XI. - XII. Stoljećate je pripadao kotor-skom biskupu Grimoal-du.

Na području Kotorskebiskupije, kao uostalomi posvuda u Europi, nije sačuvan veliki broj sre-dnjovjekovnih zvona. Poznato je da su zvona vr-lo delikatan glazbeni instrument podložan lom-ljenju pa se stoga često moraju ponovno lijevati.Tako je 1440. godine na zvoniku crkve svete Ma-rije od Rijeke, koja je imala tri zvona, slomljenozvono zamijenjeno novim (Bak. I, 125.). Za vrije-me Francuske revolucije i Prvoga svjetskog ratazvona su se skidala sa zvonika i od bronce su seradili topovi. Turci su ih skidali i odnosili kakonjihov zvuk ne bi pozivao na uzbunu i tako naj-avio njihov napad ili su ih ponovno prodavali kr-šćanima.

U Prvome svjetskom ratu 1917. godine u Ko-torskoj biskupiji skinuto je oko 70 zvona sazvonika koji su ukupno težili 13.515 kg. Većidio tih zvona imao je povijesnu vrijednost jersu zvona nastala od XVI. do XVIII. stoljeća.Dva zvona iz XV. stoljeća ostala su sačuvanado danas. Jedno se nalazi u Bogdašićima, ne-ma označenu godinu lijevanja, ali po paleo-grafskoj analizi slova koja su gotička, a zvonoima kasnogotičku formu, sasvim sigurno pri-pada XV. stoljeću. Drugo sačuvano zvono je izcrkve sv. Josipa u Kotoru. Nekada se nalazilo

u zvoniku crkve sv.Frane na Gurdiću (XIII.st.). Kada su 1657. go-dine crkva i samostanzbog navale Turaka bi-li porušeni, zvono je bi-lo preneseno u novucrkvu sv. Frane u gra-du. Ova crkva bila je ufunkciji do 1840. godi-ne te je zvono 1857. bi-lo preneseno u zvonikcrkve sv. Josipa, a tajzvonik pripadao je cr-kvi svetog Križa (XIII.st.) koja je bila srušenaprigodom izgradnje da-našnje tamnice.

Dimenzije zvona su:visina 85 cm, prečnikotvora 69 cm, a težina jeoko 200 kg. Na njemu jegotički natpis: +MCCCCLXI IOAnEsDE FRAnCHIus MEFECIT In VEnECIAs ina plohi su u plitkomreljefu nacrtani obrisiraspela na Kalvariji. Pa-tibulum izlazi iz stilskiširoko oblikovanih petlatica cvijeta koje sim-

boliziraju pet rana Isusovih. Kristove noge pre-krštene su bez supedanea, vide se rane ispodčavala, korpus je gotički modeliran bez titulusanad glavom, dok perizoma preko Kristova bokaveć odaje duh nadolazeće renesanse. Zvono jekasnogotičke forme i najstarije je u Boki kotor-skoj i Crnoj Gori te je još uvijek u upotrebi. Ovegodine (2011.) slavi značajan jubilej odnosno550 godina života i rada. Do potresa 1979. godi-ne, pa i nekoliko godina kasnije, ovo zvono zvo-nilo je prilikom smrti kotorskih građana.

Na Gurdiću u crkvi sv. Frane, izvan zidina, bi-lo je najveće kotorsko groblje (campo santo), sto-

61

ga je sačuvan i ovaj kontinuitetzvonjenja prigodom smrti. Onnije prekinut ni nakon njegovapremještanja u grad, prvo u cr-kvu sv. Frane, pa zatim u crkvusv. Josipa. Uz njega je u zvoni-ku još jedno zvono iz 1591. go-dine koje je također prenesenoiz sv. Frane 1857. godine te iono slavi jubilej od 420 godina.Darovali su ga Benetto Pasqua-li i Triphon Drago, kako i piše unatpisu na njemu, a izlio ga je:Opus Iouannes Baptiste – To-ni. Ovaj ljevaoničar zvona istegodine izlio je i zvono za crkvusv. Ivana u Šibeniku.

Najstarije zvono u Hrvatskoj,koje i danas zvoni, nalazi se nazvoniku crkve sv. Petra u Supe-tarskoj Drazi na otoku Rabu, aizliveno je 1290. godine. U Cr-noj Gori najstarije zvono čuvase (nije u upotrebi) u riznici Ce-tinjskog samostana, a izlivenoje u Veneciji 1306. godine. Nanjemu je ovaj natpis: + MAGISTLUCAS DE VENECIIS ME FE-CIT

+ XPS VINCIT. XPS REGNAT.XPS INPAT + A.NO DNIMCCCVI

Na otoku Mazzorbo istočnood Burana, u gradu na laguna-ma, nalazi se još jedno zvonoovoga ljevaoničara zvona i dati-rano je 1318. godine, a nosiistovjetan naziv kao i zvono uCetinjskom samostanu. Ovajzaziv je preuzet iz latinske li-turgije, a u prijevodu glasi:Krist pobjeđuje, Krist kraljuje,Krist vlada. Sljedeće godine(2012.) navršava se 500-ta go-dišnjica zvona u zvoniku fra-njevačke crkve sv. Klare, kojeje izlio (1512.) poznati hrvatskiljevaoničar topova i zvona IvanRabljanin.

Ovaj kratki osvrt na zvono izcrkve sv. Frane na Gurdiću ne-ka bude sjećanje na franjeva-čku prisutnost u gradu Kotoruu kontinuitetu od 1265. godi-ne, kao i doprinos proslavi 750.godišnjice koja će se proslaviti2015. godine.

Vrijeme brzo prolazi, događaji se nižu jedan za drugim, život i običaji se mijenjaju,

zapisano ostaje za vječnost.Zanimljive dokumente, fotografije i

događaje potrebno je otrgnuti od zaborava,zato ćemo ih u ovoj rubrici objavljivati.

Iz osobne arhive našeg sunarodnjaka koji živi u Splitu, Heliodora Prelesnika, za ovaj broj odabir je obavio Dario Musić.

Vremeplov

Vesele božićne blagdane i sretnuNovu 2012. godinu čitateljima

Hrvatskog glasnika poželjeli su:

Antun-Pana Milosevic Sv.Eustahije 253Kotor Crna GoraTel;032333306 -301204-Faks032333307Mobilni 069086933 - E.mail panamilosevic@t-com.me

Pansion

“PANA“

Rent a car-Kotor+382 69 34 60 35+382 67 22 72 93

www.maremonti@gmail.comwww.maremonti.me

62

BOKELJSKAMORNARICA

SRETNE BOŽIĆNE I NOVOGODIŠNJE PRAZNIKE ŽELI VAM ISKRENOKOLEKTIV POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE - KOTOR

MUZEJ: 304-720 CENTRALA304-721 BIBLIOTEKA304-722 DIREKTOR

FAX : 325-883

E-MAIL: pom.muzej.dir@t-com.me

WEB SITE:WWW.MUSEUMMARITIMUM.COM

63

64

sKALARADIOKotor

nezavisni radio, stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

MEDIJSKI PARTNERI

Dragim prijateljima, poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje, djelatnici Veleposlanstva i Generalnog konzulata RepublikeHrvatske žele blagoslovljen Božić

i uspješnu Novu 2012. godinu

65

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se u Crnoj Gori, a putem pretplate stiže u Hrvatsku,Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLAsILO HRVATA CRnE GORE

nARuDŽBEnICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

66

PRETPLATITE sE!Za Crnu Goru:

18 eura20 eura

Za Hrvatsku:

200 kuna

Za inozemstvo:

30 eura

na žiro račun 510-4741-76

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

Beneficiary 59 : /ME25520042000000104966

(Acc. no-IBAn)Hrvatski gradjansko drustvo CrneGore, Zimski bazen Kotor Account

with 57a: HBBAMEPG (HIPOTEKAR-nA BAnKA AD PODGORICA) Inter-mediary 56a: DEuTDEFF (Deutsche

Bank ag Frankfurt) EuR, usD

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u uredu HGDCG u Kotoru

67