UDK 902/904 (497.5)ISSN 1845-8408

HRVATSKI ARHEOLOŠKI

GODIŠNJAK

5/2008

Splitsko-dalmatinska županija, HAG 5/2008

561

zapadni, jedan uz sjeverni, tri uz istočni i jedan uz južni rub vrtače te jedan u sredini. Početna niveleta iskopa bila je na 267,18 m n.m. Iskopima se najniže doprlo do zdravica (crvena i žuta sterilna glinasta zemlja) i kamena živca (266,02 m n.m.). Nakon istraživanja vrtača je vraćena u zatečeno stanje.Od pokretnih su nalaza ukupno pronađena 492 ulomka prapovijesne keramike, 158 ulomaka lijepa, 1 kremen, 2 kamena brusa i 10 ulomaka novijeg crijepa. Većina je nalaza nađena u sjevernom i zapadnom dijelu vrtače, gdje je kao završni – sterilni sloj evidentirana zdravica crvene boje. Ulomci prapovijesne keramike većinom su neukrašeni, a tri su oboda ukrašena otiskom prsta. Ulomci su datirani u rano i početak srednjega brončanog doba (Čović 1978; Marović 1991; Petrić 2003). Velik broj pronađenih ulomaka keramike i lijepa ide u prilog činjenici da je vrtača povremeno posjećivana i privremeno su nastanjivani njen sjeverni i zapadni dio tijekom ranog i početkom srednjega brončanog doba.

Literatura

Čović 1978 Borivoj Čović, Velika gradina u Varavari – I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba), GZM, XXXII/1977, Sarajevo, 1978: 5 – 175.Marović 1991 Ivan Marović, Istraživanja kamenih gomila Cetinske kulture u srednjoj Dalmaciji, VAHD, 84, Split, 1991: 15 – 199.Petrić 2003 Nikša Petrić, Pretpovijest jadranskih gradova Hrvatske, HAnt, 11/2003, Pula, 2003: 129 – 142.

Konstanta MucićJure Šućur

Summary

Within the context of salvage archaeological excavations along the course of the Adriatic Motorway, archaeological excavation into the site AN 22 Vrtača (sinkhole) in Majići was addressed. Eight squares of dimensions 3 x 3 m were archaeologically excavated. Moveable finds were mostly found in the north and west part of the sinkhole (prehistoric potsherds, fragments of daub, one flint, two whetstones, and fragments of modern tiling).The large number of finds of potsherds and daub tends to confirm the idea that the sinkhole was visited from time to time and occasionally inhabited during the early and beginning of the middle Bronze Age.

Redni broj: 253Lokalitet: Matkovići (Gomila, Dvije pećine, bunar Bristovača, Gradina – kota 316)Naselje: RavčaGrad/općina: VrgoracPravni status: postupak u tijekuRazdoblje: P, A, S-VVrsta radova: zaštitno iskopavanje

U okviru zaštitnih arheoloških istraživanja na trasi Jadran-ske autoceste, dionica Zagvozd – Ravča, na prostoru zaseoka Matkovića na Ravči istražena su četiri arheološka

lokaliteta. Istraženi su: prapovijesni tumul (AN 25 – Gomila kod Matkovića) koji se nalazi oko 200 m zračne linije jugozapadno od zaseoka Matkovića, lokalitet Dvije pećine (AN 26) smješten južno od tumula i na južnim padinama brda Glavice, Gradina (AN 23 – Gradina – kota 316) smještena sjeverozapadno od tumula i bunar (AN 24 – bunar Bristovača) smješten na južnoj padini Gradine. Između tumula i Gradine prolazi stara karavanska cesta koja preko Kljenka i Drveničkih stina vodi u Makarsko primorje i pripada transverzalnim komunikacijama koje su tijekom povijesti povezivale primorje i unutrašnjost. Od longitudinalne komunikacije, koja je danas cesta Zagvozd – Vrgorac, odvaja se cesta u zaseoku Trlini i ide prema zaseoku Matkovićima, iza kojih se okreće na jug te prolazi između tumula i Gradine, pokraj brda Glavice i spušta se u udolinu Jablan.Istraživanja su trajala od jeseni 2007. do proljeća 2008. godine. Obavila ih je tvrtka Arheo Plan d.o.o. Voditeljica je bila Nela Kovačević, diplomirana arheologinja, a ostatak stručne ekipe činili su arheolozi: Konstanta Mucić, Jure Šućur, Marina Kolanović i Ivana Galinović. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture, a nadzirao ih je mr. sc. Miroslav Katić, arheolog iz Konzervatorskog odjela u Trogiru. Ljudske osteološke nalaze antropološki je analizirao dr. sc. Mario Šlaus, s Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a radiokarbonska analiza obavljena je u laboratoriju Beta Analytic Inc., Florida, SAD.

AN 23 – Gradina – kota 316Gradina se nalazi 350 m jugozapadno od zaseoka Matko-vića te ima dobru kontrolu nad cijelim prostorom udoline Jablan na jugu, ali i nad glavnim longitudinalnim pravcem tog prostora, cestom Zagvozd – Vrgorac koja je poznata kao Napoleonov put, odnosno Marmontova cesta. Sa zapadne strane prostire se manja zaravan u kršu, koja se proteže sve do zaseoka Jurilja, a pogled se pruža sve do Velike gradine nad zaseokom Dubravom. Dimenzije su gradine: 70 m (dužina/SZ-JI), 50 m (širina/I-JZ) te zauzima površinu od oko 2400 m2. Ovalna je oblika i nalazi se na visini od 316 m n.m. Na Gradini se nalaze četiri terase koje su stepenasto položene od sjeverne padine prema južnoj. Gornje dvije terase zauzimaju manji dio gradine, a suhozidom i liticama kamena živca odvojene su od donjih terasa. Ulaz na Gradinu nalazi se sa sjeverne strane. S južne, jugozapad-ne i istočne strane gradine izraženije su litice kamena živca. Na Gradini je istraženo sedam sondi (sonde 1 – 7), u kojima je definirano ukupno 13 stratigrafskih slojeva, te je u njima nađena veća količina lijepa i ulomaka keramičkih posuda koje se mogu datirati u brončano doba. Među površinskim nalazima ima i ulomaka grublje rimske keramike koja svjedoči o dužem životu na Gradini.

AN 24 – bunar BristovačaU podnožju brda Gradine (kota 316), 350 m jugozapadno od zaseoka Matkovića nalazi se bunar Bristovača (ili Bristovače). Bunari su u tome krškom prostoru neophodan životni resurs, a stanje tog objekta svjedoči o depopulaciji tog prostora i promjeni ekonomskog načina života. Okno bunara nalazi se na razini zemlje, a sam se bunar nalazi

Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008

562

na blagoj padini. Zbog toga su bočne strane najviše na sjevernoj strani, visine oko 2 m, dok je visina južne strane oko 1,5 m. Bočne strane bunara ozidane su nepravilnim, srednje velikim kamenom, bez upotrebe vezivnog sredstva. Na južnoj su strani u plaštu očuvane dvije kamene stube kojima se spuštalo do vode kada je njena razina bila niža. U bunaru u trenutku istraživanja nije bilo vode, što je redovita pojava u ljetnim mjesecima. Dno mu je bilo prekriveno kamenom koje je najvećim dijelom posljedica urušavanja s njegovih bočnih stranica ili s ruba bunara. Nakon uklanjanja tog kamena razina tla spuštena je sve do razine vode. Nije bilo arheoloških nalaza, što ne iznenađuje jer je bunar bio redovito čišćen dok je bio u upotrebi. Otvorene su i dvije probne sonde zapadno i jugozapadno od bunara. U sondama nije bilo nalaza, a sva tri stratigrafska sloja čine geološke, a ne kulturne slojeve. Riječ je o sloju humusa, ispod kojeg je slijedio sloj smeđe zemlje nastao denudacijskim procesom spiranja. Posljednji zabilježeni sloj bio je sloj lapora, unutar kojeg je počela izbijati voda, što je odgovaralo razini vode u bunaru.

AN 25 – Gomila kod Matkovića Tumul se nalazi oko 200 m zračne linije jugozapadno od zaseoka Matkovića. Nalazi se na blagoj uzvisini kojoj sa zapada stoji brdo Gradina (kota 316), a s istoka brdo Umac. Prema sjeveru ima dobar pregled središnjeg dijela zabiokovske kotline kojom još od davnina prolazi longitudinalna komunikacija, danas cesta Zagvozd – Vrgorac. Tumul je imao osnovu kružnog tlocrta promjera 22,50 m, a relativna mu je visina bila oko 3,20 m. Površina tumula iznosila je 360 m². Naknadno je devastiran gradnjom

mitraljeskih gnijezda koja su upotrebljavana i kao skloništa za pastire i lovce. Istraživanjem su definirane: suhozidne radijalne konstrukcije, polukružno položen suhozidni podzid, dva prapovijesna groba s kamenim pločama kružno postavljenima oko svakog od njih te kameni prsten djelomice očuvan na vanjskom rubu tumula.U središnjem dijelu tumula, u sloju smeđe zemlje prona-đena su dva prapovijesna groba. Grobovi su položeni u smjeru SSI-JJZ, a riječ je o grobovima u obliku kamenog kovčega konstruiranog od dvije duže i dvije kraće okomito postavljene pravokutne ploče, s nepravilnom poklopnicom nad njima. U sjevernijem grobu (Grob 1) pokopana je žena i dvoje djece, a u južnijem grobu jedan muškarac (Grob 2). Svi su pokojnici pokopani u zgrčenom položaju. Oko sjevernog je groba većim dijelom vrlo dobro sačuvan kružni prsten načinjen od kamenih ploča, dok je slična konstrukcija oko južnoga groba očuvana fragmentiranije. Tumul je podignut u brončanom dobu kojemu pripadaju grobovi pronađeni u tumulu. Keramika pronađena u kamenom nanosu i slojevima zemlje datira se iz prijelaza srednjeg u kasno brončano doba. Iz rimskog razdoblja potječe samo jedan nalaz – metalna žličica, dok su u srednji vijek datirane samo dvije omega-kopčice. Nisu pronađeni ostaci arhitekture iz srednjeg vijeka, pa postojanje te faze ukapanja nije sigurno. Iz ranoga novog vijeka potječe krunica nađena u gornjem dijelu kamenog nanosa.

AN 26 – Dvije pećineLokalitet Dvije pećine (ili Pećine) nalazi se oko 300 m zračne linije jugozapadno od zaseoka Matkovića. Pećine se nalaze na južnoj padini brda Glavice. Ulazi u pećine

Položaj lokaliteta južno od zaseoka Matkovića (foto: Z. Sunko)

Splitsko-dalmatinska županija, HAG 5/2008

563

nalaze se petnaestak metara ispod vrha brda. Ulaz velike pećine gleda na jug, a male na jugozapad. Istraživanjem je uočeno kako su pećine povezane otvorom, i kako je zapravo riječ o jednoj pećini. Otvor je zatvoren većim i manjim kamenjem, vjerojatno kako bi se spriječilo strujanje zraka koje može biti jako neugodno. No i razina je pećina različita te su one na tim razinama i različito funkcionirale, što je pokazalo istraživanje, te je zadržana podjela na dvije pećine – malu na istoku i veliku na zapadu.Dimenzije su velike pećine: 8 m (dužina/Z-I), 10 m (širina/S-J), površina oko 47 m². Dimenzije su male pećine: 5,70 m (dužina/Z-I), 4 m (širina/S-J), površine oko 16 m². U velikoj je pećini istraženo šest kvadranata postavljene mreže, dimenzija 1x1 m. Istražena se površina nalazila istočno od ulaza, uz rub pećine, u blizini otvora prema maloj pećini. Istraživalo se sve do sloja zdravice (crvenica) i kamena živca, te je u okviru 24 stratigrafska sloja pronađena velika količina keramike i životinjskih kostiju. Riječ je o prapovijesnoj, ručno rađenoj keramici. Uglavnom su u pitanju ulomci većih posuda debljih i malo hrapavih stijenki, smeđe, crveno-smeđe, crvene i žuto-smeđe boje, rađeni od gline s osrednjom ili većom primjesom usitnjenog kalcita. Jedini je ukras na nekoliko ulomaka onaj izveden otiskom prsta. Manji je dio nalaza tamno smeđe boje, tankih i glatkih stijenki te rađen od gline s malo ili nimalo primjesa. Keramika pripada brončanom i željeznom dobu. U maloj se pećini također istraživalo unutar šest kvadranata

mreže, uz sjeveroistočni rub pećine. Iskopavalo se kroz šest stratigrafskih slojeva, od kojih su svi rezultat geoloških i atmosferskih prilika, a ne čovjekova djelovanja. Osim novčića od 25 para iz 1938. godine u površinskom sloju, nije bilo arheoloških nalaza.

Jure ŠućurKonstanta Mucić

Summary

In the area of the hamlet of Matkovići in Ravči, as part of the salvage archaeological excavations along the line of the Adriatic Motorway, Zagvozd-Ravča section, four archaeological sites were explored. The following were excavated: a prehistoric tumulus (AN 25 – Tumulus by Matkovići), in which two prehistoric graves dating to the bronze age were found; the site Dvije pećine (AN 26), where a large quantity of Bronze and Iron age ceramics were found; Gradina (AN 23 – Gradina, elevation 316), where material belonging to the Bronze Age was found; while among surface finds there were potsherds from the Roman period and a well (AN 24 – bunar Bristovača), where no moveable archaeological finds were uncovered.

Redni broj: 254Lokalitet: Mramori – Kamenjak Naselje: –Grad/općina: LovrećPravni status: Z-3013Razdoblje: SVVrsta radova: zaštitno iskopavanje

Arheološki lokalitet Mramori – Kamenjak nalazi se sa sjeverne strane državne ceste D 60, u mjestu Lovreću blizu Imotskog. Riječ je o većoj skupini stećaka (sjeverno od ceste) i grobovima pod gomilicama (južno od ceste). Konzervatorskim je očevidom utvrđeno da traju ili su već završeni radovi na proširenju ceste u zoni zaštite, kao i u neposrednoj blizini lokaliteta na k.č. 5805, 5016/1, 5016/2, 5016/3, 5016/4, 5016/5, 5868/3, 5869, k.o. Lovreć, koji je registrirano kulturno dobro. Investitor radova bile su Hrvatske ceste, a radove je izvela tvrtka Kaukal d.o.o. Zaštitno arheološko istraživanje trajalo je u lipnju i srpnju 2008., tijekom sedamnaest radnih dana. Voditeljica istraživanja bila je Andrea Devlahović, dipl. arheologinja, a zamjenica Ida Beg, dipl. arheologinja (obje zaposlenice tvrtke Kaukal d.o.o.), koje su obavile potrebne nacrtne, fotodokumentacijske te tehničke radove.

Arheološka istraživanja započela su sjeverno od ceste, strojnim odstranjivanjem šljunčanog tampona koji je postavljen bez konzervatorske dozvole. Dužina iskopnog rova iznosila je 50 m, širina oko 1 m, a prosječna dubina oko 0,4 m. Utvrđeno je postojanje recentnih i geoloških slojeva bez arheoloških ostataka. Radi mogućeg dislociranja stećaka prilikom prijašnje cestogradnje, pozicionirane su i istražene 4 sonde uz sjeverni rub otkopnog rova i cesti najbližih stećaka. U sondama je evidentiran humusni sloj

Pogled na tumul sa sjevera-sjeveroistoka nakon otkrića grobova i kružne konstrukcije oko groba 1 (foto: J. Šućur)