hrestomatija islamskih tekstova

Click here to load reader

Post on 20-Oct-2015

286 views

Category:

Documents

19 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Dokument sadrži više tekstova preuzetih sa interneta iz oblasti akide, fikha i ostalog od eminentnih autora.

TRANSCRIPT

  • 1

    HRESTOMATIJA ISLAMSKIH TEKSTOVA

  • 2

  • 3

    SADRAJ

    AKIDA

    Islamsko vjerovanje u stihovima ............................................................................................ 7

    Hadis o kaburskoj patnji i uivanju ........................................................................................ 11

    Da li je dehennem vjean ..................................................................................................... 14

    Da li su poslanici bili bezgrjeni ljudi? .................................................................................. 17

    Propis vrijeanja Allaha i Njegovog Poslanika ...................................................................... 19

    Propis zabranjenih zakletvi ..................................................................................................... 21

    Stanje ehlu-l-fetre na Ahiretu ................................................................................................. 26

    FIKH

    Da li se dodirivanjem polnog organa gubi abdest ................................................................... 33

    Propisi vezani za menstruaciju ................................................................................................ 38

    Da li se pri odlasku na seddu sputaju prvo koljena ili ruke ................................................. 41

    Smijanje u namazu .................................................................................................................. 46

    Propis klanjanja dume na dan Bajrama ................................................................................. 50

    Pravni propisi zajednike dove za muslimane koje zadesi nesvakidanja nevolja ................ 55

    Da li e muslimani cijeloga svijeta zajedno zapostiti ............................................................. 61

    Sehur vrijednosti i neki propisi ............................................................................................ 66

    Jednostavan nain obavljanja hadda i umre ....................................................................... 69

    enino obavljanje hadda bez mahrema .............................................................................. 76

    Pravni propisi o kurbanu ........................................................................................................ 83

    Nain podjele kurbanskog mesa ............................................................................................ 98

    Prisustvovanje sahrani nemuslimana ................................................................................... 101

    Kome idu djeca nakon ponovne majine udaje ................................................................... 106

    Propisi u vezi sa izgubljenim imetkom ................................................................................ 110

    Selem - kupovina uz plaanje unaprijed .............................................................................. 116

    Murabeha - prodaja po narudbi kupljene stvari uz profit .................................................. 120

    Da li je enski glas avret ...................................................................................................... 126

    Da li se oblaenje turbana, palestinskih marama, galabija i sl. smatra islamskom nonjom..130

    O nazivanju selama samo sa rijei 'selam' ........................................................................... 135

  • 4

    Da li je dozvoljeno traiti prava pred neislamskim sudovima u nudi ............................ 136

    Obdukcija (autopsija) u svijetlu erijata ........................................................................... 141

    NOVOTARIJE, NOVOTARI, SEKTE, OBIAJI

    Pobijanje svih 10 dokaza utemeljenosti proslave mevluda .............................................. 147

    Kratak osvrt na sufizam i sufijske tarikate ....................................................................... 161

    Kratki dosje o sirijskim Alevitima ................................................................................... 166

    urevdan ........................................................................................................................ 173

    Zijaret i ljubljenje dlake Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem ..................................179

    Istina o Homeiniju ............................................................................................................ 182

    ta prigovarate Amru Halidu ............................................................................................ 191

    UENJACI I VELIKANI UMMETA

    Islamski uenjaci prisutni u Medini .................................................................................. 197

    Najpoznatiji uenjaci selefijske da've danas ...................................................................... 202

    ejh Ahmed akir .............................................................................................................. 205

    RAZNO

    Kada se petkom usliava dova? ......................................................................................... 211

    Imam Ibn Betta o stanju ljudi svoga vakta ........................................................................ 214

    Istina o ubistvu Husejna, radijallahu anhu ........................................................................ 215

    Isukana sablja na one koji kaljaju ast Muavije ................................................................. 220

    Ko je bio Ataturk ................................................................................................................ 228

    Koji je prijevod znaenja Kurana na bosanski jezik najvjerodostojniji i najtaniji .......... 234

    Jo jedno lice ekstremizma o erijatskoj (ne)opravdanosti nikaba .................................. 236

    Dihad, ene i ostale strahote ............................................................................................. 241

    Odnos medija prema 'vehabijama' ...................................................................................... 244

    Opasnost relativiziranja principa vjere ................................................................................ 249

  • 5

    ADIKA

  • 6

  • 7

    Islamsko vjerovanje u stihovima

    Ako eli muslimanom biti od islama mora nauiti

    ono to te muslimanom ini zatim ustrajati na Istini,

    naueno znanje primjeniti Poslanika pri tome sljediti

    u Dennet e ui samo tako drugim putem ne moe nikako.

    Prvi vadib ovjeku svakome tevhid init Allahu Jednome

    Njega istinskim Bogom smatrati

    sva boanstva lana nijekati

    samo On ibadet zasluuje nikad se drugom ne upuuje

    Allah Vladar i Gospodar svega

    nema savrenog osim Njega

    upravlja i vlada stvorenjima

    opisan je potpunim svojstvima

    sve ovo je znaenje tevhida na kome je graena akida.

    Tevhid se ponitava i kvari ine jednu od sljedeih stvari:

    Neko djelo velikog nevjerstva

    il velikog irka mnogobotva

    ak ibadet uini nekome pored Boga stvorenju jadnome.

    Svi moramo tevhida imati

    po Sunnetu Rabbu robovati

    zatim pet namaza obavljati

    i zekat na imetak davati

    u godini ramazan postiti

    a u ivotu had obaviti,

    nae vjere ovo su stubovi poznati ko islamski ruknovi.

    Sutina je u Allaha iman mumin biti, ne samo musliman

    u Boije vjerovat meleke Njegove knjige i poslanike

    u smrt i to nakon nje dolazi i to kako nalau dokazi.

    U predznake Sudnjeg dana vjeruj

    za njega se spremaj i oekuj

    vjeruj u kabursko uivanje ispitivanje i kanjavanje

    Sudnji dan pred Bogom okupljanje

    izlaganje djela i vaganje

    sunetlije sa Havda e piti novotare meleki odbiti

    svako djela svoja e vidjeti knjige e im u ruke sletjeti

    neki teak raun polagati drugima e Allah oprostiti

    plate nam za djela odrediti

    i pravedno svima presuditi

    svima prava njihova vratiti

    zulumar e za zulum platiti

    nevjernike u vatru poslati

    muslimani sami e ostati,

    a sa njima i svi munafici

    bili su skriveni nevjernici.

    Tu e im se Allah pojaviti i svima im seddu narediti

    Potkoljenicu im pokazati licemjere tada prokazati

  • 8

    nee moi seddu uiniti Allah e im lea ukoiti

    nakon toga e im narediti svi e prema Dennetu krenuti

    Sirat uprija e ih ekati da je prjee svako e morati

    munafici bez svjetla ostati

    u spratove najdublje propasti

    dehenemsko gorivo postati i zauvjek u njemu ostati.

    Na Siratu tama je velika

    tanka je to uprija i glatka

    na kojoj su kuke postavljenje

    da epaju za vatru spremljene

    koji takve grijehe inie da Rabbovu milost propustie

    dok e neki ispravni vjernici Allahovom dobrotom sretnici

    na drugu stranu Sirata proi do dennetskog uivanja doi.

    U Allahov kader vjerujemo

    sudbinom ga od Boga zovemo

    ali se na to ne oslanjamo

    ve nareeno izvravamo

    jer svi znamo ta je nareeno a ne znamo ta je odreeno

    Allah je sve sto e biti znao zatim je to znanje zapisao

    da se desi tako On je htio

    te je svakome djela stvorio

    ovako se ispravno vjeruje

    Allahova odredba potuje.

    Da bi bio brate od sretnika

    i dennetskih vjenih stanovnika

    mora i sljedee stvari znati i u njih bez sumnje vjerovati:

    Iman ine rijei i djela samo tako vjera ti je cjela

    dijeli se iman na ogranke

    pa po tome razlikuj vjernike

    poveava se dobrim djelima a umanjuje se grijesima

    haridije ovdje pretjerae nevjernikom grjenika smatrae

    a murdije djela izbacie velku tetu vjeri nanesoe.

    Zatim je ispravno vjerovati

    Allahu sva svojstva pripisati

    kojima je Sebe opisao

    i imena kojim se nazvao

    u Kuranu govoru Njegovom ili Sunnetu Poslanikovom

    ali znati da je On savren i niemu od stvorenja slian

    ve potvrditi bez poreenja ili kakvoe odreivanja,

    vjerovati bez iskrivljivanja,

    ili Rabbu svojstva negiranja.

    Uzvieni Gospodar govori tako nam Kuran i Sunnet zbori

    nad svime se Allah uzdigao

    iznad Ara kojeg je stvorio

    uzdignut je biem i svojstvima uzvien i velian srcima

    savren u svim svojim djelima nazvan je najljepim imenima

    oi ima i njima sve vidi

  • 9

    toga se pravi vjernik ne stidi

    jer ovako u Kuranu stoji drugaije u hak se ne broji

    te sve druge Boije osobine prihvati se Kuranske istine

    ne budi mutezila, dehmija, maturidija, ni earija!

    U Boje evlije vjerujemo al u tome ne pretjerujemo

    ibadetom ih ne veliamo ve se samo Allahu klanjamo

    od Njegove kazne strahujemo

    Njegovoj se milosti nadamo

    zato nemoj biti kaburdija ve ti samo budi sunetlija.

    Sav efaat od Boga se trai bez Njegove dozvole ne vai

    Allahove dozvole znaenje Njegovo je brate nareenje

    da se onaj koji pravo ima

    na efat za drugog zauzima

    a kojim je Allah zadovoljan

    i ve da mu oprosti je voljan.

    Tevesul to u dovi se trai na jedan od tri naina vai:

    Molit Rabba Njegovim svojstvima ili pak tvojim dobrim djelima

    ili da za tebe brate dovi

    neki vjernik poboni a ivi

    svaki drugi tevesula oblik

    moe biti irk mali il velik.

    Velki irk u vjenu vatru vodi mali irk iz vjere ne izvodi

    al je vei od grjeha velikih kod Uzvienoga omraenih

    isti propis s kufrom je velikim

    i malim kod Allaha prezrenim.

    Svaki od velikih grijenika vjerujemo da je od vjernika

    sve dok smatra grijeh zabranjenim

    od Allaha, a ne dozvoljenim.

    Smatramo da je tekfir od vjere

    al samo po propisima vjere

    a nikako kao to to ine sljedbenici strasti, neistine.

    Muslimanskoj vlasti se pokori

    da te Allah u vatri ne gori

    protiv njih ti pobunu ne dii od akide haridija bjei.

    Sve ashabe Resula volimo

    i o njima loe ne zborimo

    a prvim halifama smatramo

    i zato se nagradi nadamo:

    Ebu Bekra, Omera, Osmana

    zatim Aliju, to je istina

    koja nevjernicima ne prija

    pa ne budi ija-Rafidija,

    zatim ene naeg Poslanika, to su majke iskrenih vjernika,

    Ehlul-bejt Poslanikov volimo

    i o njima loe ne zborimo

    Nasibije zbog toga mrzimo i da su u zabludi drimo,

    put selefa iskreno sljedimo pa da kao oni uspijemo!

    Koga hoe Allah upuuje i na istini ga usmruje

  • 10

    a drugoga u zabludi dri i pravedno u Vatri ga pri

    jer On zna ta svako zasluuje nepravda Mu osobina nije.

    Obaveza volit je vjernike

    a suprotno tome nevjernike,

    spram imana vjernika volimo

    a spram grjeha njegova mrzimo,

    dobroinstvo svakome inimo Poslanika u tome slijedimo.

    Filozofiju ne prihvatamo

    ve se srednjeg puta mi drimo

    trae time put ka vjenoj srei Ihsan stepen vjere je najvei:

    Ko da vidi Boga robovati jer zna da te On gleda i prati.

    Od svih sekti mi se odriemo za Sunnet se Resulov drimo

    pa se Bojoj milosti nadamo u Dennetu Rabba da gledamo.

    Dennet i Dehenem su istina dva stvorenja ve su ureena

    da u vatri pate nevjernici

    te neki vjernici grijenici

    zauvjek ostaju nevjernici

    privremeno pate se grjenici,

    dok je Dennet milost Allahova vjeni poklon vjernom od robova

    da u njemu vjeno uivaju bez zastora u Rabba gledaju

    pa se brate dragi moj potrudi

    te od ispravnih vjernika budi

    u Allaha ispravno ti vjeruj

    po Sunnetu Poslanika djeluj

    volei sve to u Islam spada od Boga se strahuje i nada.

    Bila je to akida Islama

    od Allaha nareena nama

    napisah je na putu za Rijad

    iz Medine do tamo i nazad

    hvala Rabbu to je olakao i veliku blagodat mi dao

    Salavat i selam Poslaniku

    Allahovom robu, miljeniku!

    Autor: Jasmin Duri, prof. akide

  • 11

    Hadis o kaburskoj patnji i uivanju

    Ber b. Azib, radijallahu anhu, kae: Izali smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu

    alejhi ve sellem, da ispratimo denazu jednog ovjeka od ensarija. Kada smo stigli kod

    kabura, tijelo jo nije bilo zakopano, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo

    kraj kabura a mi smo sjeli oko njega. Bili smo mirni kao da su nam na glavama ptice. U ruci

    je imao tap kojim je kuckao po zemlji. U drugoj predaji: Svoj pogled dizao bi prema gore i

    sputao.

    Zatim je podigao glavu i rekao: Utjeite se Allahu od kaburskih kazni a u

    drugoj predaji: O Allahu! Tebi se utjeem od kaburske kazne! To je rekao dva ili tri

    puta, a zatim je rekao: Zaista, kada Allahov rob, vjernik, naputa ovaj svijet i ide na

    budui, dou mu meleci s nebesa, bijela izgleda i sjajnih lica kao Sunce, sa sobom nose

    dennetsku odjeu i dennetski miris. Priblie mu se i sjednu na udaljenosti do koje

    dopire njegov vid.

    Nakon toga mu se priblii Melek smrti i sjedne pored njegove glave, pa kae: O

    lijepa i dobra duo! a u predaji: O smirena duo! Idi oprostu Gospodara svoga i

    Njegovom zadovoljstvu. Zatim izae klizei poput kapljice koja klizi sa vrha posude.

    Kada prihvati duu, ne biva u njegovoj ruci ni koliko je tren oka, a odmah je meleci

    prihvaaju i postave u haljine (kefine) i namiriu mirisom. Od nje se proiri najljepi

    miris kakvog na Zemlji nema, potom se, nosei je, penju u visine. Kada god prou pored

    grupe meleka, svi odmah upitaju: Koja je ovo plemenita dua? A meleci odgovaraju:

    To je taj i taj sin tog i tog spominjui njegova najljepa imena i nadimke kojim su ga

    ljudi zvali na Zemlji.

    Tako biva sve dok ne dou do zemaljskog neba. Zatim zatrae dozvolu za

    prolazak i biva im dozvoljeno pa ih prate bliski meleci na svakom nebu sve do neba koje

    slijedi i sve tako dok ne dou do sedmog neba. Allah, azze ve delle, tada kae: Piite

    knjigu Moga roba u Ilijjunu i vratite ga na Zemlju, jer Ja sam ih stvorio od zemlje, u

    nju u ih ponovo vratiti i iz nje e biti oivljeni i drugi put.

    Zatim se njegova dua vrati u tijelo i tada mu dou dva meleka koja ga podignu

    da sjedne i ponu ispitivati: Ko je tvoj Gospodar? A on e odgovoriti: Moj Gospodar

    je Allah. Koja je tvoja vjera? oni e ponovo upitati, a on e odgovoriti: Moja vjera

    je Islam. A ko je onaj ovjek koji vam je poslan? upitat e oni, a on e rei: On je

    Allahov Poslanik, sallallah alejhi ve sellem.

    Zatim e ga dva meleka upitati: A kako si sve to znao? itao sam Allahovu

    knjigu, vjerovao u ono to pie u njoj i sve potvrdio odgovorie on.

    Zatim e doi glas s nebesa: Istinu je rekao Moj rob pa mu pripremite posteljinu

    iz Denneta, obucite ga dennetskom odjeom i otvorite mu prolaz ka Dennetu.

    Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim ree: Do njega e dopirati

    dennetski lijep i ugodan miris, a kabur e se proiriti koliko njegove oi mogu dokuiti.

  • 12

    Zatim e mu doi ovjek lijepa izgleda, u lijepoj odjei, lijepog mirisa i rei: Raduj se

    onome to e te razveseliti. Ovo je dan koji ti je bio obeavan On e ga zatim upitati: A

    ko si ti? Lii mi na onoga koji donosi dobro. A on e rei: Ja sam tvoje dobro djelo

    koje si inio.

    A u drugoj predaji: Zatim e se otvoriti dennetska i dehenemska vrata. Potom

    e mu se pokazati mjesto u Vatri i rei: Ovo ti je bilo predvieno boravite, pa ti ga je

    Allah zamijenio mjestom u Dennetu

    Zatim e rei: Gospodaru moj, ubrzaj Sudnji dan da bi se susreo sa svojom

    porodicom i imetkom.

    Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga ree: A Allahov rob,

    nevjernik, kada naputa ovaj svijet i odlazi na budui, dou mu s neba meleci, crnih lica

    i stranog izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti. Priblie mu se i sjednu na

    udaljenosti do koje dopire njegov vid.

    Nakon toga mu se priblii Melek smrti i sjedne pored njegove glave, pa kae: O

    prljava duo, izlazi i idi Allahovoj srdbi. Zatim e mu uzeti duu i upati je kao to se

    vru oeg vadi iz vlane vune. Kada prihvati duu, ne biva u njegovoj ruci ni koliko je

    tren oka, a odmah je meleci prihvaaju i ne putaju je dok je ne postave u platno od

    kostrijeti. Zatim se iz nje osjeti smrad kao najgori smrad leine koji postoji na Zemlji, a

    potom se, nosei je, penju u visine. Kada god prou pored grupe meleka, svi odmah

    upitaju: Koja je ovo pokvarena dua? A meleci odgovaraju: To je taj i taj sin tog i

    tog spominjui njegova najrunija imena i nadimke kojim su ga ljudi zvali na Zemlji.

    Tako biva sve dok ne dou do zemaljskog neba. Zatim zatrae dozvolu za

    prolazak, ali im se nee otvoriti.

    Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouio: Njima se kapije

    nebeske nee otvoriti, i prije e ue kroz iglene ui proi nego to e oni u Dennet ui.

    (El-Earaf, 40)

    Allah, azze ve delle, e tada rei: Piite njegovu knjigu u Siddin u najnioj

    zemlji. Zatim e njegova dua biti protjerana s neba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi

    ve sellem, tada je prouio: A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bie kao

    onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki

    predio odnio. (El-Hadd, 31)

    Tada se njegova dua vrati u tijelo i dou mu dva meleka koja ga podignu da

    sjedne i ponu ispitivati: Ko je tvoj Gospodar? A on e odgovoriti: Ah! Ah! Ne znam!

    Koja je tvoja vjera? oni e ponovo upitati, a on e odgovoriti: Ah! Ah! Ne znam! A

    ko je onaj ovjek koji vam je poslan? upitat e oni, a on e rei: Ah! Ah! Ne znam!

    U drugoj predaji: uo sam ljude da neto govore pa sam i ja to govorio. Oni e

    tada rei: Ne zna i nisi htio da zna!

  • 13

    Glas sa nebesa e povikati: Lae on! Pripremite mu posteljinu od vatre i otvorite

    mu prolaz do Vatre. Do njega e dopirati njena vruina i smrad a kabur e mu se

    stisnuti tako da e kosti pored kostiju prolaziti.

    Zatim e mu doi ovjek runog lica, rune odjee, odvratnog smrada i rei:

    Raduj se onome to e te raalostiti, ovo je dan koji ti je bio obeavan. On e upitati:

    A ko si ti? Lii mi na onog koji donosi zlo. A on e odovoriti: Ja sam tvoje loe djelo!

    U drugoj predaji je dolo: Zatim e mu dovesti ovjeka koji je slijep, gluh i nijem,

    u ruci e imati kandiju od eljeza. Kad bi njom brdo udareno pretvorilo bi se u

    prainu. Udarit e ga tako da e ga pretvoriti u prainu. Zatim e ga Allah vratiti u

    prvobitno stanje, a ovaj e ga udariti drugi put. On e tada pustiti krik, tako da e ga svi

    uti osim ljudi i dina.

    Tada e povikati: Gospodaru, nemoj da nastupi Sudnji dan.

    Hadis su zabiljeili, u priblinim verzijama, imami Ahmed (18614), Ebu Davud

    (4755), Ibn Made (1549), Abdur-Rezzak (6737), Ibn Ebi ejbe (12059), Hakim (107),

    Bejheki u uabul-iman (395) i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca.

    Ovu predaju vjerodostojnom su ocjenili Ebu Avane, Ibn Mende, Hakim, Ibnul-Kattan,

    Ibnul-Kajjim, Hejsemi i drugi, a dobrom Munziri, Ibn Tejmije i Albani.

    (Vidi: Et-tergibu vet-terhib, 4/197; erh hadisin-nuzul, 2/84; Medmuul-fetava, 4/290;

    Idtimaul-dujuil-islamijje, str. 58; Tehzib Sunen Ebi Davud, 2/427-429; Medmeuz-zevaid,

    3/173; Telhisul-habir, 2/264; Ahkamul-denaiz, str. 159)

    Ibn Ebil-Izz el-Hanefi, rahimehullah, kae: Svi uenjaci ehli-sunneta su jednoglasni

    da je ispravno ono na to upuuje ovaj hadis. (erhu-akideti-tahavije, 2/607)

    Osnova ovog hadisa je kod imama Muslima u Sahihu (2871) u skraenoj verziji.

    Takoer, hadis je kod Buharije (1338) i Muslima (2870) od Enesa, radijallahu anhu,

    ali se u njemu spominje samo pitanje o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

    U nekim predajama se spominje da se dva meleka , koja postavljaju pitanja, zovu

    Munkir i Nekir, a Allah, delle enuh, najbolje zna. (Vidi: erhu-akideti-tahavijje, 2/604;

    Fethul-Bari, 3/237; Silsiletus-sahiha, 3/465)

    Priredio: Amir I. Smaji

  • 14

    Da li je dehennem vjean

    Priredio: Sead ef. Jasavi, prof.fikha

    Ono to s poetka moramo naglasiti jeste da nema nijednog mjesta u Ibnu Tejmijinim

    knjigama koje eksplicite govore o tome da je dehhenem prolazan. ejh u'ajb Arnaut jedan

    je od mnogih savremenika koji ovaj stav spoitava ejhul-islamu Ibnu Tejmijji i hafizu Ibnul-

    Kajjimu, to se moe vidjeti i u njegovoj knjizi erhut-Tahavijje, na 422. str., a od ega su oni

    potpuno isti. Napominjemo i to da nam sama njihova djela i knjige, i to na nekoliko mjesta,

    eksplicite govore o vjenosti i neprolaznosti dehennema, kao npr.:

    ejhul-islam Ibnu Tejmijje kae: Dehm b. Safvan smatra da Allahovo znanje i

    njegove odredbe imaju kraj, i da Njegovi postupci imaju kraj, i da dennet i dehennem

    nestaju kao i njihovi stanovnici, tako da e na kraju samo Allah ostati!? Ali, istina je da

    dennet i dehennem nee nestati i da su oni vjeni, i da e dennetlije vjeno uivati u

    dennetu, i da e dehennemlije vjeno biti kanjavani u dehennemu i svemu tome nema

    kraja, kao to nema kraja ni Allahovom znanju niti Njegovim odredbama! (Pogledaj: Der'ut-

    te'arud, 1/403.)

    Selef i imami ovoga ummeta kao i sav ehlu-sunnet vel-dema'at, su sloni na tome da

    ima stvorenja koja nee nestati, niti u potpunosti propasti, poput Denneta i Dehennema i

    'Ara itd.. Da e sva stvorenja nestati to su zastupali neki apologetiari-novotari poput

    Dehma b. Safvana i onih koji se s njim sloie od mu'utezila, i ostali slini njima. Ovo je

    neispravan stav, i u suprotnosti je sa Allahovom Knjigom, sunnetom Njegova poslanika,

    sallallahu alejhi ve sellem, i idma'om selefa ovoga ummeta u emu se moe jasno primjetiti

    vjenost denneta i njegovih stanovnika, kao i vjenost ostalog, to sve ne moemo sada

    spominjati na ovom paretu papira. Jedan dio apologetiara i filozofa je iznosio i logike

    dokaze nemogunosti nestanka svih stvorenja, a Allah najbolje zna! (Pogledaj: Medmu'ul-

    Fetava, 18/307.; Bejanu Telbisil-Dehmijje, 1/581.)

    ejhul-islam Ibnu Tejmijje nam u svojim djelima eksplicite potvruje konsenzus

    islamskih uenjaka da je dehennem vjean, i ak odgovara dehmijama na njihove zablude

    pa kako da se njemu pripie neki drugi stav mimo ovog?

    ejhul-islam Ibnu Tejmijje spominje i iji je stav prolaznosti dehennema tj. kae da

    je to stav Dehma b. Safvana, elnika dehmijja, i Ebu Huzejla el-'Allafa, elnika mu'utezila

    pa kako da on zastupa njihove stavove!?

    ejhul-islam Ibnu Tejmijje kae: Imam dehmijja, Dehm b. Safvan i Ebul-Huzejl el-

    'Allaf, imam mu'utezila, stava su da dogaaji (havdis) ne mogu biti vjeni ni u budunosti ni

  • 15

    u prolosti. Dehm je smatrao ako je to tako, to onda iziskuje nestanak denneta i

    dehennema, i propast svega osim Allaha, kao to i nekada sve to nije postojalo osim Njega.

    Selef/prve generacije kao i imami mezheb su ovakvo razmiljanje zanegirali dehmijjama, a

    bilo je i onih koji su ih zbog toga proglasili nevjernicima, zbog toga to Allah kae: To je

    ono to vam se obeava za Dan u kome e se raun polagati; to e, doista, blagodat Naa

    biti, koja nikada nee prestajati! (Sad, 53-54.); ili: Ovakav Dennet obean je onima koji

    se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom

    hladovinom. (Er-Ra'd, 35.) (Pogledaj: Minhadus-Sunneti en-nebevijje, 1/310.)

    Ono to je za uenje jeste i to da ejh Ibnu Abdul-Hadi, navodei djela ejhul-islama

    Ibnu Tejmijje, spominje i njegovo zasebno djelo koje ima na ovu temu:

    Pravilo u odgovoru onima koji smatraju da su dennet i

    dehennem prolazni

    (Pogledaj: 76 )

    ejh el-Kari u svome odgovoru Ibnu Arebiju kae: to se tie toga da Ibnu Tejmijje

    el-Hanbeli smatra da e nevjernici na kraju ipak izai iz Vatre to je sama potvora i la na

    njega! (Pogledaj: Er-reddu 'alel-ka'iline bivahdetil-vudud, str. 86.)

    A ta kae hafiz Ibnul-Kajjim?

    On kae: S obzirom da se ljudi dijele na tri skupine: dobre bez primjese zla, zle bez

    primjese dobra, i one koji u sebi imaju i dobra i zla, stoga se i njihova stanita dijele na troje:

    kua sutog dobra (dennet), kua sutog zla (dehennem) i ove dvije kue nikako ne

    nestaju, i kua pripremljena za one koji u sebi nose i dobro i zlo i to je kua/stanite koja e

    nestati; to je stanite grijenika, a u dehennemu nee vjeno ostati nijedan od grijenika-

    muvehhida, jer e oni - nakon to budu kanjeni za svoje grijehe - biti izvedeni iz dehennema

    i uvedeni u dennet, tako da nee ostati vjeno nita osim kue samog dobra (denneta) i kue

    samog zla (dehennema)! (Pogledaj: El-vabilus-sajjib, 1/24.)

    Dovde su stigle noge dvije skupine (onih koji smatraju da je dehennem vjean i onih

    koji smatraju da je prolazan), i ini mi se da ovo pitanje nee nai ovako obraeno na

    drugome mjestu. Ako bude reeno: A gdje je stalo vae stopalo u ovom velikom i tekom

    pitanju koje je za nekoliko puta vee od sveg dunjaluka bie reeno: Stalo je kod rijei

    Allaha d..: Tvoj Gospodar, zaista radi ta hoe! (Hud, 107.); dovde je stiglo stopalo

    emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a., kada je naveo ulazak dennetlija u dennet, i

    dehennemlija u dehennem, govorei o detaljima sa kojima e se susresti tamo, nakon ega

    je rekao: A potom e Allah uraditi ono ta bude On elio!; dovde su stigla stopala mnogih, a

  • 16

    ono to smo po ovom pitanju rekli, ak i u cijeloj knjizi ta je od toga tano, od Allaha je, i

    On ga je dao, a to se nae od pogrenog od mene je i od ejtana, a Allah i Njegov Poslanik

    su isti od toga! (Pogledaj: Hadijel-Ervah, 1/274.)

    Ja sam po ovom pitanju na stanovitu i miljenju emirul-mu'minina Alije b. Ebi

    Taliba r.a.: Dennetlije e ui u dennet, a dehennemlije u dehennem to opisa

    najljepim rijeima i opisom a potom ree: Nakon toga e Allah postupiti sa svojim

    stvorenjima onako kako On hoe i eli! (ifa'ul-'Alil, 1/264.)

    Mudrost Njegova je iziskivala da naini jedno stanite/kuu za tragaoca Njegova

    zadovoljstva tako to e Mu biti pokoran, to e Njegovoj zapovjedi prednost davati, i to e

    Ga voljeti a to je dennet, u emu ima svake vrste zadovoljstva... i jedno stanite/kuu za

    tragaoca razloga/sebeba Njegove srdbe i ljutnje, koji e svojim prohtjevima prednost davati u

    odnosu na Njegovo zadovoljstvo, koji e na svaki nain nastojati da kontrira Njegovim

    zapovjedima, koji e raditi ono to Mu je mrsko od rijei i djela; koji e Ga opisivati onako

    kako Mu to ne dolikuje, koji e negirati ono s ime su doli Njegovi poslanici od opisa

    savrenstva i svojstava veliine a to je dehennem, u emu ima od svake vrste neugodnosti...

    i ta dva stanita su vjena! (Pogledaj: Tarikul-hidretejn, 1/230.)

  • 17

    Da li su poslanici bili bezgrjeni ljudi?

    Pitanja: Da li su poslanici bili bezgrjeni ljudi i da li su inili velike ili male grijehe?

    Odgovor: U dostavljanju poslanice i vjerskih propisa poslanici su bili bezgrjeni: nisu

    zaboravljali nita od Allahove objave, osim ako Allah nije odredio da neto zaborave kada je

    neki propis bio derogiran. Uzvieni Allah stavio je Sebi u obavezu da poslanika Muhammeda,

    sallallahu alejhi ve sellem, podui Objavi i da je nakon toga ne zaboravlja i obavezao se da u

    njegovom srcu sakupi Kuran, rekavi: Mi emo te nauiti da izgovara pa nita nee

    zaboraviti osim onoga to e Allah htjeti (El-Ala, 6-7); Mi smo duni da ga saberemo

    da bi ga ti itao. A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo, a poslije, Mi smo duni da ga

    objasnimo(El-Kijama, 17-19). Poslanici su bili bezgrjeni u dostavljanju objave od Allaha,

    Uzvienog Gospodara, i oni od Boije objave nita nisu prikrivali. Rekao je Uzvieni Allah:

    O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga ako ne uini, onda

    nisi dostavio poslanicu Njegovu a Allah e te od ljudi tititi. (El-Maida, 67)

    Vjerovjesnici su, takoer, bili zatieni od velikih grijeha, poput zinaluka, alkohola i

    sl. to se, pak, tie malih grijeha, veina uenjaka smatra da nisu bili zatieni od malih

    grijeha, a ako bi se desilo da poine neki mali grijeh, Uzvieni Allah upozorio bi ih na to, a

    oni na tome ne bi ustrajavali, nego bi se brzo kajali i grijehe ostavljali.

    U tom je kontekstu Ibn Tejmijje, rahimehullahu, rekao: Miljenje da su vjerovjesnici

    bili zatieni od velikih grijeha, a nezatieni od malih grijeha, zastupa veina islamskih

    uenjaka i svih frakcija. tavie, to je miljenje i veine islamskih racionalista. Ebu Hasan el-

    Amdi spominje da je to miljenje Eaira, a to je miljenje i veine mufessira, kao i hadiskih i

    fikhskih eksperata. tavie, od selefa, naih prethodnika, imama, ashaba, tabiina i tabi-tabiina,

    prenesena su samo miljenja koja se podudaraju sa ovim. (Medmul-fetava, 4/319)

    Dokazi da su vjerovjesnici mogli zapasti u male grijehe i da ih je Allah nakon toga

    upozoravao i vraao ispravnom putu, jesu sljedei:

    Govor Uzvienog Allaha o Ademu, alejhis-selam: Tako Adem nije Gospodara svoga

    posluao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom uinio, pa mu

    oprostio i na Pravi put ga uputio (Ta-ha, 121-122). Ovo je dokaz da je Adem poinio

    grijeh, te da ga je Allah na to upozorio i da se Adem pokajao.

    Rijei Uzvienog: Musa ga udari akom i usmrti. Ovo je ejtanov posao!,

    uzviknu, on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! Gospodaru moj, ree

    onda, ja sam sm sebi zlo nanio, oprosti mi! I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On

    je milostiv. (El-Kasas, 15-16) Musa, alejhis-selam, priznao je svoj grijeh i traio od Allaha

    da mu oprosti nakon to je grekom ubio Kopta i Allah mu je uistinu grijeh oprostio.

    Rijei Uzvienog: I Davud se uvjeri da smo Mi ba njega na kunju stavili, pa oprost

    od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. I Mi smo mu to oprostili, i on

    je, doista, blizak Nama i divno prebivalite ga eka. (Sd, 23-24) Davud, alejhis-selam,

  • 18

    pogrijeio je jer je pourio sa presudom prije nego to je sasluao drugog parniara u sporu u

    kojem je sudio.

    Naeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvieni Allah u nekoliko

    navrata ukorava, a jedni od tih ajeta su na poetku sure Et-Tahrim: O Vjerovjesnie, zato

    sebi uskrauje ono to ti je Allah dozvolio u nastojanju da ene svoje zadovolji? A

    Allah prata i samilostan je (Et-Tahrim, 1). Isto tako, ukorio ga je po pitanju zarobljenika

    Bitke na Bedru i dogaaja sa slijepcem Ibn Ummu Mektuma, radijallahu anhu.

    Ipak, ima onih koji mogunost da su poslanici zapadali u grijeh glorificiraju i smatraju

    nevjerovatnom i neprikladnom, te stoga spomenute i druge njima sline citate pogreno

    tumae. Takav stav izgradili su na dvije postavke:

    Prva postavka: Uzvieni Allah naredio je da slijedimo poslanike i za njima se

    povodimo, a naredba da se oni slijede iziskuje da sve to oni ine bude prikladno za

    slijeenje, te da je svako njihovo djelo i ubjeenje oblik pokornosti Bogu. Kada bi bilo

    dozvoljeno da poslanici zapadaju u grijehe, to bi rezultiralo proturjenou i kolizijom, jer to

    bi znailo da se u tom grijehu koji poine poslanici spajaju dvije kontradiktornosti, a to su:

    naredba da se to djelo ini, s obzirom da nam je nareeno da slijedimo poslanike, i zabrana da

    to djelo inimo, jer je to grijeh.

    Ova bi sumnja bila opravdana kada bi grijeh bio skriven i nejasan, tako da se moe

    pomijeati sa pokornou i dobrim djelom, meutim, Uzvieni Allah upozorava Svoje

    poslanike na to i ukazuje na pogreku, te im daje nadahnue da se, bez imalo odgaanja,

    pokaju i oprost zatrae.

    Druga postavka: Grijesi se ne podudaraju sa potpunou i savrenstvom, nego su

    mahana i nedostatak. Ova je postavka tana ukoliko grijeh ne poprati tevba i pokajanje, jer

    tevba brie grijeh i mahanu i ne negira potpunost, a onaj ko se pokaje ne zasluuje ukor nakon

    pokajanja. tavie, esto se deava da ovjek nakon pokajanja bude bolji nego to je bio prije

    grijeha. Poznato je da nijedan poslanik nije poinio grijeh a da nije pourio sa tevbom

    pokajanjem i traenjem oprosta. Za poslanicima se ne povodi u grijehu, nego u brzini i

    iskrenosti pokajanja nakon poinjenog grijeha. Grijeh je neminovan da bi mogli biti praktian

    uzor u tevbi i pokajanju, a nakon tevbe, oni su samo potpuniji nego to su bili prije grijeha.

    Allah najbolje zna!

    Odgovorio: Mr. Hakija Kanuri

  • 19

    Propis vrijeanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

    Autor: ejh muhaddis Sulejman b. Nasir El-Ulvan, hafizahullah

    Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tabi'ini i oni koji su doli

    nakon njih, od ehli-sunneta, su sloni da onaj koji kae ili uradi neto to je jasni i

    nedvosmisleni kufr - nevjerstvo biva nevjernikom bez uslovljavanja toga sa ohalavljivanjem.

    Takoer, uenjaci su jednoglasni da nevjerstvo moe biti poricanjem neega od vjere,

    utjerivanjem u la, okretanjem i nepridavanjem panje vjeri i erijatskim propisima. Moe da

    bude i izgovaranjem, kao psovanjem Allaha i psovanjem Njegovog Posalnika, sallallahu

    alejhi ve sellem, ismijavanjem s vjerom i njenim propisima, i moe da bude s djelom, kao

    injenjem sedde kipovima, injenjem tevafa oko kaburova, prinoenjem rtvi dinima ili

    kipovima.

    A moe da bude i sa ostavljanjem neega, kao ostavljanjem dijela u potpunosti, a

    Ishak b. Rahujje, rahimehullah, i drugi su spomenuli konsenzus ashaba po pitanju nevjerstva

    onoga koji namjerno ostavlja namaz.

    Dolo je kod imama Muslima u "Sahihu" putem Ibnu Durejda, od Ebu-Zubejra El-

    Mekkija, a on od Dabira, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve

    sellem, rekao: "Izmeu ovjeka i izmeu irka ili kufra je ostavljanje namaza." Rije "El-

    Kufr" (koja je dola u arapskom tekstu hadisa) kada doe u odreenom lanu sa elifom i

    lamom (tj. "el") upuuje na veliki kufr.

    Ali, po po pitanju nevjerstva ostavljaa namaza dolo je razilaenje meu imamima

    mezheba, pa je rekla skupina da ne biva nevjernikom sve dok ne porekne njegovu obaveznost.

    Druga skupina rekla je da onaj koji ostavlja namaz ini veliki kufr radi konsenzusa ashaba po

    tom pitanju, ali razilaze se po pitanju znaenja ostavljanja namaza, pa jedni kau da biva

    nevjernikom ostavljajui jedan namaz do isteka njegovog vremena, a drugi kau da ne biva

    nevjernikom dok ne ostavi namaz u potpunosti.

    Ukratko, sljedbenici ehli-sunneta ne proglaavaju druge nevjernicima samim tim to

    ine grijehe, niti za bilo koji grijeh, kao to to rade Haridije i Muatezile tako to proglaavaju

    nevjernicima radi velikih grijeha i smatraju grijehom ono to nije grijeh i za to veu propise

    onih koji upadnu u kufr, a nekada ljudima sude po onome to oni vide da proizilazi iz njihovih

    rijei i govora. To je esto prisutno meu njima u zadnjim generacijama. Ne prave razliku u

    sputanju propisa izmeu djela i pojedinca, niti izmeu jednog pitanja i drugog, a nekada

    proglaavaju nevjernicima i one koji se sa njima ne slau u tim njihovim devijacijama. Njihov

    opis je doao na jeziku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ubijaju

    sljedbenike islama a ostavljaju sljedbenike evsana - kipova." Hadis su zabiljeili Buhari i

    Muslim od Ebu Se'ida, radijellahu anhu.

    Ehlu-sunnet je sredina izmeu Haridija i Murdija. Ne tekfire velike grijenike svek

    do ne ohalale te grijehe, niti govore kao Murdije da grijesi ne kode imanu, ili da ne biva

  • 20

    nevjernikom onaj ko uini djelo nevjerstva sve dok ga ne ohalali, jer je to batil - neispravno

    po Kur'anu, sunnetu i konsenzusu islamskih uenjaka.

    Tako, onaj koji opsuje Uzvienog Allaha, ili opsuje Njegovog Poslanika, sallallahu

    alejhi ve sellem, biva nevjernikom, bez uslovljavanja da to ohalali. O tome su mnogi alimi

    prenjeli jednoglasan stav islamskih uenjaka.

    Kae Ishak b. Rahujje, rahimehullah: "Islamski uenjaci su sloni da onaj koji opsuje

    Allaha, azze ve delle, ili opsuje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili odbije i

    porekne neto od onoga to je Allah objavio, ili ubije poslanika od Allahovih poslanika a pri

    svemu tome prihvata ono to Allah objavljuje biva nevjernikom."

    Sulejman b. Nasir el-'Ulvan

    Burejda, 03. 06. 1421 god. po H.

    Prijevod: Amir I. Smaji

  • 21

    NE INITE DRUGE ALLAHU RAVNIM! (erijatski propis zabranjenih zakletvi)

    Zahvala pripada Allahu, azze ve delle, i neka je Salavat i Selam na Poslanika,

    sallalahu alejhi ve sellem, njegovu asnu porodicu i sve plemenite ashabe.

    Allah, delle enuh, je na Gospodar i Gospodar svih svjetova. On je uzvien i daleko

    od svake manjkavosti koja mu se pripisuje, svjesno ili nesvjesno, i niko Mu ravan

    nije, Slavljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga to oni govore! (El-Isra, 43). On iz

    neivog stvara ivo, a iz ivog neivo, sva stvorenja su Njega potrebna, a On, azze ve delle,

    neovisan je od svakog, O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i

    hvale dostojan. Ako hoe, uklonie vas i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije

    teko. (Fatir, 15-17).

    Sva stvorenja veliaju, slave i oboavaju Uzvienog Allaha, osim nepokornih dinna i

    ljudi, Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to ga ne

    velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo. On je doista blag i mnogo

    prata. (El-Isra, 44)

    Uzvieni, delle enuh, zabranjujui nam da poistovjeujemo stvorenja sa Njim

    kae: Zato ne pripisujte Allahu sudruge a ve ste spoznali! (El-Bekare, 22), tj. spoznali ste

    da Allah nema sudruga i da mu niko nije ravan u stvaranju, opskrbi, odredbi i ibadetu, pa

    kako onda da oboavate zajedno sa Njim i druga boanstva nakon to ste spoznali tu istinu.

    To je, zaista, najvee udo i najgluplja glupost.

    ejh Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehullah, rekao je: Znaj da se injenje drugih

    Allahu ravnim dijeli na dvije vrste: 1) da uini nekog Allahu ravnim usmjeravajui mu

    ibadete ili neku od vrsta ibadeta to je veliki irk, 2) ono to spada u mali irk, kao da ovjek

    kae: Ono to Allah hoe i ti!, ili Da nema Allaha i tebe!, ili djelimino uljepavanje

    ibadeta u oima drugih (Fethul-Medid, str. 67).

    Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: Pod sudruzima (ar. el-endad) misli se na

    irk, koji je skriveniji od hoda mrava na crnom kamenu u tamnoj noi. To je da kae: Tako

    mi Allaha i tvoga ivota, ili Tako mi moga ivota, ili da kae: Da nije njegovog psa, doli

    bi nam kradljivci., ili Da nema patki u kui, doli bi nam kradljivci., ili kada ovjek kae

    svome prijatelju: Ono to hoete Allah i ti., ili Da nije bilo Allaha i toga i toga. Nemoj

    spominjati toga i toga, jer je to sve irk. Biljei ga Ibn Ebi Hatim u Tefsiru (229).

    Da bi musliman upotupunio svoj tevhid koji je glavni uzrok ulazka u Dennet

    mora da ga oisti od svih vidova izravnjavanja nekog ili neeg od stvorenja sa Uzvienim

    Allahom, makar to bilo samo na jeziku, kao zakletva neim drugim mimo Allahom, jer je i to

    jedna vrsta injenja drugih Allahu ravnim.

    Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve

    sellem, da je rekao: Onaj ko se kune od vas, neka se kune sa Allahom ili neka

    uti! Biljee ga Buhari (2533) i Muslim (4346).

  • 22

    Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: Mudrost u zabrani zaklinjanja neim drugim

    mimo Allaha je u tome da je zaklinjanje s neim vid velianja istoga, a istinsko velianje je

    karakteristino samo za Allaha, pa je iz tog razloga zabranjeno druge dizati na taj stepen.

    (El-Minhad, 11/105).

    Hafiz Ibn Hader, rahimehullah, rekao je: Iz spoljanosti hadisa moe se zakluiti da

    je zakletva dozvoljena samo Allahom, ali uenjaci su sloni da je zakletva ispravna sa

    Allahom, Njegovim biem i uzvienim svojstvima. (Fethul-Bari, 11/647).

    Abdur-Rahman b. Semure, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi

    ve sellem, rekao: Nemojte se zaklinjati svojim oevima niti tagutima! Biljei ga Muslim

    (1648).

    Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve

    sellem, rekao: Nemojte se zaklinjati oevima, niti majkama, niti kipovima. Nemojte se

    zaklinjati osim Allahom, a ni Allahom se ne kunite osim iskreno. Biljee ga Ebu Davud

    (3250) i Nesai (3769) i hadis je vjerodostojan kao to su smatrali Ibn Hibban, Ibnul-

    Mulekkin, Albani i drugi, iako mu je Imam Darekutni, rahimehullah, prigovorio. (El-Ilel,

    10/57).

    Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve

    sellem, rekao: Ne zaklinjite se oevima vaim! Onaj ko se zakune Allahom neka iskren

    bude, a onaj kome se drugi zakune Allahom neka bude zadovoljan s tim. Onaj ko ne

    bude zadovoljan s Allahom, takav nije od Njega. Biljei ga Ibn Made (2101), a Hafiz Ibn

    Hader, Muhammed b. Abdul-Vehhab, Sulejman b. Abdullah i drugi kau da je lanac

    prenosilaca hasen (dobar). (Vidi: Fethul-Bari, 11/653; Tejsirul-Azizil-Hamid, 517).

    Sad b. Ubejde, prenosi da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, uo ovjeka kako

    se kune: Ne, tako mi Kabe!, pa mu je rekao: Doista sam uo Allahovog Poslanika,

    sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: Ko se zakune neim drugim mimo Allahom doista

    je poinio kufr (nevjerstvo) ili irk (mnogobotvo)!

    Biljee ga Ahmed (6072), Ebu Davud (3253) i Tirmizi (1535), a vjerodostojnim su ga

    ocijenili Ibn Hibban, Hakim, Munziri, Ibnul-Mulekkin, Albani i drugi. (Vidi: Bedrul-munir,

    9/458; Telhisul-habir, 4/411; Irvaul-galil, 8/282). Neki od uenjaka poput Tahavija i

    Bejhekija prigovorili su ovom hadisu, zato to se Sad b. Ubejde nije susreo sa Ibn Omerom,

    radijallahu anhuma, ali je ipak ispravno da je se susreo sa njim i da je hadis sahih, a takoer,

    znaenje hadisa podupiru mnoge druge predaje.

    Pod irkom u ovom hadisu misli se na mali irk, a ne na veliki, kao to je stav

    velike veine islamskih uenjaka. (Vidi: Tejsirul-Azizl-Hamid, str. 514). Ali, ako bi se dotini

    zakleo neim drugim mimo Allahom, veliajui ga i smatrajui da je zakletva s njime bolja i

    vrjednija, ili na istom stepenu kao i zakletva Allahom, onda je rije o velikom irku koji

    poinioca izvodi iz vjere da nas Allah, azze ve delle, sauva.

    Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: Da se zakunem Allahom lano drae

    mi je nego da se zakunem drugim mimo Allaha iskreno! Predaju su zabiljeili Ibn Ebi ejbe

  • 23

    (12414), Abdur-Rezzak (15929) i Taberani uKebiru (8902), a Munziri, Hejsemi i Albani

    smatrali su je vjerodostojnom. (Vidi: Et-Tergibu vet-terhib, 3/372; Medmeuz-zevaid,

    4/318; Irvaul-galil, 8/285).

    U govoru Ibn Mesuda, radijalahu anhu, moemo uoiti razumijevanje ove plemenite

    vjere kojim je Uzvieni Allah, delle enhu, nadario ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu

    alejhi ve sellem. Lana zakletva Uzvienim Allahom je grijeh i nepokornost prema Njemu,

    ali, zakletva neim drugim mimo Allahom je mali irk, koji je iako poinioca ne izvodi iz

    vjere jedan od najveih grijeha, pa makar bio i iskren u zakletvi.

    ejh Abdur-Rahman b. Kasim, rahimehullah, pojanjavajui izreku Ibn Mesuda kae:

    To je zato to je lana zakletva Allahom veliki grijeh, a zakletva drugim mimo Allaha irk i

    kufr. Iako je rije o malom irku, on je opet vei grijeh od svih drugih velikih grijeha po

    konsenzusu ispravnih prethodnika (selefa). (Haijetu kitabit-tevhid, str. 303).

    Kae ejhul-islam Ibn Tejmijje: Zakletva neim drugim mimo Allahom je irk, a

    zakletva Allahom je tevhid. Tevhid koji u sebi ima primjesu lai bolji je od irka koji u sebi

    ima primjesu iskrenosti (Medmuul-fetava, 1/81).

    Iz spomenutog vidimo veliku pogreku onih koji se uz Allaha, delle enuh, zaklinju

    Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ili nebesima i Zemljom, vjerom, damijom i sl. Jo

    vea nedaa je kada se to ini u javnosti i od strane ljudi koji se smatraju vjerkim autoritetima

    i predvodnicima.

    Kae imam mufessira Ibn Derir et-Taberi: Onaj ko kae tako mi Kabe, ili

    Dibrila, ili Mikaila ili Adema, ili Have, ili Nuha, ili kae Tako mi Allahove kazne,

    ili Allahove nagrade takav je rekao rijei koje treba ignorisati i upustio se u ono to je

    zabranio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je obavezan traiti oprosta za taj

    grijeh (Vidi: erhu Sahihil-Buhari, Ibn Bettal, 6/96).

    Hafiz Ibn Abdil-Berr, rahimehullah, rekao je: Nije se dozvoljeno zaklinjati neim

    drugim mimo Allaha, azze ve delle, u svim prilikama i situacijama, i to je stvar na kojoj su

    svi sloni.

    I rekao je: Zaklinjanje sa stvorenjima ima isti propis kao i zaklinjanje sa oevima,

    nita od toga nije dozvoljeno

    I rekao je: Svi uenjaci su sloni da je zakletva neim drugim mimo Allaha pokuena

    stvar, zabranjen postupak, nije dozvoljeno nikome da to ini, ali razilaze se da li je obavezan

    iskup. (Et-Temhid, 14/366-367).

    Kae Ibn Hubejre: Uenjaci su sloni da se ne treba zaklinjati s onima koji se veliaju

    mimo Allaha, kao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, (Vidi: Fethul-Bari, 11/652).

    Poznati hanefiski uenjak Bedruddin El-Ajni, rahimehullah, rekao je: Zaklinjanje neim

    drugim mimo Allahovim imenima i svojstvima je prezreno, svejedno radilo se o Poslaniku,

    Kabi, melecima, emanetu, dui i dr. (Umdetul-kari, 24/490).

    ejh Abbur-Rahman b. Kasim, rahimehullah, rekao je: erijatski tekstovi koji

    zabranjuju zaklinjanje drugim mimo Allahom, svi zajedno, dostiu stepen mutevatira (najvei

  • 24

    stepen vjerodostojnosti) i ukazuju nam da je to vrsta irka, ali ne izvodi poinioca iz vjere.

    Uenjaci su jednoglasni da zakletva ne biva osim Allahom ili Njegovim svojstvima, a takoer,

    svi od njih su sloni da je zakletva neim drugim mimo Allaha zabranjena. (Haijetu kitabit-

    tevhid, str. 303).

    Napomena: Malikije i veina afijskih pravnika na stavu su da je zakletva neim

    mimo Allahom ipak samo pokuena i da ne dostee stepen stroge zabrane, ali prethodno smo

    vidjeli pored jasnih i nedvosmislenih dokaza da su neki od uenjaka prenjeli konsenuz

    (idma) uleme o zabrani. Kao da im je stav onih koji su smatrali to djelo samo pokuenim bio

    nepoznat, ili su ga smatrali iznimnim i odbaenim (azom), a Allah najbolje zna.

    (Vidi: Minhatul-Allam, 9/328-329).

    Kae ejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah: Svi uenjaci su sloni da je

    zabranjeno zaklinjati se drugim mimo Allaha, i ne uzima se u obzir miljenje uenjaka koji

    su naknadno doli, koji su smatrali da se pod zabranom misli na pokuenost, to miljenje je,

    doista, nitavno (batil). Kako da neko kae da je samo pokueno ono to je Allahov Poslanik,

    sallallahu alejhi ve sellem, nazvao kufrom ili irkom ne, nego je to haram. Radi toga je bilo

    drae Ibn Mesudu, radijallahu anhu, da se lano zakune Allahom nego da se iskreno zakune

    nekim drugim. To nam ukazuje da je zakletva nekim drugim mimo Allahom vei grijeh od

    lai, iako je la zabranjeno djelo u svim vjerama, iz ega nam je jasno da je zakletva drugim

    mimo Allahom od najveih grijeha. (Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 511).

    Na kraju, ostalo je da odgovorimo na nedoumicu mnogih: Zato se Allah, delle

    enuh, u Kuranu, kune nekim Svojim stvorenjima, kao u ajetima: Tako mi vremena,

    Tako mi zore, Tako mi Sunca, itd.?

    Islamski uenjaci, poput Ibn Abdil-Berra, Nevevija, Ibn Hadera i drugih, spomenuli

    su dva odgovra na to pitanje: 1) da je znaenje ajeta Tako mi Gospodara vremena, Tako mi

    Gospodara zore itd, tj. da je rije Gospodar izostavljena samo u vanjtini; 2) da se

    Uzvieni Allah, delle enuh, kune ime hoe od Svojih stvorenja, dok je nama to zabranio,

    a On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija, 23). (Vidi: El-

    Istizkar, 5/203; El-Minhad, 11/105; Fethul-Bari, 11/650).

    Poznati tabin Amir b. urahbil e-abi, rahimehullah, rekao je: Stvoritelj se zaklinje

    s im hoe od Svojih stvorenja, dok se stvorenja ne zaklinju osim sa Stvoriteljem. (Tefsir Ibn

    Kesir, 7/54).

    Onaj koji se zakune neim drugim mimo Allahom, azze ve delle, obavezan je da se

    pokaje i iskupi od svog grijeha obnavljajui svoje vjeovanje rijeima ehadeta, kao to je

    preneseno u vjerodostojnom hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

    rekao: Ko se zakune, pa kae u svojoj zakletvi Tako mi Lata i Uzzaa!, neka kae: la

    ilahe illellah. Biljee ga Buhari (4860) i Muslim (1647) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

    Musab b. Sad, rahimehullah, prenosi od svog oca Sada b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da

    je rekao: Jednom prilikom sam se zakleo Latom i Uzzaom, pa sam otiao Allahovom

    Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Zakleo sam se Latom i Uzzaom? a on mi

  • 25

    ree: Reci: La ilahe illellah tri puta, pljucni na lijevu stranu tri puta, zatrai kod Allaha

    utoite od ejtana i nemoj se vie vraati na taj grijeh. Biljee ga Ahmed (1590), Nesai

    (3777), Ibn Made (2097) i Ibn Ebi ejbe (3/481) i drugi a vjerodostojnim ga je smatrao Ibn

    Hibban.

    Ovde se misli na obnavljanje vjerovanja od manjkavosti i nesvjesnog velianja kipova,

    a ne misli se na obnavljanje vjeovanja u znaenju ponovnog ulazka u islam radi poinjenog

    nevjerstva. (Vidi: Tejsirul-Azizil-hamid, str. 514).

    Zato, dragi brate i sestro, Allaha veliajte i slavite jezicima, srcem i djelima, onako

    kako Mu to dolikuje, jer to je obaveza svih ljudi: Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga

    treba veliati; a itava Zemlja e na Sudnjem danu u aci Njegovoj biti, a nebesa e u

    desnici Njegovoj smotana ostati. Slavljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu

    smatraju ravnim! (Ez-Zumer, 67).

    Allah, delle enuh, zna najbolje!

    Napisao: Amir I. Smaji

    Medina, 19. 01. 1434. / 03. 12. 2012.

  • 26

    Stanje ehlu-l-fetre na Ahiretu

    Islamski uenjaci su se razili po pitanju onih do kojih nije dola istina, a tu spadaju

    oni koji su ivjeli u vremenu kada nisu dolazili poslanici, ili su ivjeli u mjestu do kojeg nije

    doao islam, ili se radi o onima koji su umrli u djetinjstvu, a roditelji su im bili nevjernici pa

    ih kao takvi nisu poduili islamu.

    Najispravnije miljenje islamskih uenjaka jeste da e oni koji pripadaju kategoriji

    ehlu-l-fetreh biti iskuani na Sudnjem Danu, pa ko se pokori Allahu ui e u Dennet, a ko

    odbije bie stanovnik Dehennema.

    Postoji puno predaja koje govore o ovome i mogu se nai u Ibn-Kesirovom komentaru

    Kur'ana u govoru o ajetu:

    "... a nismo kanjavali, dok ne bismo poslali poslanika." (Prijevod znaenja, El-Isra

    15)

    Navest emo jednu od predaja:

    " " " "

    ( : :

    : :

    :

    :

    .

    Zabiljeili su imam Ahmed u Musnedu i El-Bejheki u knjizi El-I'atikad od El-Esveda

    b. Seri'a da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: etiri osobe e se pravdati na

    Sudnjem Danu: gluh ovjek koji nita nije uo, luak, oronuo starac i ovjek koji je

    umro u periodu izmeu dva poslanika. Onaj koji je bio gluh rei e: 'Moj Gospodaru,

    kada je Islam doao ja nita nisam uo.' Luda osoba e rei: 'Moj Gospodaru, kada se

    Islam pojavio djeca su na mene izmet bacala.' Oronula stara osoba e rei: 'Moj

    Gospodaru, kada je Islam doao, ja nita nisam razumio.' Onaj koji je umro u vremenu

    izmeu dolaska dvojice poslanika, rei e: 'Moj Gospodaru, nije mi doao Tvoj

    poslanik.' Pa e On uzeti od njih obeanje da e mu pokorni biti, pa e im narediti da

    uu u vatru. Ko ue u nju bie mu hladna i spasonosna, a ko ne ue, bit e odvuen u

    nju.

    Kae Ibn Kesir: Po ovom pitanju ima vjerodostojnih predaja, a ima i dobrih, kao i

    slabih predaja koje se uzdiu na stepen dobrih zbog ostalih vjerodostojnih i dobrih predaja.

  • 27

    Takoer, kada se nae po jedom pitanju vie meuzavisnih predaja koriste se kao dokaz

    nakon prouavanja i razmatranja istih. (Ibn Kesir 58/5)

    : .

    Hafiz Ibn-Hader, u kontekstu govora o ovom pitanju, kae: Oni (ehlu-l-fetreh) e na

    Onom svijetu biti iskuani tako to e im se narediti da uu u Vatru. Pa ko ue ta e mu vatra

    biti hladna i spasonosna, a ko odbije ui bie kanjen. Predaju biljei El-Bezzar preko Enesa i

    Ebu S'eida, radijallahu anhuma. Takoer, biljei je i Taberani od Mu'aza b. Debela. I zaista

    je istina da e pripadnik ehlu-l-fetre biti iskuan na Sudnjem Danu kao i luak. I rekao je

    Bejheki u knjizi El-I'atikad da je ovo ispravan stav. (Fethul-Bari, 246/3)

    : : :

    " "

    .

    Neki islamski uenjaci, poput imama Ibn-Abdulberra, odbacili su miljenje da e

    nakon smrti biti iskuenje za ehlu-l-fetreh, pa su rekli: ivot poslije smrti je za nagradu ili

    kaznu i nije mjesto iskuenja i tamo nema naredbi i zabrana. Takoer, on smatra da se ne

    moe od ovjeka traiti da ue u Vatru kad ovjek nije u stanju da pristane na tako neto, a

    Allah nikoga ne optereuje preko njegovih mogunosti.

    Islamski uenjaci su odgovorili protiv ovog stava i uoptenim i preciznim odgovorima.

    Uoptene odgovore su dali Ibn-Kesir i Ibn-Tejmije, a preciznijim i detaljnijim odgovorom je

    odgovorio Ibnul-Kajjim, ak je odgovorio sa 19 razliitih taki gledita.

    Sutina uoptenih odgovora na stav Ibn-Abdulberra je u tome da nakon smrti nije

    samo nagrada i kazna nego e pored nagrade i kazne biti i iskuenja, kao to je iskuenje u

    Berzehu koje nije upitno ni kod samog Ibn-Abdulberra. Takoer, zagovornici stava da e na

    Sudnjem danu biti iskuenje za ehlu-l-fetreh kau da nakon smrti nema iskuenja nego samo

    nagrada i kazna ali tek nakon ulaska dennetlija u Dennet i dehennemlija u Dehennem.

    Kae Ibn-Tejmijje u knjizi Medmu'u-l-fetava: Teklif (zaduenje obavezama) se u

    potpunosti zavrava ulaskom u Kuu nagrade, a to je Dennet i Kuu kazne, a to je

    Dehennem. A prije toga na Sudnjem danu i u Berzehu ljudi e biti ispitivani, pa e ovjek u

    Berzehu biti upitan: 'Ko ti je Gospodar, koja je tvoja vjera i ko je tvoj poslanik?' A Uzvieni je

    rekao: 'Na Dan kada se Noga otkrije i kad budu pozvani da seddu uine, oni nee to biti u

    stanju' U vjerodostojnim hadisima je potvreno da e se Allah na Sudnjem Danu pokazati

  • 28

    svojim robovima, kao to je hadis: 'Neka svaki narod slijedi ono to je oboavao. Tako e

    mnogoboci ii za svojim kipovima i lanim boanstvima, a vjernici e ostati dok im se ne

    prikae Gospodar u liku kakvom ga ne znaju pa ga nee moi prepoznati. Zatim e im se

    prikazati u liku u kakvom e ga prepoznati pa e mu uiniti seddu a lea licemjera ostae

    ukoena poput kravljih rogova. Htjet e da Mu seddu uine, ali to nee biti u stanju.' Pa je

    spomenuo Njegove rijei: 'Na Dan kada se Noga otkrije i kad budu pozvani da seddu uine,

    oni nee to biti u stanju' (Medmu'ul-fetava, 4/303.-304.)

    ( : :

    ( :

    ( :

    .

    Ibn-Kesir u svom tefsiru, na govor Ibn-Abdulberra: Kako da se trai od nekoga da

    pristane na ulazak u Vatru kada je taj pristanak nezamisliv, odgovara: Ovo nije dovoljan

    argument protiv ispravnih predaja, jer Allah e narediti ljudima na Sudnjem danu da preu

    preko Sirat-uprije, a to je most koji je tanji od dlake, a otriji od sablje. Prelazie vjernici

    preko njega srazmjerno svojim djelima, tako da e neki proi brzo poput munje, neki poput

    vjetra, neki kao jahai konja, neki e prei hodajui, a neki ak i puui, dok e neki pasti sa

    mosta na lice u Vatru. A ono to se navodi u pogledu njih (ehlu-l-fetre) nije vee od

    ovoga.ukazuje da ipak na Sudnjem Danu ima iskuenja. ak je ovo iskuenje vee od

    iskuenja ehlu-l-fetre.

    Ibn-Kajim rezimira sve ovo i dodaje:

    Ono to proizilazi iz ovih hadisa (koji govore da e ehlul-fetre biti iskuani na

    Sudnjem Danu) u skladu je sa Kur'anom i erijatskim pravilima i to je i pojanjenje onoga o

    emu nas Kur'an obavjetava, a to je da niko nee biti kanjen osim nakon uspostavljanja

    dokaza nad njim. Ehlul-fetre su od onih nad kojima nije uspostavljen dokaz na ovom svijetu

    pa je neminovno da nad njima bude uspostavljen dokaz na Sudnjem Danu koji je za to

    najprei i najpogodniji zbog njegovog stanja i prizora. Svjedoiti e razni svjedoci protiv

    ljudi, iznosie se dokazi i ljudi e se raspravljati pred svojim Gospodarem i svako e iznositi

    svoja opravdanja a nee opravdanja biti od koristi nepravednima .... Ovaj stav je

    vjerodostojno potvren u predajama od skupine ashaba. Od njih se vjerodostojno prenosi

    samo ovaj stav, dok stav da e oni (ehlu-l-fetre) biti sluge stanovnicima Denneta

    vjerodostojno se prenosi samo od Selmana. Na tu temu ima jedan merfu' hadis, a hadisi o

    ispitivanju i iskuenju su brojniji, vjerodostojniji i poznatiji ... To to e im se narediti da uu

  • 29

    u Vatru nije iz kazne prema njima. Kako da budu kanjeni a nemaju grijeha? Nego se radi o

    tome da se iskuaju i ispitaju: da li bi se pokorili Allahu ili bi Mu bili neposluni. Ako bi bili

    pokorni i uli u Vatru: ne bi im nakodila i bila bi im hladna i spasonosna. A ako bi bili

    nepokorni i odbili ui u nju zasluili bi kaznu zbog suprotstavljanja Njegovoj naredbi.

    (Ahkamu ehli-zimme, 2/1158-1148)

  • 30

  • 13

    HKIF

  • 32

  • 33

    Da li se dodirivanjem polnog organa gubi abdest?

    Pitanje: Ako osoba koja je u stanju dunupluka odlui da se okupa i pri samom kupanju

    dodirne svoj polni organ, da li je duna da uzme abdest ili ne?

    Odgovor: Ovo pitanje usko je povezano sa razilaenjem meu uenjacima po pitanju da li

    dodirivanje spolnog organa kvari abdest. U knjizi erhul-mumti' stoji: Uenjaci, Allah im se

    smilovao, se razilaze po pitanju da li dodirivanje polnog organa i analnog otvora kvari abdest

    na nekoliko miljenja:

    Prvo miljenje: Dodirivanje polnog organa kvari abdest. Ovaj stav zastupaju hanbelijski

    uenjaci i potkrepljuju ga sljedeim dokazima:

    1. Hadis kojeg prenosi Busra bint Safvan r.a. u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi

    ve sellem, rekao: Ko dodirne svoj polni organ neka se abdesti.

    2. Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.: Ako neko od vas rukom dodirne svoj polni organ

    bez ikakvog zastora onda je duan da se abdesti.

    3. Dodirivanje polnog organa moe dovesti do buenja strasti kod ovjeka i moe dovesti

    do toga da iz polnog organa procuri mezij a da ovjek to ni ne osjeti. Samim tim kaemo da se

    propis vee za ono to podstine sumnju u postojanje neistoe ba kao to je sluaj sa

    dubokim snom.

    Drugo miljenje: Dodirivanje polnog organa ne kvari abdest. Ovo je miljenje hanefijskih

    uenjaka a potkrepljuju ga sljedeim dokazima:

    1. Talk b. Ali prenosi hadisu kojem stoji da je on pitao Allahovog Poslanika, sallallahu

    alejhi ve sellem, o ovjeku koji u namazu dodirne svoj polni organ, da li je duan da se

    abdesti? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: Ne, zaista je polni organ samo

    dio tebe.

    2. Osnova je postojanje istoe tj. abdesta i od ove osnove se ne moe odstupili osim uz jak

    i jasan dokaz, a hadisi koje prenose Busra bint Safvan i Ebu Hurejre r.a. su slabi pa samim tim

    kaemo da je osnova postojanje abdesta a ne njegovo gubljenje a znamo da je Poslanik,

    sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Osoba ne odstupa od namaza dok ne uje zvuk ili ne osjeti

    miris.

    Tree miljenje: Dodirivanje polnog organa sa strau kvari abdest dok dodirivanje bez strasti

    ne kvari abdest. Ovo miljenje u sebi objedinjuje dokaze oba prethodna mljenja. Dakle,

    imamo spoj izmeu hadisa kojeg prenosi Busra r.a. i hadisa kojeg prenosi Talk b. Ali r.a.

    Fikhsko pravilo nalae da se najprije pokuaju objediniti dokazi prije nego to se pristupi

    postupku traganja za preferirajuim miljenjem, jer prilikom objedinjavanja miljenja u obzir

  • 34

    se uzimaju dokazi obje skupine dok se prilikom odabira preferirajueg miljenja u principu

    uzimaju dokazi jedne skupine dok se dokazi druge skupine ostavljaju po strani.

    U prilog ovom miljenju idu i rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ...zaista je polni

    organ samo dio tebe. Zaista, ako dodirne svoj polni organ bez strasti onda je to kao da si

    dodirnuo bilo koji drugi organ na svome tijelu i pri tome ne gubi abdest. S druge strane,

    dodir polnog organa sa strau kvari abdest jer postoji mogunost da e takav dodir dovesti do

    izlaska neega to e pokvariti abdest a da ti i ne osjeti da je tekuina izala. Dakle, ako se

    polni organ dodire sa strau onda je osoba duna da abdesti, dok dodir bez strasti za sobom

    ne povlai obavezu uzimanje abdesta.

    etvrto miljenje: Onome ko dodirne svoj polni organ mustehab (pohvalno) je da se abdesti,

    pa makar taj dodir bio sa strau. Ovo miljenje zastupa ejhul-islam Ibn Tejmijje. Ako

    kaemo da je abdest mustehab u ovoj situaciji to znai da ima utemeljenje u erijatskim

    tekstovima i da shodno tome izvrilac zasluuje nagradu. Takoer, abdest u ovoj situaciji je

    pohvalno uzeti iz predostronosti.

    Saetak i zakljuak: Ako ovjek dodirne svoj polni organ pohvalno je da se nakon toga

    abdesti bez obzira da li taj dodir bio sa ili bez strasti. No, ako dodir bude sa strau onda je

    miljenje koje kae da je obavezan da se abdesti izrazito jako, ali ja ne obavezujem druge na

    to miljenje mada je za osobu bolje da iz predostronosti uzme abdest nakon dodira polnog

    organa sa strau. Ovo je miljenje ejh Usejmin, rahimehullah, iznio u komentaru knjige

    erhul-Mumti'.

    Nakon ovoga ejh Usejmin, rahimehullah, u komentaru knjige Bulugul-meram (1/256) kazao

    je da je osoba koja svoj polni organ dodirne sa strau obavezna da uzme abdest, dok dodir

    polnog organa bez strasti ne kvari abdest.

    Shodno ovome kaemo da strastveno dodirivanje polnog organa prilikom uzimanja gusula za

    sobom povlai obavezu da osoba nakon gusula uzme abdest. S druge strane, ako dodirivanje

    polnog organa ne bude sa strau u tom sluaju osoba nije duna da se abdesti po zavretku

    gusula.

    Izvor: http://islamqa.com/ar/ref/82759

  • 53

    .

    " " : " :

    : : ( :

    . ) : ( -1

    : ( -2 . ) : (

    -3 .

    : :

    : 1 . ) : (

    . 2 . : (

    .

    :

    .

  • 63

    : (

    .

    . : ( : (

    . :

    :

    .

    :

    . -1

    - 2 : (

    .

    : - 3 .

    :

    :

    .

    :

    . "

  • 73

    259/1 " " (

    .

    .

    :

    184 (444 : ( ( .

    .

    .

    : " 44/1 "" (

    . "

    , : " : 94/9 "" (

    . "

    : " , ,

    " ;

    ." . : . " 211/1 "" (

    .

  • 38

    Propisi vezani za menstruaciju?

    Pitanje: ta je ena duna uiniti ako, vjerujui da je menstruacija prestala, pone

    obavljati namaz te zatim otkrije ponovnu pojavu krvi ili druge tekuine? Po emu se razlikuje

    istihaza od hajza i kako je prepoznati?

    Odgovor: Poremeaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko istoe,

    namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to veu. S obzirom da se mjeseni ciklus (hajz)

    mijenja shodno ivotnoj dobi i tjelesnom stanju ene, potrebno je ukazati na pravila koja

    reguliu ovaj propis na osnovu kojih ena moe znati propise istoe ma kakve promjene se

    desile.

    Prvo: Kod veine ena mjesenica traje 6 ili 7 dana, a period istoe 23 ili 24 dana, ali

    deava se i da traje vie ili manje od toga. Mnogi islamski pravnici miljenja su da mjeseni

    ciklus ene traje najkrae no i dan, a najdue 15 dana. Ibn Tejmijje smatra da ne postoji

    najkraa i najdua granica, nego kad god se pojavi krv hajza sa svojim poznatim osobinama,

    to se smatra menstruacijom, bez obzira trajala ona dugo ili kratko. Rekao je: Hajz je naziv za

    koji je Uzvieni Allah vezao mnoge propise u Kuranu i sunnetu, ne odredivi njegov najkrai

    i najdui period, niti duinu perioda istoe izmeu dva hajza, iako je to pitanje uestalo i

    ummet je u potrebi za poznavanjem njegovih propisa. Lingvistiki, hajzom se naziva, bez

    razlike, dui ili krai period, a ko u tome odredi neku granicu, nije postupio u skladu sa

    Kuranom i sunnetom. (Medmuul-fetava, 19/237)

    Drugo: Zavretak ciklusa prepoznaje se po jednom od dva znaka:

    pojavom bijele tekuine koju maternica isputa na kraju ciklusa,

    potpuni prestanak curenja.

    ene, ashabijke, pitale su Aiu, radijalahu anhuma, o znakovima po kojima se zna

    prestanak hajza, te kada bi se na pamuku nakon to ga stave na mjesto hajza vidjeli tragovi

    ute tekuine, govorila bi: Ne pourujte (ne mislite da je hajz zavrio) sve dok ne vidite

    bijelu tekuinu. (imam Malik, Muvetta, br. 128; Bejheki, El-Kubra, br. 1486, hadis je sahih

    po ocjeni Albanija, Irvaul-galil, br. 198)

    Ako se nakon zavretka uobiajenog ciklusa ponovo pojavi uta ili smea tekuina,

    pojava te tekuine ne tretira se hajzom. Na to ukazuje predaja Ummu Atijje, radijallahu anha:

    utu i smeu tekuinu, nakon istoe, nismo smatrali niim. (Ebu Davud, br. 307, hadis je

    sahih po ocjeni Albanija, a Buharija ga biljei bez rijei nakon istoe, br. 326) Nismo

    smatrali niim, tj. nismo smatrali hajzom, meutim pojava te tekuine kvari abdest. Ako se

    ova uta ili smea tekuina pojavljuje u uobiajenom periodu ciklusa, ili prije pojave znakova

    zavretka hajza, tretira se hajzom.

    Tree: Po pitanju prestanka istjecanja krvi u periodu mjesenog ciklusa, kao naprimjer

    da jedan dan postoji curenje, a drugi ne i sl., uenjaci imaju dva razliita miljenja:

    Hanefijski i afijski mezheb stanovita je da se istoa koja se pojavi u periodu hajza

    takoer tretira hajzom. Ovo miljenje izabrao je Ibn Tejmijje, jer se u tom sluaju bijela

    tekuina, koja je znak istoe, nije pojavila, te kada bi se tretiralo istoom to bi bila tekoa,

    jer ena bi bila obavezna kupati se svaki ili svaki drugi dan.

  • 39

    Malikijski i hanbelijski mezheb stanovita je da se vrijeme u kojem se pojavljuje krv

    tretira hajzom, a da se vrijeme u kojem nema krvi tretira istoom, osim ako to stanje potraje

    vie od 15 dana, onda je to istihaza o kojoj e slijediti detaljniji govor. Po ovom miljenju,

    kada curenje prestane, ena je duna okupati se i tretira se istom, te kada se ponovo vrati krv,

    ponovo je u hajzu. Ovo miljenje je preferirajue, jer krvarenje je znak hajza, a prestanak

    curenja je znak istoe, osim ako prestanak krvarenja traje krae od jednog dana, u tom

    sluaju nee se tretirati istoom, kao to to istie hanbelijski uenjak Ibn Kudame, jer

    obaveznost kupanja u kraem periodu od toga predstavlja tekou. Prema tome, prekid krai

    od jednog dana ne smatra se istoom osim ako na to ukazuju posebne okolnosti, kao

    naprimjer da se prekid pojavi na kraju uobiajenog perioda mjesenice ili da se pojavi bijela

    tekuina koja je znak zavretka ciklusa. (El-Mugni, 1/399, Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije,

    18/304, Ibn Usejmin, Ahkamud-dimait-tabiijje, 11)

    etvrto: Menstrualni ciklus moe postati dui u odnosu na uobiajeno trajanje, kao to

    moe postati krai. Sve dok traje curenje krvi tipinih osobina, koje e kasnije biti pojanjene,

    ena je u hajzu. Ako ena vidi znakove istoe i vjeruje da je ciklus prestao te se okupa i

    tretira se istom, zatim ponovo uoi krv hajza, to se tretira nastavkom prethodnog

    menstrualnog ciklusa i ponovo e ostaviti namaz i sve to je hajzom zabranjeno. Meutim,

    ako se krvarenje nakon istoe pojavljuje tokom veine vremena ili na nain da ena zna da to

    nije hajz, onda se ta krv tretira istihazom. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji

    postavljeno je sljedee pitanje: Mjeseni ciklus kod mene nekad traje devet, a nekad deset

    dana. Nakon to postanem ista i radim kune poslove, ponovo mi se pojavi krvi u

    isprekidanim intervalima. Kada mi se ponovo vrati krv nakon uobiajenog ciklusa, da li mi je

    dozvoljen post, namaz i umra? Odgovor: Mjeseni ciklus kod tebe je u onom periodu u

    kojem ti obino dolazi hajz, a to je deset ili devet dana. Kad krv prestane curiti nakon devet ili

    deset dana, okupaj se te klanjaj, posti i obavljaj tavaf, a tvom muu je dozvoljen odnos s

    tobom. Krv koja se pojavi nakon uobiajenog ciklusa zbog kretanja pri poslu ili neeg drugog

    neoekivanog, nije krv hajza, nego je to krv koja se pojavljuje zbog odreene bolesti i

    poremeaja. Ta krv te ne spreava da klanja, posti, tavafi i tome slino, nego je oisti poput

    ostalih neistoa, zatim uzmi abdest za svaki namaz te klanjaj, tavafi, ui Kuran i sl.

    (Fetaval-ledne, 5/388)

    Peto: Stalno curenje krvi ili sa kraim prekidima, kao to je dan ili dva u mjesecu,

    naziva se istihaza. U pravilu, krv koja se pojavljuje kod ene tretira se hajzom osim ako je

    curenje kontinuirano i traje veinu mjeseca, po miljenju Ibn Tejmijje ili traje vie od 15 dana

    po miljenju veine uenjaka, u tom sluaju se tretira istihazom. Krv istihaze razlikuje se od

    krvi hajza u sljedeem:

    Krv hajza je crne boje, dok je krv istihaze prirodna boja krvi.

    Krv hajza je gusta, dok je krv istihaze rijetka.

    Krv hajza je neugodnog mirisa za razliku od krvi istihaze.

    Krv hajza izlazi iz maternice, a krv istihaze iz vene.

    Krv hajza se ne grua kada se pojavi, za razliku od krv istihaze.

    Propisi istihaze razlikuju se od propisa hajza u tome da se za vrijeme hajza ena tretira

    neistom i u tom periodu ostavlja namaz, dok se u istihazi tretira istom i ne ostavlja namaz.

  • 40

    Meutim, u istihazi ena e, ako je curenje konstantno ili se pojavi prije nastupanja sljedeeg

    namaza, pred svaki namaz oistiti se i sprijeiti izlazak krvi ulokom i sl., zatim e se abdestiti

    i klanjati. Ako se nakon ienja i abdesta za vrijeme namaza pojavi krv istihaze, to nee

    pokvariti namaz.

    esto: Istihaza moe imati tri razliita stanja:

    Prije pojave istihaze ena je imala poznat period u kojem je nastupao mjeseni ciklus. U

    tom sluaju e taj isti period tretirati hajzom, a ostalo vrijeme istihazom. Kao naprimjer, da

    ena ima redovan ciklus est dana na poetku svakog hidretskog mjeseca, zatim joj se pojavi

    istihaza tako da ima konstantno curenje, u tom sluaju prvih est dana svakog hidretskog

    mjeseca je hajz, a ostalo vrijeme istihaza. Na to ukazuje predaja u kojoj se navodi da je

    Fatima bint Ebi Hubej rekla: Allahov Poslanie, meni stalno dolazi krv tako da nikad nisam

    ista, da li u ostaviti namaz? Ne, to je krv iz vene. Ostavi namaz onoliki broj dana koliko ti

    je trajao hajz, a zatim se okupaj i klanjaj, odgovorio je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-

    selam. (Buharija, br. 325).

    Prije pojave istihaze ena nije imala kontinuiran mjeseni ciklus, nego se pojavom

    menstruacije pojavila i istihaza. U ovom sluaju mjerilo prepoznavanja hajza je razlika u

    osobinama krvi. Ako ena moe prepoznati krv hajza na osnovu boje, mirisa, bolova koji

    prate njenu pojavu i sl., period u kojem se pojavljuje takva krv je hajz, a ostalo vrijeme, kada

    se pojavljuje krv drugih osobina je istihaza. Dokaz su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve

    sellem, Fatimi bint Ebi Hubej: Kada se pojavi krv hajza, to je crna krv, neugodnog mirisa,

    kada se to pojavi, ostavi namaz, a kada bude drugaije, abdesti se i klanjaj, jer to je krv iz

    vene. (Ebu Davud, br. 286, i Hakim, br. 618, hadis u sebi ima slabosti, ali su uenjaci

    prihvatili postupanje po njemu)

    Prije pojave istihaze ena nije imala kontinuiran mjeseni ciklus niti je u stanju razlikovati

    krv hajza od krvi istihaze. U tom sluaju ravnat e se prema ciklusu veine ena tako da se

    tretira u hajzu est ili sedam dana poevi od prvog vremena u kojem je vidjela krv, a nakon

    toga u istihazi. Naprimjer, ako vidi krv petog u mjesecu, zatim curenje traje a ne uoava se

    razlika na osnovu koje bi se prepoznala krv hajza, u tom sluaju ena je u hajzu est ili sedam

    dana poevi od petog dana svakog mjeseca. Dokaz su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve

    sellem, Hamni bint Dah, radijallahu anha, ashabijki kojoj se pojavila istihaza: U hajzu si

    est ili sedam dana, u Allahovom znanju, a zatim se okupaj... (Ahmed, br. 27514, Ebu

    Davud, br. 287, Tirmizi, br. 128, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Rijeima Poslanika: est

    ili sedam dana, misli se da treba vidjeti ta je od to dvoje blie njenom stanju ravnajui se

    prema enama njene starosti i njenoj rodbini. Uzvieni Allah najbolje zna!

    Odgovorio: Mr. Hakija Kanuri

  • 41

    Da li se pri odlasku na seddu sputaju prvo koljena ili ruke

    Pie: Amir I. Smaji

    Zahvala pripada Allahu, delle e'nuh, Gospodaru svih svjetova. Donosimo salavat i

    selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu, ashabe i sve istinske

    sljedbenike do Sudnjega dana.

    Islamski uenjaci po ovom pitanju imaju tri miljenja:

    Prvo miljenje: Da se koljena sputaju prije ruku.

    Ovaj stav je zastupala veina islamskih uenjaka1, od kojih su: Ibrahim En-Neha'i,

    Muslim b. Jesar, Ebu-Kilabe, Muhammed b. Sirin, Sufijan es-Sevri, Ebu-Hanife, Abdullah b.

    Vehb, afija, Ahmed b. Hanbel, Ishak b. Rahuje, Ibn-Huzejme, Ibnul-Munzir, Tahavi,

    Hattabi, Hazimi, Ibnul-Kajjim, Ibn-Abdulhadi i drugi.2

    To je i zvanini stav u hanefijskom3, afijskom4 i hanbelijskom5 mezhebu.

    Najvjerodostojnije na emu su zasnovali svoj stav je hadis koji prenosi erik, od

    Asima b. Kulejba, od njegovog oca, a on od Vaila b. Hudra, radijallahu anhu, da je rekao:

    "Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi inio seddu da sputa

    svoja koljena prije ruku, a kada bi se dizao podigao bi ruke prije koljena."

    Hadis su zabiljeili imami: Ebu-Davud (838), Nesa'i (1089), Tirmizi (268) i Ibn-

    Made (882) u Sunenima, Ibn-Huzejme (626) i Ibn-Hibban (1912) u Sahihima, Darimi (1320)

    i Darekutni (1/345) u Sunenima i drugi.

    Hadis su vjerodostojnim ocijenili: Ibn-Huzejme, Ibnul-Munzir, Ibn-Hibban, Hakim,

    Tahavi, Begavi, Ibnul-Kajjim, Zehebi, Ibnul-Mulekkin i drugi.6

    1 Kao to to kau imami Tirmizi, Begavi, Ibn Redeb i drugi. Vidi: Sunen Tirmizi 2/56 kod hadisa br. 268, erhu-

    sunne 3/134, i Fethul-Bari 5/91.

    2 Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe, Mebsut 1/11 od Muhammeda E-ejbanija, Evsat 4/375, , Sahih Ibn

    Huzejme 1/319, erhu me'anil-asar 1/255, erhu Sahihil-Buhari 2/422 od Ibn-Bettala, E-erhul-kebir 1/554 i El-

    Mugni 1/589, Zadul-me'ad 1/223, Tenkihu-tahkik 1/401, Fethul-Bari 5/91 od Ibn-Redeba, erhu Sunen Ebi-

    Davud 4/23 od Ajnija, Nejlul-evtar 4/275.

    3 Vidi: Mebsut 1/11, Beda'ius-sanai 1/210, Muhitul-burhani 2/55, Mebsut 1/57 od Serhesija, Tebjinul-hakaik

    1/116, Behrur-raik 1/335, Haijetu Ibn Abidin 1/497-498, Multekal-ebhur, 1/146, El-Lubab 1/37.

    4 Vidi: El-Umm 1/113, E-erhul-kebir 3/472, El-Muhezzeb 1/75-76, El-Vesit 2/140, El-Medmu'a 3/421,

    Menhedut-tulab 1/11, El-Havil-kebir 2/285.

    5 Vidi: E-erhul-kebir 1/554 i El-Mugni 1/589 od Ibn Kudame, erh Zerkei 'ala muhtesaril-Hireki 1/181, El-

    Furu'u 2/200, El-Insaf 2/48, Keaful-kana'a 1/391, Menarus-sebil 1/133.

  • 42

    Ali ispravno je da je ovaj hadis da'if-slab, kao to su to zastupali Buhari, Tirmizi,

    Nesai, Ibn Ebi-Davud, Darekutni, Bejheki, Ibn-Redeb, Ibn-Hader, Hazimi, Ibn Sejjidi-Nas,

    Mubarekfuri, Albani i drugi7, radi ravije erika b. Abdullaha el-Kadija, koji se izdvojio u

    prenoenju ovog hadisa.

    Imam Ebu-Zur'a er-Razi o njemu je rekao: "Mnogo je grijeio..." A imam Ebu-Hatim

    veli: "Imao je greaka."8

    Imam Tirmizi: "erik b. Abdullah je imao mnogo greaka."9

    Imam Darekutni: "erik nije jak prenosilac u hadisima sa kojima se izdvoji."10

    Imam Bejheki: "Veina uenjaka nije uzimala hadise koje on prenosi kao dokaz."11

    Devheri veli: "Pogrijeio je u etiri stotine hadisa"12

    Hafiz Ibn-Hader: "Mnogo je grijeio, njegovo pamenje se poremetilo kada je postao

    kadija u Kufi..."13

    Svoj stav su, pored hadisa, zasnivali i na tome to se vjerodostojno prenosi od voe

    pravovjernih Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, da je tako postupao.14

    Takoer, prenosi se i od njegovog sina Abdullaha b. Omera, radijellahu anhuma, da je

    tako postupao.15

    Taj stav se prenosi i od uenika Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu.16

    6 Vidi: Sahih Ibn Huzejme 1/318, El-Evsat 4/375, Sahih Ibn Hibban 5/237, Mustedrek 1/349, erhu me'anil-asar

    1/255, erhus-Sunne 3/134, Zadul-me'ad 1/230, Bedrul-munir 3/657 od ibnul-Mulekkina.

    7 Vidi: Ilelu Tirmizi kebir 1/70, Sunenu-Darekutni 1/345, Sunenul-kubra 2/99, Tenkihu-tahkik 1/399, Fethul-Bari

    5/89-90 i erhu ileli Tirmizi 1/33 od Ibn Redeba, Bedrul-munir 3/656, Et-Telhisul-Habir 1/617 i Bulugul-meram

    br. 310-312 od Ibn Hadera, Nejlul-evtar 4/273-281, Tuhfetul-ahvezi 2/117-119 i Irvaul-galil 2/75 od Albanija.

    8 Vidi: Tehzibu-tehzib 4/295.

    9 Vidi: Ilelu Tirmizi El-Kebir 1/69.

    10 Vidi: Sunenu-Darekutni 1/345.

    11 Vidi: Es-Sunenul-kubra 10/271.

    12 Vidi: Tehzibu-tehzib 4/295.

    13 Vidi: Tekribu-tehzib 1/417.

    14 Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe i erhu me'anil-asar 1/256 od Tahavije.

    15 Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe.

    16 Vidi: Musannef 1/264 od Ibn Ebi ejbe i Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba.

  • 43

    Ibrahim en-Neha'i je prezirao da se sputaju ruke prije koljena i govorio bi: "To ne radi

    osim onaj ko je lud!"17

    Od dananjih uenjaka na tom stavu su Ibn-Baz, Ibn-Usejmin, Atijje Salim, Abdullah

    el-Dibrin, Salih el-Fevzan, Abdullah el-Fevzan i drugi.18

    Drugo miljenje: Da se ruke sputaju prije koljena.

    Ovo miljenje je zastupala skupina islamskih uenjaka, od kojih su: Hasan el-Basri,

    Malik b. Enes, Ahmed b. Hanbel (u jednoj predaji od njega), Evza'i, Ibn-Hazm, Ebu-Bekr b.

    el-Arebi, Ibn Sejjidi-Nas, Turkumani i drugi.19

    To je i zvanini stav u malikijskom20 i zahirijskom mezhebu.21

    Najvjerodostojnije na emu su zasnivali svoj stav je hadis koji prenosi Muhammed b.

    Abdullah b. Hasan, od Ebu-Zinada, ovaj od E'areda, a on od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu,

    da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas ini seddu

    neka se ne sputa kao to se sputa deva, neka spusti ruke prije koljena."

    Hadis su zabiljeili: Ahmed (8955) u Musnedu, Ebu-Davud (840), Nesa'i (1091),

    Tirmizi (269), Darekutni (1/344) i Darimi (1321) u Sunenima, Bejheki (2739) u Es-Sunenul-

    kubra i drugi.

    Hadis su vjerodostojnim ocjenili: Ibnul-Devzi, Nevevi, Munziri, Ibn-Hader, Ibnul-

    Mulekkin, Sujuti, evkani, Mubarekfuri, Ahmed akir, Albani i drugi.22

    Ali, ispravno je da i ovaj hadis jeste da'if-slab, kao to su to zastupali Buhari, Tirmizi,

    Ibn-Adijj, Darekutni, Tahavi, Bejheki, Hamza Kinani, Ibn-Abdulhadi, Zehebi, Ibn-Redeb,

    17 Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe i Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba.

    18 Vidi: Medmu'ul-fetava Ibn Baz 11/151-152, erhul-mumti'a 3/110-113, erh Bulugil-meram 66. predavanje

    od Atijje Salima, erh ehseril-muhtesarat 7. predavanje od Ibn Dibrina, Munteka min fetava Fevzan 3/20,

    Ahkamu huduril-mesadid od Abdullaha Fevzana str. 164.

    19 Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe, Evsat 4/375, El-Muhalla 4/129, E-erhul-kebir 1/554, El-Mugni 1/589,

    Devheru-nekijj 2/100, Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba, Tuhfetul-ahvezi 2/121.

    20 Vidi: Bidajetul-mudtehid 1/138, Et-Tadu vel-iklil 1/541, Ez-Zehire 2/195, Dami'ul-ummehat str. 97, Haijetu

    Adevi 1/337, Mevahibul-delil 2/247, Fevakihu-devani 1/467, E-erhul-kebir 1/250 od Derdira, Semeru-dani str.

    110, Minahul-delil 1/263.

    21 Vidi: El-Muhalla 4/129.

    22 Vidi: Et-Tahkik 1/388 od Ibnul-Devzija, Hulasatul-ahkam 1/403 od Nevevija koji kae da je lanac prenosilaca

    ovog hadisa dobar, Bulugul-meram br. 310-312, Tejsir bi erh dami'i-sagir 1/207, Nejlul-evtar 4/280-281,

    Tuhfetul-ahvezi 2/120, El-Muhalla 4/129, Irvaul-galil 2/78.

  • 44

    Munavi i drugi23, radi ravije Muhammeda b. Abdullaha b. el-Hasana, koji se izdvojio u

    prenoenju ovog hadisa od Ebu-Zinada, a to se ne prima od njega zbog nedovoljne

    pouzdanosti.

    Kae imam Buhari o njemu: "Niko pored njega nije prenio ovu predaju od Ebu-

    Zinada, i ne znam da li je sluao hadise od Ebu-Zinada ili ne."24 Kae imam Ibn Adijj: "Nije

    sluao hadise od Ebu-Zinada"25

    Hadis ima i drugih prigovora, ali, zadrat emo se na ovoj mahani.

    Svoj stav su, pored hadisa, zasnovali i na tome to se vjerodostojno prenosi od

    Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je tako postupao.26

    Imam Evza'i kae: "Zatekao sam ljude da sputaju ruke prije koljena."27

    Kae Ibn Ebi-Davud: "To je stav sljedbenika hadisa."28

    Od dananjih uenjaka na tom stavu su: Mubarekfuri, Albani, Muhammed Muhtar

    enkiti i drugi.29

    Tree miljenje: Da e izabrati ono to mu je lake.

    Ovaj stav je zastupala skupina islamskih uenjaka, od kojih su: Katade, Malik (u

    jednoj predaji od njega), Ahmed (u jednoj predaji od njega), Nevevi, Ibn-Tejmijje i drugi.30

    23 Vidi: Et-Tarihul-kebir 1/139, Sunen Tirmizi 2/58 br. 269, El-Kamil fi du'afa 6/238, Es-Sunenul-kubra 2/100,

    Tenkihu-tahkik 1/401, Tenkihu kitabi tahkik 1/168, Fethul-Bari 5/89-90 od Ibn Redeba, Tejsir bi erh dami'i-

    sagir 1/207, Muhteleful-hadis inde imam Ahmed 1/465-466 od dr. Abdullaha b. Fevzana.

    24 Vidi: Et-Tarihul-kebir 1/139.

    25 Vidi: El-Kamil fi du'afa' 6/238 i Muhteleful-hadis inde imam Ahmed 1/465.

    26 Predaju je spomenuo imam Buhari u svome Sahihu bez lanca prenosilaca. Vidi: Fethul-Bari 2/375 od Ibn

    Hadera. Sa spojenim lancem prenosilaca je biljei Ibn Huzejme u Sahihu (627).

    27 Vidi: El-Mesail 1/147/1 od Merruzija, sa vjerodostojnim senedom do imama Evza'ija kao to spominje ejh

    Albani u Sifetu salatin-Nebijj str. 122.

    28 Govor Ibn Ebi Davuda nisam naao sa senedom do njega, ali ga spominju mnogi uenjaci u svojim djelima.

    Vidi: Nejlul-evtar 4/275 i Tuhfetul-ahvezi 2/119.

    29 Vidi: Tuhfetul-ahvezi 2/124, Sifetu salatin-Nebijj str. 122, erhu zadil-mustekni'a 41. predavanje od ejha

    enkitija.

    30 Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe, El-Medmu 3/421, Medmu'ul-fetava Ibn Tejmijje 22/449, Fethul-Bari

    5/91 od Ibn Redeba, Fethul-Bari 2/376 od Ibn Hadera, Mevahibul-delil li erhi muhtesaril-Halil 2/247.

  • 45

    Od dananjih uenjaka: Ibn-Baz31, Sulejman Ulvan, Abdullah b. Fevzan, Abdulaziz et-

    Tarifi i drugi.32

    Svoj stav su osnovali na tome to se nita vjerodostojno ne prenosi od Allahovog

    Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po tom pitanju.

    To potvruje i injenica to se od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve

    sellem, prenosi da su postupali i po jednom i po drugom miljenju, to ukazuje da se o tome

    ne prenosi nita posebno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer bi ashabi bili

    prvi koji bi po tome postupali i na to podsticali.

    I ovo je najispravnije i preferirajue miljenje, a Allah, delle e'nuh, najbolje zna.

    31 Iako je smatrao da je pree da se sputaju koljena prije. Vidi: Medmu'ul-fetava Ibn Baz 11/151-152.

    32 Vidi: erhu Mukiza str. 28 od Sulejmana El-Ulvana i Sifetu salatin-Nebijj str. 130 od Et-Tarifija.

  • 46

    Smijanje u namazu - kvari li abdest i namaz

    Pie: Amir Durmi

    Tuga i radost su osnovne emocije kojima svaki insan ispoljava svoje unutarnje

    pozitivno ili negativno raspoloenje. Tuga je najee popraena plaem, a radost smijanjem.

    Sk