HISTORIJSKA GRAMATIKA

OBLICI DEKLINACIJA

Morfologija- znanost o oblicima deklinacija i konjugacijaHistorijska gramatika- tumači povijesni razvoj tumačeći vezu latinskog i indoeuropskog jezikaSvi oblici svakog jezika dijele se na: nomina i verbum Imenski oblici su pobliže označeni – genus(rod), numerus(broj) i casus(padež)Indoeuropski jez. Je imao tri roda, isto ima i latinski, no u romanskim jezicima se izgubio srednji rodGenus može biti prirodni= prema značenju

Gramatički= prema padežnom nastavkuNumerus= singular, plural i dual

U latinskom jeziku dual je odmah izgubljen, a zadržava se samo u nekim slučajevima:duo, ambo, octoCasus – indoeuropski je imao osam padeža: nom, akuz, dativ, gen, abl.(hrv.ga izgubio), lok i instr(lat.ga nema), vokativSinkretizam- pojava koja obilježava smanjenje broja padeža u pojedinim jezicimaSinkretizam padeža- spajanje dva ili više padeža u jedanLatinski ima 6 padeža: nominativ

Genitiv Dativ Akuzativ

Vokativ Ablativ ( združene funkcije 3 prajezična padeža- abl, lok,inst.)

Gramatička terminologija lat.j. grčkog je podrijetlaRimljani su često preuzimali grčki nastavak ili ga prevodili na latinski

1

LITERATURA:

1) LEUMAN- HOFMANN- SZANTYR – Lateinishe Grammatik- I. sv: laut und formenlehreII.sv: syntax und stilistik

Munchen, 1963- 65.6 2) A. MEILLET- J. VENDRYES- Traite de grammaire comparee des langues classique,

Paris, 1948.2

3) V. PISANI- Grammatica latina storica e comparativa, Torino, 1948.2

4) C.D.BUCK- A comparative Grammar of Greek and Latin,Chichago, 1948.2

5) JAN SAFAREWITZ- Zarys gramatyki historycznej jezyka lacinskieg, Varšava, 1953.6) F. SOMMER- Lateinishe Laut und Formenlehre, Heilderberg, 1914.2

7) E. KIECKERS- Historische Lateinische Grammatik, II.sv.: Formenlehre- Munchen,1931.8) A. ERNOUT- Morphologie historique du Latin, Paris, 1945.9) L. LAURAND- A. LAURAS- Manuel des etudes Grecques et Latines, I.sv. Grece

II.sv. Rome Paris, 1955.4

2

O- DEKLINACIJA

Tu spadaju imenice s osnovom na kratko o.

NOMINATIV SG.

O-osnove, kao i u prajeziku tvore u latinskom nom. sg. Imenice muškog i ženskog

roda dodatkom glasa –s. To se zove sigmatska tvorba. Sačuvani su nam oblici s natpisa:

Manios, Dvenos, Filios. U grčkom imamo istu tvorbu, to je naslijeđe iz

prajezika(hipos=equos). No, ovo je indoeuropski završetak i pošto nije potvrđen, označuje se

zvjezdicom*.

Indoeuropsko –os ostaje u latinskom do 3.st.pr.kr., a onda prelazi u –us.

Equos, servos > -os ostaje u pismu do kraja republike, ali ne i u izgovoru

Latinski je ovo –os nekada i sinkopirao(izbacivanje slova u sredini riječi). Kratko –o

osnove sinkopira se iza –r.

Npr. *agros > *agrs > *agers(s se pretvara u r-asimilacija) > *agerr > ager

R= er (sonatsko r) – ova promjena u er zbiva se na početku historijskog razvoja

Vox media- riječ koja može imati i pozitivno i negativno značenje

Sacer = svet(bogovima sunca), proklet(bogovima podzemlja), zavisi komu je

posvećen

Do sinkopiranja kratog o ispred r ne dolazi u sljedećim slučajevima:

a) ako je ispred r dugi vokal ili diftong

Claros > clarus

Securos > securus

Puros > purus

Tauros > taurus

b) u dvosložnim riječima s kratkim prvim slogom

erus

ferus

izuzetak: vir – uir- došlo je do sinkope zbog ostalih riječi koje označuju (rodbinske)

veze: pater, mater, uxor, sorror, mulier

GENITIV SG. – i (dugo)

3

Genitiv singulara kod o-osnova završava na dugo i. On je indoeuropskog podrijetla

ali nije opći indoeuropski nastavak. Nalazimo ga na talijanskom poluotoku u latinsko-

faliskičkoj(ali ne i u oskijsko umbrijskoj) skupini jezika, ali i u keltskoj skupini jezika( bila je

to grčko-italska i latinsko- keltska hipoteza zbog dugog – i).

Ovaj je nastavak uvijek bio monoftongičan: latini, vurbani, sacri

Sredinom 2.st.pr.kr. u pismu imamo –ei jer su se tada –e i –i diftong – ei – izjednačili

u izgovoru

DATIV SG.

U indoeuropskom prajeziku nastavak za dativ singulara kod svih osnova je

*ei(diftongičan nastavak) > o.

*equoei > * equoi

Numasioi > na najstarijem natpisu

-oi se monoftongiziralo pa imamo samo –o koje je ostalo u latinskom do kraja

razvoja( dugo –o jer je nekada bio diftongičan)

AKUZATIV SG.

Akuzativ singulara preuzima indoeuropski nastavak –m.

Luciom, Optvmom > latinsko –m se na kraju slabo artikuliralo pa se na najstarijim

natpisima nije ni pisalo.

U 3.st.pr.kr. om = um

VOKATIV SG.

U o- deklinaciji ni u prajeziku nije imao nastavak nego je bio jednak čistoj osnovi, ali

ne na –o nego na –e.

Eque, amice, patrone (etiam tu, mi filii!)

ABLATIV SG.

Kod o-osnova taj se padež u praitalskom(koji se razvio od indoeuropskog prajezika)

razvio od –od > o

Meretod > merito

Gnaivod > gnaeo

In publicod

D na kraju riječi iza dugog vokala ispada, a iza kratkog vokala ostaje( apud, aliud,

istud)

DATIV / ABLATIV SG.

Ova dva padeža završavaju isto

d.sg. equoei > * equoi > equo

4

abl.sg. equod > *equo

NOMINATIV PL.

Imenice svih osnova u indoeuropskom jeziku su imale *es

*o – es >- os(dugo o)

Ekuo –es > *ekvos – ovakav oblik pl. Se sačuvao u oskičkom jeziku ( s južne strane

Rima, južnije od Lacija). Imamo sačuvan ovaj oblik: NVVLANVS – (stanovnici Nole)

U Umbrijskom koji je blizak ovome imamo: IKVVINVS= Iguvini

Latinski je uzeo drugi završetak – završetak –oi, a takvu tvorbu nalazimo i u grčkom,

to je završetak pronominalne(zamjeničke) deklinacije.

*oi > ei > e > i (dugo) – do konca antike

Sačuvani su nam neki oblici koji pokazuju ranije etape razvoja: FOIDERATEI

PLOIRVME

GENITIV PL.

Imao je u prajeziku kod svih rodova i osnova nastavak –om.

Takav genitiv nalazimo u oskičkoj riječi NVVLANVUM- Nolanorum

U latinskom se ovaj –om pretvorio u : om(dugo o) > om(kratko o) > um (kratko u)

Od Plauta pa dalje (3.st.pr.kr.) normalan završetak za gen. pl. je orum, a on je nastao

analogijom na završetak g.pl. kod I.deklinacije koji se završava na –arum, jedna dekl. Djeluje

na drugu

Najstariji primjer za završetak orum, sačuvan je na Scipionovu natpisu iz 3.st.pr.kr. u

riječi koja glasi: DVONORO > BONORO > BONORU > BONORUM

No i onaj stari –um se sačuvao iz čisto praktičnih razloga, a oni su:

BARBARUM umjesto BARBARORUM

HORIFERUM umjesto HORIFERORUM

Kod dugih riječi:

CONSAGUINEUM mjesto CONSAGUINEORUM

MAGNANIMUM mjesto MAGNANIMORUM

Kod starih izraza mjera i novca:

NUMUM mjesto NUMORUM

MODIUM mjesto MODIORUM

SESTERTIUM mjesto SESTERTIORUM

5

DATIV / ABLATIV PL.

Latinski je za ovaj završetak uzeo prajezični instrumentalni završetak koji je bio

diftongičan –ois

*ois > * ois > *eis > *es > * is – dug je jer ima diftongično podrijetlo

AKUZATIV PL.

U indoeuropskom prajeziku nastavak za m.i ž.r. kod svih osnova i deklinacija bio je

–ns.

* -ons > * -os ( u lat)

-n ispred –s ispada uz naknadno produljenje prethodnog kratkog vokala

VOKATIV PL.

U prajeziku, nom i vok su se razlikovali po naglasku

U vokativu je stajao više na početku riječi

Pl. nom = vokativ

U latinskom se izgubio lokativ, ali ne sasvim

OSTACI LOKATIVA SG.

Kod –o osnova u indoeuropskom prajeziku lokativ se završavao na –oi ili –ei

nastavak(završetak osnove)

To je krajnji vokal osnove –o tj. –e i dodan lokativni nastavak tj. –i (kratko i)

U italskom više nema izbora nego se ovaj padež završavao ne –ei; npr. u oskičkom

imamo : LVVKEI = lugus(u gaju)

U lat. npr. DELEI = na Delu ; DELEI > DELE > DELI – diftongičan

Lokativ se dakle, na koncu izjednačio sa genitivom

Domi = kod kuće

Belli = u ratu

Kod imena gradova, manjih otoka i poluotoka, a riječ je o lokativu o-deklinacije, tu

nalazimo oblike na –i koji odgovaraju na pitanje gdje?

BRUNDISII = u Brundiziju

SAMI = na Samu

DELI = na Delu

6

IMENICE SREDNJEG RODA

Imaju u sg. I pl. jednaka tri padeža: Nominativ

Akuzativ

Vokativ

Kod o-osnova ta tri padeža u sg. U indoeur. prajeziku tvorila se tako da je osnovi

dodan nastavak –m.

U početku ta tri padeža(u prajeziku) su završavala na dugo –a, koje je bilo identično

s dugim –a u N.sg. a-osnove

*iuga(staro indoeur. yuga) – jaram

Prvotno nije bio plural nego kolektivni singular, a da je tako objašnjava pojava u

grčkom: uz subjekt srednjeg roda u pluralu stoji glagolski predikat u singularu

U Latinskom, koji je preuzeo taj završetak već u prethistorijsko doba, to se

prajezično dugo –a pokratilo i to:

U riječima u jambskom pokraćivanju:

U- jamb > UU- (pirihij- brzi ples uz vatru)- a odavde je onda analogijom prodrto i u

druge imenice sr.roda, i vrlo rano, već u prethistorijsko doba postalo redoviti završetak n.ak.i

vok. Pl.sr.roda (- a,kratko).

U latinskom su sačuvani samo oblici na kratko a.

Kao i u drugim indo-eur. Jezicima i u lat. u sg.i pl. neutra imaju jednake završetke

kao m. i f.

O rodu imenica –o deklinacije

Imenice na –us i –er su muškog roda

A na –um su srednjeg roda

Ipak i kod o-osnova ima nešto imenica ženskog roda

U lat. se uzimaju imenice ženskog roda one imenice koje označavaju: stabla, zemlje,

otoke, poluotoke(shvaćeni kao bića koja rađaju)

Fagus, -i, f.- bukva

Populus, -i, f. – topola

Pirus,-i, f. –kruška(stablo) ,ali pirum,-i, n. Kruška(plod)

7

Ženskog su roda još neke izolirane riječi poput:

Albus, i, f. – trbuh

Humus,i, f. – tlo

Aegiptus,i, f.

Imenice sr.roda u nominativu završavaju na –m osim ove tri imenice koje završavaju

na –us a srednjeg su roda:

Vulgus,i,n. – svjetina

Virus,i,n. – otrov

Pelagus,i,n. – more(pučina)

Grčke riječi o-deklinacije

Grčki jezik bio je povlašten u latinskom jeziku. Nekim grčkim riječima ostavljali su

njihove nastavke.

-os = m. i f. - on = n.

U prozi se sklanjaju kao latinske riječi na –us i –um

Sicelus, ilium

U pjesništvu grč. riječi imaju grč. nastavke na

-os- za m. i f. Nom.sg. i

-on- za acc.sg. m. i f. I za n,acc,v sg.n.

U pjesništvu se smatralo kulturnim i elegantnim ostaviti grčke nastavke

Osobitosti nešto rjeđe u n.pl. osobito u starijem latinitetu u m.r. nastavak je –ae, a to

je ustvari grčki nastavak: Adelphae- braća

U grčkom ima mnogo vlastitih imena koja završavaju na –eis – takve riječi idu u trću

konsonantsku deklinaciju; u latinskom takva su imena prešla u o-deklinaciju

Orpheus- i, m

Međutim, i te imenice zadržavaju v.sg. iz grčke deklinacije koji je u grč.čista osnova

Orpheu

8

A- DEKLINACIJA

a- osnove bile su ind-eur. Prajeziku sve ženskog roda. Kasnije su se u nekim ind-

eur. Jezicima (grč.lat) javile i imenice m. roda ali u ograničenom broju.

Latinska se a- deklinacija što se tiče nastavaka, udaljila od prajezične i to pod

utjecajem analogije po o-osnovama.

NOMINATIV SG.

U indoeuropskom prajeziku n.sg. bio je jednak osnovi s dugim krajnjim –a.(bez

ikakva nastavka)

*equa

U latinskom n.sg. završava na kratko –a. Mensa, terra

Dugo –a : *toga > toga (najprije jambskim pokraćenjem)

Iz ovih jambskih riječi kratko –a se prenijelo analogijom u nom. i drugih a-osnova(a

to biva olakšano i time što se acc.sg. završava na –am - > a svaki vokal ispred –m se

pokraćuje, brojne riječi na –ia oduvijek su imale kratko a jer ovaj završetak u

lat.refleks od indoeur. završetka –ia

Ovaj završetak –ia predstavlja redukciju završetak –ia, a oni su prijevoju duljine i

kraćine

GENITIV SG.

U indeur. Nastavak *-as

U starom latinitetu zajamčen je nastavak as

U Livija Andronika nalazimo riječi : escas – hrana,jelo

Kod Nevija imamo: terras, facturas

Kod Enija nalazimo: ulas, familias( ovaj oblik se zadržao i u klas.latinitetu u pravnim

izrazima(PATER FAMILIAS)

U latinskom već vrlo rano umjesto ovog završetka –as naslijeđenog od indoeur.j.

javlja se novi završetak –ai. On je napravljen analogijom prema gen.sg. o-dekl. - >

osnovi na dugo a dodan je završetak –i i tako je završetak bio diftongičan npr. romai

No, ovo –ai najprije postaje dvosložno ai, pa jednosložno ai, a ono prelazi u –ae

Taj početni stadij možemo pratiti kod Enijeva stiha iz Annales:

9

OLLI RESPONDIT / REX ALBAI LONGAI

Enije je bio veliki autoritet pjesnicima, pa ovaj gen. na –ai, iz poštovanja prema

Eniju, počinju upotrebljavati neki pisci klasičnog perioda(1.st.pr.kr.- Vergilije,

lukrecije)

DATIV SG.

Već u prajeziku završavao na –ai, a to je postalo od krajnjeg vokala osnove i

nastavka za dativ sg. Svih –ei osnova i svih rodova u prajeziku

*ai < -a + ei

U starom lat. su nam sačuvani nastavci na –ai

DIANAI

FORTUNAI

U klasičnom latinskom –ai je prešlo u aec –ai > ae, i tako su se gen. i dat. izjednačili(

no podrijetlo im je različito)

AKUZATIV SG.

Za acc.sg.m.i f. kod svih osnova završetak je bio na –m ispred kojeg se indeur. dugo

–a , mijenja u –am(kratko a).

*-m *-am > - am

VOKATIV SG.

U prajeziku taj je padež bez nastavka kao i u nominativu, ali za razliku od

nominativa, osnova je bila u nižem prijevojnom stupnju. Nominativ se završavao na

dugo –a, a vokativ na kratko –a.

ABLATIV SG.

U prajeziku samo od o-osnova je postojao završetak za abl.sg. inače je u sg. ablativ

bio jednak genitivu kao u grčkom. No u latinskom imamo utjecaj analogije prema

ablativnom završetku –ad od o-osnova. Takav abl.sačuvao se u osk-umb. Skupini i

starijem latinitetu.

U oskičkom imamo toutad

U starolatinskom imamo(na natpisima) praidad, sentetndiad

No početkom 1.st.pr.kr. ovo –d se gubi iza dugog vokala pa se od tada ablativ

završava na –a(dugo) čime se razlikuje od nom. koji je kratko –a.

NOMINATIV PL.

U prajeziku nastavak za n.pl. za m.i f. je bio *-es, koji se nadodavao na osnovu, tj.

dugo –a.

*equa – es > equas a + es > as (u oba slučaja dugo a)

10

U oskičkom i umbrijskom –as je redovit nastavak za nom.pl. (scriftas)

Aasas(dugi vokal se piše podvostručeno; u oskičko-umbrijskom nema rotacizma)

I u latinskom bio je nekoć takav završetak nom.pl. –a osnova.

Gramatičari navode primjer: laetitias insperatas, no u latinskom rano,uz ovaj

izuzetak, prevladao je završetak –ai, analogijom prema o-osnovama. Nalazimo ga u

II.st. na jednom natpisu: TABELAI, DATAI

Onda ai > i ae

GENITIV PL.

U prajeziku završetak kod svih osnova i rodova je *-om

No a- osnovama već u praitalskom nalazimo završetak –asom koji potječe iz

zamjeničke

U lat. *-asom > * -azom > -arum

DATIV / ABLATIV PL.

U prajeziku imamo dvojaki završetak za te padeže – bhos ili – bhios

Bh- ove aspirate u lat. ne postoje a završno os prelazi u us, pa imamo –bus

Već u praitalskom u ovoj deklinaciji umjesto ovog završetka, nalazimo završetak –

ais, analogija prema o-osnovama i nastavku –ois)

U latinskom je taj završetak preko eis,es dalo is i na taj su se način našli zajedni

završeci –a i –o osnove s dr. Podrijetlom –ais > -eis > -es > is

Sačuvani su samo međustupnjevi na natpisu. SOVEIS (suis)

Već u predantičko doba završetak –is je postao normalnim oblikom za latinski dativ i

ablativ plurala kod a-osnove

U lat. nalazimo i nešto oblika na –abus, ali oni ne potječu iz prajezika,a to vidimo po

tome što tih oblika nema u drugim srodnim jezicima.

Objašnjavaju se kao unutar-latinski složeni oblici sa svrhom da bi se razlikovale

ženske imenice od sličnih muških

AKUZATIV PL.

U acc.pl.kod svih rodova i dekl. za m.i f. je –ns. U italskom stvoren je završetak –

ans, analogijom prema – ons u drugoj dekčlinaciji. U oskičkom imamo oblik viass-

vians.

VOKATIV PL.

Već kod prajezika je ovaj nastavak jednak nominativu.

OSTATAK LOKATIVA

11

Nastavak za lokativ u prajeziku je bio kod svih osnova *-i koji se dodavao osnovi –

a(dugo)

Ostatke lokativa u lat, nalazimo samo u imenima gradova(Romae) i u izrazima: domi

militiaeque( u miru i u ratu)

IMENICE MUŠKOG RODA

U latinskom se sklanjaju kao imenice ženskog roda (agricola)

TREĆA DEKLINACIJA

Ona obuhvaća više različitih osnova. Sve konsonantske, kratko –i osnove, dugo –i

osnove, dugo –u osnove i diftongične osnove.

One sve imaju zajedničke padežne nastavke.

KONSONANTSKE OSNOVE

Prema krajnjem konsonantu, osnove se dijele na:

1) osnove na eksplozivni ili opluzivni konsonant (opludere – zatvoriti)

a) labijalne osnove ops- opis (p, b, f)

b) guturalne osnove pax – pacis, rex – regis ( c, g, ch)

c) dentalne osnove nepos – nepotis, caput – capitis ( t, d)

2) osnove na likvide ( r, l)

a) osnove na –r: fur – furis, pater – patris, dator – datoris

b) osnove na l (kojih je manje) sol- solis, sal – salis

3) osnove na nazale ( m, n)

a) osnove na –m: hiems – hiemis

b) osnove na –n(kojih ima više): sermo –sermonis, homo- hominis,

nomen –nominis

4) osnove na –s ( kod ovih osnova –s među vokalima u svim padežima osim

nominativa ozvučuje se u –z i prelazi u –r, rotacizmom, iz tih padeža

analogijom –r je preneseno u nominativ- zato su se neke riječi izjednačile

s osnovama na –r. (honos– honoris, labos – laboris, flos – floris)

Pošto ima puno riječi konsonantske osnove, III. deklinacija se ponekad zove i

konsonantska deklinacija.

OSNOVE NA EKSPLOZIVNI ILI OPULZIVNI KONSONANT

NOMINATIV SG.

12

N. sg. kao u prajeziku, tako i u latinskom imenice m.i f. s ovom osnovom tvore

nominativ dodatkom glasa –S- sigmatski, dok n. u nom. nemaju nikakav nastavak(čista

osnova)

Cord, cordis- d ispada,u latinskom na kraju riječi ne može stajati konsonantska

osnova –rd.

Lact, lactis – ct, t ispada

Pred nominativnim nastavkom –S- mediac(zvučni kons.) prelaze u bezvučne

konsonante.

Miles ,milit

*milets > - is > - s = kod dentalnih osnova kod imenica m.i f. krajnji se dental

Asimilira sa nominativnim nastavkom –S- pa se najprije dobiju dva –s, a

Potom jedan ispada.

*merced –s > mercet – s > mercets – s > merces ; merces – edis (plaća)

GENITIV SG.

U prajeziku za gen.sg. su bila dva oblika : *es / - os = > u prijevoju

Kasnije u grč. završetak –os je generaliziran

U latinskom ( u starijem latinitetu) nastavak za g.sg. je bio –es i potvrđen je na

natpisima: APOLONES, VENERES

-e (kratko)- u završnom zatvorenom slogu (koji završava na konsonant) pravilno se

mijenja u –i(kratko)

-es > - is

Drugi genitivni završetak – os (redovit u grčkom) nalazi se u izvjesnim slučajevima u

latinskom, s tim da se –os mijenja u – us. – os > - us (regus, patrus)

Nominus(kratko u)- nalazi se povremeno sve do u kasno carsko doba(ograničen na

južnu Italiju). To se tumači ostatkom dublete – os, ili je pak prema grčkom uzeo ovaj

nastavak.

DATIV SG.

- ei > -e > - i (dugo)

Regei(potvrđeno)

Apolone

Na jednom natpisu nalazimo sve tri etape razvoja:

IVNONE SEISPITEI MATRI

Junoni spasiteljici majci

13

Ova međufaza se sačuvala u nekim stalnim pravnim izrazima

IVRE(dugo zatvoreno e) CIVILI STVDERE(studirati građansko pravo)

AKUZATIV SG.

*- m: *reg – m > regem = sonatsko m; *-ped-m > pedem

VOKATIV SG.

Kod osnova na eksplozivne konsonante, službu vokativa singulara preuzeo je

nominativ singulara.

ABLATIV SG.

- i (kratki) *reg –i > reg – e

I (kratko) > e (kratko)

NOMINATIV PL.

U prajeziku nastavak za m.i f. je *-es. Taj je nastavak u potpunosti zadržan u

grčkom. U latinskom, nastavak je – es: reges, victores, milites. To se tumači kao

unutarnja latinska pojava.

Analogijom –i –osnova međusobno su djelovale jedne na druge te je od i-osnova

preuzet ovakav nastavak: eies > ees > - es

No, u starijem latinitetu, kod Plauta 2 pol. 3.st. do poč.2.st. koji piše u stihovima te

kako je latinska poezija kvantitativna vidi se:

Fores

Pedes

a) utjecaj grčkog jezika

b) kaže se da su te riječi imale metričku vrijednost U - > UU i skratile su se u pirihij

po jambskom pokraćivanju

GENITIV PL.

Kod svih osnova i rodova u prajeziku nastavak – om

-om(dugo o) > - om(kratko o) > - um (kratko u) – dugo v se u latinskom

pokraćuje ispred završnog –m.

- reg – om > reg – om > reg – um

DATIV / ABLATIV PL.

- bhos > - bus; media aspirata, gubi se H pa ostaje samo media

Latinski jezik izbjegava teže konsonantske skupine da bi se izbjeglo stvaranje

nezgodnih konsonantskih skupina,a time i asimilacijama koje bi nužno izmjenile

oblik osnova i nastavaka

14

Latinski je za konsonantske osnove uzeo za dat, i abl.pl. nastavak od i- osnova –

ibus, analoška tvorba: regibus, militibus, pedibus

AKUZATIV PL.

* ns za m.i f. svih osnova u prajeziku

*-ns: *reg –ns > * regens > reges

N iza konsonanta postaje sonatsko, slogotvorno te imamo u latinskom otvoreno –n >

en, zatim –n ispred –s ispada uz naknadno produljivanje vokala, te je sada isti

završetak za nom. i acc.pl.

VOKATIV PL. = NOMINATIV PL. kod eksplozivnih osnova

KRATKO I- OSNOVE

U prijevojnom stupnju završavaju na –i(kratko) praznina, ei (punina)

NOMINATIV SG.

Muški i ženski rod je u prajeziku nominativ tvorio sigmatski

Tu su i brojni sinkopirani oblici, npr:

Pars < *parti –s

Među ovakve riječi se ubrajaju i nom.sg. na –es,npr.

Clad/es

Sad/es

Neke imenice imaju dvostruki N.sg. –is, - es

Aedes – aedis

Fames – famis

Nominativi na –es različito se tumače. Neki predstavljaju stare –es osnove npr.

predstavljaju stare –es osnove. Moles(gromada), moles-moletus

No, najveći dio ovih nominativa se tumači u znanosti dvostruko: da je to uzeto za

nom.sg. iz nom.pl. koji je shvaćen kao singular –aedes(sg) – kuća ljudi

Aedes(pl)- kuća božica

Drugi tumače da su to stare osnove na dugo –e, indoeuropski, ili osnove na dugi

diftong –ei.

Srednji rod pokazuje u nom. i acc. čistu osnovu npr. mare( nije osnova na e nego je

po glasovnom zakonu: kratko –i u završnom slogu daje kratko –e).

15

Animal< - animali (kratko –i je otpalo u završnom otvorenom slogu,((apokopa-

ispadanje jednog ili više glasova ili slogova, najčešće vokala, na kraju riječi)), došlo

je do pokraćenja dugog –a, jer je pravilo da se dugo –v u završnom zatvorenom slogu

pokraćuje; apokopu nalazimo kod višesložnih imenica srednjeg roda npr.

Bacchanal(kratko a) – bakanalska proslava

Tribunal(kratko a)- sudišta, sud

Exemplar – primjerak

GENITIV SG.

tu vidimo pojavu analogije. Po analogiji konsonantske osnova u gen. Sg. je uvijek

završetak na –is, a trebao bi biti –eis, jer je u prajeziku bila prijevojna punina

-is: *-eis-*puppeis -puppis,puppis,f.- krma broda

DATIV SG.

Kod svih osnova ima završetak na *-ei- uzeta je osnova u prijevojnom stupnju

punine

*-ei > *- ouei- ei> * -oui

-eiei> - eei> - ei> -i

AKUZATIV SG.

Prajezični nastavak kod svih osnova je –m.

U latinskom je prevladao završetak –em koji je stvoren analogno prema

konsonantskim osnovama. Postoji i drugo mišljenje da takvo –em nije preuzeto

analogijom od konsonantskih osnova nego da je u lat. postojao gl. zakon gdje

prajezično završno –im prelazi u –em i navode primjer: qui-m> quem

One acc. na –im (puppim, sittim) tumače tako da oni predstavljaju završetak ne na –

um nego –im, pa se dugo-i pokratilo ispred m i prelazi u kratko-e)

VOKATIV SG.

Funkciju v.sg. je preuzeo nominativ

ABLATIV SG.

Tu smo vidjeli da su u prajeziku neke osnove stvorile specifičan završetak za abl.sg.

o- osnova i prema njima se tvorio abl. za a- osnove, a analogijom prema njima je

stvoren završetak i-osnova na –id.

U oskičkom imamo slaagid(kraj,područje) – ovaj ablativ na –id prešao je analogijom

od –i osnova i na neke konsonantske osnove. Pa imamo na primjer airid(od aes,

aeris), a imamo i jedan natpis OVENTIONID(coonventionid, u skupštini).

16

No, završno –d ispred dugog vokala ostaje, no u klasičnom se gubi iza dugog-i, pa se

ablativ u klasičnom završava na dugo –i .(igni, siti, securi). No, kod većine dugih

osnova prevladao je –e(kratko), koji je preuzet analogijom od kons.osnova, npr. cive,

morte, ove, parte.

NOMINATIV PL.

Nominativ je tvoren od osnove koja se završavala na –ei(u prijevojnom stupnju

punine).

Kod muškog i ženskog roda nastavak je –es(kratko –e)

Ouei –es – i ispada,a ee se steže – ne vidimo nastavak nego završetak, es-nastavak se

stopio.

-es je preneseno anal. u nom.pl. svih kons.osn.

GENITIV PL.

U prajeziku završetak na –om

Ovdje je –i dio osnove,a –um gen. Nastavak.

U latinskom je nastavak –ium prenesen i na neke konsonantske osnove gdje je bio

nastavak –um, npr.

Dens-entis – dentium

Mur,muris- murium

U nekim je slučajevima teško odrediti je li riječ o –i-osnovama ili konsonantskim, a

nalazimo i dublete

Civitas- civitatium

Civtatum(u klas)

Mensis- mensium

Mensum

Znanstvena gramatika kaže da su neke imenice mogle imati dvojaku osnovu i na

kons. I na –i , ili je takvo stanje rezultat analogije

DATIV PL.= ABLATIV PL.

U prajeziku ova je osnova –bhos, u lat. nema ovih media aspirata pa imamo –bus

Oui-bhos> ouibus

Ovakav –ibus je preuzet za dat. I abl. pl. Kod kons.osnova da bi se izbjegle nezgodne

konsonantske skupine( regbus)

VOKATIV PL. = NOMINATIV PL.

Kod imenica m.r. kod svih osnova ima završetak –ns

17

*oui –ns – zbog glasovnih zakona lat.j. nije sačuvao ovaj završetak

U lat. postoji glasovni zakon da –n ispred –s ispada uz produljenje prethodnog

kratkog vokala, pa imamo završetak –is(dugo), no analogijom je uzet nastavak iz

konsonantskih osnova pa je završetak –es(dugo).

GRČKE RIJEČI TREĆE DEKLINACIJE

Kod grčkih riječi nalazimo uz pravilne lat.nastavke i grčke, osobito u poeziji, a to

znači u

g.sg. –os mjesto –is Eneidos, Davidiados

d.sg. – i(kratko), mjesto –i(dugo)

acc.sg. – a(kratko)/n mjesto em

18

U – DEKLINACIJA

Ima prajezično podrijetlo na -u(kratko);

Pojedini padeži su pokazivali razne prijevojne stupnjeve krajnjeg vokala u-osnova

- u(kratko) Pr.(prijevojni stupanj praznine) nom i acc.sg. i gen.dat i abl. pl.

- eu P (punina) dat.sg i nom.gen pl.

- Ou Po( punina o) gen.sg

- eu D (duljina e)

u lat.postoji prijevoj,ali u ostacima. Sačuvao se samo djelomično jer je razoren

unutarnjim lat.glasovnim promjenama. Zbog prethistorijskog akcenta u lat.je najviše

stradao prijevoj- zbog jakog intezivnog akcenta- kad je svaka riječ bila naglašena na

prvom slogu. Prijevoj se dobro sačuvao u staroindijskom i grčkom

ovdje imamo riječi svih triju rodova. Muški i ženski se ne razlikuju u sklonidbi(imaju

iste nastavke)

ima i nešto imenica srednjeg roda.

NOMINATIV SG.

Tvore nominativ dodatkom glasa –s, tj. sigmatski

Fructu –s, arcu –s

-s je dodano osnovi u prijevojnom stupnju praznine

GENITIV SG.

Fructu< -ous(nema * jer ovo nije rekonstrukcija)

- osnova u prijevojnom stupnju punine –o. Diftong –ou traje u latinskom do

2.st.pr.kr. pa će se tek u klasičnom monoftongizirati i dati –u(dugo)

DATIV SG.

Fructu –i< -eu-ei (ou> u + ei > -ui

U dat.sg. uzeta je osnova u pr.stupnju punine –eu, čemu je dodan nastavak za d.sg iz

prajezika –ei. Imamo na jednom natpisu SENATVEI

No u dat.postoji dubleta (fructui) ili fructu

19

Taj se završetak tumači da je nastao od osnove s prijevojnom duljinom pa se –eu

pokratio i dalo –ou

Fructu < -eu –eu –ou- u(dugo)

Kaže se i da je nastao analogijom prema i-deklinaciji

Nom.sg – is : - us

Acc.sg – im: -um; dat.sg –ei : -eu > - ou > -u(ovo je vjerojatnije)

AKUZATIV SG.

U prajeziku ima završetak –m, pa tako i ovdje

Fructu –m

Dodaje se osnovi u prijevojnom stupnju praznine

VOKATIV = NOMINATIV

ABLATIV SG.

Završava se na dugo –u – to je praitalska tvorba, a ne prajezična. U prajeziku abl.sg

je bio jednak genitivu( zato gr. Nema abl. nego genitiv apsolutni)

-u(dugo) je nastalo od starijeg –ud – analogijom po o-osnovama. Nema* jer imamo

na natpisu MAGISTRATVD.

NOMINATIV PL.

Fructeu-es > *fructoues> fructous > fructus

U prajeziku osnova je u prijevojnom stupnju punine –eu + nastavak za nom.pl u

prajeziku je –es. –eu još u praitalskom prelazi o –ou

Sinkopa e(kratko)

GENITIV PL.

U prajeziku nastavak je –om za sve osnove.

Ovdje se dodao osnovi u prijevojnom stupnju punine(eu) ili praznine(u), a rezultat je

isti.

Fructuum < fructu –om 8 vokal ispred –m se uvijek pokračuje)

DATIV PL. = ABLATIV PL.

-U + bhos > ubus

Osnova u prijevojnom stupnju praznine + bhos, no kratko u, koje se nalazi ispred

p,m,b(labijalnih kons.) u latinskom je imao promjenu po izgovoru – to nam jamči

Kvintilijan koji kaže da je to bio neki srednji glas između –u i –i (kao ii). Taj se glas

ranije pisao radije sa u(s dvi točke)

Optumus = optimus

20

Zbog ovakvog izgovora ovog –u ispred labijala prihvaćen je kasniji završetak –ibus u

klas.

No ostalo je nekoliko imenice koje imaju završetak na –ubus: quercubus, arcubus

AKUZATIV PL.

Kod svih osnova i rodova nastavak je –ns

Fructu-ns > -n ispred –s ispada uz produljenje prethodnog vokala > fructus

Osnova u prijevojnom stupnju praznine + nastavak –ns

VOKATIV PL. = NOMINATIV PL.

SREDNJI ROD

Cornu – rog

SG.

U prajeziku, a tako i u lat. imenice srednjeg roda kod svih osnova imaju tri padeža

jednaka u sg. i pl. U prajeziku bila je čista osnova u prijevojnom stupnju praznine –

usporedbom s drugim indoeur. Jezicima u prajeziku je postojala riječ medhu-

medovina, no u lat ove imenice nemaju kratko-u nego dugo –u.

1. ovo se tumači tako da jedni znanstvenici kažu da je to pl. Prajezični koji se

završavao na dugo –u, pl upotrijebljen u značenju sg

2. drugi kažu (vjerojatnije) da to nije pl ni sg nego da ovi oblici na dugo –u

predstavljaju prajezični dual koji je ovdje prešao kao singular. Većina sačuvanih

riječi se sačuvala kao par – rogovi(par rogova), koljena

PL.

Nom, acc, vok pl. završetak * -u(dugo), no u lat te imenice imaju u pl. završetak –

a(kratko), npr. comua- ovo je praitalski završetak koji nalazimo kod o-osnova, koje

su djelovale i na ove malobrojne osnove u- osnova.

U ostalim padežima lat.slijedi prirodu indoeuropskih jezika na taj način da su genitiv

i ostali padeži potpuno isti kao kod m. i ž. roda.

21

V. ILI E-DEKLINACIJA

Poput treće, i peta deklinacija obuhvaća različite osnove

Potpun sg. i pl. imaju samo dvije imenice: DIES, RES, a one su po podrijetlu prajezične

diftongične osnove.

U drugim jezicima = u prajeziku *dieu-s; *rei-s

Već u prajeziku u acc.sg te imenice su izgubile svoj drugi(kons) dio i u prajeziku su glasile

*diem; *rem (dugo e)

U latinskom diem,rem(kratko e jer se vokal ispred –m pokraćuje)

Najveći dio imenica 5.deklinacije načinjen je indoeuropskim sufiksom –ie-

-it-ie

Acies, species

Planit-ies- ravnica

Sufiks –ie imao je i prijevojni oblik –ia, pa često imamo dublete

Materies- materia

Luxuries- luxuria

Ima i nekoliko korjenitih imenica (bez sufiksa)

Spes

Fides

No spes može imati plural speres(kao imenice na –s)

Neke kratko –i osnove mogu imati nom.sg na es, fames-is( po gen. vidimo da je 3.dekl)

Ove se imenice kolebaju između 3. i 5. dekl. Između završetka –es koji je zajednički nastavak

za n.sg. 3. i 5. dekl.

Fames , tabes > imaju abl.sg. po 5 dekl. Sa dugim –e , a ne kratkim –e (fame, tabe)

Requies – ona najbolje pokazuje kolebanja jer acc. i abl.sg može imati po jednoj i drugoj dekl.

Requietem=requiem

Requiete – requie

22

Ovo je vrlo jedinstvena deklinacija jer su sve imenice ž.roda osim dies(dan kao prirodna

pojava) i meridies. Imenice srednjeg roda nema.

NOMINATIV SG.

Nominativ se tvori sigmatski

Die –s, re-s, facie-s

GENITIV SG.

Diei – izuzetak – v. ante v. brevis

-ei je načinjen analogijom prema završetku –ai u prvoj dekl.( dugo –i je indoeur. Nastavak od

o-deklinacije koji je uvijek bio monoftoničan)

-ei: -ai > ai >ae

-a- je dug završni vokal a-dekl

-i – dug završan vokal o-dekl.

Kasnije se ovo –ei kad se nalazi iza konsonanta pokratilo: rei, fidei, ali je ostalo kad se nalazi

iza vokala –i.

Kod plauta kako pokazuje stih imamo diei, rei, a imamo i gen dii, pa čak i kod Vergilija-

pernicii

Također prema svjedočanstvu Aula Gelija(1.st.) u njegovu djelu Noctes Articae imamo neke

genitive na dugo –e= die, acie, fide – ovo se tumači prema općem razvoju indoeur. Diftonga –

dugi diftonzi se korjenito mijenjaju ili se pokraćuju ili gube svoj kons.dio pa ostaje samo dugi

vokal.

DATIV SG.

*- ei

Res: *reiei > rei > rei

AKUZATIV SG.

Svi oblici imaju *-m

VOKATIV = NOMINATIV

ABLATIV SG.

Završava se na dugo e

Kao stariji oblik pretpostavlja se da je bio –ed

NOMINATIV PL. = VOKATIV PL.

U prajeziku nastavak je –es

Reies - -i ispada, e + e – steže – res

Plural je rijedak jer je najveći broj tih riječi apstraktan

GENITIV PL.

23

Dierum, rerum- nastao je prema gen.pl 1.-deklinacije

DATIV = ABLATIV PL.

Diebus

Rebus – nastao analogijom prema –abus u prvoj ili –ibus u trećoj deklinaciji

AKUZATIV PL.

*-ns

*- re(i)e(n)s > res

KOMPARACIJA PRIDJEVA

Historijska gramatika pokazuje tvorbu koja je karakteristična za prajezik

Za tvorbu komparativa imao je prajezik sufiks:

Ios- Do

-ios – Po

-ies- Pe

-is- Pr Do

U latinskom imamo: maiores < * mag-ios-es: maiosibus ( nom.pl.m/f.) Do

Maius < *mag –ios (nom.acc.vok. sg.n.) Po

Maiestas < mag –ies –tat-s Pe

Magis < mag –is (gen.sg.m/f/n.) Pr

Kao i u prajeziku tako i u lat. ios dolazi u nom.sg. m/f., a ios(kratko o) u nom.i gen.sg.n.

U kosim padežima intervokalno –s je prešlo u –r

Ovo –r prodrlo je analogijom i u nom.sg.m. gdje se prvotno o-dugo pokratilo jer se ispred

završnog –r svaki drugi vokal pokraćuje

Iz sufiksa –ios- dugo –o je prešlo u sve padeže, osim u nom. i acc. sg.n. gdje je ostalo kratko –

ios koje se u klas. promijenilo po pravilu u –kratko –u.

Prvotno se sufiks –ios nije dodavao osnovi pozitiva nego direktno se dodavao korijenu

osnove: mag-no-s – magior

Konsonantsko –i iza konsonanta postaje vokalsko

Po tvorbi komp. su i oblici napravljeni indoeur. sufiksom: -ero –inferus. Superus

Pozitivi u latinskom, no oni se nisu osjećali u latinskom kao komparativne tvorbe pa se nisu ni

shvaćale tako- ono što se nalazi blizu kome – mater/matetra- tetka

Neki od ovih pridjeva tvore komp. Inferior/superior

U latinskom imamo 4 sufiksa za tvorbu superlativa

1. –mo- primus < *pris –mo-s (s ispred –m ispada uz naknadno produljenje)

24

2. – s(i)mo- < *samo- < * samo; maximus < * mag- samos

Ovim sufiksom su tvoreni i oni superlativi na: -errimus-pigerrimus < piger-simos

- illimus: facillimus<facil-samos

3. sastavljen od –is-simo:altissimus < altus

Dulcissimus

Najrašireniji sufiks u latinskom

4. timo < *tamo < *-tamo(indoeuropski):

Intimus < in/tamo-s/ intamo

Postumos – optimus – optumus <* ob-tamo-s

Prijedlozi su postali od pridjeva, a oni mijenjaju stupnjeve

PRILOZI

U tvorbi priloga postoje razlike između pridjeva 2.i 3. deklinacije

Ako su načinjeni od pridjeva 2.dekl. završavaju se na dugo –e

Doctus – docte(učen)

Pulcher- pulchre(lijepo)

Clarus- clare ( drago)

Od pridjeva 2.dekl. rijeđe se tvore i prilozi na dugo –o

Rarus- raro(rijetko)

Tutus –tuto(sigurno)

U starijem latinitetu nalazimo često priloge na –ter koji se tvore od pridjeva 2.dekl.

Aequus-aequiter

Durus-duriter

No u klas.latin. sačuvali su se samo neki takvi prilozi(uz pravilan oblik na dugo –e)

Humanus- humane

Firmus- firme

-firmiter

Largus-large

Largiter

Što su ovi prilozi po podrijetlu?

Oni su prajezični ablativ na –e tj. na –o

-ed - od

25

I ta jue tvorba ustvari paitalska( nasljeđena u fazi kad je latinski činio zajednicu sa ostalim

jezicima- oskičkim i umbrijskim) FACILVMED > facillime

U faliskičkom imamo RECTED > od rectus – recte

U umbrijskom imamo

REHTE(već je D ispalo)

Kod 3. dekl. Priloz se od pridjeva tvore sufiksom –ter; acri-s- acriter

haplologija

Ako neposredno slijede dva identična ili slična sloga koji su sastavljeni od kons. Za kojim

slijedi vokal, onda se u govoru može dogoditi da se odmah prijeđe na onaj drugi slog.

Indoeuropska pojava – i u živim jezicima (voda nositi –vodonoša)

Opće napomene

26

Svi se glagolski oblici dijele na dvije vrste:

VERBUM FINITUM- obuhvaća osobne gl. oblike koji su obilježeni osobnim nastavcima

Verbum infinitum- obuhvaća nominalne(imenske) oblike- gl. imenice i gl.pridjeve

Verbum finitum imao je u prajeziku 5.glagolskih načina –modi : indikativ, konjuktiv, optativ,

imperativ i injuktiv.

Indikativom se izricala obična izjava ili tvrdnja

Konjuktivom volja i predviđanje

Optativom želja

Imperativom težnj i zapovijed

Injuktiv se podudarao dijelom s konjuktivom, dijelom s imperativom

Indoeuropski prajezik je imao i vremena- tempora i to 6: prezent, imperfekt, perfekt,

pluskvamperfekt i futur.

No, u Indoeuropskom ta vremena nisu prvotno služila za izražavanje sadašnjosti, prošlosti ili

budućnosti, nego su pokazivala je li gl. radnja svršena, nesvršena ili gotova- izražavala su

glagolski vid

Prezentska osnova je pokazivala radnju u neprekidnom trajanju- nesvršenu radnju(umirati);

aorisna je pokazivala svršenu radnju(umrijeti); perfektna osnova stanje gl. subjekta u

sadašnjosti u kojem se on nalazi zbog već gotove radnje (biti mrtav).

Za oznaku prošlosti služio je tzv. augment – po svom postojanju, to je bio prilog vremena koji

je označavao prošlost. U Indoeuropskom ima oblik –e(kratko). On je stajao ispred indikativa

prošlih vremena (imperf, aorista i pluskvamperf.) i boi je naglašen, dok su indikativni oblici

bili enklitički *imperf. od ferro e-bhero-m(augment naglašen, a sama riječ nije, zato je

enklitička)

Uzima se na temelju rezultata da su već u prajeziku pojedina imena uz vid počela označavati i

samo vrijeme radnje – zeitstufe

Indoeuropski je imao kao kod nomena, tako i kod glagola 3 broja – numerus – singular, plural

i dual, a svaki od njih je imao 1, 2 i 3 lice s posebnim nastavcima. Osim toga, prajezik je imao

kod glagolskih oblika 2 stanja( rod, vrste) – genera verbi- a to su aktiv i medij.

Aktivom se izražavala radnja koju vrši subjekt na drugome

Medijem se izricala radnja koja se protezala na subjekt ili njegov djelokrug(to je dobro

sačuvano u grčkom, a u nas postoji nešto slično u kajkavskom –čitam si, šećem si).

Pasiva kao takvog prajezik nije imao, pa onda se obično izražavao medijem, a u nekim

slučajevima i aktivom –npr. leći – legao je, bio je pobjeđen

Verbum finitum u lat. ima samo 3 načina: indikativ, konjuktiv i imperativ

27

U Indoeuropskom konjuktiv je izražavao volju i htijenje, no u lat. konjuktivu sadržani su i

Indoeuropski optativ, ostaci injuktiva su se stopili u manjoj mjeri s imperativom.

U prajeziku ima 6 vremena i svako se radilo od dotične osnove, no lat. je to pojednostavio

tako da su svi gl. oblici svrstani u jedan od dva sistema : prezentski i perfektni koji imaju

svoja imena.

A. Meillet je nazvao lat. prez. Sistem: infectum, a perfektni: perfectum i svaki od njih ima

svoj preterit i futur.

Infectum obuhvaća: indikativ prezenta, imperfekta i futura

Konjuktiv prezenta i imperfekta

Imperativ

Perfectum obuhvaća: indikativ perfekta, pluskvamperfekta i futur egzaktni

Konjuktiv perfekta i pluskvamperf.

Latinski je izgubio augment(koji je sačuvan u grč). Kao i kod nomena, tako je i glagol izgubio

dual.

U hrvatskom: 2 dječaka su trčala

U latinskom:2 dječaci su trčali

U lat. su se prajezični aorist i perfekt stopili u lat. perfekt : veni, vidi, vici

U lat. su karakterisične krupne i brojne novotvorine kojuh nije bilo u prajeziku, a to su:

Imperfekt na –bam

Futur na –bo

Pluskvamperfekt na –eram, eras

Novotvorine su i svi perifrastični oblici

Verbum infinitum obuhvaća:

1. glagolske imenice – infinitiv, gerund i supin

2. gl. pridjeve – gerundiv i participi

PODJELA GLAGOLA

U konjugaciji Indoeuropskih glagola imamo 2 razreda: tematski i atematski

Ovi nazivi su tradicionalni, nisu sasvim točni

Nastali su po shvaćanju da vokali –e(kratko), -o(kratko) predstavljaju tematski vokal. No, oni

pripadaju glagolskoj osnovi koja se javlja u dva prijevojna oblika

Npr. 2.l.sg.ind.prez. *bhero *bheresi, ne smije se dijeliti bher –e – si

3.l.pl. bheronti ne smije se dijeliti bher-o-nti nego *bhero-nti

Atematski oblici su oni gdje pred osobnim nastavcima nema takvih vokala

Npr. 3.l.sg. es- te

28

s- onti

tematski se glagoli završavaju u 1.l.sg. prezenta na –o(dugo), a atematski na –mi(i-kratko)

bhero – fero

es – mi – sum

u latinskom su posve prevladali tematski glagoli na –o(dugo), a od atematskih jedini je ostatak

sum, esse.

PRIMARNI I SEKUNDARNI PRAJEZIČNI OSOBNI NASTAVCI

PRIMARNI OSOBNI NASTAVCI

SG. 1. mi, - o sg.1. – mai

2. – si 2. – sai

3. –ti 3. – tai

Pl. 1. –mos, -mes pl. 1. –

2. –te 2. –

3. –nti 3. –ntai

SEKUNDARNI SU: SEKUNDARNI MEDIJALNI:

Sg. 1. –m sg. 1. – (različito u različitim jezicima)

2. –s 2. –so

3. –t 3. –to

Pl. 1. mo, -me pl. 1. –

2. –te 2. –

3. –nt 3. –nto

Nazivi primarni i sekundarni ne pokazuju, kako bi se moglo pomisliti, da su se sekundarni

razvili od primarnih – postoji teorija da su se primarni razvili od sekundarnih dodatkom

posebne deiktičke / posebne čestice –i koja je pokazivala na sadašnjost.

U 1.l.pl. u različitim jezicima su različiti nastavci, pa nauka ne može odrediti početni oblik.

LATINSKI NASTAVCI NA –r

U infectumu latinski pokazuje za deponentne ili medijalne glagole i za pasivne oblike

nastavke na –r.

Oni se javljaju u 1. i 3.l. sg. i pl.

Npr. loquor loquitur

29

Loquimur loquntur

Ovakve oblike nalazimo i u oskičkom i umbrijskom

Npr. feror- feratur ( oskički)

Sakarter – sakratur (umbrijski)

Što se tiče oblika na tor i ntor u znanosti se prihvaća tumačenje da je to spoj indoeur. Sek.

Medijalnog nastavka –to i –nto i završetka –r

-sačuvani su u starijem latinitetu, a u klas. imamo –tur, -ntur

Tor > tur

Ntor > ntur

Tako se tumače i oblici za 1.l.

Or > o + r

Mur > mo + r

Takve nastavke na –r pokazuje i keltski jezik – zbog ovoga postoji teorija da je svojevremeno

postojala italo-keltska jezična zajednica

No, studijem i pronalaskom drugih istočnih jezika pokazalo se da ove oblike na –r posjeduje i

toharski jezik, a nalazi se i u hetitskom(centralna M. Azija), frigijski(turska), armenski(ist.

M.Azija)

No, medijalni i oblici na –r ne mogu poslužiti kao čvrst dokaz za postojanje italo-keltske

jezične skupine

REDUPLIKACIJA

- Je Indoeuropska jez. Pojava koja se javlja u gotovo kod svih oblika( i nominalnih

i glagolskih) – kod nominalnih se javlja u ograničenom broju, a kod glagolskih

ima mnogo važniju ulogu.

Npr. mur/mur (uns,n. – mrmljanje)

Tur/tur ( uris, n. – ogrlica)

Su/sur, (rus, m. – šapat)

Kod glagola sa reduplikacijom nalazimo u infectumu i perfectumu

Prezentska reduplikacija: sastoji se od početnog konsonantskog glagolskog korijena + -i

npr. gi- gno( pred gl. osnovu se stavlja slog koji se sastoji od

Poč. Kons. Te osnove i vokala –i)

Perfektna reduplikacija: sastoji se od sloga u kojem je početni kons. Korijena + e

npr. ce – cini –korijen can < *ce – can –ai

No, već u prajeziku neki glagoli nisu imali perf. Reduplikaciju

30

Do krupnih promjena došlo je u lat. jer je veliki broj glagola izgubio reduplikaciju

Tako je u lat. složenim glagolima zbog djelovanja prethistorijskog akcentskog intenziteta na

prvom slog(sapientia) –sinkopirao se vokal u redupl. slogu

Npr. cado –cecidi

- na natpisima imamo ostatke ovog stanja: RECCIDI

Gl. ferro ima u starolat. perf. redupliciran: tetuli, no confero –contuli

Prema ovim složenim gl, i u drugim gl. je prevladao oblik bez reduplikacije

Glagoli koji počinju sa muta con liquida(p,b + d) (r.l) nemaju u lat. perfektu reduplikaciju

Drugi gl. tvore perfekt ili prijevojem ili nastavkom prajezičnog sigmatskog aorista: frango-

fregi, dico –dixi

Ako se gl. osnova započinje konsonantima –sc, -sp, -st, oba se konsonanta javljaju u

reduplikacijskom slogu, ali se –s gubi disimilacijom(razjednačenjem).

U klas. lat. vidimo pojavu da se prvotni redupl. Vokal izjednačio s vokalom osnove i to kod

gl. gdje je vokal prez. Osnove = vokalu perf. Osn. (spopondi, spondeo, 2. spopondi, sponsum)

No, u starijem lat. nalazimo prvotni redupl. Vokal e(kratki)

Na natpisu iz Preneste: VHE:VHAKED(redupl. Se osjećala kao samostalni sufiks)

PODJELA GLAGOLA U LATINSKOM

Još od rimskih gramatičara, glagoli se dijele na 4 konjugacije prema završetku infinitiva

prezenta, no ona vrijedi samo za sistem infectuma:

I. –are: amare, cantare; izuzetak- do, dare, dedi, datum(ima kratko –a osim u dva

oblika: das, da(imperativ –daj)

II. –ere: monere, delere

III. –ere(kratko e): legere

IV. –ire: dormire: punire

Glagoli na –io, -ere( facio, facere) smatraju se posebnim odjeljkom 3. konjugacije(3B konj)

Tvorba perfectuma ne podudara se sa ovom podjelom: imamo perfectum na –vi u sve 4

konjugacije: amavi, delevi, crevi, a perfect na –si u 2, 3, 4 konj: auxi, duxi, sensi.

Kao 5. skupinu gramatika obuhvaća tzv. nepravilne glagole.

U nju se ubrajaju:

1) verbum supstantivum: sum, esse, fui

2)edo, edere, edi, esum- u infectumu uz redovite oblike ima i posebne, npr. 2.l.sg. edis ili es,

inf. Edere – esse

31

3) supletivni glagoli(dopunski)- u sebi spaja različite osnove: ferro, ferre, tuli, latum i

složenice

4) vollo, velle, volui

Nolo, nolle, nolui

Malo, male, malui

5) eo, ire, ii, itum i složenice

6) queo, quire, quivi (moći)

Nequeo, nequire, nequivi

7) fio, fieri, factus sum (postati)

8)verba defectiva: inquam, for,1. aio, apage(nepotpuni glagoli)

9) coepi, coepisse- počeo sam

Memini

Odi

- INFECTUM – FLEKSIJA(pregibanje ili konjugacija) INFECTUMA

Različiti oblici prezentske osnove – INDIKATIV PREZENTA

AKTIV (nastavci preuzeti od primarnih)

Ago, agere, egi, actum

1. ago 1.agimus

2. agis 2. agitis

3. agit 3. agint

Sg.1.lice

*- o (dugo)

Ovo dugo –o se pokratilo kod nekih glagola po IKG( jampsko pokraćivanje)

U - > UU(pirihij), a od njih je prešlo kratko –o u druge glagole

Kod Plauta možemo vidjeti stanje u starijem latinitetu, ima dubleta: fe(U)ro(-) – fe(U)ro(U) –

jamb - > pirihij

U Augustovo doba javlja se –o(U) kod glagola koji imaju metričku vrijednost jamba

to(-)llo(U) – od to(-)llo(-)

Sg.2. lice

* - si

Age – si > agis ; -e je tematski vokal u srednjem otvorenom slogu prelazi u –i(U), a –i(U) na

kraju otpada.

Sg. 3.lice

32

* - ti

Ageti > agit

Pl. 1. lice

*- mos o > u

Ago – mos > agemos > agimus

Pred labijalima p,b,m,t, -o(U) u srednjem otvorenom slogu prelazi u –u

U(ii) se u starijem latinitetu piše kao –u, a u novijem kao –i, mada se uvijek čita (ii)

Prevladao je nastavak –mus- utjecaj vokalizma

Kod nekih se glagola sačuvao i u quaesumus, nolumus

Pl. 2. lice

* - te

Agitis > age – tes (- s dodano kako bi se pokazalo da je to plural) e > i

Imperativ: age: agite (analogijom prema 2.l.sg. i pl.)

Pl.3.lice

*nti ( nema ga potrebe pisati sa * jer postoji na natpisu ''carmen saliare'')

Eg. Ago- nti > agunt ( u je tematski vokal u 3.l.pl.)

U starom latin. u tekstu ''carmen saliare''(salio,4. –skakati) sačuvanoj u prijepisu nalazi se

oblik: PRAI TED TREMONTI (pred tobom se tresu)

U starijim jezičnim spomenicima sa grobnice Scipiona imamo oblik: CONSENTIONTI

Završetak –ont pisao se za cijelo vrijeme Republike ako je ispred njega bilo dugo –u,

ali se izgovaralo –unt

U prezentu a(-), e(-) i i(-) ispred –t i –ut se pokraćuje

Laudat, monet

No kod Plauta imamo solet –e(-)

Scit – i(-)

U 3.st. će prevladati zakon koji kaže da se završni dugi vokal pokraćuje ispred svakog

konsonanta osim ispred –s.

INDIKATIV IMPERFEKTA

Svi latinski glagoli(osim esse- eram > *es –a-m) imaju perfekt na –bam, -bas, -bat

Ovaj je oblik novotvorina – lat. imperf. nije nastao iz prajezičnog oblika

-bam je italska novotvorina i u oskičkom imamo oblik FVFANS = fubant

33

Tumači se kao novotvorina i to kao složeni oblik –bam se smatra preteritom prajezičnog

korijena koji je bio u prijevoju *bheua/ bhu(budem) bijah

Bam > bhuam > bhu > fuam (bh u sredini riječi prelazi u f)

Jedno od tumačenja nastanka lat. imperf. je:

1) prvi dio složenice je reducirani oblik participa prezenta + bam

amabam – amans + bam

no to je mišljenje napušteno jer je particip gl. pridjev i on se mijenja

kroz padeže pa proizlazi da bi trebalo pretpostaviti to je sg. oblik amans

ostao isti i u pluralu, što je teško

2) kako je amans sveden na oblik bez –ns ili –s? Tj. –ans na –a-?

3) Imperf. glagola eo, ire trebalo bi biti –iens + bam > iebam, na imperfekt glagola

kroz cijelu povijest glasi –ibam.

Daleko je vjerojatnije da je ovaj prvi oblik glagolske imenice na –e(-) koja se javlja i u

nekim drugim složenicama

Are-facio(sušim- činim suhim)

Cale-facio(grijem-činiti ugrijanim)

Po tome lege-bam(bijah u čitanju-imperf)

Ovo se slaže sa sličnom tvorbom slavenskog imperf. on je također složenica od gl.imenice

Dakle, složenice preterita korijena *bhu i gl. imenice na –e(dugo)

Glagolska imenica na –e(-) + preterit prajezičnog korijena –bam!

FUTUR I.

Latinski futur je novotvorina na –bo, -bis, -bit kod glagola 1. i 2. konjugacije. Složen je

glagolski oblik kao i imperf.

Prvi dio je gl. imenica na e + složenica

-bo je postao od indoeuropskog: bo < *bhuo

bis < * bhuesi

bit < *bhueti

bimus < *bhuomos

bitis < * bhuete

bunt < *bhuonti

( treba znati da nisu sva vremena bila razvijena u prajezicima, neke tvorbe su recentne)

ovo je stari konj. Prajezičnog atematskog aorista koji je u grč.sačuvan e-bhun-t

ovaj je oblik jako star i nalazimo ga u faliskičkom na natpisu:

FOIED VINO PIPAFO, CRA CAREFO

34

HODIE VINO BIBAM, CRAS CAREBO

Imamo potvrdu i u Irskom, pa je možda moguća hipoteza o italo-keltskoj skupini jezika(nema

ga u oskičko-umbrijskom)

- u IV. Konjugaciji imamo futur na –iam, -ies, no nalaze se i oblici –ibo,-ibis

Servibo

Convenibo

Scibo

Ovi oblici se tumače: ama/bam- ama/bo

Mone/bam- mone/bo

Audi/bam- audi/bo

-imamo relaciju imperf.- futur

Nastavci kod III. konjugacije za futur –am, -es, -et po svom su postanku konjuktivi(konjuktiv

lako preuzima funkciju futura jer je voluntativno i prospektivno značenje konjuktiva blisko

značenju futura).

KONJUKTIV PREZENTA

Latinski je nekad imao 2 konjuktiva:

1) na –a(-) legas

2) na –e(-) leges

1) ovaj na dugo –a zadržao je u lat. vrijednost konjuktiva, a na dugo-e je preuzeo

značenje futura.

Konjuktiv na –a(-) je praitalski i nastao je u doba zajedničkog praitalskog jezika na

Apeninskom poluotoku – nalazimo u oskičkom oblik DEICANT – dicant, u umbrijskom

FERAR- feratur

Ovakav konjuktiv na –a(-) nalazimo i u staroirskom, sačuvan je oblik AS-BERA- efferat

U starijem latinitetu ovakav korijen na –a(-) tvoren je nekad i u nekim oblicima ne od

prez., nego od gl. osnove: ad/ven/at- ad/veni/at

Ovaj konj. na a(-) tumači se kao i ostatak prajez. injuktiva

2) konjuktiv na e(-) upotrebljava se kao futur 3. i 4. konjugacije, a po postanku

predstavlja direktnu prajezičnu formu samog konjuktiva

kod tematskih gl.(imaju vokal između osnove i nastavka). U prajeziku 2 su se načina –

ind. I konj. – razlikovala time što je u ind. Tematski vokal kratak, a u konj. dug.

35

36