Yves-Alexandre Tripković

H e r m e s o vp o u č a k

ZigoRijeka, 2006.

VII

Dharamsalus, prvi dan mjeseca prvoganno domini ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Lukuse!

Evo pišem ti iz Indijusa o kojem smo toliko maštali i u kojemnamjeravam, pomogo mi Buddha, ostati do kraja života. Život jetakav. Danas si na jednom, a već sutra na drugom mjestu. Znaš isam razloge koji su me odveli što dalje od utvrde Parisisa i našegcarstva pa se neću sada na tome zadržavati. Recimo samo da je tomožda stoga što jednostavno nisam više bio u stanju hvatati koraks gradom koji mnogo daje, ali ne ostaje nikome dužan. Duhovnosam još i izlazio na kraj, no materijalno (a znaš da nikad nisam biomaterijalist) nikako na zelenu granu.

Ovdje jutra provodim u meditaciji, a poslijepodnevni sati pos-većeni su igranju golfa s Dalai Lamusom. S radošću se i veseljemprisjećam naših druženja i realiziranih projekata (za novac nebrini, s Dalai Lamusom igram za lovu, pa očekuj da ću ti uskorovratiti sav dug).

Pokušavao sam se javiti Edusu, no s obzirom na to da su Indi-jus i Demokroacija do kraja zime zahladili diplomatske odnose,nikako da uspostavim kontakt; sve sam pokušavao, no čak mi niInternetusom nije dostupan. Stoga, molim te, pozdravi ga kad muse budeš javljao i reci mu da je sa mnom sve u najboljem redu i dauspješno kročim putem patnje, a račune neka mi šalje golubovimapismonošama.

Da bih razmislio o svemu što mi se u posljednje vrijemedogađalo, prihvatio sam se čitanja tekstova velikih mislilaca.Budući da nema slađe vode od one koja se pije na izvoru, čitam ihdakako na latinskom, no da bi se doznalo je li voda slana, nije

VIII

potrebno popiti čitavo more, pa ako se slažeš neka današnja poru-ka bude: NULLA DIES SINE LINEA1 – nema, dakle, dana a da nepomislim na vas, a sutra se, molim te, zamisli nad izrekom: Hodiemihi cras tibi, odnosno: Danas meni sutra tebi, što neki prevodesa: Ili ću ja tebe ili neće nitko nikoga. No tako prevode članovi onesekte slobodnih prevoditelja i njihova se rješenja katkad protivegramatičkim zakonima iako su možda u duhu jezika. Potonjuizreku nemoj dovoditi u vezu s novcem kojeg ti dugujem, jer čov-jek sam od riječi iako me katkad i one zavaraju, a riječi su bez djelakao grom bez kiše.

Sad nas zovu na meditaciju pa te s tugom ostavljam uz zvukeelektrične mantre, a ti mi budi u dobrom i nakloni se senseimakad vam se putevi susretnu, a Trešnjinu Cvijetu zaželi u moje imešto više plodnih pupoljaka. I reci joj da vrijeme liječi rane. Asljedeći put kad uđe u arenu neka zaštiti preostale joj udove.

Servus anno domini,Alexandrus

1 Nema dana bez crte

IX

Parisis, dan isti mjeseca drugoganno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI ALEXANDRUS !

Obradovala me tvoja kamena ploča koju su mi na konjimadostavili carski poštanski namještenici. Kad su mi je uručivali, napamet mi je pala zamisao koja bi mogla revolucionirati poštanskipromet. S obzirom na to da je do sada svakom tko bi se našao ublizini kamene ploče ono napisano bilo ujedno i dostupno, a nijebaš lijepo da svi o svemu baš sve znaju. Pomislih da bi bilo dobroda se ubuduće kamene ploče obavijaju zavojima, stoga da ih sezaštiti od znatiželjnih pogleda, a na koje bi se tada kineskom tin-tom mogle napisati i adrese primatelja. Zašto te zavoje ne nazvatikuvertusom?Čim sam primio tvoju kamenu ploču, pročitavši je prihvatio

sam se čekića i klina i zamolivši carske poštanske namještenike dase strpe dok ne ispišem redove koje čitaš, stao zapisivati riječi nadkojima ćeš se možda i zamisliti.

Nemoj mi zamjeriti, no moram ti reći ono što ću ti kazati. Padnis konja i možda ćeš se spasiti, izgubi poštovanje ljudi i ti siizgubljen, a kako se moja razmišljanja dotiču i drugih ljudi,odlično je što sam se u prvom odjeljku dosjetio kuvertusa. Nadamse samo da se ured za transkriptuse neće usuditi zaplijenitikamenu ploču koju ti šaljem čim se potpišem. Bit će to za otpri-like petnaestak dana; sreća je što su carski poštanski službenicistrpljivi ljudi. A da bi stigla do dalekog Indijusa u kojem si se nas-tanio, potrebno je četiri do pet mjesečevih mijena. Računaj dakleda će do tebe stići za dva do tri eliptična zaokreta Saturnovihprstenova, a možda i ranije. Dok izračunaš koliko je potrebno da

X

dođe do tebe, iznenadit ćeš se, no moja će kamena ploča već bitiu tvojim rukama. Živio napredak!

Vidiš, uopće ti ne zamjeram što si odlučio napustiti utvrdu,ponijevši sa sobom blagajnu sa svim prihodima naše zajednice.Međutim, svi ne misle tako, pomislit ćeš NEC PLURIBUSIMPAR2. Neću te odaslati u zabrinutost, jer tome si se mogao inadati, ako ti kažem da je Edus uzeo u službu odrede tajnih službiponosite utvrde Parisisa, i za tobom i našom blagajnicom, koju sivaljda, bit će nepažnjom, odveo sa sobom, pokrenuo krivičnuistragu. Očito si u žurbi zaboravio napisati oproštajno pismo naz-načivši adresu na kojoj se danas nalaziš, no Edus nije štedio sred-stva, pa je posegnuo i za onim za čišćenje i za onima za smirenje.Očekuj stoga da će ti prije ili kasnije ući u trag i stoga MEMENTOMORI.3

I javno je, ispod repa Tronilskog konja koji krasi naš Trg odtisuću imena, izjavio, AB IRATO4, i QUOD DIXIT ILLE5? da teneće pustiti sve dok te ne uhvati(!). No, da ne misliš kako si samonjemu trnus u okusu – kad je održao govor pred plesbisom, svi suse u znak odobravanja stali češati po očima. Možda će ti se oviretci gdjekad učiniti nejasnima, no pišem ti povremeno ABABSURDO6 u slučaju da kamena ploča koju klešem ipak dopadneruku carskoga kriminalističkog ureda. Čitav ti je narod za petama,a ti se čuvaj jer znaš dobro i sam kako je Ahilus završio. No kakose god osjećao i što god pritom mislio, znaš da što se našegodnosa tiče NIL NOVI SUB SOLE7 i da u mene možeš imati pot-puno povjerenje; nikome neću obznaniti da si u Indijusu, da s

2 Nejednak među mnogima3 Sjeti se da si smrtan4 U izljevu ljutnje5 Što kaže6 Besmislicom7 Pod suncem ničeg novog

Dalai Lamusom poslijepodne igraš golf i da je ulog ušteđevinakoju smo pohranili u našoj blagajni.

Ima još jedna stvar: radi državne sigurnosti u blagajnu smosakrili i super-tajne mikrofilmove na kojima je iscrtan šifriran plangdje su skriveni supertajni mikrofilmovi s iscrtanim šifriranimplanom. IPSO FACTO8, za tobom su, ne samo čitav puk pred-vođen Edusom, nego i sama vlada koja tvoj čin smatradiverzantskim i vrijednim najstrože kazne. Stoga, vratiš li se, znaššto te očekuje. Carski si neprijatelj, tvoj je kameni reljef izvješenna svim tjeralicama i već kruži Internetusom, a u ruke će 100.000zlatnih polugusa primiti onaj koji te izruči bilo živusa bilomrtvusa. Ta je nagrada samo upola manja od vrijednosti na kolikoje procijenjena krpama obmotana glava Bin Ladenusa. Toliko daznaš. Zar je sunce krivo što slijepi miš u podne ne vidi? A ti, akosi dovoljno hrabar i pametan, RESCIPIENS POST TE HOMINEMMEMENTO TE9, napiši kamenu ploču isprike i pod hitno jepošalji vrhovnom namjesniku koji će te onda možda i pomilovatipo kosi. Moraš biti svjestan da je ovo što si učinio suprotno svimnašim zakonima, DURA LEX SED LEX10, i da se kosi sa svimpretpostavkama samoupravne solidarnosti.

XI

8 Iz čega proizlazi9 Kad se osvrćeš, prisjeti se da si čovjek10 Zakon je oštar, ali je zakon

No ti si sad očito okrenuo novu stranicu.Dok si na prvoj čitao moj izvještaj o događajima koje si

prouzrokovao u našoj utvrdi, na ovoj te mislim podsjetiti na našdogovor. Nemoj se oglušiti na moje riječi i prisjeti se kako sam tibio od velike koristi dok si obijao blagajnu i požudno trpao zlat-nike u džepove. Priznaj da je sâm ni kada ne bi natovario na koči-ju. Prisjeti se kako si mi tad, očiju suznih i glasom vjere, obećaoda ćeš me, čim stigneš tamo kamo si krenuo, pozvati da ti sepridružim. Mudar čovjek zaboravlja sve osim svojih pogrešaka isvojih dobročinitelja. I ja se pitam. Što se dogodilo? Da se kame-na ploča u kojoj me pozivaš i plaćaš mi putnu kartu nije izgubila?Možda si je uputio na pogrešnu adresu pa ti se netko, za koga mis-liš da sam ja, pridružio. Upozoravam te, osoba koja je s tobom –nisam ja! Ili si suzama zavio svoje prokletstvo čovjeka bez riječi?U tom slučaju dali bogovi da ti više ne koriste!

Oprosti mi, prijatelju, malo sam se zanio, ali CREDO QUIAABSURDUM11, uvjeri me stoga u suprotno i ne dopusti daABYSSUS ABYSSUM INVOCAT12. Ne dopusti da povjerujem dasi AURI SACRA FAMES i dopusti mi da te olakšam za polovicutog tereta koji je pretežak za krhka pleća jednog čovjeka. Vidjet ćeškako ćeš se osjećati lakšim, DONEC ERISFELIX NUMERABISAMICOS13, a ja ću ti uvijek biti prvi među jednakima, jer ipak smoobojica EIUSDEM FARINAE14.

HOC VOLO, SIC IUBEO, SIT PRO RATIONE VOLUNTAS15!I nemoj si dopustiti da ti dokazujem da EX UNGUE LEO-

NEM16, a u suprotnom, ostaneš li pri svome, SI VIS PACEM,

XII

11 Vjerujem jer je apsurdno12 Ponor priziva ponor13 Dok budeš sretan, imat ćeš mnogo prijatelja14 Od istog brašna15 Želim, zapovijedam, da moja želja uvjeri razum16 Lava prepoznajemo po kandžama

PARA BELLUM17.

Dok pišem, uz mene je i Trešnjin Cvijet koja je, oduševljena štoje od tebe napokon stigla kamena ploča, procvala tisućama pupol-jaka. No znaš da ona ne zna doli čitati između redaka, što samzloupotrijebio kazavši joj da si napisao da joj se uskoro vraćaš.Imaš pravo kad kažeš da vrijeme liječi rane, evo je kako od srećeposkakuje na umjetnoj nozi ukrašenoj ortopedskom cipelicom svisokom petom. Kazao sam joj i da ćeš je poučiti novim igramakoje izučavaš kod najvećih majstora. Sugerirao sam joj da uvježba-va piruete koje bi joj mogle biti od velike koristi prilikom spinova,a ti nas nemoj iznevjeriti i vrati nam se što prije ruku prepunihpoklona. A ako si od srama već propao u zemlju, bar skupi na hrpuono malo ljudskosti koja ti preostaje i pošalji mi preko FedExaono što je moje. INTELLIGENTI PAUCA18.

I ne zamjeri mi ako sam se mjestimice zanio, IRA FURORBREVIS EST19 a OMNIA VINCIT AMOR20.

Alea iacta est21,Lukus

P.S. Iznenađen sam tvojom informiranošću. Kako si samo saznao da seEdus, u potjeri za tobom, zatekao u Demokroaciji?

P.S.II. Kazić mi je u kvaru, stoga te molim da mi ne šalješ elektromantru,osim ako je imaš snimljenu na CD-u.

XIII

17 Ako želiš mir, pripremi rat18 Malo je riječi potrebno onom koji razumije19 Ljutnja je kratka radost20 Ljubav prevladava sve21 Kocka je bačena

Dharamsalus, dan sunčan, mjesec tajnovitanno domino ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Lukuse (stavljam na vagu da li da te od sada zovemLudusom, prijatelju moj nepovjerljivi)!

Upravo mi je dvanaest hodočasnika dostavilo tvoju kamenuploču koja je, ako mi je računica točna, putovala do mene puna trii pol obrtaja Saturnovih prstenova oko vlastite osi. Vidiš, u tombih se pitanju, s obzirom na to da si razborit i domišljat čovjek,rado s tobom posavjetovao. Dopusti mi stoga da ti se obratim kaoizumitelju kuvertusa po kojem će te sa zahvalnošću i današnja ibuduća pokoljenja pismopisaca vječno pamtiti. Pitam se na kojinačin ubrzati poštanski promet, jer odveć je teško živjeti u očeki-vanju trenutka kad ću napokon vaš glas čuti. Već sam ti rekao daNULLA DIAS SINE LINEA, što znači da nema dana a da nepomislim na vas. Dosjeti se stoga načina kako da ubrzamo protoknaših misli i naših osjećaja i da više ne putuju dostojastvenimhodom kornjače već da nam stižu razuzdanim galopom krilatogPegaza.

Prije nego krenem klesati moj odgovor na tvoje izlaganje ukra-šeno zrelim zapažanjima, dopusti mi da s tobom podijelim tračakzabrinutosti oko stanja u kojem je do mene stigla tvoja kamenaploča obavijena kuvertusom. Naime, poznavajući te, a u čitavomcarstvu ne vidjeh duha pedantnijeg, znam da mi nikad ne bi poslaokamenu ploču tako traljavo obavijenu, takvu da se kroz zavojemjestimice nazire tekst koji je, da slučaj bude zamršeniji, nato-pljen tragovima sapuna, kao da je netko s kamene ploče skidaootiske tvoga krasopisom isklesanog rukopisa. Uvjeri me da ničijizlonamjerni prsti nisu upleteni. HOMO SUN HUMANI NIHIL A

XIV

ME ALIENUM PUTO22, i ispostavi li se da su nekome našeprepiske zanimljive, EXULTET23, jer sebi nemam što predbaciti; tisi mi svjedok, prijatelju moj, a obojica smo – razgalio si me kad siustvrdio – EIUSDEM FARINAE24. Znaš i sam da se nemam razlo-ga zabrinjavati, no formalnosti radi, molim te da ispitaš malo, atebi to neće biti teško s obzirom na to da si ipak glavni načelniksnage reda naše Parisiske komune. Saznaš li išta, molim te da mi(do)javiš što prije tako da u slučaju kakva nesporazuma, kolikogod bio nevin, imam vremena pripremiti svoju obranu.

Kad sam okrenuo novu stranicu, naišao sam na tvoju žalopojkuu kojoj se pribojavaš da sam zaboravio na obećanje koje sam ti daokad smo se rastajali. Znaš da sam čovjek od riječi i da sam vazdaodržavao svoja obećanja, a kad bi se njihova realizacija odužila, (oLuduse, Luduse, zar si ikada posumnjao u mene?) bilo bi to isklju-čivo stoga što mi to okolnosti ne bi dopuštale. Današnji post obo-gatit će sutrašnju juhu. No današnje su okolnosti takve da se mo-žeš uvjeriti da ćemo se uskoro ponovno smijati zajedno, i na pro-hladnom zraku naš će smijeh rađati nasmijane oblake. I opet ćemose sastati, i na bezgraničnim travnjacima, uz ušima mile zvukesvetih krava, s posvećenim palicama zaigrati svetu igru golf. Evokako se Rinpochix bezbrižno smije na greenu s velikom radošćuočekujući tvoj skorašnji dolazak. Najavio sam te kao svog najdra-žeg prijatelja, što znači da mu u susret dolazi sin; stoga se nemojsnebivati naiđeš li na kraljevski doček kad stigneš. Što je uostalomi prirodno s obzirom na kraljevsku darežljivost koju njeguješ pre-ma meni kao svome prijatelju. Nosači torbi s palicama već se pre-piru oko toga tko će te prilikom igre kao sjena pratiti u stopu, aprilikom tvog boravka i Kinus i Indijus i Tibetus potpisat će Zlat-nu lulu, dakle privremeno primirje, kako bi ti nesmetano svojom

XV

22 Čovjek sam i ništa što je ljudsko nije mi strano23 Neka se razvesele24 Od istog brašna

prisutnošću i svojom svetošću mogao nadahnuti sva ova prostran-stva koja - jer znaju da nam dolaziš u susret – već blagošću odišu.Često pomislim na našu parisisku komunu koju sam napustiozbog tebi poznatih razloga, no vratio bih se smjesta da me danasuz ove krajeve ne veže služba pri Hramu Dalai Lamusa koji će me,evo već večeras, imenovati počasnim igračem Svetog greena iuručiti Srebrnu palicu Prvog reda. A kad stigneš, MAGISTERDIXIT25, i tebe očekuju iznenađenja kojima će i nebo pozavidjeti.

Još nešto prije nego te nakratko napustim, jer evo, svečanostsamo što nije. Zahvalan sam ti što si me upozorio da onaj koji jesvih ovih mjeseci bio ovdje sa mnom nisi ti. Nezahvalnog li parazi-ta, a lijepo su mi govorili MARGARITAS ANTE PORCOS26. Kadsam mu sav izvan sebe, raskrinkavši ga tvojom zaslugom, prognaoda se vrati otkuda je i došao, stao se opravdavati svaljujući greškuna poštene carske poštanske namještenike, a znamo svi kako suoni ljudi najdičnije naravi i bez mrlje u karakterima. Priznanjemda je zloupotrijebio moje gostoprimstvo i velikodušnost samogDalai Lamusa, Buddhina veleposlanika, sebi je potpisao otpusnicui nestao s našeg posvećenog greena. Kad te varalica zagrli i polju-bi, brzo prebroji svoje zube. Tek sad sam se, evo dok ti pišem,smiren vratio u sebe. A ovaj nesporazum neka nam posluži ujutarnjoj meditaciji, pa se i ti zamisli nad sljedećim:IGNORANTIA LEGIS NON EXCUSAT27, a tebe ako ikako moguutješiti tad mi dopusti da te podsjetim da TARDE VENIENTIBUSOSSA28.

Servus anno dominicanus,Alexandrus

XVI

25 Učitelj je rekao26 Ne bacajte bisere pred svinje27 Nepoznavanje zakona nije isprika28 Onaj koji kasno dođe za stol ne nalazi doli kosti

P.S. Edusa nije bilo teško pronaći u Demokroaciji, našao sam ga dok jesav preplanuo surfao na Internetusu.

P.S.II Hard-diskus mi je u kvaru pa ti za sada ne mogu na CD presnimitielektromantru, ali znaj da će ti molitve i u tišini biti uslišene.

XVII

Parisis, dan za danom, polumjesecanno dominicanus ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Alexandruse,

povlačiš li ti to mene za nosus? I mene i čitav naš ponosat narodpredvođen ponosatim i uvrijeđenim Edusom? Nastaviš li ovimtonom, priprijetio je da se neće ustručavati zajahati Tronilskogkonja i sabljom te Vječnog konjanika razriješiti te tvoje zlatnimuvojcima optočene glavice. Ne glumi anđelusa, vragusu mali.VADE RETRO SATANA29 !

Što se kuvertusa tiče i sâm sam zabrinut stanjem u kojem jekamena ploča stigla do tebe. Očito su Transkriptusi upleli prste paću ti odsad nadalje pisati između redaka, a ti dobro pazi da ti kojine promakne, jer, prijatelju moj nemirni, ne znam koliko si svjes-tan toga, no u opasne si vode uplovio. I koliko god voda na izvorubila bistra, i od nje se možeš otrovati piješ li s pogrešnog. Jer svo-jim postupcima ne samo da si sebi na vrat stavio čitav plebis pred-vođen neustrašivim Edusom koji kao što svi znaju DUOS HABETI BENE PENDENTES30, nego si svojim nerazumom razgnjevio iSavez Otaca Svetog Inkvizicijusa koji te sada proganja zbog bogo-huljenja, jer onaj kojeg ti s toliko neprikrivenog divljenja opisuješna svojim kamenim pločama, tomu slike nema u našim rimskimkalendarima. A LEX EST QUOD NOTAMUS31, stoga dobrorazmisli o onome što činiš, i znaj da se u mraku rađa svjetlo, jerkad te gnjev bogova sustigne, i Prometejeve će ti se muke učiniti

XVIII

29 Nazad, Satano30 Posjeduje ih dva, i dobro obješena31 Ono što napišemo čini zakon

najobičnijom gimnastikom. A tada te ni Sveti green neće spasiti.Stoga ne igraj se vatrom i ispuni moju želju. Grijesi će ti bitioprošteni vratiš li se prije naše ere. Poslije će biti prekasno.

Što se tiče onog predstavnika DUREA MEDIOCRITAS32 koji tise predstavio kao da je ja, to me uopće ne čudi, O TEMPORA, OMORES33! jer u razdoblju živimo kada se svi tuđim perjem kite ikad autentičnost prepušta mjesto klonusima. Čudi me samo što jetebe uspio začarati, no očito si rastresen zbog svega onoga što sinam učinio, pa se pokaj i vrati pod naše okrilje, a mi ćemo tiprogledati kroz prste. One koji ti preostanu nakon mučenja kojete očekuje. Evo sjekire kako se nestrpljivo vrpolji i čeka trenutakkad će se nakratko odvojiti od panja, jer tako se kažnjavajulopovusi, odsijecanjem dugoprstića, a za Svetu igru ne brini, veććemo ti izmisliti neke proteze.

Spomenuo si kako bi bilo dobro da nađemo neko rješenje pa danam kamene ploče stižu u kraćim vremenskim razmacima. Zah-valjujem ti na laskavim riječima o meni kao čovjeku kojeg će segeneracije revnosnih pismopisaca prisjećati kao izumitelja kuver-tusa, i u tom ti svojstvu sada pišem. Neki dan proveo sam čitavunoć, sve dok se nije razdanilo lutajući frionlajn internetusom, i nastranici www.labirintus.com naišao na nešto što bi moglo, priđe-mo li tome mudro, uvjeren sam, rezultirati drugom revolucijomnašeg poštanskog prometa. Stranica je bila ispisana na staroki-neskom tako da je, s obzirom na to da nemam ugrađen poliglotus,nisam mogao iščitati, no onome što sam vidio riječi gotovo da inisu potrebne. Neko vrijeme buljio sam u kristoekranus da vidimhoće li mi doći inspiracija. Gledao sam u prekrasan pergamentusna kojemu su razdragano plesali kineski ideogrami, pa sam ipak,iako je ponoć odavno bila prošla, a budući da ona nije došla,izjedan znatiželjom, pokucao na vrata svog susjeda. Još u snu, pre-

XIX

32 Otužne li osrednjosti33 Kakva vremena, takvi običaji

veo mi je i protumačio znakove, tako da sam, zahvaljujući svomsusjedu, kineskom emigrantu koji čita isto tako dobro kao štopiše, gospodinusu Gao Xingjianusu, uspio dešifrirati napisano isaznao da imam posla s Papirusom. Vidiš da je ipak lijepo što smootvoreni prema strancima.

I evo kako zamišljam dalje. Kazao si da će prilikom mog dolas-ka Kinus, Indijus i Tibetus potpisati Zlatnu lulu. E sad ovako: tućemo sjajnu povijesnu okolnost maksimalno iskoristiti tako da ćuse ja kamuflirati u hipija koji, ono kao, bježi od trulog kapitalizmai iz Carske pagode, uz Hermesovu naklonost, ukrasti par dudovihsvilaca. Koji će se onda, kad se lijepo upoznaju, možda i razmnoži-ti, a ja ću ih, čim budem na sigurnom, izvući iz svog bambusovaštapa u koji sam ih bio sakrio. Na njima će onda biti da nam domile volje pletu kilometre i kilometre Papirusa, čime ćemo zapra-vo začeti jednu novu industrijsku granu, pa da vidiš kako će seusporedo i poštanski promet rascvjetati. Papirusa će biti u takvimkoličinama da ću ga moći jeftino prodavati, i svi će biti ushićenitime što će Papirusu moći kazati što god da im je na duši, pa toonda i drugima razaslati. Povijest će mi biti zahvalna što sam uveoeru poštanskog demokracijusa, a nova božanstva kojima ćemo seklanjati zvat će se Papirus i Kuvertus. Samo da još izmislimMarkus.

A nosačima savjetuj da ne troše vrijeme na prepirke oko togatko će mi nositi torbu s palicama, poput sjene prateći me naposvećenom greenu, jer dođem li, doći ću u pratnji svoje sjene.

Bokus,Lukus

XX

Daramsalus, dan za danom bez mjesecaanno domini ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Lukuse,

Ô, s kakvom sam radošću pohrlio stećku čim sam ga ugledao naleđima našeg dragog carskog poštanskog namještenika Obeliksu-sa. Zahvalan sam mu što je prevalio čitav taj mukotrpni put samoda moju malenkost okrijepi tvojim riječima. Sretan i zatečen štovidim nekoga iz moje voljene parisiske komune, pozvao sam ga dami se pridruži na posvećenom greenu. Znaš i sam kako je Obelik-sus savjestan poštar, tako da tijekom čitave igre nije ispuštao ste-ćak iz naručja, da se kojim slučajem ta tako dragocjena pošiljkakoja mu je povjerena ne bi izgubila. Čestitam ti što je tvoj izborpao na njega, dičnog predstavnika naše utvrde i RARA AVIS INTERRIS34. Svojom požrtvovnošću oduševio je Dalai Lamusa kojimu je u znak posebne pažnje, uz blagoslovljene riječi CAVE NECADAS35, poklonio drevnu praćku. Mladi, na nulerix obrijani sve-ćenici, nisu se bili u stanju suzdržati da ne prasnu u smijeh kad bise u dva-tri navrata Obeliksus, nenaviknut na sklizak posvećenigreen, samog sebe podčkalivši, poput kakvog indijskog slona,stropoštao čitavom dužinom, odnosno širinom, ne ispuštajući pri-tom stećak. Mladićima nije za zamjeriti jer se još nisu imali prilikeuvjeriti da je SPIRITUS PROMPTUS EST CARO AUTEM INFI-RMIA36, no pred blagonaklonim pogledom Buddhe, i njihov ćetrenutak istine osvanuti.

XXI

34 Rijetka ptica na zemlji35 Pripazi da ne padneš36 Duh je okretan, ali je tijelo slabo

Hvala ti još jednom što si mi poslao tako dragocjenog pred-stavnika i zahvalnog sugovornika našeg Parisisa. Tijekom čitavogdruženja prepričavao mi je svoje dojmove o pokrajinama kroz kojeje pješice prolazio kako bi mi na noge donio tvojih misli odraz.Kazao mi je da je s obzirom na promjenjive političke okolnosti, iopasnosti koje su vrebale iz njih, često morao mijenjati smjersvoga kretanja, no to mu omogući da se nagleda svih onih pokra-jina koje sada čine dio naše velike tvorevine – Europusa.

Biranim riječima govorio mi je o svakoj pokrajini zasebno. Činimi se da ga je najviše oduševila pokrajina Španjolskus. Gdje godda se zatekao bilo bi neko slavlje i tekila bi tekla u potocima. Izgle-da da se najviše zadržao na otoku Ibisusu gdje je skupa sa stećkomuronio u more koje je zapravo isto tako stopostotni tekila sanrajz.Svakoj je nalazio i pozitivne osobine i one koje duhu malo većuzabrinutost nalažu, no eurusu zahvaljujući – jer tuđe žito svatkomjeri svojom mjerom – tom naposljetku zajednički izglasanomvalutusu, gdje god da se našao, citiram ga: «ABUSUS NONTOLLIT USUM37».

Kroz njegova zapažanja zamijetio sam da je izuzetno pronicljivi precizan i da i detalji, ali i glavne smjernice u njegovim razmišl-janjima, nailaze na isti prijam. Ništa mu ne izmiče i odličan jeanalitičar. Da mi nisi prijatelj, mogao bih čak i posumnjati da simi upravo njega poslao kako bi iz mene izvukao što više informa-cija i njemu zahvaljujući osmislio strategiju kojom bi ne znam višešto. Jer ne samo što je spretan nego s njim nikad ne znaš na čemusi. No sva sreća da tome nije tako, jer u koga ćemo ako ne u pri-jatelje ulijevati naše povjerenje? Moja smiona promišljanja nastranu, Obeliskus je stvoren za vrhunskog (š)pijuna, informatora,doušnika, tajnog agentusa, to čime bi se on mogao baviti nazovikako hoćeš, a ja zahvaljujem Olimpu što se nemam razloga brinu-

XXII

37 Pretjerivanje ne isključuje upotrebu

ti, jer u tebe imam bezgranično povjerenje.

A sad mi dopusti da ti iskreno izrazim sućut povodom nes-retnog događaja koji nam je zauvijek odnio našeg dragogObeliskusa. Bilo je to pred kraj poslijepodnevne igre, u neposred-noj blizini rupe broj 17. Ushićen darom koji je dobio od DalaiLamusa – a znaš da je oduvijek bio razigran – stao se Obeliskuspoigravati stećkom i drvenom praćkom. Stavljao bi stećak nakožni oslonac i naprezao gumenu oprugu do krajnje točkeizdržljivosti, katapultirajući je tako svakim novim pokušajem svedalje i sve više od sebe. Zanesen tom novom igrom, svakim novimpokušajem obarajući vlastite rekorde katapultiranja stećka udalj iuvis, dogodi mu se ono zbog čega bi i pustinja proplakala da imasuze. Pogledavajući stećak koji je leteći munjevito obarao rekordkatapultiranja stećka uvis, svima nama postajući sve manji imanji, na tren je, sav ustreptao, pogledao prema nama kako bismomu osmjesima potvrdili značenje njegova neviđena uspjeha. Zado-voljan što je u našim očima prepoznao odobravanje, i dalje jegledao u nas, a stećak je postajao sve veći i veći, dok se stra-hovitim ubrzanjem nije stropoštao na njega, zakucavši ga do bradeu zemlju. No tko prespava vrijeme sjetve ne mora se znojiti u vri-jeme žetve. Još vidim njegove lijepe razroke oči koje su kako ga jestećak pogodio tako i iskočile iz njegove glave, zaustavivši se prednama. Pokoj mu duši. Njegova glava i danas počiva na istomemjestu i služi kao postolje stećku koji si mi po vjernom kuriru bioposlao. Taj nam spomenik služi kao primjer beskrajne odanosti ivječnog prijateljstva koji su u današnjim danima pravi rariteti. Anjegove smo oči stavili na stranu u nedostatku loptica za golf.

ISTI MIRAUT STELA38,Alexandrus

XXIII

38 Oni promatraju zvijezde

Parisis, dan kišovit, mjesec punanno domini ljeta gospodnjeg

Ave, dragi Alexandruse!

BEATI PAUPERES SPIRITU39. Neizmjerno mi je žao zbog onogšto se dogodilo našem Obeliskusu, no najvažnije je od svega današa prepiska ničim ne bude narušena, i da se bliži dan kad ćemonapokon pasti jedan drugome u zagrljaj. Vrata iza kojih jeskriveno dobro teško je otvoriti, vrata iza kojih je skriveno zloteško je otvoriti, a od zadovoljstva neću te ispuštati iz zagrljajadok mi ruke ne utrnu.

Lijepe si riječi podastro o našem Obeliskusu i dobro zapazio daje bio neobično živa duha i vazda spreman na igru. Posljednja gaje koštala života, no ima li ljepše smrti negoli kad te snađe navrhuncu ushićenja, okruženim onima koji te vole?

Istina je da je Obeliskus pješice morao svladati čitav Europuskako bi došao do tebe, i lijepo je od njega što ti je uspio opisatipokrajine kroz koje je prolazio. Danas smo svi pod istim svodomEuropusa i to nam godi, no pritom, kad odemo u posjet susjednimpokrajinama, bez obzira na to što nam kazuju da se ponašamo kaoda smo kod kuće, ne zaboravljamo da smo u gostima. Osjećaj je tokojeg ćutiš otkada si nezaobilazan igrač na posvećenom greenuDalai Lamusa. Neki bi rekli da je Europus stari magarac koji nato-varen poviješću jedva hoda, ja ne bih išao u te krajnosti. Istina jeda je gospon pogrbljen, ali ga vitalnost nije napustila; i kao da jemlađahna gospodična, svakodnevno mu se mnogi ponosni kra-(l)jevi udvaraju.

XXIV

39 Sretni li su siromašni duhom

Uostalom, mogao si i sam pretpostaviti da se Edus uDemokroaciji nije zatekao samo stoga što je išao tvojim tragom;zadržao se tamo iz diplomantskih razloga. Trenutno najvjerojatni-je pregovara s poglavicom Stipusom o uvjetima prihvaćanja podzajednički krov. Vidim ih odavde: Edus, ponos naš i slava naša, ipoglavica svih Demokroatikusa ispijaju kave i na vagu stavljajuargumente i protuargumente. Prilikom odlaska Edus je u diplo-mantski kovčeg stavio popriličan broj utega protuargumenata, alisam ga onda odvratio u njegovoj nakani da ih sve odnese kako biunutar kovčega ostalo mjesta i za njega. To je stoga što je putovaos diplomantskim imunitetom, a u njemu nema mjesta doli zajedan kovčeg. Vidiš, takva se ozbiljna misija ne bi mogla svakomepovjeriti, no ITA DIIS PLACUIT40. A kako su pregovaranja očitozahtjevna, ne stiže ti se javljati, no to ne znači da ne misli na tebe,jer ipak si mu ti prvi među jednakima trnus u okusu. NakonDemokroacije u obilazak odlazi u pokrajine Balkanuskog saveza ikako stvari stoje nije isključeno da će se i tamo dugo zadržati.

Evo kako me prije neki dan po papagaju pismokazaču molio damu pošaljem kovčege protuargumenata. Evo, upravo gledam kar-avanu deva koja nestaje za obzorom i ide mu u susret jer VERBAVOLANT, SCIPTA MANENT41, a tamošnja čeljad katkad nevjeruje ni vlastitim, pa kako li će onda tek tuđim riječima, pose-bice kad joj se razložno pokušava objasniti da još nisu dorasli igra-ma velikih, a znamo već da TARDE VENIENTIBUS OSSA42.

A kako ste poput dva vitka stabla bambusa rasli zajedno, ti znašda Edus nikad ne odustaje, tako da možeš očekivati da prije ilikasnije uđe u tvoj razbojnički trag. Vlast ga je ovlastila da te, čimte ugleda, zalije smolom i prekrije perjem i privezanog za stupsrama dovede na naš Trg s tisuću imena. Jer QUI BENE AMAT

XXV

40 Svidjelo se bogovima41 Izgovoreno leti, zapisano ostaje42 Onaj koji kasno dođe za stol ne nalazi doli kosti

BENE CASTIGAT43. I naći ćeš se u položaju onoga čiji je glas VOXCLAMANTIS IN DESERT44 i nitko, pa da i hoće, neće ti moćipriskočiti u pomoć.

Eto do mene Trešnjina Cvijeta. Teškom mukom pokušava pro-čitati što si joj napisao između redaka – redci joj izmiču jer tvojaje misao hitra i smjela, pa joj ja pokušavam protumačiti tvojeporuke. Živi u nadi da će dan kad ćeš se pojaviti nadomak njezinasrca uskoro osvanuti. Preostalom je nogom uvježbavala piruetetako da te na greenu pred Dalai Lamusom neće osramotiti.

Adius,Lukus

XXVI

43 Tko dobro voli, dobro kažnjava44 Glas onoga koji viče u pustinji

Daramsalus, dan običan, mjesec istoanno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI LUKUSE,

Hoćemo li se ikada ponovno susresti? Nedostajete mi i ti iTrešnjin Cvijet i pitam se nemaš li pravo kad kažeš da mi je mjestou Parisisu. No tko mora, nema izbora, a znaš i sam da nakon nekihstvari nema kajanja. Možda sam doista brzopleto reagirao i otišaokao muha bez glave, no i muhe imaju srca. Dopusti mi stoga da tina ovoj kamenoj ploči ukažem na ono što mi leži na srcu ABOVO45, a ako ustrajem i ne izgubim nit svojih misli, možda dođe-mo i USQUE AD MALA46.

Sjećaš li se dana kad smo ti, Edus i ja pred Velikim svećenikompoložili svečanu prisegu da ni milom ni silom s njegova puta neće-mo skrenuti? Zvijezde onih koji su izabrani sjale su nam na čelu,a njegov nas je blagonakloni osmijeh ohrabrivao da stupimo napozornicu i srčano izgovorimo svečani govor koji smo pred tisuća-ma sljedbenika izgovorili kao da smo jedan. Troglavi zmaj,uspostavit će se kasnije.

I sazrijevali smo bezbrižno u našem Crvenom carstvu gdje su nasvakom koraku rasli karanfili, tulipani i ruže (makovi su se orga-niziranije počeli uzgajati nešto kasnije) i svaki je dan bio pjesmanašem Voljenom. Bili smo od onih koji su mogli ubirati ruže a dase ne pribojavaju trnja. A onda smo naučili čitati. I slušati.

XXVII

45 Od jaja (početka)46 Do jabuka (kraja)

Nemoj mi zamjeriti što te vraćam u te udaljene magle, no kakobi današnje vjetrove jasnije sagledao, neophodno je da mipomogneš u njihovu raspirivanju. Prisjeti se onog davnog jutraprije naše ere. Vrijeme promjenjivo, mjestimična naoblaka i poko-ji tračak sunca. Držeći se za ruke stajali smo u sretnoj povorciotpozdravljajući Čovjeku Bez Greške, i prepuni dojmova vratili sekućama tek kad se spustila noć. Vječna. A možda tog jutra uopćenismo bili u povorci već na seoskoj cesti iščekujući dolazakusnulih mještana?

Dok smo sjedili za stolom i od raznih uzbuđenja izgladnjeloposezali za sočnim sarmusima, na prozoru se pojavi sjena Čovje-ka Bez Greške, koja sva izbezumljena reče nama trojici kako ga jezauvijek napustila jer da više ne podnosi njegovu blizinu i da sepod tom fasadom draga i razložna čovjeka skriva pravi pravcatiManipulatorus. Između dva zalogaja sarmusa izmijenjivali smopoglede, začuđeni dolaskom te lažljive sjene. I već bi je počeligađati ajvarusom da nam tu istu noć naše očeve noć ne proguta. Isjenu skupa s njima. I ABYSSUS ABYSSUM INVOCAT47.

Uvjereni da su riječi koje su naši očevi izgovarali za stolomkrive što ih je pregladnjela noć progutala, počeli smo ih skupljatibez predaha. Krali smo ih iz knjiga i novina, osluškivali one s radi-ja, pribojavali se onih koje su stariji izgovarali u pola glasa, izbje-gavali one koje su prizivale smrt, išli u susret onima koje su ukazi-vale na svjetlost.

U međuvremenu smo otkrili da i vječnost ima rok trajanja, izaneseni valjda i tim našim iskustvima iz djetinjstva, osnovaliSveti triumvirat. Sjeti se kako smo bili okrutni prema svakome tkonam nije išao uz dlaku, kako smo ponosno koračali na Trgu s pet-sto imena i kako se nismo ustručavali kažnjavati i one koji sukaznu zasluživali stoga što nisu počinili nikakav grijeh.

XXVIII

47 Ponor priziva ponor

Kazao si tada da AUDACES FORTUNA IUVAT48, bližnji sunam uzvikivali CAVE NE CADAS49, a mi smo, presretni, što smopobjegli iz Utopije, očito hrlili u novu.

No sve bi to ostalo u zakutcima moje duše da me jučer prilikomjutarnje meditacije ne zaprepasti događaj od čije mi pomisli sameutrnu kosti.

Sjedeći u položajima Začuđenog Lotusa, uz pratnju elektro-mantre, osluškivao sam Dalai Lamusovo mrmljanje vizualizirajućiu sebi duhovne poruke. U jednom trenutku osvrnuo sam se okosebe i vidio da polovica prisutnih spava. Druga je polovica bilabudna, što znači da je Dalai Lamus ćorio i zapravo hrkao jer smojedino nas dvojica bili u Hramu providnosti. Tada se uspostavi dasam prethodnom rečenicom bio u krivu jer se Dalai Lamusovasjena uspravi i krene prema meni govoreći: “Gdje si, puško stara?Znam te kad si pištolj bio. Što je sad, više se ne poznajemo? A kadje trebalo presvlačiti pelene? A kad mali nije imao za sladoled? Paromobil, pa motor, pa auto, a da je znao za helikopter, i njega biuzjahao! Nego ajmo mi ovako...” – počelo mi se vrtjeti i u glavi iu želucu od te priproste sjene koja mi se obraćala nerazumljivimsibilskim jezikom. “...Ti ćeš meni pokloniti svoju sjenu, a ja ću tiza uzvrat omogućiti da zaboraviš neke stvari! Sjeti se, petokraka,pa karanfili, pa slet, pa dugovi, pa drugovi, pa sve je to naše, patko će koga i znaš ti već, što da se trošim. Nisi se baš proslavio...”.“Ali tko ste vi i što to lupetate?” Pokušavao sam se izvući iz togstiska savjesti, jer prepoznao sam je čim je progovorila, bila je toista ona sjena koja je u nama tražila utjehu, ono kod prozora doksmo jeli sarmuse. Nakon što je bez pozdrava napustila ČovjekaBez Greške zapošljavala se u službu raznih gospodara dok nijenaišla na Dalai Lamusa: “Odgovara mi jer je fin i pristojan i jer

XXIX

48 Sreća se smiješi smjelima49 Pripazi da ne padneš

znam da nikada neće prijeći preko mene žive da bi učinio nešto štomi ne bi bilo po volji.”. Njezin je gospodar kojim je očito bilazadovoljna i dalje drijemao, a ja sam pristao da joj ustupim slojsvoje sjene, pa vidiš li me malo izblijedjele sjene, ne brini, jeftinosam prošao, jer obično se sa slobodom ne cjenka, a ako hraništigra, nesreća te neće mimoići. Vidiš, da sam ostao u Parisisu, dotoga ne bi došlo, no utjeha mi je što ste ti i Edus netaknuti, i stogaprije negoli se doista pripremite na dolazak – razmislite! Ne bih sioprostio da vas snađe ista kob. Tantoene animis coelestibus iroe!

VANITAS VANITATIS ET OMNIA VANITAS50,Alexandrus

XXX

50 Taština, taština, sve je taština

Parisis, bez dana, mjesečinaanno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI ALEXANDRUSE!

S velikim ti žaljenjem javljam da mi nije stigla tvoja kamenaploča u kojoj si mi širom otvorio svoje srce. Znaš da su vremenaburna, pa nije isključeno da su drumski razbojnici zaskočili poš-tansku kočiju, ABUSUS NON TOLLIT USUM51, i odnijeli tvojekamene ploče koje bi mi, da su mi stigle, zasigurno izmamile suze.Bojim se samo da ti analfabeti, uplašivši se tvoga, njima nerazum-ljivog, krasopisa, nisu posegnuli za macolom i tvoje misli razbilina tisuću komada. Naiđem li ikada na tvoje razmrskane misli, ne-ću štedjeti truda da ih ponovno sastavim. Siguran sam da će i Tre-šnjin Cvijet zasukati rukav i brižljivo skupljati krhotine tvojih raz-mišljanja, jer nema užitka koji se ne bi mogao skupiti strpljivošću.

Nego, usnuo sam neobičan san, pa mi podari malo od svogdragocjenog vremena. Vidim te u društvu Dalai Lamusa i ČovjekaBez Greške, a pod vama jedna sjena koja nikako da odluči kome ćepripasti. Nadmudrujete se međusobno radi otimanja sjene, a onase meškolji i ne da se urazumiti. Pa u kakvom to vremenu živimo,kad ni sjene više nisu ono što su nekad bile! I već ste se bacili naČovjekuse, ne ljuti se, dogovorivši se da će sjena pripasti onomekoji ishodi pobjedu, kad se sjena iznenada uzvrpolji i poput jegul-je iskliznu iz prostorije iz koje niste mogli van jer su jedina vratabila tako mala da ni glavu niste mogli promoliti kroz nju.Zabezeknuti, pratili ste je pogledom kako klizi planinama duše ibrežuljcima savjesti.

XXXI

51 Pretjerivanje ne isključuje upotrebu

Tada se zidovi iznenada srušiše i vi se nađoste na proplankukojemu se kraja nije dalo nazreti. I sunčali ste se tako neko vri-jeme dok vas nije natkrila ona ista sjena koja se u međuvremenuutisućustručila i svom svojom silinom sručila na vas, pretvorivšivas u svoje odraze. Evo kako se i vi pretvoriste u sjene i kako odtada lutate svijetom u potrazi za Gospodarom Svjetlosti u kojegulažete nadu da će vam ishoditi stalni posao.

Prenosim ti svoj san jer me nešto kopka. Znaš i sam da smo odmalih nogu bili nemirni; onda su nam narasle, a s njima i našnemir, tako da nikome nismo ostajali dužni. I sve se pitam ima lipravde i hoće li grešnike ikad itko prozvati da odgovaraju za svojepostupke. Znaš na koga pritom mislim. A ti ako si dovoljno raz-borit, ne šalji mi više sentimentalne kamene ploče u kojima migovoriš o našoj razuzdanoj prošlosti, koju sam uostalom već i zab-oravio i koja uopće nije bila takva kakvom si je opisao. A i te seploče, što je najgore od svega, jer su besmislene, gube u rukamadrumskih razbojnika tako da ih ja ne mogu ni pročitati pa ne znamšto te tišti. Pomiri se sa svojom sjenom i ne bacaj mi prašinu u očiskrećući s teme, nego mi pod hitno pošalji dio onog bogatstva kojesam nikada nećeš potrošiti. Prije nego bude prekasno. Dopusti mida ti pomognem. Prijatelji su tu da s tobom podijele tvoj teret.

Bilježim se,Lukus

XXXII

Dharamsalus, dan takav, mjesec nikakavanno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI LUKUSE!

Da mi to moje obveze dopuštaju, ovim bih se stopama sjurio zadrumskim razbojnicima i iz ruku im oteo kamenu ploču koju samti bio namijenio. Rana koju nanese pas liječi se kožom toga istogapsa. O sudbo, što si nam to namijenila! Zar da strepimo zasvakom našom pošiljkom svaki put kad svom žestinom klinomotkucavamo točku na i? Zar da se svakim dahom pribojavamo daće naše najskrovitije misli pasti u ruke tuđincima, ili još gore,ljudima nama znanim koji će onda, kao da je riječ o glini, našemisli izvrtati, potiskivati, gnječiti, usitnjavati i svom snagombacati iz konteksta? Oni ne zaslužuju doli ARGUMENTUMBACULINUM52! Daj ti vidi, ti koji si tako domišljat i prepreden,kako im pripriječiti put? Inače, imaš li kakvih novosti o onim tvo-jim Papirusima o kojima si mi s toliko ushićenja pričao? Znaš dabi svima nama tvoje otkriće bilo od velike koristi, ili pak moždaimaš poteškoća u pronalaženju Markusa pa te to sputava daolakšaš život našim kamenim pločama? A on ti je, čuo sam tu odnekih mještana, prevrtljiv i sitničav, i nikako da ga se uhvati ni zaglavu ni za rep; no kad ga jednom zgrabiš, tad se priljepi uz tebepoput kakva uštipka i nikakvim ga se nagovaranjima ne možešriješiti. Navodno je zadnji put viđen kako ufira Muzama na otokuFilosu. Ali pazi! Nemoj se prevariti! Nije ti on onaj slavni predakEurusa, iako su imenjaci. Oni ti jedan s drugim nemaju nikakveveze. Upozoren si.

XXXIII

52 Argument štapa

A što se tvog sna tiče, nevjerojatno je kako se u nekim točkamapoklapa s onim što se meni u zbilji dogodilo. Da se kamena pločakoju sam ti poslao nije našla u rukama drumskih razbojnika, znaobi o čemu ti govorim. No svejedno, zahvaljujem ti što si sa mnompodijelio svoj san. U posljednje vrijeme slabo spavam tako da mini san ne pada na oči. A ima li ljepšeg obloga za dušu? Iskoračitina trenutak iz naših života i utonuti u blaženstvo sna. Kakav si tiprijatelj, da te nema, trebalo bi te zamisliti! A ovako kako već pos-tojiš ne moram te ni zamišljati već samo uživati u plodovima tvogvelikodušnog prijateljstva. Hvala ti još jednom, vjerni moj Lukuse,božji odabraniče i sviju vrlina vrlino!

Ono što mi se neki dan dogodi i o čemu sam te izvjestio na onojkamenoj ploči koja se zagubila, opsjedalo me još nekoliko dana,no nepotrebno je da te time zamaram. U svakom slučaju, ovom teprilikom izvještavam da sam se konačno oslobodio tih duhovnihtrzavica koje pripisujem mom neispavanom stanju. Potpuno iscr-pljen, na jutarnjoj meditaciji doživljavao sam priviđenja, tako dami je ustvari i drago što kamena ploča nije dospjela u tvoje rukejer bi tada zasigurno zaključio da je tvoj prijatelj s puta patnje ikružnog toka samsare skrenuo na put popločen shizofrenikusom,psihopatologikusom i inim boljkama naše svakodnevice.

A ovu ću ti kamenu ploču ipak poslati preporučeno, da joj sekojim slučajem ne dogodi ono što se dogodi njenoj prethodnici.

O, već nas vidim kako sve četvero ubiremo plodove naših zajed-ničkih iskustava i puštamo mozak na ispašu. BEATI POSSI-DENTES53.

Do skorog viđenja, amice,Alexandrus

XXXIV

53 Sretni oni koji posjeduju

Parisis, još je dan, mjeseca dakle nemaanno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI ALEXANDRUSE!

Ovaj ti put javljam da mi je tvoja ploča stigla neokrnjena. I ja ćuti od sada, potaknut tvojim primjerom, slati svoje ploče pre-poručeno, slava našoj poštanskoj službi!

Znaš da nisam zlopamtilo i da s prošlošću nisam na ti, jer čov-jek sam koji gleda naprijed i koji zna da će mu se želje kad-tadispuniti. A u retrovizor pogledavam samo kad mi je neophodno dasagledam ono što nas očekuje.

No ti očito lakše potpadaš pod pritiske prošlosti, VOE VICTIS54

, što sam uočio i iz tvoje kamene ploče koja mi nikada nije stiglajer se tada još nisi dosjetio da mi je možeš poslati preporučeno.Evo stoga kako vidim našu zajedničku budućnost. Ti ćeš se, jer sisvjestan svih svojih propusta, lijepo pokajati i priznati svoje grije-he time što ćeš mi vratiti onu moju bolju polovicu blaga koje sizatekao u blagajni. Učinit ćeš to jer znaš da će te u suprotnomsjena prošlosti i dalje proganjati ne dopuštajući ti da u miru Bud-dhinu prioneš svojim jutarnjim meditacijama. I koliko god si timislio da je ona sjena koju si mi spominjao u kamenoj ploči kojunikad nisam vidio proizvod zavjere tvoje mašte, znaj da si u krivui ne zavaravaj se kad dobro znaš da se sve to uistinu dogodilo. I dase nećeš moći posvetiti svojim jutarnjim meditacijama dok svesvoje dugove ne isplatiš. Meni.

A što se Papirusa tiče, čudi me što me uopće pitaš što je sa svimtim kad dobro znaš da nećemo ništa biti u stanju pokrenuti sve

XXXV

54 Zla kob poraženima

dok mi ne pošalješ kartu i dok se sa šupljim štapom ne uputim uKinus, iza velikog paravana diplomantskog misionara, podsjećamiako znam da više ih se opilo vinom nego nadom. A Markusu samna tragu, ne brini se za to, imamo njegov robo-portret i baš samposlao odrede Ljudi bez Imena i Prezimena da pronjuškaju okolo.Zato sada Ured za popis stanovništva ima velikih problema jerviše ne zna tko se kako zove, pa im je katkad teško i nacionalnostustanoviti – smiješnog li proračuna kad evo danas svi samo štonismo pod zajedničkim krovusom Europusa! Ljudi bez Imena iPrezimena razmiljeli su se po čitavom Europusu i šire i svakod-nevno me informiraju o najmanjim detaljima koji bi nas, nadam seuskoro, mogli dovesti na sam prag Markusova poštanskog san-dučića. Valjda mu taj osjećaj slobode ne dopušta da se tijelom idušom preda našoj stvari, pribojavajući se da ćemo ga, kad ga sejednom dočepamo, prilijepiti uz neko mjesto koje bi mu bilo ispodčasti. Evo baš mi javljaju iz Južnog Amerikusa da je viđena silue-ta koja odgovara njegovu opisu.

Zar i ti, E.T.,Lukus

P.S. Znam kako Markus izgleda, no spominjao si da ima dvojnika, možešli mi ga opisati kako bih mu lakše ušao u trag?

XXXVI

Daramsalus, dan zagonetan, mjesec prevrtljivanno domini ljeta gospodnjeg

AVE, DRAGI LUKUSE!

U svojim si prethodnim kamenim pločama raspravljao omnogim značajnim i meni srcu priraslim temama. Sve ih imampohranjene, a Dalai Lamus je bio toliko obazriv da mi je dao sagra-diti oveće skladište u koje kronološki odlažem tvoje kamene ploče.Na ulazu sam postavio istih onih dvanaest hodočasnika koji su miono jednom bili donijeli tvoju kamenu ploču u slučaju da se netkodrzne baciti oko na našu prepisku, jer znaš i sam da opreza nikaddovoljno. Stoga sam, kao što si pretpostavljam i ti, svaku kamenuploču isklesao u dva primjerka, jedan koji potom tebi šaljem idrugi koji ostaje u Arhivu kako bi prepiska bila cjelovita i kako bikad me bilo hvališ ili kudiš znao na što se odnosiš. Šest samhodočasnika postavio s jedne strane ulaza, a preostalih šest da ihnadgleda s druge strane. Kako su se požalili da ne mogu baš čitavdan i čitavu noć stajati na istom mjestu, odobrio sam im da se uponoć zamijene za mjesta i da onih šest koji su nadgledali onihdrugih šest sad bude nadgledano od onih šest koje je bilo nad-gledano od onih šest. Tako da su naši spisi na sigurnom! Pa kadse za jedno dvadesetak svjetlosnih godina, znajući da su tamo,netko sasvim slučajno dosjetiti da ih otkrije, sva će istina izići navidjelo. No do tad ćemo se mi već ugodno smjestiti u našimkalupima iz kojih će nam onda, nama u slavu, podići veličanstvenespomenike. Samo da ih hrđa ne nagrize, budući da vrijeme svepokriva i sve otkriva. A onda će se, već ih vidim kako hrle premanama, i majmuni i gangsteri i heroji i sva sila stampeda obrušitina nas; kazujući nam ono što nas, na kraju krajeva, možda čak i

XXXVII

ide. Stoga oprez, biljka koju si zasadio mogla bi se kad izraste, aSOL LUCET OMNIBUS55, i kad ju sasijeku, na tebe obrušiti. I sto-ga ne ispuštaj onu dobru staru i provjerenu izreku: QUI SCRIBITBIS LEGIT56.

A sad mi dopusti da te izvijestim o najnovijim zbivanjima.

Znaš da sam uvijek rado viđen gost na posvećenom greenu. Istotako možeš pretpostaviti da se između Dalai Lamusa i mene,tijekom svih ovih mjeseci zajedničkog udaranja po golferskim lop-ticama, usadilo povjerenje kakvo dolikuje ljudima koji se poštuju,poštujući međusobne razlike. No kako je jutro osvanulo, takosam, posegnuvši za blagajnom koja mi je vazda stajala na uzglavljukreveta i pred kojom bih svaku noć prije spavanja i svakog jutra pobuđenju izmolio molitvu, ustanovio da više nije na uobičajenommjestu. Prvo pomislih da je otišla na jutarnju meditaciju, no ondabrže-bolje odagnah tu suludu primisao. A znaš i sam kako mi je tablagajna bila neizmjerno draga, kao podsjetnik na najsretnije danekoje sam proživio u parisiskoj komuni.

I vrpoljim se ja tako pogledavajući oko sebe, zabrinut, HOR-RESCO REFERENS57, jer kako je otkad sam napustio parisiskukomunu nikada nisam ispuštao iz vida, tako sam si počeo zamišl-jati najveće strahote. Razumljiva ti je moja briga. Tad mi priđeRičard Đirus koji se stalno vrzma oko Dalai Lamusa i pita me kao“Što ti je? Kao da si s Marsa pao!”. A ja mu samo da mi se maknes puta ako želi sačuvati živu glavu. Očito ju je želio sačuvati pa mise makne s puta, a ja POST HOC ERGO PROPTER HOC58 ravnoDalai Lamusu da: “O, Učitelju, ponizno Te molim da mi izađeš u

XXXVIII

55 Sunce sja za sve56 Onaj koji piše čita dva puta57 Ježim se dok pričam58 Nakon toga, dakle zbog toga

susret i pomogneš doći do moje voljene blagajne. Među mladimsvećenicima ima i onih vičnih šali, pa ako mi je vrate do zalaskasunca, spreman sam im oprostiti nestašluk. No oni očito nisu, doksu ruke na svetu blagajnu polagali, bili svjesni težine (zlo)čina kojisu si na vrat stavili. Jer iako su ljudi stvoreni od istog metala, nisusvi izliveni iz istog kalupa – spreman sam im stoga sve oprostiti,samo da mi je vrate živu i zdravu! A ako nisu oni, o, presvetiUčitelju, tad bih posumnjao na Ričarda Đirusa koji se od jutrosnekako bezobzirno smijulji, i to ne samo da mi ide na živce negoi na njega baca opravdanu sumnju. Uskoči mi u pomoć, Čuvarunaših povodljivih duša, i pomogni onima koji su skrenuli da sevrate na jedini pravi put Vraćanja moje blagajne!” – sav ustreptaoi obliven hladnim znojem izgovorio sam svoju molbu DalaiLamusu, koji me je, osmjehujući se, gledao kao da sam doista paos Marsa. Malo sam se začudio jer je to bilo drugi put istoga dana,a i jer nikada nisam nogom kročio na taj planet, no mogao sam gauvjeravati do iznemoglosti, njegovo nepovjerenje nije jenjavalo.Položio je svoju ruku na moju, pa sam ja svoju na njegovu, pa jeon onda svoju drugu ruku na onu moju koju sam ja položio na nje-govu, i upola glasa uzviknuo: “Čini što ti volja nalaže!”.

Osluškivao sam neko vrijeme svoju volju, no nikako da čujemnjezina glasa. Valjda nije ni slutila da očekujem njezin poziv pa jebrbljala tamo s nekim, no nakon nekog vremena ipak se oglasi, ito SMS-om jer je jeftinije: “Tu sam STOP Sorry bila sam u gužviSTOP Čekam te kod Velikog kotača STOP.” Pohrlio sam doVelikog kotača koji pokreću peripetuum mobitelad. (Sve je višeljudi koji se osjećaju izgubljeni bez hodajućih telefonusa ilitimobitela. Tako da su de facto svakome i u svakom trenutku dos-tupni, onol’ko koliko im se čovjek želi podati. Hodaju ulicama irazgovaraju, smiju se i došaptavaju sa sugovornicima na drugomkraju žice, odnosno živice. Zove tako jedno mobitele drugomobitele pa si prek živice mukaju o ovome ili onome. Mobilna sutelad katkad praktična? Radiš recimo svoj poso kojeg baš i nema

XXXIX

za pajceke hraniti, pa izađeš na tezgu, a on dođe, tebe nema, al’ tese preko mobilnog teleta ipak nađe, pa pos’o il’ obaviš preko onestvari koju mnogi sve rjeđe ispuštaju iz ruke il’ se fino vratiš k’oda niš nije bilo i središ ih sve. Il’ si recimo s nekom mačkom al’ tivrag ne da mira pa se uključiš na mobitele - u jednini - i nazovešsvoju golubicu samo da joj kažeš kako ti nedostaje i kako je poslapreko glave; tad njoj mukne njeno mobitele, a ona da je baš unekoj gužvi, pa da kakvi su to uzdasi koje čuješ, a da se to tamoneki konj prenavlja u busu, pa kao daj mi ga da ga ja smirim, a onakao ne brini zečiću silazim na sljedećoj. Pa onda ponovno: a kakoto da se ne čuje buka motora, a pa da su baš stali na semaforu i dakao čujemo se kasnije, kaže golubica zečiću, a ovaj ne zna da li daposumnja u konja il’ kakvu drugu živinu. I osjećaš se kao pravomobitele, no i tako je sad još samo pitanje izbora na koju ćeš semobitelad osloniti.) Kad tamo, kod Velikog kotača, skužim: očitoje došlo do nekog kratkog spoja, poruka nije meni bila upućena.

Što da radim?

OMEN NOMINIS59,Alexandrus

XL

59 Slutnja imena

BILJEŠKA O AUTORU

Yves-Alexandre Tripković rođen ‘72. (stoljeće nije bitno), zbognajrazličitijih okolnosti često je mijenjao ulice, kvartove, gradove,države, kontinente…

Maturiravši u Zagrebu (Kultura), u slobodnom se stilu katapul-tirao u Nomadland, free-lansirajući se u neizvjesnosti nakon što jena Sorboni diplomirao slavistiku. Surađuje s hrvatskim i fran-cuskim medijima.

Osnivanjem nakladničke kuće theatroom noctuabundi pariškeregistracije radi na intenziviranju književnih razmjena.

Preveo je Pohvalu parazitu Lukijana iz Samosate (Jesenski i Turk,2005.) i Badem (Nedžma, Oceanmore, 2006.)

Smišlja kako da se preseli na Veneru…

CCXXI

POPIS IZDANIH KNJIGA U EDICIJI KATAPULT

Smeće – A. Kapidžić, E. Krivac i M. Novković

Snuff film – Goran Dević

Kvadratni alfabet – Marko Tokić

Zlatna Pirana – Nikola Tutek

O UDRUZI KATAPULT

Udruga Katapult je osnovana u Rijeci početkom 2006. godine sciljem poticanja stvaralaštva i kulture mladih, promoviranjamladih autorica i autora te suradnje u izdavaštvu. Udruga svojeciljeve provodi kroz promocije mladih autorica i autora, kreativneradionice i seminare, pružanje logističke i edukacijske potporečlanovima u kreativnom pisanju, lekturi, grafičkom dizajnu, webdizajnu, uredništvu, grafičkoj pripremi, crtanju stripova,marketingu itd. Drugim riječima, udruga Katapult educira mladeu svim segmentima izdavačkog procesa, potiče njihovu kreativ-nost, međusobno i zajedničko djelovanje i suradnju te volon-terstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i snažnogcivilnog društva. Također kreira kulturni prostor u kojem mladimogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava im potporu i dajepovratnu informaciju o njihovom radu. Jednako tako želi razvitiodgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđegkreativnog rada.

kontakt e-mail katapult@zigo.hr

C O M M O N S D E E D

Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5

Slobodno smijete:

• umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo

Pod sljedećim uvjetima:

Imenovanje. Morate priznati i označiti izvornogautora ili davatelja licence.

Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti ukomercijalne svrhe.

Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovatiili prerađivati ovo djelo.

• U slučaju daljnjeg korištenja ili distribuiranja morate drugi-ma jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela.

• Od svakog od tih uvjeta moguće je odstupiti, ako dobijetedopuštenje nositelja autorskog prava.

Prethodno ni na koji način ne utječe na zakonska ograničenja autorskog prava.

Ovo je svima čitljiv sažetak Pravnog teksta (pune licence).

Yves-Alexandre Tripković • Hermesov poučak

creative commons

IzdavačZigo Rijeka

Za izdavačaZlatko Ožanić

UrednikMarko Gajski

Jezične savjetniceIna Randić i Daniela Rožić

Dizajn naslovniceEnver Krivac

ISBN 953-7142-23-Xwww.katapult.com.hr