HarukiMurakami

MOJSLATKISPUTNIK

SovjetskiSavezlansiraoje4. listopada1957.prviumjetnisatelitSputnik1izsvemirskogcentrauBajkanoruuRepubliciKazahstan.Sputnikjeimao58cmupromjeru,težioje83,6kgiprelaziojeorbituokoZemljeza96minutai12sekundi.

Dana3.studenogistegodineuspješnojelansiraniSputnik2ukojemjebiopasLajka.LajkajeprvoživobićekojejeizašloizZemljineatmosfere,alisatelit se nikad nije vratio na Zemlju i Lajka je tako žrtvovana biološkomistraživanjuusvemiru.

—izKronikasvjetskepovijesti

1

U proljeće svoje dvadeset i druge godine, Sumire se prvi put u životuzaljubila.Bilajetointenzivnaljubav,praviorkanštovitlaravnicama—svepred sobom sravnjuje sa zemljom, baca u zrak, trga u komadiće, drobi ukrhotine. Snaga mu ni na tren ne jenjava dok huči preko oceana, razaraAngkor Wat, spaljuje cijelu jednu indijsku džunglu zajedno s tigrovima,pretvaraseuperzijskupustinjskupješčanuoluju,zakapaegzotičnutvrđavupod morem pijeska. Ukratko, bila je to ljubav doista monumentalnihrazmjera.OsobaukojuseSumirezaljubilabilajeodnjestarijasedamnaestgodina.Iktomeubraku.I,moramdodati,žena.Tujesvepočelo,isvedošlokraju.Gotovo.

U to je vrijeme Sumire— što na japanskom znači ljubica— radila natomedapostanepisac.Kakvegoddasu jojsemogućnostinudileuživotu,ona jehtjelabiti ili spisateljica ili ništa.Odluka joj jebilapostojanapoputstijene. Ništa se nije moglo ispriječiti između nje i njezine vjere uknjiževnost.

Kad je maturirala na državnoj srednjoj školi u prefekturi Kanagava,upisala je društveni smjer na ugodnu malu privatnu fakultetu u Tokiju.Ustanovila je da je fakultet totalno izvan vremena, malodušan i mlak, iogadiojojse—aštosetičeostalihstudenata(međukojimasam,bojimse,bio i ja) smatrala ih je beznadno dosadnim, drugorazrednim primjercimaljudskogroda.

Nije stoga čudo što je, malo prije no što je upisala treću godinu,jednostavno digla ruke i odustala. Ostati i dalje na fakultetu, zaključila je,gubitakjevremena.Mislimdajetobioispravanpotez,aliakomisedopustijedna neuzbudljiva generalizacija, nemaju li besmislene stvari takođermjesto u ovom svijetu koji je daleko od savršenstva? Uklonite sve što jebesmisleno iz nesavršenog života pa će on izgubiti čak i svojenesavršenstvo.

Sumirejebilabeznadnoromantičnainesklonapromjenama—pomalonaivna,daselijepoizrazim.Akosijenaveonarazgovor,moglajepričatibezkrajaikonca,aliudruštvusnekimtkojojnijepovolji—drugimriječima,svećinomljudinasvijetu—jedvadajeotvaralausta.Previšejepušilai,kadgod se vozila vlakom, neizostavno je gubila kartu. Povremeno bi se tako

zanijelaumislida je zaboravljala jesti ibila jemršavakao ratni siročićiukakvomstaromtalijanskomfilmu—štapićsočima.Voliobihvampokazatinjezinu fotografiju, ali nemam ni jedne. Mrzila se slikati — nije imalanikakvuželjupotomstvuostaviti"portretumjetniceumladosti".DapostojiSumirina fotografija iz tog vremena, znam da bi poslužila kao dragocjendokazzatokakosunekiljudiposebni.

Malosampomiješaoredoslijeddogađaja.ZenaukojuseSumirezaljubilazvalaseMiu.Baremsujetakosvizvali.Neznamjojpravoime,štojekasnijeizazvalo poteškoće, ali opet brzam pred rudo. Miu je po narodnosti bilaKorejka,alisvedokudvadesetinekojgodininijeodlučilanaučitikorejski,nije znalaniti riječi toga jezika.Rodila se iodraslau Japanu i studiralanaglazbenojakademijiuFrancuskojpajeuzjapanskitečnogovorilafrancuskii engleski. Uvijek se lijepo nosila, elegantno, sa skupim ali suzdržanimmodnimdetaljima,avozilajetamnoplaviJaguarsdvanaestcilindara.

Prvi put kad je srela Miu, Sumire joj je pričala o romanima JackaKerouaca. Sumire je bila potpuno luda za Kerouacom. Uvijek je imalaknjiževnog idola mjeseca i u tom času to je slučajno bio tad demodiraniKerouac. U džepu kaputa nosila je izlizani primjerak romana Na cesti iliUsamljeniputnikilistalagakadjestigla.Čimbinaišlanarečenicukojajojsesviđa, označila ju je olovkom i naučila napamet kao da je Sveto pismo.Omiljena rečenica bila joj je ona iz odlomka o protupožarnoj službi izUsamljenogputnika.Kerouacjetrisamotnamjesecaproveoukućicinavrhuvisokeplanine,gdjemu jedužnostbilapazitidane izbijepožar.Sumire jeposebnovoljelaovajdio:

"Nijedan čovjek ne bi smio proći kroz život a da bar jednom neiskusi zdravu, čakdosadom ispunjenusamoćuudivljini, gdjeovisiisključivoosebi,itakospoznasvojuistinskuiskrivenusnagu."

"Ne misliš da je to predivno?" rekla mi je. "Svaki dan stojiš na vrhuplanine.Okrenešsezatristošezdesetstupnjevaiprovjerišjelinegdjeizbiopožar. I to je to. Gotov si za danas. Ostatak vremena možeš čitati, pisati,raditištohoćeš.

Noćutiseokokolibešuljajukosmatimedvjedi.Toježivot!Uusporedbistimstudiratiknjiževnostistotiještoižvakatigorkikrajkrastavca."

"U redu", rekao sam ja, "ali jednog dana moraš sići s planine." Kao iobično,mojipraktični,običnistavovinisujeninajmanjezanimali.Sumirejehtjelabitipoput likauKerouacovuromanu—divlja,otkačena,razuzdana.Hodala je uokolo s rukama zaguranimdubokou džepove, raščupane kose

kojadanimanijevidjelačešlja,zurilaunebokroznaočalescrnimplastičnimokvirimaustiluDizzvjaGillespiejakojejenosilaunatočsavršenuvidu.Nijeizlazila iz prevelikog sakoa s uzorkom riblje kosti iz dućana s rabljenomrobom i grubih radničkih čizama. Da jemogla, siguran sam da bi i bradupustila.

Sumire nije bila baš ljepotica. Obrazi su joj bili upali, usta malopreširoka. Nos joj je bio omanji i prćast. Imala je izražajno lice i sjajansmisaozahumor,premdasegotovonikadnijeglasnosmijala.Bilajeniska,ačak i kad je bila dobre volje, govorila je kao da će svaki čas zapodjenutisvađu.Kolikojaznam,nikadnijeupotrijebilaniružzaustaniolovkuzaoči,apomalo sumnjam je liuopćeznaladapostoje različitibrojevigrudnjaka.Ipak, Sumire je posjedovala nešto posebno, nešto što je privlačilo ljude.Definiratitoneštoposebnonijelako,aliakostejojsezagledaliuoči,uvijeksevidjelokakosezrcalinegdjedubokoiznutrine.

Najbolje da bez prenavljanja odmah priznam. Bio sam zaljubljen uSumire.Privuklameodmahprviputkadsmorazgovarali iubrzovišenijebilopovratka.Dugovremenasamosamonjojmogaomisliti.Pokušaosamjoj reći štoosjećam,alinekakonisammogaospojitiosjećaje iprave riječi.Moždajetakoinajbolje.Dasamjojuspiopriznatištoosjećam,samobimisenasmijala.

DoksmoSumireijabiliprijatelji,izašaosamsdvijeilitridjevojke.Nijedasenesjećamtočnogbroja.Dvije,tri,ovisikakosebroji.Dodajte

tomedjevojkeskojimasamspavaojednomilidvaputaipopisbisemalkoprodužio.Uglavnom,doksamvodioljubavstimdrugimdjevojkama,misliosam o Sumire. Ili su mi barem misli na nju dodirivale kutove svijesti.Zamišljaosamkakojedržimuzagrljaju.Priličnosvinjskiodmene,alinisamsemogaooprijeti.DasevratimsusretuSumireiMiu.

Miu je čulaza JackaKerouaca imutno jeznalada jeonnekakavpisac.Kakavtočnopisac,međutim,nijesemoglasjetiti.

"Kerouac...hmmmm...nijelionbioSputnik?"Sumirenijeshvaćalaštomisli.ZastavSisnožemivilicomupolapokreta,

razmislila jeo tome. "Sputnik?Mislite, prvi satelit koji suSovjetiposlali usvemirpedesetihgodina?JackKerouacbiojeameričkipisac.Vjerojatnosepoklapajuugeneracijskomsmislu..."

"Nisu li tako u to vrijeme zvali pisce?" upitala je Miu. Vrškom prstaocrtala je krug na stolu kao da kopa po staklenki punoj uspomena."Sputnik...?"

"Književnipokret.Znaškakosuklasificiralipisceporazličitimškolamapisanja.Recimo,SigaNaojabio jeuŠkolibijelebreze."Napokon jeSumire

sinulo."Bitnik!"Miujelaganopotapkalaugloveusnicaubrusom."Bitnik,Sputnik.Nikako ne mogu zapamtiti takve termine. To je kao Kenmunska

restauracijailiRapalskimir.Bilopaprošlo."Medunjihsespustilablagatišinakojajepodsjećalanaprotokvremena."Rapalskimir?"upitalajeSumire.Miu se nasmiješila. Nostalgičnim, intimnim smiješkom nalik kakvu

dragocjenomstarompredmetuštosmogaizvuklisdnaladice.Očisujojseiznimno šarmantno suzile. Pružila je ruku i dugim tankim prstima blagoprošla kroz Sumirinu ionako raščupanukosu.Bila je to takonagla, a opetprirodnagestadajeSumiresamomoglauzvratitismiješkom.

OdtogdanaSumirinoprivatnoimezaMiubiloje'%Ao\slatkiSputnik".Sumirisesviđalokakozvuči.PodsjećalojujenapsetoLajku.Umjetnisatelitkojibešumnoplovikroztamudubokogsvemira.Tamne,sjajneočipsazurekrozsićušnookno.Ubeskonačnojsamoćisvemira,ušto je topsetomoglogledati?

Razgovor o Sputniku dogodio se na svadbi Sumirine rođakinje uotmjenom hotelu u Akasaki. Sumire se nije posebno dobro slagala s tomrođakinjom. Zapravo, nisu se uopće podnosile. Prije bi se podvrgnulamukamanegoišlananekuobiteljskusvadbu,aliizovesenijemoglaizvući.Našla se krajMiu za jednim od stolova.Miu nije ulazila u pojedinosti, ali,kakosečinilo,podučavalajeSumirinurođakinjuglasoviru—ilineštotomeslično—kadseovaspremalazaprijamniispitnamuzikologiji.Očitosenisupoznavalenidugoniosobitodobro,aliMiuseosjećaladužnomodazvatisepozivu.

U trenutku kad joj jeMiu dotaknula kosu, Sumire se zaljubila, kao dahodapoljem i bum!munja jepogodi ravnou glavu.Neštokaoumjetničkaobjava.Zbogčega,utomčasu,Sumirenijeninajmanjesmetaloštojeosobaukojusezaljubilaslučajnožena.

Mislim da Sumire nikad nije imala, da kažemo, ljubavnika. U srednjojškoli hodala je s nekoliko dečki, momaka s kojima je išla u kino ili nakupanje.Teško je zamisliti da sekojaod tih veza razvilauneštoozbiljno.Sumire se previše usredotočila na to da postane pisac da bi se doistazagrijalazabilokoga.Akojeidoživjelaseksualnoiskustvo—ilineštonaliktome—usrednjojškoli,siguransamdajetobilovišeizknjiževneznatiželjenegoizseksualneželjeililjubavi.

"Dabudempotpunoiskrena,seksualnami ježeljazagonetna",reklamije jednom Sumire, ozbiljna lica. To je bilo neposredno prije nego što jeprekinula studij, činimi se; ispila jepetdaiquirija sbananom ipriličnose

napila."Znaš,kakosepojavljuje.Štotimislišotome?""Seksualna želja nije nešto što se razumije", rekao sam, iznoseći svoj

uobičajeniumjerenistav."Jednostavnojeosjetiš."Pomnomeproučavalanekovrijemekaodasamkakavstrojkojiradina

dosadnikadviđenipogon. Izgubila jezanimanje izabuljilaseustropte jerazgovorzamro.Nemasvrhesnjimotomerazgovarati,očitojezaključila.

SumirejerođenauČigasakiju.Stanovalajeblizumorskeobaleiodraslaje uz suhi šum pijeskomnatopljena vjetra što joj udara o prozore. NjezinotacimaojezubnuklinikuuJokohami.Bio jeupadljivonaočitčovjek,takolijepo oblikovana nosa da je podsjećao na Gregorvja Pecka u filmuOpsjednut.Sumirenijenaslijedilatajlijepinosnitigaje,ponjenimriječima,naslijedio njezin brat. Sumire se nijemogla načuditi kamo su nestali genikoji su proizveli taj nos. Ako su doista zauvijek potonuli na dno genskogbazena,svijetmožesamožaliti.Takojekrasanbiotajnos.

ZaženeuJokohamikojesutrebalezubarskeuslugeSumirinjeotacbiogotovo mitska figura. U ordinaciji je uvijek nosio kiruršku kapu i maskuprekolicatakodamusevidesamoočiiuši.Čakitako,jasnosevidjelokakojeprivlačan.Njegovlijepi,muževninossugestivnoseocrtavaoispodmaskeitjeraopacijenticedaporumene.Uistomtrenutku—bezobziranatojeliimzdravstvenoosinjepokrivalozubarske troškove ilinije—zaljubilebi seunjega.

Sumirinamajkaumrla jeodurođene srčanemanekad joj jebila samotrideset i jedna godina. Sumire još nije bila navršila tri godine. Majke sesjećalasasvimmutno,tekmirisanjezinekože.Imalajeteknekolikonjezinihfotografija — namještenu fotografiju s vjenčanja i jednu snimljenuneposrednonakonSumirinarođenja.Sumirejeznalavaditialbumizuritiuslike. Sumirina je majka bila— blago rečeno— osoba koja se vrlo lakozaboravlja.Kratkabezveznafrizura,odjećakojačovjekatjeradasepitagdjejoj jebilapamet, smiješakpunnelagode.Dazakoračisamokorakunatrag,stopila bi se sa zidom. Sumire je čvrsto odlučila urezati majčino lice upamćenje.Takoćejemoždajednomsrestiusnovima.Rukovatćese,dositase napričati. Ali, nije sve teklo tako glatko. Koliko god se trudila upamtitimajčino lice, uvijek bi joj izblijedjelo u sjećanju. Ma kakvi snovi— da jeSumiresrelarođenumajkunaulici,usredbijeladana,nebijeprepoznala.

Sumirin otac gotovo nikad nije spominjao svoju pokojnu ženu. Prijesvega,nijebioosobitopričljiv,nitijekadgovoriooosjećajima—kaodajetokakvazarazausnešupljinekojunikakoneželizaraditi.

Sumiresenesjećadajeikadpitalaocaopokojnojmajci,osimjednom,dokjejošbilavrlomala; iznekograzlogaupitalagaje"Kakvajebilamoja

mama?"Vrlosejasnosjećalatograzgovora.Otac je pogledao u stranu i trenutak razmislio prije no što joj je

odgovorio."Dobrojepamtila",rekaoje."Iimalajelijeprukopis."Čudan način da se opiše neka osoba. Sumire je napeto čekala, nad

otvorenomsnježnobijelomprvomstranicombilježnice,riječiokrepekojećejoj pružiti toplinu i utjehu — osovinu, stup kojim će poduprijeti svojneizvjesni život ovdje na trećem planetu od Sunca. Otac joj je trebao rećinešto za što se kćerkica mogla uhvatiti. Ali Sumirin naočiti otac nijeizgovorioteriječi,bašoneriječikojesujojbilenajpotrebnije.

Sumirinotacponovnoseoženiokadjojjebilošestgodina,advijegodinekasnijena svijet jedošaonjezinmlađibrat.Ninovamajkanijebila lijepa.Povrh toga, nije ni dobro pamtila, niti joj je rukopis bio čemu. No, bila jedraga žena i pravedna. Srećom zamalu Sumire, novu pastorku. Ne, srećanije prava riječ. Napokon, njezin je otac odabrao tu ženu.Možda nije bioidealanotac,aliuizborudružiceznaoještoradi.

Maćehinase ljubavpremanjojnijepokolebalanijednomtijekomdugihteškihgodinaodrastanja,akadjeSumireobjaviladaćenapustitifakultetipisatiromane,maćehaje—premdajeotojstvariimalasvojemišljenje—poštovalaSumirinuželju.UvijekjojjebilodragoštoSumiretolikovoličitatiipoticalajenjezineknjiževneinterese.

Maćeha jesvremenomnagovorilaocada jojpopusti iodlučilisudaćeSumiridavatimalustipendijusvedoknenapunidvadesetosamgodina.Akosedoondanebudeustanjusamaizdržavatipisanjem,nekasesnađekakozna.Dajojmaćehanijestalauobranu,Sumireselakomoglanaćinaulici—beznovca i bez potrebnih vještina za preživljavanje—upustinji poneštosumornezbilje.UkojojZemlja,naposljetku,neobilaziokoSuncauzškripuistenjanjesamozatodaseljudskabićananjojmoguzabavljatiicerekati.

Sumire je upoznala svojeg slatkog Sputnikamalo više od dvije godinenakonštojeprekinulastudij.

Sumire je tadživjelau jednosobnomstanuuKičiđojikoji jenamjestilaminimalnomkoličinompokućstvaimaksimalnimbrojemknjiga.Ustajalajeu podne, a poslijepodne sa žarom hodočasnika koji se probija kroz svetebrežuljke odlazila na šetnju po perivoju Inogašira. Za sunčanih je danasjedilanaklupiuparku,žvakalakruh,pušilacigaretuzacigaretomičitala.Akojepadalakišailijezahladilo,odlazilajeunekukavanustarogatipagdjeglasno svira klasična glazba, tamo se zavalila na trošnu sofu i čitala svojeknjige, ozbiljna izraza lica dok je slušala Schubertove simfonije, Bachovekantate.Uvečerbipopilajednopivoiusamoposluživanjukupilagotovojelozavečeru.

Točnou23:00smještalasezapisaćistol.Tujeuvijekstajalatermosicasvrućom kavom, šalica za kavu (ona koju sam joj kupio za rođendan saslikomSnafkina), kutijaMaribora i staklena pepeljara.Naravno, imala je ikompjuter.Svakatipkasvojeslovo.Zavladalabipotpunatišina.Umjojjebiokristalno čist poput noćnog neba zimi, gdje Veliki medvjed i zvijezdaSjevernjača svjetlucaju svatko na svom mjestu. Toliko je toga moralanapisati, tolikopriča ispričati.Samodanađepraviventil,uskiptjelemisli iidejenavrijet ćepoput lave, sliti se upostojanubujicu inventivnih radovakakve svijet još nije vidio. Ljudi će zinuti od čuda kad se pojavi tamladaspisateljica koja obećava, spisateljica posebnog talenta. Fotografija će jojizaćiurubricikultureunovinama,aizdavačićečekatiureduprednjezinimvratima.

Ali to se nikad nije dogodilo. Sumire je napisala neka djela koja imajupočetak.Inekakojaimajukraj.Alinikadnijednokojeimaipočetakikraj.

Nemožeserećidasezakočila.Dalekoodtoga—pisalajeubeskraj,svešto joj je padalo na pamet. Problem je bio što je pisala previše. Čovjek bipomisliodamora samo izrezati suvišnedijelove i sve je riješeno, ali stvarnijebilatakojednostavna.Nikadnijemoglasagledaticjelinu—odlučitištojenužnoaštonije.Kadjesljedećidanponovnočitalaonoštojeisprintala,svakajojjerečenicaizgledalaapsolutnobitna.Ilibiopetnajradijeizbrisalasve. Neke je rukopise u očaju cijele razderala i bacila u smeće. Da se todogađa u zimskoj noći i da je u sobi imala kamin, zračila bi iz toga nekatoplina—zamisliteprizorizLaBoheme—aliuSumirinomstanunesamodanijebilokamina,negonitelefona.Adapristojnozrcaloinespominjemo.

Za vikende Sumire mi je dolazila u posjet, tegleći naramke rukopisasvojih romana— rukopisa koji su izbjegli pokolj. I ovako ih se nakupilapopriličnahrpa.Sumirejesvojerukopisepokazivalajednojjedincatojosobinacijelomsvijetu.Meni.

Na faksu sam bio dvije godine ispred nje i studirali smo na različitimodsjecima pa nije bilomnogo prilike da se sretnemo. Sreli smo se pukimslučajem. Bilo je to jednog ponedjeljka u svibnju, dan nakon cijelog nizapraznika, i stajao sam na autobusnoj postaji ispred glavnog ulaza nafakultet, čitajući roman Paula Nizana koji sam pronašao u antikvarijatu.Niskadjevojkapokrajmenenagnulase,pogledalaknjiguiupitalame,ZaštobašNizan,odsvihljudinasvijetu?Zvučalajekaodasehoćesvađati.Kaodaželineštoopalitinogomtakodaodletiuzrak,ali,kako jojseublizininijenašloništaprikladno,okomilasenamojizborštiva.

Sumire i ja bili smo u mnogočemu nalik. Knjige smo gutali prirodnopoputdisanja.Svakismoslobodnitrenutakkoristilidasezavučemouneki

miran kutak i beskrajno listamo stranicu za stranicom. Japanski romani,straniromani,novadjela,klasici,avangardailibestseleri—čitalismosvakuknjigu koja je nudila bar trunku intelektualnog poticaja. Visjeli smo poknjižnicama,danimaprekapalipoknjigamauKandi,najvećemantikvarijatuuTokiju.Nikadnisamupoznaonikogatkoječitaostakvomstrašću—takoduboko i takoširoko—kaoSumire,asiguransamda jeonamislila istoomeni.

Diplomirao sam nekako u vrijeme kad je Sumire odustala od studija inakontogadolazilamijeuposjetdvailitriputamjesečno.Povremenosamjaposjećivaonju,aliunjezinsestan jedvamoglouguratidvoje ljudipa jevećinomonadolazilameni.Razgovaralismooromanimakojesmopročitalii izmjenjivaliknjige.Skuhaosamnambezbrojvečera.Kuhanjeminepadateško, dok je Sumire od onih koji radije gladuju nego da sami sebi neštoskuhaju. U znak zahvalnosti donosila mi je darove sa svojih povremenihposlova.

Jednom,kadjeradilauskladištufarmaceutskekompanije,donijelamiješestpaketićaodpodvanaestkondoma.Vjerojatnosujošnadnuladice.

Romani—zapravodijeloviromana—koje jeSumirenapisalanisubilitakogroznikaoštojeonamislila.Istina,njezinjestilpovremenopodsjećaonaŠareniprekrivačštogajeodkrpicasastavilaskupinatvrdoglavihstarihgospođa, od kojih svaka ima vlastiti ukus i vlastite boljke, i to Sijući umrgodnoj tiSini. Ako se tome doda Sumirina katkad manično depresivnaosobnost, stvari su znale izmaknuti kontroli. A kao da to nije dovoljno,Sumire ječvrstoodlučiladaćenapisativeličanstveni totalniromanustiludevetnaestog stoljeća, neku vrst golema kovčega u koji su utrpane svemogućepojavedaseuhvatidušaisudbinačovječanstva.

Nakon svega ovoga, mora se reći da je Sumirino pisanje odlikovalaposebnasvježina,pokuSajdapoštenoprikažeonoštojojjevažno.Pozitivnoje što nije imitirala ničiji stil, niti se trudila sve destilirati u ishitrene,dovitljiveesejčiće.Tomisenajvišesviđalokodnjezinapisanja.Nebivaljalozauzdatiizravnusnagunjezinapisanjasamozatodagaseulijeubezopasni,ugodnikalup.Nijebilopotrebebrzati. Imalajeonavremenazazaobilaske.Kakokažeizreka,"Štosepolakouzgaja,dobroraste".

"GlavamijekaonekaglupaStalapunastvariokojimahoćupisati",reklajeSumire."Slike,prizori,riječi...umojojglavisvetošija,sveježivo.Piši!vičumi.Fantastičnanovapričasamoštosenijerodila,osjećamto.Prenijetćemeunekodrugo,potpunonovomjesto.Problemještokadjednomsjednemzastolisvestavimnapapir,uviđamdaneštovažnonedostaje.Nekristalizirase—nemakristala,samošljunak.Inikamosenisamprenijela."

Sumire se namrštila, uzela već dvjesto pedeseti kamenčić i bacila ga ujezero.

"Moždamineštonedostaje.Nešto štoapsolutnomoraš imatidabudešpisac."

Zavladaojetajac.Kaodaječekalamojeobično,prosječnomišljenje.Malosampričekao,aondarekao:"PrijemnogogodinauKinisupostojali

gradovi okruženi visokim zidinama, s golemim, veličanstvenim vratima.Vratanisuslužilasamotomedakroznjihljudiulazeiizlaze,negosuimalaivećeznačenje.Vjerovalosedadušagradaobitavautimvratima.Ilibaremdabitrebalatamoobitavati.KaouEuropiusrednjemvijeku,kadsemisliloda jesrcegradaukatedrali isredišnjemtrgu.Zato jos idanasuKinistojemnogaprelijepagradskavrata.ZnaškakosuKinezigradilitavrata?"

"Pojmanemam",reklajeSumire."Zaprežnim su se kolima vozili na stara bojišta i skupljali izbijeljene

kostikojesuondjezakopaneilirazbacane.Kinajevrlostarazemlja,unjojimamnogobojnihpolja izdavninepanikadnisumoralidaleko tražiti.Naulazuugradpodizalisuvelikavrataiunjihzazidalikosti.Nadalisusedaće,ako imtakoodajupočast,mrtvivojnici idalječuvatigrad. Ima još.Kadsuvratabilagotova,dovelibinekolikopasa,prerezaliimvratinjihovomkrvljupoškropili vrata. Tek kad se svježa krv izmiješa sa sasušenim kostima,drevnećedušepokojnikačudesnooživjeti.Takosebarmislilo."

Sumirejebezriječičekaladanastavim."Pisanjeromanavrlojeslično.Skupljaškostiipodižešvrata,alikakogod

lijepatavratabila,tosamoposebinećedatiromankojiživiidiše.Pričanijeneštoštopripadaovomesvijetu.Pravapričazahtijevanekuvrstčarobnogkrštenjakojećepovezatisvijetsovestranesonimnadrugojstrani."

"Znači,timigovorišdamoramsamakrenutiupotraguipronaćisvojegapsa?"

Kimnuosamglavom."Ipustitisvježukrv?"Sumire je zagrizla usnicu i razmislila. Bacila je u jezero još jedan

kamenčić."Zbiljaneželimubijatiživotinjeakonemoram.""To je metafora", rekao sam. "Ne moraš nikoga zapravo ubiti." Sjedili

smo kao i obično jedno kraj drugoga u perivoju Inogašira na njezinojnajdražoj klupi. Pred nama se prostiralo jezero. Dan bez vjetra. Lišće jeležalogdjejepalo,prilijepljenozapovršinuvode.

Negdjeizdaljinedopiraojevonjpaljevine.Krajjesenimirisaojeuzrakuiudaljenisuzvučibolnojasnoodzvanjali.

"Tebitrebavrijemeiiskustvo",rekaosam.

"Vrijemei iskustvo",razmišljala jeSumire igledalaunebo."Štosetičevremena, tu se ne može mnogo učiniti, ono prolazi samo od sebe. Aliiskustvo? Nemoj mi to spominjati. Nisam na to ponosna, ali nemamseksualneželje.Akakvoiskustvomožepisacimatiakoneosjećastrast?Tojekaokuharbezapetita."

"Neznamkamojenestalatvojaseksualnaželja",rekao/sam."Možda se samo skriva. Ili je otišla na izlet i zaboravila se vratiti. Ali

zaljubljivanjejeuvijekpriličnomahnito.MožesedogoditiizČistamiraipogodititekaogromizvedraneba.Tko

zna,moždabašsutra."Sumirejespustilapogledsnebanamojelice."Kaoorkan?""Moglobisetakoreći."Razmislilajeotome."Jesiliikadzapravovidioorkan?""Ne",odgovoriosam."Hvalabogu,Tokiobašnijepoznatpoorkanima."Poslije otprilike pola godine, baš kao što sam predvidio, odjednom,

potpuno neočekivano, orkanska je ljubav pogodila Sumire. Ljubav premaženistarijojsedamnaestgodina.PremanjezinomslatkomSputniku.

DoksuSumireiMiusjedilezajednozastolomnasvadbi,učinilesuonošto svi na svijetu rade u toj situaciji, to jest, predstavile se jedna drugoj.Sumirejemrzilasvojeimeipokušavalagajezatajitikadgodjemogla.Ali,akovasnetkopitakakosezovete,pristojnojeodgovoritiirećiime.

Otac joj jerekaoda jemajka izabrala imeSumire.Voljela jeMozartovupjesmuistogimenaijošjedavnobilaodlučiladaće,budeliikadimalakćer,djevojčicu nazvati Sumire. Na polici u dnevnoj sobi stajala je ploča sMozartovimpjesmama,vjerojatnobašonakoju je slušalanjezinamajka,aSumirejekaodijetepažljivostavljalateškulongplejkunagramofoniuvijekiznova preslušavala pjesmu. Sopran je pjevala Elisabeth Schwarzkopf, zaglasovirom je bioWalter Gieseking. Sumire nije razumjela riječi, ali zbogljupkogjemotivabilasigurnadajepjesmaodalijepimljubicamakojecvatuupolju.Sumirisetaslikasilnosviđala.

U srednjoj školi je, međutim, u školskoj knjižnici naišla na japanskiprijevodpjesme izaprepastilase.Riječi sugovorileobešćutnojpastirovojkćerikojagazibezazlenumaluljubicuupolju.Djevojkačakineprimjećujeda jezgnječilacvijet.Riječi suse temeljilenaGoetheovojpjesmi,aSumirenijeunjimanalazilaništautješno,nitipoukukojabisemoglaizvući.

"Kakomemajka mogla nazvati po tako odvratnoj pjesmi?" mrštila seSumire.

Miu je presložila ubrus na krilu, neutralno se nasmiješila i pogledalaSumire.Imalajesasvimtamneoči.Unjimasusemiješalemnogeboje,jasne

inezamućene."Mislišlidajepjesmalijepa?""Da,glazbajesamaposebilijepa.""Akojeglazbalijepa,mislimdabititotrebalobitidovoljno.Napokon,nemožesvenaovomsvijetubitilijepo.Nijelitako?Tvoja jemajkavjerojatnovoljelatupjesmupa jojriječinisusmetale.A

osimtoga,akoseidaljebudeštakodurila,ostatćetibore."Sumireseprestalamrštiti."Moždasteupravu,aliosjećamsekaodamenetkoiznevjerio.Hoćureći,tojeimejedinoopipljivoštomijemajkaostavila.Osimmene

same,naravno.""No,jamislimdajeSumirekrasnoime.Jakomisesviđa",reklajeMiui

laganonagnulaglavukaodaželisvepromotriti iznovogugla. "Usput, je litvojotacnasvadbi?"

Sumireseosvrnulaokosebe.Svadbaseodržavalauprostranojdvorani,alinjezinjeotacbiovisokibrzogajepronašlapogledom.Sjediojedvastoladalje, okrenut postrance, u razgovoru s niskim, postarijim čovjekom usmokingu. Smiješio se tako toplo ipovjerljivodabi se i ledenjak rastopio.Pod svjetlom raskošnih lustera, naočiti mu se nos blago uzdizao, poputrokoko ukrasa, pa je čak i Sumire, premda se naviknula na njega, dirnulanjegova ljepota. Njezinu je ocu doista bilo mjesto na ovakvim svečanimskupovima. Sama njegova nazočnost oplemenjivala je ugođaj. Kao svježecvijećeuvelikojvaziilidugačkacrnalimuzina.

KadjeugledalaSumirinaoca,Miujeostalabezriječi.Sumireječulakakojojjestaodah.Kaozvukbaršunastezavjesekojunetkopovlačiumirnojutropuštajućidasuncesprozoraprobudinekuvrloposebnuosobu.Moždasamtrebala ponijeti kazališni dalekozor,mislila je Sumire. Ali naviknula se nadramatičnureakcijukojujeizglednjezinaocaizazivaokodljudi—posebnokodsredovječnihžena.Što je ljepota?Kolikovrijedi?Sumiresenijemoglatomenačuditi.Ali nikad jojnitkonijeodgovorio. Samo je vidjela touvijekistodjelovanje.

"Kakojeimatiovakonaočitogoca?"upitajeMiu."Pitamizradoznalosti."Sumirejeuzdahnula—ljudisudoistapredvidljivi."Nemogurećidami

setosviđa.Sviuvijekmisleisto.Kakavnaočitčovjek.Svimaupadauoči.Alikćimuje,no—nijebašbogznašto.Valjdasetopodrazumijevapodpojmomatavizam,mislesioni."

MiuseokrenulapremaSumire,mrvicuuvuklabraduizagledalajojseulice.Kaodasedivisliciugaleriji.

"Akotakomisliš,griješiš",reklajeMiu."Tisizgodna.Jednakosizgodna

kaoitvojotac."Posegnulajerukomi,potpunoprirodno, laganodotaknulaSumirinurukukojajeležalanastolu."Tineshvaćaškolikosiprivlačna."

Sumirinojelicebuknulo.Srcejoj jegalopiraloglasnopoputpodivljalogkonjanadrvenommostu.

Nakon toga Sumire i Miu udubile su se u vlastiti privatni razgovor.Svadba je bila živahna, s uobičajenim repertoarom govorancija poslijevečere(međukojimajedakakobilaionaSumirinogoca),ahranauopćenijebilaloša,aliništaodtogaSumirenijezapamtila.Jelizapredjelobilomeso?Ili riba? Je li se služila nožem i vilicom i pazila na ponašanje? Ili je jelarukamaipolizalatanjur?Sumirepojmanijeimala.

Njih dvije razgovarale su o glazbi. Sumire je bila velika obožavateljicaklasičneglazbeioddjetinjstvajepreslušavalaočevuzbirkuploča.PokazalosedaMiuimavrlosličanukusuglazbi.

ObjesuvoljeleklavirskuglazbuismatralesudajeBeethovenovaSonatabr. 32 apsolutni vrhunac povijesti glazbe. I da je neponovljiva izvedbaWilhelmaBackhausazaDeccu interpretativni standard.Kakva je tovedra,poletna,prekrasnaglazba!

MonosnimkeVladimiraHorowitzakadsviraChopina,posebnoscherza,silno suuzbudljive,nije li tako?Debussvjevipreludiji u izvedbiFriedrichaGulde duhoviti su i dražesni; Giesekingov Grieg je, od početka do kraja,presladak. Prokofjev Svjatoslava Richteramože se slušati bezbroj puta—njegova interpretacija točno je uhvatila nagle promjene raspoloženja. AMozartove sonate u izvedbi Wande Landovske toliko su pune topline inježnostidajeneshvatljivozaštoihkritikanijevišehvalila.

"Ačimesetibaviš?"upitalajeMiukadsuzavršileraspravuoglazbi.Prekinula sam studij, objasnila je Sumire, i povremeno uzimam neki

posaodapreživimdokpišemromane.Kakveromane?,pitalajeMiu.Teškoje toobjasniti,odgovorila jeSumire.No,onda, rekla jeMiu,kakveromanevoliš čitati? Da ih sve nabrojim, sjedili bismo ovdje sto godina, rekla jeSumire.UposljednjevrijemečitamJackaKerouaca.

ItudolazionajdiorazgovoragdjesespomenuoSputnik.Osimnešto lake literaturekoju ječitalazarazonodu,Miugotovonikad

nije čitala romane.Nikakonemogu smetnuti s uma činjenicuda je to sveizmišljeno, objasnila je, pa nemogu niti suosjećati s likovima. Uvijek sambilatakva.Zatojeičitalaisključivooneknjigekojesuzbiljupromatralekaozbilju.Uglavnomknjigekojesujojpomagaleuposlu.

Kakvimseposlomvibavite?,pitalajeSumire."Posaomi je uglavnompovezan s putovanjimau inozemstvo", rekla je

Miu."Prijetrinaestgodinapreuzelasamtrgovinskutvrtkukojujevodiomoj

otac,zatoštosamnajstarijauobitelji.Učilasamzapijanisticu,aliotacmijeumroodraka;majkaminijefizičkibilatomedorasla,aosimtoga,nijedobrogovorila japanski.Bratmi je jošišaousrednjuškolupasmoodlučilidaćuprivremeno ja preuzeti brigu o tvrtki. Tvrtka je bila jedini izvor prihodacijelomnizurođakapanikakonisamsmjelapustitidapropadne.

Tojenaglasilasuzdahom."OčevatvrtkaisprvajeuvozilasuhuhranuiljekovitebiljkeizKoreje,ali

sada barata širokom paletom robe i usluga. Čak i kompjuterskimdjelatnostima. Ja sam idalje službenonačelu tvrtke, aliposaosupreuzelimojmuž imlađi brat pa više nemoram tako često u ured. Umjesto toga,vodimsvojprivatnibiznis."

"Atoje?""Uglavnomuvozvina.Povremenoiorganiziramkoncerte.Razmjerno često putujem u Europu budući da ta vrsta posla ovisi o

osobnim vezama. Zato imogu sasvim sama konkurirati nekim vrlo jakimagencijama.Ali,održavanjekontakatazahtijevamnogovremena ienergije.No,takovaljdamorabiti..."Podiglajepogledkaodaseupravonečegsjetila."Kadsmokodtoga,govorišlitiengleski?"

"Govorniengleskinijemibašnajjačastrana,alimislimdanisamniloša.Alizatoobožavamčitatinaengleskom."

"Znašseslužitikompjuterom?""Zapravo ne, ali služim se programima za pisanje pa se sigurnomogu

snaćiiusvemuostalome.""Vozitiznaš?"/ Sumire je zavrtjela glavom. Kad se upisala na fakultet, pokušala je

utjerati očev Volvo karavan natraške u garažu i razbila je vrata. Od ondagotovoinijesjelazavolan.

"Uredu.Možešliudvjestoriječiilimanjeobjasnitirazlikuizmeđuznakaisimbola?"

Sumire je podigla ubrus s krila, lagano potapkala usnice i ponovno gaodložila.Naštotaženacilja?"Izmeđuznakaisimbola?"

"Ništaposebno.Samoprimjer."Sumirejeponovnozavrtjelaglavom."Pojmanemam."Miu se nasmiješila. "Ako ti nije teško, htjela bih da mi kažeš kojim

praktičnim vještinama raspolažeš. Što ti posebno leži osim čitanja gomileromanaislušanjaglazbe?"

Sumire je tiho odložila nož i vilicu na tanjur, zagledala se u bezimeniprostoriznadstolairazmislilaopitanju.

"Umjestoonogaštomileži,kraćećetrajatidanabrojimsveštoneznam

raditi.Neznamkuhatinisprematikuću.Mojasoba jeu totalnomneredu inikadništanemogupronaći.Volimglazbu, alinemoguotpjevatini jedanton. Trapava sam i ne znam ni gumb prišiti. Osjećaj za orijentaciju mi jekatastrofalaniuglavnomnerazlikujemlijevooddesnoga.Kadsenaljutim,znamrazbijatistvari.Tanjure,olovke,budilice.Kasnijemibudežao,ali tajčas ne mogu se obuzdati. Nemam novaca u banci. Sramežljiva sam bezrazlogaizapravonemamprijatelja."

Sumirejeuzeladahihrabronastavila."Alizatoznamzbiljabrzonaslijepopisatinastroju.Nisamsportskitip,

ali osim što sam imala mums, nisam ni jedan dan u životu bila bolesna.Uvijek sam točna, nikad ne kasnim na dogovor. Mogu jesti takoreći sve.Nikadnegledamteleviziju.Iosimštosetuitamoglupopravimvažna,nikadseneizmotavamineizvlačim.Otprilikejednommjesečnoukočemiseleđapanemoguspavati,aliinačespavamkaoklada.Menstruacijesumikratke.Nemamnijedanpokvarenizub.Isasvimpristojnogovorimšpanjolski."

Miujepodiglapogled."Govoriššpanjolski?"Kad je Sumire išla u srednju školu, provela jemjesec dana kod ujaka,

poslovnogčovjekakojisepreseliouMeksiko.Iskoristivši priliku domaksimuma, intenzivno je učila španjolski. I na

fakultetujeupisalašpanjolski.Miujeprstimaprimilastalakvinskečašeipočelajepolakookretatikao

dazavrćevijaknastroju."Štomislišotomedanekovrijemeradišzamene?""Daradim?"Nesigurnakakavbi izrazbionajprikladnijiuovojsituaciji,

Sumire jeposegnula za svojimuobičajenimnadurenim licem. "Uživotu senikadnisamozbiljnozaposlilaivjerojatnoseneznamnipropisnojavitinatelefon.Izbjegavamjavniprijevozprijedesetujutroi,kaoštostevećsigurnoprimijetilidoksmorazgovarale,neznamuljudnogovoriti."

"Ništaodtoganijevažno",jednostavnojereklaMiu."Kadsmokodtoga,jesilislobodnasutraokopodne?"

Sumirejemehaničkikimnula.Nijemoralanitrenarazmišljati.Napokon,akojenečegimalauizobilju,bilojetoslobodnovrijeme."No onda,mogle bismo skupa ručati. Rezervirat ću stol u restoranu u

blizini",reklajeMiu.Podiglaječašucrnogvinaštojojgajekonobarnatočio,pažljivo ga proučila, udahnula aromu i otpila prvi gutljaj. Taj niz pokretaodisaojeprirodnomelegancijomkratkekadencekojujepijanistusavršavaogodinama.

"Ondaćemorazgovaratiopojedinostima.Danasbih se radoprepustilaužitku.Znaš,neznamodakleje,aliovajbordouopćenijeloš."

Sumire je malo ublažila nadureni izraz i bubnula: "Ali tek ste me

upoznaliineznateništaomeni.""Tojetočno.Moždaneznam",priznalajeMiu."Zaštoondamislitedabihvammoglapomoćiuposlu?"Miujezavrtjelavinoučaši."Ljudeuvijeksudimpolicu",reklaje."Štoznačidamisetvojelicesviđa.Sviđamisekakoizgledaš."Sumireseučinilodasezrakokonjeodjednomrazrijedio.Bradavicesujojsestvrdnulepodhaljinom.Automatskijeposegnulaza

čašom vode i nadušak je iskapila. Iza leđa joj se smjesta stvorio konobaroštra sokolova lica i nalio joj vode s ledom u praznu čašu. U Sumirinuzbunjenom umu zveket kocki leda odjeknuo je šuplje poput stenjanjarazbojnikaskrivenogušpilji.

Mora da sam se zaljubila u ovu ženu, sa zaprepaštenjem je shvatilaSumire.Nemasumnje.Ledjehladan,ružesucrvene,jasamzaljubljena.Itaćemeljubavnekamoodnijeti.Strujapresnažnovuče;nemamizbora.Moždaćetobitiposebnomjesto,mjestokakvonikadprijenisamvidjela.Tamomimoždaprijetiopasnost,moždaćemeneštodubokoikobnoraniti.Moždanakrajusveizgubim.Alipovratkanema.Mogusesamoprepustitistruji.Cakiakotoznačidaćusagorjeti,zauvijeknestati.

Sad,nakonsvega,znamdasenjezinpredosjećajpokazaotočnim.Dvjestopostotočnim.

2

Prošlo jeotprilikedvatjednaodsvadbekadmeSumirenazvalaunedjeljuujutro,maloprijenoštojesvanulo.Naravno,spavaosam.

Spavao sam dubokim snom, kao top. Prošli tjedan zapalo me daorganiziramjedansastanakiuspijevaosamuhvatitisamonekolikosatisnadoksamprikupljaosvupotrebnu(čitaj,besmislenu)dokumentaciju.Kadjenapokon došao vikend, htio sam se naspavati do mile volje. A onda je,dakako,zazvoniotelefon.

"Spavaosi?"upitalameznatiželjnoSumire."Mmm",zastenjaosaminagonskipogledaonabudilicukrajkreveta.Sat

jeimaovelikefluorescentnekazaljke,alinisamvidiokolikojesati.Slikakojami se projicirala na Vnrežnicu i dio mozga koji ju je obrađivao nisu seuspijevalisinkronizirati,kaokadsestaragospođauzaludnotrudiudjenutikonac u iglu. Jedino sam uspio razabrati da je oko mene mrak, nalikFitzgeraldovoj"Mračnojnoćiduše".

"Uskoroćesvanuti.""Mmm",promrmljaosam."U mom susjedstvu živi čovjek koji uzgaja pijetlove. Drži ih već

godinama.Zanekihpolasatapočetćekukurikatikaoludi.Tomijenajdražedoba dana. Kad crno noćno nebo zasja na istoku, a pijetlovi kukuriču izpetnihžilakaodasenekomosvećuju.Imakodtebepijetlova?"

Nasvomkrajutelefonalaganosamzatresaoglavom."Zovemteizgovornicekrajparka.""Mmmm", rekaosam.Govornica jeodnjezinogstanabilaudaljenaoko

dvjestometara.Kako Sumirenije imala telefon,morala jepješačiti onamokadgodjehtjelanazvati.Bilajetonajobičnijatelefonskagovornica.

"Znamdatenebihsmjelazvatiovakorano.Zbiljamiježao.Uovodobadanakadnipijetlovijošnekukuriču.Kadbijednimjesecjošvisiuuglunebana istoku kao iscijeđeni bubreg. Ali, sjeti se kako je meni—morala samovamo potegnuti pješice po mrklom mraku. I pritom sam u ruci stiskalatelefonskukarticukojusamdobilanadarnasestričninomvjenčanju.Nanjojje slika sretnog para kako se drži za ruke. Možeš zamisliti kako je todeprimantno? Za boga miloga, čak su mi i sokne rasparene. Na jednoj jeslikaMickevjaMousea, druga je obična vunena, bez slike. Umojoj sobi je

nered kao da je bomba pala, ne mogu ništa pronaći. Ne želim ovo rećipreglasno, ali ne možeš si zamisliti u kakvom su mi degutantnom stanjugaćice.

Čaknipervertitikojikradugaćicenebiihštapomdodirnuli.Damesadubijemanijak,javnobihseosramotila.Netražimsućut,alibilobimidragodapokažešmalovišeentuzijazmadokmiodgovaraš.Anedasamoledenoubacuješhmmiumm.Štokažešnanekiveznik?

Veznikbidobrodošao.Neštokaoipakiliali."Međutim",rekaosam.Biosamiscrpljeničinilomisedajošsanjam."Međutim",ponovilajeona."Uredu,stimsedaživjeti.Jedanmalikorak

začovjeka.Vrlomalikorak,međutim.""No,neštositrebala?""Tako je, htjela samdami nešto kažeš. Zato te i zovem", reče Sumire.

Lagano je pročistila grlo. "Željela bih znati koja je razlika između znaka isimbola?"

Osjetiosamneštovrločudno,kaodamineštonečujnostupakrozglavu."Možešponovitipitanje?"

Ponovilagaje."Kojajerazlikaizmeđuznakaisimbola?"Uspraviosamseukrevetu,premjestioslušalicu iz lijeveudesnuruku.

"Dajdaraščistimo—timezovešzatoštoželišsaznatikojajerazlikaizmeđuznakaisimbola.Unedjeljuujutro,prijenoštojesvanulo.Hmmm.

"Učetiri ipetnaest,dabudemoprecizni", rečeona. "Mučime to.Štobimogla biti razlika između znaka i simbola? Netko me to pitao prijepetnaestakdanaivišetonemoguizbitiizglave.Spremalasamseukrevetiodjednomsamsetogasjetila.Nemoguzaspatidoknesaznam.Možešmitiobjasniti?Razlikuizmeđuznakaisimbola?"

"Darazmislim",rekaosamizagledaoseustrop.Čakikadsampripunojsvijesti,logičnoobjasnitineštoSumirinikadnijelako."CarjesimbolJapana.Totijejasno?"

"Nanekinačin",odgovoriona."Nanekinačinnijedovoljno.Takokaže japanskiUstav",rekaosamšto

sam staloženije mogao. "Nema mjesta za rasprave ili sumnje. To morašprihvatitiilinećemonikamostići."

"O.K.Prihvaćam.""Hvala. Dakle, car je simbol Japana. Ali to ne znači da su car i Japan

ekvivalenti.Jelititojasno?""Nebaš.""Uredu—pokušajmoovako.Strelicapokazujeujednomsmjeru.CarjesimbolJapana,aliJapannijesimbolcara.Totijevaljdajasno?"

"Mislimdaje.""A recimo da napišeš 'Car je znak Japana'. Ta rečenica izjednačava to

dvoje.Pakadkažemo'Japan', toujednoznači 'car',akadgovorimoocaru,mislimoina'Japan'.Drugimriječima,tojedvojeuzajamnozamjenjivo.Istokaodakažemo'ajednakob,dakle,bjednakoa'.Tojeznak."

"Znači,timigovorišdamožemozamijeniticaraiJapan.Tosemože?""Nisamtomislio", rekaosamižestokozavrtioglavomnasvojemkraju

linije. "Samo ti hoćuobjasniti najbolje štomogu.NepadaminapametdazamjenjujemcaraiJapan.Tojesamonačindatiobjasnim.

"Hmmm",reklajeSumire."Mislimdasamshvatila.Kaosliku.Kaorazlikuizmeđujednosmjerneidvosmjerneulice.

"Zatvojepotrebedovoljnosiblizu.""Uvijeksedivimkakotidobroobjašnjavaš.""Tomi je posao", rekao sam. Riječi sumi zvučale ustajalo i bezbojno.

"Vidjelabidasi tiučiteljicauosnovnojškoli.Nemožešzamislitikakvamipitanja postavljaju. 'Zašto svijet nije četvrtast?' 'Zašto lignje imaju desetkrakovaaneosam?'Naučiosamodgovoritipraktičkinasvakopitanje."

"Sigurnosisjajanučitelj.""Ma,pitamse",rekaosam.Zbiljasamsepitao."Kadsmokodtoga,zaštolignjeimajudesetkrakovaaneosam?""Smijem sad natrag na spavanje? Mrtav sam umoran. Držim ovu

slušalicukaodadržimkameniziddasenesruši.""Znaš..." rekla je Sumire i dopustilada seumiješa jedna fina stanka—

kaoda stari željezničaruz zveket spušta željezničku rampu trenutakprijeno što projuri vlak za Sankt Petersburg. "Zbilja mi je glupo ovo reći, alizaljubilasamse."

"Hmmm", rekao sam iponovnopremjestio slušalicuu lijevu ruku.Čuosam je kako diše preko telefona. Pojma nisam imao kako na to trebamodgovoriti.Ikaoštomisečestodogađakadneznamštodakažem,izletjelamijepotpunoidiotskaprimjedba."Nevaljdaumene,pretpostavljam?"

"Neu tebe",odgovorila jeSumire.Čuosamklik jeftinogupaljačakojimpripaljujecigaretu."Imašdanasvremena?Htjelabihotomerazgovarati."

"Misliš,otomekakosisezaljubilaunekoga,atonisamja?""Točno",rečeona."Otomekakosamsemahnitozaljubilaunekoga,ali

neutebe."Stisnuo sam slušalicu glavom o rame i protegnuo se. "Imam vremena

navečer.""Dolazimupet",rekla jeSumire,aondadodalakaoda joj je toteksad

palonapamet:"Hvalati."

"Načemu?""Na tome što si tako zlatan da mi odgovaraš na pitanja usred noći."

Promrmljaosamneštoneodređeno,spustioslušalicuiugasiosvjetlo.Vanijei dalje biomrklimrak.Neposredno prije no što samutonuo u san,misliosamnanjezinoposljednjehvala i o tome jesam li ikadprijeodnje čuo turiječ.Moždajesam,jednom,alinisamsemogaosjetiti.

Sumire je stigla malo prije pet. Nisam je prepoznao. Potpuno jepromijenilastil.Kosujeodrezalaumodernukratkufrizuruinašiškamasujojse jošvidjeli tragoviškara.Nosila je laganidžempernakopčanjeprekotamnoplave haljine kratkih rukava i par crnih lakiranih cipela srednje-visokih potpetica. Čak je imala i čarape. Čarape? Nisam neki stručnjak zažensku odjeću, ali bilo mi je jasno da je sve na njoj prilično skupo. Takoodjevena, Sumire je djelovala dotjerano i ljupko. Sasvim joj je dobro tostajalo,morampriznati.IakomijedražabilastaraotpadnicaSumire.Svatkoposvomukusu.

"Nijeloše",rekaosam,odmjerivšijeodglavedopete."AlipitamseštobirekaodobristariJackKerouac."

Sumire se nasmiješila trunčicu sofisticiranije nego inače. "Mogli bismoprošetati."

Prošetalismorameuzramenizsveučilišnuavenijupremakolodvoru izastaliunašojomiljenojkavani.Sumirejenaručilaštoiobično,komadtorteuzkavu.Bilajevedranedjeljnavečerpotkrajtravnja.Cvjećarnicesuzatrpališafrani i tulipani. Puhao je lagani povjetarac koji je blago nabirao ruboveženskihsukanjaimirisaonamladodrvećeiplandovanje.

StaviosamrukeizaglaveigledaokakoSumirepolakoaliuslasttamanitortu. Izmalih zvučnikana stropukavaneAstrudGilbertopjevala je starubossanovu. "Odvedi me u Aruandu", pjevala je. Zatvorio sam oči i zveketšalicaitanjurićazazvučaomijekaošumdalekogamora.Aruanda—tkoznakakojetamo?,zapitaosamse."Joštisespava?"

"Višene",odgovoriosamiotvoriooči."Dobrosi?""Sasvimdobro.DobrokaorijekaVltavauproljeće."Sumire je jedno vrijeme zurila u prazan tanjur na kojem je prije bio

njezinkomadtorte.Podiglajepogledpremameni."Nijetičudnoštosamovakoodjevena?""Maloje.""Nisam ja kupila ovu odjeću. Nemam ja tih novaca. Iza toga je cijela

priča.""Smijemlipogoditiočemuseradi?"

"Izvoli",reklajeona."Baš si u svom uobičajenom dronjavom kompletu ravno iz Jacka

Kerouaca,scigaretomkojativisiizusta,pralarukeunekomjavnomzahodukad je uletjela 152 cm visoka žena, sva izbezumljena, dotjerana da sesmrzneš,ibezdaharekla'Molimvas,moratemipomoći!Nemamvremenazaobjašnjavanje,aliprogonemenekiužasniljudi.Mogulisvamazamijenitiodjeću? Ako se presvučemo, uspjet ću im pobjeći. Hvala Bogu da smo istibroj'.Baškaounekomakcijskomhongkonškomfilmu."

Sumiresenasmijala."Atadrugaženaslučajnojenosilacipelebroj36ihaljinubroj36.Pukimslučajem."

"Ivi stena licumjestazamijenilesvuodjeću,uključivši i tvojegaćicesMickevjemMouseom?"

"ImamčarapesMickevjemMouseom,anegaćice.""No,štoveć",rekaosam."Hmmm",reklajeSumire."Zapravo,nisidalekoodistine.""Kolikosamdaleko?"Nagnula se prema meni preko stola. "Duga je to priča. Želiš da ti je

ispričam?""Budući da si prešla cijeli put baš zato da mi je ispričaš, osjećam

utemeljenubojazandanijevažnoželimlitoiline.Usvakomslučaju,pričaj.Dodajuvodakoželiš.Iplesduhova.Menijesvejedno."

Počelajepričati.OsestričninojsvadbiioručkunakojemjebilasMiuuAojami.Itojezbiljabiladugapriča.

3

Dan nakon svadbe, u ponedjeljak, padala je kiša. Kišiti je počelo odmahposlije ponoći i padalo je bez prestanka sve do jutra. Topla, blaga kišanatapalajeproljetnotloitihobudilabezimenastvorenjaštounjemužive.

PomisaodaćeponovnosrestiMiuuzbudila jeSumirepasenijemoglasabrati.Činilo joj seda stoji samanavrhubrijega, aokonje seuskovitlaovjetar.Smjestilasezasvojpisaćistolkaoiobično,zapalilacigaretu,uključilakompjuter,alikolikogoddajezurilaumonitor,napametjojnijepadalanijedna jedina rečenica. Sasvim nevjerojatna pojava za Sumire. Odustala je,isključila kompjuter, ispružila se na krevet u svojem sobičku i dok joj jenezapaljenacigaretavisjelaizusta,pustilajedajojmislibesciljnovrludaju.AkomesamopomisaodaćuponovnovidjetiMiutolikouzbuđuje,mislilaje,kako bi tek boljelo da smo se na toj svadbi oprostile da se više nikad nesretnemo. Možda samo čeznem da budem poput nje— lijepa, profinjenastarijažena?Ne,odlučilaje,nijeto.Kadsamuznju,želimjedodirnuti.Tojeipakmalodrukčijeodčežnje.

Sumirejeuzdahnula,nekovrijemepiljilaustropipripalilacigaretu.Kadboljerazmisliš,zbiljajetočudno,mislilajeona.Evogana,zaljubljenasamprviputuživotuudobioddvadesetdvijegodine.Atadrugaosobanekimjeslučajemžena.

RestoranukojemjeMiurezerviralastolbiojenadesetminutahodaodstanicemetroaOmoteSando.jedanodonihrestoranakojejeteškonaćiakovećneznategdjeje,nipoštomjestogdjesesvraćaprigristineštosnogu.Čakmuseiimeteškopamti,osimakoganistevišeputačuli.NaulazujeSumirespomenulaMiupasujeotpratilidomale,intimneblagovaonicenakatu.MiujevećbilatamoipijuckalaledeniPerrier,dubokourazgovoruskonobaromokojelovnika.

Miu je imala tamnoplavu košulju s ovratnikom i preko nje pamučnipuloveristeboje,aukositankujednostavnusrebrnuukosnicu.

Bijeletrapericepripijalesujojseuztijelo.Nastoljeodložilanaočalezasunce sa svijetloplavim staklima, a na stolac kraj sebe reket za squash isportsku torbumarke Missoni. Djelovala je kao da se uputila kući nakonnekoliko podnevnih partija squasha. Obrazi su joj se još žarilinježnoružičasto. Sumire ju je zamislila kako se tuširau sportskoj dvorani,

trljatijelosapunomegzotičnamirisa.Kad jeSumireušlausalu,usvomuobičajenomsakousuzorkomriblje

kosti i vojničkim hlačama, kose raščupane kao u siročeta, Miu je podiglapogledsjelovnikaiblistavojojsenasmiješila."Nekidansimirekladajedešsve,jelitako?Nadamsedatenesmetaštosamnaručilazaobje."Naravnodane,odgovorilajeSumire.

Miu jenaručila isti jelovnikzanjihobje.Predjelo jebila laganaribanažaruskapljicomzelenogumakasgljivama.Ribljifiletibilisubesprijekornopripravljeni— zlatili su se gotovo umjetnički tako da odmah bude jasnokakojesvebaškakotreba.Objedsuzaokružilinjokiodbundeveidelikatnasalata od endivije. Za desert creme brulee, koju je jela samo Sumire.Miudesertnijeniokusila.Nakrajusupopiliespresso.SumirejeprimijetilakakoMiu iznimnopazi što jede.Vrat joj jebio tanakpoputpeteljke, tijelobez itrunkevidljivasala.Nije izgledalakaodamoradržatidijetu. Ipak,očitosepridržavala superstrogihpravilakad je riječohrani.KaokakavSpartanacutaborenuplaninskojtvrđavi.

Uz jelo su čavrljale o svemu i ni o čemu posebno.Miu se zanimala zaSumirinu obitelj pa joj je odgovarala na pitanja iskreno koliko je mogla.Pričala je Miu o ocu, majci, školama koje je pohađala (i redom mrzila),nagradamakojejeosvajalazasastavke—biciklikompletenciklopedija—otomekakojeprekinulastudij,kakosadprovodidane.Neosobitouzbudljivživot. Miu je ipak slušala opčinjena, kao da sluša o čudesnim običajimadalekezemlje.

SumirejetolikotogajošhtjelasaznatioMiu.Ali,Miujeneradogovorilaosebi.Tonijevažno,izvlačilaseuzvedrismiješak."Radijebihdapričamootebi."

Do kraja ručka Sumire nije saznalamnogo. Ovo je otprilike sve što jeotkrila: Miuin otac darovao je mnogo novca malenom gradu na sjeveruKoreje,ukojemserodio,iizgradionekolikojavnihustanova—astanovnicisumuzauzvratpodiglibrončanikipnagradskomtrgu.

"Gradićjevisokoubrdima",objasnilajeMiu."Zimijeužasno,odsamogtepogledanaokolinuprođužmarci.Brdasustjenovitaicrvenkasta,obraslačvornatimdrvećem.Kadsambilamala,tatamejednomodveoonamo.Kadsuotkrivalispomenik.Okomenesenatisnulagomilarodbine,svisuplakaliigrlilime. Od svega što sumi govorili nisam razumjela ni riječi. Sjećam sesamodasamsebojala.Zamene je tobiogradustranojzemljikojunikadprijenisamvidjela."

Kakav je kip?, pitala je Sumire.Nije poznavala nikoga kome su podiglispomenik."Običankip.Kakvihimaposvuda.Aličudnojevidjetikipvlastitog

oca. Zamisli da podignu spomenik tvojem ocu na trgu ispred postajeČigasaki.Malobisečudnoosjećala.Mojjeotacbiorazmjernonizakčovjek,ali na spomeniku izgleda kao gorostas. Bilo mi je samo pet godina, aliprimijetilasamkakoonoštovidišnijeuvijekistinito."

Dapodignuspomenikmojemocu,razmišljala jeSumire,kipbi izvukaokraćikraj.Jernjezinjeotacupravomživotubiomalkoprevišelijep.

"Htjelabihnastavititamogdjesmojučerstale",reklajeMiukadjestiglaidrugašalicaespressa."Onda,štotisečini,bilihtjelaraditikodmene?"

Sumirejeumiralaodželjezacigaretom,alinigdjenijevidjelapepeljaru.UmjestotogaotpilajegutljajledenogPerriera.

Poštenojeodgovorila:"Onda,kakavbitotočnobioposao?Kaoštosamjučer rekla, osim nekoliko jednostavnih fizičkih poslova, nikad zapravonisamzaozbiljnoradila.Osimtoga,nemamnijedanprikladankomadodjeće.Naonojsvadbibilasamuposuđenomodglavedopete."

Miu je kimnula ne promijenivši izraz. Mora da je predvidjela ovakavodgovor.

"Mislim da prilično dobro razumijem kakva si ti osoba", reče Miu, "iposaokojiimamnaumunebitismiozadavatinikakvihpoteškoća.Sigurnasamdaćešsesasvimuspješnonositi.Doista jevažno jedinoželiš li raditikodmeneiline.Gledajtonatajnačin,jednostavnodailine."

Sumire jepažljivobiralariječi. "Dragomi ještoste torekli,alimeni jetrenutačnonajvažnijepisatiromane.Uostalom,zatosamiprekinulastudij."

Miu je pogledala preko stola ravno u Sumire. Sumire je oćutjela tihipoglednakožiiosjetilakakojojlicebukti.

"Smijemlirećitočnoštomislim?"upitaMiu."Naravnodasmijete.Samoizvolite.""Moglobitibitineugodno."Dapokažekakotomožepodnijeti,Sumirejestisnulausniceizagledala

seMiuravnouoči."Uovomtrenutkuživotamislimdanećešnapisatiništaznačajno,koliko

god vremena uložila u svoje romane",mirno i bez krzmanja rekla jeMiu."Imašdara.Sigurnasamdaćešjednogdanapostatiiznimnaspisateljica.Inepričambezveze,doistatovjerujem.Tiposjeduješprirodnusposobnost,aliovonijepravovrijeme.Jošnemašsnagukojatijepotrebnadanapravištajkorak.Neosjećašlitokatkadisama?"

"Vrijemeiiskustvo",rezimiralajeSumire.Miusenasmiješila."Usvakomslučaju,dođiraditikodmene.Tojezatebenajboljiizbor.Akadosjetišdajenastupiopravičas,nemojoklijevatidasvedrugopustišiposvetišsepisanjuromanakolikotisrceželi.Tebisamotrebaneštoviševremenadastignešdo

tog stupnja nego nekom prosječnom. Čak i ako napuniš dvadeset osamgodina, a da ti se pritom nijednom ne posreći, da ti roditelji ukinuizdržavanje iostanešbezprebijenepare,no,paštoonda?Moždaćešmalogladovati,alitobimoglobitidobroiskustvozapisca."

Sumirejezaustiladaodgovori,alinijereklaništa.Samojekimnula.Miujeposegnuladesnomrukompremasredinistola."Datividimdlan",

reklaje.SumirejeispružiladesnurukuiMiujujecijeluobuhvatila.Dlanjojjebio

topao i gladak. "Ne moraš se toliko zbog toga gristi. Nemoj se držatipotišteno.Dobroćemoseslagati."

Sumirejeprogutalaknedluinekakoseuspjelaopustiti.DokjeMiuzurilaravnounju,činilojojsekaodasepostupnosmanjuje.Kaokockaledakojajeostalanasuncu,moglabisedokrajaistopiti.

"Voljelabihdaodsljedećegtjednadolazišumojuredtriputatjedno.Uponedjeljak, srijedu i petak.Možešpočeti u deset i otići u četiri. Tako ćešizbjeći najveću gužvu u prometu. Ne mogu ti platiti mnogo, ali posao jelagan,akadnemašštoraditi,smiješčitati.Jedanjeuvjetdadvaputatjednoidešnatalijanski.Većznaššpanjolskipatitonebitrebalobitiprezahtjevno.I voljela bih da vježbaš englesku konverzaciju i vožnju kad god imašvremena.Mislišdabimogla?"

"Mislimdabih", odgovorila je Sumire.Glas joj je zvučaokaodagovorinetkodrugiunekojdrugojprostoriji.Štogoddaodmenezatraži,štogoddamizapovjedi,mogusamorećida,shvatilaje.

MiujenetremicepromatralaSumireidaljejedržećizaruku.Sumire je jasno razabirala svoj obris kako se odražava duboko u

Miuinimtamnimočima.Činilojojsedajojneštousisavadušusonustranuzrcala.Sumirisesvidjelataslika,auistovrijemejujeplašila.

Miusenasmiješilaišarmantneborićepojavilesujojseukutovimaočiju."Idemoumojstan.Neštobihtihtjelapokazati."

4

Ljetne praznike na trećoj godini fakulteta proveo sam lunjajući sam poHokurikuu, naletio na ženu osam godina stariju odmene, koja je takođerputovalasama, iprovelismonoćzajedno.Utodobatomi je izgledalokaopričaizuvodaSosekijevaromanaSanširo.

ŽenajeradilauodjeluinozemnerazmjenejednebankeuTokiju.Kad god je imala slobodno, uzela bi nekoliko knjiga i sama nekamo

otputovala. "Mnogo je manje zamorno putovati sam", objasnila mi je.Posjedovala je stanovit šarm, zbog čega mi je bilo teško shvatiti kako jeuopće može zanimati netko poput mene — povučeni, mršaviosamnaestogodišnjistudent.Aopet,dokjesjedilaprekoputameneuvlaku,očitojeuživalaunašembezazlenomprepucavanju.Cestoseglasnosmijala.Ajasam,netipično,brbljaostonasat.Slučajnosmosilazilinaistojstanici,uKanazavi."Znašligdjećešodsjesti?"upitalame.Ne,odgovoriosam;nikaduživotunisamrezerviraohotelskusobu. Ja imamsobuuhotelu,reklami je.Možešsamnomakohoćeš."Nebrini",nastavilaje,"cijenajeistabezobzirajesuliusobijednailidvijeosobe."

Prviputkadsmovodililjubav,usplahiriosamseispetljao,štomemalozakočilo.Ispričaosamjojse.

"Baš smo uljudni", rekla je ona. "Ne moraš se ispričavati za svakusitnicu."

Kad se otuširala, zagrnula se ogrtačem od frotira, izvadila dva hladnapivaizfrižideraijednododalameni.

"Dobrovoziš?"upitalame."Tek sam dobio dozvolu pa vjerojatno ne vozim osobito. Prosječno."

Nasmiješila se. "Kao i ja. Mislim da sasvim pristojno vozim, ali moji seprijatelji ne slažu. Po čemu se može zaključiti da sam vjerojatno i japrosječna.Sigurnoznašmnogoljudikojimisledaizvrsnovoze.Jelitako?"

"Imašpravo.""Alisigurnopostojeionikojinevozebašdobro."Kimnuosamglavom.Onaješutkeotpilagutljajpivaimalorazmislila."Tesustvaridostanovitemjereurođene.Moglobiserećida jetodar.

Nekisuljudispretni,drugiimajudvijelijeve...Nekisupažljivi,druginisu.Jelitako?"

Ponovnosamkimnuo."U redu. A sad vidi. Recimo da si se uputio na dugačko putovanje

automobilom s još jednom osobom. I vas dvoje ćete se izmjenjivati zavolanom. Koga bi odabrao? Čovjeka koji dobro vozi ali je nepažljiv, ilipažljivačovjekakojinijebaštakodobarvozač?"

"Vjerojatnoovogdrugog",rekaosam."Ija",reklajeona."Aovojeslično.Bitidobarililoš,vještilinespretan—

tonijevažno.Važnojejedinobitipažljiv.Ostatimiran,bitibudan,svjestanstvariokosebe."

"Budan?"upitaosam.Onasesamonasmiješilaivišenijereklaništa.Neštokasnijedrugiputsmovodili ljubav iovajputsve je tekloglatko,

našli smo se. Biti budan— mislim da sam počeo shvaćati o čemu mi jegovorila.Prviputsamvidiokakoženareagirauzanosustrasti.

Sljedeće jutrozajednosmodoručkovali ipotomjesvatkopošaosvojimputem.Onajenastavilasvojeputovanje,jasvoje.Naodlaskumijerekladasezadvamjesecaudajezakolegusposla."Jakojedragčovjek",vedromijerekla. "Hodamovećpetgodina i sadsmonapokonodlučiliozakoniti vezu.Štoznačidavjerojatnovišenećusamaputovati.Štojebilo,biloje."

Bio sam jošmlad,uvjerenda se takvauzbuđenjaneprestanodešavaju.Kasnijesamuživotushvatiokolikosampogriješio.

TupričusamdavnoispričaoSumire.Neznamkakosamnatonadošao.Moždadoksmorazgovaralioseksualnojželji.

"Ištojepoantatvojepriče?"pitalameSumire."Onaj dio o budnosti", odgovorio sam. "O tome da se ne smije suditi

unaprijed.Datrebaosluškivatištosedogađa,držatiotvoreneuši,srceium.""Hmmm", odgovorila je Sumire. Kao da je prebirala pomojoj bijednoj

seksualnojpustolovini,moždasepitalakakodajeugradiujedanodsvojihromana.

"Kakobilo,tiočitoimašmnogoiskustva,jeli?""Ne bih baš rekao mnogo", blago sam prosvjedovao. "Stvari se

jednostavnodogode."Grickala je nokat zanesena u misli. "Ali kako postati budan? Kritični

trenutaknastupaitikažeš'O.K.Bitćubudanipomnoćuslušati'.Ali tesestvarinemogusvladatisamotako,dokkažeškeks.Možešbiti

maloprecizniji?Možešmidatikakavprimjer?""Dakle,prvosemorašopustiti...Recimo,brojeći.""Štojoš?""Razmišljajokrastavcimau frižideruu ljetnoposlijepodne.To jesamo

primjer.""Čekajmalo", rekla je ona i značajno zastala. "Timihoćeš rećida, dok

vodiš ljubav s djevojkom, zamišljaš krastavce u frižideru u ljetnoposlijepodne?"

"Necijelovrijeme",rekaosam."Alipovremeno."Pada.Sumire se namrštila i nekoliko puta protresla glavom. "Ti si puno

perverznijinegoštoizgledaš.""Svatkoimaperverznustranu",rekaosam."U restoranu, dokme jeMiudržala za ruku i gledalamidubokouoči,

razmišljalasamokrastavcima",reklamijeSumire."Morašostatipribrana,morašpažljivoslušati,govorilasamsamasebi."

"Okrastavcima?""Ne sjećaš se što si mi rekao, o krastavcima u frižideru u ljetno

poslijepodne?""Aha.Mislimdasesjećam",prisjetiosamse."I,jelitipomoglo?""Malo",reklajeSumire."Dragomijetočuti",odgovoriosam.Sumiresevratilanatemu."Miustanujesamonekolikominutahodaod

restorana. Stan joj nije velik, ali je zbilja lijep. Sunčana veranda, biljke,talijanski kožnati kauč, Boseovi zvučnici, grafike na zidu, Jaguar naparkiralištu.Tamostanujesama.SmužemimastannegdjeuSetagaji.Ondjeprovodivikende.VećinuvremenajeustanuuAojami.Ištomislišštomijetamopokazala?"

"Omiljene sandale Marka Bolana od zmijske kože, u staklenoj vitrini",pogađao sam. "Neprocjenjivo naslijeđe bez kojeg se ne može ispričatipotpuna povijest rock'n'rolla. Sve su ljuske na broju, njegov potpis napotplatu.Obožavateljivrište."

Sumiresenamrštilaiuzdahnula."Daizumeautokojivozinaglupešale,tibidalekodogurao."

"Pripišitoosiromašenomumu",poniznosamrekao."Uredu,dostašale.Želimdaozbiljnorazmisliš.Štomisliš,štomijetamo

pokazala?Akopogodiš,japlaćamračun."Nakašljaosamse."Pokazalatijeovepredivnestvarikojeimašnasebi.I

reklatidaihmožešnositinaposao.""Pogodiosi",reklaje."Onaimajednubogatuprijateljicukojaneznakud

bi s robom,aotprilike je isteveličinekao i ja.Nije li život čudan?Postojeljudi koji imaju toliko odbačenih krpa da im ne stanu u ormare. A opetpostojeiljudikaoštosamja,kojinemoguničarapespariti.Uostalom,baš

me briga. Miu je otišla prijateljici i vratila se s naramkom odjeće. Akopažljivo pogledaš, sve je malo demodirano, ali to gotovo nitko nećeprimijetiti."

Kakogoddapažljivogledam,jatonebihprimijetio,rekaosamjoj.Sumiresezadovoljnonasmiješila."Svemipristajekaosaliveno.Haljine,

bluze,suknje,sve.Moratćumalouzetiustruku,aliakostavimpojas,nećeseni primijetiti. Srećom, imam isti broj noge kao Miu, pa mi je ona dalanekolikoparicipelakoje jojnetrebaju.Visokepete,niskepete,sandalezaljeto.Svestalijanskimimenima.Itorbice.Imalokozmetike."

"PravaJaneEyre",rekaosam.ItojepričakojaobjašnjavakakojeSumirepočelaradititridanatjednou

Miuinomuredu.Nositisakoihaljinu,visokepeteidiskretnušminku,vozitise ujutro metroom od Kičiđoje do Harađukua. Iz nekog razloga tojednostavnonisammogaozamisliti.

Osimuredauzgradi svoje tvrtkeuAkasaki,Miu je imala ivlastitimaliured u Đingumaeu. Tamo je stajao njezin radni stol kao i stol njezinepomoćnice(drugimriječima,Sumire),uredskiormar,faks,telefoni laptop.To je sve. Samo jedna soba u stambenoj zgradi, sa sićušnomkuhinjicom ikupaonicom koje kao da se netko naknadno sjetio dograditi. U uredu jeimala i CD-player, male zvučnike i desetak CD-a s klasičnom glazbom.Prostorijajebilanatrećemkatuisprozorakojijegledaopremaistokuvidiosemalipark.PrvikatzgradezauzelajetrgovinasnamještajemizsjeverneEurope. Cijela zgrada bila je uvučena od glavne ceste tako da se bukaprometasvelanaminimum.

Čim bi stigla u ured, Sumire bi zalila biljke i uključila aparat za kavu.Provjerilabi telefonskeporuke ie-mailovena laptopu.Ako jebiloporuka,isprintalabi ih istavilanaMiuinstol.Pošta jeuglavnomstizalaodstranihmenadžera, na engleskom ili francuskom. Papirnatu poštu je otvarala ibacalausmećesveštojeočitobilonepotrebno.Svakidanjenekolikoputazvoniotelefon,katkadspozivimaizinozemstva.

Sumire bi zapisala ime osobe, broj i poruku, i to prenijelaMiu koju jezvalanamobitel.

Miubiseobičnopojavilaoko jedan ilidvaposlijepodne.Ostalabiokosat vremena, dala Sumiri različite upute, popila kavu, obavila nekolikotelefonskih razgovora. Ako je bilo pisama koja su zahtijevala odgovor,izdiktirala bi ih Sumiri koja bi ih učisto napisala na kompjuteru i onda ilislalapoštom ili faksirala.Bila su touglavnomvrlokratkaposlovnapisma.SumirejetakođernaručivalaMiukodfrizera,rezerviralajojstolurestoranuiterenzasquash.Kadbiobavileposlovnidio,MiuiSumiresuobičnomalo

pročavrljale,aondabiMiuotišla.Tako je Sumire često sjedila u uredu sama i satima ni s kim nije

razgovarala, ali nikad jojnijebilonidosadnonipusto.Pisala je zadaće zatečaj talijanskog na koji je išla dvaput tjedno, učila napamet nepravilneglagole,ispravljalaizgovoruzmagnetofon.Upisalasenakompjuterskitečajidošladostupnjadaznariješitivećinujednostavnihproblema.Proučavalaje podatke na hard-disku i u grubim se crtama upućivala u projekte nakojimajeMiuradila.

Svoj glavniposaoMiu joj je opisalana svadbi.Ugovarala je suradnju smalim proizvođačima vina, pretežno u Francuskoj, i na veliko prodavalanjihovavinarestoranimaispecijaliziranimtrgovinamauTokiju.Povremenoje organizirala koncerte glazbenika iz inozemstva u Japanu. Prčkaveposlovne detalje rješavali su agenti iz velikih tvrtki, dok se Miukoncentriralanacjelokupniprojektisamonekepojedinosti.Specijalnostjojjebilapronalazitinepoznatemlade izvođačekojiobećavaju idovoditi ihuJapan.

Koliko jeMiu zarađivala od privatnog posla, Sumire pojma nije imala.Računovodstvo se vodilo na posebnim diskovima i knjige se nisu mogleotvoritibez lozinke.Usvakomslučaju,Sumire jeevalaodsreće,srce joj jeskakalooduzbuđenja,samozatoštoseviđasMiuisnjomrazgovara.TojestolzakojimsjediMiu,mislilaje.Ovojekemijskaolovkakojompiše,šalicaizkojepijekavu.Kakogodbeznačajanbiozadatak,Sumirejedavalasveodsebe.

SvakomaloMiujevodilaSumirevannaručak.Budućidasebavivinom,smatralajedamoraredovitoobićipoznatijerestoranekakobidržalakoraksnovostima.Miujeuvijeknaručivalalaganojeloodribeili,katkad,piletinu,premdajeobičnopolaostavljala,adesertpreskakala.Razmatralajevinskukartu do u sitnice prije nego bi odlučila koju će butelju naručiti, ali nikadnijepopilavišeodjednečaše."Samoizvoli,popijkolikogodželiš",nutkalajeMiu Sumire, ali Sumire ni u snu nije mogla toliko popiti. Tako su uvijekostavljalebarempolovicuvrloskupebutelje,aliMiusenijeuzrujavala.

"Zbilja je šteta naručiti cijelu butelju samo za nas dvije", Sumire jejednomreklaMiu."Jedvadapolapopijemo."

"Ne brini se", nasmijala seMiu. "Što više ostane u boci, više će ljudi urestoranuimatiprilikukušativino.Sommelier,šefsale,svidoonogzadnjegkonobara koji nalijeva vodu u čaše. Tako će mnogi naučiti cijeniti dobrovino.Zatoniještetanepopitiskupovinodokraja."

Miu jeproučilabojuMedoca iz1986. i onda, kaodauživauelegantnonapisanojprozi,pažljivootpilagutljaj.

"Isto je sa svimostalim,moraš učiti kroz vlastito iskustvo, na vlastitojkoži.Tosenedanaučitiizknjiga."

Oponašajući Miu, Sumire je podigla čašu i vrlo pažljivo otpila gutljaj,zadržalagauustimaiondaprogutala.Natrenutakjeosjetilaugodanokus,alizanekolikosekundi je ishlapiopoput jutarnjerosena listu ljeti.A to jepripremalo nepce za sljedeći zalogaj. Svaki put kad je objedovala irazgovarala s Miu, Sumire je naučila nešto novo. Zaprepastio ju jeneizmjernibrojstvarikojejošmoranaučiti.

"Znate,nikadminijenapametpalodapoželimbitinetkodrugi",izletjeloje jednom Sumire, možda zato što joj se jezik razvezao od neuobičajenovelikekoličinevinakoju jeulilausebe. "Ali,katkadpomislimkakobibilolijepobitikaovi."

Miu jenakratkozadržaladah,ondauzelavinskučašu iotpilagutljaj.Ujednomjojjetrenutkusvjetloobojiloočigrimizomvina.

Uobičajeniprofinjeniizrazizbrisaojojseslica."Sigurnasamdaovoneznaš",mirnojereklaispustilačašunastol."Osobakojajesadovdjezapravonisamja.Priječetrnaestgodinapostala

sampola onoga što samprije bila.Radobihda sam te sreladok sambilacijela,tobibilokrasno.Ali,nemasvrheotomesadmisliti."

Sumire se tako zapanjila da je ostala bez riječi. I propustila prilikupostaviti pitanja koja su se nametala. Što se dogodiloMiu prije četrnaestgodina?Zašto jepostalapolaonoga što jeprije bila? I što je točnomislilapodpola?NakrajujetazagonetnaizjavasamojošvišeopčinilaSumire.TaMiu,kakvajetogenijalnaosoba,mislilajeSumire.

IzdjelićarazgovoraSumirejeuspjelapovezatinekolikočinjenicaoMiu.MužjojjebioJapanac,petgodinastarijiodnjeitečnojegovoriokorejski,jerjedvijegodineproveokaostudentnarazmjeninaekonomskomfakultetuuSeulu.Biojesrdačančovjek,dobarusvomposlu,zapravo,motorizaMiuinetvrtke. Iako je u početku tvrtka pripadala isključivo obitelji, nitko protivnjeganikadnijerekaoniriječ.

Još od djetinjstva Miu je pokazivala dar za klavir. Kao tinejdžericaosvojilajeprvenagradenanekolikonatjecanjazamladeglazbenike.Upisalasenakonzervatorij,studiralakodslavnogpijanistaiuzpomoćprofesorovepreporukenastavilastudijnaglazbenojakademijiuFrancuskoj.Repertoarjojsekretaouglavnomodkasnihromantičara,SchumannaiMendelssohna,doPoulenca,Ravela,BartokaiProkofjeva.Njezinujesvirkuodlikovaospojizrazito senzualnog tona i snažne, besprijekorne tehnike. Kao studenticaodržala je niz koncerata, odreda dobro primljenih. Sve je upućivalo da ječeka sjajna budućnost koncertne pijanistice. Dok je bila u inozemstvu,

međutim,otacjojserazbolioiMiujespustilapoklopacklaviraivratilaseuJapan.Ivišenikadnijedodirnulaklavirskutipku.

"Kako ste se tako lako odrekli klavira?" s oklijevanjem ju je upitalaSumire."Akoneželiteotomerazgovarati,tojeuredu.Samomisetočini,neznam,nekakoneobično.Hoćureći,moralistemnogotogažrtvovatidabistepostalipijanistica."

"Za klavir nisam žrtvovalamnogo", rekla je blagoMiu. "Žrtvovala samsve.Klavir jeodmene tražiosvakužilicu, svakukapljukrvi inisammutomoglauskratiti.Nitijednom."

"Nijelivambiložaotogaseodreći?Većstegotovouspjeli."Miu se ispitljivo zagledala u Sumirine oči. Dubokim, netremičnim

pogledom.Negdje dubokouMiuinimočima, kaou kakvommirnomdijelubistrogbrzaca,nijemesusestrujeuskovitlale jednaokodruge. I teksusepostupnotesukobljenestrujesmirile.

"Oprostite.Nećuvišeguratinosgdjeminijemjesto",ispričalaseSumire."Ureduje.Samonisamtoustanjudokrajaobjasniti."Otomevišenisurazgovarale.Miu nije dopuštala pušenje u uredu i smetalo joj je da ljudi puše u

njezinojblizinipajeSumire,kadjepočelakodnjeraditi,zaključilakakojetoodličnaprilikadaprestane.No,kakojepušiladvijekutijeMarlboranadan,stvarinisuteklesasvimglatko.Nakonmjesecdana,poputživotinjekojojsuodsjeklikosmatirep,izgubilajeemocionalnuvezusasvijetomokosebe—nedajetavezabilairanijeosobitočvrsta.I,kaoštostemoždavećnaslutili,počelamenazivatiusvakodobanoći.

"Jedinoočemumislimjecigareta.Nemoguspavati,aakozaspem,imammore.Patimodzatvora.Nemogučitati,nemogunapisatiniretka."

"Svitoprolazedokseodvikavajuodpušenja.Barupočetku",rekaosam."Nema tebi lakšeg nego donositi sud, samo kad se radi o drugima",

otreslaseSumire."Tebi,kojiuživotunisipopušionijednujedinucigaretu.""Čuj, da nemožemo suditi o drugima, svijet bi se pretvorio u prilično

zastrašujuće mjesto, nije li tako? Ako to ne misliš, samo pogledaj što jeStaljinnapravio."

Na drugom kraju žice Sumire je dugo šutjela. Teškom šutnjom, poputmrtvihdušanaIstočnomfrontu.

"Halo?"rekaosamupitno.Sumiresenapokonoglasila."Dabudemiskrena,nemislimdanemogu

pisatizatoštosamprestalapušiti.Moždajeto jedanrazlog,ali tonijesve.Hoćureći,toštosamprestalapušitisamojeizlika.

Znašveć:'Prestalasampušiti,zatonemogupisati.Itunemapomoći!'"

"Izatositakoživčana?""Valjda zato", rekla je, odjednom pokunjena. "Nije samo da ne mogu

pisati.Zbiljamemučištosevišenemogupouzdatiusamčinpisanja.Čitamonoštosamnapisalanetakodavnoidosadnomije.

Gdjemijebilapamet?Kaodagledamprljavečarapebačenenapodukutsobe.Užasnomijekaduvidimkolikosamvremenaienergijeprotratilabezveze."

"Utomslučajusvakakomorašnekoganazvatiutriujutroiprobuditiga—simbolično,naravno—izmirnasemiotičkogsna."

"Recimi",rečeSumire"jesi li ikadnesiguranuonoštoradiš,pomišljašdaradiškrivo?"

"Viševremenasamnesigurannegosiguran",odgovoriosamjoj."Titoozbiljno?""Aha."Sumire je zakuckala noktima po prednjim zubima, jedan od mnogih

tikovadokjerazmišljala."Mislimdanikadnisambilaovakozbunjena.Nedaseuvijekpouzdajemusebe,dasamsigurnausvojdar.Nemamjatesnage.Znam da sam smotana i sebična osoba. Ali nikad nisam bila ovakonesigurna.Možda sam tu i tamo griješila, ali uvijek sam znala da sam napravomputu."

"Imala si sreće", odgovorio sam joj. "Kao kad nastupi dugo kišnorazdobljeodmahnakonštosizasadilarižu."

"Moždaimašpravo.""Ali,ovogčasastvarineidupoplanu.""Točno.Neidu.Katkadsestrašnouplašim,činimiseda jesveštosam

dosadnapravilapogrešno.Sanjamživesnoveibudimseusrednoćikaodamenetkoubo.Iutomčasuneznamštojesan,aštojava...Takoseosjećam.Razumiješštotigovorim?"

"Mislimdarazumijem",rekaosam."U posljednje vrijeme proganja me pomisao da je gotovo s mojim

pisanjem. Svijet je pun glupih, naivnih djevojaka, a ja sam samo jedna odnjih, bezumno trčim za snovima koji se nikad neće ostvariti. Trebala bihzatvoritipoklopacklaviraisićispodija.Prijenegoštobudeprekasno."

"Zatvoritipoklopacklavira?""Tojemetafora."Premjestio sam slušalicu iz lijeve u desnu ruku. "Siguran samu jedno.

Možda ti nisi, ali ja jesam. Jednog dana, bit ćeš fantastičan pisac. Pročitaosamštosinapisalaiznam."

"Zbiljatovjeruješ?"

"Iz dna duše", rekao sam. "Ne bih ti valjda lagao o takvim stvarima.Uonome što si dosad napisala ima nekoliko zbilja izvanrednih prizora.Recimo da pišeš omorskoj obali u svibnju. Čuje se zvuk vjetra u ušima iosjećamirissoliuzraku.Osjećašblagutoplinusuncanarukama.Dapišešotijesnojsobipunojdimacigareta,dajemrukuuvatrudabisečitateljpočeogušiti jer nema zraka. I oči bi mu zasuzile. Takva je proza većini pisacanedostižna. U tvojem pisanju živi i diše neka prirodna sila. U ovom časumoždajošnijesvesjelonasvojemjesto,alitoneznačidajevrijemeda—zatvorišpoklopacklavira."

Sumireješutjeladobrihdeset,petnaestsekundi."Tominegovorišsamodameutješiš,damerazvedriš,jeli?"

"Ne.Tojeneoborivačinjenica,kratkoijasno.""KaorijekaVltava?""Shvatilasi.BaškaoVltava.""Hvalati",reklajeSumire."Nemanačemu",odgovoriosam."Ti si zbilja neki put presladak. Nešto kao Božić, ljetni praznici i tek

rođenimalipsićujednom."Kaoiuvijekkadmenetkohvali,promrmljaosamneštoneodređeno."Ali jedno me muči", rekla je Sumire. "Jednog ćeš se dana oženiti s

nekom finom djevojkom i zaboraviti na mene. I više te neću smjeti zvatiusrednoćikadgodmiseprohtije.Jelitako?"

"Uvijekmemožešzvatiprekodana.""Prekodananepali.Tiništanerazumiješ.""Ni ti", prosvjedovao sam. "Većina ljudi radi po danu, a navečer gase

svjetlo i idu spavati."Alimogao sam isto tako stajati usredpolja kupusa isamomsebirecitiratipastoralnupoeziju.

"Pročitalasamunovinamanekidannekičlanak",reklajeSumire,uopćeneobraćajućipažnjunaonoštojagovorim."Pisalojedaselezbijkerađajukao lezbijke; u srednjemuhu imaju sićušnu kost koja je potpuno drukčijanegokodsvihdrugihžena.Nekasitnakostskompliciranimimenom.Znači,lezbijka se ne postaje, nego je to genetski. To je otkrio jedan američkidoktor.Nemampojmazaštosebaviotakvimistraživanjem,aliotkakosamtopročitala,nemoguprestatimislitinatumaluibeskorisnukostusvojemuhu.Ipitamse,kakvogjeoblikamojamalakost."

Nisamimaopojmaštodakažem.Tajacjezavladaotakonaglokaodajenetkonaliouljeuvelikutavuzaprženje.

"Znači, sigurna si da je ono što osjećaš zaMiu seksualna želja", upitaosamje.

"Sto posto sam sigurna", rekla je Sumire. "Kad sam s njom, ta kostmizvoniuuhu.Kaozvončićiodškoljaka.Iželimdamezagrli,dasveidesvojimtokom. Ako to nije seksualna želja, onda mi valjda u žilama teče sok odrajčice."

"Hmm",rekaosam.Štosammogaodrugoreći?"Tosveobjašnjava.Zaštomenezanimasekssmuškarcima.Zaštoništa

neosjećam.Zaštosamuvijekmisliladasamdrukčijaoddrugih.""Smijemjaiznijetisvojeskromnomišljenje?"upitaosam."Uredu.""Bilokojetumačenjeililogikakojanudilakarješenjazasvekrijeusebi

zamku. Govorim iz iskustva. Netko je jednom rekao da ono što možeobjasnitijednajedincataknjiganijenivrijednoobjašnjenja.

Želimtirećidanesrljašsazaključcima.""Zapamtitćuto",reklajeSumire.Irazgovorseokončao,priličnonaglo.Zamisliosamjekakospuštaslušalicu, izlazi iztelefonskegovornice.Po

mom satu bilo je tri i trideset. Otišao sam u kuhinju, popio čašu vode,zavukao seponovnou krevet i sklopio oči. Ali, sanminije dolaziona oči.Razmaknuo sam zavjese i na nebu je plovio mjesec nalik blijedom,podmuklomsiročiću.Znaosamdavišenećumoćizaspati.Skuhaosamkavu,privukaostolacdoprozora,sjeoistaogrickatisirikrekere.Sjediosam,čitaoičekaozoru.

5

Vrijemejedakažemnekolikoriječiosebi.Naravno,ovojepričaoSumire,neomeni.Ipak,jasamonajkrozčijese

očipripovijedaovapriča—pričaotometkojeSumireištojenapravila—imoramobjasnitiponeštoopripovjedaču.Drugimriječima,osebi.

Teškomi pada govoriti o sebi. Uvijek se spotaknemo vječni paradokstkosamja?Jasno,nitkoneznatolikočistihpodatakaomenikaojasam.Alikad govorim o sebi, cijeli niz drugih faktora — vrijednosti, standarda,vlastitih ograničenja kao promatrača — tjera mene, pripovjedača, daodabiremieliminirammnogotogaosebi,predmetupripovijedanja.Uvijekme nelagodom ispunjala pomisao da ne donosim odviše objektivnu slikusamogasebe.

Većinaljudiobičnonerazbijaglavutakvimstvarima.Samoimdajprilikuiljudićezačudnootvorenogovoritiosebi."Poštensamiiskrendotemjeredaispadamglup",kažu,ili"Nježnasamdušicaineznamsesilomprobijatiusvijetu". Ili "Uvlačim se ljudima pod kožu i čitam im misli". Ali ne znamkolikosamputavidiodaljudikojikažudaihjelakopovrijeditibezikakvavidljiva razloga vrijeđaju druge. Oni koji se prikazuju kao iskrenepoštenjačineglatkoćeposegnutizavarkamaiizlikamadadobijuštohoće,ada uopće nisu svjesni što rade. A oni koji "čitaju misli" padaju nanajprozirnijelaskanje.Zbogtogasemoramzapitati:kolikodobromiuistinupoznajemosamisebe?

Štovišemislimotome,višebihvolioodgoditiovupričuosebi.Mnogomevišezanimaobjektivnarealnostsvijetaizvanmene.Koliko mi je važan izvanjski svijet, kako održavam osjećaj ravnoteže

hvatajućisesnjimukoštac.Takobihstekaojasnijiuvidusamogasebe.Takvesumisemislivrtjelepoglavikadsambiotinejdžer.Kaoštozidar

zatežekonopislažeciglunaciglu,izgradiosamsvojpoglednasvijet—ili,datomalkonapušem,životnufilozofiju.Uoblikovanjutogastavaulogusuigrali logika i razmišljanje, ali većimsedijelom temeljinamojimvlastitimiskustvima. A govoreći o iskustvu, iz niza bolnih epizoda shvatio sam daobjasnitimojsvjetonazordrugimljudimanijenajlakšastvarnasvijetu.

Uglavnom, zbog svega ovoga sam još umladosti počeo vući nevidljivugranicuizmeđusebeidrugih.Skimgodimaoposla,zadržavaosamstanovit

odmakibudnopaziodamisedrugaosobaodvišenepribliži.Kodmenenijeprolaziloštomidrugigovore.

Jedinasumistrastbileknjigeiglazba.Kaoštovjerojatnopogađate,živiosamsamotničkimživotom.

Mojaobiteljnijeništaposebno.Tako jebljutavonormalna,zapravo,daneznamodaklebihpočeo.Otacmijediplomiraoprirodoslovneznanostinamjesnomsveučilištuizaposlioseulaboratorijuvelikeprehrambenetvrtke.Voliojeigratigolfisvakejenedjeljebionaterenu.Mojajemajkaludovalazapoezijom tanka i često pohađala recitale. Kad god joj se ime pojavilo uknjiževnoj rubrici u novinama, danima je pjevala od sreće. Voljela jespremati,alimrzilakuhati.Mojajesestra,petgodinastarijaodmene,mrzilai spremati i kuhati. To rade drugi, zaključila je, a ne ona. Što je u praksiznačilodasamkuhaosamsebiotkakosamdovoljnoodrastaodamepusteukuhinju.Kupiosamsinekolikokuharicainaučiopriprematimanje-višesve.Odsvedjecekojuznam,samosamjatakoživio.RođensamuSubinamiju,alikadsambiomali,preselilismoseuTsudanumuuprefekturiCiba,gdjesamodrastao.Ususjedstvu ježivjelomnogoobitelji srednjegsloja,poputnaše.Mojajesestrauvijekbilanajboljaurazredu;nijemoglapodnijetidanebudeprva inikadnijezakoračilanicentimetar izvansvogkrugainteresa.Nikad—nitijedanjediniput—nijeizvelapsanašetnju.DiplomiralajepravonasveučilištuuTokijuisljedećegodinepoložilaodvjetničkiispit,štonijemalastvar. Muž joj je ambiciozni savjetnik u upravi. Žive u vlastitomčetverosobnom stanu, u elegantnoj zgradi kraj parka Jojogi. Ali stan jesvinjac.

Biosamčistasuprotnostsestri,nisammarionizaučenjenizastatusurazredu.Alinisamhtionidameroditeljitupe,pasamurednoišaouškoluiučioonajminimumkolikojetrebalodaprođem.Ostatakvremenaigraosamnogomet,akodkućeležaoispružennakrevetuigutaoromanzaromanom.Nisambioštreber,nitisamkaosvidrugiuzimao instrukcije.Unatoč tome,ocjenemiuopćenisubileloše.Timtempom,zaključiosam,moguseupisatinapristojanfakultet,adasepritomneubijemučećizaprijamniispit.Itočnotakojeibilo.

Upisaosamfakultetiuselioseumalistan.CakidoksamživiokodkućeuTsudanumi,rijetkosamotvorenorazgovaraosasvojima.Živjelismopodistim krovom, ali i roditelji i sestra bili su mi stranci, i nisam imao ninajblažu ideju što žele od života. A isto vrijedi i za njih— nisu imali ninajblažuidejukakvasamjaosobaičemutežim.Nisam,doduše,nisamznaošto tražimuživotu—nisampojma imao.Obožavaosamčitati romane,alinisam dovoljno dobro pisao da bih postao pisac; da postanem urednik ili

kritičarnijedolazilouobzirjermijeukusnaginjaokrajnostima.Romanisutu da pruže čisti osobni užitak, zaključio sam, a ne da budu dio rada ilistudija. Zato sam diplomirao povijest, a ne književnost. Povijest me nijeposebno zanimala, ali kad sam je počeo studirati, otkrio sam da je tofascinantanpredmet.Nisamplaniraoupisatipostdiplomskiiposvetitiživotpovijesti, ili takvošto,premdamijementortopredložio.Voliosamčitati irazmišljati,alinisambioakademskitip.KaoštojetorekaoPuškin:

OnnemaželjedasemotaPoprašinikronološkoj,Dapovijestučislojposloj.

Štonipoštonije značiloda sambiopripravan zaposliti se unormalnojtvrtki, boriti se zubima i noktima protiv žestoke konkurencije i korak pokorakuspinjatisekliskimstubamakapitalističkepiramide.

Takosamprocesomeliminacijezavršiokaoučitelj.Doškoleimamsamonekolikostanicavlakom.Pukimslučajemmojjestricugradskomškolskomodboru i upitaome želim li možda raditi kao učitelj. Nisam odslušao svepotrebnepedagoškepredmetepasumenamjestilikaoasistenta;alinakonkratkogpripravničkogroka,kvalificiraosamsezaredovitogučitelja.Nisamplanirao da ću postati učitelj, ali kad jesam, otkrio sam da osjećam višepoštovanjainaklonostizatuprofesijunegoštosamikadzamišljao.Točnije,moraobihrećidasamotkriosebe.

Stajao sam pred razredom, učio svoje osnovnoškolce temeljnimčinjenicamao jeziku, životu, svijetu i otkrivaokako istodobnosamogsebeponovno podučavam tim temeljnim činjenicama — profiltriranim krozdječjeočiium.Akoseradilokakospada,bilojetočistoosvježenje.Čakvrlodubokdoživljaj.Dobrosamseslagaosđacima,njihovimmajkamaiostalimučiteljima.

Ipak,idaljemekopkalotemeljnopitanje:Tkosamja?Štotražim?Kamoidem?

Odgovoru na ta pitanja najviše sam se približavao u razgovoru saSumire.Višenegoštosamgovorioosebi,međutim,pozornosamslušaonju,ono što je ona govorila.Nabacivalami je svamoguća pitanja i, ako nisamznaoodgovoritiilijojmojodgovorbionerazumljiv,nijeseskanjivalatomidatidoznanja.Zarazlikuoddrugih,onajeiskrenoiodsrcahtjelačutištojaimamreći.Davaosamsveodsebedajojodgovoriminašisumirazgovoripomagalidaseotvorimprednjom—iistodobnopredsamimsobom.

Satima smo razgovarali. Nikad se nismo umorili od razgovora, nikadnismo iscrpili teme — romani, svijet, priroda, jezik. Razgovarali smo

otvorenijeiintimnijeodljubavnogpara.Zamišljao sam kako bi bilo divno da zbilja možemo biti ljubavnici.

Ceznuosamzatoplinomnjezinekoženasvojoj.Umislimasamnasvidioubraku, kako živimo zajedno. Ali morao sam se suočiti s činjenicom daSumire prema meni ne gaji romantične osjećaje, kamoli seksualnozanimanje.

Povremenobiprespavalakodmeneakosmorazgovaralidositnihsati,alionekomljubavnomzanosunijebilonigovora.Udvailitriunoćionabizijevnula,zavuklaseukrevet,zaronilaliceumojjastukiodmahzaspala.Jabihprostroposteljinunapodilegao,alinebihmogaospavati,jerbimiseuglavi rojile fantazije, zbrkanemisli, gnušanjenadsamimsobom.Katkadbimi neizbježne tjelesne reakcije zadavale bolnu nelagodu, pa bih se grčiobudansvedojutra.

Teško jebiloprihvatitidaonagotovoništa,moždačakapsolutnoništane osjeća za mene kaomuškarca. Tome katkad boljelo kao dami netkonožemrujepoutrobi.Ipak,vrijemekojesamprovodiosnjomznačilomijeviše od svega. Pomagala mi je da zaboravim prizvuk samoće koji seprovlačio kroz moj život. Širila mi je granice svijeta, pomagala mi daudahnemdubokismirujućidah.SamojeSumiretomogla.

Da si olakšam muke i, nadao sam se, eliminiram svaku seksualnunapetost između sebe i Sumire, počeo sam spavati s drugim ženama. Nekažemda su se žene lijepile zamene; nisu.Nisambaš zavodnički tip i nemogusepohvalitiposebnimdražima.Ipak,izkojeggodrazloga,nekimsamženama bio privlačan i otkrio sam da ih, pustim li da se stvari razvijajusvojimtokom,razmjernolakomogunagovoritidaspavajusamnom.Pritimmalimizletimanikadsekodmenenijerazbuktalastrast,unajboljemslučajutekosjećajugode.

SvojevezenisamskrivaoodSumire.Nijeznalabašsvepojedinosti,samoglavne obrise. To je očito nije smetalo. Umojim je vezama nezgodna bilasamočinjenicadasusveženebilestarijeodmeneiudaneilizaručene,iliustalnoj vezi. Moja posljednja partnerica bila je majka jednog od mojihučenika.Spavalismozajednootprilikedvaputmjesečno.

To bi temoglo stajati glave, jednomme upozorila Sumire. I ja sam sesložio.Alinisamznaoštobihgledetogamogaopoduzeti.

Jednesubotepočetkomsrpnjauputiosamsesrazredom'naizlet.Poveosam svih trideset pet učenika na planinarenje u Okutami. Dan je počeo uozračjusretnoguzbuđenja,alizavršioutotalnomkaosu.Kadsmosepopelido vrha brda, dvoje je djece ustanovilo da su zaboravili staviti ručak uruksak. Nigdje u blizini nije bilo dućana, pa sammorao s njima podijeliti

ručak norimaki kojim sume opskrbili u školskoj kuhinji. Tako sam ostaogladan.Netkomijedaokomadićčokolade,alitojebilosveštosamčijelogdanastaviouusta.Povrhtoga,jednasedjevojčicapotužiladavišenemožehodatipasam jecijelimputemnizbrdomoraonositina leđima.Dvasusedečka počela napola u šali tući pa je jedan od njih pao i udario glavomostijenu. Zaradio je lagani potres mozga i gadno krvarenje iz nosa. Ništakritično,alikošuljumujenatopilakrv,kaodajebioupokolju.Kaoštosamrekao,totalnikaos.Kadsamstigaokući,biosamiscrpljenkaodamenetkoisprebijao.Okupao sam se, popio hladnopiće, zavukao se u krevet odvišeumoran da mislim, ugasio svjetlo i spokojno zaspao. A onda je zazvoniotelefon, zvala je Sumire. Pogledao sam na sat kraj kreveta; spavao samotprilike sat vremena. Ali nisam gunđao. Bio sam preumoran čak i da sežalim.Imatakvihdana.

"Možemosevidjetisutraposlijepodne?"pitalajeona.Mojaprijateljicatrebalamijedoćiokošestposlijepodne.Dogovorilismo

sedasvojumalucrvenuTovotuCelicuparkirapodaljeodstana."Slobodansamdočetiri",samosamrekao.

Sumire je imala na sebi bijelu bluzu bez rukava, tamno-plavu minisuknju i sićušne sunčane naočale. Jedinimodni detalj na njoj bila jemalaplastična ukosnica. Sve u svemu, krajnja jednostavnost. Nije bila gotovouopćenašminkana,negoizloženasvijetuonakvakakvajest.Ipakjenekakouprvi čas nisam prepoznao. Prošlo je samo tri tjedna od našeg posljednjegsusreta,alidjevojkakojajesjedilaprekoputamenezastolompripadalajeuposve drukčiji svijet od Sumire koju ja poznajem. Blago rečeno, zračila jeljepotom.Neštojeunjojprocvalo.

Naručiosammalotočenopivo,aonasokodgrožđa."Jedvadateprepoznajemovihdana",rekaosam."Tojetafaza",reklajenezainteresirano,pijuckajućisokkrozslamku."Kakvafaza?"upitaosam."Valjda zakašnjela adolescencija. Kad ustanem ujutro i pogledam se u

zrcalo,mojemiliceizgledakaonetkodrugi.Akonebudemoprezna,moždaćuzaostatisamazasobom."

"Nijeliutomslučajumoždaboljeodmahodustati?"rekaosam."Aliakoseizgubim,kamoćuonda?"

"Akojetosamonanekolikodana,možeškodmene.Uvijeksidobrodošla—tikojasiizgubilasebe"

Sumiresenasmijala."Šalunastranu",reklaje."Kamojatozapravoidem?""Ne znam.Gledaj to s pozitivne strane. Prestala si pušiti, nosiš lijepu i

čistuodjeću—čakimašsparenesokne—iprogovorilasitalijanski.Naučilasi kako ocijeniti vino, služiti se kompjuterom i, barem za sad, ići spavatiuvečeribuditiseujutro.Nekamoočitoideš."

"Aliidaljenemogunapisatinitijedanredak.""Čuj,sveimasvojihdobrihilošihstrana."Sumire je naćubila usnice. "Bi li ovo kroz što prolazim nazvao

dezerterstvom?""Dezerterstvom?"Natrenutaknisamshvaćaoštomisli."Znaš,dezertirati,izdativlastitauvjerenjaiprincipe.""Misliš,zaposlilasise,lijeposeodijevašiodustalasiodpisanjaromana.""Točno."Zavrtiosamglavom."Uvijeksipisalazatoštosihtjelapisati.Akotoviše

neželiš,zaštobipisala?Mislišlidaćezatoštositiodustalaodpisanjanekoselo izgorjeti do temelja? Brod potonuti? Poremetiti se plima i oseka?Revolucija se unazaditi pet godina? Teško. Rekao bih da nitko to nećeokrstitidezerterstvom."

"Pakakosetoondazove?"Ponovnosamzavrtioglavom."Dezerterstvoje odviše staromodna riječ. Tko to još govori. Možda je upotrebljavaju unekojpreostalojkomuni, akonaletišnakoju.Neznampojedinosti, ali akovišeneželišpisati,tojetvojaodluka."

"Komuna?MislišonoštojeradioLenjin?""Tosukolhozi.Ivišeihnema.""Nije da želim odustati od pisanja", rekla je Sumire. Trenutak je

razmišljala."Samo,kadsjednempisati,nemogu.Sjednemzastoliništaminedolazinapamet.Niideje,niriječi,niprizori.Nula.Joškolikojučerhtjelasampisatiomilijunstvari.Štosetozamilogabogasamnomdogađa?"

"Menepitaš?"Sumirejekimnulaglavom.Otpiosamgutljajhladnogpiva ikoncentriraose."Mislimdaseuovom

trenutkuti,datakokažem,pozicionirašunovomfiktivnomokruženju.Totezaokupljapanemašpotrebeosjećajepretočitiupisanje.Osimtoga,previšesizauzeta."

"Radišliitito?Smještašseunutarfiktivnogokvira?""Mislim da većina ljudi živi u fikciji. Nisam iznimka. Usporedi to s

mjenjačemuautomobilu.To jekaomjenjač izmeđutebe iokrutneživotnestvarnosti. Izvana crpiš sirovo pogonsko gorivo i mijenjajući brzineprilagodavašgatakodasvebude lijepousklađeno.Takoštitišsvojekrhkotijelo.Razumiješštotigovorim?"

Sumire je kratko kimnula. "A ja se još nisam potpuno prilagodila tomnovomokviru.Tomigovoriš?"

"Najvećijeproblemovogčasaštoneznašskakvomvrstomfikcijeimašposla. Ne znaš zaplet, stil još nije određen. Znaš jedino ime glavnog lika.Ipak,tanovafikcijapreoblikujetebeunovuosobu.

Dajjojvremena,uzetćetepodokriljeiposvojćešprilicibarnakratkozaviritiunovinovcatisvijet.Alinisijošonamostigla.

Zbogčegasiuklimavompoložaju.""Znači,izvadilasamstarimjenjač,alinisamjošugradilanovi.Amotori

daljeradi.Točno?""Moglobisetakoreći."Sumire se kao i obično namrštila i stala lupkati slamkom po jadnim

kockamaledaučaši.Napokonjepodiglapogled."Znamštomislišpodklimavimpoložajem.Katkadseosjećamtako—ne

znam—usamljeno.Onakobespomoćnokadti izmaknu ispodnogusvenaŠto si navikao. Kao da više nema sile teže i plutam dalekim svemirom. Ipojmanemamkamoidem."

"KaomaliizgubljeniSputnik?""Takonekako.""AliimašMiu",rekaosam."Barzasad."Natrenutakjezavladaotajac."MislišdaiMiutoželi?"upitaosam.Sumirejekimnulaglavom."Mislimdaželi.Vjerojatnoistokolikoija.""Uključivšiitjelesnustranu?""Teškopitanje.Nisamjošsigurnadasamrazriješilaštoonatočnoosjeća.

Zbogčegasamizgubljenaizbunjena.""Klasičniproblem",rekaosam.Umjestoodgovora,Sumirejeponovnonaškubilausta."Alištosetebetiče",rekaosam,"tisispremnanapokret."Sumirejekimnulasamojednom,nedvosmisleno.Ozbiljnakolikogodje

to moguće. Zavalio sam se u stolac i stavio ruke iza glave. "Nakon svegaovoga,nemojmemolimtezamrziti,O.K.?"reklajeSumire.Zvučalojetokaokomadićdijaloga izstarogcrno-bijelog filma Jean-LucaGodardakojimiseprovlačio negdje u kutu svijesti. "Nakon svega ovoga, neću te zamrziti",odgovoriosam.

SljedećiputsamvidioSumiredvatjednakasnije,unedjelju,kadsamjojpomogaodasepreseli.Nagloseodlučilapreseliti i ja sam joj jedinidošaopomoći.Osimknjiga,nijeposjedovalagotovoništaiscijelomsmoselidbombiligotoviutrenoka.Barjednadobrastranasiromaštva.

PosudiosamodprijateljaTovotinkombiiprevezaojojstvariunovistanuJojogi-Uehara.Stannijebionovnitiosobitolijep,aliuusporedbisastaromdrvenom zgradurinom u kojoj je stanovala u Kičiđoji — koju bi trebalo

uvrstiti na popis zaštićenih povijesnih spomenika— bio je to definitivnopomaknabolje.Stanjojjenašaoagentzanekretnine,Miuinprijatelj;biojenadobrompoložaju,stanarinajebilarazumna,apogledlijep.Osimtoga,biojedvaputvećiodstarogstana.Usvakomslučaju,vrijedilosepreseliti.ParkJojogibio jeublizini i,ako jojseprohtjelo,mogla jepješicenaposao. "Odsljedećegmjesecaraditćupetdanatjedno",reklajeSumire.

"Tridanatjednonijenitunitamo,ajavniprijevozjelakšepodnijetiakosevozišsvakidan.SadmoramplaćativišustanarinupamijeMiureklakakojezasveboljeakoradimpunoradnovrijeme.Hoćureći, idaostanemkodkuće,opetnebihmoglapisati."

"Dobraideja",komentiraosam."Boljećuorganiziratiživotakoidemnaposaosvakidanivjerojatnote

višenećunazivatiupolačetiriujutro.Štojedobrastrana.""I to vrlodobra strana", rekao sam. "Ali žalosnomi je pomisliti da ćeš

stanovatitakodalekoodmene.""Zbilja?""Naravno.Želišdaiščupamsrceizgrudiipokažemtiga?"Sjediosamnagolompodunovogstana,naslonjenozid.Sumirejetako

oskudijevala u kućanskoj opremi da je stan djelovao kao napušten. Naprozorimanijebilozavjesa,aknjigekojenisustalenapoliculežalesuuhrpina podu, kao gomila izbjeglica intelektualaca. Odskakalo je samo velikozidno zrcalo koje joj je Miu darovala za useljenje. Večernji povjetaracdonosio je izparkakreštanjevrana.Sumire jesjelakrajmene. "Znaššto?"reklaje.Sto?"Dasamjanekabezveznalezbijka,bilimiidaljebioprijatelj?"

"Nijemivažnojesilitibezveznalezbijkailinisi.ZamisliNajvećehitoveBobbvjaDarinabez'MačkaNoža'.Takavbibiomojživotbeztebe."

Sumire je stisnulaoči ipogledalame. "Nisamsigurnadaslijedim tvojumetaforu,alivaljdahoćešrećidabibiojakousamljen?"

"Takonekako",rekaosam.Sumiremijepoložilaglavunarame.Kosujojjestezalaukosnicaividio

samjojmala,lijepooblikovanauha.Uhatakoljupkadabičovjekpomisliodasuovajčasstvorena.Meka,lakoranjivauha.

Osjećaosamnjezindahnakoži.Imalajenasebiružičastekratkehlačeiizblijedjelu tamnoplavu majicu. Kroz majicu joj se ocrtavao obris malihbradavica. Osjećao se lagani vonj znoja. Njezinog i mog znoja; dva su semirisasuptilnomiješala.

Užasno sam je htio zagrliti. Obuzela me silovita želja da je toga časasvalimnapod.Aliznaosamdabitrudbiouzaludan.Odjednommepočelogušitiu grlu, vidokrugmi se suzio.Vrijeme je stalo,dok sumusekotači i

dalje vrtjeli u prazno. Željami je nabujala u hlačama, tvrda poput stijene.Zbunio samse, smutio.Pokušaosamsepribrati.Udahnuosamsvježi zrakpunimplućima,sklopioočiiutojneprozirnojtamistaopolakoodbrojavati.Porivisumetakoshrvalidasumisuzenavrlenaoči.

"Itisemenisviđaš",reklajeSumire."Nacijelomovomvelikomsvijetu,timisesviđašvišenegobilotkodrugi."

"Misliš,poslijeMiu",rekaosam."SMiujemalodrukčije.""Kakoto?""Onoštoosjećamzanjudrukčijejeodonogštoosjećamzatebe.Mislim

...hmm.Kakodatoobjasnim?""Mibezvezniheteroseksualciimamozatoriječ",rekaosam."Kažemoda

tisediže."Sumire se nasmijala. "Osim što želim postati pisac, nikad ništa drugo

nisamtolikoželjela.Uvijeksambilazadovoljnaupravoonimšto imam.Alisad,točnouovomčasu,želimMiu.Jako,jakoježelim.Želimjeimati.Učinitijesvojom.Moram.Nemamizbora.Nikakvealternative.Pojmanemamzaštojeovakoispalo.Razumiještito?"

Kimnuosamglavom.PenismijeidaljestajaokaobatinaiusebisamsemoliodaSumireneprimijeti.

"GrouchoMare imadobru rečenicu", rekao sam. "Tako je zaljubljenaumenedavišeništanezna.Zatoijezaljubljenaumene."

Sumiresenasmijala."Nadam se da će se sve riješiti", rekao sam. "Ali trudi se da ostaneš

budna.Tisiidaljeranjiva.Zapamtito."Bez riječi Sumire me uhvatila za ruku i blago je stisnula. Na malom

mekomdlanupresijavao jojseznoj.Zamišljaosamkakomirukomprelazipo ukrućenom penisu. Trudio sam se da ne mislim o tome, ali nisam simogaopomoći.Kaošto jereklaSumire,nisamimao izbora.Zamišljaosamkako joj skidammajicu, hlače, gaćice. Kako joj jezikom dodirujem čvrste,napetebradavice.Kakojojširimnogeiulazimuonovlažnomjesto.Polako,udubokutamunutrine.

Mamila me, obavijala, a onda istiskivala... Privid me obuzeo i nijepopuštao.Čvrstosamstisnuooči ipustiodamepreplavizgusnutigrumenvremena.Pognutalicastrpljivosamčekaodasepregrijanizrakispušeiznadmeneirasprši.

Moglibismoskupanavečeru,rekla jeSumire.Ali jasamdokrajadanamoraoodvestiposuđenikombinatraguHino.Višeodsvega,zapravo,moraosamostatinasamosasvojimsilovitimporivima.

NisamhtioutouplestiSumirevišenegoštojevećupletena.Nisamznaodokojesemjeremogusvladatidokjeonakrajmene.Akoprijeđemtočkuizakojenemapovratka,mogaobihposveizgubitikontrolu.

"No,dajdatejedanodovihdanaizvedemnaotmjenuvečeru.Stolnjaci,vino, cijela parada. Možda sljedeći tjedan", obećala je Sumire dok smo sepozdravljali."Ostavimjestazameneusvomrasporedusljedećitjedan."

"Uredu",rekaosam.Dok sam prolazio kraj zidnog zrcala, bacio sam pogled na svoj odraz.

Imao sam čudnovat izraz. Bilo je tomoje lice, nema dvojbe, ali odakle tajizraz?Nijemisedalovraćatiunatragidubljetoistražiti.

Sumire jestalanavratasvognovogstanadameisprati.Mahnulami jenapozdrav,štojerijetkočinila.

Nakraju,kaotolikolijepihobećanjaunašimživotima,tasevečeranikadnijeobistinila.Početkomkolovozadobiosamodnjedugačkopismo.

6

Naomotnicijebilanalijepljenavelikašarenatalijanskamarka,spoštanskimžigomRima,premdanisammogaorazabratikadjepismoposlano.

Onog dana kad je pismo stiglo baš samprvi put nakon dugo vremenaotišao u Šinduku, odabrao nekoliko novih knjiga u knjižari Kinokunija ipogledaofilmLucaBessona.Poslijesamsvratioupivnicuisužitkompojeopizzu s inćunima i popio kriglu tamnog piva. Trenutak prije nego što jepočelaprometnagužvauspiosamseukrcatinavlaknalinijiČuoičitaosamjednuodnovihknjigasvedoknisamstigaokućiuKunitači.Namjeravaosamprirediti jednostavnu večeru i gledati utakmicuna televiziji. Idealannačindaseproveduljetnipraznici.Damibudevruće,dabudemsamislobodan,danikognegnjavimidanitkonegnjavimene.

Kad sam stigao kući, u poštanskom sandučiću čekalo me pismo. Naomotnicinijepisaloimepošiljaoca,alijedanpoglednarukopisrekaomijeda je od Sumire. Hijeroglifsko pismo, kompaktno, čvrsto, nepopustljivo.Rukopis koji me podsjećao na žohare što su ih otkrili u egipatskimpiramidama. Kao da će se ovaj čas razmiljeti i ponovno iščeznuti u tamipovijesti.Rim?

Odložio sam u frižider hranu koju sam kupio u samoposluživanju inatočio veliku čašu ledenog čaja. Sjeo sam na kuhinjski stolac, oštrimnožićemrazderaoomotnicuipročitaopismo.Pet listovapapiraizrimskoghotelaExcelsior,gusto ispisanihplavomtintomsitnimslovima.Morada jepotrajalodokjetolikonapisala.Ukutuposljednjestranicetamnjelasemrlja—valjdaodkave.

Kakosi?

MoguzamislitikakosiseiznenadioštoodjednomprimašpismoodmeneizRima.Alitisitakopribran,vjerojatnotrebamnogovišeodRimada te iznenadi. Rim jemalopreturističkomjesto.Morala bihotići na Grenland, u Timbuktu ili u Magellanov tjesnac. Premda,moguti reći, imeni jesamoj teškovjerovatidasamovdjeuRimu.Uglavnom,žaomi je što tenisamuspjela izvestinavečerukaoštosmo planirali. Ovo putovanje u Europu naletjelo je iz vedra neba,odmahnakonštosamsepreselila.Nekolikodanavladalajetotalna

ludnica — trčala sam izvaditi putovnicu, kupiti kovčege, završitinekeposlovekojesampočela.Pamćenjeminijebaš jakastrana—tebi to ne trebam govoriti — ali dajem sve od sebe da održimobećanja. Barem ona koja pamtim. Zato ti se i želim ispričati štonisamodržalaobećanjezavečeru.Zbiljamisesviđamojnovistan.Selidbajevelikagnjavaža(znamdasitiobaviovećinuposla,načemusamtizahvalna;ipakjegnjavaža),ali kad se jednom useliš, sasvim je lijepo. Više ne čujem pijetlovekakokukuričukaouKiči-đojinegojatavranakojedižugalamukaostaricekadnariču.UzorusevranesjateuparkuJojogiiderusekaoda je smak svijeta. Ne treba mi budilica, jer me budi njihovokreštanje. Zahvaljujući čemu sam sad kao i ti, živim kao kakavpoljodjelac,ranoukrpe,ranoustajanje.Počelasamshvaćatikakojeto kad ti netko telefonira u pola četiri ujutro. Ali tek sam počelashvaćati,daserazumijemo.PišemtiovopismoukafićunaotvorenomupokrajnjojuliciuRimu,pijuckamespressokojijejakkaovražjiznojiimamčudanosjećajdaja višenisam ja.Teško je to izraziti riječima, ali činimi seda samspavala čvrstim snom, a dotle me netko rastavio i na brzinu meponovno sastavio. Tako senekakoosjećam.Razumiješ što ti želimreći?Očimikažudasamjaidaljeonastaraja,alineštojedrukčijenegoobično.Nedasemogutočnosjetitikakvojebiloto"obično".Otkakosam izašla iz aviona ne mogu se otresti ovog izrazito stvarnogprividadekonstrukcije.Privid?Valjdajetopravariječ...Doksjedimovdje ipitamse"zaštosamodsvihmjestanasvijetubasuRimu?",sveokomeneodjednommidjelujenestvarno.Naravno,akodetaljnoanaliziram kako sam došla ovamo, mogu to nekako objasniti, alinagonski osjećam nesigurnost. Ja koja sjedim ovdje i moja slikamene nisu sinkronizirane. Drugim riječima, nema osobite potrebedabudemovdje,aliipaksamovdje.Znamdapetljam,alimislimdameshvaćaš.Barjednomogusigurnoreći:voljelabihdasiititu.IakojeMiusamnom,usamljenasamjersamdalekoodtebe.Dasmonajošvećojudaljenosti,osjećalabihsejošusamljenije,znam.Voljelabihmislitidaitiosjećašisto.No,uglavnom,tusmoMiuija,klatimosepoEuropi.Onajemoralaobavitinekiposaoiisprvajenamjeravalasamadvatjednaputovatipo Italiji i Francuskoj, ali onda mi je predložila da je pratim kao

osobna tajnica. Jedno je jutro to jednostavnobubnula i totalnomeiznenadila. Imam, doduše, titulu "osobne tajnice", alimislimda jojnisamodosobitekoristi; ipak, iskustvoćemidobrodoći,aMiumikažedajeputovanjenjezindarmenijersamprestalapušiti.Takosesvamukakrozkojusamprošlanakrajuisplatila.Doletjele smo najprije uMilano, razgledale grad, a onda iznajmileplavi Alfa Romeo, i krenule prema jugu auto-stradom. Obišle smonekolikovinarijauToskaniikadsmoobavileposlove,nekolikosmonoćiprespavaleuzgodnomhotelčiću,aondaotišleuRim.Poslovni se razgovori uvijek vode ili na engleskom ili nafrancuskom,pasemojaulogasvelaninašto,premdajemojeznanjetalijanskogdobroposlužiloupraktičnesvrhenaputu.DasmoišliuŠpanjolsku (ovaj put nažalost ništa od toga), bila bihMiu od većekoristi.AlfaRomeokojismounajmiliimaojeručnimjenjačpaodmenenijebilopomoći.VozilajesamoMiu.Onamoževozitisatimaitokaodajojnikadteškonepada.Toskana jesvaubrežuljcima izavojima,aona je čudesno spretno mijenjala brzine; dok sam je gledala (nešalimse),znalisumeprožetisrsi.BitidalekoodJapana,samobitiunjezinoj blizini, i meni vise ništa ne treba. Kad bi to bar moglozauvijektrajati.SljedećiputćutipisatištosmosvedobrojeliipiliuItaliji;sadbimito oduzelo previše vremena. U Milanu smo obilazile dućane ikupovale. Haljine, cipele, donje rublje. Osim jedne pidžame(zaboravila sam ponijeti pidžamu od kuće), ja nisam kupila ništa.Nisamimalaprevišenovca,aosimtogavidjelasamtolikopredivnihstvaridanisamznalaodaklebihpočela.Utakvimsituacijamamojojsposobnostiprosuđivanjajednostavnopregoriosigurač.ZadovoljilasamsetimedapratimMiudokonakupuje.Onajeapsolutnakraljicašopinga,bira samonajfinije stvari i kupuje teknekolikoprobranihkomada. Kao da uzmeš samo griz od najukusnijeg zalogaja.Elegancija i finoća. Dok sam je gledala kako bira skupe svilenečarape i rublje, stalasamsegušiti.Kapiznojasumi izbilepočelu.Štojepriličnočudno,kadboljerazmisliš.Naposljetku, ja sam žensko. No, dosta o kupovanju— ako budempisalaiotome,pismoćeispastipredugo.Uhotelimaodsjedamouodvojenimsobama.Miuizrazitoinzistiranatome.Samojednom,uFirenci,došlojedozbrkesrezervacijamainakrajusmomoraledijelitisobu.Usobisubiladvakreveta,alisrcemi

je skakalo od veselja već zato što spavam u istoj sobi s njom. Natrenutaksamjevidjelakadjeizašlaizkadeiomotalaseručnikomidoksepresvlačila.Naravno,pretvaralasamsedanegledam,zabilasam nos u knjigu, ali malo sam ipak virnula. Miu ima zbiljafenomenalnu figuru. Nije bila potpuno gola, nego u minijaturnomdonjemrublju;ipak,odnjezinogtijelazastaomijedah.Vitkalinija,čvrstastražnjica,pravikomad.Voljelabihdasijeitividio—iakojemaločudnodajatokažem.Zamislila sam da me uza sebe privija to gipko vitko tijelo. Svemogućeopsceneslikepadalesuminaumdoksamležalaukrevetu,uistojsobisnjom;iosjetilasamkakometemislipostupnogurajunanekodrugomjesto.Mislimda samsemaloprevišeuzbudila—istenoćidobilasammenstruaciju,mnogoranijenegoštojetrebalo.No,kakva je tognjavažabila.Hm.Znamdanemasmisla što ti sveovogovorim.Aliipakćunastaviti—bardastavimsvečinjenicenapapir.SinoćsmouRimu išlenakoncert.Nisammnogoočekivala, jer sadnijesezona,aliuživalesmounevjerojatnojizvedbi.MartaArgerichsviralajeLisztovklavirskikoncertbr.1.Obožavamtukompoziciju.Dirigirao je Giuseppe Sinopoli. Kakva izvedba! Kad slušaš takvuglazbu, nema kunjanja — bila je to apsolutno najoptimističnija inajveličanstvenija glazba koju sam ikad čula. Kad bolje razmislim,moždačakmalopresavršenazamojukus.Lisztmorazvučatimaloškakljivo, kradomice — kao glazba na seoskoj proslavi. Ukloniteteškedijeloveipustitemedauživamuuzbuđenju—tojepomomukusu.UtomesmoseMiuijasložile.UVenecijiseodržavafestivalVivaldija imoždaodemoonamo.Kao ti i jaoknjiževnosti,Miu i jamožemopričatioglazbibezkrajaikonca.Ovo pismo se prilično razvlači, ne čini ti se? Jednom kad sedograbimpera ipočnempisati,nemogustatinapolaputa.Uvijeksam bila takva. Kaže se da pristojno odgojene djevojke nikad nepometuplesnudvoranu,alikadjeriječopisanju(moždanesamoopisanju?), manire su mi beznadne. Konobar u bijelom haljetkukatkadmepogledavasgađenjam.Alirukamiseumara,priznajem.Osimtoga,potrošilasamsavpapir.Miu je otišla posjetiti staru prijateljicu koja živi u Rimu, a ja samprošvrljalaulicamaokohotela,odlučilaseodmoritiuovomkafićuisad sjedim tu i pišem ti. Kao da sam na pustom otoku i šaljem tiporukuuboci.Čudnojekako,kadnisamsMiu,nemamželjenikamo

ići. Prešla sam cijeli ovaj put do Rima (kamo najvjerojatnije nećuviše nikad doći), ali jednostavno se ne mogu natjerati da odemrazgledavatiruševine—kakoseonotočnozovu?—ilioneslavnefontane.Pačaknidaodemušoping.Sasvimmijedobrosamosjeditiukafiću,njušitimirisgrada,kaokakavpas,slušatiglasoveizvukoveipromatratilicaljudikojiprolaze.I odjednom, dok pišem ovo pismo tebi, ono što sam opisala napočetku — onaj čudni dojam da sam demontirana u komade —počinjeblijedjeti.Višemetolikonesmeta.Takoseosjećamikadtenazovem usred noći pa poslije razgovora izlazim iz telefonskegovornice.Moždatitakodjeluješnamene?Štotimisliš?Usvakomslučaju,molisezamojusrećuiblagostanje.Potrebnesumitvojemolitve.Bok,zasada.

P.S.Vjerojatnosevraćamoko15.kolovoza.Ondamožemozajednovečerati—obećavam!—prijekrajaljeta.

Petdanakasnijestiglojedrugopismo,ovajputiznekogzabačenogselauFrancuskoj.Kraćeodprvoga.MiuiSumireostavilesurent-a-caruRimuiotputovale vlakom u Veneciju. Tamo su dva puna dana slušale Vivaldija.Koncerti su se uglavnom održavali u crkvi gdje je Vivaldi služio kaosvećenik."Štosemenetiče,dostamijeVivaldijazasljedećihšestmjeseci",pisalamijeSumire.Slasnevenecijanskemorskespecijalitetenažaruopisalajetakorealističnodasampoželioodjuritionamoisamihkušati.

IzVenecijesuseMiuiSumirevratileuMilano,aondaodletjeleuPariz.UParizusukratkopredahnule, jošmalokupovale,apotomseukrcaleuvlakza Burgundiju. Miuin dobar prijatelj bio je vlasnik goleme kuće, zapravocijelogimanja,gdjesuodsjeli.KaoiuItaliji,Miujeposlomobišlanekolikomalih vinarija. Svako slobodno poslijepodne ponijele bi ručak u košari zapiknik i šetale okolnim šumama. Uz bocu-dvije vina da zaokruže obrok,naravno."Vinojeovdjebožanstveno",pisalajeSumire.

Međutim, čini se da se naš prvotni plan da se vratimo u Japan 15.kolovozamijenja.KadobavimoposaouFrancuskoj,moždaodemonakraćiodmorna jedan grčki otok.Neki gospodin izEngleske kojeg smo slučajnoovdjeupoznale—itopravigospodin—imavilunaotokuipozvaonasjedaboravimoondjekolikogoddugoželimo.Sjajnavijest!IMiusesviđataideja.Trebanamodmorodposla,daseopustimoineradimoništa.Danasdvijeležimo na snježnobijelim egejskim plažama, dva para prekrasnih grudi

uperenihpremasuncu,dapijuckamovinosmirisomborovesmole isamogledamokakoiznadnasploveoblaci.Nezvučilitoprekrasno?

Zbiljazvučiprekrasno,pomisliosam.Tosamposlijepodneotišaonabazenimaloseprobrčkao,anaputukući

svratiouugodnoklimatiziranikafićitamočitaookosatvremena.Kadsamsevratiokući,preslušaosamobjestranestareplejkeTenYearsAfterizatovrijeme ispeglao trikošulje.Kadsamzavršiosglačanjem,popiosammalojeftinog vina koje sam kupio na rasprodaji, pomiješanog s Perrierom, igledao nogometnu utakmicu koju sam snimio na video. Kod svakogdodavanja za koje sam mislio da je loše izvedeno, vrtio sam glavom iuzdisao.Suditigreškamaneznanacalakoje—ivrlougodno.

Nakon utakmice zavalio sam se u stolac, zagledao u strop i zamislioSumireuseluuFrancuskoj.Sadjevaljdavećnasvomgrčkomotoku.Ležinaplažiigledakakooblaciprolaze.Usvakomslučaju,dalekojeodmene.Rim,Grčka,Timbuktu,Aruanda—potpunojesvejedno.Onajejako,jakodaleko.Itojeposvojpriliciukratkimcrtamamojabudućnost:Sumirećesesvevišeudaljavatiodmene.

Tome rastužilo. Osjećao sam se kao besmisleni kukac koji se tko znazašto prilijepio za visoki kameni zid za vjetrovite noći, bez planova, bezuvjerenja.Sumirekažedajojnedostajem.AlionaimaMiu.Janemamnikoga.Sveštoimamsam—ja.Kaoiuvijek.

Sumire se nije vratila 15. kolovoza. Na njezinom se telefonu i daljejavljala kratkaporuka "Naputu sam". Jednaodprvih stvari koje je kupilakadseuselilaunovistanbiojetelefonsasekretaricom.Takodanemorazakišnihnoći izlazitiskišobranomuruci i tražiti telefonskugovornicu. Idejakojusampotpunoodobravao.Porukunisamostavio.

Nazvaosamjeponovno18.ičuoistuporuku.Nakonbeživotnazvučnogsignalaostaviosamimeijednostavnuporukunekamenazovekadsevrati.OčitoseonaiMiupredobrozabavljajunagrčkomotokupaimsejošneidekući.

U razmaku izmeđudvapoziva, održao sam jedannogometni treninguškoliijednomspavaosasvojomdjevojkom.Lijepojepocrnjelajerseupravovratila s odmora naBaliju gdje je bila smužem i dvoje djece.Dok sam jedržaounaručju,misliosamnaSumirenagrčkomotoku.Doksambiounjoj,nisammogaoadanezamišljamSumirinotijelo.

DanepoznamSumire, lakobih semogaozagrijati zaovuženu, sedamgodinastarijuodmene(čijijesinjedanodmojihučenika).

Bilajezgodna,energična,srdačna.Maloseprevišešminkalazamojukus,ali lijepo se odijevala. Grizla se zbog nešto suvišnih kilograma, ali

nepotrebno.Menisvakakonijepadalonapametdasežalimnanjezinuseksifiguru.Znalajesvemoježelje,sveštohoćuištoneću.Znalajetočnokolikodaleko treba ići ikad trebastati—ukrevetu i izvannjega.Uznjusamseosjećaokaodaletimprvomklasom.

"Nisamspavalasmužemgotovogodinudana",povjerilamijedokmijeležalaunaručju."Postojišsamoti."

Alinisamjemogaovoljeti.Iznekograzloga,jednostavnonisammogaosnjompostićionubezuvjetnu,prirodnuintimnostkojusamdijeliosaSumire.Uvijeknasjedijelilatankaprozirnakoprena.

Vidljiva ili ne, prepreka je postojala. Svaki čas bi zanijemili unelagodnom tajcu—osobitona rastanku.To semeni i Sumirenijemoglodogoditi.Kadgodsambiostomženom,potvrđivalaseneospornačinjenica:višenegoikadtrebalamijeSumire.

Kadjeotišla,izašaosamnašetnjusam,nekovrijemebesciljnolunjao,aonda svratio u bar kraj kolodvora i popio Canadian Club s ledom. Kao iuvijek u ovakvoj situaciji, osjećao sam se kao najjadniji čovjek na svijetu.Naglosamiskapiočašuinaručiojošjednopiće.

Sklopiosamoči imislionaSumire.Sumireu toplesukakosesunčanabijelom pijesku grčkog otoka. Za stolom kraj mene četiri studenta istudenticepilisupivo,smijalisenasavglasiopćenitoseizvrsnozabavljali.Svirala je stara stvarHueya Lewisa and theNews. U zraku jemirisalo napizzukojasepeče.

Kamojenestalamojamladost?,odjednomsampomislio.Jer,završilaje,nijeli?Kaodasamjošjučerbioteknapolaodrastao.

HueyLewisandtheNewsutosuvrijemeimalinekolikohitova.Prijenetakomnogogodina.Asadsamtu,uzatvorenomkrugu,vrtimse

uprazno.Znamdanikamoneidem,aipaksevrtim.Moram.Moramilinebihmogaopreživjeti.Te noći nazvali sume iz Grčke. U dva u noći. Ali na telefonu nije bila

Sumire.ZvalameMiu.

7

Najprijesamčuodubokimuškiglaskakonaengleskomsjakimnaglaskomponavljamojeime,aondaviče"Dobrosumespojili,da?"Probudiosamseizdubokog sna. U glavimi je šumjela praznina, kao rižino polje usred kišneoluje, i nisam nikako mogao povezati što se događa. Na plahtama se jošzadržalablijedauspomenanavođenjeljubavitogposlijepodneva,arealnostkao da se pomaknula korak ustranu, kao džemper s krivo zakopčanimgumbima.Muškijeglasopetponoviomojeime."Dobrosumespojili,da?"

"Da, jesu", odgovorio sam. Ime nije zvučalo kaomoje, ali što semože.Jedno sam vrijeme čuo samo buku u kanalu, kao da se sudaraju dvijerazličitemasezraka.TomevaljdaSumirezoveizGrčke,pomisliosam.Malosamodmaknuoslušalicuoduha,očekujućinjezinglas.Aliglaskojisamtadzačuo nije pripadao Sumire, nego Miu. "Vjerojatno ste čuli za mene odSumire?"

"Jesam",odgovoriosam.Glas joj se na telefonu izobličio zbog djelovanja neke udaljene

anorganske tvari, ali ipak sam u njemu naslutio napetost. Nešto kruto itvrdokaodasekroz telefonuliloumojusobu,poputoblakasuhog leda, iposve me razbudilo. Naglo sam se uspravio u krevetu i čvršće stegnuoslušalicu.

"Morambrzogovoriti",bezdahajereklaMiu."ZovemsotokauGrčkoj,aodavdejegotovonemogućedobitivezusTokijom.Aakojeidobijete,puca.Ne znamkoliko samputapokušavaladokkonačnonisamuspjela. Zato ćusadpreskočitiformalnostiiprijećiodmahnastvar,akoseslažete?"

"Slažemse",rekaosam."Možetedoćiovamo?""Ovamo,misliteuGrčku?""Da.Štoprije."Izlanuo sam prvo što mi je palo na pamet. "Je li se nešto dogodilo

Sumire?"StankaukojojjeMiuudahnula."Jošneznam.Alimislimdabionavoljela

dadođete.Sigurnasamuto.""Mislitedabivoljela?""Nemogusadutoulazitiprekotelefona.Vezamožesvakičaspuknuti,a

osimtoga,problemjeosjetljiv iradijebihotomerazgovaralaučetirioka.Platit ćuvampovratnukartu.Samodođite.Štoprije tobolje.Samokupitekartu.Prveklase,kakvugodhoćete."

Novojepolugodišteuškolipočinjalozadesetdana.Doondasemoramvratiti, ali ako mi se prohtije, putovanje do Grčke i natrag nipošto nijeneizvedivo.Imaosamdužnostzavrijemepraznikadvaputnavratitiuškoludaneštoobavim,alisigurnoćunaćinekogadamezamijeni.

"Mislimdamogudoći",rekaosam."Da,mislimdamogu.Ali,kamobihtotočnotrebaodoći?"

Reklamijekakoseotokzove.Zapisaosamštomijereklanaunutarnjustranu korica knjige namomnoćnomormariću. Imemi je zvučalomutnopoznato."LetiteizAtenenaRodos,aondauzmetetrajekt.Naotokvozedvatrajektadnevno, jedanujutro,a jedanuvečer.Sićićuu lukudočekatisvakitrajekt.Hoćetelidoći?"

"Mislim da ću nekako to izvesti. Samo što..." zaustio sam i linija seprekinula.Odjednom,nasilno,kaoda jenetkosjekirompresjekaokonop. Iponovnoonajsablasnišum.Nadajućisedaćesevezaponovnouspostaviti,još samminutu sjedio sa slušalicom priljubljenom uz uho i čekao, ali čuosamsamoreskuškripu.

Spustio sam slušalicu i ustao iz kreveta. U kuhinji sam popio čašuledenogčajainasloniosenafrižiderpokušavajućipribratimisli.HoćulisezbiljaukrcatinaavioniodletjetičakdoGrčke?

Odgovorjeglasioda.Nisamimaoizbora.Izvadiosamspolicevelikiatlassvijetadapronađemotokčijemijeime

Miu rekla. Otok je kraj Rodosa, reklami je, ali nije ga lako pronaćimeđumilijunimaotokaštosuistočkaliEgejskomore.Napokonsamrazabraoimekoje tražim, ispisanonajsitnijimslovima.Otočićblizu turskegranice.Takomalendasenakartinevidikakvogjeoblika.

Izvukao sam putovnicu iz ladice i provjerio vrijedi li još. Potom samskupiosvugotovinukojusamimaoukućiistrpaojeulisnicu.Nijebašbilomnogo,alimoguujutropodignutiizbanke.Imaosamneštoparanaračunuailjetnibonussamjedvadirao.Toikreditnakarticatrebalobibitidovoljnoza povratnu kartu do Grčke. U torbu spakirao sam nešto odjeće i ubaciotoaletnu torbicu. I dvije novele Josepha Conrada koje sam namjeravaoponovo pročitati. Dvoumio sam, da li ponijeti i kupače, a na kraju ubaciosaminjih.Moždakadadođemtamoproblem-bilokakavdajebio-veććebiti riješen, svi sretni i zdravi, sunce će sijati imoći ču uživati u kupanjuprijenegoštosevratim-štobisvakakobilonajboljerješenje.

Kad sam sve to riješio, ugasio sam svijetlo, bacio glavu na jastuk i

pokušaoponovo zaspati. Bilo je tek prošlo pola tri i još uvijekmogao bihuhvatitineštosna.Alinisammogaospavati.Mislećinasituacijuključalamijekrv.Dubokouglavimogaosamčutimuškiglas režećimoje ime.Upaliosam svijetlo, otišao u kuhinju, natočio si ledeni čaj i popio ga. Zatim samponovio razgovorkoji sam imaosMiu, riječpo riječ.Njezine su riječibilenejasneidvosmislene.Ali ispričalamijedviječinjenice.Zapisaosamihnatablicu:

1.NeštosedesiloSumire.AliMiuneznašto.2.Moramotićitamoštoprije.Sumiretakođer,takomisliMiu,želito.

Zagledaosamseutablicu.Ipodvukaodvijefraze.

1.NeštosedesiloSumire.AliMiuneznašto.2.Moramotićitamoštoprije.Sumiretakođer,takomisliMiu,želito.

Nisammogao zamisliti što se desilo Sumire na tommalenom grčkomotoku. Ali bio sam siguran da nešto loše. Pitanje je koliko loše? Do jutranisammogao napraviti ništa. Sjedio sam na stolici, nogu dignutih na sto,čitaoknjiguičekaoprvojutarnjesvijetlo.Činilosedanećedoćinikad.

U zoru odvezao sam se sa ChuoLinedo Shinjuka, ukrcao se naNaritaExpress i stigaonaaerodrom.Udevetsati sambionašalteruzakarte,dabih saznao kako nema direktne linije između Narite i Atena. Nakon parpokušaja kupio sam kartu za poslovni razred na KLM-ovom letu zaAmsterdam. Tamo ću moči nastaviti za Atene. U Atenama uzet ću let zaRhodes.KLM-ovislužbenicisusredilisvearanžmane.Akonebudenikakvihproblema stići ću tamo sa dva presjedanja. To je bio najbrži način dastignemtamo.Imaosampovratnukartuimogaosamsevratitibilokadauslijedeća tri mjeseca. Platio sam kreditnom karticom. "Imate li ikakveprtljagezačekirati?",pitalisume."Ne",odgovoriosam..

Imao sam vremena do polaska, pa sam pojeo doručak u restoranu.Podigao sam nešto novca i kupio putničke čekove. Zatim sam u knjižarikupiovodičpoGrčkoj.Imenaotoka,kojegmijespomenulaMia,nijebilouknjižici,alimoraosamsebardonekleinformiratiozemljiukojuidem—ovaluti,klimi,najosnovnijimstvarima.OsimpovijestidrevneGrčkeiklasičnedrame,vrlosammaloznaootojzemlji.Otprilikeonolikokolikosamznaootopografiji Jupitera ili sustavuhlađenjanaFerrariju.Nikadu životunisamrazmišljao o mogućnosti da posjetim Grčku. Barem ne do dva ujutro togodređenogdana.

Maloprijepodnevatelefoniraosamkolegiciizškole.Rođakmijedoživionezgodu, rekao sam joj, pamoramotputovati izTokijanaotprilike tjedandanaizanimamebilimemoglazamijenitiuškolidoksenevratim.Nemaproblema,odgovorilaje.Priskakalismojednodrugomuvišenavrata,nijetobilo ništa posebno. "Kamo ideš?" pitala me. "U Šikoku", odgovorio sam.NisamjojbašmogaopriznatidasamseuputiouGrčku.

"Bašmiježao",reklaje."Usvakomslučaju,gledajsevratitinavrijemezapočetaknovogpolugodišta.Idonesiminekisuvenirčić,akomože,uredu?"

"Naravnodahoću",rekaosam.Kasnijećusmislitikakotoriješiti.Otišaosam u čekaonicu biznis klase, uvalio se u naslonjač i malo odrijemaonemirnimsnom.Svijet jeprestaodjelovatirealno.Bojesubileneprirodne,pojedinostinezgrapne.Napozadiniodpapier-macheavisjelesuzvijezdeodaluminijskefolije.Vidjeloseljepiloiglavicečavalakojimajesvetoskucano.Dosvijesti sumipovremenodopiraleaerodromskeobavijesti. "Sviputnicizalet275AirFranceazaPariz..."Usredtognesuvislogsna—ilivarljivejave—misliosamnaSumire.Poputnekogdokumentarcaodavnojprošlosti,umisli sumi navirali djelići vremena i prostora što smo ih dijelili. U gužviaerodroma, po kojem su bezglavo jurili putnici, svijet koji sam dijelio saSumiredjelovaojeotrcano,bespomoćno,nesigurno.Nionanijanismoznaliništazbiljavažno,nitismobiliustanjutoispraviti.Ninaštočvrstonismosemogliosloniti.Bilismogotovobeskonačneništice,samojadnamalabićaštotonuizjednevrstezaboravaudrugu.

Probudiosamseuneugodnomznoju,košuljezalijepljenezaprsa.Tijelomi je klonulo,nogeotekle.Osjećao samsekaoda samprogutao

cijelo oblačno nebo. Bit će da sam problijedio. Jedna me aerodromskadomaćicazabrinutoupitalajelimizlo."Dobromije",odgovoriosam,"samomi teško pada ova vrućina." Želite li nešto hladno popiti? upitala me. Natrenutak sam razmislio i naručio pivo. Donijela mi je rashlađeniosvježavajući rupčić,Heineken i vrećicu slanih kikirikija.Kad samobrisaoznojno lice i popio pola piva, osjećao sam se bolje. I uspio sam malo iodspavati.

AvionjepoletioizNaritegotovotočnonavrijemeikrenuoprekopolauAmsterdam.Htiosamjošspavati,pasampopionekolikoviskija,akadsamse probudio, nešto sam prigrizao za večeru. Nisam bio baš pri apetitu pasampreskočiodoručak.Želiosamispraznitiumodmisli isvevrijemedoksambiobudan,čitaosamConrada.

U Amsterdamu sam prešao na drugi avion, sletio u Atenu, otišao naterminalzadomaćeletovei,gotovobeztrenutkačekanja,ukrcaosena727zaRodos.Uavionsusenaguralimladiljudiizsvihmogućihzemalja.Svisu

bili preplanuli, u majicama ili trapericama odrezanih nogavica. Momci suuglavnompustilibrade(ilisusemoždazaboraviliobrijati)iraščupanukosuvezaliukonjskirep.Odjevenubežhlače,bijelupolo-majicukratkihrukavaitamnoplavi pamučni sako, napadno sam odskakao od okoline. Čak samzaboravioponijetisunčanenaočale.Alitkobimitomogaopredbaciti?Prijesamo nekoliko sati bio sam u svom stanu u Kunitači i razmišljao kad dabacimsmeće.

NaaerodromunaRodosuraspitaosamsenainformacijamagdjemoguuhvatiti trajekt za otok. Trajekt je stajao u obližnjoj luci. Ako požurim,moždastignemnavečernju liniju. "Dogodi lisekaddaponestanekarata?"upitao sam, za svaki slučaj. Žena neodređenih godina i šiljata nosa nainformacijama namrštila se i nehajno odmahnula rukom. "Uvijek semožejošjedanstisnuti",odgovorilaje."Nijetodizalo."

Zaustaviosamtaksiiuputiosepremaluci.Žurimise,rekaosamvozaču,alionkaodanijeshvatioštomugovorim.Utaksijunijebiloklimauređajaivrući prašnjavi vjetar puhao je kroz otvoren prozor. Vozač je nanezgrapnom, iskrivljenom engleskom cijelo vrijeme kao navijen vrtioturobnu tužbalicu o eurodolaru. Puštao samuljudne zvukovedapokažemkako pratim što govori, ali zapravo ga nisam slušao. Umjesto toga škiljiosam u jarku scenografiju Rodosa koja je promicala kraj prozora. Na nebunijebilonioblačka,niprimislinakišu.Suncejepržilokamenezidovekuća.Sloj prašineprekrivao je čvornovatodrvećekraj ceste, a u sjeni drveća ilipodšatorimasjedilisuljudiigotovonijemopromatralisvijet.Počeosamsepitati jesam li na pravommjestu. Šareni znakovi ispisani grčkim pismomkojisureklamiralicigareteiuzo,načičkaniuzcestuodaerodromadograda,upućivalisudasam—bezsumnje—uGrčkoj.

Večernji je trajekt još bio na vezu u luci. Brod je bio veći no što samočekivao.Nakrmi,uprostoruzavozila,većsustajaladvakamionasrednjeveličinenatovarenahranomiraznimteretomijedanstariPeugeot,čekajućidasebrodotisneodobale.Kupiosamkartuipopeosenapalubu,itekštosamsesmjestionaležaljci,odvezalisukonopeimotorjesurlikomoživio.Uzdahnuosamipogledaounebo.Sadsammogaosamočekatidamebrododvezekamomoramići.

Skinuosamznojni,prašnjavipamučnisako,presaviogaistrpaoutorbu.Bilo jepetposlijepodne,ali sunce je jošblještalousrednebaneizdržljivimsjajem.Ispodplatnenetendezapuhivaomevjetrićspramcaipolako,polakopočeosamsesmirivati.SumorniosjećajikojisumeobuzeliučekaonicinaaerodromuNaritaposvesuiščeznuli.Premdamijejošostaogorakokus.

Nabroduse,osimmene,našlajošsamošačicaturista,štojeznačiloda

otoknakojiputujemnijeomiljenoturističkoodredište.Putnicisuvećinombilidomaći,uglavnomstarcikojisuneštoobavilinaRodosuisadsevraćajukući.Kupljenestvaripažljivosudržalikrajnogupoputosjetljivihživotinjica.Starci su imali borama duboko izbrazdana i kamena lica kao da su imžestokosunceicijelivijekrintanjaizbrisalisvakiizraz.

Nabrodujebiloinekolikomladihvojnika.Idvahipija,kojasusjedilanapalubikrajsvojihteškihruksaka.Obojicamršavihnoguikiselaizraza.

Bila je tu i mlada Grkinja u dugoj suknji. Bila je vrlo lijepa, dubokihtamnih očiju. Duga joj je kosa lepršala na povjetarcu dok je pričala sprijateljicom.Ukutovimausanapoigravaojojjeblagsmiješakkaodaćesesvakičasdogoditineštoprekrasno.Zlatnenaušnice jasnosusesvjetlucalena suncu. Mladi vojnici naslanjali su se na ogradu i pušili, držeći senezainteresirano,samobituitamobacilipogledpremadjevojci.

Pijuckao sam limunadu koju sam kupio u brodskom dućanu i zurio udubokomodromoreisićušneotokekojisupromicali.Mnogiodnjihnisunibili otoci, nego hridi u moru, gole i puste. Bijeli su galebovi počivali navrhovimahridiipogledomtražiliribuumoru.Pticenisuobraćalepozornostna naš brod. U podnožju stijenja lomili su se valovi, tvoreći zasljepljujućebijelirubpjene.

Povremeno sam zapažao pokoji naseljeni otok. Obrastalo ga je drvećeotporna izgleda, a po padinama su se rasule bijele kuće. U lučici suposkakivalebarkevedrihboja,avisokisuimjarboliopisivalilukovedoksuseljuljalinavalovima.

Naborani starackoji je sjediokrajmeneponudiomecigaretom.Hvala,nasmiješiosamseiodmahnuorukom,alinepušim.Umjestotogaponudiomi jepločicužvakaćegume.Zahvalnosamjeuzeo inastaviozuritiumoredoksamžvakao.

Kad je trajekt stigaodootoka, već jebiloprošlo sedam. Jarko je sunceprošlo zenit, ali nebo se žarilo kao i prije, a ljetno je svjetlo još snažnijeblještalo.Kaonavelikojpločisimenomnakućnimvratima,imeotokakočiloseispisanodivovskimslovimanabijelomziduzgradeuluci.Brodjepolakopristaouzmoloiputnicisusejedanpojedanzaputilinizstubesprtljagomuruci.Ljudikojisudošlidočekatibrodsjedilisuukafićunaotvorenomuluciitamočekalidokneprepoznajuonepokojesudošli.

Čimsamse iskrcao,pogledomsampotražioMiu.Alinisamvidionikogtko bi odgovarao njezinu opisu. Prišlomi je nekoliko vlasnika apartmanakoji sumepitali tražim li gdje ćuprenoćiti. "Ne, ne trebami soba", rekaosamsvakiput,zatresavšiglavom.Ipak,svakiodnjihprijeodlaskamijedaosvojuposjetnicu.

Putnicikojisusamnomsišlisbrodaraštrkalisuseusvimsmjerovima.Onikojisubilikupovatipolakosuotklimalikućama, turistisuseuputiliuhotele i apartmane. Tko je dočekao prijatelja, čvrsto bi ga zagrlio ili serukovao te bi otišli svojim putem. Dva kamiona i Peugeot iskrcali su se sbroda,istovariliteretiodgrmjeliudaljinu.Razišlisusečakipsiimačkeštosu se ondje skupili iz znatiželje. Ostala je samo šačica preplanulihbesposlenih starčića kojima se ama baš nikamo ne žuri. I ja sa svojomsportskomtorbom,upotpunomneskladusokolinom.

Sjeosamza stolukafić inaručio ledeni čaj,pitajući se štodapočnem.Nisambašmogaobogznašto.Bližilasenoć,ajaništanisamznaoniootokunigdjeseštonalazi.Akonetkoubrzonedođe,uzetćusobu isutraujutroponovnodoćiulukuunadidaćusesrestisMiu.KakosamčuoodSumire,Miujemetodičnaženapanisammogaovjerovatidameiznevjerila.Akonijedošla u luku, sigurno za to postoji valjano objašnjenje. Možda Miu nijemisliladaćuovakobrzostići.

Umiraosamodgladi.Takosamužasnobiogladandamisečinilodasetovidinameni.Savtajsvježimorskizrakvaljdamijenatjeraotijelodashvatikakoodjutranijedobilonikakvehrane.Ipak,nisamhtiopropustitiMiu,pasam odlučio još pričekati u kafiću. Svakomalo prošao bi nekimještanin iznatiželjnomeodmjerio.

Ukioskukrajkafićakupiosammaliprospektnaengleskomopovijestiizemljopisuotoka.Listaosamgadoksampijuckaonevjerojatnobezukusanledeni čaj. Broj stanovnika otoka kretao se od tri do šest tisuća, ovisno ogodišnjemdobu.Stanovništvojerasloljeti,kadsudolazilituristi,smanjivalosezimikadsuseljudiotiskivaliusvijetupotrazizaposlom.Naotokunijebilo spomena vrijedne industrije, a i poljoprivreda je bila priličnoograničena—maslineinekolikovrstavoća.Iribolovispužvarenje.ZatosuodpočetkadvadesetogstoljećaotočanivećinomseliliuAmeriku.VećiihsedionastaniouFloridi,gdjesumogli iskoristiti svojeribarske i spužvarskevještine.NaFloridisečakjedangradzvaoistokaoiotok.

Navrhubrijegastajaojevojniradar.Tikdogradskelukebila jedruga,manja lukaukoju supristajali vojnipatrolni čamci. Sobziromna toda jeturskagranicaublizini,Grcisuhtjelispriječitinelegalneprelaskegraniceikrijumčarenje.Zato jeugraduibilovojnika.Kadgod jedošlodosukobasTurskom—manjisuokršajiizbijalisvakičas—prometseulucipojačavao.

Prije više od dvije tisuće godina, kad je grčka civilizacija dosegnulavrhunac,ovajjeotok,smještenuzglavnipomorskiputpremaAziji,cvaokaotrgovačkosredište.U tosudobabrežuljci jošbiliobrasli lisnatim,zelenimstablima koja su se rabila u rastućoj brodogradnji. Ali kad je grčka

civilizacija počela propadati i sva su stabla posjekli (a obilno se zelenilonikad više nije razlistalo), otok je brzo zapao u gospodarsku krizu.Naposljetku su došli Turci. U prospektu je pisalo da su vladali drakonski.Akoimneštonijebilopovolji,rezalisuljudimaušiinosevekaodaobrezujulozu.Potkrajdevetnaestogstoljeća,nakonbezbrojnihkrvavihbitaka,otokjenaposljetku izborio neovisnost od Turske i bijelo-plava grčka zastavazavijorila je nad lukom. Onda je došaoHitler. Nijemci su sagradili radar imeteorološkupostajunavrhubrijegadanadziruokolnomorejerjesbrdapucao najbolji mogući vidik. Engleske zračne snage smještene na Maltibombardirale su postaju. Bombardirale su i luku i brda, pritom potopileznatan broj nedužnih ribarskih brodova i pobile nešto ribara, ni krivih nidužnih. U napadu je poginulo više Grka nego Nijemaca pa su nekistarosjediocijošzamjeraliEnglezimatajincident.

Kao na većini grčkih otoka, ravnog je tla bilo malo, uglavnom strma,teškodostupnabrdaisamojedangraduzobalu, južnoodluke.Podaljeodgrada sterala se lijepa, mirna plaža, ali do nje se moralo pentrati prekostrmog brda. Plaže na lako dostupnim mjestima nisu bile tako lijepe, avjerojatnozatobrojturistanijerastao.Visokoubrdimauzdizalosenekolikomanastira, ali monasi su se pokoravali strogim pravilima i nisu primaliposjete.

Kolikosamsaznaoizprospekta,biojeovopriličnotipičangrčkiotok.Iznekog razloga, međutim, Englezi su ga smatrali posebno šarmantnim(Britanci su doista pomalo ekscentrični) i, zaneseni ljepotom mjesta,sagradilinaseljeljetnikovacanapovišenumjestuuzluku.Potkrajšezdesetihtamo je živjelo nekoliko britanskih pisaca koji su pisali romane gledajućimodromoreibijeleoblake.Nekolikojetihknjiževnihdjelapostigloznatanuspjehkodkritike,zbogčegajeotokmeđubritanskimliteratimastekaoglasromantičnog mjesta. Za taj uvaženi vid kulturnog života otoka, međutim,mjesnimseGrcimaživofućkalo.

Sve sam to pročitao da zaboravim koliko sam gladan. Odložio samprospekt i ponovno se ogledao oko sebe. Starci koji su sjedili u kafićunetremicesuzuriliumorekaodasudjelujuunatjecanjutkoćedužepiljiti.Već jebiloosamigladmisepolakopretvaralauneštoblizutjelesnojboli.Odnekud me zapahnuo miris pečenog mesa i ribe na žaru i zavrnuo miutrobom poput dobroćudnog mučitelja. To više nisam mogao izdržati pasam ustao. Baš kad sam uzeo torbu da krenem u potragu za restoranom,predamnomsenečujnoukazalažena.

Sunce koje je napokon tonuloumore sjalo je ravnona ženu čija je dokoljenadugabijelasuknjalaganolepršaladokjesilazilakamenimstubama.

Noge umalim tenisicama bile su jojmladenačke. Na sebi je imala laganuzelenubluzubez rukava i šeširuskogoboda, apreko ramena jeprebacilaplatnenu torbicu. Hodala je tako prirodno, tako obično, da se stopila sokolinomi isprvasammislioda jedomaća.Ali išla jeravnopremameni i,dokmisepribližavala,razabraosamnjezineazijatskecrte.Gotovorefleksnosamsjeo,ondaponovnoustao.Ženajeskinulasunčanenaočaleiizgovorilamojeime.

"Žaomiještokasnim",reklaje."Moralasamićinapolicijuipapirologijaje strašno dugo trajala. A nisam ni sanjala da ćete već danas stići.Mislilasam,najranijesutraupodne."

"Stigaosamnasveletove",rekaosam.Napoliciju?Miujepogledalaravnoumeneiblijedosenasmiješila."Akoseslažete,

moglibismootićineštopojestiirazgovaratiuzjelo.Danassamstiglasamodoručkovati.Avi?Jesteligladni?"

"Kaovuk",rekaosam.Povelameutavernuupokrajnjojuliciuzluku.Krajulazajestajaoroštilj

sužarenimugljenom,anaželjeznojsuserešetkipržilesvježeribe idrugimorskispecijaliteti.Volite li ribu?upitalame i rekaosamdavolim.Miu jepozvalakonobarainaručilanatucajućigrčki.

Najprije nam je donio bocu bijelog vina, kruh i masline. Beznazdravljanjaibilokakvogprenemaganja,natočilismovinoučašeipočelipiti. Da umirim grčeve od gladi, prožvakao sam nešto grubog kruha inekolikomaslina.

Miu je bila prekrasna. Ta jednostavna i jasna činjenica prvo me sedojmila. Ne, možda nije bila tako jasna i jednostavna. Možda sam bio ustrašnoj zabludi. Možda sam iz nekog razloga uvučen u nečiji san koji seodvijanepromjenjivimtokom.Sadkadotomemislim,nemoguisključititumogućnost.Sigurnojejedinodasamjeutomtrenutkudoživiokaoiznimnolijepuženu.

NatankimjeprstimaMiunosilanekolikoprstenova.Jedanodnjihbiojejednostavni zlatni vjenčani prsten.Dok samumislimana brzinu sređivaoprve dojmove o njoj, ona me gledala blagim očima i povremeno otpijalagutljajvina.

"Čini mi se kao da se već poznajemo" rekla je. "Možda zato štoneprestanoslušamovama."

"Sumirejeimenimnogopričalaovama",rekaosam.Miuseozarila.Kadsesmiješila,samokadsesmiješila,ukutovimaočiju

pojavljivale su joj se šarmantne boriće. "Dakle, možemo preskočitiupoznavanje."

Kimnuosam.Kod Miu mi se najviše svidjelo Što nije skrivala svoje godine. Prema

Sumire bilo joj je trideset osam ili trideset devet godina. Tako je baš iizgledala. S tom vitkom, kompaktnom figurom, uz malo šminke mogla jemirnoproćikaodajojjedvadesetosam,dvadesetdevet.Alinijesetrudila.Miujedopuštalagodinamadaprirodnoisplutajunapovršinu,prihvaćalaihkakvejesuisnjimasepomirila.

Miu je ubacila maslinu u usta, uhvatila košticu među prste i, poputpjesnika koji je besprijekorno riješio punktuaciju, graciozno je bacila upepeljaru.

"Žaomiještosamvamtelefoniralausrednoći",reklaje."Voljelabihdasamvamboljeobjasnilaočemuseradi,alibilasamstrašnouzrujanainisamznala odakle da počnem. Još se nisam sasvim smirila, ali umeđuvremenusamseipakmalkopribrala."

"Zabogamiloga,paštosedogodilo?"upitaosam.Miu je položila ruke na stol i sklopila ih, razdvojila, a onda ponovno

sklopila."Sumirejenestala.""Nestala?""Kaodajeisparila",rečeMiu.Otpilajegutljajvina.Nastavilaje:"Duga je to priča pa mislim da je najbolje da počnem od početka i

ispričamsveporedu.Inačebisemoglepogubitinijanse.Samajepričavrlosuptilna.Ali,idemonajprijejesti.Sadvišenijevažnasvakasekunda,ateškojelogičnorazmišljatikadječovjekgladan.

Osimtoga,ovdjejemalkoprebučnozarazgovor."RestoranjebiopunGrkakojisugestikuliraliinasavglasrazgovarali.Da

senebismomoralidovikivati,Miuijanagnulismosejednopremadrugompreko stola i približili glave dok smo razgovarali. Ubrzo nam je konobardonio punu zdjelu grčke salate i veliku bijelu ribu na žaru.Miu je laganoposolilaribu,iscijedilananjupolalimunaikapnulanekolikokapimaslinovauljanasvojuporciju. Jasamučinio isto. Jednovrijemeusredotočilismosenajelo.Kaoštojerekla,prvestvariprve.Moralismoutažitiglad.

Kolikodugomožeteostatiovdje?upitalame.Novopolugodištepočinjezatjedandana,odgovoriosam,takodasedotadamoramvratiti.Inačebisestvari mogle zakomplicirati. Miu je s razumijevanjem kimnula. Skupila jeusniceikaodajeonečemrazmišljala.Nijereklaništapredvidljivo,kao"nebrinitese,doondaćetesesigurnovratiti",ili"pitamsehoćelisedotadasveriješiti".

Došla je do nekog svog, privatnog zaključka koji je spremila u ladicu i

šutkesevratilajelu.Nakon objeda, dok smo pili kavu, Miu je spomenula pitanje troška za

avionskukartu.Mogulivamiznosdatiuputničkimčekovima?pitalame.IlidavamnovacprebacimnaračunujenimakadsevratiteuTokio.Štovamjedraže?

Nisamkrataksnovcem,odgovoriosam,mogusamplatitikartu.AliMiujeinzistiraladaplationa.Jasamtražiladadođete,reklaje.

Zatresaosamglavom."Neglumimfinoćunitiištatakvo.Dajeprošlojošmalovremena,vjerojatnobihsamodsebedošaoovamo.

Tovamhoćureći."Miujeotomekratkorazmislilaikimnula."Vrlosamvamzahvalna.Štostedošli.Nemoguvamrećikoliko."Kad smo izašli iz restorana, nebo su oblile jarke boje. Zrak se tako

zgusnuodasamimaoosjećajkakoćemisepluća,akoudahnem,obojitiistimtonommodre. Prve su sitne zvijezde zatreperilenanebu. Jedvadočekavšikrajdugogljetnogdana,mještanisuizašliposlijevečerenapromenaduokoluke. Obitelji, parovi, skupine prijatelja. Ulicama se provlačio blagi mirisosekenakrajudana.Miu i japrošetalismogradom.Nadesnojstraniuliceporedali su se dućani, hotelčići i restorani sa stolovima na pločniku.Primamljivožutosvjetlosjalojeizamalihprozorazakrivenihškurama,asradijajedopiralagrčkaglazba.Slijevestraneprostiralosemore,atamnisuvaloviravnomjernotuklioobalu.

"Jošmalo pa se cesta počinje uspinjati", rečeMiu. "Možemo se popetistrmimstubamailiblagomuzbrdicom.Stubamajebrže.Uredu?"

"Štosemenetiče,dobro",odgovoriosam.Uske kamene stube usporedno su pratile nagib brijega. Bile su duge i

strme, ali Miuine noge u tenisicama nisu pokazivale znakove umora inijednom nije usporila korak. Rub njezine suknje tik pred mojim očimaveseloješibaosjednestranenadrugu,apreplanuli,lijepooblikovanilistovipresijavalisujojsepodsvjetlomgotovopunogmjeseca.Prvisamsezadihaoimoraosamzastatidanekolikoputadubokoudahnem.Kakosmosepenjali,svjetlalukesusesmanjivalaiudaljavala.Užurbanavrevasvihonihljudikojisujošmaloprijebilitikkrajmeneutapalaseuanonimnojniskisvjetala.Bioje todojmljivprizor,slikakojubihnajradije izrezaoškaricamaipričvrstionazidsjećanja.

MiuiSumirestanovalesuukućicisverandomokrenutompremamoru.Bijelizidoviikrovpokrivencrvenimcrijepom,vrataobojenatamnozeleno.Crvenabugenvilijarazbujalaseprekoniskogkamenogzidakojijeokruživaokuću.Miujeotvorilanezaključanavrataipozvalamedauđem.

U kući je vladao ugodan hlad. Bila je tu dnevna soba te omanjablagovaonica i kuhinja. Na bijelo ožbukanim zidovima visjelo je nekolikoapstraktnih slika. U dnevnoj sobi stajala je garnitura za sjedenje, polica sknjigama i stereo. Bile su tu dvije spavaće sobe i mala, ali vrlo čistapopločena kupaonica. Kuća nije bila posebno elegantno namještena, samoudobnazaživot.

Miujeskinulašeširiodložilatorbunakuhinjskielement.Želitelineštopopiti?,pitalame,ilibisteseradijenajprijeotuširali?Mislimdaćuprvopodtuš, rekao sam. Oprao sam kosu i obrijao se. Osušio sam kosu fenom inavukaočistumajicuikratkehlače.Osjećaosamsepunonormalnije.Ispodzrcalaukupaonicistajalesudviječetkicezazube,jednaplava,drugacrvena.PitaosamsekojajeSumirina.

Vratio sam se u dnevnu sobu i zatekao Miu u naslonjaču, s čašomkonjakauruci.Pozvalamedajojsepridružim,alivišemeprivlačilohladnopivo. Izvadio sam iz frižideraAmstel i natočio gauvisoku čašu. Zavaljenadubokounaslonjač,Miujedugošutjela.

Nije mi djelovala kao da traži prave riječi nego kao da se zanijela uprivatnuuspomenu,bezpočetkaibezkraja.

"Kolikostedugoovdje?"napokonsamupitao."Danasjeosamdana",reklajeMiunakonkratkograzmišljanja."ASumirejeodavdenestala?""Takoje.Kaoštosamvećrekla,kaodajeisparila.""Kadsetodogodilo?""Noću,priječetiridana",reklajeiogledalaseposobikaodatražiključ

rješenja."Neznamodakledapočnem.""SumiremijepisalakakosteizMilanaišliuPariz",rekaosam."Onda kako ste vlakom putovale u Burgundiju. Bile ste na velikom

imanjuvašegprijateljanaseluuBurgundiji.""No,onda,nastavitćupričuodtamo",reklajeMiu.

8

"Vinare iz tog selapoznajemveć sto godina, anjihova sumi vinapoznatakaovlastitidlan.Točnoznamkojućevrstuvinadatigrožđenapojedinomobronkupojedinogvinograda.Kakoćevremenskepriliketegodinedjelovatinaokus;kojivinarinajmarljivijerade;čiji sinsenajviše trudipomoćiocu.Kolikosukreditanekivinaridigli,tkojekupionoviCitroen.Takvestvari.

Trgovati vinom isto je kao uzgajati čistokrvne konje, moraš znatipodrijetlo i sve najnovije informacije. Ne može se raditi posao samo natemeljutogakojevinoimadobarokusakojenema."

Miu jenatrenutakzastaladauhvatidah.Kaodanijemoglaodlučitidanastaviiline.Ipakjenastavila.

"Kupujem vino iz nekoliko mjesta u Europi, ali najviše u tom selu uBurgundiji. Zato se trudim ondje bar jednom godišnje provesti malo viševremena kako bih obnovila stara prijateljstva i saznala najnovije vijesti.Uvijekidemonamosama,aliovajputsamnajprijemoralauItalijuiodlučilasampovestiSumiresasobom.Katkadjepraktičnoimatinekogakrajsebenatakvimputovanjima,aosimtoga,pomojemjezahtjevuučila talijanski.Nakraju sam zaključila kako ću ipak radije putovati sama i namjeravala samsmislitinekuizlikudajepošaljemkućiprijenoštokrenemzaFrancusku.Odmladihsamdananaviklaputovatisamai,kolikogodbilisnekimbliski,nijelakodanzadanomprovoditiudruštvuisteosobe.

Sumire se pokazala neočekivano sposobnom i pobrinula se umjestomene za gomilu sitnica. Kupovala je karte, rezervirala sobe u hotelu,pregovarala o cijenama, vodila troškove, tražila dobre lokalne restorane,takvestvari.Usavršilajetalijanski,asviđalamiseinjezinazdravaznatiželjazbogkojesamdoživjelamnogotogaštonebihdasambilasama.Iznenadilomekako je lakobitisnekimudruštvu.Mislimdasamsetakoosjećala jernasjevezaloneštoposebno.

Živo pamtim naš prvi susret i razgovor o Sputniku. Ona je govorila opiscimabitnicima,ajasampobrkalariječiirekla'Sputnik'.

Smijale smo se tome i to je razbilo led. Znate li što 'sputnik' znači naruskom? Suputnik.Nedavno sampogledala u rječnik.Kad razmislite, to ječudna slučajnost. Pitam se zašto su Rusi nazvali satelit tim neobičnimimenom.TojesamobijednagrudicametalakojasevrtiokoZemlje."

Miujenatrenutakzašutjela,aondanastavila."Usvakomslučaju,nakrajusampovelaSumiresasobomuBurgundiju.

Doksamposjećivalastareznanceibavilaseposlom,Sumire,kojaneznaniriječifrancuski,posudilajeautoivozikalasepookolici.Ujednomjegradunaletjelanabogatu staru Španjolku s kojom je klepetalana španjolskom isprijateljilasesnjom.GospođajeupoznalaSumiresjednimEnglezomkojije odsjeou istomhotelu.Nekipisac, pedeset i nešto godina, jakootmjen inaočit. Sto posto sam sigurna da je homić. S njim je bio tajnik kojimu jeočitoidečko.

Pozvalisunasnavečeru.Jakofiniljudi;doksmorazgovarali,ustanovilismoda imamozajedničkeznancepamisečinilokaodasamnašlasrodneduše.

EngleznamjerekaodaimakućicunajednomotokuuGrčkojikakoćemubitidragoakosenjomeposlužimo.Svako ljetoprovedemjesecdanaukućici,aliovoljetonećestićionamojerimanekeobveze.Zakućejenajboljekadnetkounjimaživi,inačeseonikojiihčuvajuulijene,rekaonamje.Akovam tonije problem, budite ljubazni i izvolite seposlužiti kućom.Drugimriječima,ovomkućicom."

Miuseosvrnulaposobi."Bila sam u Grčkoj kao studentica. Na jednom od onih sumanutih

turističkiharanžmanagdjeskačeteizlukeuluku,aliipaksamsezaljubilautuzemlju.Zatomijeponudadabesplatnostanujemnagrčkomotokukolikogod dugo želim zazvučala neobično primamljivo. I Sumire je to objeručkeprihvatila.Ponudilasamdaćuplatitikolikotrebazanajamkućice,aliEnglezje odbio, rekavši da se ne bavi iznajmljivanjem. Malo smo razmatrali tajprobleminakrajusmosedogovorilidaćumuuznakzahvalnostiposlatiuLondonsandukcrnogvina.

Životnaotokubiojekaosan.Prviputuneznamkolikodugovremenauživala sam u pravom odmoru, bez ikakvih obveza o kojima bih moralabrinuti.Vezesuovdjerazmjernoprimitivne—isamiznatekakosutelefonigrozni — nema ni faksa ni interneta. Znala sam da ću nekim ljudimaprouzročiti probleme jer se vraćam u Tokio kasnije no što sam isprvaplanirala,aličimsamovamostigla,odjednommijepostalosvejedno.

Svako smo jutro Sumire i ja rano ustajale, opremile se torbompunomručnika, vode i krema za sunčanje te otpješačile na plažu s druge stranebrda.Žaljetakobožanstvenolijepdavamstanedah.

Pijesaksebijelikaosnijeg,amoremirnokaostaklo,bezvalova.Plažajemaloizvanrukepaonamomalotkodolazi,osobitoujutro.Svise,imuškarciižene,kupajugoli.Imismosekupalegole.

Fantastičanjedoživljajplivatiukristalnočistommoruuranojutro,golakaoodmajkerođena.Kaodastenadrugomsvijetu.

Kadbiseumorileodplivanja,Sumireijaležalesmonaplažiisunčalese.Isprvasmosemaloskanjivalebitigole jednapreddrugom,alikadsmosenavikle, više nam nije smetalo. Valjda je na nas djelovala energija ovogmjesta.Mazalesmojednadrugojleđakremomzasunčanje,izležavalesenasuncu,čitale,drijemale,čavrljale.Osjećalasamseistinskislobodno.

Kućismosevraćalepješkeprekobrda,istuširaleseipojeleneštolaganoi spustile se stubama u grad. Pile smo čaj u kafiću u luci, čitale engleskenovine.Kupilebismoudućanuneštohrane, vratile sekući ibavile se čimsmohtjeledouvečer—čitalenaverandiilislušaleglazbu.KatkadjeSumireodlazilau svoju sobu,očito jepisala.Čula sam jekakootvarakompjuter ikucka po tastaturi. Uvečer smo silazile u luku da gledamo kako pristajetrajekt.Popilebismoneštohladnoipromatraleljudedoksilazesbroda.

Takosmomitihosjedilenarubusvijetainitkonasnijevidio.Takonamse činilo— kao da smo Sumire i ja same ovdje. Ni o čemu nismomoralemisliti. Nisam se htjela micati, niti kamo ići. Željela sam samo ovakodovijekaživjeti.Znalasamdajetonemoguće—našježivotovdjebiosamoprivremeniprividijednogćenasdanazbiljanaglopovućinatragusvijetizkojegsmodošle.Alidoknekucnetajčas,htjelasamuživatiusvakomdanudokrajainičimnerazbijatiglavu.Bilonamjeovdjepredivno,svedopriječetiridana."Četvrtogjutranaotokuotišlesukaoiobičnonaplažu,okupalesegole,vratilesekućiiponovnoseodšetaledoluke.Konobarukafićuihjeprepoznao—tomesupripomoglevelikodušnenapojnicekojejeMiuuvijekostavljala — i srdačno ih pozdravio. Uljudno je komentirao kako lijepoizgledaju.Sumirejeotišladokioskaikupilaprimjeraknovinanaengleskomkoje izlaze u Ateni. Bila je to njihova jedina veza s vanjskim svijetom.Sumirina je dužnost bila pročitati novine. Provjeravala je tečajnu listu iprevodilaičitalaMiunaglassvevažnevijestiilizanimljivečlankenakojebinaišla.

Članak koji je Sumire taj dan odabrala da ga čita naglas govorio je osedamdesetogodišnjojstaricikojusupojelenjezinemačke.Tosedogodiloumalomatenskompredgrađu.Pokojnicajejedanaestgodinaranijeostalabezmuža, poslovnog čovjeka, i od onda je povučeno živjela u dvosobnomstančiću,ajedinosujojdruštvobilenjezinemačke.

Jedan se dan žena srušila licem nadolje na kauč od srčanog udara iizdahnula.Neznasekolikojevremenaprošloizmeđusrčanogudaraismrti.U svakom slučaju, njezina je duša prošla kroz sve stadije opraštanja odsvojegstarogsuputnika,tijelaukojemjeobitavalasedamdesetgodina.Kako

staricanijeimalanirodbineniprijateljakojibijeredovitoposjećivali,tijelosu pronašli tek tjedan dana kasnije. Vrata su bila zaključana, prozorizatvoreni inakonsmrtigazdaricemačkenisumogleizići.Ustanunijebilohrane.

Možda je bilo nečega u frižideru, ali mačke ne znaju otvoriti frižider.Izgladnjele, oglodale su i prožderale svoju vlasnicu. Povremeno otpijajućigutljajkave,Sumirejeprevelačlanakdiopodio.Okostolasuzujalepčeleikatkad se spuštale da liznu džem što ga je prosuo prethodni gost.Miu jezurilaumorekrozsunčanenaočaleipažljivoslušalaštoSumirečita.

"Ištoseondadogodilo?"upitalajeMiu."Tojeto",reklajeSumire,presavijajućinovineiodlažućiihnastol."Samotopišeunovinama.""Tkoznaštosedogodilosmačkama?""Neznam..."reklajeSumire,nakrivilaustaimalootomerazmislila."Sve

sunovineiste.Nikadnekažuonoštobičovjekzbiljahtioznati."Kaodasuneštoosjetile,pčelesusepodigleuzrakiuzsvečanozujanje

stale kružiti oko stola, a onda se ponovno spustile. Vratile su se lizanjudžema.

"A čovjek se pita kakva je sudbina zadesila temačke", rekla je Sumirenavlačećirubsvojeprevelikemajiceigladećinabore.Osimmajice,nasebijeimalakratkehlačice,ali—kaoštojeMiuslučajnoznala—neidonjerublje."Mačke koje razviju tek za ljudsko meso mogu se pretvoriti u mačkeljudoždere,pa su ihmoždaubili.Amožda supolicajci rekli 'Vi ste jadnicevećdostapropatile',pasuihoslobodili."

"Dasitigradonačelnicailišeficapolicijeutomgradu,štobiučinila?"Sumire je razmislila. "Recimo, smjestila bih ih u neku ustanovu i

preodgojila.Natjeraladapostanuvegetarijanke.""Nijelošaideja",nasmijalaseMiu.Skinulajesunčanenaočaleiokrenula

selicempremaSumire."Tamepričapodsjećanaprvopredavanjekojesamčulakadsamseupisalaukatoličkugimnaziju.

Jesam li ti ikad pričala kako sam šest godina pohađala vrlo strogukatoličkuškoluzadjevojke? Išla samuobičnuosnovnuškolu,alikadsamkrenulausrednju,upisalasamseukatoličku.Odmahnakonsvečanostizapočetak godine oronula prastara časna povela je sve nas nove učenice uveliku dvoranu i održala govor o katoličkoj etici. Bila je Francuskinja, alitečno je govorila japanski. Govorila je o raznim stvarima, ali najboljepamtimpričuomačkamaipustomotoku."

"Zvuči zanimljivo", rekla je Sumire. "Doživišbrodolom imore te izbacinapusti otok. Čamca za spašavanjedokopala si se samo ti imačka. Jedno

vrijemeplutatepučinom,aondasenasučetenapustomotoku,golojstijeninakojojnemanitrunkehrane.Nemanivode.Učamcuimašdvopekaivodezadesetdanazajednuosobu.Itojeto.Takojeišlapriča.

Časnaseogledalapovelikojdvoraniizvonkoiglasnorekla:'Zatvorite oči i zamislite taj prizor. Nasukani ste na pustom otoku s

mačkom.Tojeosamljeniotokusredničega.Gotovojenemogućedaćevasspasitiunutardesetdana.Kadostanetebezhraneivode,posvojćetepriliciumrijeti. No, što biste učinili? Budući damačka pati koliko i vi, trebate lipodijelitisvojeoskudnezalihesnjom?'Časnajezastalaizagledalanamsesvima u lice. 'Ne. Pogriješili biste', nastavila je. 'Želim da shvatite kakopodijelitihranusmačkomnijeispravno.Zatoštostevidragocjenastvorenjakoja je Bog odabrao, a mačka nije. Zato morate svu hranu pojesti sami.'Časnajetogovorilasastrahovitoozbiljnimizrazom.

Isprvasammisliladasešali.Čekalasampoantu.Alinijejebilo.Skrenula je na temu ljudskog dostojanstva i vrijednosti, i više ništa

nisamrazumjela.Zbilja,kakvogsmislaimapričatitakvupričudjecikojasuse tek upisala u školu? To nisam uspjela shvatiti onda — a ne mogu nidandanas."

Sumirejerazmislila."Misliš,jelinakrajuispravnopojestiimačku?""No,neznam.Nijeišlatakodaleko.""Jesilitikatolkinja?"Miujezatreslaglavom."Školamijeslučajnobilablizu,pasamsetamo

upisala. Sviđale su mi se i uniforme, jedino ja u cijeloj školi nisam bilaJapanka."

"Jesilidoživjelaneštoružno?""ZatoštosamKorejka?""Da."Miujeponovnozatreslaglavom."Školajebilapriličnoliberalna.Pravila

subilarazmjernostrogainekečasnepomaloekscentrične,alisveusvemuvladalajeprosvijetljenaatmosferaine,nemogurećidasamseikadsusrelasnekimpredrasudama.

Imalasamdobreprijateljiceiopćenitobihrekladamiseuškolisviđalo.Neka neugodna iskustva doživjela sam tek kasnije, kad sam se otisnula ustvarnisvijet.Alitonijeništaneobično,tosedogađavećini."

"ČulasamdauKorejijedumačke.Jelitoistina?""Ijasamtočula.Aliodljudikojejapoznamnitkonejedemačke."Bilojetonajvrelijedobadanaigradskijetrguranoposlijepodnezjapio

gotovopotpunopust.Uglavnomsusesviugraduzatvoriliuhladovinukuća

idrijemali.Utodobadanasamosuseradoznalistranciodvažnoupuštaliuizlaske.

Natrgujestajaokipjunaka.VodiojeustanakusredišnjojGrčkojiboriose protiv Turaka koji su vladali otokom, ali uhvatili su ga i smaknulinabijanjemnakolac.Turcisunasredtrgapostavilinašiljenikolac i jadnogjunakanataknuli nanjega, golog.Kolacmu je vrlo sporoušaokroz anus inaposljetku prodro sve do usta; umirao je satima. Spomenik je navodnopodignut baš na mjestu gdje se to dogodilo. Kad su ga podigli, herojskibrončanikipvjerojatno je izgledaoimpresivno,alinakontolikihgodinanaudarumorskihvjetrova,prašineigalebljegizmeta,junakovecrtelicajedvasuserazabirale.Otočanivišenisunigledaliotrcanikip,aisamjunakkaodajeokrenuoleđasvijetu.

"Kad govorimo o mačkama", priznala je Sumire, "imam čudnovatuuspomenu na jednu mačku. Kad sam bila u drugom razredu, imali smoslatkusivutigrastumačkicu,šestmjesecistaru.Jednesamvečerisjedilanaverandiičitalakadjemačkapočelakaoludatrčatiokovelikogborauvrtu.Mačke to katkad rade. Ničeg nema, ali one odjednom stanu frktati,nakostriješese,izvijuleđa,dignurepizauzmupoložajzanapad.

Mačkasetakorazdražiladanijeniprimijetilakakojegledamsverande.Bio je to tako neobičan prizor da sam odložila knjigu i netremicepromatrala. Mački nije dodijala njezina samotnička igra. Zapravo, kako jevrijemeprolazilo,tojeodlučnijapostajala.Kaodajeopsjednuta."

Sumirejeotpilagutljajvodeipočeškalasepouhu."Štosamduljegledala,višemebilostrah.Mačka jevidjelaneštošto ja

nisam,aštogodtobilo,dovodilo ju jedo ludila.Nakraju jemačka jurila ijurila oko drveta nevjerojatnom brzinom, kao tigar koji se u dječjoj pričiotopiumaslac.Aonda,kadjevećtrčalasatima,mačkajeodjednomskočilanastabloiuzveralaseukrošnju.Vidjelasamjojsićušnunjuškicukakovirivisokomeđugranjem.

Glasnosamjezazvalasverande,alinijemečula.Napokonjesuncezašloipočeojepuhatihladnikasnojesenjivjetar.Sjedilasamnaverandiičekaladamačkasiđesdrveta.Bilajetopitoma

mačkaimislilasam,akodovoljnodugobudemsjedilaičekala,svremenomćesići.Alinijesišla.Nisamječakčulanidamijauče.Padaojesvegušćimrak.Uplašilasamseiispričalatosvojima.

'Nebrinise',reklisumi,'pustijesamonamiruiveććeonasićisdrveta'.Ali,mačkasenikadnijevratila."

"Kako tomisliš, nikad se nije vratila?" upitala je Miu. "Jednostavno jenestala. Kaoda je isparila. Svi sumi govorili da jemačka sigurnoponoći

sišlasdrvetainekamoodlutala.Mačkeseuzbudeipopnusenavisokodrvo,aonda seuplašekad shvatekako su sevisokopopele ine žele sići.To seneprestanodogađa.Dajemačkajošnadrvetu,govorilisumi,mijaukalabikaoizbezumljenadapozoveupomoć.Alinisamtomoglaprogutati.Mislilasamkakosemačkagrčevitokandžamadržizagranu,nasmrtprestrašena,inemožemijaukati.

Kadsamsevratila iz škole, sjedilasamnaverandi,gledalabor i svakomalozvalamačkupoimenu.Nijebiloodgovora.Nakontjedandanaodustalasam.Voljelasamtumačkicuibilasamstrašnotužna.Kadgodsampogledalabor, prividala mi se jadna mala maca kako se, ukočena i mrtva, i daljegrčevitodržizagranu.Mačkakojanikadnikamonijeotišla,negojeuginulaodgladiisasušilasevisokogorenadrvetu."SumirejepogledalaMiu.

"Više nikad nisam imala mačku. I dalje volim mačke, ali tada samodlučiladaćemita jadnamačkicakojasepopelanadrvoinikadvišenijesišlabitiprvaizadnja.Nisammoglazaboravititumačkicuizavoljetidrugu."

"O tome smo razgovarale u kafiću toga poslijepodneva", rekla je Miu."Mislila samdami samopričabezazleneuspomene, ali sad, sadmi se svečiniznačajnim.Moždamisetosamočini."

Miuseokrenulaipogledalakrozprozor.Povjetarackojijepuhaosmorazanjihaojenabranezavjese.Dokjegledalautamuizaprozora,usobikaodajezavladalajošdubljatišina.

"Smijemli janeštopitati?Žaomi jeakoizgledakaodamijenjamtemu,alitomemuči",rekaosam."ReklistedajeSumirenestala,kaodajeisparila,akosetočnosjećam.Priječetiridana.Ivisteotišlinapoliciju.Jelitako?"

Miujekimnula."Zašto ste pozvali mene umjesto da stupite u kontakt sa Sumirinom

obitelji?""Pojmanemamšto joj sedogodilo.Abez ikakvihčvrstihdokazanisam

znala trebam li opterećivati njezine roditelje. Jedno vrijeme sam se zbogtogagrizlaiodlučiladaćupričekatidavidimštoćebiti."

PokušaosamzamislitiSumirinognaočitogocakakosevozitrajektomnaotok.Bilinjezinamaćeha,razumljivouzrujanazbograzvojadogađaja,došlasnjim?Kakavbitokrasancirkusbio.Aštosemenetiče,cirkusjevećpočeo.Kakojednastrankinjauopćemoženestatinatakomalomotokudaječetiridananemogunaći?"Alizaštostepozvalimene?"

Miu je skupila gole noge, prihvatila rub suknje prstima i povukla ganadolje."Vistejedininakogamoguračunati."

"Ali,uopćemenepoznajete.""Sumire vam je vjerovala više nego bilo kome drugome. Rekla je da

dubokorazmišljateostvarima,bezobziranatemu.""Bojimsedajetomišljenjemanjine."Miujestisnulaočiinasmiješilasetakodasujojseukutovimapojavile

sićušneboriće.Ustaosam,prišaojoj iuzeonjezinupraznučašu.Otišaosamukuhinju,

natočioučašuprstCourvoisieraivratioseusobu.Zahvalila mi je i primila čašu. Vrijeme je prolazilo, zavjese su tiho

lepršale.Povjetaracjemirisaonanekodrugomjesto."Želite li zbilja, zbilja saznati istinu?" upitala me Miu. Zvučala je

iscijeđeno,kaodajenapokondonijelateškuodluku.Podigao sam pogled i zagledao joj se u lice. "Ako išta mogu reći s

apsolutnomsigurnošću",rekaosam,"to jedanebihbioovdjedaneželimznatiistinu."

Miu je zaškiljila prema zavjesama. I naposljetku tiho rekla: "To sedogodilotenoći,nakonštosmoukafićurazgovaraleomačkama."

9

Nakonrazgovoraomačkamaštosugavodileukafićuu luci,Miu iSumirekupile su namirnice i vratile se u kućicu. Kao i obično, do večere su seodmarale.Sumiresezatvorilausvojusobuipisalanalaptopu.Miujeležalana kauču u dnevnoj sobi, s rukama iza glave, zatvorenih očiju, i slušalasnimkuJuliusaKatchenakakosviraBrahmsovebalade.Bilajetostaraploča,aliizvedbajebilaskladna,osjećajnaidubokodojmljiva.Nimalopreuzetna,alivrloizražajna."Smetatiglazba?"upitalajeMiuujednomčasuizavirilakrozvratauSumirinusobu.Vratasubilaširomotvorena.

"Brahmsminikadnesmeta",reklajeSumireiokrenulasepremaMiu.Miu je prvi put vidjela da se Sumire tako usredotočila na pisanje.

Stisnulajeustapoputživotinjekojavrebaplijen,apogledjojjebioodsutnijinoobično.

"Štopišeš?"upitalajujeMiu."NoviromanSputnika?"Napetost oko Sumirinih usta malo je popustila. "Ništa osobito. Samo

nekestvarikojesumipalenapamet,amoglebimijedandandobrodoći."Miu se vratilanakauč i ponovnoutonulauminijaturni svijet što ga je

glazba ocrtavala u poslijepodnevnom suncu; kako bi bilo krasno ovakolijepo svirati Brahmsa, razmišljala je. Prije sam uvijek imala problema sBrahmsovim manjim komadima, osobito s baladama, mislila je. Nikad senisamznalaprepustiti tomsvijetukapricioznih,nestalnihnijansi iuzdaha.No,sadbihmoralabitiustanjusviratiBrahmsaljepšenegoikad.AliMiujedobroznala:Ništanemogusvirati.Nikadviše.

U šest i trideset njih su dvije pripravile večeruu kuhinji i pojele je naverandi. Riblja juha začinjena aromatičnimbiljem, salata i kruh. Popile sumalo bijelog vina i poslije večere kavu. Gledale su kako ribarski brodzakreće oko punte otoka i ispisuje kratki bijeli luk dok uplovljava u luku.Ribarejesigurnokodkućečekalatoplavečera.

"Zbilja, kad odlazimo odavde?" upitala je Sumire dok je prala suđe."Voljelabihostatijošjedantjedan,alivišeodtoganesmijemsidopustiti",odgovorilajeMiupogledavšinazidnikalendar."Dajepomome,ostalabihovdjezauvijek."

"Da je po mome, i ja bih ostala", ozareno je rekla Sumire. "Ali štomožemo?Sveštojelijepokratkotraje."

Po već ustaljenom rasporedu, povukle su se svaka u svoju sobu prijedeset sati.Miu jenavuklabijelupamučnupidžamudugih rukava i zaspalačimjespustilaglavunajastuk.Aliubrzoseprobudila,kaodajujeprotreslolupanjevlastitasrca.Bacilajepoglednamalubudilicukrajkreveta;prošlojedvanaest i trideset.Usobi jebilomračnokaourogu,obavijenopotpunomtišinom.Naslutila jeda jenetko tu,krijese i susprežedah.Miu jenavuklaprekrivačdovratainaćulilauši.Srcejojjezaglušnotuklo,nadjačavajućisvedrugezvukove.Nijetobiosamoružansankojiseprelioujavu—netkojesasvimsigurnobiousobi.Pazećidaneproizvedeninajmanji šum,Miu jeposegnula rukom prema zavjesi i rastvorila je centimetar--dva. Blijedavodenastamjesečinakliznula jeusobu. Idaljepotpunonepomična,Miu jepolakoprešlapogledomposobi.

Kad su joj se oči priviknule na tamu, razabrala je obris nečega što sepostupno pomaljalo u kutu sobe. U sjeni ormara kraj vrata, u najdubljemmraku. Što god to bilo, šćućurilo se i smotalo u veliku loptu nalik velikoj,odavno zaboravljenoj poštanskoj torbi. Neka životinja? Veliki pas? Aliulaznasuvratazaključana,vratasobezatvorena.Pasnikakonijemogaoući.

Miu jenastavila tihodisati i netremicepromatrati obris.Usta su joj seosušila i osjećala je blagi miris konjaka što ga je popila prije spavanja.Ponovnojeposegnularukompremazavjesamaijošihmalorastvoriladausobuuđevišemjesečine.Polako,kaodarasplićezamršenikonac,razabiralaje oblik crne nakupine na podu. Nalikovala je na nečije tijelo. Naprijed jevisjela kosa, dvije su se mršave noge savile pod oštrim kutom. Netko jesjedionapodu, sklupčan, s glavommeđukoljenima, zgurenkaoda se želizaštititiodnečegaštoćepastisneba.

Bila je to Sumire.U svojoj staroj plavojpidžami, skvrčila se kaokukacizmeđu vrata i ormara. Nije se micala. Nije čak ni disala, koliko je Miuvidjela.

Miujeodahnulasolakšanjem.Ališto,zaimesvijeta,Sumireraditamo?Miusetihouspravilaukrevetuiupalila lampu.Žutojesvjetlooblilocijelusobu,aliSumiresenijepomaklanicentimetar.

Kaodanijeniprimijetiladasesvjetloupalilo."Štosedogodilo?"viknulajeMiu.Najprijetiho,aondaglasnije.Nijebilo

odgovora.MiuinglaskaodanijedopiraodoSumire.Miujeustalaizkrevetaiprišlajoj.Hrapavitepihgrebaojujepobosimtabanima.

"Jesibolesna?"upitalajeMiuičučnulakrajSumire.Idaljenijebiloodgovora.Miu je primijetila da Sumire ima nešto u ustima. Ružičastu frotirsku

krpicukojajeuvijekvisjelaukupaonici.Miujujepokušalaizvući,aliSumire

ju ječvrstostezalazubima.Očisu jojbileotvorene,aliobnevidjele.Miu jeodustalaipoložilarukuSumirinarame.Sumirinajepidžamabilapotpunomokra.

"Skini pidžamu", rekla je Miu. "Tako se znojiš da ćeš se prehladiti."Sumirejeizgledalakaoobamrla,nitiještočula,nitividjela.MiujeodlučilasvućiSumiripidžamu;inačećesesmrznuti.Biojekolovoz,alinoćinaotokuznaju biti prohladne. Njih su se dvije svaki dan gole kupale i navikle suvidjeti jednadrugubezodjećepajeMiumislilakakoseSumirenećeljutitiakojeskine.

Pridržavajućijojtijelo,Miujeotkopčalapidžamuiuspjelaskinutigornjidio.Ondadonji.Sumirinoukočenotijelopostupnoseopuštaloinaposljetkusasvimklonulo.Miujojjeizvadilakrpicuizusta.Bilajemokraodsline.Nakrpicijeostaosavršeniotisakzubi.IspodpidžameSumirenijenosilagaćice.Miujedohvatilaručnikiobrisalajojznojstijela.Najprijeleđa,ondapazuhe,potom grudi. Obrisala joj je trbuh, a onda vrlo brzo prešla dio tijela odstrukadobedara.Sumire,mlitava ipotuljena,nijepružalaotpor.Djelovalajekaobezsvijesti,premdajojjeMiuuočimanaziralatračakrazumijevanja.

Miu još nikad nije dodirnula Sumirino golo tijelo. Koža joj je bilazategnuta,glatkakaoudjeteta.Podižućije,MiujeustanovilakakojeSumiremnogo teža nego što je mislila i vonja na znoj. Brišući s nje znoj, Miu jeponovno čula vlastito srce kako joj udara u grudima. U ustima joj seskupljalaslinaimoralajeneprestanogutatiigutati.

Okupana mjesečinom, Sumire se presijavala poput drevne keramike.Grudi su joj bilemale ali skladne, s lijepo oblikovanimbradavicama. Crnestidne dlačice,mokre od znoja, svjetlucale su kao trava posuta jutarnjomrosom. Klonulo, golo tijelo uvelike se razlikovalo od tijela što ga je Miugledalapodjarkimsuncemnaplaži.Unjezinususetijelumiješalielementidjevojaštva i propupala zrelost koju je nemušto silom rastvarao bolni tokvremena.

Miu se činilodazavirujeu tuđe tajne,uneštozabranjenoštone smijevidjeti. Odvraćala je pogled s gole puti dok je i dalje brisala znoj saSumirinog tijela i cijelo vrijeme u mislima svirala Bachov komad koji jenaučilanapametkaodijete.OdmaknulajeznojnešiškeštosusezalijepilezaSumirino znojno čelo. Znoj je natopio čak i unutrašnjost Sumirinihmalihušiju.

MiujeosjetilakakojojseSumirinarukatihoovijaokotijela.Sumirindahokrznuojojjevrat."Dobrosi?"upitalajeMiu.

Sumirenijeodgovorila.AlirukajojsečvršćestegnulaokoMiuinatijela.Napola jenoseći,Miu ju jeodveladosvojegkreveta.Polegla ju je ipokrila

plahtom.Sumire je ležalanepomično i sklopilaoči.Miu ju jenekovrijemepromatrala,aliSumirenijepomaklanijedanmišić.Kaodajezaspala.Miujeotišla u kuhinju i popila nekoliko čaša mineralne vode. Nekoliko je putadubokoudahnulaiuspjelasesmiriti.Srcejojjeprestalolupati,premdasujegrudi još boljele od napetosti posljednjih nekoliko trenutaka. Na sve sespustila zagušljiva tišina. Ni glasa niotkuda, čak ni laveža pasa. Ni šumavalova,nifijukavjetra.Zaštojesvetakomrtvačkitiho?,pitalaseMiu.

OtišlajeukupaonicuibacilaSumirinuznojnupidžamu,ručnikkojimjuje obrisala i krpicu s otiscima zubi u košaru za prljavo rublje. Umila se ipotomzagledalausvojodrazuzrcalu.Otkakosudošlinaotok,nijeobojilakosupasesadbijeljelakaonetomnapadalisnijeg.

Kad se Miu vratila u svoju sobu, Sumire je otvorila oči. Iako ih jeprekrivalatanka,prozirnakoprena,vratiosetračaksvijesti.Sumirejeležalapokrivenadoramena.

"Oprosti.Ovometuitamoznauhvatiti",promuklojerekla.Miu jesjelanarubkreveta,nasmiješilase i rukomdodirnulaSumirinu

još vlažnu kosu. "Trebala bi se propisno istuširati. Bila si u goloj vodi odznoja."

"Hvala",reklajeSumiri."Hoćusamoležati."Miu je kimnula i dodala Sumire čisti ručnik, izvadila iz komode svoju

čistu pidžamu i stavila je na krevet kraj Sumire. "Možeš ovo obući.Vjerojatnonemašjošjednučistupidžamu."

"Mogunoćasovdjespavati?"upitalajeSumire."Uredu.Samotispavaj.Jaćuspavatiutvomkrevetu.""Mojkrevet jepromočenodznoja", rekla jeSumire. "Plahte,posteljina,

sve. I ne želim biti sama.Nemojme tu ostaviti. Hoćeš spavati krajmene?Samoovunoć.Neželimvišeimatimore."

Miujerazmislilaikimnulaglavom."Ali,prvoobucipidžamu.Ipakminebi bilo ugodno da krajmene leži netko gol— posebno u ovako tijesnomkrevetu."

Sumiresepolakopridiglaizbacilasasebepokrivač.Ustalaje,jošgola,iuzelaMiuinupidžamu.Prignulaseinajprijenavukladonjidio,potomgornji.Potrajalo je dok je zakopčala sve gumbe. Prsti je nisu slušali.Miu joj nijepomagala, samo je sjedila i gledala. Sumire je tako pažljivo zakopčavalapidžamudajetoMiupodsjetilonagotovovjerskiobred.Podmjesečinomsujojbradavicedjelovaleneobičnonapeto.

Lakojemogućedajedjevica,odjednomjepomislilaMiu.Kad je obukla svilenu pidžamu, Sumire je ponovno legla u krevet, na

jednustranu.Miujeleglakrajnjeiosjetilajakmirisznoja.

"Mogulite",počelajeSumire,"malodržatiuzagrljaju?""Držatime?""Da."DokseMiupitalakakodanatoodgovori,Sumirejujeuhvatilazaruku.

Dlan joj je još bio znojan, topao i mekan. Zatim ju je obujmila objemarukama.SumirinesusegrudipritisnuleuzMiu,maloiznadtrbuha.SumirejepriljubilaobrazMiuizmeđugrudi.Dugosuostaleutompoložaju.Sumirejejedvaprimjetnodrhtala.Sigurnoplače,pomislilajeMiu.Alinemožesveodjednomistrestiizsebe.

Miu je obgrlila Sumire oko ramena i privukla je bliže sebi. Ona je jošdijete,pomislilajeMiu.Usamljenaiuplašena,tražinečijutoplinu.

Kaoonamačkicakojasekandžamadržalazaborovugranu.Sumire semalo izvukla prema gore. Vršak nosa dodirnuo joj jeMiuin

vrat.Grudisuimsesljubile.Miujegutnula.Sumirinajojjerukaprešlaprekoleđa.

"Zbiljamisesviđaš",reklajeSumiretihimglasićem."Itisemenisviđaš",reklajeMiu.Nijeznalaštodrugodakaže.Abilajetoiistina.

SumirinisuprstipočeliotkopčavatigornjidioMiuinepidžame.Miujujepokušalazaustaviti,aliSumirenijeprestajala."Samomalo",reklajeSumire."Samomalo—molimte."

Miu je ležala i nije se opirala. Sumirini su prsti nježno pratili obrisMiuinihgrudi.SumirinnosblagosetrljaooMiuinvrat.SumirejedodirnulaMiuinu bradavicu, nježno je pogladila i stegnula s dva prsta. Prvo soklijevanjem,aondasmjelije.

Miujeprestalapričati.Podiglajepoglediupitnomepogledala.Obrazisujoj se lagano zarumenjeli. "Moram vam nešto objasniti. Prije mnogovremenadoživjelasamneštovrloneobičnoikosamijepotpunoposijedjela.Prekonoći,potpuno.Odondabojimkosu.Sumire jeznaladase farbam,akakomisenijestimdalognjavitikadsmodošlinaotok, jednostavnosamodustala.Ionakomenitkoovdjenepoznapanijevažno.Ali,kadsamčuladadolazite, ponovno sam je obojila. Nisam htjela ostaviti loš prvi dojam." Utišinikojajenastupilaprotjecalojevrijeme.

"Nikad nisam imala homoseksualno iskustvo niti sam kad mislila daimamtakvesklonosti.Aliako je toSumiredoistaželjela,zaključilasamdajojmoguizaćiususret.Baremmisenijegadilo.

Dok sam to radila saSumire, to jest.Takoda senisamopiralakadmepočelapipatipocijelomtijelu,nitikadmijegurnulajezikuusta.Bilomiječudno,alipokušalasamsenatonaviknuti.Pustilasamjedaradištohoće.Sviđa mi se Sumire i ako je to može usrećiti, što god je radila, nije mi

smetalo.Alitijeloiumdvijesuraznestvari.DiomenebiojesretanštomeSumire

miluje s toliko ljubavi. Ali koliko god dami je um bio sretan, tijelomi seopiralo.Mojetijelonijejojsehtjelopodati.Srceiglavasumisezagrijali,aliostatakmeneostaojetvrdisuhpoputkamena.Žalosno,alitunisammoglaništa. Naravno da je Sumire to primijetila. Njoj se tijelo zažarilo i laganoovlažilo,ajanisamodgovarala.

Reklasamjojštoosjećam.'Neodbacujemte',reklasam,'alijednostavnone mogu ovo raditi'. Otkako mi se ono dogodilo, prije četrnaest godina,nisam se tjelesnomogla predati apsolutno nikome na ovom svijetu. To jeizvanmojemoći,odlučenonegdjedrugdje.

Reklasamjojdaakoištamoguučiniti,znate,rukamailiustima,hoću.Ali,onanijetohtjela.Tosamislutila.

Poljubilameučeloirekladajojježao.'Sviđašmise,tojesve',reklaje.'Tolikosamsezbogtogagrizladasammoralaprobati.''Itisemenisviđaš',reklasamSumire.'Zatosenemojvišegristi.Idalježelimdasitusamnom.'

Kao da je popustila brana, Sumire je u beskraj jecala u jastuk. Dok jeplakala,gladilasamjepogolimleđima,odramenadostruka,ipodprstimajojosjećalakosti.Htjelasamplakatisnjom,alinisammogla.

Aondami jesinulo.Nasdvijesmomoždasjajnisuputnici,alinakoncunismo ništa do osamljene grude metala, svaka u svojoj zasebnoj orbiti.Izdaleka izgledajukaoprekrasnezvijezderepatice,ali svakaodnjih tek jezatvorukojemsmozaključaneisame,naputunikamo.Kadseputanjenašihdvaju satelita slučajno ukrižaju, možemo biti zajedno. Možda čak jednadrugojotvoriti srce.Ali samonaprekratak tren.Većusljedećemtrenutkunaćićemoseupotpunojsamoći.Svedoknesagorimoipostanemoništa.

Kadsedositanaplakala,Sumire jeustala,podiglapidžamukoja jepalanapodiobuklase",reklajeMiu."Reklajedaželibitisamaidaideusvojusobu.'Nemojprevišerazmišljatiosvemu',kazalasamjoj.'Sutrajenovidan,svećeseriješitiidoćinasvojekaoiuvijek.Vidjetćeš.''Valjdahoće',reklajeSumire.Nagnulasepremameni ipriljubilasvojobrazuzmoj.Obraz joj jebiomokaritopao.Neštomiješapnulauuho,činimise.Alitakotihodaneznamtočnošto.Baškadsamjehtjelaupitatištojerekla,većseokrenulaiodmaknula.

Sumirejeobrisalasuzeručnikomiizašlaizsobe.Vratasusezatvorila,ajasamsezavuklapodpokrivačisklopilaoči.Nakonsvegaštosamdoživjelapretpostavljalasamdaćemibititeškozaspati,alizadivnočudo,ubrzosamutonulausan.

Kadsamseprobudilasljedećejutrousedam,Sumirevišenijebilaukući.

Moždaseprobudilaprijemene—ilimoždauopćenijespavala—pajesamaotišlanaplažu.Vjerojatno ježeljelanekovrijemebiti sama.Čudilomeštonijeostavilaporuku,aliuzevšiuobzirštosedogodiloprošlenoći,pomislilasamkakojevjerojatnojošpriličnozbunjenaiuzrujana.

Oprala sam rublje, objesila njezinu posteljinu da se suši i sjela naverandu s knjigom da je pričekam. Prošlo je cijelo jutro, a Sumire se nijepojavila. Zabrinula sam se, pa sam pregledala njezinu sobu premda samznaladanesmijem.Bojalasamsedajemoždaotišlasotoka.Aliputnetorbesujojjošstajaleotvorene,putovnicajošutorbici,aukutusobesušilisusekostimzakupanjeičarape.Nastolujeležaorazbacansitniš,papirzapisanjeisvežanjključeva.Jedanodključevabiojeodulaznihvratakućice.

Svemijetobiločudno.Naime,kadgodsmoišlenaplažu,uvijeksmozapješačenje preko brda navlačile čvrste tenisice na noge i majice prekokupaćihkostima.Uplatnenojtorbinosilesmoručnikeimineralnuvodu.Aliona je sve ostavila u sobi— torbu, cipele, kupaći kostim. Nedostajali susamopar jeftinih sandala koje je kupila na otoku i tanka svilena pidžamakoju sam joj posudila. Čak i da je naumila samo prošetati okolicom, takoodjevenavaljdanebiotišladalekoodkuće,ne?

Poslijepodne sam je krenula potražiti. Nekoliko sam puta obišla okokućice,otišlanaplažu,potomhodalagore--doljeulicamagradićainapokonse vratila kući. Nigdje nisam našla Sumire. Sunce je zašlo i pala je noć.Podigaosevjetar.Cijelunoćslušalasamšumvalova.

Budiome svaki, i najmanji zvuk.Ostavila samulazna vrata otključana.Svanula je zora, a Sumire se još nije pojavila. Krevet joj je bio nedirnut,kakavsamostavila.Stogasamotišlaumjesnupolicijskupostajuuluci.

Sve sam objasnila policajcu koji je govorio engleski. 'Djevojka koja jedoputovalasamnomjenestala',reklasammu,'inijesevratilakućivećdvijenoći.'Nijemeozbiljnoshvatio.'Vašaćeseprijateljicavratiti',rekaoje.'Toseneprestano događa. Svi se ovdje malo opuste. Ljeto je, mladi su, što dačovjekočekuje?'Sutradansamponovnootišlaupolicijskupostajuiovajputsumi obratilimalo više pozornosti. Ne da su pokazali ikakvu namjeru daištapoduzmu.Telefonirala sam japanskoj ambasadiuAteni i objasnila imsituaciju.Srećom,čovjekskojimsamrazgovaralabiojevrloljubazan.Rekaojeneštoodrješitonagrčkomšefupolicijepasunapokonpokrenuliistragu.

Alinisuimalinikakvihtragova.Policajcisuispitaliljudeuluciiokonašekućice,alinitkonijevidioSumire.Nikapetantrajektaničovjekkojiprodajekarte za trajekt nisu se sjećali da se u posljednjih nekoliko dana na brodukrcala mlada Japanka. Sumire mora da je još na otoku. Osim toga, nijeimalaninovcazakartu.Naovakomalomotokunetkobisigurnoprimijetio

mladu Japanku koja luta uokolo u pidžami. Policija je ispitala njemačkibračniparkojisetojutrokupaonaplaži.NisuvidjelinikakvuJapanku,ninaplažininaputudoplaže.Napolicijisumiobećalidaćeidaljepoduzimatisveštojeunjihovojmoćiimislimdajesu.Alivrijemejeprolazilo,aistragasenijepomaknulasmjesta."

Miujedubokoudahnulainapolaprekrila licerukama."Preostalomi jesamodavamtelefoniramuTokioizamolimvasdadođete.Većsamgotovosišlasuma."

Zamislio sam Sumire kako sama tumara stjenovitim brdima u tankojsvilenojpidžamiisandalamazaplažu.

"Kojejebojebilapidžama?"upitaosam."Kakveboje?"reklajeMiu,sumnjičavaizraza."PidžamakojujeSumirenosilakadjenestala.""Koje je boje bila pidžama? Nisam sigurna. Kupila sam je u Milanu i

nisamjenikadnosila.Pastelne.Moždasvijetlozelene.Bilajevrlotanka,bezdžepova."

"Htio bih da ponovno nazovete ambasadu u Ateni i zamolite ih danekoga pošalju ovamo. Inzistirajte na tome. A onda zahtijevajte daambasadastupiukontaktsaSumirinimroditeljima.Bitće imteško,alinemožetetovišeodnjihtajiti."

Miujekratkokimnula."Sumire zna biti ekscentrična, kao što vam je poznato", rekao sam "i

katkad radi ludosti. Ali ne bi nestala na četiri dana bez riječi. Nije takoneodgovorna.Nebinestalaosimakonemaza to jakodobarrazlog.Kakavrazlog,neznam,alisigurnojeozbiljan.Moždajepalanegdjeubunaričekada je netko spasi.Možda su je oteli. Kolikomi znamo,možda su je ubili inegdje zakopali. Mlada djevojka koja luta usred noći u pidžami— sve jemoguće.Usvakomslučaju,moramosmislitiplan.Aliprvoćemoprespavati.Sutraćebitidugačakdan."

"Mislitedasemožda...Sumire...ubila?"upitaMiu."Ne možemo ni to isključiti. Ali ostavila bi poruku. Ne bi za sobom

pustilatakavneredivasdaskupljatekrhotine.Sviđalistejojseiznamdabipazilanavašeosjećaje."

Miumenekovrijemepromatralaprekriženihruku."Zbiljatakomislite?"Kimnuosamglavom."Apsolutno.Onajetakva.""Hvala.Tosamnajvišeželjelačuti."MiumeodvelauSumirinusobu.Golaibezukrasa,jednostavnamesoba

podsjećala na veliku kocku. U njoj je bio mali drveni krevet, pisaći stol,ormarikomoda.Krajstolajestajaocrvenikovčegsrednjeveličine.Otvoren

prozor gledao je prema brdima iza kuće. Na stolu je stajao potpuno noviMacintosh PowerBook. "Pospremila sam njezine stvari tako da možeteovdje spavati." Kad sam ostao sam, odjednommi se prispavalo. Bližila seponoć.Skinuosamseizavukaopodpokrivač,alinisammogaozaspati.Jošmaloprije, pomislio sam, u ovom je krevetu spavala Sumire. Uzbuđenjedugogputajošmiserazlijegalotijelom.

Pričinilomisekaodasamnaputovanjukojemnemakraja.UkrevetusamrazmotriosveštomijeMiuispričala,umislimabilježeći

važne pojedinosti. Ali, mozak mi nije radio. Nisam mogao sustavnorazmišljati.Ostavitćutozasutra,zaključiosam.Izčistamira,umislimamisepojavilaslikaSumirinajezikauMiuinimustima.Okanisetoga,nagovaraosamsvojuglavu. I toostavi zasutra.Ali izgledidaćesutrabitiboljenegodanasbili su,nažalost,neznatni. Sumornemislinikamonevode, zaključiosamisklopiooči.Ubrzosamutonuouduboksan.

10

Kadsamseprobudio,Miujepostavljalastolzadoručaknaverandi.Bilojeosamitridesetinovonovcatosuncepreplavilojesvijetsvjetlom.

Miuijasjelismonaveranduizajednodoručkovali,zagledaniusvjetlucavomore. Jeli smo tost i jaja i pili kavu.Dvije bijele ptice plovile su zrakom sbrdapremaobali.Negdjeublizinisviraojeradio,čuoseglasspikerakakobrzogovoridokčitavijestinagrčkom.

U glavi mi je vladala čudna tupost, kao da još trpim posljediceprekooceanskogleta.Nisammogaoodreditigranicuizmeđuzbiljeionogštosamoizgledakaozbilja.Biosamtu,namalomgrčkomotoku,ijeozastoloms lijepom zrelom ženom koju sam upoznao samo dan ranije. Ta je ženavoljelaSumire.Alinijepremanjojosjećalanikakvuseksualnuželju.Sumirejevoljela tuženu iželjela je. JasamvolioSumire iosjećaoseksualnuželjupremanjoj. Sumiri sam se ja sviđao, ali nijeme voljela i nije premameniosjećala nikakvu želju. Ja sam osjećao seksualnu želju prema ženi koja ćeostati anonimna. Ali nisam je volio. Sve je to bilo složeno kao u kakvojegzistencijalističkoj drami. Sve je završavalo u slijepoj ulici, nigdjealternative.ASumirejeizašlaspozornicedesno.

Miumijedolilakaveušalicu.Zahvaliosamjoj."VamasesviđaSumire,jelitako?"upitalameMiu."Mislim,kaožena.Laganosamkimnuoglavomdoksammazaomaslacnatost.Maslacjebio

tvrdihladanpamijetrebalodostavremenadagarazmažem.Podigaosampogledidodao,"Naravno,tonijestvarizbora.

Jednostavnosedogodilo."Nastavilismošutkedoručkovati.Vijestinaradijusuzavršileizasvirala

jegrčkaglazba.Podigaosevjetarizatresaobugenvilije.Akosepažljivogledalo,napučinisuserazaznavalebijelekapicepjene

navalovima."Temeljitosamosvemurazmislilaimislimdabihtrebalaodmahotićiu

Atenu", rekla je Miu guleći naranču. "Sumnjam da se može bogzna štoobavitiprekotelefonapajeboljedaodemravnouambasaduirazgovaramsnjima licemu lice.Moždaćenetko izambasadepristatidadođeovamosamnom, ili ćumožda pričekati Sumirine roditelje da stignu u Atenu pa sevratiti ovamo snjima.U svakomslučaju, voljelabihdaostaneteovdje što

dužemožete.Moždasejaveizpolicije,auvijekpostojiimogućnostdaseSumirevrati.

Hoćetelimitoučiniti?"Naravno,odgovoriosam."Ponovnoćuskočitidopolicijskepostajedaprovjerimkakoideistraga,a

ondaćuunajmitibarkudameodvezenaRodos.DoAteneinatragimaseštoputovati pa ću najvjerojatnije uzeti hotelsku sobu i ostati tamo nekolikodana."

Kimnuosam.Miu jeogulilanaranču ipažljivo jeobrisalaubrusom. "Jeste liupoznali

Sumirineroditelje?"Ne,rekaosam.Miujeuzdahnulakaodavjetarpušenarubusvijeta."Pitamsekakoću

imovoobjasniti."Shvaćaosamnjezinutjeskobu.Kakoobjasnitineobjašnjivo?Miu i ja sišli smo do luke. Nosila je malu putnu torbu s rezervnom

odjećom, a na sebi je imala kožne cipele s visokom petom i torbu MileSchb'nprekoramena.Stalismokodpolicijskepostaje.ReklismoimdasamjaMiuin rođak koji se slučajno našao u ovim krajevima.Nisu bili ni blizurješenja."Ali,nemaproblema",vedrosurekli."Smiriteživce.Pogledajteokosebe. Ovo je miran otok. Ima tu prekršaja, naravno — ljubavne svađe,pijanstva, politički sukobi. Naposljetku, imamo posla s ljudima, a ljudi susvudaisti.Alisvesutositne,domaćetrzavice.Uposljednjihpetnaestgodinanijesedesilodanaotokustradanekistranac."

Vjerojatno su govorili istinu. Ali, kad je trebalo objasniti Sumirinnestanak,nisuznalištoreći.

"Na sjevernoj obali otoka ima velika špilja u vapnenačkoj stijeni",natuknuojepolicajac."Akojezalutalaušpilju,moždaneznaizaći.

Unutrajekaoulabirintu.Alitovamjejako,jakodaleko.Curanijemoglatakodalekootpješačiti."

Moždaseutopila?,upitaosam.Policajci suzatresliglavama.Uovimkrajevimanema jakihstruja, rekli

su.Avrijeme jeprošli tjedanbilovedro,moremirno.Ribarisvakidan iduvansbarkamai,dasedjevojkautopila,netkoodnjihpronašaobitijelo.

"A što je s bunarima?" upitao sam. "Nije li mogla pasti u neki dubokibunardokjelunjalauokolo?"

Sef policije zavrtio je glavom. "Na otoku nema bunara. Imamomnogoprirodnihizvorapanemapotrebezabunarima.Osimtoga,kopatibunarnaovomtvrdomstijenjuteškojekaovrag."

Kadsmo izašli izpolicijskepostaje, rekaosamMiukakoželimotićidoplaženakojojsuseonaiSumirekupale,akojemogućeujutro.

Kupila jenakioskupojednostavljenukartuotokaipokazalamiput;doplažetreba45minutahodasamoujednomsmjeru,upozorilame,papaziteda obučete otporne cipele. Otišla je do luke i, mješavinom francuskog iengleskog,učasobavilapregovoreskapetanommalogbroda-taksijakojićejeodvestinaRodos."Dabarsvesretnosvrši",rekla jeMiudokjeodlazila.Ali, njezine su oči govorile nešto drugo. Znala je da su stvari rijetko takojednostavne. A to sam znao i ja. Brodski je motor zabrundao, a ona jepridržalašešir lijevomrukom idomahnulamidesnom.Doksebrodgubiona pučini, osjećao sam se kao dami unutra nedostaju dijelovi. Neko samvrijeme tumaraopo luci i udućanu sa suvenirimakupio sunčanenaočale.Potomsamsestrmimstubamauspeonatragukućicu.

Kakosesunceuzdizalonanebu,žegajejačala.Navukaosamkupaćegaćei pamučnu košulju kratkih rukava, opremio se sunčanim naočalama itenisicama za trčanje te se uputio strmom brdskom stazom prema plaži.Ubrzosampožalioštonisamponioišešir,aliodlučiosamhrabronastavitidalje.

Savladavajućiuzbrdicu,ubrzosamožednio.Zastaosam,otpiomalovodeinamazaoliceirukelosionomzasunčanjekojimijeMiuposudila.Cestasebijeljela od prašine što se kovitlala zrakom kad god je zapuhao vjetar.Povremenosamsusretaoseljanekoji sunapovezuvodilimagarce.Glasnosume pozdravljali: "Kalimera!"—Odvraćao sam istim riječima. Zaključiosam da tako valjda treba. Obronci su bili obrasli niskim čvornovatimstablima.Kozeiovceprtilesuseoporimkršem,mrzovoljnaizraza.Zvoncaokovratatihosuimisuhoparnozveckala.Pastirištosučuvalistadabilisuilidjecailistarci.Doksamprolazio,navirivalisusenamenekrajičkomoka,aondanapolapodizalirukeunekojvrstiznaka.Ijasamtakopodizaorukunapozdrav.Sumirenijemoglaovudaproćineopaženo.Nijeseimalakamosakritiinetkobijesigurnovidio.

Naplažinijebiloniživeduše.Skinuosamkošuljuikupaćegaćicetesegol bacio umore. Voda je bila kristalnobistra i ugodna. Vidjelo se sve dokamenčića na dnu. Na ulazu u zaljev usidrila se jahta smotanih jedara, avisokisejarbolnjihaoamo-tamopoputgolemogmetronoma.Napalubinijebilo nikoga. Za svakim valom koji se povlačio kotrljali su se bezbrojnikamenčićikojisunehajnošušketali.Kadsamseokupao, legaosam, idaljegol,narasprostrtiručnikizagledaoseuvisoko,jasnomodronebo.

Nad otočićem su kružili galebovi tražeći ribu. Na nebu nije bilo nioblačka.Drijemaosammoždapolasata,azatovrijemenitkonijedošaona

plažu.Ubrzojezavladalaneobičnatišina.Taplažabilajemalopremirnadačovjek bude sam,malo previše lijepa. Tjeralame damislim o određenomnačinu umiranja. Obukao sam se i otpješačio brdskom stazom natrag dokućice.Zega jepekla još jačenoprije.Mehaničkipodižućinoguzanogom,pokušaosamzamislitiočemusuSumireiMiurazgovaraledoksuzajednoprolazileovimputem.

SasvimjemogućedajeSumirerazmišljalaoseksualnojželjikojuosjeća.Baškaoštosamjarazmišljaoovlastitojseksualnojželjikadsambiosnjom.Točno samznaokako joj jebilo. Sumire je zamišljalaMiugolukraj sebe inajviše od svega je priželjkivala da je stegne u zagrljaj. Ispunjalo ju jeočekivanje,pomiješanosmnogimosjećajima—uzbuđenjem,rezignacijom,oklijevanjem,zbunjenošću,strahom—kojisujenaglopreplavljivali,aondasplašnjavali.Ujednomsičasuoptimističan,avećusljedećembolnosvjestanrazdornečinjenicedaćesveotićikvragu.Inakrajuuvijekode.

Popeosamsenavrhbrda,staodauhvatimzrakaipopijemmalovodeteseuputionizbrdo.Baškadsamspaziokrovkućice,sjetiosamsekakomijeMiurekladajeSumiregrozničavopisalausvojojsobikadsustiglenaotok.Štojepisala?Miuminištavišenijerekla,ajanisaminzistirao.Mogućeje—sasvimmoguće—da seuonome što je Sumirepisala krije ključ rješenja.Naljutiosamsenasamogsebeštosenisamprijetogasjetio.

Kadsamsevratioukućicu,ušaosamuSumirinusobu,uključionjezinkompjuter i ušao u memoriju. Ništa baš nije obećavalo. Bio je tu popistroškovaputovanjapoEuropi,adrese,rasporedi.SamiposlovnidokumentipovezanisMiuinomtvrtkom.Nitraganečemosobnom.Provjeriosampopisdokumenatanakojima jeposljednje radila—ništa.Vjerojatnonije željelada itko čita što je napisala, pa je izbrisala cijeli fajl. Što znači da je svojeosobne fajlove spremila na neku disketu.Malo je vjerojatno da je disketuponijela sa sobomkad jenestala; svakako,napidžaminije imalanijednogdžepa.

Prekopaosamladicepisaćegstola.Našaosamnekolikodisketa,alitosusvebilekopijehard-diskailifajlovipovezanisposlom.

Ponovno ništa što obećava. Sjeo sam za stol i razmislio. Da sam jaSumire, gdje bih je stavio? Soba je mala; nema mnogo dobrih skrovišta.Sumirejevrlopažljivobiralatkosmiječitationoštonapiše.

Naravno—crvenikovčeg.Samosetousobimožezaključati.Njezinnovikovčegbiojetakolagandasammisliodajeprazan;zatresaosamga,alinijese čuo nikakav zvuk. Ipak, brava sa šifrom od četiri znamenke bila jezaključana.Pokušao samnekolikokombinacijabrojeva zakoje sammislioda bi ih Sumire mogla upotrijebiti— njezin rođendan, adresa, telefonski

broj,poštanskibroj—alini jednanije funkcionirala.Ništačudno, jerbrojkojijetakolakopogoditinijeodosobitekoristikaošifra.Tomorabitibrojkojiselakopamti,alinemavezenisačimosobnim.Dugosamrazmišljao,aondami je sinulo.Unio sampoštanski brojKunitačija—drugim riječima,mojpoštanskibroj:0425.Bravicaješkljocnulaiotvorilase.

Uunutrašnjemdžepukovčegastajalajecrnaplatnenatorbica.Otvorio sam patentni zatvarač i pronašaomali zeleni dnevnik i jednu

disketu.Najprijesamotvoriodnevnik.Bio je ispisannjezinimuobičajenimrukopisom.Ništami nije posebno upadalo u oči. Bili su to samopodaci omjestima na koja su išle. Koga su vidjele. Imena hotela. Cijene benzina.Jelovnici večera. Vrste vina i kakva su okusa bile. Uglavnom samo popis.Mnogesustraniceostaleprazne.

PisanjednevnikaočitonijebilaSumirinajačastrana.Disketa nije imala imena. Na etiketi je stajao samo datum, ispisan

Sumirinimprepoznatljivimrukopisom.Kolovoz19**.Ubaciosamdisketuukompjutor i otvorio je. Pokazalo se da sadrži dva dokumenta. Nijedan odnjihnijeimaoime.ZvalisusejednostavnoDokument1iDokument2.

Prijenoštosamihotvorio,polakosamseogledaoposobi.UormarujevisioSumirinkaput.Vidiosamnjezinumaskuzaplivanje,talijanskirječnik,putovnicu. U ladici stola bile su njezina kemijska i tehnička olovka. Krozprozoriznadstolavidioseblagiobronakobrastaoniskimraslinjem.Pozidukuće preko puta hodala je crnamačka.Na golu, tijesnu sobicu spustila seposlijepodnevna tišina. Sklopio sam oči i u mislima začuo valove s pusteplaže ujutro. Ponovno sam otvorio oči i ovaj put pažljivo osluhnuo pravisvijet.Nisamčuoništa.

11

Dokument1

KADSTEVIDJELIDANEKOGAPOGODIMETAKANEMAKRVI?

Sudbiname dovela do zaključka— ad hoc zaključka,moramnapomenuti(postoje li drukčiji? zanimljivo pitanje, ali ostavit ću to za neku drugupriliku) — i evo me tu na otoku u Grčkoj. Na malom otoku čije imedonedavno nisam nikad čula. Sad je... malo poslije četiri ujutro. Naravno,vani je joštamno.Bezazlenekozeutonulesuumirankolektivnisan.Obrismaslinikadalekoupoljuhraniseokolnomtamom.Amjesecse,kaokakavsjetnisvećenik,odmaranadkrovomipružarukepremapustommoru.

Gdjegoddasam,ovojedobadanakojenajviševolim.Dobakojepripadasamomeni.Uskoroćesvanuti,ajasjedimovdjeipišem.

KaoBuda,rođenizmajčinogkuka(desnogililijevog,nemogusesjetiti),iskotrljatćesemladosunceinaviritiseprekorubabrda.AuvijekdiskretnaMiutihoćeseprobuditi.Ušestćemozajednoprireditijednostavandoručak,a poslije poći preko brda na našu uvijek krasnu plažu. Prije no što počneustaljeniraspored,hoćuzasukatirukaveiobavitineštoposla.

Osimnekolikopisama,dugonisampisalanešto isključivoza sebe. Ineznammogulisepouzdatiusebedaćuseizrazitionakokakoželim.Nedasam se ikad mogla sasvim pouzdati. Ipak, nekako sam uvijek osjećalanagonskupotrebudapišem.

Zašto? Zapravo, to je jednostavno. Da bih mogla o nečemu promisliti,moramtonajprijenapisati.

Takojejošoddjetinjstva.Kadnisamneštorazumjela,skupilasamriječirazbacaneokonoguiporedalaihurečenice.Akotonijepomoglo,ponovnosam ih razbacala pa složila drugim redom. Kad sam to ponovila nekolikoputa,moglasamrazmišljatikaoisviostaliljudi.Pisanjeminikadnijeteškopadalo.Drugasudjecaskupljalalijepekamenčićeiližireve,ajasampisala.Prirodno kao da dišem, zapisivala sam jednu rečenicu za drugom. Irazmišljalasam.

Nedvojbenomislitekako jezamenerasuđivanjedugotrajanproces, jermoram proći svaki korak ako želim o nečemu promisliti. A možda i ne

mislitetako.Aliupraksitozbiljaoduzimadostavremena.Tolikodasu,kadsamseupisalauosnovnuškolu,mislilidasamumnozaostala.Nisammogladržatikoraksdrugomdjecom.

Kad sam završila osnovnu školu, zbog toga sam se već osjećala bitnomanjeotuđeno.Dotadsamvećotkrilakakoukorakpratitisvijetokosebe.Ipak, sve dok nisam prekinula studij i raskinula sve veze sa službenimsvijetom,tajjejazumenipostojao—kaozmijaštosepritajilautravi.

Uvjetno, tema o kojoj pišem jest: u svakodnevnom životu služim sepisanjemdaotkrijemtkosam.

Točno?Negošto!

Dosadsamnapisalanevjerojatnekoličine.Pišemgotovosvakidan.Kaodastojimnagolemu travnjaku i sasvimsamakosimtravu,a trava

rastegotovoonakobrzokaostojekosim.Danaskosimovdje,sutraondje...Dokprođemcijelipašnjak,travanamjestuskojegsampočelavisokajekaoštojeibila.

AliotkakosamupoznalaMiu,jedvadasamištanapisala.Zašto?Teorijafikcija=transmisija,kojumijeK.objasnio,imasmisla.Najednoj

razini postoji u njoj zrno istine. Ali ne objašnjava sve. Moram malopojednostavitislijedmisli.

Pojednostaviti,pojednostaviti.KadsamupoznalaMiu,dogodilosetodasamprestalamisliti.(Dakako,ovdjeseslužimsvojomosobnomdefinicijomrazmišljanja.)Miu

i jabilesmoneprestanozajedno,kaožlicekojepriliježu jednaudrugu, isnjomkaodameneštonekamonosilo—namjestokojenemogudokučiti—isamosammislila,O.K.,prepustisestruji.

Drugim riječima, da joj se približim, morala sam dosta toga otresti iodbaciti. Čak mi je čin razmišljanja postao teretan. Mislim da je toobjašnjenje.Nekatravarastekolikohoće,bašmebriga,mislilasam.Izvalilasamsenaleđa,zagledanaunebo,ipromatralakakopahuljastioblaciputuju.Svojusudbinuprepustilasamoblacima.

Sebepredalaopojnommirisutrave,šaptuvjetra.Inakonnekogvremenanijemivišebilostalodorazlikeizmeđuonogštoznamionogštoneznamnikolikojecrnopodnoktom.

Ne,tonijetočno.Nijemibilostaloodprvogdana.Moramusvojojpričibitimalopreciznija.

Preciznost,preciznost.

Sadvidimda samseupisanjuuvijekpridržavala temeljnogpraviladapišem o stvarima kao da o njima ništa ne znam— a to uključuje i ono očemuneštoznamilimislimdaznam.Dasamnapočetkurekla,Joj,toznam,nećuvaljdasvojedragocjenovrijemegubitinapisanjeotome,spisanjemsenikad ne bih maknula s mrtve točke. Na primjer, ako o nekome mislim,Znamjatogtipa,netrebamtratitivrijemenarazmišljanjeonjemu,čitamgakao knjigu, izlažem se opasnosti izdaje (a to se odnosi i na vas). S naličjasvega o čemu mislimo da znamo apsolutno sve vreba jednaka količinanepoznatog.

Razumijevanjejesamozbrojnašihnesporazuma.

Međunama,takojashvaćamsvijet.Unajkraćimcrtama.Usvijetuukojemživimo,onoštoznamoionoštoneznamosijamskisu

blizanci,nerazdvojni,ustanjukonfuzije.Konfuzija,konfuzija.Tko doista može odrediti razliku izmeđumora i onog što se u njemu

odražava?Ilirazlikuizmeđukišekojalijeisamoće?Bez puno komplikacija, dakle, prestala sam razbijati glavu s razlikom

izmeđuznanjaineznanja.Tojetočkaizkojesamkrenula.Gadnomjestozapočetak,možda—alisvakometrebamakarprovizornaodskočnatočka,jelitako? Što sve služi tome da objasni kako dualizmi, kao što su tema i stil,objektisubjekt,uzrokiposljedica,ručnizglobiostatakmene,zamenevišenisu bili crno-bijeli parovi, nego nerazlučivi jedno od drugoga. Sve seprosulo po kuhinjskom podu. Sol, papar, brašno, škrob. I zamijesilo se ulijepukašu.

Zglobovinarukamaiostatakmene...Sjedećizakompjuterom,primijetilasam da sam se vratila staroj lošoj navici da pucketam prstima. Ružna senavikaosvetničkivratilakadsamprestalapušiti.

Prvo pucnem zglavcima pet prstiju desne ruke — puc, puc — ondazglavcima lijeve ruke. Nije da se hvalim, ali mogu tako glasno pucketatiprstimadazvučikaodaselomivrat.Uosnovnojsamškolibilašampionkapucketanjaprstima.Svisusedečkimoglisakritipredamnom.

Na fakultetu mi je K. vrlo nedvosmisleno dao do znanja da to nijevještinakojombihsebaštrebalaponositi.Kaddjevojkazađeunekegodine,nemožehodatiuokoloipucketatiprstima.Posebnonepreddrugima.InačećezavršitikaoLotteLenyauIzRusijesljubavlju.No,zaštomitonitkonikadprijenijerekao?Pokušalasamseodviknuti.Mislim,LotteLenyamisezbiljasviđa, ali ne tako jako da bih htjela biti ona. Ali kad sam prestala pušiti,

primijetila sam da, čim sjednempisati, nesvjesno opet pucketam prstima.Krc,puc,krc.

ImemijeBond.JamesBond.Dasevratimonomočemusamgovorila.Vrijemejeograničeno—nema

prostorazadigresije.ZaboraviteLotteLenyu.Žaomije,metafore—odohja.Kao što samveć rekla, u našoj nutrini ono što znamo i ono štone znamodijeli istu nastambu. Iz praktičnih razloga većina ljudi između njih podižezid.Toolakšavaživot.Ali jasamtajzidsrušila.Moralasam.Mrzimzidove.Jednostavno,takvasam.

Daseponovnoposlužimslikomsijamskihblizanaca,nijedaseoniuvijekdobro slažu. Ne trude se uvijek shvatiti jedan drugoga. Zapravo, češće jeupravo suprotno.Desnicane želi znati što radi ljevica— i obrnuto.Vladakaos,nakrajuzalutamo—ibezglavosestreskomsudaramosnečim.Tras.

Htjelabihrećidaljudimorajuskovatilukavustrategijuakoželedaonošto znaju i ono štone znaju žive zajednoumiru.A ta je strategija—aha,pogodili ste!— razmišljanje. Moramo se čvrsto usidriti. Inače smo bezgreškenaputupremaneizbježnom sudaru. Pitanje što dakle ljudimorajuraditiakoželeizbjećisudar(tras!)aliidaljeležeupolju,uživajuuoblacimakoji plove i slušaju kako trava raste — drugim riječima, ne razmišljaju?Zvučiteško?Uopćenije.Logičnogledano,lakoje.Čestsimple.Odgovorjeusnovima.Trebasanjati isanjati.Ućiusvijetsnovainikadiznjeganeizaći.Živjetiusnovimadokjesvijetaivijeka.

U snovima nema potrebe za razlikommeđu stvarima. Uopće je nema.Granice ne postoje. Zato se u snovima rijetko događaju sudari. A ako se idogode,nebole.Zbiljajedrukčija.Zbiljaboli.Zbilja,zbilja.

Još davno, na premijeri filma Divlja horda Sama Peckinpaha, jedna jenovinarkadiglarukunapresiciipostavilasljedećepitanje:

"Zašto,zaboga,morateprikazivatitolikoprolivenekrvi?"Priličnoseokotogauzrujala.ErnestBorgnine,jedanodglumacaizfilma,malkosezbunioinapitanjeodgovoriopitanjem:"Gospođo,kadstevidjelidanekogapogodimetakanemakrvi?"FilmjesnimljennavrhuncuVijetnamskograta.

Obožavam tu rečenicu. To je sigurno jedno od načela na kojima setemeljizbilja.Prihvatitistvarikojejeteškoshvatitiipustitiihnamiru.Kaokrvarenje.Pucnjavaikrvarenje.

Kadstevidjelidanekogpogodimetakanemakrvi?

Štoobjašnjavamojstavkaopisca.Razmišljam—nasasvimobičannačin—idostižemtočkuukojoj,upodručjukojenemoguniimenovati,začinjem

san, slijepi fetus koji se zove razumijevanje i pluta u univerzalnoj,sveobuhvatnoj plodnoj vodi nerazumijevanja. Zbog čega su valjda mojiromani smiješno dugački i, bar zasad, nikako da dospiju do logičnogzavršetka.Tehničke,aimoralnevještinepotrebnezaodržavanjeopskrbnogsustavatihrazmjerajednostavnosuizvanmogdomašaja.

Naravno, sad ne pišem roman. Ne znam kako da ovo nazovem. Samopisanjem. Mislim naglas pa nema potrebe uredno sve zapakirati. Nemammoralnihobveza.Jednostavno...hm...razmišljam.Većstrahovitodugonisamzapravo razmišljala i vjerojatno inećuudoglednojbudućnosti.Ali sada,uovomčasu,razmišljam.Itoćuraditisvedojutra.Razmišljati.

Sadkadsamtorekla,međutim,nemoguseotrestiuobičajenihmračnihslutnji. Ne trošim li previše vremena i energije na beskorisnu radnju?Teglimvodutamogdjejepoplava?Nebihlitrebalaodustatiodbesmislenihnaporaijednostavnoseprepustitistruji?

Sudar?Štojeto?Probatćutodrukčijeizraziti.O.K.—kakosamdrukčijehtjelatoreći?Aha,sjetilasamse—evoovako.Akomislimlupetatibezkrajaikonca,boljebimibilodasezavučempod

toplepokrivače,mislimnaMiuiigramsesamasasobom.Tosamhtjelareći.ObožavamoblinuMiuinestražnjice.Rafiniranikontrastizmeđunjezinih

kao ugljen crnih stidnih dlačica i snježnobijele kose, lijepo oblikovanustražnjicu,skrivenuizasićušnihcrnihgaćica.Pričajmiotomeštojeseksi.Aispodcrnihgaćica,njezinmufuoblikuslovaT,istotakocrn.

Moramprestatimislitio tome. Isključitibesmisleneseksualne fantazije(klik) iusredotočitisenapisanje.Nesmijemdopustitidami izmakneovajdragocjeni trenutak prije svitanja. Prepustit ću nekom drugom, u nekomdrugomkontekstu,daodluči što jedjelotvornoa štone.Uovom trenutkuživomisefućkaštobinetkootomerekao.

Točno?Negošto!Dakle—naprijediuvis.

Kažudajeuključitisnove(pravesnoveiliizmišljene)uprozukojupišetevrlo opasan eksperiment. Samo šačici pisaca — a govorim o onimnajtalentiranijima—polazizarukomostvaritionuvrstiracionalnesintezekojunalazimousnovima.Zvučirazumno.Ipak,želimispričatisan,jedankojisamnedavnosanjala.Želimzabilježititajsanjednostavnokaočinjenicukoja

setičemeneimogživota.Literaturailine,bašmebriga.Jasamsamočuvarskladišta.Sličansamsanusnulamnogoputa.Pojedinostiserazlikuju,uključivši i

mjestoradnje,aliradnjajeuvijekista.Ibolkojuosjećamkadseprobudimuvijekjeista.Jednateistatemaneprestanoseponavljakaolokomotivakojazviždinaistomslijepomzavojunoćzanoć.

SUMIRINSAN

(Ovosamnapisalautrećemlicujednine.Takodjelujeautentičnije.)Sumiresepenjedugimspiralnimstubištemdasesretnesmajkomkoja

jeodavnoumrla.Majkaječekanavrhustuba.ImaneštoštoželirećiSumiri,važan podatak koji je Sumiri očajnički potreban da bi nastavila živjeti.Sumirejošnikadnijesrelapokojnikaibojise.

Neznakakvajeosobanjezinamajka.Moždaje—iznekograzlogakojiSumire nemože zamisliti—majkamrzi. Ali,mora je upoznati. Ovo joj jejedinaprilika.

Stubeseuspinjuunedogled.Sumiresepenjeipenjeinikakodadođedovrha. Trči uz stube, bez daha. Vrijeme joj istječe. Majka neće vječno bitiovdje,uovojzgradi.Sumirinočelooblijevaznoj.Napokondolazidokrajastuba.

Navrhustubištajeprostorzatvorendebelimkamenimzidom.Uravniniočiju u zidu je okrugla rupa nalik otvoru za ventilaciju. Nevelika rupapromjeraoko50centimetara.AutujerupunaguranaSumirinamajka,kaodasu je strpaliunutrasnogamanaprijed.Sumireshvaćada joj jevrijemegotovoisteklo.

Natisnutaurupi,majkagledavan,premanjoj.GledauSumirinolicekaoda jepreklinje.Sumirenaprvipogledznada joj je tomajka.Ovo jeosobakoja mi je dala život i tijelo, shvaća ona. Ali na neki način ova žena nijemajkaizobiteljskogalbumasfotografijama.

Mojapravamajkajelijepaimlada.Štoznačidaosobaualbumuzapravonijemojamajka,misli Sumire.Otacme jeprevario. "Majko!"odvažnovičeSumire.Činijojsekaodaseunjojrušizid.Tekštojeizgovorilaturiječkadjojmajkuneštouvlačidubljeu rupu,kaoda jeusisavadivovskivakuumsdruge strane. Majčina su usta otvorena, nešto dovikuje Sumire. Ali šupljifijuk vjetra što zapuhuje iz rupe guta njezine riječi. Sljedećeg trenutka,majkauztrzajodlaziutamurupeinestaje.

Sumire se osvrće i vidi da nema stubišta. Okružena je kamenimzidovima.Tamogdje jebilo stubište, sad sudrvenavrata.Pritišćekvaku i

otvaravrata,aizajenebo.Navrhujevisokogtornja.Takovisokogdajojsevrtiuglaviakopogledadolje.

Po nebu zuje gomile sitnih spravica, nalik aviončićima. Jednostavneletjelice kakve svatkomože izraditi, od bambusa i laganog drva. Na repusvakog aviona sićušni je motor veličine šake i propeler. Sumire dovikujejednomodpilotakojiprolazedajedođespasiti.Alipilotineobraćajunanjupozornost.

To jemoždazatoštosamovakoodjevena,zaključujeSumire.Nitkomenevidi.Nasebiimaanonimnibijelibolničkihaljetak.Skidagaiostajegola,ispod njega nema ništa. Baca haljetak na pod kraj vrata, a on se kaooslobođenadušapodiženazapuhuvjetrailebdiizvanvidokruga.Istivjetarmiluje joj tijelo, raspuhuje dlačice među nogama. Sa zaprepaštenjemprimjećuje da su se svi aviončići pretvorili u viline konjice. Nebo je punošarenih vilinih konjica čije velike izbuljene oči svjetlucaju dok strijeljajuokolo pogledom, šum njihovih krila postupno se pojačava kao da netkopojačava zvuk na radiju. Naposljetku raste u nepodnošljivu grmljavinu.Sumirečučne,sklopljenihočiju,izačepiuširukama.

Iondaseprobudi.Sumirepamtisvakupojedinostsna.Moglabiganacrtati.Jedinočegase

nemožesjetiti jestmajčino licedoksegubiuvučenoucrnurupu. Ivažneriječi koje joj je majka rekla također su zauvijek izgubljene u pustomništavilu.UkrevetuSumiresilovitogrizejastukiplačeiplače.

BRIJAČVIŠENEĆEKOPATIRUPE

Nakon tog sna došla sam do važnog zaključka. Svojim ću pohvalnorevnimpijukomnapokonnačetipravustijenu.Bum.OdlučilasamobjasnitiMiuštoželim.Nemogudovijekačekatiuneizvjesnosti.Nemogukaoonajbijedni slabić, brijač koji kopa rupu u svom dvorištu, pred svima tajiti davolimMiu. Ako tako budem postupala, polako ali sigurno ću svenuti. Svezoreisvisumracioduzetćemi,komadpokomad,menesamuiutrenokamojćeseživotdokrajazguliti—aodmenenećeostatiništa.

Stvarisukristalnojasne.Kristal,kristal.ŽelimvoditiljubavsMiu,želimdamedržiunaručju.Tolikosamjojtoga

većpodrediladamijetovažno.Višesenemamčegaodreći.Jošnijeprekasno.Morambiti sMiu,ućiunju.Aonamoraućiumene.

Poputdvijepohlepne,blistavezmije.AakomeMiuneprihvati,štoonda?

Sveusvojevrijeme."Kadstevidjelidanekogpogodimetakanemakrvi?"Morapotećikrv.Naoštritćunož,pripremitisedaprerežemvratnekom

psu.

Točno?Negošto!

Ovoštopišemporukajemenisamoj.Bacamjeuzrakpoputbumeranga.Zasijeca kroz tamu, lišava životića nekog jadnog klokana i napokonmi sevraća.

Alibumerangkojisevraćanijeonajkojisambacila.Bumerang,bumerang.

12

Dokument2

Sadječetrnaestitrideset.Vanijejarkoiužarenokaoupaklu.Stijene,nebo,more,svesepresijava.Kadsedugogleda,graniceseizmeđunjihtopeisveseslijevaukaotičnumasu.Svijesttoneusanjivesjenkedaizbjegnesvjetlo.Čaksuipticeodustaleodleta.Ukućije,međutim,ugodnosvježe.Miujeudnevnoj sobi i sluša Brahmsa. Na sebi ima plavu ljetnu haljinu s tankimnaramenicama, a snježnobijelu kosu jednostavno je začešljala i skupila. Jasamzapisaćimstolom,pišemoveriječi.

"Smetateglazba?"pitameMiu.Brahmsminikadnesmeta,odgovaram.Pretražujem po sjećanju kako bih reproducirala priču koju mi je Miu

ispričala prije nekoliko dana, na selu uBurgundiji. To nije lako. Pričala jerastrzano i potpuno ispremiješala kronologiju. Katkad nisam moglarazmrsitištosedogodiloprije,aštojedošlotekposlije,što jeuzrok,aštoposljedica. Ali ne krivim je. Zavjerenička britva zapretana u njezinomsjećanjuokrutnojujezasijecalai,kakosuzvijezdeblijedjelesazoromiznadvinograda,životnajojsesnagacijedilaizobrazadokjepričalasvojupriču.

Miumijesveispričalateknamojeinzistiranje.Moralasamseposlužitiarsenalommolbidajenavedemdagovori—naizmjencesamjeohrabrivala,napadala, ugađala joj, hvalila je i poticala da nastavi. Pile smo crno vino irazgovarale do zore. Stišćući jedna drugoj ruke, slijedile smo tragovenjezinihuspomena,sastavljalekrhotine,analiziralerezultate.Aopet,bilojedijelovakojeMiunijemoglaizronitiizdubinasjećanja.Kadgodjepokušaladoćidonjih,zbunjenobiušutjela i ispijala jošvina.Bilesutoopasnezonenjezinapamćenja.Kadgodsmonaletjelenanekuodnjih,odustajalesmoodpotrage i oprezno sepovlačilenapovišeno tlo.Nagovorila samMiudamiispričasvojupričukadsamshvatiladabojikosu.Miujetakoobzirnadavrlomaloljudiiznjezineokolineuopćeslutikakosefarba.Alijasamprimijetila.Kad tako dugo putuješ zajedno s nekim, i svaki dan ste zajedno, običnoprimijetištakvestvari.AmoždaMiutoinijeskrivala.Dajest,moglajebitimnogo diskretnija. Možda je mislila kako je neizbježno da saznam ili jemoždaželjeladasaznam.(Hm,samopukanagađanja).

Izravnosamjepitala.Takvasamja—nemakodmeneokolišanja.Kolikoimaš sijedih?, pitala sam je.Kolikodugovećbojiš kosu?Četrnaest godina,odgovorila je. Prije četrnaest godina kosa mi je potpuno posijedjela, doposljednjevlasi.Odnekebolesti?Ne,nijeto,reklajeMiu.Neštosedogodiloisvamijekosaposijedjela.

Prekonoći.Voljelabihčutištosedogodilo,preklinjalasamje.Želimznatisveotebi.

Znaš da ja ne bih ništa od tebe sakrila. Ali Miu je nijemo vrtjela glavom.Nikadniživojdušinijeispričalatupriču;čakninjezinmužnijeznaoštojojsedogodilo.Četrnaestgodinabilajetonjezinavlastita,privatnatajna.

Alinakrajusmocijelunoćrazgovarale.Svakojpričidođevrijemedaseispriča, uvjerila sam je. Inače ćeš zauvijek ostati zarobljenica tajne što jenosišusebi.

Miu jezurilaumenekaodasezagledalauprizorudaljini.Nešto joj jeisplovilonapovršinuočiju,aondaponovnopolakopotonulonadno."Ništajanemoramraščišćavati",reklaje."Onimorajuizravnatiračune—neja."

Nisamshvaćalanaštocilja."Akotiispričamtupriču",rečeMiu,"nasćemojedvijezauvijekdijeliti.A

neznam je li to ispravanput.Ako ti svekažem, i ti ćešbitiumiješana.Toželiš?Zbiljaželišznationoštosamuznajvećežrtvehtjelazaboraviti?"

Da, rekla sam. Što god tobilo, želim topodijeliti s tobom.Ne želimdabiloštopredamnomkriješ.

Miujeotpilagutljajvinai,očitozbunjena,sklopilaoči.Uslijediojetajac,autišinisevrijemesamosvinuloiuleknulo.

Nakrajumijeipakpočelapričatištosedogodilo.Komadićpokomadić,jedan djelić za drugim. Neki su elementi priče zaživjeli vlastitim životom,dokudrugimanijenizatitralaživotnaiskra.

Bilo je tu neizbježnih preskakanja i praznina od kojih su neke imalevlastito,posebnoznačenje.Mojjezadatak,kaopripovjedača,daprikupim—štopažljivijemogu—sveteelementeujednucjelinu.

PRIČAOMIUIKOTAČUULUNAPARKU

JednojeljetoMiusamaodsjelaugradićuuŠvicarskoj,ublizinifrancuskegranice.BilojojjedvadesetpetgodinaiživjelajeuParizugdjejestudiralaklavir.Uovaj jegradićdošla jer ju jeotaczamoliodaobavinekeposlovnepregovore. Samposaobio je jednostavan,morala je samo jednom izaćinavečeru s poslovnim partnerom i pobrinuti se da potpiše ugovor. Miu segradićsvidiočimgajeugledala.Bilojetoprijazno,ljupkomjesto,sjezeromi

srednjovjekovnim dvorcem na obali. Pomislila je kako bi bilo lijepo ovdježivjeti, i spontano je donijela odluku. Osim toga, u obližnjem se seluodržavaoglazbenifestivali,akounajmiauto,moćićesvakidanodlazitinakoncerte.

Imalajesrećudapronađenamještenistankojiseiznajmljivaonakraćerazdoblje,uugodnoj,urednojmalojzgradinavrhubrežuljkaupredgrađu.Pogledjebiofantastičan.Ublizinijenašlamjestogdjemoževježbatiklavir.Stanarinanijebila jeftina,aliako jojponestanenovca,možeseoslonitinaočevupomoć.

TakojeMiupočelasvojprivremeni,alispokojniživotugradiću.Odlazilaje na koncerte na glazbenom festivalu i šetala okolicom te ubrzo steklanekoliko znanaca. Pronašla je zgodan restorančić i kafić u koji je počelaredovito zalaziti. S prozora stana vidjela je lunaparkmalo izvan grada. Ulunaparku je stajao golemi kotač vrtuljak. Na kotaču su bile pričvršćenešarenekabine svratimakoje supolako rotiralenapozadinineba.Kako jekoja kabina došla do najviše točke, počela se spuštati. Prirodno. Kotači ulunaparkunikamoneidu.Gondolesedižuispuštajunakružnomputovanjukoje,iznekogčudnograzloga,većiniljudiprija.

Uvečer se kotač osipaobezbrojnim svjetlima. Čak i kad se gasioprekonoćii lunaparksezatvarao,kotačjecijelunoćsvjetlucaokaodasenatječesazvijezdamananebu.Miujesjedilakrajprozora,slušalaglazbunaradijuiunedogledzurilaukretanjekotačakojisevrtiogore-dolje.Ili,akojestajao,unjegovuspomeničkunepomičnost.

Upoznala je jednogmuškarcakoji ježiviougradu.Naočitog, latinotipapedesetihgodina.Bio jevisok,markantnanosa i ravnetamnekose.Prišaojoj je u kafiću. Odakle ste?, pitao je. Iz Japana, odgovorila je ona. Izapodjenulisurazgovor.ZvaoseFerdinando.BiojeizBarcelone,aovamosedoselioprijepetgodinadasezaposlikaodizajnernamještaja.

Držao se opušteno, često se šalio. Neko su vrijeme čavrljali, onda sepozdravili.Dvadanaposlijenaletjelisujednonadrugouistomkafiću.Biojesamac, rastavljen, saznala je.Rekao joj jekako seodselio iz Španjolskedazapočne novi život. Muškarac nije ostavio odviše dobar dojam na Miu.Osjetilajedajojsepokušavaubaciti.Nanjušilajetračakseksualnepožudeitojujeuplašilo.Odlučilajeizbjegavatikafić.

Ipak,mnogo jeputanaletjelanaFerdinandaugradu—dovoljnočestoda posumnja kako je prati. Možda je to bila samo smiješna zabluda. Umalome gradu sresti istu osobu nekoliko puta nije ništa čudno. Svaki putkadjujevidioširokosesmiješioiprijateljskijepozdravljao.Aopet,premdapolako,Miu jeosjetilakako jeobuzimarazdražljivost inelagoda.Počela je

Ferdinanda gledati kao prijetnju svome smirenom životu. Kao disonantnisuzvuknapočetkupartiture,zloslutnasesjenanadnijelanadugodnoljeto.

Pokazalose,međutim,dajeFerdinandotektračakvećesjene.Nakon što je u gradiću provela deset dana, učinilo joj se da se u život

uvukla neka smetnja. Savršeno dražestan gradić koji se blistao od čistoćeiznenadajojjepostaouskogrudan,samozadovoljan.

Ljudi su bili srdačni i prijateljski raspoloženi, ali kao da je osjetilanevidljivu predrasuduprema sebi jer jeAzijatkinja. I vino što ga je pila urestoranimaodjednomjeostavljalogorakokus.Upovrćuštogajekupovalapronalazila je crve. Koncerti na glazbenom festivalu zvučali su bezvoljno.Nije se mogla usredotočiti na vježbanje. Čak je i u stanu, koji joj jedonedavno bio sasvimudoban, počela zapažati kako je ružno namješten izapušten.Svejeizgubiloprvotnisjaj.

Zloslutnasesjenaširila.Aonajojnijemoglaumaknuti.Ponoći je zazvonio telefon iona jedizala slušalicu. "Halo", govorila je.

Ali,linijaseprekidala.Toseponavljaloiponavljalo.SigurnojeFerdinando,mislila je. Ali nije imala dokaze. Odakle mu njezin broj? Telefon je biostarinskimodel pa ga nijemogla iskopčati iz zida.Mučila ju je nesanica istalajeuzimatitabletezaspavanje.

Izgubilajetek.Moram se maknuti odavde, odlučila je. Ali iz razloga koji nije mogla

dokučiti,nijesemoglaotrgnutiodgrada.Sastavljala jepopisrazlogazbogkojih valja ostati. Već je platila stanarinu mjesec dana unaprijed i kupilatrajnuulaznicuzaglazbenifestival.IvećjeizajmilasvojstanuParizuprekocijelog ljeta. Nemože se sad samo tako pokupiti i otići, govorila je samojsebi. A osim toga, zapravo se ništa nije dogodilo. Ništa je nije doistapovrijedilo, nije li tako? Nitko se nije prema njoj ružno ponio. Vjerojatnosamsamopostalapretjeranoosjetljiva,uvjeravalajesamusebe.

Jednevečeri,otprilikedvatjednanakonštosedoselilaugradić,izašlajena večeru kao i obično u obližnji restoran. Poslije večere odlučila je zapromjenu malo uživati u svježem noćnom zraku i pošla na dugu šetnju.Zanesenaumisli,lutalajeizuliceuulicu.Ineznajućikamoide,našlasenaulazuulunapark.Parkskotačem.

Zrak je treperio od živahne glazbe, glasova karnevalskih zabavljača iveselihdječjihpovika.Posjetiteljisubiliuglavnomobiteljiinekolikoparovaiz grada. Miu se sjetila kako ju je otac jednom dok je bila mala odveo ulunapark.Jošseisadsjećalamirisaočevogkaputaodtvidadoksusevoziliukrug u šalicama za čaj. Cijelo vrijeme na vrtuljku držala se ocu za rukav.MalojMiutajjemirisbioznakudaljenogsvijetaodraslih,simbolsigurnosti.

Shvatilajekakojojnedostajeotac.Onako za šalu, kupila je ulaznicu i ušla u lunapark. Sve je vrvjelo od

dućančića i štandova— vidjela je streljanu, ples sa zmijama, gataru kojaproriče sudbinu. Sjedeći pred kristalnom kuglom, gatara, krupnija žena,rukom je dozvala Miu: "Mademoiselle, dođite ovamo, molim vas. Vrlo jevažno.Vašaćesesudbinasadpromijeniti."Miusesamonasmiješilaipošladalje.

Kupila je sladoled i sjela na klupu da ga pojede, a dotle je gledalaprolaznike.Osjećalasevrlodalekooduskomešanegomileokosebe.

Jedan joj se muškarac obratio na njemačkom. Bilo mu je oko tridesetgodina,nizakčovjekplavekoseibrkova,tipkojemdobropristajeuniforma.Zatreslajeglavom,nasmiješilaseipokazalanasat."Čekamnekoga",reklajena francuskom.Glas joj jezvučaopovišeno inekakodaleko.Muškaracnijerekaoništa,samosesnuždenonakesio,kratkojojmahnuorukominestao.

Miu je ustala i ushodala se poparku.Netko je bacaopikado, negdje jeprsnuo balon. Medvjed je cupkao u plesnom koraku. Orguljice su sviralevalcer Na lijepom plavomDunavu. Podigla je pogled i vidjela veliki kotačkakosebezžurbeokrećezrakom.Bilobizgodnovidjetisvojstanskotača,odjednomjepomislila,umjestodauvijekgledamkotačsprozora.Srećom,utorbici prebačenoj preko ramena imala je mali dalekozor. Ostao joj je utorbiciodposljednjegposjetaglazbenomfestivalugdjejojjedobroposlužiodavidipozornicu sudaljenogmjestana tratini.Dalekozor jebio lagan, alidovoljnojak.Njimebihmoralavidjetiravnousobu.

Prišla je kiosku ispred kotača da kupi kartu. "Ubrzo zatvaramo,Mademoiselle", rekao joj je starackoji jeprodavaokarte i zavrtio glavom."Gotovi smo za danas. Ovo je posljednja vožnja. Jedan krug i zatvaramo."Bijele sumu čekinje obrasle bradu, zalisci sumu se žutjeli od duhanskogdima. Kašljao je. Obrazi su mu bili crveni kao da ih je godinama ribaosjevernivjetar.

"U redu je. Jedna vožnja mi je dovoljna", odgovorila je Miu. Kupila jekartu ipopelasenaplatformu.Samo jeonačekaladaseukrcanakotač i,kolikojemoglarazabrati,svesumalegondolebileprazne.

Doksekotačvrtio,praznesusekabinelijenonjihalekaodasesamsvijetispuhaoivučesepremakraju.

Ušla je u crvenu gondolu i sjela na klupicu. Starac je prišao, zatvoriovrataizaključaoihsvanjskestrane.Bezsumnje,izsigurnosnihrazloga.Kaodaoživljavakakvadrevnaživotinja,kotačjezaštropotaoipočeoseokretati.Šarena gužva kioska i karnevalskih atrakcija smanjivala se pod njom.Umjesto njih, pred njom su se rasprostrla gradska svjetla. S lijeve strane

sjalo se jezero na čijoj su se površini zrcalila svjetla izletničkih brodova.Dalekeplanineobasulasusvjetlasićušnihzaselaka.Ugrudima ju jestegloodsveteljepote.

Uvidokrugjojjedošlopodručjegdjeježivjela,navrhubrežuljka.Miujeizoštriladalekozoripogledompotražilasvojstan,alinijegabilo

lakonaći.Kotačsepolakoalipostojanokretaoidizaojesvevišeuvis.Morase požuriti. Počela jemahnito prelaziti dalekozorom amo-tamo, ali bilo jeprevišezgrada,sve jednadrugojnalik.Kotač jedošaodovrha ikrenuonasvojsilazniput.Napokonjepronašlazgradu.Tojeto!Alinekako,kaodajeimalavišeprozoranoštopamti.Mnogisustanariotvoriliprozoredaimustan uđe ljetni povjetarac. Prelazila je dalekozorom s prozora na prozor inaposljetkupronašladrugistanzdesna,natrećemkatu.Alitadsevećkotačspustiogotovododna.Pogledsujojprekrilizidovidrugihzgrada.Šteta,jošsamonekolikosekundiividjelabihravnousvojstan.

Gondolasepolako,polakopribližavalatlu.Pokušalajeotvoritivratadaizađe, ali nije ih mogla ni pomaknuti. Naravno, zaključana su izvana.Pogledomjepotražilastarcakojiprodajekarte,alinigdjeganijebilo.Većjeiugasio svjetlo u svojoj kućici. Zaustila je da nekog pozove, ali nije imalakomevikati.

Kotačseponovnopočeouzdizati.Kakvasvinjarija,pomislilaje.Kako se ovo moglo dogoditi? uzdahnula je. Možda je starac otišao na

zahodizaboravionavrijeme.Moratćesevrtjetijošjedankrug.Svejeuredu,pomislilaje.Starčevazaboravljivostdatćejojprilikudase

drugiputprovezekotačem,besplatno.Ovajputsigurnoćepronaćisvojstan.Čvrstojestegnuladalekozorurukuigurnulalicekrozprozor.Budućidajeveć odredila područje i položaj stana u prošloj vožnji, ovaj put je lakšepronašla svoju sobu. Prozor je bio otvoren, svjetlo upaljeno. Mrzila sevraćatiumračnusobu,anamjeravalasevratitiodmahposlijevečere.

Nekako se osjećala krivom što viri u vlastitu sobu, izdaleka, krozdalekozor, kao da špijunira samu sebe. Ali ja nisam tamo, uvjeravala se.Jasno da nisam. Na stolu je stajao telefon. Doista bih voljela nazvati tajtelefon.Nastolu je ipismokojesamtamoostavila.Voljelabihgapročitatiodavde,mislilajeMiu.Alinaravno,nijemoglavidjetitakositnepojedinosti.

Napokon je njezina gondola prošla vrhunac putanje kotača i počela sespuštati.Spuštalasesamokratko,aondaodjednomzastala.Miujepoletjelau stranu, udarila ramenom o stijenu kabine i zamalo ispustila dalekozor.Stroj koji je pokretao kotač sa štropotom se ugasio i spustila se gotovonadnaravna tišina. Živahna glazba koja je svirala u pozadini utihnula je.Svjetla lunaparka uglavnom su se pogasila. Pozorno je slušala, ali čula je

samo tihi šumor vjetra i ništa više. Potpuna tišina. Nije bilo glasova,karnevalskebuke,nijebilosretnihdječjihpovika.Isprva,nijemoglashvatitištosedogodilo.Aondajojjesinulo.Zaboravilisuje.

Nagnulasekrozpoluotvoreniprozoriponovnopogledaladolje.Shvatilajenakojojjevisini.Miujerazmišljalaotomedazoveupomoć,aliznalajedajenitkonećečuti.Bilajeprevisoko,aglasjojjebiopreslab.

Kamo je mogao otići onaj starac? Sigurno na piće. S licem one boje,onakvimdahom,onimgrubimglasom,nijebilonikakvedvojbe.

Zaboraviojedasamjanakotačuiugasiojestroj.Uovomčasuvjerojatnosenalijevaubaru,pijepivoilidžin,svakimječasomsvepijanijiizaboravljaštojeučinio.Miuseugrizlazausnicu.Nećusemoćiodavdeizvućidosutraposlijepodne.Ilimoždatekuvečer.

Kadselunaparkuopćeotvara?Pojmanijeimala.Miujenasebiimalasamolaganubluzuikratkupamučnusuknju,aličak

iusredljetanoćnijezrakuŠvicarskojbioprohladan.Vjetarjejačezapuhao.Nagnula se još jednom kroz prozor da pogleda prizor ispod sebe. Još sesvjetalapogasilo.Osoblje lunaparkazavršilo jesposlomza tajdan iotišlokućama.Negdjesigurnomorabitinekičuvar.Dubokojeudahnulaipozvalaupomoćštojeglasnijemogla.Oslušnulaje.Iponovnoviknula.Iponovno.

Odgovoranijebilo.Izvadilajeiztorbicemaliblokinapisalanafrancuskom:"Zaključanasamukotačuulunaparku.Molimvas,pomozitemi".Poruku je bacila kroz prozor. Papirić je zalepršao na vjetru. Vjetar je

puhaopremagradupaćega,akobudeimalasreće,odnijetionamo.Ali,akoganetkodoistanađeipročita,hoćelion(iliona)vjerovati?Na

novom je listu papira uz poruku napisala svoje ime i adresu. Djelovat ćevjerodostojnije.

Tako nitko neće misliti da je posrijedi šala, nego će shvatiti da je uozbiljnojnevolji.Bacilajeuvjetarpolovicustranicaizsvogbloka.Iznenadajoj je nešto palo na pamet i istresla je sve iz novčarke osimnovčanice oddesetfranaka,aondastavilaporuku:"Zenajezaključanaukotačuiznadvas.Molimpomozite."Bacila jenovčarkukrozprozor. Pala je ravnona tlo.Alinijevidjelakamojepala,nitiječulaudaracozemlju.Istujeporukustavilaumalunovčarkuzasitnišibacilainjukrozprozor.

Miujepogledalanasat.Bilojedesetitrideset.Pročeprkalajepotorbidavidištojošmoženaći.Neštošminkeizrcalo,njezinaputovnica.Naočalezasunce.Ključeviunajmljenogautaiključevistana.Vojničkinožićzaguljenjevoća. Mala plastična vrećica s tri krekera. Džepna knjiga na francuskom.Večerala je pa neće ogladnjeti do jutra. Noć je svježa pa neće previše ni

ožednjeti.Asrećom,jošnijemoralanazahod.Sjelajenaplastičnuklupuinaslonilaglavunaoplatukabine.Umislima

je prebirala što je mogla, a što nije trebala učiniti. Zastoje uopće došla ulunapark i ukrcala se na kotač? Kad je izašla iz restorana, trebala je otićiravnokući.Dabaremjest,sadbiuživalauvrućojkadiizavuklaseukrevetsdobrom knjigom. Kao i svake večeri. Zašto nije? I zašto, za boga miloga,ovdjezapošljavajubeznadnepijancekaostojeonajstariprodavačkarata?

Kotačješkripaonavjetru.Pokušalajezatvoritiprozortakodaukabinuneulazivjetar,alinijegamoglapomaknutinicentimetra.

Odustala je i sjelanapod. Znala samda sam trebalaponijeti džemper,pomislilaje.Naizlazuizstana,zastalajepitajućisedalidaprebacidžemperprekoramena.Ali ljetna jevečerbila takougodna, restoransamo triuliceudaljen od njezina stana. U tom času nije joj bilo ni na kraj pameti da ćeodšetatidolunaparkaiuspetisenatajkotač.Svejepošlokrivo.

Daseopusti,skinulajesat,tankusrebrnunarukvicuinaušniceuoblikuškoljkiispremilaihutorbu.Sklupčalaseukutunapodu,nadajućisedaćeuspjetiprespavatido jutra.Naravno,nijemoglazaspati.Bilo joj jehladno,osjećala se nelagodno. Gondola se tresla od povremenih zapuha vjetra.Sklopila je oči i u mislima svirala Mozartovu sonatu u C molu, prelazećiprstima po zamišljenim tipkama. Bez nekog posebnog razloga, naučila jenapamettajkomadjošdokgajesviralakaomala.Negdjenapolovicidrugogstavka,međutim,mislisujojodlutale.Izaspalaje.

Kolikojedugospavala,nijepojmaimala.Alisigurnonedugo.Probudilaseuztrzajinatrenutaknijeznalagdjeje.Polakoseprisjetila.

Takoje,pomislilaje,zaglavilasamnakotačuulunaparku.Izvadilajesatiztorbe; prošla je ponoć.Miu se polakouspravila. Svaki ju je zglobna tijelubolioodspavanjauzgrčenupoložaju.Nekolikojeputazijevnula,protegnulaseiprotrljalazapešća.

Svjesnadaneće takobrzoponovnozaspati, izvadila je iz torbedžepnuknjigudazaboravinabrigeinastavilačitatigdjejestala.

Knjigu, novi krimić, kupila je u knjižari u gradu. Srećom, svjetla nakotačunisusegasilacijelenoći.Kadjepročitalanekolikostranica,međutim,shvatilajedanepratiradnju.Očisujojpratileredoveuknjizi,alimislisujojodlutalekilometrimadaleko.Miujeodustalaizatvorilaknjigu.

Pogledalajeunoćnonebo.Prekriogajetankislojoblakapanijevidjelazvijezde.Razabiraosesamomutni ivermjeseca.Usvjetlima jevidjelasvojjasni odrazna staklenomprozoru.Neopisivodugo zurila jeu vlastito lice.Kadćeovomdoćikraj?,pitalase.Držise,kadsveprođe,prepričavatćešovokaosmiješandogađaj.Zamisli,ostalasamzaključananakotačuulunaparku

uŠvicarskoj!Alidogađajnikadnijepostaosmiješan.Ovdjepočinjepravapriča.Neštokasnije,uzelajedalekozoripogledalauprozorsvojegstana.Ništa se nije promijenilo. No, što si očekivala, upitala je samu sebe i

nasmiješilase.Pogledalajeidrugeprozoreuzgradi.Prošlajeponoćiuglavnomsusvi

spavali. Prozori su se većinom zatamnjeli. Ipak, nekoliko je stanara bilobudno. U njihovim stanovima gorjela su svjetla. Oni na nižim katovimanavuklisuzavjese.Oninavišimkatovimanisusestimzamaraliiostavilisuzavjese otvorene da im u sobe ulazi svježi noćni povjetarac. Zivot u timsobama tiho se i potpuno izlagao pogledu. (Tko bi mogao zamisliti da senetkoskrivanakotačuulunaparkuusrednoćiiviriusobukrozdalekozor?)Ali Miu nije odviše zanimalo zavirivati u tuđu intimu. Daleko joj jeprivlačnijebilogledatiuvlastitupraznusobu.

Kad je pogledom prešla sve prozore i vratila se na onaj svoga stana,zinula je od zaprepaštenja. U njezinoj spavaćoj sobi bio je golimuškarac.Isprva je mislila da gleda u krivi stan. Pomicala je dalekozor gore-dolje,naprijed-natrag.Alinijebilozabune;doista jegledalausvojusobu.Usvojnamještaj,svojecvijećeuvazi,slikekojevisenaziduunjezinomstanu.

Muškarac je bio Ferdinando. Nije se zabunila. Sjedio je na njezinomkrevetu gol golcat. Ispod dlakavih prsa i trbuha dugi mu je penis visiomlohavpoputpospaneživotinje.

Štoonradiumojojsobi?Miuinočeloobliojehladanznoj.Kakojeušao?Miutonijemoglashvatiti.Prvosenaljutila,ondasezbunila.

Aondasenaprozorupojavilažena.Nasebijeimalabijelubluzukratkihrukava i kratku plavu pamučnu suknju. Žena? Miu je čvršće stegnuladalekozorizapiljilaseuprizor.

Vidjelajesebe.Miujepremrla.Stojimovdjeigledamusvojusobukrozdalekozor.Autojsobisamja.Miujeoštrilai izoštravaladalekozor.Alikolikogod

puta gledala, u sobi je uvijek vidjela sebe. U istoj odjeći koju je toga časanosila. Ferdinando ju je podigao u naručje i odnio na krevet. Ljubeći je,nježnojeskinuoMiuusobi.Skinuojojjebluzu,raskopčaogrudnjak,svukaosuknju, poljubio joj vrat dok joj je rukama milovao grudi. Nakon nekogvremena, jednom joj je rukom skinuo gaćice, gaćice potpuno identičneonimakojeimasadnasebi.

Miunijemogladisati.Štosedogađa?Prijenoštosesnašla,Ferdinandovsepenispodigao,ukrućenkaobatina.

Nikadnijevidjelatakogolemipenis.UzeojeMiuzarukuipoložiojenaud.Milovaojujeilizaoodglavedopete.Nikamomuseniježurilo.Onasenijeopirala.Ona—Miuustanu—puštalamujedaradištogodhoćeipotpunouživalau rasplamsaloj strasti. Tu i tamoposegnulabi rukom ipomilovalaFerdinandovpenisitestise.Idopuštalamudajediraposvuda.

Miunijemoglaotkinutipogleds tog čudnovatogprizora.Obuzela ju jemučnina. Grlo joj se tako osušilo da nije mogla gutati. Dizalo joj se napovraćanje. Sve je bilo groteskno prenaglašeno, prijeteće, poput kakvesrednjovjekovnealegorijskeslike.OvojeMiumislila:namjernojojpokazujuovajprizor.Oniznajudagledam.Aliipaknijemoglaotrgnutipogled.

Aondapraznina.Štoseondadogodilo?Miusenesjeća.Njezinopamćenjeuovojtočkiprestaje.Nemogusesjetiti,reklajeMiu.Prekrilajelicerukama.Samoznamdaje

to bio užasan doživljaj, tiho je rekla. Ja sam bila ovdje, a druga ja bila jetamo.Atajčovjek—Ferdinando—radiojemenikojasamtamosvakakvestvari.

Kakomisliš,svakakvestvari?Jednostavno se ne mogu sjetiti. Svakakve stvari. Dok sam ja bila

zaključananakotačuulunaparku,onjeradioštojehtio—meni,kojasambila tamo. Nije da sam se bojala seksa. Svojedobno sam itekako uživala uneobaveznimseksualnimsusretima.Aliutojsesobidogađaloneštodrugo.Nešto besmisleno i opsceno, sve podređeno samo jednom cilju— damepotpuno ukalja. Ferdinando je upotrijebio sve trikove koje je znao dameuprljasvojimdebelimprstimaidivovskimpenisom—ali ja,kojasambilatamo,nisamseosjećalaprljavo.AnakrajutočakvišenijenibioFerdinando.

To više nije bio Ferdinando?, zagledala sam se u Miu. Ako nijeFerdinando,tkojeondabio?

Ne znam. Ne mogu se sjetiti. Ali na kraju to više uopće nije bioFerdinando.Amoždaodsamogpočetkanijebioon.

Kad je došla k sebi,Miu je shvatila da leži u krevetu u bolnici dok jojbijelabolničkaspavaćicaornatagolotijelo.Svakajujekostboljela.Liječnikjoj je objasnio što se dogodilo. Ujutro je jedan od zaposlenih u lunaparkupronašao novčarku koju je bacila i povezao što se dogodilo. Pokrenuo jekotač i pozvao hitnu pomoć. Miu je kao krpa ležala na podu gondole, unesvijesti.Činilosedajeustanjušoka,zjenicejojnisureagiralenasvjetlo.Liceirukebilesujojizgrebene,bluzaumrljanakrvlju.Odvelisujeubolnicuda joj pruže pomoć. Nitko nijemogao shvatiti odakle joj ozljede. Srećom,ozljedenećeostaviti trajneožiljke.Policija jedovuklana ispitivanjestarca

kojijeupravljaokotačem,alionseuopćenijesjećaodajojjeprodaokartuzakotačtikprijezatvaranja.

Sljedećegdanadošlisu je ispitatimjesnipolicajci.Nanjihova jepitanjaodgovaralasnaporom.Kadsuusporedilinjezinolicesaslikomuputovnicinamrštilisuse,sčudnovatimizrazomkaodasuprogutalineštoodvratno.Soklijevanjemsujeupitali:

Mademoiselle, žao nam je što moramo pitati, ali, je li vam doistadvadesetpetgodina?Da,odgovorilaje,baškaoštopišeuputovnici.Zaštosujetomoralipitati?

Malokasnije,međutim,kad jepošlaukupaonicuumiti lice, shvatila je.Svajojjekosa,doposljednjevlasi,posijedjela.Bilajepotpunobijela,kaoteknapadali snijeg. Isprva je mislila da u zrcalu vidi nekog drugog. Naglo seokrenula i pogledala oko sebe. Ali bila je sama u kupaonici. Ponovno jepogledalauzrcalo. I tad jedoživjela trenutakspoznaje.Sijedaženakoja jegledaizzrcalaonajesama.Onesvijestilaseipalanapod.

IMiujenestala."Bila sam jošnaovoj strani, ovdje.Ali druga ja,moždapolovicamene,

otišlajeprijekonadrugustranu.Isasobomodnijelamojucrnukosu,željuzaseksom,menstruaciju,ovulaciju,moždačakivoljuzaživotom.Apolovicakojajeostalaosobajekojuvidišovdje.Većjakodugomislimovo—dasamse na kotaču u gradiću u Švicarskoj, iz razloga koji ne mogu objasniti,zauvijek rascijepila nadvoje. Koliko ja znam, to je možda bila neka vrsttransakcije.

Ništaminijeukradeno,jertojošsvepostoji,nadrugojstrani.Oddrugenasstranedijelisamojednozrcalo.Alijanikadnemoguprijećigranicustojetvoristaklenaploča.Nikad."Miujestalagrickatinokte.

"Vjerojatno je nikad prejaka riječ. Možda ćemo se jedan dan negdjeponovnosresti iopetspojitiu jednuosobu. Ipak,bezodgovoraostajevrlovažnopitanje.Koja jeya,nakojoj stranizrcala,prava ja? Janemampojma.JesamlipravajaonakojaseprivijalauzFerdinanda?Ilionakojojsegadio?Nemamsamopouzdanjadatodokrajaotkrijem."

Kadsuzavršililjetnipraznici,Miusenijevratilanafakultet.Prekinula je studij u inozemstvu i vratila se u Japan. I nikad više nije

dotaknulaklavijaturu.Izgubilajesnaguzasviranjeinikadjevišenijestekla.Godinudanakasnijeotacjojjeumroionajepreuzelatvrtku.

"Definitivnomepogodiloštovišenemogusviratiklavir,alinisamzbogtoga tugovala. Imala sam mutan predosjećaj da će se prije ili kasnije todogoditi. Jednog dana... " Miu se nasmiješila. "Svijet je krcat pijanistima.Dvadeset aktivnih pijanista svjetske klase više je nego dovoljno. Otiđi u

trgovinu ploča i pogledaj koliko ima verzijaWaldsteina, Kreisleriane, biločega.Postojiograničenbrojklasičnihkomadakojisemogusnimiti,postojiograničen prostor na policama za CD-e u dućanima. Ako se gramofonskaindustrijapita, dvadeset vrhunskihpijanista je i previše.Nikomenećebitikrivoakojanebudemmeđunjima."

Miujeraširilasvihdesetprstijupredsobomistalaokretatidlanove.Kaodaprovjeravapamćenje."Kad sam u Francuskoj već provela oko godinu dana, primijetila sam

neštočudno.Pijanistikojisutehnikomznatnozaostajalizamnom,kojinisuvježbali ni upola koliko ja, uspijevali su dirnuti publiku više nego stoje tomeniikadpošlozarukom.Nakrajusumenadmašili.Upočetkusammisliladajeposrijedinesporazum.

Ali to se toliko puta ponovilo da sam se razljutila. Kakva nepravda!,mislila sam. No, polako ali sigurno, počela sam shvaćati — meni neštonedostaje.Neštoodpresudnevažnosti,alijanisamznalašto.

Valjdaonadubinaemocijepotrebnazaglazbukojanadahnjujedruge.Tou Japanu nisam primjećivala. U Japanu me nikad nitko nije porazio, a janisam imala vremena da analiziram vlastitu izvedbu. Ali u Parizu, međutolikim nadarenim pijanistima, napokonmi je sinulo. Razbistrilomi se—kaokadizađesunceirastjeramaglu."

Miujeuzdahnula.Podiglajepogledinasmiješilase."Oddjetinjstvasamvoljelastvarativlastitapravilaipremanjimaživjeti.Bilasamvrloneovisna,superozbiljnadjevojka.

RođenasamuJapanu,pohađalasamjapanskeškole,odraslaigrajućisesprijateljima Japancima. Emocionalno sam po svemu bila Japanka, ali ponarodnostistrankinja.Formalno,Japanćemiuvijekbitistranazemlja.Mojiroditeljinisubiliodvišestrogi,alitosumiutuvljivaliuglavuotkakoznamzasebe.Tisiovdjestrankinja.Odlučilasamda,akoželimpreživjeti,morampostatijača."

Miujenastavilasmirenimglasom."Bitičvrstsamoposebinijeloše.Alisad,kadgledamunatrag,jasnomije

da sam se odviše navikla da budem jaka i nikad nisam pokušala shvatitislabe. Odviše sam navikla da imam sreće i nisam pokušavala shvatiti onemanjesretne.Odvišenavikladabudemzdrava,nisamsetrudilashvatitibolonihkojinisuzdravi.Kadgodsamvidjelačovjekaunevolji,nekogakogasuokolnosti paralizirale, uvijek sammislila da si je sam kriv— ne trudi sedovoljno.Ljudikojisežalejednostavnosulijeni.Mojpoglednaživotbiojenepokolebljiv ipraktičan,alinedostajalomu je ljudsketopline.Anatomenikadnitkoizmojeokolinenijeupozorio.

Izgubila sam djevičanstvo sa sedamnaest godina i spavala sam srazmjernovelikimbrojemmuškaraca.Imalasammnogomomakai,kadmiseprohtjelo,nisamseustručavalavezanajednunoć.Alinikoganisamnikadiskrenozavoljela.Nisamzatoimalavremena.

Mislila sam samo o tome kako ću postati pijanistica svjetske klase iskrenutistogputanijedolazilouobzir.Neštomijenedostajalo,alikadsamprimijetilaprazninu,bilojeprekasno."

Ponovnojeraširilarukepredsobominekovrijemerazmišljala."Utomsmislu,lakojemogućedasamzaonoštosedogodilouŠvicarskoj

priječetrnaestgodinasamaodgovorna.Katkadtodoistavjerujem."Miu se udala u dvadeset devetoj godini. Nakon incidenta u Švicarskoj

ostala je potpuno frigidna i nije podnosila seks ni s kim. Nešto u njojzauvijekjezamrlo.Tuječinjenicupriznala—samotučinjenicu—čovjekuzakojegsenakrajuudala.Zatosenemogunizakogaudati,objasnilamuje.AlitajječovjekvolioMiuihtiojeprovestisnjomostatakživota,čakiakojetoznačiloplatonskiodnos.Miunijemoglasmislitivaljanrazlogdagaodbije.Poznavalagajeoddjetinjstvaiuvijekjojjebiosimpatičan.Kakavgodoblikdanjihovodnospoprimi,onjebiojedinaosobaskojomjemoglazamislitidadijeliživot.Osimtoga,spraktičnestrane,udajajebilavažnazaobiteljskiposao.

Miujenastavilapriču."Muž i javiđamosesamozavikende iuglavnomsedobroslažemo.Mi

smo poput dobrih prijatelja, životni partneri koji mogu zajedno ugodnoprovoditi vrijeme. Razgovaramo o svemu i implicitno vjerujemo jedandrugome.Gdjeikakoonzadovoljavasvojeseksualnepotrebeneznam,inijemizapravostalo.Minikadnevodimoljubav—čakseinedodirujemo.Žaomijezbogtoga,alineželimgadodirivati.Jednostavnoneželim."

Umorna od pričanja, Miu je šutke pokrila lice rukama. Vani je neboposvijetlilo.

"Bila sam živa u prošlosti i sad sam živa, dok sjedim ovdje i pričam stobom.Aliovoštovidišzapravonisamja.Ovojesamosjenaonogaštosambila.Tizbiljaživiš.Alijane.Čakiriječikojeupravoizgovaramzvučeprazno,poputjeke."

BezriječisamzagrlilaMiuokoramena.Nisammoglapronaćipraveriječipasamjesamodržalauzagrljaju.

ZaljubljenasamuMiu.UMiunaovojstrani,nemoramtoninapominjati.AlijednakotakovolimiMiunadrugojstrani.Utrenutkukadmijetosinulo,učinilomisedačujemsamusebekakoseparamnadvoje—uzreskizvuk.Kao da jeMiuin vlastiti raskol postao jaz koji je imene progutao. Tajme

osjećajshrvaoiznalasamdamusenemoguoduprijeti.Ostaje,međutim,jednopitanje.Akoovastrana,gdjejeMiu,nijestvarni

svijet—ako je ova strana zapravodruga strana—što je onda samnom,osobomkojajesnjomuistojprostornojivremenskojrazini?

Tkosamzabogaja?

13

Pročitao sam oba dokumenta dva puta, prvi put sam ih preletio, a ondadrugiputpolakočitao,obraćajućipozornostnasvakupojedinost,urezujućiihupamćenje.Dokumente jeočitonapisalaSumire;prepoznaosamnjezinneponovljivi stil. Ali u općem tonu osjećalo se nešto drukčije, nešto štonisammogaodefinirati.Nekasuzdržanost,distanca.Ipak,nijebilodvojbe—Sumirejenapisalaobadokumenta.

Nakontrenutkaoklijevanjaubaciosamdisketuudžepnatorbi.AkoseSumire vrati bez ikakvih incidenata, jednostavno ću je vratiti na mjesto.Problem je bio što učiniti ako se ona ne vrati. Tko god bude pretraživaonjezine stvari, sigurno će naletjeti na disketu, a ja nisammogao podnijetipomisaodanetkodrugividitoštosamjaupravopročitao.

Kad sam pročitao dokumente, morao sam izaći iz kuće. Navukao samčistukošulju,izašaoizkućiceispustiosestubamadograda.Promijeniosamputne čekove u vrijednosti od sto dolara, kupio časopis na engleskom ukiosku i sjeo pod suncobran u kafiću da ih pročitam. Pospani konobarsaslušaojemojunarudžbu—limunaduitostsasirom.Zapisaojenarudžbutupom olovkom, bez imalo žurbe. Znoj mu je probio košulju na leđima ioblikovaogolemumrlju.Mrljakaodami jeslalanekuporuku,alinisamjemogaoodgonetnuti.

Mehaničkisamprolistaopolanovina,aondaseodsutnozagledaouluku.Niotkuda se stvorio mršavi crni pas, onjušio mi noge, a onda izgubiozanimanje za mene i nekamo otapkao. Ljudi su svaki na svojem mjestuprovodili tromo ljetno poslijepodne. Micali su se samo konobar i pas,premdasamsumnjaodaćejošdugoizdržati.Staracukioskuukojemsamkupionovine čvrsto je zaspaopod suncobranom, širom raskrečenihnogu.Kip junakanatrgustajao jenepomičnokaoiuvijek, leđaokrenutihpremasnažnom suncu. Rashladio sam dlanove i čelo ledenom čašom limunade,neprestano razmišljajući o tome kakve bi veze mogle postojati izmeđuSumirinognestankaionogštojenapisala.

Sumiredugonijepisala.KadjeupoznalaMiunasvadbi,njezinaježeljadapišepotpunosplasnula. Ipak,naovomotočićuuspjela jeproizvestidvateksta u kratkom vremenu. Priličan je pothvat toliko toga dovršiti unekolikodana.NeštomoradajenagnaloSumiredasjednezastolipiše.Što

jujemotiviralo?Jošvažnije,kojajetemapovezivalaovadvateksta?Podigaosampogled,

zagledaoseupticeštosuseodmaralenalukobranuirazmisliootome.Bilojeprevrućezarazmišljanjeosloženimpitanjima.Priznajemdasam

biozbunjeniumoran.Ipak,kaodapostrojavamostatkeporaženevojske—bezbubnjevaitruba—pribraosamrazbacanemisli.Usredotočiosamseipočeosastavljatikomadićeslagaljke.

"Onošto jedoistavažno", šapnuosamnaglassamomsebi, "nisuvelikestvari koje su smislili drugi ljudi, nego sitnice do kojih si došao sam."Uobičajenogeslokojesamponavljao isvojimučenicima.Ali, je li todoistatočno? Lako je to reći, ali nije lako provesti u praksu. Teško je početirazmišljati čak i o sitnicama, a kamoli o općoj slici. Amožda, što jemanjipojam,težegajeshvatiti?Ktomememučiloištosamtakodalekoodkuće.

Sumirinsan.Miuinraskol.Tosudvarazličitasvijeta,shvatiosam.Tojezajedničkielement.Dokument i: Odnosi se na san koji je Sumire usnula. Penje se dugim

stubamadavidipokojnumajku.Aliutrenutkukadstiže,majkasevećvraćana drugu stranu. A Sumire je ne može zaustaviti. I ostaje na vrhu tornjaokruženapredmetimaizdrugogsvijeta.Sumirejemnogoputasanjalasličnesnove.

Dokument 2: Govori o čudnovatom doživljaju što ga je Miu doživjelapriječetrnaestgodina.Ostalajeprekonoćizaključanaukotačuulunaparkuu švicarskom gradiću i, gledajući kroz dalekozor u vlastitu sobu, ondjevidjela svoje drugo ja. Doppelgangera. I taj je doživljaj razorio Miu kaoosobu—ilibaručiniorazaranjeopipljivim.KaoštojeMiurekla,rascijepilase nadvoje, sa zrcalom između dvaju ja. Sumire je nagovorila Miu da jojispričapričuizapisalajenajbolještojeumjela.

Ovastrana—drugastrana.Tojenitštosvepovezuje.Kretanjesjednestranenadrugu.Sumirejevaljdaprivuklataidejaiponukalajedapotrošitolikovremenadasvezapiše.Daseposlužimnjezinimriječima,pisanjejojjepomoglodamisli.

Konobar je došao po ostatak mog tosta i naručio sam još jednu čašulimunade. S mnogo leda, zamolio sam. Kad mi je donio čašu, otpio samgutljajiponovnojepritisnuouzčelodagarashladim.

"AakomeMiuneprihvati, štoonda?"napisala jeSumire. "Sveusvojevrijeme.Mora poteći krv.Naoštrit ću nož, pripremiti se da prerežemvratnekompsu."

Što je htjela reći? Nagoviješta li samoubojstvo? To nisam mogaopovjerovati.Iznjezinihriječinijeizbijaojedakmirissmrti.Unjimasamprije

naslućivaoželjudaidenaprijed,pokušajdapočneiznova.Psi i krv samo sumetafore, kao što sam joj objasnio onda na klupi u

parkuInogašira.Značenjedobivajuizmagijskihživotvornihsnaga.Pričaokineskimvratimametaforajetogakakopričazadržavamagiju.Pripremitisedaprerežemvratnekompsu.Nekompsu?Kaodasamsezaletiouzid.Potpunoslijepaulica.KamojeSumiremoglaotići?Postojilinaovomotokumjestonakojeje

moralaotići?Nisam mogao odagnati sliku Sumire kako pada u bunar u nekom

udaljenom kraju otoka i, sasvim sama, čeka da stigne pomoć. Ozlijeđena,usamljena, izgladnjela i žedna. Pomisao na to dovodila me do ludila. Napolicijisunasuvjerilikakonaotokunemanijednogbunara.Nisunikadčulini za kakve špilje u blizini grada. Da postoje, mi bismo znali, izjavili su.Moraosamimvjerovati.Odlučiosamseupustitiuteoriju.

Sumirejeprešlanadrugustranu.Tobimnogotogaobjasnilo.Sumireseprobilakrozzrcalo iotputilana

drugustranu.DasesretnesdrugomMiukojajeondje.AkojeMiunaovojstraniodbacuje,nebilitobiologičankorak?

Izvukao sam iz pamćenja ono što je napisala: "Što bismo onda trebalipoduzetiakoželimoizbjećisudar?Logičnogledano,tojelako.Odgovorjeusnovima.Trebasanjatiisanjati.Ućiusvijetsnovainikadiznjeganeizaći."

Ostajemeđutimjednopitanje.Glavnopitanje.Kakostićionamo?Rečenojednostavnimlogičkimterminima,tojelako.Aliobjasnitito,nije.

Vratiosamsetamogdjesamipočeo.Mislio sam o Tokiju. O svom stanu, školi na kojoj sam predavao,

kuhinjskom smeću što sam ga krišom bacio u kantu na željezničkomkolodvoru.OtputovaosamizJapanaprijesamodvadana,alivećmisečinilodapripadanekomdrugomsvijetu.Novopolugodištepočinjezatjedandana.Zamišljaosamsebekakostojimpredtridesetpetučenika.Soveudaljenostipomisaodapodučavambilokoga—čakidesetogodišnjudjecu—djelovalajesumanuto.

Skinuosamsunčanenaočale,obrisaoznojnočelorupčićemiponovnoihstavio.Izagledaoseugalebove.

Mislio sam o Sumire. O divovskoj erekciji koju sam doživio kad samsjediokrajnjedokseselilaunovistan.Digaomisekaonikadprije.Kaodaće mi cijelo tijelo eksplodirati. U to sam vrijeme u mašti— nešto poputsvijetasnovaokojemjepisalaSumire—vodiosnjomljubav.Adoživljajjebiomnogostvarnijiodsvihseksualnihodnosakojesamikadimao.

Otpiosamgutljajlimunadedapročistimgrlo.Vratio sam se svojim pretpostavkama i pošao korak dalje. Sumire je

nekakouspjelapronaćiizlaz.Kakavjetoizlazbio,ikakogajeotkrila,nisammogaoninagađati.O tomećumisliti kasnije.Pretpostavimoda je tonekavrstvrata.Sklopiosamočiizamisliotavrata—razradioslikuvratakakobimogla izgledati. Obična vrata u običnom zidu. Sumire je nekako pronašlavrata,pritisnulakvaku i izašla—sovestranenadrugu.Odjevenasamoutankusvilenupidžamuiparnatikača.

Što leži iza tih vrata, nadilazilo je snagu moje mašte. Vrata su sezatvorila,Sumiresenećevratiti.

Vratiosamseukućicuiprirediosijednostavnuvečeruodsastojakakojesam pronašao u frižideru. Špageti s rajčicom i bosiljkom, salata, Amstel.Izašao samna verandu i sjeo zanesen umisli. Amožda nisammislio ni očemu.

Nitko nije telefonirao. Miu me možda pokušava nazvati iz Atene, aliovdjesenijemoglopouzdatiutelefone.

Iz trenutka u trenutak modro je nebo tamnjelo, veliki okrugli mjesecdizaoseizmora,ašačicazvijezdaizbušilajerupiceunebu.Nizobronkejepuhaopovjetaracišuškaolišćemhibiskusa.Nakrajumolapaliloseigasilostarinskosvjetlosvjetionikabezposade.Ljudisusporosilazilinizobronak,vodeći magarce. Njihovi su se glasovi u razgovoru približavali, potom segubili udaljini. Šutke samsveupijao i ovajneobičniprizordjelovaomi jepotpuno prirodno. Na kraju telefon nije zazvonio, Sumire se nije pojavila.Tiho i blago prolazilo je vrijeme, spuštala se večer. Uzeo sam nekolikokazeta izSumirinesobe ipustio ihnastereuudnevnojsobi. Jednaodnjihbila je zbirka Mozartovih pjesama. Elisabeth Schwarzkopf i WalterGieseking (p), pisalo je na rukom ispisanoj naljepnici. Ne znammnogo oklasičnoj glazbi, ali nakon prvog slušanja shvatio sam da je to prekrasnaglazba. Stil pjevanja bio je ponešto zastario, ali podsjećao me na čitanjelijepe idojmljiveproze—zahtijevao jeodslušateljadauspravnosjedne iobrati pozornost. Činilomi seda izvođači stojepredmojimočima, dok sepijevna glazba uzdizala u visinu, spuštala i ponovno uzdizala. Jedna odpjesamauzbircimoradaje"Sumire".Zavaliosamseustolac,zatvorioočiipodijelioglazbusasvojomizgubljenomprijateljicom.

Probudilameglazba.Udaljenaglazba,jedvačujna.Uporno,kaobezimenimornar što diže sidro s dnamora, tihime zvuk prizvao svijesti. Uspraviosam se u krevetu, nagnuo prema otvorenom prozoru i pomno osluhnuo.Nedvojbeno je svirala glazba.Ručni sat što samgaodložiopokraj krevetapokazivaojemaloposlijejedan.Glazba?Uovodobanoći?

Navukaosamhlačeikošulju,nataknuocipelenanogeiizašaoizkućice.Svasusvjetlaususjedstvubilapogašena,ulicepuste.Nijebilovjetra,čaknihuke valova. Samo je mjesečina oblijevala zemlju. Stajao sam i pomnoslušao. Čudno, ali glazba kao da je dopirala s vrha brijega. Na strmimplaninamanije bilonaselja, tek šačicapastira i samostana gdje sumonasiprovodili svojusamljeničkiživot.Bilo je teškozamislitidabilokojaod tihskupinaljudiuovodobanoćipriređujeglazbenifestival.

Vaniseglazbačulaglasnije.Nisammogaorazabratimelodiju,alisudećiporitmubila jegrčka.Odzvanjala jeneravnomjernim,oštrimzvukomživeglazbe,neoneizzvučnika.

Sadsamsevećpotpunorazbudio.Ljetninoćnizrakbiojeugodan,odisaojetajanstvenomdubinom.DasenisambrinuozbogSumire,vjerojatnobimeobuzeo slavljenički osjećaj. Stavio sam ruke na bokove, protegnuo se,pogledaounebo idubokoudahnuo.Noćnasvježinaoplahnulami jepluća.Odjednommi je nešto palonapamet—možda, baš u ovom času, Sumireslušaistuglazbu.

Odlučiosampoćiusmjeruglazbe.Moraosamotkritiodakledolazi,tkojesvira.Pošaosamistomstazomubrdokojomsamujutroišaonaplažu,pamijeputbiopoznat.Ićićukolikodalekomogu,odlučiosam.

Jasna je mjesečina osvjetljavala put pa je hodati bilo lako. Bacala jesloženesjeneizmeđustijena,bojilatloneočekivanimnijansama.Kadgodmije ispod potplata tenisica zaškripao šljunak na cesti, zvuk se pojačavao.Glazba jepostajala izražajnijakakosamseuspinjaouzbrdo.Kaoštosam ipretpostavljao, dolazila je s vrha brijega. Razabirao samneki udaraljkaškiinstrument, buzuki, harmoniku i flautu. Možda i gitaru. Osim toga, ništanisamčuo.Nipjevanje,niljudskeglasove.Samotuglazbukojajeunedogledsviralauodsutnom,gotovomonotonomritmu.

Htiosamvidjetištosetodogađanavrhubrijega,aopet,uistovrijemečinilomiseda trebamzadržatidistancu.Nezajažljivaznatiželjaborilasesnagonskimstrahom.Ipak,moraosamdalje.

Činilo mi se da hodam u snu. Nedostajalo je načelo koje omogućavaizbor.Ilijenedostajaoizborkojiomogućavanačelo?

Sasvim jemoguće da se prije nekoliko dana Sumire probudila od isteglazbei,kadjeznatiželjaprevladala,popelaseuzbrdoupidžami.

Stao sam i okrenuo se da pogledam iza sebe. Obronak se krivudavospuštao i gubiopremagradupoput tragovakakvadivovskogkukca.Digaosampogledpremanebuaonda,podmjesečinom,zavirioudlan.Utrenutkuspoznaje shvatio sam da to više nijemoja ruka. Nemogu to objasniti. Aliznaosamnaprvipogled.Mojarukavišenijemojaruka,mojenogevišenisu

mojenoge.Obliveno blijedom mjesečinom, moje je tijelo, poput gipsana odljeva,

izgubilo svu životnu toplinu. Kao da je čarobnjak vudua name bacio čini,udahnuvšimojprolažniživotuovugrudugline.Iskraživotajeutrnula.Mojpraviživotnegdjejezaspaoanetkobezličantrpaogajeukovčegispremaosenaodlazak.

Protrnuosamodjezeiučinilomisedasegušim.Netkojepresložiomojestanice, razvezaokoncekoji sumidržali umnaokupu.Nisamvišemogaonormalno razmišljati.Mogao sam se jedino povući što sam bržemogao usvoje uobičajeno sklonište. Udahnuo sam iz dna pluća i potonuo u moresvijestidosamogadna.Odgurujućirukamateškuvodu,brzosamzaronioiobjemarukamauhvatiosezagolemustijenunadnu.Vodami jepritiskalabubnjiće. Čvrsto sam stisnuo oči, zadržao dah, opirući se. Kad sam donioodluku, nije bilo tako teško. Navikao sam na sve to — na pritisak vode,manjak zraka, ledenu tamu, signale što ih emitira kaos.To samkaodijetesavladaobezbrojputa.

Vrijeme se okrenulo, zavrnulo unatrag, urušilo i ponovno se posložilo.Svijetsepružaounedogled—aopetjebiodefiniraniograničen.Oštreslike— samo slike — promicale su tamnim hodnicima poput meduza, poputlutajućih duša. Ali ja sam se očeličio i nisam ih gledao. Ako priznam dapostoje, čak i na trenutak, smjesta će se zaogrnuti značenjem. Značenje jevezanouzzemaljsko,atozemaljskomepokušavaloprimoratidaizronimnapovršinu.Čvrstosamzatvorioumičekaodapovorkaprođe.

Koliko sam dugo tako ostao, ne znam. Kad sam isplutao na površinu,otvoriooči inečujnoudahnuo,glazbajeutihnula.Zagonetnaizvedbadošlajekraju.Pažljivosamosluškivao.Nisamčuoamabašništa.Apsolutnoništa.Niglazbu,niljudskeglasove,nišumvjetra.

Pokušaosamvidjetikolikojesati,alinisamimaosatnaruci.Ostaviosamgakrajkreveta.

Zvijezdesuispunilenebo.Ilisamtosamozamišljao?Samonebokaodase promijenilo u nešto drukčije. Čudnovat osjećaj otuđenja što sam gadoživio izgubio se. Protegnuo sam se, savio ruke, zamigoljio prstima. Višenisam imao osjećaj da nisam na svommjestu. Pazusi su mi se lijepili odznoja,alitojebilosve.

Ustaosam iz trave inastaviosepenjatiuzbrdo.Kadsamstigaodovde,mogubašidovrha.Jelidoistatamosviralaglazba?Moraosamsenasvojeočiuvjeriti,čakakojeostaoinajmanjitrag.Zapetminutauspeosamsedovrha.Najužnojstranibrijegsespuštaopremamoru, luci iusnulomgradu.Nanizanauličnasvjetlaosvjetljavalasucestuuzmore.Drugustranuplanine

obavilajetama,nijesevidjelonijednojedinosvjetlo.Netremicesamzurioumrakinaposljetkusenamjesečiniocrtalalinijabregovaudaljini.

Izanjihprostiralasejošdubljatama.Aokomenenijebiloničegaštobiukazivalodaseovdjemaločasveseliloislavilo.

Iakojejošodzvanjaladubokoumenikaojeka,višenisambiosigurandasamuopćečuoglazbu.Kakojevrijemeprolazilo,svesammanjetovjerovao.Možda je sve bio samo privid, možda su mi uši čule signale iz drugogvremenaiprostora.Tojezvučalologičnije—pomisaodabiseljudiokupilinavrhubrijegaujedanunoćidasvirajudoistajebilasasvimsumanuta.

Na nebu iznad brijega ustobočio se grubi mjesec i nagnuo strahovitonisko.Kaotvrdakamenaloptačijujekožuizgrizaonesmiljentijekvremena.Zloslutne sjene na površini bile su slijepe stanice raka što pružaju pipkepremaživotnoj toplini.Mjesečina je izobličavala svaki zvuk, ispirala svakoznačenje, gurala svaki um u kaos. Natjerala je Miu da vidi drugu sebe.NekamojeodvelaSumirinumačku.NatjeralajeSumiredanestane.Ameneje dovela ovamo, usred glazbe koja — najvjerojatnije — nikad nije nipostojala. Ispredmene sterala se tamabez dna; izamene, svijet blijedogasvjetla. Stajao sam na vrhu brijega u stranoj zemlji, obliven mjesečinom.Moždajesvetobilopomnoisplanirano,odsamogpočetka.

Vratio sam se u kućicu i iskapio čašu Miuinog konjaka. Pokušao samzaspati,alinisammogao.Niokanisammogaosklopiti.Svedoksenaistokunebo nije rasvijetlilo bio sam u šaci mjeseca, sile teže i nečega što semeškoljiusvijetu.

Sjetiosamsemačakakojeumiruodgladiuzaključanomstanu.Mekanih,malihmesoždera.Ja—pravija—biosammrtav,aonesužive,

proždirumimeso,žvačusrce,sisajumikrv.Kadsampažljivoslušao,negdjevrlo, vrlo daleko čuo sam kako mi mačke lapću mozak. Tri gipke mačkeokupile su se oko moje razbijene lubanje i srču kašastu sivu juhu. Vršcicrvenih, hrapavih jezika ližu meke nabore mog uma. A sa svakim lizomnjihovihjezika,mojum—kaotreptajvrelogzraka—titraigubise.

14

NakrajunikadnismootkrilištosedogodiloSumiri.KakojeMiurekla,kaodajeisparilaslicazemlje.

NakondvadanaMiu sevratilanaotokpodnevnim trajektomupratnjislužbenikaizjapanskogveleposlanstvaiinspektorazaduženogzaslučajeves turistima. Sastali su se smjesnimpolicajcima i pokrenuli istragu velikihrazmjera koja je obuhvatila sve otočane. Policija je obavijestila javnost datraži informacije i objavila povećanu Sumirinu fotografiju s putovnice unacionalnimnovinama.Mnogisuse ljudi javljali,aliništanijeodvelonidokakvogtraga.Dojavesuseuvijekodnosilenanekogdrugog.

ISumiriniroditeljidoputovalisunaotok.Otišaosamneposrednoprijenjihova dolaska. Počinjalo je novo polugodište, ali otišao samnajviše zatoštonisammogaopodnijetipomisaodasesnjimasretnemlicemulice.Osimtoga,masovnimedijiuJapanunačulisuštosedogodiloipočeliseraspitivatiu japanskomveleposlanstvu ikodmjesnepolicije.RekaosamMiukako jekrajnjevrijemedasevratimuTokio.OstajanjemnaotokunećupomoćidasepronađeSumire.

Miujekimnulaglavom.Većsteneizmjernomnogonapravili,reklamije.Zbilja.Danistedošli,bilabihpotpunoizgubljena.Nemojtesebrinuti. JaćusveobjasnitiSumirinimroditeljima.Ipobrinutćusezanovinare.Prepustitesvemeni.Viionakonisteodgovornizaovoštosedogodilo.Mogusedržativrloposlovnokadtrebaiznamsesnaćiusvakojsituaciji.

Otpratila me do luke. Putovao sam poslijepodnevnim trajektom zaRodos.ProšlojetočnodesetdanaotkakojeSumirenestala.Prijenoštosamotišao,Miumezagrlila.Vrloprirodnimzagrljajem.Bezriječimijeprelazilarukompo leđimadokme stezalaunaručju i to je potrajaloneko vrijeme.Poslijepodnevno je sunce peklo, ali koža joj je odisala neobičnomhladnoćom.Njezinarukakaodamijepokušavalaneštoreći.Sklopiosamočii osluhnuo što govori. Ne riječi— nešto što se nemože zgusnuti u jezik.Usrednašešutnje,neštojeprošloizmeđunas.

"Pazitenasebe",reklajeMiu."Ivi",rekaosam.Nekosmovrijemestajalipredulazomnabrod."Htjelabihdamineštoiskrenokažete",reklajeMiuozbiljnimglasomtik

prijenoštosamseukrcaonabrod."MislitelidaSumirevišeniježiva?"

Zatresaosamglavom."Nemogutodokazati,alimislimdaje jošnegdježiva. Čak i nakon sveg ovog vremena, jednostavno nemam osjećaj da jemrtva."

Miujeprekrižilapreplanulerukeizagledalaseumene."Zapravo, točno istoosjećami ja", rekla je. "DaSumireprijepasamna

kraju morao prenoćiti u Ateni. Odvezao sam se autobusom avionskekompanijedohotelaugradukojisumipreporučilinaaerodromu.SkromanaliugodanhotelubliziničetvrtiPlakanažalostsupreplavilibučniNijemciizturističke grupe. Kako nisam imao što raditi, tumarao sam gradom, kupionešto suvenira ni za koga određenog i uvečer se prošetao do Akropole.Legao sam na komad kamena i, dok je večernji vjetrić lagano puhao,zagledaosamseubijelihramkojikaodajelebdiopodplavičastimsvjetlomreflektora.Prekrasanprizornaliksnu.

Alijasamosjećaojedinonisčimusporedivusamoću.Prijenoštosamsesnašao, svijet oko mene izgubio je boju. S vrha pustog brijega, međuruševinama šupljih osjećaja, vidio sam vlastiti život kako se proteže ubudućnost. Izgledao je točno kao ilustracija u znanstveno-fantastičnomromanu koji sam čitao kao dijete, slika opustošene površine rastaljenogplaneta. Bez znaka života. Svaki dan trajao je vječno, zrak je ili kipio ipdvrućineilisesmrzavao.

Svemirskibrodkojimeovamodoveonestaoje,jasamtuzaglavio.Moratćupreživjetisamsnalazećisekakoznam.Još sam jednom shvatio kako mi je važna, kako nenadomjestiva bila

Sumire.Na svoj vlastiti posebannačindržalameusidrenogu svijetu.Doksamsnjomrazgovaraoičitaonjezinepriče,ummisetihoširioimogaosamvidjeti ono što prije nisam. Bez imalo truda, zbližili smo se. Poput paramladihljubavnikakojiseskidajujedanpreddrugim,Sumireijaotvorilismojedandrugomsrca,štonisamdoživionikad,niskim,nigdje.Cijenilismotoštoimamo,premdanikadnismoriječimaizrazilikolikonamjedragocjeno.

Dakako da me boljelo što se nikad nismo mogli voljeti tjelesno. Bilibismomnogo sretniji da jesmo. Ali to je bilo poput plime i oseke, poputgodišnjihdoba—nepokolebljiva,nepromjenjiva sudbinakojunemožemopreinačiti. Ma koliko ga dosjetljivo branili, naše krhko prijateljstvo nijemoglo zauvijek trajati. Bili smo osuđeni da završimou slijepoj ulici. To jebilobolnojasno.

VoliosamSumirevišenegobilokogadrugogiželiojevišenegoištanasvijetu. A te osjećaje nisam mogao jednostavno zanemariti jer nije biloničegadaihzamijeni.

Sanjaosamkakoćese jednogadanadogoditinagla,velikapreobrazba.

Čakiakosuizgledidasetoobistinineznatni,imaosampravosanjati,nijelitako?Aliznaosamdasetonikadnećeobistiniti.

Kao kad se oseka povuče i za njom ostane oplahnuta obala, tako sam,kadjeSumireotišla,ostaosamuiskošenom,praznomsvijetu.Usumornom,hladnomsvijetuukojemseonoštosmoona i ja imalinikadvišenemožedogoditi.

Svatko od nas ima nešto posebno do čega dopre samo u posebnimtrenucima života. Kao mali plamen. Onih pažljivih nekoliko sretnika tajplamičaknjeguje,čuva,uzdižegapoputbakljedaimosvijetliput.Alijednomkadseplamenugasi,ugasiosezauvijek.

NisamizgubiosamoSumire.Izgubiosamtajdragocjeniplamen.Kako je tamo—nadrugoj strani? Sumire je tamo, kao i izgubljenidio

Miu.Miucrnekoseizdravogseksualnogapetita.Moždasuseslučajnosreleondjeisadsevole, ispunjavajujednadrugu."Radimostvarikojenemožešizraziti riječima", vjerojatno bi mi rekla Sumire, izražavajući to ipakriječima.

Ima limjestazamenetamonadrugojstrani?Mogu li imsepridružiti?Dok one strastveno vode ljubav, ja bih sjedio u kutu sobe i zabavljao sečitajući sabranaBalzacovadjela.Nakon što se istušira, Sumire i ja odlazilibismo u duge šetnje i razgovarali o koječemu. S tim da bi, kao i obično,glavnu riječ vodila Sumire. Ali, bi li naša veza trajala zauvijek? Je li toprirodno?"Naravno",reklabimiSumire."Nemapotrebedatopitaš.Jertisimojjedini,praviiiskreniprijatelj!"

Alinisamimaoninajblažeidejekakodadopremdotogsvijeta.ProtrljaosamglatkoitvrdostjenovitoliceAkropole.Kamenjejenatopila

povijestpohranjenaunutra.Htio iline,uhvaćensamu tijekuvremena.Nemogu pobjeći. Ne — to nije sasvim točno. Istina je da zapravo ne želimpobjeći.

Sutra ću se ukrcati u avion i odletjeti u Tokio. Ljetni se praznici bližekraju i japonovnomoramzakoračitiubeskrajni tijeksvakidašnjice.Tamoimamjesta zamene.Tamo jemoj stan,moj stol,moj razred,moji učenici.Čekajumemirnidani,romanikojetrebapročitati.Tuitamokakvaljubavnaveza.

Alisutraćubitidrukčijaosoba.Nikadvišeonajkojisambio.NedaćetonetkoprimijetitikadsevratimuJapan.

Izvanaseništanećepromijeniti.Alineštojeumenisagorjeloinestalo.Poteklajekrvinečegumenivišenema.Pognuteglaveibezriječitoneštosepozdravljaiodlazi.Vrataseotvaraju;vratasezatvaraju.Svjetlosegasi.Tojeposljednji dan za osobu koja sam ovoga časa. Posljednji suton. Kad svane

zora,osobakojasamsad javišenećebitiovdje.Netkodrugistanovatćeuovomtijelu.

Zaštoljudimorajubitiovakoosamljeni?Štojesmisaosvegaovoga?Nasvijetupostojemilijuniljudi,asvionižudeitražeoddrugihdaihzadovolje,aopetseizoliraju.Zašto?JeliZemljastvorenasamodapothranjujeljudskusamoću?

Legao sam na leđa na komad kamena, zagledao se u nebo i počeorazmišljatiosvimumjetnimsatelitimakojiobilazeokoZemlje.

Obzorsejošocrtavaouslabomodsjaju,azvijezdesupočeletreperitinanebu boje tamnog vina. Pogledom sam među njima tražio svijetlu točkusatelita, ali danje je svjetlo još bilo prejako da ga razaberem golim okom.Rasutesuzvijezdestajalekaoprikovanezamjesto,nepomične.Sklopiosamoči i osluhnuo pažljivo da čujem potomke Sputnika kako i sad kruže okoZemlje,a jedinaimjevezasplanetomsilateža.Osamljenemetalnedušeutamisvemirakojasebezzaprekaprostireubeskrajsrećuse,prolazejednakrajdruge i razilazesedasevišenikadnesretnu. Ipritomne izmijenenijednuriječ.Nijednoobećanjekojetrebaodržati.

15

Telefonjezazvoniounedjeljuposlijepodne.Drugenedjeljeotkakojepočelonovopolugodišteurujnu.Pripremaosamkasniručak imoraosamugasitiplinnaštednjakuprijenegoštosamsejavio.

Telefon jezvoniokaoda jeriječonečemvažnom—baremmise takočinilo.BiosamsigurandazoveMiusnovostimaotomegdjejeSumire.AlinijezvalaMiu,negomojadjevojka.

"Nešto se dogodilo", rekla je preskočivši uobičajene ljubaznosti napočetku."Možešodmahdoći?"

Zvučalo jekaoda sedogodiloneštogrozno. Je li njezinmuž saznaozanašu vezu? Duboko sam udahnuo. Ako se otkrije da spavam s majkomjednogodučenikausvojemrazredu,bitću,najblažerečeno,ugovnima.Unajgoremslučaju,mogaobihčakostatibezposla.Ipak,istodobnosamsestimpomirio.Biosamsvjestanrizika.

"Gdjesi?"upitaosam."Usamoposluživanju",reklaje.Odvezao sam se vlakom u Tačikavu i stigao na stanicu u blizini

samoposluživanjaučetrnaestitrideset.Poslijepodneseužariloodjare,jersuponovnonastupileljetnevrućine,alijasamimaonasebibijelukošuljusdugim rukavima, kravatu i lagano sivo odijelo, kao što me ona zamolila.Takoizgledašvišekaoučitelj,reklaje,iostavitćešboljidojam."Ponekadjošizgledaškaostudent",reklamije.

Na ulazu u samoposluživanje upitao sam mladog prodavača koji jeskupljaorazbacanakolicagdjejeosiguranje.Sdrugestraneulice,natrećemkatuaneksa,rekaomije.Aneksjebioružnamalatrokatnica,bezlifta.Hej,nebrinitizanas,kaodasugovorilepukotineubetonskimzidovima,ionakoće cijelu ovu zgradu jednoga dana srušiti. Uspeo sam se uskim, izlizanimstubama, pronašao vrata na kojima je pisalo Osiguranje i nekoliko putalaganopokucao.Odgovoriomi jedubokimuškiglas;otvoriosamvrata iusobiugledaosvojudjevojkuinjezinogsina.Sjedilisupredpisaćimstolomzakojimjesjediosredovječničuvaruuniformi.

Samonjihtroje.Prostorijajebilasrednjeveličine,niprevelika,nipremala.Uzprozorsu

senaslagalatristola,željezniormaruzsuprotnizid.Nabočnomziduvisioje

rasporeddužnosti i tri čuvarskekapenametalnojpolici.Vrataodmutnogstaklanaudaljenomkrajuprostorijeočitosuvodilaujošjednusobukojaječuvarimavjerojatnoslužiladaodrijemaju.Uprvojprostorijinijebilogotovonikakva ukrasa. Ni cvijeća, ni slika, čak ni kalendara. Samopredimenzionirani okrugli sat na zidu. Potpuno gola prostorija, nalikprastaromzakutkusvijetaštogajeivrijemezaboravilo.Povrhsvegavrloječudnovonjalo—nadimcigareta,pljesnivedokumente iznojkojisuse tumiješaligodinama.

Čuvarjebionabitmuškarac,debelozagazioupedesetegodine.Imao je jake ručetine i krupnu glavu obraslu gustom, grubom,

prosijedom kosom koju je prilijepio uz tjeme nekom jeftinom pomadom,vjerojatno najboljom koju si je mogao priuštiti sa svojom bijednomčuvarskomplaćicom.Izprepunepepeljareprednjimprelijevalisuseopušcicigareta Seven Star. Kad sam ušao u prostoriju, skinuo je s nosa crnouokvirenenaočale,obrisaoihkrpicomivrationanos.Moždajetakouvijekdočekivao nepoznate ljude. Kad je skinuo naočale, oči sumu ledeno sjalepoputmjesečevogkamena.Kadihjeponovnostavio,hladnoćasepovukla,azamijenio ju je prodoran staklast pogled. U svakom slučaju, pogled predkojimnikomunijeugodno.

Uprostorijijebilozagušljivovruće;prozorjebioširomotvoren,alinijeulazio ni dašak zraka. Samo buka s ceste. Veliki kamion koji je stao nacrvenom svjetlu muklo je zaškripao kočnicama, podsjetivši me na BenaWebstera na Tenortoneu u kasnijim godinama. Svi smo se znojili. Prišaosamstolu,predstaviose ipružiočuvarusvojuposjetnicu.Čuvar ju jeuzeobez riječi, naškubio usta i neko je vrijeme prevrtao u rukama. Odložio jeposjetnicunastolipodigaopogledpremameni.

"Dostastemladizaprofesora,nije litako?"rekaoje."Kakodugoraditenaškoli?"

Pretvaraosamsedarazmišljamteodgovorio:"Trigodine.""Hmmm",rekaojeon.Inakontogazašutio.Alitašutnjagovorilajeviše

od tisuću riječi. Uzeo jemoju posjetnicu i ponovno bacio pogled namojeime,kaodaneštojošjedanputprovjerava.

"ZovemseNakamura,jasamovdješefslužbeosiguranja",predstaviose.Nijemiponudiosvojuposjetnicu."Dajtesisamoprivucitestolac.Žaomiješto je ovako vruće. Klima je krepala, a nitko je ne želi doći popraviti unedjelju. Ventilator mi nitko ne da pa sjedim i patim. Skinite sako akohoćete.Ovobimoglopotrajati,avrućemijevećdokvasgledam."

Napraviosamsveštomijerekao,privukaostolaciskinuosako.Znojnakošuljalijepilamisezakožu.

"Znate,uvijeksamzavidiovamaprofesorima",počeoječuvar.Nedorečenismiješakpoigravaomujeokousta,aliuočimamujeidalje

sijevao pogled grabežljivca iz morskih dubina kojim je vrebao i najmanjipokret u mojim dubinama. Govorio je sasvim uljudno, ali to je bila pukapolitura.Riječprofesorzvučalajekaouvreda.

"Imatevišeodmjesecdanapraznikaprekoljeta,neraditenedjeljomnitiponoći,ineprestanodobivatedarove.Akosemenepita,živitekobubreguloju. Neki put si mislim, kamo sreće da sam bolje učio pa i sam postaoprofesor. Sudbina se umiješala i evo me tu gdje jesam — čuvar usamoposluživanju. Bit će da nisam bio dovoljno pametan. Ali svojoj djecigovorim da se zaposle na školi kad odrastu. Briga me što ljudi govore,profesorimajepalasjekiraumed."

Moja djevojka imala je na sebi jednostavnu plavu haljinu s tričetvrtrukavima. Kosu je uredno skupila na zatiljku i nosila je sićušne naušnice.Kompletsuzaokruživalebijelesandalesvisokimpetama,aukrilujedržalabijelutorbicuiminijaturnibežrupčić.SadsamjeprviputvidiootkakosamsevratioizGrčke.Pogledomjeskakalasmenenačuvarainatrag,aočisujojotekle od plača. Očito se napatila. Izmijenili smo kratak pogled i okrenuosam se prema njezinom sinu. Ime mu je bilo Sin'iči Nimura, ali djeca izrazredadalasumunadimakMrkvica.Imejepristajalonjegovuizduženomtankommršavom licu i čupineukrotivekovrčavekose. I ja samgaobičnozvaoMrkvica.Biojetošutljivdječakkojigotovonikadnijegovoriovišenoštojepotrebno.Ocjenemunisubileloše;uglavnomjepisaozadaćeinijeseizmotavaoodzadatakaurazredu.Nikadnije izazivaosvađu i tučnjavu.Alinedostajalomujeinicijativeiurazredunijenijednompodigaoruku.Ostalojdjecinijebioantipatičan,alinemožeserećinitidajebioomiljen.Njegovojmajci to baš nije bilo drago, ali smoje točke gledišta, bio je dobar dečko."Pretpostavljamdavamjedječakovamajkavećreklaštosedogodilo",rekaoječuvar.

"Da,reklamije",odgovoriosam."Uhvatilisugakakokradeudućanu.""Takoje",rekaoječuvarispodapodigaokartonskukutijunastol.Gurnuojujepremameni.Unjojjebionizidentičnihmalihklamerica,još

neraspakiranih.Uzeosamjednuurukuirazgledaoje.Naetiketiscijenompisaloje850jena.

"Osamklamerica",rekaosam."Tojesve?""Da.Tojeto."Vratiosamklamericuukutiju."Znači,ukupnobistajalo6.800jena.""Točno. 6.800 jena. Vi si sad vjerojatno mislite 'No, dobro, krao je u

dućanu.Tojeprekršaj,naravno,aličemuvelikamisaokoosamklamerica?

Paonjesamodijete.'Jelitako?"Nisamodgovarao."Ureduještotakomislite.Jertojeiistina.Imamnogogorihzločinaod

kradeosamklamerica.Biosampolicajacprijenegoštosampostaočuvarpaznamočemugovorim."

Dokjegovorio,čuvarmegledaoravnouoči.Nisamnitrepnuo,trudećisedanedjelujemkaodamuprkosim.

"Dajetonapravioprviput,nebismodizalitakvugalamu.Našjeposaoda radimo s kupcima i ne volimo praviti cirkus zbog ovakve sitnice. Unormalnim okolnostima, doveo bih dijete ovamo, u ovu prostoriju, imalomuutjeraostrahukosti.Ugoremslučaju,pozvalibismoroditeljepanekaonikaznedijete.Nikadnekontaktiramoškolu.Tojenašapolitikaudućanu,da dječje krađe riješimo u tišini. Problem je što ovo nije prvi put damalikrade.Samounašemdućanuveć jetotriputa izveo,kolikomiznamo.Triputa!Zamislitevito!Ištojejošgore,većdvaputanijenamhtiorećinikakosezoveniukojuškolu ide.Mene jezapalodasepobrinemzanjega,pasedobrosjećam.Nipisnutinijehtio,štogodgapitali.Branisešutnjom,takosetogovorilonapoliciji.Nitiisprike,nitikajanja,samobezobraznošutiinidabizucnuo.Damiovajputnijerekaokakosezove,prijaviobihgapoliciji,aličak ni na to nije reagirao.Morao sam ga natjerati dami pokaže pokaz zaautobusitakosamotkriokakosezove."

Zastaojeipričekaodamiseslegneonoštojerekao.Idaljejenetremicezurioumene,ajasammuuzvraćaopogled.

"Drugajepričaštojeonkrao.Nisutonekebezazlenesitnice.Prviputjeukrao petnaest tehničkih olovaka. U ukupnoj vrijednosti od 9.750 jena.Drugiput,osamkompasa,ukupno8.000jena.Drugimriječima,onsvakiputkradehrpupotpunoistihstvari.Nekradeonnjihzatodaihupotrijebi.Ontoradizazabavuilizatodaihprodaprijateljimauškoli."

Pokušao sam si predočiti kako Mrkvica prodaje ukradene klamericeostalimučenicimapodvelikimodmorom.Nisamtomogaozamisliti.

"Nisam siguran da razumijem", rekao sam. "Zašto neprestano krade izistog dućana?Neće li to samo povećati izglede da ga ulove— i pogoršatikaznukadgaulove?Akohoćešproćinekažnjeno,nijelinormalnokrastiizdrugihdućana?"

"Nemojtemenepitati.Moždajeikraoizdrugihdućana.Ilimujemoždabašnašdućannajdraži.Moždamusenesviđamojelice.Jasamsamoobičančuvar u samoposluživanju, pa ne mogu razmišljati o svim finesama. Neplaćajumedovoljnoza to.Akovaszbiljazanima,pitajtegasami.Dovukaosamgaovamoprijetrisataidosadnijenipisnuo.Dačovjeknevjeruje.Zato

samvaspozvao.Žaomi je što stemoralina to trošiti slobodnidan... ali otkako steušli,

nešto me muči. Jako ste preplanuli. Ne da je to važno, ali jeste li bili nanekomposebnommjestuprekoljetnihpraznika?"

"Ne,nigdjeposebno",odgovoriosam.Alionje idaljepomnopogledompretraživaomojelicekaodajevažandioslagaljke.

Ponovnosamuzeoklamericuurukuipažljivojerazgledao.Običnamalaklamericakakvihimaposvudapodomovimaiuredima.

Možda najjeftiniji uredski pribor, čuvar je upaljačem Bic pripaliocigaretu Seven Star koja mu je visjela iz usta i, okrenuvši se u stranu,otpuhnuooblakdima.

Okrenuosamsepremadječakuiblagogaupitao:"Zaštoklamerice?"Mrkvicajecijelovrijemezurioupod,alisadjebezriječipodigaoglavui

pogledaome. Ali nije rekao ništa. Prvi put sam primijetio damu se izrazposve promijenio — bio je čudnovato odsutan, oči nefokusirane. Kao dagledauprazno.

"Jelitenetkoprisiliodakradeš?"Idaljenijebiloodgovora.Nisammogaoodreditidopirulimojeriječido

njega. Digao sam ruke. U ovom trenutku ispitivati dječaka bilo jebesmisleno.Zatvoriojevrata,zakračunaoprozore.

"No,onda,gospodine,štovipredlažete?"upitaomečuvar."Meneplaćajudaobilazimdućan,provjeravamkamere,hvatamkradljivce idovodimihuovuprostoriju. Sasvim jedruga stvar što sedogađaposlije.To jeposebnoteškokad jeposrijedidijete.Štobipovamasadtrebalopoduzeti?Sigurnosteboljeupućeni u ovopodručje.Da jednostavnoprepustimo svepoliciji?Tobisvakakozamenebilonajlakše.Osimtoga,nebismovišegubilivrijeme,a sad ionako tapkamo u mraku." Zapravo, u tom trenutku mislio sam onečemsasvimdrugom.

Bijednačuvarskasobicausamoposluživanjupodsjetilamenapolicijskupostaju na grčkom otoku. A tame pomisao odvela ravno do Sumire. I dočinjenicedajenema.

Trebalomi jenekolikotrenutakadasesnađemishvatimštomičovjekpokušavareći.

"Javitćunjegovuocu",govorila jeMrkvičinamajkamonotonimglasom,"i pobrinuti se da mom sinu bude jasno kao dan kako je krasti zločin.Obećavamvamdavasvišenikadnećegnjaviti."

"Drugimriječima,neželitedaovodođedosuda.Tostemivećvišeputaponovili",rekaoječuvarglasomkoji jepokazivaokakogaovovećzamara.Otresaojepepeoscigareteupepeljaru.Okrenuoseponovnopremamenii

rekao: "Ali što se mene tiče, tri puta je jednostavno previše. Netko tomemorastatinakraj.Štovikažete?"Dubokosamudahnuoiusredotočiomislinasadašnjost.Naosamklamericainedjeljnopopodneurujnu.

"Ne mogu ništa reći dok ne razgovaram s njim", odgovorio sam."Pametanjeondječakidosadnikadnijeizazivaonikakveneprilike.Nemampojmazaštoradiovakvegluposti,aliposvetitćutomepozornostivrijemeiotkriti što je razlog. Najdublje se ispričavam zbog svih problema koje jeprouzročio."

"Da,alimenitojednostavnoneideuglavu",rekaoječuvarinamrštioseizanaočala."Tajdečko—Sin'ičiNimura?—onideuvašrazred,jeli?Dakle,vigasvakidanvidite,točno?"

"Takoje.""Ideučetvrtirazred,štoznačidajekodvasurazreduvećgodinudanai

četirimjeseca.Jelitako?""Da,točno.Javodimnjegovrazredodtrećegodine.""Ikolikoimaučenikaurazredu?""Tridesetpet.""Znači,svakogaodnjihimatenaoku.Aopet,kažetedanisteprimijetili

nikakavznakdabiovajdječakmogaoizazvatigužvu.Bašništa?""Takoje.""Čekajte malo — koliko je nama poznato, on krade već pola godine.

Uvijekjesam.Nitkoganatoneprisiljava.Inijedamutotajčaspadnenapamet.Nititoradizbognovca.Majkakažedadobivavelikidžeparac.Ontoradi samozatodakrade.Drugimriječima,dečko imaproblema.Avimenigovoritedavamništanijebilosumnjivo?"

"Sadgovorimkaoučitelj",odgovoriosam,"alinavikakrađe,posebnokoddjece, nije toliko prekršaj koliko posljedica lagane emocionalneneravnoteže.Možda,dasamobraćaomalovišepozornostinanjega,moždabih nešto primijetio. Definitivno se nisam na tom poslu iskazao. Ali kodemocionalnoporemećenedjecenemauvijekvanjskihznakovapokojimasemožemoravnati.Akoodvojitečinodsvegaostalogaikaznitedijete,nećeteizliječiti temeljni problem. Osim ako ne otkrijete onaj skriveni razlog i toliječite, isti će problem kasnije izroniti u drugom obliku. Djeca čestopokušavaju poslati poruku krađompa je, čak i ako to nije najdjelotvornijinačin rješavanja problema, od najveće važnosti posvetiti im vremena i snjimarazgovarati."

Čuvarjezgnječiocigaretuupepeljarii,napolaotvorenihusta,neobičnodugozurioumenekaodasamživotinjačudnovataizgleda.Prstirukeštojuje položiona stol bili su strahovitodebeli, kaodesetmalihdlakavih crnih

stvorova.Štosamihvišegledao,težesamdisao."Tovasučenafakultetu,napedagogijiilikakosetovećzove?""Nebaš.Tosuosnovepsihologije.Topišeusvakojknjizi.""Topišeusvakojknjizi",bezvoljno jeponoviomojeriječi.Uzeo jemali

ručnikiobrisaoznojsdebelogvrata."Laganaemocionalnaneravnoteža—štobitotrebaloznačiti?Doksam

radiokaopolicajac, svaki samsedan,od jutradomraka, sretao s ljudimakojisusasvimsigurnobilineuravnoteženi.Svijetjepuntakvihljudi.Imaihnalopate.Dasamimhtioposvetitivrijemeislušatisveporukekojesumislali,trebalobimijošdesetmozgova.Initonebibilodovoljno."

Uzdahnuojeiponovnospustiokutijuklamericapodstol."U redu—potpunosteupravu.Djeca su čisteduše.Tjelesnakazna je

pogrešna. Svi su ljudi jednaki. Ne sudi se čovjek po ocjenama. Trebarazgovaratiidoćidorješenja.Svejetoureduštosemenetiče.Alinijevragdavizbiljamislitedaćetakosvijetpostatibolji?Manemašanse.Samoćeićinagore.Kakomogusviljudibitijednaki?Većuglupostuživotunisamčuo.Razmislitemalo o tome— sto desetmilijuna ljudi u Japanu svaki se danlaktari da jedan drugoga izgura s puta. Probajte njih natjerati da budujednaki.Nastaobipakao.

Lako je izgovarati te lijeperiječi.Zatvoritioči,pretvaratisedanevidišštosedogađa,svalitisvenadrugoga.Neburkajvodu,pjevajhimnu,dajdjecidiplomeisvisretnoživedokjesvijetaivijeka.

Krađajeporukakojutidijetešalje.Tkotepitaštoćebitikasnije.Ovakojelakše,paondazaštone?Alitkoćepomestigovna?Ljudikaoja.

Etotko.Mislitedatoradimojernamsetosviđa?Sadmegledatekaodamihoćetereći,hej,paštoje680jena,alirazmislitemalooljudimaodkojihjeon krao. Ovdje rade stotine ljudi i za njih jemanjak od jedan ili dva jenaozbiljna stvar.Kadzbroje sve računeublagajni i otkrije semanjakod stojena,moraju raditi prekovremenoda topokriju. Znate li vi kolikopo satuzarađuježenakojaradizapultom?Zaštotoneučitesvojeđake?"

Nisam rekao ništa. Mrkvičina majka je šutjela, kao i dječak. Čuvar seizmoriogovorećiizavaliosenatragustolacuopćojšutnji.Udrugojjesobizazvoniotelefoninetkojepodigaoslušalicunakonprvogzvona.

"Dakle,štodaradimo?"upitaoje.Rekaosam:"Adagaobjesimonaglavačkesastropadoknekažedamuje

žao?""Tomi se sviđa!Naravno, jasnovam jedabismoobojicaodmahdobili

nogomuguzicu.""No onda, preostaje nam samo da mu posvetimo vremena i strpljivo

porazgovaramooproblemu.Tojesveštomogureći."Netkoizdrugesobe jepokucaonavrata iušao."GospodineNakamura,

možetelimiposuditiključskladišta?"upitaoje.GospodinNakamuranekojevrijemeprekopavaopoladicistola,alinijenašaoključ."Nestaoje",rekaoje."Baščudno.Uvijekgatudržim."

"Važno mi je", rekao je čovjek. "Hitno mi treba." Po tome kako su onjemurazgovaraličinilosedajetovrlovažanključidabibilopametnijedaseniječuvaoutojladici.Pretražilisusveladice,alinisuništanašli.

Dok je trajala potraga za ključem, nas troje i dalje smo samo sjedili.Mrkvičinamajkanekolikomejeputamolećivopogledala.Mrkvicajesjediobez izraza, očiju prikovanih za pod, kao i prije. Besciljne, nasumičnemislisijevalesumikrozglavu.Usobijebilozagušljivovruće.

Čovjekkojemjetrebaoključodustaojeodpotrageiotišaogunđajući."Dostajebilo",rekaojegospodinNakamuraokrenuvšisepremanamai

nastavio bezbojnim, činjeničnim glasom: "Hvala što ste došli. Gotovi smo.Ostaloprepuštamvama idječakovojmajci.Alinekavamjednobude jasno—akose to još jednomdesi,nećese tako lako izvući.Nadamsedaste toshvatili.Neželimnikakvihproblema.Alimoramraditisvojposao."

Ona je kimnula, kimnuo sam i ja.Mrkvica se držao kao da nije čuo niriječi.Ustaosam,anjihdvojeslabašnomeslijedilo.

"I još za kraj", rekao je čuvar, koji je i dalje sjedio. Podigao je pogledpremameni. "Znamda je tonepristojnoodmene, ali ipak ću seodvažiti ireći. Čim samvas vidio, znao samdami nešto ne štima.Mladi ste, visoki,ostavljate dobar dojam, lijepo ste preplanuli; govorite razborito. Sve štokažeteimasmisla.Siguransamdavasroditeljiučenikajakovole.Nemogutosasvimobjasniti,aliotkakosamvasvidio,neštomekopka.Neštoštonemoguprogutati.Ništaosobno,nemojtesevi ljutiti.Samo,neštomesmeta.Alištometokopka,damijeznati."

"Nećeteseljutitiakovaspitamneštoosobno?"rekaosam."Samovipitajte.""Akoljudinisujednaki,kamovispadate?"Gospodin Nakamura uvukao je dim cigarete duboko u pluća, zatresao

glavom i ispuhnuo tako polako kao da nekoga primorava na nešto. "Neznam",odgovorioje."Alinerazbijajtesiglavu.Nasdvojicasigurnonećemobitinaistojrazini."

Parkirala je crvenu Tovotu Celicu na parkiralištu samoposluživanja.Pozvao sam je na stranu, podalje od sina, i rekao joj da krene kući sama.Moramkratkoporazgovaratinasamostvojimsinom,rekaosamjoj.Dovestćugakućikasnije.Kimnula je. Zaustila jedaneštokaže, ali nije, sjela jeu

auto,izvadilasunčanenaočaleiztorbiceiupalilamotor.Kadjeotišla,poveosamMrkvicuuvedrimalikafićkojisamprimijetiou

blizini.Opustiosamseuklimatiziranojunutrašnjosti,naručioledeničajzasebeisladoledzadječaka.Otkopčaosamnajgornjigumbnakošulji,skinuokravatuistrpaojeudžepsakoa.

Mrkvica je i dalje sjedio utonuo u šutnju. Izraz lica i očiju nije mu sepromijenio otkako smo izašli iz zaštitarskog ureda. Djelovao je potpunoprazno,ikaodaćetojošpotrajati.Ručicaurednosloženihukrilu,piljiojeupodpognuteglave.Popiosamledeničaj,aliMrkvicanijenitaknuosladoled.Sladoledsepolakotopiouzdjelici,alionkaodatonijeprimjećivao.Sjedilismolicempremalicukaokakavbračniparkojidijelinelagodnušutnju.Kadgodjezastalakrajnašegstola,konobaricajedjelovalanapeto.

"Stvari se jednostavno događaju", napokon sam rekao. Nisam imaonamjerurazbijatiled.Riječisujednostavnonavrleizmene.

Mrkvica jepolaganopodigaoglavu ipogledaome.Nije rekaoniti riječ.Zažmiriosam,uzdahnuoinekovrijemešutio.

"Nisam to još nikome ispričao", rekao sam, "ali za ljetnih praznika biosamu Grčkoj. Znaš gdje je Grčka? Gledali smo onaj video pod prirodom idruštvom,sjećašse?U južnojEuropi,naMediteranu. Imajumnogootoka iuzgajaju masline. Civilizacija im je dosegla vrhunac negdje oko petstogodinaprijeKrista.Atenajekolijevkademokracije,aSokratjepopiootroviubio se. Tamo sam bio. Jako je lijepo. Ali nisam onamo putovao radiprovoda.Mojajeprijateljicanestalanajednommalomgrčkomotokuiotišaosam da je pomognem pronaći. Ali nismo je našli. Moja je prijateljicajednostavnotihonestala.Kaodajeisparila."

Mrkvica je mrvicu otvorio usta i pogledaome. Izrazmu je i dalje bioukočen i beživotan, ali pojavio se tračak svjetla. Uspio sam prodrijeti donjega.

"Zbiljasamvoliotuprijateljicu.Jakosamjevolio.Bilamijenajvažnijanacijelomsvijetu.ZatosamodletioavionomuGrčkuda jepomognemtražiti.Ali uzalud.Nismonašli nijedan trag.Otkako samnju izgubio, više nemamprijatelja.Nijednogjedinog."

NisamtolikogovorioMrkvicikolikosamomsebi.Naglassamrazmišljao."Znašštobihovogčasanajviševolio?Popetisenavisokivrh,recimo,vrh

piramide. Na najvišemjesto kojemogu naći. Odakle se vidi u nedogled. Istajatinasamomvrhu,razgledaticijelisvijet,vidjetisveinavlastiteseočiuvjeritištojenestaloizsvijeta.Neznam...Moždazapravoneželimtovidjeti.Moždaništavišeneželimvidjeti."

Konobarica je prišla stolu, uklonila Mrkvičinu zdjelicu rastopljenog

sladoledaiostavilaračun.Osjećamseosamljeno jošoddjetinjstva.Kodkućesamimaoroditelje i

starijusestru,alinisamsesnjimaslagao.Niskimuobiteljinisammogaokomunicirati. Zato samčesto zamišljaoda samposvojen. Iz nekog razlogadaleki su me rođaci dali na usvajanje mojoj obitelji. Ili su me uzeli izsirotišta. Sad shvaćamkakva je to glupostbila.Moji roditelji ne spadajuuljude koji bi posvojili bespomoćnog siročića. Ipak, nisammogao prihvatitičinjenicudasamukrvnojvezistimljudima.Lakšemijebilopovjerovatidasmopotpunistranci.

"Zamišljaosamudaljenigrad.Tamojekućagdježivimojapravaobitelj.Obična, skromna kućica, ali topla i srdačna. Tamo se svi međusobnorazumiju,govoreštoosjećaju.Uvečerčuješkakomamašuškaukuhinjidoksprema večeru i širi se topli, ukusni miris. Tamo ja spadam. Uvijek samdočaravaotajprizorumašti,stimdasamjadioprizora.

Ustvarnomživotumojajeobiteljimalapsaijedinosamsesnjimslagao.Biojemješanac,ali jakobistar;štoje jednomnaučio,višenijezaboravljao.Vodiosamgasvakidannašetnju, išlismoupark; jasamsjedionaklupi ipričaomuosvemuisvačemu.Razumjelismojedandrugoga.Tosumibilinajsretnijitrenuciudjetinjstvu.Kadsambioupetomrazredu,namojegjepsanaletiokamionpredkućomipregazioga.Roditeljiminisudopustilidakupim drugog psa. Psi su previše bučni i prljavi, rekli su mi, prevelikaobveza. Kadmi je uginuo pas, povukao sam se u svoju sobu i neprestanočitao. Svijet u knjigama djelovao mi je mnogo življe od svega oko mene.Mogaosamvidjetikoještaštonisamnikadvidio.Knjigeiglazbabilesuminajbolji prijatelji. Imao sam nekoliko dobrih prijatelja u školi, ali nikadnisam upoznao nikoga kome bih mogao otvoriti dušu. Pričali smo obezveznimstvarima,igralinogomet.

Kad me nešto mučilo, ni s kim nisam o tome razgovarao. Sam bihrazmislio,došaodozaključkaisampoduzimaopotrebnekorake.Inisamseosjećao usamljenim.Mislio sam da tako jednostavnomora biti. U krajnjojliniji,ljudskabićamorajupreživljavatisama.

Kad sam se upisaona fakultet,međutim, našao samprijateljicu, onu okojojsamtipričao.Imojsenačinrazmišljanjapočeomijenjati.

Postupno sam shvaćao dame to što tako dugo razmišljam posve samsputava, drži me prikovanog za jednu te istu točku gledišta. I počeo sammislitikakojegroznobitisam.

Biti sasvim sam slično je osjećaju koji te obuzme kad u kišnu večerstanešnaušćevelikerijekeigledaškakosevodaulijevaumore.

Jesilitokadradio?Stajaonaušćuvelikerijekeigledaokakoseulijevau

more?"Mrkvicanijeodgovorio."]ajesam",rekaosam.Siromotvorenihočiju,Mrkvicamisezagledaoulice."Ne mogu točno objasniti zašto je tako samotno gledati riječnu vodu

kakosemiješasmorskom.Alije.Morašsesamuvjeriti."Uzeo sam sako i račun i polako ustao. Položio sam ruku naMrkvičino

rameionjetakođerustao.Platiosamiizašlismoizkafića.Trebalonam jeoko tridesetminutahodadonjegovekuće.Hodali smo

jedanuzdrugoga,ajanisamprozborioniriječi.U blizini njegove kuće tekla je rječica preko koje se pružao betonski

most.Nezanimljivavodica,zapravo,manjerijeka,višeodvodnikanalkojisumalko proširili. Dok su tu još bila obrađena polja, valjda je služio zanavodnjavanje. Sad je, međutim, koritom tekla mutna voda s blagimmirisomdeterdženta.Ljetnesutraveizniknuleporiječnomdnu,navodijeplutaootvorenbačenistrip.NasredmostaMrkvicajestao,nagnuoseprekoogradeizagledaodolje.Beskrajnosmodugotakostajali.Vjerojatnosenijehtiovratitikući.Tosamrazumio.

Mrkvica jeposegnuorukomudžephlača, izvukaoključ ipružiomiga.Običanključsvelikim,crvenimprivjeskom.Naprivjeskujepisaloskladište3.BiojetoključskladištakojiječuvarNakamuratražio.Mrkvicamoradajenatrenutakostaosamuprostoriji,pronašaogauladiciiubaciogaudžep.Umtogdječakabiomijezagonetnijinegoštosammislio.Sasvimneobičnodijete.

Uzeosamključ,stavioganadlaniosjetiotežinubezbrojnihljudikojaseuvukla u njega. Učinio mi se užasno jadnim, prljavim, sitničavim. Natrenutaksamsespetljao,aondagabaciourijeku.

Tihojepljusnuo.Rijekanijebiladuboka,alivodajebilamutnaiključjepotonuo bez traga. Stojeći jedan kraj drugog namostu,Mrkvica i ja dugosmogledaliuvodu.Zbognečegametorazveselilo,olakšalomitijelo.

"Prekasnogajesadvraćati",rekaosam,višesebinegonjemu."Sigurnoimajurezervniključ.Paipakjetonjihovosvetoskladište."PružiosamrukuiMrkvicajujeblagouhvatio.Osjetiosamnjegovetanke

prstiće u svojima. Osjećaj koji sam već doživio— gdje se to samomoglodesiti?— prije dugo dugo vremena. Stegnuo sammu ruku i krenuli smopremanjegovojkući.

Kad smo stigli, njegova nas jemajka čekala. Presvukla se u elegantnubijelubluzicubezrukavaiplisiranusuknju.Očisujojbilecrveneinatekle.Mora da je plakala otkako je stigla kući. Muž joj je vodio agenciju za

nekretnineugraduinedjeljejeprovodioiliuureduilinagolfterenu.Poslala jeMrkvicuunjegovusobunakatu,ameneodvelaneudnevnu

sobu, nego u kuhinju gdje smo sjeli za stol. Možda joj je ondje bilo lakšerazgovarati. U kuhinji je stajao veliki frižider avokado zelene boje i radnipultusredini,dokjesunčaniprozorgledaonaistok.

"Sad mi izgleda malo bolje nego prije", rekla mi je slabašnim glasom."Kad sam ga vidjela u onoj sobi kod čuvara, nisam znala što ću.Nikad ganisamvidjelatakvog.Kaodasepreseliounekidrugisvijet."

"Nemarazlogazabrigu.Dajmuvremenaivratitćeseunormalu.Bilobiboljedamu,barzasad,ništanegovoriš.Trebagapustitinamiru."

"Štostevasdvojicaradilikadsamotišla?""Razgovaralismo",rekaosam."Očemu?""Niočemu.Uglavnomsamjagovorio.Ništaposebno,zbilja.""Hoćešneštohladnopopiti?"Zavrtiosamglavom."Pojmavišenemamkakosnjimrazgovarati",reklaje."Tomijesvakim

danomsveteže.""Nema potrebe da na silu razgovaraš s njim. Djeca žive u vlastitom

svijetu.Kadbudehtiorazgovarati,progovoritće.""Alionjedvadagovori."Pazili smo da se ne dodirnemo dok smo se gledali preko kuhinjskog

stola.Razgovaralismoukočeno,kakosemožeočekivatiodučiteljaimajkekoji raspravljaju o problematičnom djetetu. Dok je govorila, igrala se srukama,povlačilaprste,širilaih,stezalašake.Misliosamštosumiterukesveradileukrevetu.

Neću u školi prijaviti ovaj događaj, rekao sam joj. Ozbiljno ćuporazgovaratisnjim,aakobudeproblema,riješitćuto.Zato,nemojbrinuti.On je pametan dječak, dobar dječak; dajmu vremena i smirit će se. To jesamofazakrozkojuprolazi.Najvažnijejedasetineuzrujavaš.Polakosamismirenotoponavljaoiponavljaodokjojnedopredosvijesti.Kaoda joj jepomoglo.

ReklajedaćemeodvestiumojstanuKunitačiju."Mislišdamojsinnaslućuještosedogađa?"upitalamekadsmostalina

semaforu.Mislilaje,naravno,naonoštosedogađaizmeđumeneinje.Zatresaosamglavom."Zaštotopitaš?""Dok sam bila sama kod kuće i čekala da se vratite, palo mi je to na

pamet.Nemamnikakvihdokazakojibinatoupućivali,samopredosjećaj.Onje vrlo intuitivan i sigurna sam kako osjeća da se muž i ja ne slažemo

najbolje."Sutiosam.Onavišeništanijerekla.Parkiralasenaparkiralištuodmahizakrižanjanakojemjestajalamoja

zgrada.Povuklajeručnuiugasilamotor.Kadjemotorprestaoraditiišumklime zamro,nelagodni je tajac zavladaou autu. Znao samkako želi da jeuzmemunaručjeodmahiovdje.

Misliosamnanjezinopodatnotijelopodbluzomiustasumiseosušila."Mislimdajepametnijedasevišeneviđamo",izlanuosam.Nijereklaništa.Srukamanavolanu,zagledalaseupokazivačulja.Slicajojseizbrisaosvakiizraz."Mnogosamotomerazmišljao",rekaosam."Mislimdanijeuredudaja

budemdioproblema.Nemogubitidio rješenjaakosamdioproblema.Zasvejeboljetako."

"Zasve?""Posebnozatvojegsina.""Izatebe?""Da.Naravno.""Aštojesamnom?Dali'svi'uključujuimene?"Da, htio sam reći. Ali nisam mogao izustiti te riječi. Skinula je

tamnozeleneRavbanice,ondaihponovnostavila."Nijemilakoovoreći",reklaje,"aliakotevišenebudemviđala,bitćemi

vrloteško.""Imenićebititeško.Voliobihdamožemoidaljebitizajedno.Alitonije

uredu."Duboko je udahnula i izdahnula. "Što je u redu? Možeš mi to reći? Ja

zapravoneznamštojeuredu.Znamštonijeuredu.Alištojeuredu?"Nisamnatoimaodobarodgovor.Izgledala je kao da će briznuti u plač. Ili početi vrištati. Ali nekako se

uspjela obuzdati. Čvršće je stegnula volan tako da su joj nadlanice laganopocrvenjele.

"Kadsambilamlađa,raznisumiljudisvaštapričali",reklaje."Govorilimiraznestvari.Fascinantnepriče,lijepe,neobične.Aliimajednovrijemedaminitkovišeništanegovori.Nitko.Nimojmuž,nisin,niprijatelji...nitko.Kaodanasvijetuvišenemaničegaočemubisedalopričati.Nekiputmisečinidamijetijelonevidljivo,kaodasamprozirna."

Diglajerukesvolanaipružilaihpredsobom."Nedatirazumiješočemupričam."Tražiosampraveriječi.Iništaminijesinulo."Hvala ti za sve ovo danas", rekla je, pribravši se. Govorila je gotovo

normalnim,mirnimglasom."Mislimdatosamanebihuspjelariješiti.Teškomitopada.Tvojamijenazočnostzbiljapomogla.

Zahvalnasamti.Znamdaćešpostatiizvrstanučitelj.Većgotovojesi."Jelitotrebalobitisarkastično?Vjerojatno.Ne—sasvimsigurno."Ne tako skoro", rekao sam. Ona se nasmiješila, sasvim neprimjetno. I

našemjerazgovorubiokraj.Otvorio sam vrata i izašao iz auta. Ljetno sunce nedjeljnog

poslijepodneva znatno je oslabilo. Teško sam disao i nisam osjećao noge.Tovotin jemotor zagrmio i odvezla se iz mog života zauvijek. Spustila jeprozorikratkomimahnula,ajasampodigaorukunapozdrav.

Kad sam se vratio u svoj stan, skinuo sam znojnu košulju i bacio je uperilicu,istuširaoseiopraokosu.Otišaosamukuhinju,dokrajaskuhaojelokojenisamprijestigaodogotovitiipojeo.Zatimsamseponovnoizvalionakaučipočeočitati.Alinisamuspioproćinipetstranicaknjige.Odustaosam,zatvorioknjiguinekovrijememisliooSumire.Ioključuskladištakojisambaciouprljavurijeku.Iorukamamojedjevojkekojestežuvolan.Biojetodug dan i napokon se bližio kraju, ostavljajući za sobom samonasumičneuspomene. Iako sam se dugo tuširao, tijelo mi je još bilo natopljenosmradom duhana. A u ruci sam još osjećao ubod— kao da sam zgnječioneštoživo.

Jesamlipostupioispravno?Mislim da nisam. Učinio sam ono što je nužno za mene. Velika je to

razlika."Svi?"pitalameona."Tisviuključujuimene?"Dabudemiskren,u tomčasunisammislionasve.Misliosamsamona

Sumire.Nenasvenjihondjeilinasvenasovdje.SamonaSumire,kojanijenigdje.

16

NisamčuoniriječiodMiuodonogdanakadsmoserastaliuluci.Tomisečiniločudnim,jermijeobećaladaćemisejavitibezobzirana

tobudelikakvihnovostioSumireiline.Nisamvjerovaodajezaboravilanamene;kakvajest,sigurnonebiobećalaništaštonemožeispuniti.Moradase dogodilo nešto zbog čega mi se ne može javiti. Razmišljao sam da jojtelefoniram,alinisamčakznaonikakosezapravozove.Nitikakosezovenjezinatvrtkanitigdjeje.BarštosetičeMiu,Sumirenijezasobomostavilanikakvečvrstetragove.NaSumirinojsekretarici jošse javljala istaporuka,aliubrzosujojisključilitelefon.Razmišljaosamotomedanazovemnjezine.

Nisam znao broj, premda ne bi trebalo biti teško pronaći zubarskuordinacijunjezinaocauposlovnomimeniku Jokohame.Alizbognečegasenisammogao odlučiti na taj korak.Umjesto toga, otišao samu knjižnicu iprelistaonovineizkolovoza.Objavilisukratkičlančićonjoj,o22-godišnjojJapankikojajeputovalapoGrčkojinestala.Lokalnevlastiprovodeistragu,tražeje.

Ali zasadnema tragova.To jebilosve.Ništaštovećnisam i samznao.Očitojemnogoljudinestajalodoksubiliuinozemstvu.Onajesamojednaodnjih.

Odustao sam od toga da pratim novosti. Kakvi god bili razlozi njezinanestanka, kako god da napreduje istraga, jedno je bilo sigurno. Ako seSumirevrati,javitćemise.Jedinojetovažno.

Rujan je došao i prošao, jesen je završila prije no što sam se snašao ipočelajezima.Sumirindvadesetdrugirođendanpadaoje7.studenog,mojdvadeset peti 9. prosinca. Došla je Nova godina i završila školska godina.Mrkvicavišenijestvaraoproblemeiprešaojeupetugodinu,unovirazred.Poslije onoga dana više nikad nisam s njim razgovarao o kradi u dućanu.Kadgodsamgavidio,bilomijejasnodanemazatopotrebe.

Budućida je sad imaodrugogučitelja, rjeđe samslučajno sretao svojubivšu djevojku. Sve je to završilo i pripadalo je prošlosti. Katkad me,međutim,preplavilanostalgičnauspomenanatoplinunjezinekožeibiobihnarubudapodignemslušalicu.Zaustavljalamepomisaonaključskladištasamoposluživanjaumojoj ruci.Naono ljetnoposlijepodne. InaMrkvičinuručicuumojoj.

KadgodsamnaletionaMrkvicuuškoli,nisamsemogaoothrvatipomislikakojeončudnovatdječak.Nisamimaoninajblažuidejuštosekuhaizatogmršavog,mirnoglišća.Alineštosesvakakodogađaloispodnjegovenaizgledspokojnevanjštine.Aakozagusti,biojeopremljenzaakciju.Naslućivaosamunjemuneštoduboko.

Vjerovao samda samdobro postupio što sammu otkrio osjećaje kojesamdržaousebi.Dobrozanjega,dobrozasebe.Vjerojatnoboljezasebe.Malkoječudnotoreći,alionmetadrazumioiprihvatio.Ičakmioprostio.

Bardonekemjere.Kakvedane—naizgledbeskrajnedanemladosti—morajudjecakaošto

je Mrkvica preživjeti na putu do odraslosti? Neće mu biti lako. Teška ćevremena biti češća od dobrih dana. Iz vlastitog sam iskustva mogaopredvidjetioblikštoćegapoprimitinjegovbol.

Hoće li se zaljubiti u nekoga? I hoće li mu ta druga osoba uzvratitiljubav?Nedajebilovažnoštojaotomemislim.Jednomkadzavršiosnovnuškolu,otićićeijagavišenećuvidjeti.Aimaosamivlastitihproblema.

Otišao sam u dućan s pločama, kupio snimku Elisabeth SchwarzkopfkakopjevaMozartovepjesmeislušaojeponovnoiponovno.Obožavaosamkrasanspokoj tihpjesama.Kadbihzatvoriooči,glazbameodnosilauonunoćnagrčkomotoku.

Osim nekih vrlo živih uspomena, uključivši i onu na nesavladivu željukoja me obuzela dok sam joj pomagao da se preseli, Sumire je iza sebeostavila samonekolikodugihpisama idisketu.Pisma idvadokumentanadisketipročitaosamtolikoputadasamihgotovonaučionapamet.SvakiputkadsamihčitaočinilomisedasmoSumireijaponovnozajedno,našasrcaspojena.Odtoga,višenegoodbiločeganasvijetu,dolazilomijetoplookosrca.Kaokadsenoćuvozišvlakomgolemomravnicominakratkoprimijetišmalosvjetlonaprozoruseoskekuće.Ističasprogutagatamainestane.Aliakozatvorišoči,točkasvjetlatrajeititrajošnekolikosekundi.

Budimseusrednoći,ustajemizkreveta(ionakovišenećumoćizaspati),pružam se na kauču i dok slušam Schwarzkopfovu kako pjeva, ponovnovrtim u glavi uspomene na mali grčki otok. Sjećam se svakog pojedinogdogađaja dok tiho prelistavam stranice uspomena. Sjećam se lijepe, pusteplaže, kafića pod vedrim nebom u luci. Znojem natopljene konobarevekošulje.MiuinogfinogprofilaiSredozemljakakoseljeskasverande.Jadnogjunakakojegsunabilinakolacnagradskomtrgu.Igrčkeglazbeštosamječuo u noći s planine. Jasno pred sobom vidim čarobnu mjesečinu, čujemčudesnujekuglazbe.Sjećamseotuđenjaštosamgaoćutiokadmeprobudilaglazba.Onebezoblične,ponoćneboli, kaoda imoje tijelonijemo,okrutno

nabijajunakolac.Ležimisklapamočinanekovrijeme,zatimihponovnootvaram.Tihoudišem,potomizdišem.Misaomisepočinjeoblikovatiuglavi,ali

nakrajunemislimniočemu.Ionakonemavelikerazlikeizmeđutodvoje,misliti i nemisliti.Otkrivamda višene razlikujem stvari jedneoddrugih,onekojesupostojaleodonihkojenisu.

Gledam kroz prozor. Sve dok se nebo ne zabijeli, otplutaju oblaci,zacvrkuću ptice i dogega se novi dan, skupljajući sanjive misli ljudi kojiobitavajunaovomplanetu.

Jednom sam u središtu Tokija izdaleka nakratko vidio Miu. Bilo je tootprilike pola godine otkako je Sumire nestala, jedne tople nedjelje usredožujka.Niskisuseoblacinavuklinaneboičinilosedaćesvakičaspljusnutikiša.

Svisunosilikišobrane.Uputiosamseuposjetrođacimakojistanujuucentru i stao samna semaforu uHiroou, na križanju kraj dućanaMeidija,kad sam primijetio tamno-plavi Jaguar kako se polako probija kroz gustipromet. Bio sam u taksiju, a Jaguar u lijevoj traci kraj mene. Auto samzapazio jer je za volanom bila žena s nevjerojatnom grivom sijede kose.Bijela se kosa izdaleka isticala na tamnoj podlozi besprijekornatamnoplavogauta.MiusamvidiosamoscrnomkosompamijetrebalonekovrijemedapovezemovuMiuionukojusampoznavao.Alitojenedvojbenobila ona. Lijepa kakvu sam je pamtio, profinjena na neki nesvakidašnji ičudesannačin.Njezinafantastičnasijedakosadržalajeostalenaudaljenostipunojpoštovanjaiodisalajenečimodlučnim,gotovomitskim.

Miupredamnom,međutim,nijebilaistaonaženakojojsammahnuonapozdravulucinagrčkomotoku.Odondajeprošlotekpolagodine,aonajedjelovalakaosasvimdrugaosoba.Naravno,promijenilajebojukose.Alitonijebilosve.

Prazna ljuska. Te su mi riječi prve pale na pamet. Miu je nalikovalapraznojsobiizkojesusviizašli.Neštonevjerojatnovažno—istoononeštoštojepomeloSumirepoputorkana,štomijesteglosrcedoksamstajaonapalubi trajekta—nestalo je izMiu zauvijek. I iza sebe nije ostavilo život,nego odsutnost života. Ne toplinu nečega živog nego tišinu uspomene.Njezinasniježnobijelakosaneizbježnometjeraladamislimnabojuljudskihkostijuštoihjeizbijeliozubvremena.Natrennisammogaoizdahnutizrakizpluća.

JaguarkojijeMiuvozilakatkadjeprestizaomojtaksi,katkadzaostajaozanjim,aliMiunijeprimijetiladajegledam.Nisamjemogaozazvati.Nisamznao što bih joj rekao, ali čak i da jesam, prozori Jaguara bili su čvrsto

zatvoreni.Miu jesjedilauspravno,sobjemarukamanavolanu,pozornostiposve usmjerene na cestu pred sobom. Možda je duboko o nečemurazmišljala. Ili jemožda slušala Umjetnost fuge koja dopire iz zvučnika uautu.Cijelotovrijemenjezinseledeni,tvrdiizraznijemijenjao,ijedvadajetrepnula očima. Napokon se upalilo zeleno svjetlo i Jaguar je odjurio usmjeruAojameizasobomostaviomojtaksikojijestajaoičekaodaskrenedesno.

Takodakleživimosvojživot.Kolikogoddubokikobanbiogubitak,kakogodvažnastvarkojusunamukrali—kojusunamistrgnuliizruku—čakiakosenakontogaposvepromijenimotakodanamostanesamovanjskislojstarekože, idaljena istinačinodigravamoživot,u tišini.Postojanosesvevišebližimokrajuvijekakojinamjedodijeljeniopraštamoseodnjegadokse gubi iza nas. I ponavljamo, često vrlo vješto, beskrajne radnjesvakidašnjice.Iostavljamozasobomosjećajneizmjernepraznine.

Iako se vratila u Japan, Miu mi se iz nekog razloga nije mogla javiti.Umjestotogaješutjela,grčevitostezalauspomeneitražilanekobezimeno,dalekomjestoda jeproguta.Takosam jazamišljao.NijemisedalokrivitiMiu.Ajošmanjemrzitije.

U tom mi je času na pamet pala slika brončanog kipa Miuinog oca uzabačenomplaninskomselunasjeveruKoreje.Mogaosam jasnopredočititijesniglavnitrg,niskekućeiprašnjavibrončanikip.Ondjeuvijekpušejakvjetar,izvijadrvećeuneprirodneoblike.Neznamzašto,alitajbrončanikipiMiu,srukamanavolanuJaguara,stopilisuseumojemumuujedno.

Moždaje,negdjedaleko,svevećpotihoizgubljeno.Ilibarnegdjepostojimirnomjestogdjesvemoženestati,stopitiseujednuprilikuukojojsesvepreklapa.Idokživimosvojživot,otkrivamo—vukućitankenitikojimasuvezanesvestvari—štojesveizgubljeno.Sklopiosamočiipokušaosesjetitišto sam višemogao lijepih izgubljenih stvari. Privući ih bliže, zadržati ih.Cijelovrijemesvjestandasukratkogvijeka.

Sanjam.Katkadmislimdajetojedinodobroštomipreostaje.Sanjati,obitavatiusvijetusnova—baškaoštojereklaSumire.Alitone

trajevječno.Uvijeknastupibuđenjeivraćameujavu.Budimseutriujutro,palimsvjetlo,sjedamukrevetuigledamutelefon

krajuzglavlja.ZamišljamSumireutelefonskojgovornicikakopalicigaretuibira moj broj. Kosa joj je raščupana; ima na sebi muški sako od tvida,nekolikobrojevaprevelik,irasparenesokne.

Mrštiseikašljucagušećiseoddima.Dugojojtrebadatočnoukucasvebrojeve. Glava joj je krcata stvarima kojemi želi reći.Mogla bi pričati dozore,tkozna?Recimo,orazliciizmeđuznakaisimbola.Mojtelefonizgleda

kaodaćesvakičaszazvoniti.Alinezvoni.Liježemnatragukrevetizurimunijemitelefon.Ali jednom je zazvonio.Namojeoči i uši, zazvonio je.Takoda se zrak

zbiljskogsvijetauzbibaoizatreperio.Zgrabiosamslušalicu."Halo?""Hej,vratilasamse",reklajeSumire.Vrloležerno.Vrlostvarno."Nijebilolako,alinekakosamuspjela.KaosažetakHomeroveOdisejeu

petrečenica.""To je dobro", rekao sam. Još nisammogao vjerovati. Da doista čujem

njezinglas.Dasetodoistadogađa."'Tojedobro'?"reklajeSumireigotovosamčuokakosemršti."Kogavragamislištimereći?Prošlasamkrozpravipakao,samodaznaš.

Preprekekojesamsvladala—milijuneprepreka, trajalobiubeskrajdatisveobjašnjavam—svesamnapraviladasevratim,atimisamotomožešreći?Mislimdaćuserasplakati.Adanijedobroštosamsevratila,štobihonda počela? To je dobro. Ne vjerujem svojim ušima! Ostavi te tople,duhoviteprimjedbezadjecuuškoli—kadnapokonnaučemnožiti!"

"Gdjesisad?""Gdjesam?Štomislišgdjesam?Unašojdobrojstarojvjernojtelefonskoj

govornici. U bijednoj kutiji od telefonske govornice koja je iznutraoblijepljena oglasima za prevarantske kredite i salone za masažu.Polumjesecbojeplijesnivisinanebu;podjeposutopušcima.Kolikosevidigolimokom,ničegdatedirneudušu.

Totalno semiotična telefonska govornica, kao bilo koja druga. Gdje jeona,dakle?Nisamsasvimsigurna.Sve jemalkopreviše semiotično—a timepoznaš,ne?Polavremenaneznamgdjesam.

Nitiznamdatiuputekakosenekamodolazi.Taksistisevječnoderunamene: Ma gospođo, kamo ste se vi to uputili? Nisam predaleko, mislim.Zapravo,vjerojatnosamdostablizu."

"Doćićupotebe.""Bilobimidrago.Samodasaznamgdjesampaćutenazvati.Ionakosamostalabezsitniša.Malosestrpi,može?""Zbiljateželimvidjeti",rekaosam."I jatebezbiljaželimvidjeti",reklajeona."Tosamshvatilakadteviše

nisammoglaviđati.Postalomijejasnokaodan,kaodasuseodjednomsviplanetiporedalisamozamene.Zbiljatetrebam.Tisidiomene;jasamdiotebe.Znaš,negdjesam—neznambaštočnogdje—nekomeprerezalavrat.Naoštrilasamnož,srcakamenoga.Simbolički,kaokaddižugradskavratauKini.Razumiješštotigovorim?"

"Mislimdarazumijem.""Ondadođipomene."Odjednomselinijaprekida.Idaljestežućislušalicu,dugogledamtelefon.

Kaoda jeonsamposebiporukaodvitalnevažnosti,anjegovoblik ibojasadržeskrivenoznačenje.Kadboljerazmislim,spuštamslušalicu.Sjedimnakrevetu i čekam da telefon ponovno zazvoni. Naslanjam se na zid,usredotočennajednutočkuuprostoruispredsebeipolakoinečujnodišem.Provjeravamzglobovekojipovezujutrenutakuvremenusonimsljedećim.

Telefonnezvoni.Bezuvjetnatišinavisiuzraku.Alimenisenežuri.Nemapotrebedasrljam.Pripravansam.Moguićibilokamo.

Točno?Negošto!

Ustajem iz kreveta. Razmičem stare, izblijedjele zavjese i otvaramprozor.Izvirujemkrozprozorigledamunebo.Igle,zbilja,polumjesecbojeplijesni visi nanebu.Dobro je.Oboje gledamo istimjesec, u istom svijetu.Istanasnitpovezujesazbiljom.Samojetrebamtihopovućipremasebi.

Širimprsteizurimudlanovesvojihruku,tražećikrvavemrlje.Nema ih. Ni vonja krvi, ni znakova kočenja. Krv mora da se na svoj

nečujninačinvećupilaunutra.

HarukiMurakamiRomanopisacusjajnojformi

HarukiMurakamipostaojepisacuproljeće1978."Bilomije29godinakadsamnapisaosvojprviromanSlušajvjetarkako

pjeva.UtosamvrijemevodiomalijazzklubuTokiju...Kaostudent,mutnosamosjećaodabihvoliopisati,alinisamništaokotogapoduzeonitisamotomemisliodok samradiouklubu—od jutradomraka slušao sam jazz,pripremao koktele i sendviče. Svaki danmorao sam narezati cijelu vrećuluka.Zahvaljujućitome,idanasznamrezatilukbezsuza.Utodobaprijateljisumiuglavnombili jazzglazbenici,anepisci.Aliodjednomjednogdanautravnju 1978. došlo mi je da napišem roman", rekao je Murakami upredavanju pod naslovom "Ovčar i Kraj svijeta" što ga je na engleskomodržao na Berkeleyu u studenom 1992. Tad je već bio velika književnazvijezda u rodnom Japanu gdje su mu se knjige prodavale u milijunskimnakladama,dok jeuSjedinjenimDržavamaupravopočinjaostjecatikultnistatus.

Spoznajadamoženapisatiromanjavilamusenabaseballutakmici,"kaoobjava, iz čista mira", kaže Murakami. "Poslije utakmice otišao sam uknjižaruikupionalivperoipapir.Aondasamsvakidanposlijeposlasjediosat ili dva zakuhinjskimstolom,piopivo ipisao roman.Na spavanje samišao tek u tri ili četiri ujutro. U danu sam za tomogao odvojiti samo satvremena,najvišedva.Zatosuumojemprvomromanurečeniceipoglavljavrlo kratki. Točno je da sam u to doba rado čitao Kurta Vonneguta iRicharda Brautigana i od njih naučio tu vrst jednostavnog stila u brzomtempu, ali glavni je razlog za stil moga prvoga romana što jednostavnonisamimaovremenazaprozudugogdaha".

MurakamijerukopisprijavionanatječajčasopisaGunzoidobionagraduzanajboljegdebitanta1979.—vrlodobarpočetakknjiževnekarijere.Većuprvom romanu razaznaju se elementi koji će obilježiti njegovu kasnijuprodukciju: pripovjedač u prvom licu koji pomalo s distance, ali sdobroćudnomznatiželjom,promatrasvijetiprihvaćainherentnubizarnostživota, a čitatelju seobraćaneposredno i ležerno (Murakamina izvornomjapanskom za prvo lice "ja" koristi nepretenciozni boku, za razliku odformalnog izraza vataši); životinjske i topografske motive, osobito slike

prolazaihodnikatebunara,kojimaautor,doduše,odričesvakusimboliku;temu rascjepa između onog čega želimo biti svjesni i čega smo doistasvjesni, što znamo i što ne znamo, jaz između dva svijeta koja postojeparalelno; te karakteristični stil koji je kritika opisala kao "pop", amlađapublikaprihvatilakaootklonodtradicionalnogJapanakojiihjesputavao.

"Moj se stil svodi na sljedeće: prvo, nikad u rečenicu ne unosim višeznačenjanoštojenužno.Drugo,rečenicemorajuimatiritam.Tosamnaučiood glazbe, posebno od jazza. U jazzu upravo ritam omogućavaimprovizaciju...Adasezadržiritam,nesmijebitisuvišnogtereta...Trebaseriješitibalasta",kažeMurakami.

ZapravojeMurakami—rođen12.siječnja1949.uKiotukaosinjedinacobrazovanih roditelja — mogao isto tako postati i glazbenik. Središnjemjesto u njegovu životu pripada glazbi u koju se zaljubio još kaosrednjoškolacuKobeu:nijevolioučitinegojeumjestotogapodsatomčitaoameričke romane, markirao, strastveno igrao mahjongg, visio uzadimljenomkafićuiliišaoukino.Radoječitao"tvrdokuhane"detektivskeromane Rossa MacDonalda, Eda McBaina i Raymonda Chandlera, kasnijeTrumana Capotea, F. Scotta Fitzgeralda, Raymonda Carvera. Obožavao jeameričkirock'n'rollkojijesatimaslušaonaradiju—ElvisaPresleya,RickaNelsona, Beach Boyse. A otkako je 1964. na koncertu čuo Arta Blakeya injegoveJazzMessengersuživo,počeojepreskakatiručakkakobiuštediozanovujazzploču;svojuzbirkuod6000pločaneprestanoupotpunjujenovimprimjercima. Za razliku od japanskih pisaca starije generacije, pa i nekihsvojih vršnjaka, kojima je Amerika uglavnom simbol iskvarenosti idekadencije, Murakami se u amerikaniziranom svijetu snalazi kao riba uvodijerizvrsnopoznajesveaspekteameričkepopkulture.ZbogtogasugauJapanuprozvaliprvimpravim"poslije-poslijeratnimpiscem".

Murakami je s 18 godina upisao studij književnosti na SveučilištuWasedauTokijugdjeje,tvrdi,učiojošmanjenegousrednjojškoli.Vrijemejeprovodiou jazzklubovima ibarovimatepopriličnopušio ipio; jednom,doksugaprijateljipijanognosiliustudentskidom,improviziranasunosilapuknula iMurakami je bubnuo glavomo beton.Na prvompredavanju nafakultetu, u travnju 1968. (japanska školska godina počinje u travnju)upoznao je Yoko Takahaši, djevojku iz stare obrtničke obitelji iz Tokija, skojomse i oženiokad im jeobomabilo22godine.Murakami jeprekinuostudij (koji je ipak na kraju završio, ali tek za sedam godina) da bi sezaposlio,alinikakvoobičnoradnomjestonijedolazilouobzir. "Jedinoštomijepadalonapametbilojeotvoritijazzklub",kažeMurakami.Yokoinotacposudio im je nešto novca, uz kamate, digli su kredit i 1974. otvorili u

predgrađuTokijaugodanmaliklubkojisunazvaliMačakPeter,posvojemkućnomljubimcu;domMurakamijevihpunjeslikaifiguramačaka,amačkesečestopojavljujuikaomotivunjegovojprozi.

Na isti je način, za kuhinjskim stolom u gluho doba noći, Murakaminapisao još jedan roman, Fliper 1973., a onda se, nakon dva bestselera,odlučio posvetiti pisanju. Kad su 1981. prodali jazz klub, Murakami jepotpuno promijenio stil života: odlazio je na spavanje u deset uvečer iustajaoušesttesjedaozapisaćistolipisao.Tajestegarezultiralačitavimbrdomrukopisa,nesamovlastiteprozenegoinizaprijevodaangloameričkeliterature. Murakami je preveo Scotta Fitzgeralda, Johna Irvinga, PaulaTherouxa,TrumanaCapotea,TimaO'Briena,MarkaStrandaisabranadjelaRaymonda Carvera, pisca koji je na njega najviše utjecao. S Carverom seMurakamiupoznaouAmerici te gapozvao sebi u Japan i čakdao izraditiposebnovelikikrevetza185cmvisokogpisca.AliCarvernijenikaddošao;1988.umrojeodrakapluća,anjegovasupruga,pjesnikinjaTessGallagherposlalajeMurakamijuzauspomenuparCarverovihcipela.

Murakami je, kao i Carver, pušio tri kutije cigareta na dan. Ali dok jezavršavao treći roman,Lovnadivlju ovcu, prestao je pušiti i počeo trčati,odlučivšidaćemusekarijeratemeljitinatjelesnomzdravlju.Kaoinjegovilikovi koji pripremaju "jednostavne obroke", Murakami jede jednostavno,mnogopovrćaitalijanskupastukojuobožava.Volituitamopopitipivoiličašuvina,aosobitovolisingle-maltviski.Do1999.sudjelovaojenačak16maratonadiljemsvijeta—uAteni,NewYorku,Bostonu,Honolulu(najboljevrijememuje3:31:04)—isvakidanodvajabarsatvremenazavježbujermutjelesnakondicijapomažeuprofesionalnojdisciplini.

"Svaki dan sjedam za stol i pišem, bez obzira na to da li uživam ili semučim.Dižemseučetiriujutroiobičnopišemdoposlijepodneva...Zatojepotrebnafizičkasnaga",kažeMurakami,radoholičarkojijedopočetkaovegodineproizveo18svezakaproze,uključivši iromanMojslatkiSputnikteJužno od granice, zapadno od Sunca, koji će također uskoro izaći nahrvatskom. Osim toga, izašlo mu je četrdesetak knjiga prijevoda, eseja iputopisakojejenapisaouslobodnovrijeme.Jedinoštonadmašujenjegovuvlastitu produkciju, broj je djela koja su napisana o njemu. Dosad jeMurakami preveden na bar 15 jezika u 18 zemalja svijeta, a sam pisacosobitu pozornost poklanja prijevodima na engleski koji znaju poslužiti ikaonovi"izvornik"zaprijevod,kaoštojetoslučajshrvatskimprijevodomi,kolikonamjepoznato,njemačkiminorveškim.Iakojesvjestandajeizravanprijevod s japanskog najtočniji i stoga najpoželjniji, Murakami sam nema

ništaprotivovakvogrješenja:"Akosamromanimasnagu,nećemusmetatinekoliko grešaka. Radije nego da brinem o detaljima, jednostavno samsretanštosemojeknjigeprevode".

Kad Murakami nešto odluči, to i učini. Jednom je na skijanju u NewHampshireu izgubio ravnotežu dok se spuštao po stazi i pao u ledenisniježni nanos.Njegov jednakonevješti pratilac razborito je skinuo skije ipješkesespustiodoMurakamijakojijeležaousnijeguokrvavljeneusnice.No,nijesedaosmesti:obrisaojekrvipopeosenavrhbrdatesenastaviospuštatiispuštatidoknijepotpunosvladaostazu.