halil inaldzik osmansko carstvo naslovna strana za knjigu historija 2 godina.pdf

8/10/2019 Halil Inaldzik Osmansko Carstvo naslovna strana za knjigu Historija 2 godina.pdf

1/13

Frolil

i

t

I

bJ

In0lcik


2/13


3/13

Za izdavaia

Damir

Agiii6

Naslov izvornika

The

Ottoman

Empire.

The

Classical

Age

1300-160Q

Phoenix Press,

London 2000.

Copyright

@

1973

Halil Inalcik

-

All rights

reserved

/

Sva

prava

ptidrlana

Objavljuje

se

uz dopuStenie

Phoenix

Pressa

(The

Orion Publishing

Group

u

Londonu)

Copyright

@

za

hrvatsko

izdanje:

Srednja

Europa,

d.o.o.,

Zagreb

2002.

Sva

prava

zadrlana.

Ni

jedan

dio knjige ne

smije

se

reproducirati

bez

prethodnog pismenog

dopuStenja izdavaia i

vlasnika

prxv^

z^

hrvatski

iezik,

osim

u

sludajevima

kratkih

navoda

u prikazima.lzra-

da kopija u bilo kojem

obliku

povreda

ie

zakona.

Autor fotografije

d1amiie sultana Ahmeda

I. u Istanbulu

(popularno

znane

"plava

dlamija")

na

naslovnoj

stranici: Goran GuZvica

CIP

-

Katalo

gizacija

u

publikaciji

sveudili5na

-


4/13

PREDGOVOR

HRVATSKOM

IZDANJU

ojava

hrvatskog

prijevo

da

Osmanskog

Carstua

Halila

Inalcika,

najuglednijeg

povjesnidara-osmanista

danaS-

njice,

prigoda

je

da

se ukratko

osvrnemo

na

sliku

o

ulozi

ruzdoblia

osmanske

vladavine

u

hrvatskoj

povijesti

koia

ie

jo5

u velikoj

mjeri

nazod,na

ne

samo

na Siroj

razini tradicij-

ski

oblikovane

svijesti,

nego djelomice

i u

historiografiii.

Knji-

gakojaje pred

nama klasidna

je

sinteza

i

nudi

ponajbolji pri-

stup

za,upoznavanje

s

temeljnim

pitaniima.Yalia se

nadati

da

6e

uslijediti

prijevod

joS

nekoga

-

novijeg

i temeljnog

-

pi5deva

djelakako

bi

sveukupna

spoznaja

postala

joS

dublja.

Obidno

se

smatra

da

su

prodor

Osmanlija

i

njihova

pogledu.


5/13

PnnocovoR

HRvATSKoM

IzDANJU

No,

treba

imati

na

umu

da

te

zemlie

i

kraievi

uop6e nisu

bili

politidki

integrirani

u

hrvatsku

dr1avu

kao

jedinstveno

tijelo,

"

to

,"

lako

zabo

ravlia.

U

godini

pada

Bosne

-

1463'

-

gotovo

je

jedina

njihova

potitiika

spona

sa

stafom

Hrvatskom

i medu-

sobno

bio

kralj

u

Budimu

Tadasnia

&

kraljevina

Hrvatska

u

jadranskom

zaledu

bez

sumnje

izgubiti

naiveii

dio

svoga

teri-

torija,

ali

(e

se

upravo

usliied

turskog

pritiska

dvrsto povezati

sa,,stafom"

slavonijom

(danasnjaie

onaizkoie

su

potkfai

se-

damnaestog

stolje

(a

ptotierani

Turci).

Srediste

hrvatskog

po-

litidkog

Livotatako

se

podinje

pomicati

pfema

Zagrebu'

Zato

moZemo

reii

da

je

osmanska

navala

djelovala,

obiektivno

uzevsi,

i

integratiuno.I

ne

samo

to, turska

je

vlast

u srijemu

i

slavoniji

prekinula

tijesnu

uklopljenost

tih

kraieva

u ugarski

Zupanijski

sustav

i

tako

neizravno

postala

"zaslulna"

za niiho-

vo

potonje

lakse

zdruLivanje

s

banskom

Hrvatskom.

Do

toga

bi

iasigurno

do5l

o

i tele

i kasniie

da

ie

srednjovjekovni

poli-

ostao

netaknut.

Tko

bi

se

usudio

spekulirati

o


6/13

PnnocovoR

HRVATSKoM

IZDANJU

ne

"ostatke

ostataka"

spfam "porobljenih"

diielova)

onda

6emo

razumieti

da

je

i Bosanski

paSaluk,

koliko

Bosna,

toliko

i na

poseban

na(in

jedna

"paralelna

Hrvatska".

KarJa

se

Wrdi

da

su

hrvatski

prostori

izgublli

golerne

dije-

love

svojeg

tjudskog

bogatsWa,

ne

navode

se

nikakvi

brojdani

pokazatelfi

koji bi

se barem

izdaleka

pribliZavali

ako

ve6

ne

statistici,

a

ono

barem

prihvatliivim

globalnim

procjenama.

S

druge

stfane,

pouzdano

znamo

daie

oko

1620.

godine

na

po-

drudiima

pod

turskom

vla56u

danaSnie

Republike

Hrvatske

iivjelo

oko

300.000

lfudi,

a

u

cijelom

pak Bosanskom

pasa-

luku

jos

dvaput

toliko,

ukupno

nesto

ispod

milijuna.

Da

li

fe

moguie

za

isto

podrudje

procijeniti

stanovni$Wo

za

godine

14OO.

(uodi

poreme(aia zbog

provala),

1470. (vriieme

najLel1h

provala)

IIi

1520.

(uodi

naiveceg

vala

osvaiania)?

Dvojim

da bi,

kada

bi

se

i uspjelo

doii

do

iole

prihvatljivih

broiaka,

one

bile

napadno

vi$e

negoli

u

tursko

vrijeme.

Ako

se

wrdi

da

zemlia

gospodarski

propada,

onda

to

tfeba

pokazatina

temeuu

bilo

prethodnog

stupnjz-

ruznlienosti,

bilo


7/13

neka

gradska

naselja

prestala

postojati.

a

druga

postala

strate-

gijski

vaina

upori5ta s

posadama

kao

gotovo

jedinim

stanov-

niSrvom, okruZena

rijetkim

vla5kim

naseljima.

I

ako

se moZe

govoriti

o

gospodarskom (a

to

onda

zna(.i

i

kulturnom)

opa-

daniu

gradova,

onda to vrijedi

za

gradove

u sjeverozapadnoj,

banskoj

Hrvatskoi i

za

mletadke enklave u

Dalmaciji. Narodito

ove

posljednje

trpe uslijed

smanjivanja

gradskog

teritorija.

No,

moZe

li

se bez

presudne

uloge

odlidnih,

vazalskih

odnosa

s

golemim

carstvom

u zaledu

uopie

i

zamisliti

gospodarski

i

kulturni'zlatni

uijek

Dubrounika'?

U

pomanjkanju

dvr5iih

argumenata

za

wrdnje

o

"stoljet-

nom otporu ugnjetavanju",

prida

se vra(a uvijek

istoj temi,

hajducima,

i

nastojanju

da se

njihova uloga

tumadi

iman

jedi

no moguieg

Sireg konteksta

-

tj.takonranog

"socijalnog"

raz-

bojni5wa,

pojave koja

u isto

vrijeme obiljeiava

druSweni

livot,

primjerice,

u

Spanjolskoj

i

julnoj

Italiji,

zemljamakoje nisu

no-

sile

"iaram

tudinske vlasti".

Gupdevi

su

pobunjeni

seljaci

1573.,

dini se,

imali kakav-takav

program

i

ruzmilliali,

barem

elementarno,

o

cijeloj zemlji. No,

gdje

su

"nacionalni

projekti"

stotina

velikih i

malih harambaSa?

Svi

niihovi

naumi

koji

bi


8/13

PnrocovoR

HRVATSKoM

IzDANJU

tima

"netolerancije"

mogao

biti

iedino

drugorazredan..Tu

se,

nafavno,

javlia

i

posve

suprotni

stav

da

je

pristup islamu stvaf

slobodne

volje

i odluke.

Vidjet

6emo

da

i ovdje

istinsko

faz\-

mijevanje

problemaleii s

onu stranu

ovako

postavljenih

-

nez-

nanswenih

-

emotivno

i

ideologijski

obojenih

glediSta.

Ako s

jedne

stfane

do

beskraja

ponavljamo

stotine

vijesti

o obijesti-

ma janii(ara, otimanju

dobara, batinama

i

ubojswima

redov-

nika,

pa

i

prelalenju

na islam

da se

spasi

iivot,,

a s druge

pak

slu5amo

isto tako

beskonadno

ponavljanje

"jasnih

i ne-

promjenljivih"

islamskih

nadela

("u

vjeri

nema

prisile"), nede-

mo

se

pomaknuti ni

pedlia

prema stvarnosti.

Zapravo,

joS

se

jednom

radi o

tome

da se valia

prisjetiti kako

raspravljamo

o

predmodernom

druituu,

u

kojem ne

vrijede moderni

stan-

dardi.

U to

ie

doba

tolerancija

neSto bitno

drugo,

nego

Sto su

to

suvre

meni

ko

nc epti

"

gr

adansko

g

dru

5tva",

"

lju dskih

pr

aY

L",

"slobode

govora"

i slidno.

Tada

se

tai

pojam

bez

ikakvoga

osje(aja

neprimjerenosti

rabio

u svom

izvornom

zna(eniu:

tr-

ptjenje,

neiega

ito

ne

uolimo,

ali

smo do

stanouite

granice

VII


9/13

vIII

PnrocovoR

HRVATSKoM

IZDANJU

izboru

iz

djela

Geschichte

des

osmanischen

Reiches

pionira

osmanistike

Josepha

von

Hammer-Purgstalla,

objavljena

1g27.-L835.

u

dese

t

svezaka

( ).

Drugi

ie

osmansko

carstuo

Josefa

Matuza(1985.),

obiavljen

1992.

godine.

Hammerovo

je

djelo,ogranidenonaratipolitiku(priieowatanjaosmanskih

a.rhivadrukdije

ni

nije

moglo

biti),

poodavno

od

literature

po-

sralo

izvorom.

osim

toga,

objavljivanje

samo

nekih

dijelova

nije

najsrernije

rjesenje.

Ipak,

i

takva

je

publikaclia

dobrodos-

la

u

sredini

koja

oskudijeva

u

turkoloskoj,

posebice

osmani-

stidkoj

literaturi

iz

petaprimjereno

Skolovanih

strudnjaka'

Na-

suprot

tome,

Matuiovo

djeto

razmierno

je

noviia

sinteza,

vrlo

pregtednaipogodnazamemoriranje,studentuisvakome

kome

je

to

potrebno.No,

ona

se

drZi

dosta

sigurne "srednje li-

nije,,

i

ne

zalazr

u

kontrovefze.

Tako

time

ni

izdaleka

nije

po-

punjenaprazninaupoznavanjuturskepovijestiunjezinom

osmanskom

segmentu.

Knjiga

Halila

Inalcika

koju

imamo

predsobomnebjeLiodkontroverziipogledakojimijenjaju

sudove

u

znanosti.

IstraZiva(ka

dielatnost


10/13

x

nnocovoR

HRVATSKoM

IZDANJU

valiareii

da

ne

naglaSavamo

pi5deve

zasluge

iz

nekog

davnog

vfemena.

Radovi

od

prije

deset

ili

sedam

godina jos

su boga-

tiji

poticaiima

od

onih

ranijih

(primjerice,

The

Ottoman

Em-

pire:

Conquest,

Organization

and

Economy,

London

1978:

Stud.ies

in

Ottoman

Social

and'

Economic

History,

London

1985;

An

Economic

and,

social

History

of

the

ottoman

Empi-

re,

1300-l9l4,Cambridge

1994.-

suurednik

i

pisac

prvog

dije-

la

knjige).

Inalcikov

se

rad

protegao od

precizne

analize

medusobnih

utiecaia

islamskih,

stafoturskih,

bizantskih

i

balkanskih

sustava

pisanog

i

obidainog

pfaYa,

ili

ideie

o

osmanskom

"commonwealthu"

kao

mogudnosti

da

se

u nekoj

mjeri

nadilaze

vdo

kruta

ogranidenja

sociopolitidke

stvafno-

sti, pa

do

rada na

beskraino

te5kim

pitanjima

metfologije

ili

pak

utemeljenja

kategorije

kljudne

istovremeflo

za

poviiest

igr^t^

i

poreznog

sustava

(gift-hane,

"selifite-obitelj").

Inal-

cikov

opus

nije

nikakva

"rehabilitaciia"

predmeta

koiim

se

bavi.

Naprotiv,

pisac

je

vrlo

oryofen

u

jasnom

ukazivaniu

i

na

svekolika

nalitia

sustava,

ukljuduju6i

i

potoiai

kti0ana'

Za


11/13

PREDGOVOR

I\remda

je

ova

knjiga

pfvenstveno

zamisljenakao

uvod u

pustanove

i

druiWo

Osmanskog

CarsWa

za

prosiednog

I

ditatelia,

ona

takoder

moZe

posluZiti i istraZivadu

koii se

u

veioj

mjeri

odludio

za speciializaciiu

na

tome

podrudju.

NaZalost,

njezino

je

obiavljivanie

odgadano

skoro

pet

godina

zbog

niza

razliditih

dinitelia,

pa

bi

stoga

neki

diielovi

moida

mogli

biti

doradeniji.

Nadalie,

neizbielno

je

da

ie

strudnjak

pronaii

neke

nedosljednosti

u transliteraciji

imena

i

pojmo-

va.

Zelio

bih

izraziti

svoju

zahvalnost

prof.

Bernardu

Lewisu

koii

me

ohrabrivao

u

pisanju ove

knjige.

Prof.

Norman

Itzkowitz

i dr.

Colin

Imber

ljubazno

su

pristali

prevesti

knjigu

na

engleski

jezik,

Sto

nije

iziskivalo

samo

dobro

poznavanie


12/13

WOD.

PERIO

DIZACIJA

OSMANSKE

POVIJESTI

T Tvriieme

utemelienia

na

podetku

detrnaesrog

stoljeia

I

I

osmanska

ie

dri.avabila

mala

kneZevin

a

na

gr^nicama

\-/

islamskog

svijeta,

usmjerena

prem

a

gazi

(gdzd.),

sve-

rom ratu

protiv

nevjernidkog

kr56answa.

Ta

nevaana

pogra_

niina

driava

postupno

je

osvoiira

i

pripojila

nekadaSnje

bi-

zantske

teritorije

u

Anatoliji

i

na

Balkanu,

a

nakon

osvaiania

arapskih

zemalia

1517.

godine

postala

je

najmo

(nija

zemlia

islamskog

svijeta.

za vrljeme

vladavine

Sulejm

ana

r.

(152o.-1i,66.)

stalni

vojni

uspjesi

na podrudju

koje

se

prostiralo

od

srednje

Europe

do

Indijskog

oceana priskrbili

su

osmanskom

carstvu

status

sr-jetske

sile,

ali

se

u

dugim

ratovima

sedamnaestog

stolje6a

rar-noteZa

snaga

preokrenula

u

korist

Europe.

osmanska

je

moi

opadala

te

je

carswo

nakon

pfiznania

zapadne

nadmoii


13/13

4

Pnvr

oro:

PREcrso

OSMANSKE

POVIJESTI

1300.-1600.

otadajeosmanskapovijestsviedodanswooraspadajuiim

oblicima

starih

carskih

ustanova,

ili

-

todniie

-

povijest

napora

bliskoistodne

draave

da

se

prilagodi

europskom

gospodar-

skom,

potitidkom

i

kultufnom

izazovu.

Tirrci

su

tek

nakon

korienite

revolucije

L924.

godine

konadno

napustili

takvo

sh-

vainnie

driave.

Prematome,posljedniedesetlje6esesnaestogstoljecaoz-

natava

glavnu

razdielnicu

u

osmanskoi

povijesti.

ova

knjiga

opisuje

prvo

razdobliete

povijesti,

naglasavaju6i

nadin

na

koji

,r,

or-unlije

preuredili

ustanove

bliskoisto(ne

dr|ave,

kao

i

kako

su

se

te

ustanove

podele

raspadati

u

suodeniu

s

moder-

nom

EuroPom.

POEECI

OSMANSKE

DRZAVE

T Tranom

detrnaestom

stolje6u

silovite

su unutraSnie

I

I

krize

potresale

velika

carswa

smje5tena

izmedu Amu-

\-,/

Darie

i Dunava

-

Ilhanidsko

Carswo u

Iranu,

Zlatnu

Ilordu u

istodnoj

Europi

i Bizantsko

Carstvo

na Balkanu

i u

Anatoliji.

Potkraj

istog

stoljeda

potomci

Osmana,

pogranidnog

gazlie

(Sdzt) -

borca

za vieru,

i osnivada

osmanske

dinastije,

ruspostavili

su

cafswo

koie

se

prostiralo od Dunava

do Eufra-

tl-.

Yladar

toga

carstva

bio

je

Baiazid

I.

(1389.-1402.),

poznat

kao Yrld.rnm

(Munia),

koii

je

u

bitki

kod

Nikopola

1396.

godi-

ne uni5tio

kriZarsku

vojsku

sastavljenu

od

naislavniiih

euro-

pskih

vitezova.

Suprotstavio

se

Mameludkom

sultanatu,

nai-

rnoinifoi

islamskoj driavi

toga vremena,

i

zaposieo

niegove

gradove rta Eufratu. Napokon

ie

izanrao

velikog

Timura,

novog

vladara

srednje

Aziie

ilrana.

Prvo

razdoblie

osmanske

povifesti nameie

pitanje

kako

fe

rrrala

pogranidna Osman

Gazliina

kneilevina,

posveiena

sve-

tom

ratu

protiv kr56anskog

Bizanta,

iztasla

u carstvo

takve

snage

i povrSine.

Jedna

teorija

dokazuje

da

ie

grdko

stanov-

niStvo

iz

podrudja Mramornog

mora

prihva6anjem

islama

i

ujedinjavanjem

s

muslimanima

oZivjelo

Bizantsko Carstvo

kao

muslimansku

driavu.

Znanswenici

upu6eni

u

istodne

povije-

sne

izvore

odbacuju

tu

teoriju

kao nagadanie

bez

temelia.

Ovi

povjesnidari

tvrde

da

podetke Osmanskog

Carstva

moramo

traLiti

u

politidkim, kulturnim

i demografskim

procesima u

Anatoliji

u trinaestom

i

detrnaestom

stoljedu.l

Mongolske

provale na

muslimanskom

Bliskom

istoku u

dvadesetim

godin

ama

$inaestog

stoljeia

ozna(avaiu

prvi

stu-

pani

u

tim

procesima. Nakon

mongolske

pobjede

u

bitki

kod

Kosedaga

L243.

godine

seldZudki

sultanat

u Anatoliji

postao

je

vazalna

driava

iranskih

Ilhanida.

Neposredna

posljedica

mongolskih

provala

bila

je

seoba

Ttrrkmena,

mo6nih

turkij-

halil inaldzik osmansko carstvo naslovna strana za knjigu historija 2 godina.pdf

Documents