hadži lojo - rešad kadić

Click here to load reader

Post on 18-Apr-2015

838 views

Category:

Documents

67 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Roman o okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. god. od strane Austro-Ugarske monarhije i otporu stanovnika Bosne i Hercegovine. Jedana od markantnih licnosti u organizaciji i vodjenju otpora bio je Hadzi Lojo...

TRANSCRIPT

IZDAVA:

RIJASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI, iZDAVA KA DJELATNOST EL-KALEM SELIM JARKO FATIMA ALIHODI AIDA MUJEZIN TARIK JESENKOVI EL-I(ALEM

ZA IZDAVA A: LEKTOR I KOREKTOR: TENNIKO UREDENJE: DIZAJN KORICE: DTP:

Tira : 2000 Stampa: AL Shams Printing Press Tel.:-

5531932

Amman , H.K. Jordan

Za tampaiiju: REZK A. SAMMHAN

hadi lojo

EL-ICALEM

1997

BIBI

v

VAKF UZVISENOM ALLAHU Knjiga je tampana uz pomo donacije rahmetli

Hamuda sina Sulejmana AtturejkijaAzzulfija Kraljevina Saudi Arabija

1.Konrad Vasi , austrougarski generalni konzul u Sarajevu, digao se ranog majskog jutra 1878. umoran i neispavan. U jueranjem ifriranom telegramu ministra vanjskih poslova grofa Andraija traeno je da hitno poalje podroban izvjetaj o tome kakvo je op e raspoloenje meu stanovnitvom Bosne i Hercegovine, posebno u pogledu Adrese, koja je posljednjih dana po ela kruiti Sarajevom. Nadalje, ko i zato podrava Adresu, a ko je protiv nje; ta o tome misle vode i ljudi i sveenstvo, i, napokon, kakvo je raspoloenje prema Austro-Ugarskoj i ta se moe o ekivati u sluaju okupacije Bosne i Hercegovine. Konzul Vasi, roeni Ljubljananin, koji je dvadeset i pet godina proveo u diplomatskoj slubi, od ega nekoliko godina kao kancelar konzulata u Sarajevu i Beogradu te vicekonzul u Mostaru, a posljednjih nekoliko mjeseci ponovo u Sarajevu, na dunosti generalnog konzula, dovoljno je poznavao Bosnu i Hercegovinu i prilike u njoj. No, jo bolje je bio upuen u ve sazrele aspiracije Austro-Ugarske prema ovoj zemlji i u nastojanje Be a da na svaki nain na junim granicama Monarhije sprije i stvaranje bilo kakve ve e jugoslavenske dravne zajednice, koja bi samim tim mogla postati opasan magnet i za ostale junoslavenske narode koji ive u granicama Austro-Ugarske. Cijelo jueranje popodne i dobar dio minule no i Vasi je proveo u sastavljanju izvjetaja, za ta mu je posluio niz slubenih informacija koje je redovno primao od konzularnih ureda u Mostaru, Trebinju, Livnu, Banjoj Luci i Brkom, tako da je kasno poslije ponoi koncept izvjetaja bio uglavnom dovren. Trebalo ga je jo nado7

puniti izvjesnim detaljima o prilikama u Sarajevu, za ta je Vasi bio zaduio konzularnog tuma a Tomu Herkalovia, da mu tokom dananjeg jutra o tome referira. Pri pomisli na Herkalovi a Vasi je, kao i uvijek, osjetio izvjesnu nelagodnost. Taj brbljavi i hvalisavi debeljko, sa svojom stalno oznojenom utom elom i vonjem bijelog luka koji je oko sebe irio, natjerivao bi ga ili da se izmie ili da gleda ustranu, dok bi mu Herkalovi referirao. Pa i sad, kad je trebalo da ga pozove, konzul je stajao kraj otvorenog prozora svoje kancelarije u velikoj utoj kui na poetku Bistrika, u kojoj se ve dugi niz godina nalazio austrougarski generalni konzulat. ist i svje jutarnji zrak, koji je strujao kroz napola otvoren prozor, godio mu je. Prolaznici, koji su se uspinjali ili silazili niz uvijek ivi Bistrik, zaas privukoe Vasidevu panju. Ili su bez urbe, zamiljeni i zagledani preda se, ve inom u bosanskim narodnim nonjama i sa arenim konim zembiljima preko ramena, uz ponekog evropski odjevenog Sarajliju ili stranca sa eirom na glavi i tapom u ruci. Rjee bi promakla pokoja muslimanka u feredi i s bijelim jamakom preko glave, obi no u pratnji kakva djeaia u alvaricama ili djevoj ice pokrivene alom. Kranske ene su prolazile u dugim tamnim suknjama ili crnim dimijama, poneka u kratkoj urdiji od crvene ili zelene kadife, s prekrivenom kosom, savijenom u pundu. Seljaci, tromi i trapavi u hodu, u debelim mrkim gunjevima, arenim opancima i krmezli alovima omotanim oko glave, vukli su za ular konji e natovarene drvima ili sijenom, da se povremeno okrenu i muklo uzviknu: De-eee! Sve se to Vasia doimalo umorno, apati no i gotovo beznadno. Boe - razmiljao je - koliko e vremena trebati da se ovi ljudi trgnu i pokrenu? Nije li i sam bosanski valija Mazhar-paa, koji, istina, nije trpio Bosance, a posebno Sarajlije, imao pravo kad je nedavno rekao: - S njima je svaki napredak nemogu ! Vasi se sjeti izvjetaja pa se trgnu i pri e vratima susjedne kancelarije: - Molim, neka doe g. Herkalovi !

Nekoliko trenutaka kasnije Herkalovi se pojavi na vratima. Njegova ofucana i iskrivljena kravata koju je samo za nevolju nosio i ono malo kose koja mu je neuredno strila iza uiju, poput sklopljenih lastavi jih krila, jo vie oneraspoloie pedantnog Vasi a. Uini mu se da je Herkalovi sa sobom unio i sve one masne mirise ainice. - Izvolite, gospodine generalni konzule! - nakloni se Herkalovi po obiaju trljajui dlanove, to Vasia jo i najedi. - Mislim da ste doru kovali? - upita ga s prizvukom ironije, bez potrebe otvaraju i donju ladicu stola. - Jesam, gospodine generalni konzule! - zadovoljno e Herkalovi, prelazei dlanom preko trbuha. - A ta, ako se moe znati? - Krzatrnu, molim lijepo! - Kr... sa... - To je, kako da kaem, evap, to jest sitno izrezano meso dinsta... - No, dobro, dobro... Dajte da ujem va izvjetaj - suzdra se Vasi. Bez obzira ta je osjeao prema Herkalovi u, on mu je bio i te kako koristan. Ne samo u pogledu jezika koji je i Vasi manje-vie poznavao, izuzev brojnih turcizama kojima su se ovdje sluili, ve i u mnogim drugim poslovima koje mu je povjeravao, a koje je Herkalovi s uspjehom obavljao. Imao je, uz to, i veoma irok krug poznanstava i sigurno se kretao u svim slojevima sarajevskog graanstva, s lahko om kontaktiraju i s pripadnicima svih etiriju vjeroispovijesti. Znao je, to bi se reklo, kako Sarajevo die, a uz to je dobro govorio i turski i njema ki. Prije nego to je po eo s referatom, Herkalovi se iskalja i spusti glas. Govorio je kao da Vasi u otkriva neku dugo skrivanu tajnu: - Sve to ste pitali i traili, sve sam provjerio i ispitao. Svake se noi odravaju sijela u pojedinim mahalama. Tu se iskljuivo govori o ittifaknami...

- Mislite, Adresi? - Da, da, Adresi. A sada su se po eli prikupljati i potpisi. U tome su glavni dvojica hoda, mislim muslimanskih sveenika. To su Hadijamakovi i Kaukija. - Hadi... jama... ko... vi i...? - I Kauk ija. Obojica su vrlo ugledni u Sarajevu. Hadijamakovi je ejh i muderris, to e rei starjeina i profesor dervikog u ilita. A ovaj drugi, Kauk ija, on je imam u glavnoj sarajevskoj damiji i vjerou itelj u mektebu. To je, znate, vjerska kola za djecu. - Za ovog prvog, Hadija... - Hadijamakovi a... - Da, za njega sam ve uo, a za ovog drugog... - Abdulah-efendiju Kauk iju. Pa i on je, gospodine generalni konzule, veoma ugledan. - To su stariji ljudi? - Pa, tako, oko ezdeset. Moda neto vie. Ali, obojica su jo u kuvetu. - Kako ste kazali? - Ho u da kaem da su jo u snazi. Da su zdravi i..., tako... - Ah zo!... - Adresa je isprva ila tajno, a sad se ve zna ta je u njoj. - Molim, budite jasniji! - Pa to, ta se trai, to ho u da kaem. - A ta se trai? - Trai se da Bosna i dalje ostane pod Turskom, ali da joj Porta dade autonomijti pa da se izabere skuptina koja bi nadzirala rad uprave i zastupala interese zemlje. A svi njezini stanovnici bili bi duni da je zajedni ki brane kako od Austro-Ugarske, tako i od Srbije i Crne Gore. - Pa to mi tek sada kaete! - lecnu se Vasi ! - Prije ste tvrdili da je Adresa upravljena protiv nemuslimanskog stanovnitva!

- Jest, gospodine generalni konzule, jer tako se ulo. Reeno je da se trai uvo enje eriata kao jedinog zakona, pa onda zabrana crkvenih zvona, pa protjerivanje svih inovnika nemuslimana i, sve tako... - A odakle vam sada ta nova informacija? - Tako je izjavio Mazhar-paa. - Mazhar-paa? - Jest, molim, ba on, sobom! - Vama? - ironi no e Vasi. - Nije meni, ali tako se ulo iz Konaka... O tome se na sva usta govori. Vasi se die iza stola. - To je sasvim sigurno, gospodine generalni konzule! Ono to sam prije rekao stajalo je u prvoj Adresi. Pa kad se vidjelo da se kr anski svijet uznemirio, Adresa je izmijenjena... I jo neto, - tu Herkalovi spusti glas i nagnu se prema Vasi u - uje se da Mazhar-paa stoji iza svega toga... - Da stoji iza ega? - I iza prve i iza druge Adrese! - Ali!... - Molim, nemojte se nita uditi! On bi poto-poto elio da se rijei svoga zamjenika Kostan-pae koji je Grk. Zato je u Adresi i stajalo ono o kr anima. S druge strane Kostan-paa svim silama nastoji ne bi li istisnuo Mazhar-pau, pa da on postane valija. I u nedavnoj Adresi, koja je preko ruskog poslanstva u Carigradu bila upuena Porti, traeno je da Kostan-paa postane valija. A iza te Adrese, kako vam je poznato, stoje neki mla i Srbi koji se okupljaju oko Kostan-pae, mada je vladika Antim za Mazhar-pau. Samo, to ovi mla i mnogo ne dre do vladike. Herkalovi mrknu i zautje. - Da, to mi je poznato - potvrdi Vasi . - S druge strane muslimanski svijet, naro ito stariji, ne mogu da smisle Kostan-pau, jer se ulo da okuplja

10

11

sumnjivo enskinje. Dosadanje valije to nisu radile, osim Omer-pae Latasa koji je bio vrlo slatkohran. - Slatko...? - Mislim, ljubitelj ena. Vasi odeta do prozora i le ima se okrenu Herkaloviu. Jedno je vrijeme utke stajao i gledao niz Bistrik. - No, dobro, to emo jo provjeriti. A kako se u pojedinim sredinama gleda na Adresu? ta kau muslimani, pravoslavni, katolici? - Muslimanski svijet uglavnom podrava Adresu, jer mnogi vjeruju da e se time vratiti stara vremena prije Omer-pae Latasa. Me utim, ugledniji me u njima suzdravaju se. Dre se po strani. - Zato? - Pa, tako... Po obi aju puu na hladno... - Kako ste kazali? Puu?... - Mislim, oprezni su, jer se nikad ne zna ta e na kraju ispasti. Smatraju da Porta najbolje zna ta Bosni treba i ta je za nju najbolje... A to se ti e kranskog svijeta, pravoslavnih i katolika, oni mnogo ne govore. Isprva, kad se ulo to se trai Adresom, bio je zavladao strah. Sad, kad je Mazhar-paa stvar objasnio, malo su se smirili. - A ova dvojica: Hadi... jama... i ovaj... - Hadijamakovi i Kaukija. - Da, oni. Tvrdite da uivaju veliki ugled kod muslimanskog svijeta? - Veliki, gospodine generalni konzule! Kad Hadijamakovi prolazi arijom, trgovci i zanatlije ska u na noge. ine mu temena od tala! - ta ine? - Pozdravljaju ga evo ovako! - Tu se Herkalovi duboko prignu i pokaza kako ljudi pozdravljaju Hadijamakovia. - Vjerujete li da su ta dvojica nepodmitljivi? - Ko, oni? - Da, oni. 12

- Ama, molim vas, ni govora! - Sigurni ste? - Potpuno! - Ipak, svako ima svoju cijenu. - Oprostite, ali ja dobro poznajem taj svijet. To su fanatici! - Moda... A sad mi kaite kakvo je op e raspoloenje u Sarajevu. Zanima me kakav je odnos prema turskim vlastima i ta se govori nakon nedavno sklopljenog mira u San Stefanu. Zatim, kako idu poslovi, trgovina, ta se oekuje i, tako... Sve, sve!... - Pa, kako da vam kaem. Svako osje a da je na pomolu neto novo. Neto to e zamijeniti ovo dananje. A ta e biti to neto", to jo niko ne zna. Svi imaju svoje ra unice i planove. Samo, jedno je sigurno: turska uprava je izgubila svaki ugled i snagu! Poslovi i trgovina su stali, bezvrijednih kaima ima ko pljeve, a sad su se pojavile i lane nov anice od pedeset groa koje kolaju arijom. Vlasti ih plijene, a onima od kojih ih plijene ne daju nita. Po gradu i okolici tumaraju gomile vojnih bjegunaca i izbjeglica iz Hercegovine, to unosi jo ve u pometnju i strah me u ljude. Muslimani su veoma potiteni. Sada, poslije mira u San Stefanu, kad se ulo da bi Bosna trebala dobiti autonomiju, mnogi su se ponadali i prihvatili toga, dok drugi ute i ekaju. Pa, i vojska je nezadovoljna, jer mjesecima ne primaju pla u. A i hrana im je jadna. Vojni zapovjednik Veli-paa je omraen kao malo ko. I kod vojske i kod svijeta. Njega okrivljuju za sve. Herkalovi malo predahnu pa zavri: - A u posljednje je vrijeme na list zerdelije navalio crv k'o ni jedne godine, pa svijet i u tome vidi predznak nesre e. Alamet pred kijamet", kako se to ovdje kae. Dok je Herkalovi govorio, Vasi je za stolom pravio kratke biljeke. A kad Herkalovi spomenu nesreu, on die glavu: - Kazali ste: predznak nesre e. Zato nesre e? Zar se ne bi moglo rei: predznak sree!

13

- Oprostite - zbuni se Herkalovi . - Ja... ja govorim ono to svijet govori. Ono, to sam uo. A, vjerujte, gos... - Niste mi odgovorili na jo jedno pitanje - prekide ga Vasi. - Molim, na koje? - Kako bi bilo primljeno zaposjedanje Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj? Da li bi uslijedio otpor? Oruani, dakako... Vasi je netremice gledao u Herkalovi a, jer je bio siguran da se pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine privodi kraju i da su planovi Austro-Ugarske u tom pogledu ve potpuno zreli. To se moglo zaklju iti iz itave diplomatske prepiske i instrukcija koje je gotovo svakodnevno primao od grofa Andraija. Zato ga je Herkalovi ev odgovor posebno interesirao. - Znate, gospodine generalni konzule... - po e da se uvija Herkalovi - na to pitanje nije tako jednostavno odgovoriti. - Zbog ega? - Pa, jer su, kako da kaem, ra unice i miljenja razliita... - Ali, to ba hou da ujem! U emu su te razlike? Herkalovi nije vie bio onako siguran kao u po etku: - Pa, to se tie muslimanskog svijeta, oni bi sigurno radije ostali pod Turskom nego pod Austro-Ugarskom. Znate, tu je na prvom mjestu vjera, pa onda i druge stvari. Kmetovi, i... tako... - Neete valjda rei da svi oni imaju kmetove? - To ne kaem, ali... - A pravoslavni? - Sad, iskreno govorei, ni njima Austro-Ugarska ne lei na srcu. Moda bi ak voljeli i Tursku nego AustroUgarsku. Ako ve neko mora, onda... - No, no, samo nastavite! - Pa, Turska je ionako klonula i onemo ala, i prije bi je se rijeili... Oni tako misle... A kad bi ih pitali koga bi 14

najvoljeli, sigurno bi rekli - Srbiju. Znate, sve ima svoje.... - Tako dakle: sve ima svoje! A, katolici? - E, pa njima je Austro-Ugarska svakako blia od Turske. Prvo, jedna je vjera, pa se s pravom nadaju i oekuju da e im u tom pogledu biti bolje. Jer, jedno je turski sultan, a drugo je Njegovo apostolsko veli anstvo na dini car i kralj Franjo Josip Prvi! - pateti no e Herkalovi, pobojavi se da je u svojim maloprijanjim ocjenama malo pretjerao. - A da li moda znate da neki franjevci, naro ito mlai, ne misle tako?... Oni bi radije nekakvu zajedni ku jugoslavensku dravu. Ili pak autonomiju. - Oprostite, ali to mi nije poznato... - Da, vidim da nije. Vi i ina e stvari suvie uopavate... No, dobro. A sad mi ovo recite: ako bi muslimanskim begovima i srpskim gazdama, a i sveenstvu, bile date odreene garancije u pogledu njihova budu eg poloaja, ta mislite: da li bi oni u tom sluaju podrali Austro-Ugarsku? - U to ne treba sumnjati, gospodine generalni konzule! - To je vae miljenje? - Jest i moje, ali sigurno i njihovo! Molim, to nije teko provjeriti i vidje e se da sam u pravu! - No, ako je tako, kaite mi onda ko bi mogao organizirati i povesti eventualni otpor protiv zaposjedanja Bosne i Hercegovine, ako to ne bi uinili vodei ljudi? No, dajte da ujem! - Pa, ako bi se Turska oduprla, moda bi u tom sluaju... - Ali, ako ne bi?... - Onda ne znam ko bi drugi mogao?... Moda bi kakav fanatik tu i tamo odapeo puku. Ina e... Pa, molim vas, pogledajte kakvo je stanje! Ne zna se ni ko pije ni ko plaa! Ako bi se jo i Turska pomirila s time i digla ruke, ko bi se onda mogao i smio oduprijeti sili Njegova carskog i kraljevskog velianstva! 15

- Znai, vi tako ocjenjujete sadanje stanje i raspoloenje? - Samo tako, gospodine generalni konzule! A ja to ne govorim napamet, ve to je stvarno tako. Takvo je raspoloenje meu svijetom, vjerujte! Jedva ekaju da se stvari ve jednom srede. - Dobro, g. Herkalovi u. Imate li jo neto? - Pa, zasad ne bih imao nita osobito... Moda jedino to, to se uje da se ovih dana u Sarajevu opet pojavio Hadi Lojo. Nije ga bilo pune dvije godine. - Hadi Lojo?... To je onaj odmetnik kojeg su turske vlasti dugo traile i gonile? - Taj, taj! Zbog njega je nedavno nekoliko turskih oficira bilo izvedeno pred vojni sud, jer su dopustili da im ispred nosa umakne. O tome sam vas ranije izvijestio. - Da, sjeam se. I sada je opet u Sarajevu. Slobodan? - Ja ga nisam vidio, ali tako ujem. I iz toga se vidi kakve su prilike i koliko je turska vlast bespomo na. Niko nikome nee da se zamjeri. Hadi-Loji pogotovo! - Zar je on tako mo an? - Ma, nije da je mo an, ali mnogi dre do njega. Prosti svijet, pogotovo. Ima on uz to i svoju druinu... Pa, kuda on, tu i oni. - Da li i on sudjeluje u agitaciji za Adresu? - To mi nije poznato, ali sam saznao da je na jednom sijelu govorio kako bi narod trebao uzeti vlast u ruke. I kako eraf nije niko i nita. - E... raf? - Gospoda, uglednici... - Notabli? - Da, notabli. - I, ta ste jo uli? - Kaem, nemam nekih pouzdanih informacija, ali znam da prosta svjetina do njega mnogo dri. Uz to je i veliki govordik. - Kako ste kazali: govor...? 16

- Govordik. Hou rei govornik. I to, kakav! - Demagog? - To, to! Trebali biste ga samo uti! - No, to je interesantno. Pokuajte neto vie saznati o njemu. - Molim lijepo. - Dobro, g. Herkalovi u. Ako nemate nita vie, moete ii. Molim, kaite g. Rihteru da doe... Momenat, jo neto! - Izvolite! - Potrudite se da proirite vijest da e na konzulat uskoro poeti s podjelom nov ane pomoi sarajevskoj sirotinji. Pazite: bez razlike na vjeru! Svi, koji do u i prijave se, dobie odreenu pomo ! - Stvarno? - Mislim da sam bio dovoljno jasan! - hladno e Vasi ustajui iza stola. - I, molim, pozovite mi g. Rihtera. Tajnik generalnog konzulata Rihter koji se nakon toga pojavio na vratima, bio je suta protivnost lampavom Herkaloviu. Mlad, uglaen i odmjeren, uivao je punu Vasievu naklonost. Bio je sin jednog austrijskog generala i nakon zavrenih studija prava stupio je u diplomatsku slubu. Proveo je krae vrijeme u austrougarskom konzulatu u Trapezuntu, a onda u Skadru, odakle je premjeten u Sarajevo. Zajedno s Vasiem. - G. Rihter - obrati mu se Vasi - vi biste odmah trebali poi u Konak. Najavite se dr Ke etu, pozdravite ga u moje ime i zamolite da njegovoj ekselenciji Mazhar-pai prenese izraze moga potovanja, s tim to bih elio da me Mazhar-paa primi jo u toku dananjeg dana. Ako bi dr Keet insistirao da sazna razlog posjete, kaite da vam to nije poznato. - Molim lijepo! - nakloni se Rihter. Dok je Vasi s vicekonzulom Hojzingerom razmatrao pitanje podjele pomo i, u koju je svrhu kao i za ostale potrebe politi ke propagande bio dobio znatna nov ana sredstva, Rihter se ve bio vratio iz Konaka. Mazhar-paa je zakazao prijem u jedanaest sati. 17

Vasi pogleda na sat. - No, imamo jo itav sat vremena. Dotle u se presvui, a vi se pobrinite da ko ija bude spremna deset minuta ranije. Vi ete poi sa mnom. G. Herkalovi nam nije potreban, jer tamo je dr Ke et. Tano u zakazano vrijeme kroz dvorinu kapiju konzulata izala je crna ko ija i stala pred ulaz, gdje je ve ekao kavaz jako, nao it Konavljanin, odjeven u ivopisnu konavosku nonju.Umalo iza toga pojavio se i Vasi , u pratnji Rihtera. Vasi je bio u svojoj konzulskoj gala-uniformi. I dok su okupljena mahalska djeca radoznalo istezala vratove pilje i u neobine nonje Vasia i kavaza Jake, oni se smjestie u ko iju: Vasi i Rihter na gornje sjedite presvueno crvenom kadifom, i to Vasi na desnu, a Rihter na lijevu stranu, dok se Jako ispe na bok do koijaa. Sve se odvijalo tiho i bez rijei. Koija odmah krenu niz Bistrik, zaobi e oko Careve damije i ue u park Konaka, gdje im straa pred ulazom odade poast. U prostranom predvorju Konaka Vasi a doeka i pozdravi dr Ke et. Ko zna ta je dr Ke eta, koji je pohaao gimnaziju kod jezuita u Elzasu, a medicinu studirao u Bernu, Hajdelbergu, Beu i Parizu, dovelo u Sarajevo. Po eo je kao osobni lijenik i tajnik Omer-pae Latasa, kojeg je susreo i upoznao na Kavkazu i s njim kasnije doao u Sarajevo. Tu je nastavio kao gradski fizikus i policijski lijenik za vrijeme Topal-Osman-pae, obavljaju i u nekoliko mahova i dunost vilajetskog tajnika, dok je sada, kod Mazharpae, bio na dunosti njegova lije nika i povjerljiva osoba vilajetske uprave. Imao je suprugu i kerku, a bolovao je od ira na elucu, koji ga je svakog prolje a nesnosno muio. Pa i danas se loe osjeao, ali se trudio da prema Vasiu bude to ljubazniji. - Moje osobito potovanje, gospodine generalni konzule! U posljednje vrijeme imamo ast da vas neto ee vidimo! - poe Keet u susret Vasiu. - Naalost, uvijek samo slubeno! - osmjehnu se Vasi pruajui mu ruku.

- Uistinu! Nije vas bilo ni na posljednjoj predstavi kod gospodina Holmsa - dodade Ke et, mislei pri tome na kazaline predstave koje su povremeno prire ivane kod engleskog konzula Holmsa. - alim, ali se nisam dobro osjeao. No, nadajmo se, da e biti jo prilika. - Kako da ne! - potvrdi Ke et, proputajui Vasia na desnu stranu i pokazuju i prema irokom stepenitu koje je vodilo na kat. - Izvolite, njegova ekselencija vas oekuje! Pri ulazu u prostrani, poluevropski namjeteni kabinet iji su brojni prozori gledali u park Konaka. Mazhar-paa poe u susret Vasi u. Bio je to sredovjean ovjek, roeni Stambolija, obrazovan i otmjen, koji je nekoliko godina proveo na slubi u dvoru, to mu je davalo posebnu lahkou i sigurnost u ophoenju. U svom tamnom, tijesno skrojenom odijelu, s kaputom koji se zakop avao do pod samo grlo; u tamnocrvenom fesu s dugom ki ankom i s kratko podrezanom crnom bradom, djelovao je veoma elegantno. Kretao se ivo i elasti no, odmjereno gestikulirajui svojim lijepo odnjegovanim rukama. Svoj dolazak u Bosnu, kao i mnoge valije prije njega, smatrao je nekom vrstom kazne. To je Vasi u bilo poznato, zbog ega je i sumnjao u Herkalovi evu informaciju da bi Mazharpaa elio i dalje ostati valijom u Bosni. - Ekselencijo, - nakloni se Vasi - imam osobito zadovoljstvo da vas pozdravim i da vam i ovom prilikom izrazim svoje puno potovanje! - Milo mi je to vas vidim - odvrati Mazhar-paa pruajui ruku Vasiu, dok je dr Keet tiho i nenametljivo prevodio njihov razgovor. - Izvolite! - pokaza on Vasi u na iroke naslonjae. - Minder vam ne nudim, jer se plaim da se ne biste ugodno osje ali! - Ve sam tako dugo u Bosni pa sam se privikao! - O, pa da, vi ste ve napola Bosanac! Zato vam smijem ponuditi kafu? - Sa zadovoljstvom, ekselencijo!

18

19

Razgovor je nakon toga tekao lahko i neusiljeno, pogotovo kad Mazhar-paa po e pripovijedati o svom jueranjem izlasku u okolicu Sarajeva. - Poslije one surove bosanske zime za koju mi se inilo da nikada ne e proi, bio je to pravi uitak. Nisam vjerovao! Sve je bilo tako pitomo, zeleno, gotovo raspjevano. Pa taj divni zrak! Kao mehlem! I onda izvori! Koliko tih bistrih izvora! Ju er sam vidio i upoznao jedno sasvim drugo lice Bosne. Da nije svega onoga to se posljednjih godina ovdje zbivalo, povjerovao bih da je Bosna prekrasan ilim, satkan i prostrt za ljudsku radost i zadovoljstvo. Ali, na alost... - Mazhar-paa naglo zautje i pogleda ustranu. Vasi pomisli da je to najpogodniji trenutak da pre e na ono radi ega je i doao. - Ekselencijo, kad ste ve to spomenuli, dopustite da vas upoznam s razlogom moje posjete. - Samo izvolite, sluam vas! - Slobodan sam upozoriti da su podanici AustroUgarske u Sarajevu, a i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, i ne samo oni, u posljednje vrijeme veoma uznemireni. Naime, Adresa koja se ovih dana pojavila u Sarajevu, navodno je uperena protiv nemuslimanskog dijela stanovnitva i njihovih osnovnih prava, pa je ta uznemirenost posve razumljiva. Vi, ekselencijo, vjerojatno znadete mnogo vie o tome i bio bih vam veoma zahvalan ako biste me obavijestili ta se zapravo trai Adresom. - Da-a... - uini Mazhar-paa i zautje. utio je nekoliko trenutaka prije nego je odgovorio: - Adresa se pojavila pakon nedavnog mira u San Stefanu, kad se saznalo da bi, prema ugovoru izme u Turske i Rusije, Bosna i Hercegovina trebala dobiti autonomnu upravu. Ja sam imao priliku da Adresu vidim i pro itam i mogu vas uvjeriti da nema razloga za uznemirenost. Osnovno to se Adresom trai jest to da Bosna i Hercegovina ostane u sastavu Turske, s tim to bi dobila autonomnu upravu, uz obavezu svih njezinih stanovnika da je brane 20

od svakog napada, bilo s koje strane: Srbije, Crne Gore, ili, eventualno, i Austro-Ugarske. Konzervativni krugovi, a na prvom mjestu bosanski feudalci, vjerojatno se nadaju i ele da to i ubudu e bude stara, feudalna Bosna, kakva je nekad bila i u kojoj bi oni bili stvarni gospodari. No, to je besmislica! U tom pogledu nema i ne moe biti dvojbe, bez obzira na otpore na koje se visoka Porta ne e osvrtati. U to vas mogu uvjeriti! Prema tome razloga za uznemirenost nema, mada sadanje stanje, s obzirom na sve ono to se ovdje posljednjih gqdina zbivalo i zbiva, nije ruiasto. Trebae mnogo napora, a i vremena, da se stvari dovedu u red i da se unutranje opreke, koje su i dovele do svega ovoga, jednom zauvijek otklone. - Treba li to da shvatim kao vau podrku Adresi? upita Vasi. Mazhar-paa pokaza rukom na kafu koja je bila donesena: - Molim, posluite se! Dok je Vasi mijeao kafu, on nastavi: - Ono to je bitno, jest to da Adresa nije uperena protiv interesa visoke Porte. Jer, ako je Porta Sanstefanskim ugovorom stala na stanovite da se Bosni i Hercegovini treba dati autonomija, onda je Adresa u skladu s ugovorom. Druga je stvar ta ko podrazumijeva pod pojmom autonomije. I ta ko prieljkuje. Ja u to ne ulazim! - A ko su, u stvari, autori Adrese? Ko stoji iza nje? - Ni u to ne ulazim! Bitno je to da Adresa nije uperena protiv interesa Porte. - Prema informacijama kojima raspolaem, kr anski svijet se pasivno dri prema Adresi. Podrku joj pruaju uglavnom muslimani. I to, djelimi no. Ugledniji se ljudi dre po strani. - Pravo je i jednih, i drugih, i tre ih, da sami odlue hoe li je podrati ili ne. Vasi malo poutje prije nego pre e na glavno pitanje: - Ekselencijo, vama je nesumnjivo poznato kako pojedine velesile gledaju na Sanstefanski ugovor, koji na iz21

vjestan nain remeti evropsku ravnoteu. Moja vlada zbog toga insistira da se im prije sazove konferencija evropskih velesila, koje bi trebale da se sporazume o modifikaciji tog ugovora. Pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine, za iju je sudbinu moja vlada posebno zainteresirana, bi e svakako jedno od izuzetno vanih pitanja konferencije. Budu i pak da je konferencija na pomolu, ne smatrate li da bi svako prejudiciranje sudbine Bosne i Hercegovine bilo ishitreno? Postavlja se, naime, pitanje da li bi autonomija ovih zemalja zna ila takoer i njihovu pacifikaciju, ili bi nastali novi nemiri usljed socijalnih i vjerskih opreka koje ovdje postoje. Zbog toga moja vlada... Dok je Keet paljivo prevodio Vasievo izlaganje, naglaavaju i znaaj svake pojedine re enice, Mazharpaa se bio leima odupro o naslon fotelje. Onda naglo prekide Vasi a: - Dopustite! Pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine moe se rjeavati jedino i isklju ivo u okviru Turske, bez obzira na bilo kakve i bilo ije aspiracije! To je izgovorio vrstim glasom, netremice gledaju i Vasiu u oi, a onda uz osmijeh dodade: - Ovdje smo vie od etiri stotine godina, i to se ne smije zaboraviti, ekselencijo! Tradicija se ve odavno pretvorila u nae neotu ivo pravo! I zar bismo se mogli samo tako odre i naih najstarijih provincija? Zavlada asovit tajac. Vasi pogleda u dra Keeta, a kad ovaj vie nita ne re e, on se okrenu Mazhar-pai. Obratio mu se mirno, kao da je pre uo ono to je Mazharpaa maloas rekao: - Jo me jedno pitanje zanima, ekselencijo. Ovdanje stanje, kako ste i sami rekli, nije rui asto. U gradu se okupio veliki broj izbjeglica, a da i ne govorimo o onima koji su tokom ustanka i nedavnih tursko-srpskih i turskocrnogorskih ratova prebjegli na teritoriju Austo-Ugarske. Da bi se tim jadnim ljudima bar koliko-toliko pomoglo, na generalni konzulat je odlu io da pone s podjelom novane pomoi. Zanima me, kako vi gledate na taj hu22

rnani gest naeg generalnog konzulata. Naime, da li biste imali kakvu primjedbu ili... Vasi sklopi ruke i zautje. Mahzar-paa je nekoliko trenutaka tako er utio, zagledan u svoj fildan. - Pa, ako je to gest humanosti, u ta ne bih elio da sumnjam, onda, molim... - tu on rairi ruke i slee ramenima. Bilo mu je, kao i Vasiu, posve jasno kakva je prava svrha te pomo i, ali nije naao opravdanog razloga da je odbije. - Zahvaljujem! - nakloni se Vasi pa se okrenu Rihteru, na ta se ovaj die i prui mu malen, briljivo upakovan zamotak. - Ekselencijo, - die se i Vasi - budui da niste pua, dopustite da vam predam ovaj skromni dar, kao izraz moga izuzetnog potovanja i zahvalnosti na zau dosadanju uvijek korektnu saradnju, sa eljom za jo bolje i plodotvornije odnose izme u nas i naih vlada. Izvolite! Mazhar-paa s o itom radoznalo u primi zamotak i poe ga polahko otvarati. Iz male kutijice izvadi zlatnu, umjetniki ukraenu burmuticu. - O, pa to je divno! Ovo je pravi antikvitet! Ekselencijo, uistinu ste me obradovali! Zahvaljujem! Burmut je uistinu moja slabost. Ali, ne i jedina! Svi se nasmijee, a dr Ke et prie i razgleda burmuticu. - Izvrstan rad! Premda ne mr em burmut, rado bih pokuao! - Pokuajte, samo pokuajte, brzo ete se priviknuti! ohrabri ga Mazhar-paa. Ali, ne iz ove burmutice! Svi se ponovo nasmijee. Maloprijanje kruto raspoloenje bilo se posve raskravilo. U taj se as sa munare Careve damije javi mujezin. Bilo je podne. - Ekselencijo, ve je podne! - trgnu se Vasi . - I suvie smo vas zadrali.

23

- Naprotiv, mislim da je bilo i korisno i ugodno, zar ne? Oprostili su se veoma srda no. Mazhar-paa je ispratio Vasia sve do vrata kabineta. - Bie mi osobito milo ako vas uskoro ponovo vidim! elio bih da se ubudue susreemo pod sretnijim okolnostima! - Ekselencijo!... - nakloni se Vasi, prije nego to je izaao. Dok su silazili niz stepenite, dr Ke et, koji je pratio Vasia, tiho je govorio: - Mazhar-paa je istinski pobornik zakonitosti i reda. Svim silama se trudi da se sadanje stanje im prije normalizira i da stvari krenu nabolje, na zadovoljstvo svih. Mogu vas takoer uvjeriti da je njegova ekselencija istinski pobornik saradnje i prijateljskih odnosa izme u Turske i Austro-Ugarske! - Drago mi je da to ujem, gospodine doktore, mada sam i sam imao priliku da se u to uvjerim - odgovori Vasi. Dok je koija izlazila iz dvorita Konaka, Vasi je zamiljeno utio. Onda se okrenu Rihteru: - No, ta kaete na sve ovo?... - Moj je dojam da je Mazhar-paa htio dati do znanja da Turska i ne pomilja na bilo kakve ustupke u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Kad ste spomenuli modificiranje Sanstefanskog ugovora i zainteresiranost AustroUgarske za ove pokrajine, odgovorio je vrlo energi no. - Da, imate pravo. No, bez obzira to on mislio i elio, pa ak ta mislila i eljela i sama Porta, mi emo zaposjesti Bosnu i Hercegovinu! To je u interesu i samih evropskih velesila, iju podrku uglavnom ve imamo. Ovo vjeno leglo buna, nemira, i anarhije, ije posljedice mogu postati nedogledne, treba ve jednom pacifizirati. A mi smo za to najzainteresiraniji. - Vjerujte li u eventualni otpor? - oprezno e Rihter.

- iji? - otro e Vasi. - Turska se, u sluaju saglasnosti velesila, ne e usuditi da odupre. A to se ti e ovih ovdje - tu Vasi s pogledom punim prezira pokaza o ima prema ulici - to nema nikakva zna aja. Ovdanji notabli e nas sigurno podrati, tim prije to emo im pruiti ansu... Mi ovdje dolazimo kao misionari reda. Reda, mira i kulture! Mislim da sam jasan? - Apsolutno! - potvrdi Rihter spremno, dok su se konji usporena koraka uspinjali uz Bistrik. Cijelo popodne Vasi je proveo nad izvjetajem. Nakon to je iscrpno prikazao stanje i raspoloenje meu stanovnitvom i anarhi ne prilike koje su zavladale, naglasio je nunost i apsolutnu potrebu okupacije, smatrajui da e ona prote i bez teko a i da e je stanovnitvo velikom veinom pozdraviti. A da bi sve to mirnije i bezbolnije prolo, nuno je osigurati naklonost vode ih linosti s kojima on ve otprije odrava bliske kontakte, a koje sad treba jo vie poja ati. U pogledu Adrese, naglasio je da muslimanski svijet od toga neto o ekuje, ali da su miljenja i tu podvojena, dok se svi ostali, uglavnom, dre pasivno. Govorei o svom dananjem susretu i razgovoru s Mazhar-paom, Vasi je iznio valijino miljenje i stav, pretpostavljajui da i drugi turski inovnici vjerojatno dijele slino miljenje. Mazhar-pau, ina e, smatra asnim i spos.obnim ovjekom, koji bi u drugim okolnostima mogao biti dobar turski guverner. Spominju i odnose izmeu Mazhar i Kostan-pae, Vasi je podvukao da su oni veoma zategnuti i loi i da Mahzar-paa preko Kostan-pae sprovodi sve nepopularne Portine naredbe, kako bi na njega svalio odijum ovdanjeg stanovnitva. Za Kostanpau je naveo da je panslavist koji oko sebe okuplja panslavistiki raspoloene elemente, na ta je ef ovdanje policije ve ranije bio upozoren iz Carigrada. Kostan-paa je, inae, ovjek iva duha, snalaljiv i okretan, a uz to vjet francuskom jeziku, ali je, uza sve to, sklon precjenjivanju svoga znaenja. Kasno poslije pono i Vasi je paljivo prepisao izvjetaj, jo jednom ga proitao, zape atio i adresirao 25

24

osobno na ministra grofa Andraija. Zatim je priao prozoru, irom ga otvorio i duboko udahnuo svjeinu sarajevske noi. Osim tihog ubora Bistri kog potoka i dalekog lavea pasa, nita se vie nije ulo. Sarajevo je spavalo gluhim snom. U toj mirnoj zvjezdanoj noi nita nije podsjealo na burne doga aje koji su se bliili. Sutra ujutro, budu i da je bio etvrtak kad je konzulska pota neovisno od vilajetske polazila prema Brodu, izvjetaj je bio otpremljen u Brod, a odatle dalje u Be .

2.Posljednji dani mjeseca maja i prvi dani juna proli su u o ekivanju ta e biti od Adrese koju su Hadijamakovi i Kaukija predali Mazhar-pai. Nesnosna ega, neuobi ajena za to doba godine, posve je bila umrtvila ionako slabe poslove, pa su ljudi u ariji postali jo utljiviji i turobniji. I pod Talihanom, u uvene Savke ebedine, gdje se moglo lijepo i pojesti i popiti i na jo uvijek jedroj Savki o i napariti, kao i u one dvije-tri oblinje gostionice u kojima su jo za vrijeme Omer-pae Latasa zasvirale prve muzi ke kapele i stigle prve kelnerice dovedene iz prijeka", ivot je bio posve zamro. ak i dogaaji koji bi u drugim prilikama izazvali op e uzbuenje, sada su prolazili gotovo bez odjeka. Tako, u petak, ba kad su ljudi izlazili iz damija, u Oprkanju, na samoj Baariji, doe do pravog malog rata. Nekoliko vojnih bjegunaca, od one dvije-tri hiljade koliko ih se krilo u Sarajevu ili lutalo po njegovoj okolici, sukobi se s jednom vojnikom patrolom koja je obilazila arijom. Bjeguncima se ubrzo pridrui nekoliko njihovih drugova, a iz kasarne uskoro stie itava eta Anadolaca. Otra pucnjava potraja vie od pola sata, nakon ega u Oprkanju i po okolnim sokaiima ostade nekoliko ranjenih i bjegunaca i vojnika, dok u oblinjoj ajakjoliji, baarijskom javnom nuniku, na oe dvojicu ubijenih bjegunaca. To jo vie pojaa raniju mrnju i neraspoloenje Sarajlija prema vojnom zapovjedniku Veli-pai, koga su svi smatrali glavnim krivcem za nesre ene prilike i nezadovoljstvo u vojsci. Austrougarski generalni konzulat na Bistriku podsjeao je u te dane na tajanstveni rije ni liman u kojem niko nije znao ta se krije i zbiva. Jedino to se moglo 27

26

vidjeti bilo je da kavaz Jako ponekad i po vie puta dnevno odlazi na potu smjetenu nadomak Konaka, odnose i ili donosei ifrirane brzojave. Istovremeno je i konzularni tuma Herkalovi stalno obilazio arijom. as bi sjedio u kahvi Moria hana i toboe nezainteresirano sluao ta se govori, as bi zasjeo na efenak kakva zanatlije ili u duan poznatog mu trgovca, zapo injui razgovor o najobinijim stvarima, da onda pre e na ono radi ega je i doao. Govorio bi o nedaama i neizvjesnosti u koju je zemlja zapala, pitajui se ta e se iz svega toga na kraju izlei. Nije se ustruavao rei da tako dalje ne moe i da neko u Bosni mora zavesti red i mir, za to e se evropske velesile uskoro pobrinuti. Pri tome bi hvalio i u zvijezde okivao Austro-Ugarsku, naglaavaju i da je ona za to najpozvanija i da je Turska s njom u velikom dostluku, dok je s Rusijom, unato nedavno sklopljenom miru, jo uvijek u neprijateljstvu i zavadi. Dogaalo se da bi ga zbog toga ponekad i sikterisali, ali to mu nije smetalo da i dalje hoda, pita, slua i agitira. Za to vrijeme se pred austrougarskim konzulatom ve od ranog jutra iskupljala sirotinja, nestrpljivo o ekujui da pone podjela pomoi. Broj onih koji su se tamo okupljali bivao je iz dana u dan sve vei. Razgovor bi se uvijek svodio na jedno: na neizvjesnost i siromatvo. - Ih, jadna majko, ta doekasmo: da nas vabo hljebom hrani! - uti, dobro je i to! - Jadno ti ga je dobro! Ve , ta bi ti rek'o: poradi ega oni nama ovo daju?... Daba nije, nek' zna! - Bezbeli da nije. Govori se da bi vabo mog'o do'... - i, bolan? - Pa, vamo, u Bosnu! - Jah, kad bi mu dali! - Ko kad bi dao? - Sultan, eto ko! - Ih, ba e ga neko pitat' ! Zar ne vidi, bolan, da niko nikoga vie ne benda! Ve , jesi 1' uo da se Hadi Lojo

vratio? Okuplja svijet i zove na bunu. Hoda no u po sijelima. Prijeti prvama. - Neka, i treba! Aferim mu bilo! - A ulo se i ovo: da bi Bosna trebala sama sobom upravljat'! - Eh, to bi bilo neta! - Bi, al' da opet ne bude k'o i dosad: da gospoda zapov'jeda, a fukara tegli i slua! - Pa tako bi ti i bilo! Ve kako ti misli? - ekaj, haman zovu, uti! Dok je svijet u redu agorio i ekao, premjetajui se s noge na nogu, Vasi bi se ponekad pojavio iza zavjese na prozoru i utke posmatrao okupljenu gomilu, aroliko i sirotinjski odjevenu. Bjegunci iz Hercegovine, krakati i izgladnjeli ljudi, veinom iz Nikia i okolice, koji su se za vrijeme nedavnog ustanka i crnogorsko-turskog rata bili povukli, ostavi pri tome bez igdje i ega, djelovali su oja eno i izgubljeno. Sarajevska sirotinja, u ofucanim akirama, masnim fermenima, a poneki i u traljavim pantalonama, navikli na siromatvo, pronju i ekanje, uali su uza zidove, apati no kunjajui i na jedno oko preajui kada e se pomo poeti dijeliti. ene u dimijama, suknjama i izblijedjelim feredama, uz mnotvo cigan adi, koja su se ganjala i dovikivala kroz gomilu, strpljivo su ekale i jadale se: - Ih, Bog hi ne ubio, to ve jednom ne d'jele! Otpadoe mi noge! Vraajui se u svoju sobu, Vasi bi se za trenutak zaustavio kod vicekonzula Hojzingera, da sa zadovoljstvom prokomentarie: - No, jeste li se uvjerili kako je ovo bio mudar potez! Mali ovjek je osjetio u koga se moe pouzdati! Na konzulat je postao njegovo uto ite. Doite, pogledajte to! Za to vrijeme valija Mazhar-paa, svjestan neda a pod kojim je zemlja grcala, nastojao je da dobije na vremenu i da doga aje usmjeri u jednom pravcu: da se o uva kakavtakav red i mir, smatraju i da bi usvajanje Adrese stvorilo povoljnije raspoloenje i bar donekle stialo op u nape29

28

tost, on se po etkom juna saglasio da se osnuje Narodni odbor. U Odbor je uao izvjestan broj muslimanskih predstavnika, ve inom veleposjednika, trgovaca i uleme, a kao predstavnici pravoslavnih, Dimitrije Jeftanovi i Petraki-efendija Petrovi , poznati sarajevski veletrgovci i posjednici. Katoli ki svijet je zastupao sarajevski upnik fra Grga Marti , a Jevreje bogati nov ar Salamonefendija Isakovi . Za predsjednika je bio izabran Mustajbeg Fadilpai , jedan od najkrupnijih veleposjednika u Bosni, ovjek ambiciozan i utjecajan, koji je jo uvijek sanjario o sjaju i mo i feudalne Bosne. Sjednicama u Konaku, na kojim se sluio ulbeeer, kafa i ibuci, a uz to mnogo i vatreno govorilo, isprva je prisustvovao i Mazhar-paa, koji je kao zaliven utio i samo sluao, zagledan u neto to je bilo daleko izvan dvorane u kojoj se nalazio. Na jednoj od prvih sjednica zatraeno je da se, u duhu Adrese, osnuje i Narodna skuptina, u kojoj bi bile zastupljene sve etiri vjeroispovijesti iz svih est bosanskohercegova kih okruja. Dunost bi joj bila da pred turskim vlastima zastupa interese zemlje i naroda. Zahtjev je podnesen Mazhar-pai i Vilajetsko upravno vije e ga je usvojilo, a i Porta se saglasila. Za predsjednika je odmah izabran Sunulah-efendija Sokolovi , dravni odvjetnik. Osnivanje Narodnog odbora i Skuptine primljeno je u narodu mlako, gotovo s razo arenjem, jer se od Adrese, osobito me u muslimanskim svijetom, mnogo vie o ekivalo, a sve se eto zavrilo time da je osnovan nekakav odbor koji treba da ispituje pristigle pritube i da onda vlastima podnosi svoje prijedloge. - Ma nita, bognle, luk i vodal... - govorilo se po ariji. Tih dana su se po eli pronositi i glasovi da e se Berlinski kongres uskoro sastati i da e se na dnevnom redu na i i pitanje Bosne i Hercegovine. O tome su ve uveliko pisale sve evropske novine koje su sporo stizale u Sarajevo, ali su zato dolazili pojedini trgovci i putnici, a i 30

sirani konzuli su o tome bili dobro obavijeteni.To je bio jcdan od razloga to se novoosnovana Skuptina nije ni sastala, pa je i prostrana odaja u Konaku posve opustjela. Glasovi o skorom po etku Kongresa, a uz to i prve glasine o mogu nosti okupacije, ponovo su uzbunili i onako uznemirene duhove. Sve je, poslije o ekivane autonomije i onoga to se uz nju vezalo, bilo za mnoge kao udarac maljem u glavu. Ljudi su bili usplahireni i zbunjeni. - Ma, pa ta kau u Konaku? Valija, i drugi?... pitali su u ariji. - Ne daju progovorit'! Vele, da to dumani izmiljaju. - Koje? - Pa to, za vabu. Za tu okupaciju. - Daj Boe! Konak se bio pritajio, a Mazhar-paa se ponaao kao zato enik koji ni sam ne zna ta se u stvari zbiva. Na njegove brojne brzojavne upite o kongresu i glasinama o okupaciji. Porta je odgovarala sporo i neodre eno. Preporuivala je strpljenje i mir, ni jednom rije i ne spominjui mogunost okupacije, ali sve to na na in koji Mazharpai nije ulijevao nimalo povjerenja. Da nije slubovao na dvoru i poznavad jezik i na in na koji se neugodne stvari uljepavaju i kriju, bio bi moda mnogo spokojniji. Ni poluslubeni vilajetski list Bosna" ni jednom rijeju nije dao naslutiti da se bilo ta sli no sprema. Umjesto vijesti o Kongresu, i dalje su objavljivane odluke Vilajetske uprave o novim taksama ili o prilozima za potrebe vojske, poimenice navode i koliko je taj i taj dao ga a i koulja za vojsku, ili su doneene vijesti o slubenim obilascima vilajetskih inovnika po pojedinim okrujima. Isto su tako iz broja u broj objavljivana imena bivih ustanika koji su predali oruje i vratili se ku ama, nakon ega su im vlasti omogu ile da se ponovo oku e i otpo nu normalan ivot. Iz svega toga trebalo bi se zaklju iti da se u Bosni i u vezi s Bosnom nita osobito ne zbiva i da stvari i ivot teku normalno. Tek negdje kad je 31

Kongres ve otpoeo ili trebao otpo eti s radom, to se iz naina na koji je vijest objavljena nije moglo ta no zakljuiti, list je prvi put javio o Kongresu. U uvodniku od 13. juna, ba na dan kad se Kongres sastao, pisalo je: Iz novina i telegrama doznajemo da se Kongres u utorak 30. prolog mjeseca imao sastati. Pri svemu to je Kongres za sada otvoren ili e se uskoro otvoriti, ipak se vre i ratne pripreme.Zaudo je to se sve vlade, kojih se sadanje politiko stanje manje ili vie ti e, obraaju i peru i oruju. Osobito se to vidi u Austriji koja je do sada miroljubivu politiku pokazivala, a ovih je dana i ratne pripreme zapo ela, po onoj izreci: Ako ho e mir, pripremaj se za rat". Tako i Austrija, ne znaju i ta e se iz utrobe Kongresa roditi, dri da je ovaj pravac umjestan." Na vijest da e Kongres otpo eti sa zasjedanjem o emu je konzula Vasi a ve ranije obavijestio ministar Andrai, poslavi mu uz to i instrukcije da na svaki na in nastoji osigurati blagonaklonost i podrku muslimanskih notabla za stvar okupacije, u konzulatu je zavladala grozniava atmosfera. Brzojavne poruke izme u Bea i Sarajeva tek su sada uestale, a i izvjetaji konzularnih agenata iz Mostara, Trebinja, Banje Luke, Livna i Br kog, sve su ee stizali. Povjerljive osobe dolazile bi samo no u u konzulat, tek kad bi se grad posve smirio i mahale opustjele. Herkalovi je povazdan stenjao i brisao znoj, trkarajui na sve strane, ne stiu i da svrati ni na pae, bez ega bi mu itav taj dan bivao okrnjen i upalj. Konzulova koija s Vasiem, Rihterom i kavazom Jakom sve je ee izlazila iz avlije konzulata, odvoze i Vasia u posjet drugim konzulima ili uglednim pojedincima, s kojima je vodio tihe i povjerljive razgovore. Muslimanskim veleposjednicima je garantirao da se ne e dirati u njihove posjede i da se nikakvo rastere enje seljaka nee vriti na njihovu tetu, a za uzvrat nije traio da se prethodno izjasne za okupaciju nego, kad do nje do e, da je prihvate i pozdrave. Svima ostalima je obe avao punu imovinsku, vjersku i svaku drugu sigurnost, uz najire perspektive koje e im pruiti jedna civilizirana i napredna evropska drava kakva je Austro-Ugarska. 32

Ni Hadi Lojo tih dana nije sjedio skrtenih ruku. Dok sc isprva, po povratku u Sarajevo, tu i tamo pojavljivao na ponekom sijelu, pa se bunio i psovao, sad bi se gotovo svake ve eri pojavljivao na drugom kraju Sarajeva: vceras na Bjelavama, sutrave e na Hridu, prekosutra na Vratniku, i tako redom: Njegovi su se govori pretvarali u prave pozive na bunu i ustanak. Bezobzirno je psovao i napadao sve redom, i doma e prvake i tursku vlast, nazivaju i ih najpogrdnijim imenima i optuuju i ih kako ho e da izdaju i prodaju Bosnu. Uz njega je uvijek iao neko iz njegove stare druine koja se opet po ela okupljati, i to jo brojnija nego prije. Policijski starjeina Jordakiefendija bio je o tome dobro obavijeten, ali nita energi nije nije poduzimao.Istina, straama je bilo nare eno da ga preaju i love, ali niko nije htio da se u to uputa. Doga alo se da bi ga strae ponekad no u i susrele, ali bi se pravile da ga nisu prepoznale, pa bi utke proli jedni kraj drugih. Pri e o Hadi-Lojinim sijelima i njegovim vatrenim govorima sve su se vie irile i prepri avale po ariji. Glasovi o tome ubrzo su doprli i u Konak i u konzulat na Bistriku. Mazhar-paa, nemo an da u op oj pometnji bilo ta znaajnije poduzme i u ini, a uz to neprekidno podbadan stalnim sukobima s Kostan-paom, sada se svom estinom okomio na Hadi-Loju. Pozvao je policijskog starjeinu Jordaki-efendiju i, to ina e nije bio njegov obiaj, po eo povienim glasom: - Tog razbojnika ili uhvatite ili ubijte! Malo mi je drugih briga, pa sada i on! Zar se niko drugi nije naao da se brine o Bosni ve taj nevaljalac! Putate ga da vam pred nosom prkosi! - Paa hazretleri, uvjeravam vas da emo mu stati ukraj! - uvijao se Jordaki-efendija. - To mi ve drugi puta govorite, dok se taj razbojnik i dalje epuri i buni svijet. Naao je glupane gore nego on, koji ga podravaju i sluaju! - Uvjeravam vas, paa hazretleri... - Dobro, da vidimo! - okrenuo se Mazhar-paa prekinuvi razgovor. 33

Kako od Jordaki-efendijinih obe anja nita nije bilo, Mazhar-paa poru i po Abdulah-efendiju Kaukiju, imama Begove damije. Odnekle je bio saznao da je HadiLojo u djetinjstvu uio mekteb pred Kauk ijom, pa da ga jo i sad izuzetno potuje i cijeni. - Valija te zove da odmah do e! - kratko e zaptija koji je donio poruku Kauk iji. - Poradi ega? Zaptija slee ramenima. - Ne znam... Kad klanjam podne, eto me - odgovori Kauk ija, diui pogled prema sahat-kuli. Kasnije, kad je stigao u Konak i ekao da ga uvedu Mazhar-pai, bio je posve miran. U zelenkastoj dubi i u crvenim firalama, jo uvijek krepak i lahak u kretanju mada je bio maio ezdesetu, stajao je skrtenih ruku i gledao preda se. Ruke mu se ispod irokih rukava na dubi nisu ni vidjele. Bio je pun nijemog dostojanstva, a kad ga je autant ponudio da sjedne, klimnuo je glavom i tiho izustio: - Neka, priekau... Kad su ga pozvali da u e, spustio je ruke niza se, kratko se iskaljao i uao odmjerena koraka. Nakon primljenog selama i brza pogleda kojim ga je obuhvatio, Mazhar-paa po e bez ikakva uvoda: - Rekli su mi, da dobro poznaje Hadi Loju, da si mu bio mektepski hoda? - Jesam, bio sam, davno... - potvrdi Kauk ija. - Zna li da je opet u Sarajevu? - uo sam. - A nisi ga vidio? - Jok, nisam... - Hmm!... Taj razbojnik, kojeg vlasti ve godinama trae i gone, ide okolo i poziva svijet na bunu. Igra se nekakva tobonjeg vo e, na sramotu i tebe i drugih, koji ste i pozvani i duni da uvate zemlju od svih opasnosti, pa i od takvih nevaljalaca kao to je on!

Kaukija je utio i gledao preda se. Misao mu je tog asa bila odlutala na sino nje sijelo u Gazi Husrevbegovu hanikahu. Nije ih bilo mnogo: pet ili est. Glavnu je rije vodio ejh i muderris Muhamed-efendija Hadijamakovi . Govorilo se o glasinama koje su kolale Sarajevom i u kojima se sve ee spominjala dotad malo poznata rije okupacija". - Brao, ako je istina ono to se govori i ako do toga, ne daj Boe, doe, treba se di i i prifatit' za oruje. To je, brao, farz!... Ja tako, a sad bi da ujem ta vi velite - izgovorio je Hadijamakovi odluno. - Isto to i ti! - do eka neko. - Nejma druge, ve za oruje! Dok je Kauk ija o tome mislio, Mazhar-paa mu prie. Glas mu je bio prisniji i meki: - Imam-efendija, vremena su i suvie teka da bi se smjeli igrati s vatrom.Sada je najvanije o uvati red i mir, a Njegovo velianstvo sultan najbolje zna ta je Bosna dosad uinila za Carevinu, pa ne e dopustiti da je zadesi zla sudbina, kako bi to dumani eljeli. Treba se strpjeti i priekati da se stvari kona no rijee, a to e, inallah, uskoro biti, pa da Bosni vratimo mir i ugled koji joj od davnina pripada. Zato sam te i pozvao.Da porazgovaramo... Kauk ija je i dalje utio. Otra crta bila mu se usjekla izmeu obrva. Kad Mazhar-paa zautje, on die glavu. - Paa hazretleri, jedno ti moram re i: nismo, Bogu fala, oravi, svi vidimo ta se danas u Bosni zbiva, a ujemo ta se pronosi i govori, pa zar je udo ako se ljudi sastaju i dogovaraju? Ovo je na vatan i naa je dunost da ga branimo! - Od koga? - planu Mazhar-paa, ali se odmah stia. Pre e prstima preko dugog niza sjajne dugmadi na elegantnoj do grla zakop anoj dolami, kao da se elio uvjeriti jesu li sva na svom mjestu. Pa onda nastavi: - Lijepo je i pohvalno to se za to brinete, ali niko ne smije sijati malodunost i pozivati na bunu! Pogotovo jedan takav probisvijet kao to je taj Hadi Lojo! Neprijatelji Carevine jedva ekaju kako bi sutra mogli re i da je 35

34

Bosna osinjak koji ve jednom treba umiriti. Sad, kad se velike stvari treba da rjeavaju, to nam je najmanje potrebno. Onda napravi nekoliko koraka, pa se opet zaustavi ispred Kaukije. - Pozvao sam te da utje e na tog nesretnika i da ga upozori u ta srlja. Neka se pro e toga, ili e se zlo provesti! Voljan sam da mu oprostim. Neka slobodno do e ovamo, ni dlaka mu s glave pasti ne e. Ja mu to obeajem! Pusti u ga da slobodno ide, ali da ubudu e pazi ta govori i radi! Ako se plai da do e sam, do i i ti s njim. Slobodno! inilo se da Kauk ija vaga i razmilja o svakoj Mazhar-painoj rije i. Onda die pogled i sastavi ruke na prsima. - Sve sam uo i razumio, pao. Poru iu mu ta si rekao, pa, ako htjedne, neka do e... - A zar ti nee? - Nije on mlada, pao. Obikua mu ne treba! - Da moda ne sumnja u moje obe anje? - Neuzubillah! To tvojoj asnoj osobi ne bi priliilo! Gledali su jedan drugome pravo u o i. - Dobro, onda mu poru i ovo ta sam rekao. Dok je Kauk ija odlazio, Mazhar-paa je gledao za njim. - Svi su oni jednaki, svi! Tvrde i tupe bosanske glave! - apnu jetko, kad Kauk ija pritvori vrata. Kad je Herkalovi prilikom svog uobi ajenog jutarnjeg referata po drugi put te sedmice spomenuo HadiLoju, Vasi ga pogleda. - ta, opet taj? - Opet, gospodine generalni konzule! U ariji se o njemu ovih dana najvie govori. Stalno ide po sijelima. - I, ta radi? - Ujeda, molim lijepo, ujeda! 36

- Ujeda? Koga ujeda? Ne razumijem. - Ujeda sve redom! I valiju, i nas, mislim na konzulat, i carske murtate, i... - ekajte! Carske murt... ta...? - Izdajnike, carske izdajnike, gospodine generalni konrule. Optuuje ih kako hoe prodati Bosnu. Zivu je u grob rakopati! - Takoo?... -Batako! Vasi se zamisli. Ostade ute i neko vrijeme, ne obazirui se na Herkalovi a koji je ekao uzdignutih obrva, ba kao da i on razmilja o emu i konzul. Vasi je oito ostao zateen. I to odande odakle se nije nadao. Jer, dok je svu svoju panju bio posvetio prvacima, sad je, najednom, iskrsnuo tamo nekakav Hadi Lojo, i to ni manje ni vie ve u ulozi pukog tribuna! Nije li to bilo suprotno njegovu o ekivanju i ocjeni o op em raspoloenju stanovnitva? Zar u jednom od posljednjih izvjetaja grofu Andraiju nije ponovo naglasio da izuzev pojedinih fanatika, svi ostali s nestrpljenjem o ekuju ulazak carsko-kraljevskih eta...". I moe li se za Hadi Loju rei da je samo jedan od tih rijetkih fanatika? Zar on u odlunom asu ne bi mogao postati stvarni pu ki tribun? Ne, s tim se ne treba aliti! Nikako! - A ta je s ostalima? - Ne znam na koga mislite... - Na onu dvojicu muslimanskih sve enika. - A, na Hadijamakovi a i Kaukiju! Pa, zasad se o njima malo uje. Poslije Adrese nekako su se uutjeli. A ako neto i rade, oni to rade druk ije. To su sasvim drugi ljudi. Za razliku od Hadi-Loje. Vasi potuje pa e odsjeeno: - Pazite ta u vam rei! - Molim lijepo! - ukipi se Herkalovi. - Oekujem da mi podnesete hitan izvjetaj o tome Hadi-Loji! elim znati sve o njemu! Ko je, ta je,... ime se bavi,... koga ima,... kakvog je imovnog stanja. A po37

sebno, kakav je njegov utjecaj na okolinu i zato su ga turske vlasti progonile. I... i sve ostalo, razumijete! Izvjetaj mi pripremite do sutra ujutro. Molim, do sutra ujutro! Herkalovi se ueprtlji. - Ne znam ho u li moi tako brzo, gospodine generalni konzule... Znate, sve to treba propitati. A ja sam vam o njem ve prije referirao. Meutim, ovo to sada traite... - Molim, potrudite se! - prekide ga Vasi . Herkalovi je taj dan obio noge trkaraju i po ariji. Dospio je i do muhtara mahale Budakovi i, u kojoj se Hadi Lojo rodio i gdje mu je otac jo uvijek stanovao. Muhtar je bio postariji ovjek koji je poznavao Hadi Loju jo dok je ovaj bio dijete. - Jah, znam ga, znam, kako ga ne bi' znao - po e muhtar gledaju i u Herkalovia jednim okom, dok je na drugo napola mirio. - Pa, ta veli: kakav je to ovjek? - Ko? - Hadi-Lojo! - Insan, ko i svi insani! - Znam da je iksan, ali te pitam kakav je ovjek? - A to ti to mene pita, vabo? - Nisam je nikakav vabo! - ljutnu se Herkalovi , iznerviran muhtarevim odgovorima. - Pa kad nisi vabo, to e ti to na glavi? - pokaza muhtar pogledom na bijeli slamnati eir koji je Herkalovi preko ljeta nosio i po kojem ga je poznavala itava arija. - On skide eir Iia izvadi rubac i po e brisati znojem ovlaenu elu. - Vruina... - odhuknu, ne znaju i ta bi drugo. - Jah, prigrijalo... - Nisi mi odgovorio ta sam te pitao. - Koje? - Pa to, za Hadi-Loju! 38

- Zna ko bi ti to mog'o najbolje kazat'! kao da se prisjeti muhtar. - Ko? - On, Hadi-Lojo! Potrai ga, pa ako ga na e, pitaj ga! - mirnu muhtar pa progleda i na drugo oko. A o i mu ko sitni aavi orasi. Ni taj jalovi razgovor, a ni jo dva-tri sli na poluaja nisu obeshrabrila upornog Herkalovia. Obiao je desetak duana i potraio neke svoje znance, pa je do uve e, sabirui zrno po zrno, zaokruio sliku o Hadi-Loji. Kad se sutradan pojavio pred Vasiem, poeo je da referira: - Prvo, moram vam re i da njegovo pravo ime nije Hadi Lojo, ve Salih Vilajetovi. Roeni je Sarajlija, a oko etrdeset i pet mu je godina. Oenjen je i... - Momenat! - prekide ga Vasi . - Kaete, da HadiLojo nije njegovo pravo ime? - Nije. To mu je picname. Ono hadi", dobio je nakon obavljenog hodoaa u Meku, a nadimak Lojo" daju obino nezgrapnim i silovitim ljudima. Takvima kao on. - Tako? - Tako molim! - A kako ste rekli da se zove...? - Salih Vilajetovi. Vasi to zapisa i podvue. - Molim, nastavite. Kazali ste da je oenjen... - Jest, oenjen je i ima troje djece: dvoje muko i jedno ensko. Najstarijem je oko petnaest godina. Stanuje u mahali Bardakije. Ima mlaeg brata Mustafu, a i otac mu je jo iv. Inae, nekog odre enog zanimanja nema. Bavio se svakojakim poslovima. Jedno je vrijeme, zajedno s bratom, vadio kamen iz kamenoloma na Grdonju. To je odmah tu, nadomak Sarajeva. Onda je vadio i suio erpi... - erpi?... ta je to? - To je... kako da kaem, jedna vrsta cigle. Pravi se od ilovae koja se mijea pa stavlja u drvene kalupe i sui. I 39

to na suncu...To je teko, ali isplativo zanimanje, jer ovdje se sve gradi od erpia... Onda se jedno vrijeme bavio kiridijskim poslom. Prenosio je robu na konjima... Bio je zatim sveenik u jednoj mahalskoj damiji, pa onda vjerouitelj u mektebu. Poduavao je muslimansku djecu. - Znai da je vjerski obrazovan? - Pa, to se ba ne bi moglo re i. Zavrio je, kako sam saznao, samo mekteb, a to je osnovna vjerska kola. Onda je uio hifz. - ta je uio? - Uio je za hafiza. A hafiz postaje onaj koji nau i itav Kur'an napamet. - Govori arapski? - Ne,... sumnjam. - No, kako je onda mogao nau iti Kur'an? - itajui, molim, itajui! - Znai, da ipak poznaje arapski jezik? - Ne, ne poznaje, ali zna da ita arapsko pismo. itao je, onda sluao kako drugi itaju, pa je pamtio. Sve tako: malo-pomalo... - Vidite, to je interesantno! Za to je potrebna izvrsna memorija! - Kako da ne! To su stotine stranica arapskog teksta. I sve to treba napamet nau iti!... Ali, i ovo je vrlo interesantno, gospodine generalni konzule, mislim u pogledu njegove linosti. - Da? - Kad je bio vjerou itelj u mektebu, bio je, kau, neobino paljiv prema d^jeci. Za vlastiti novac kupovao bi im poklone, a siromasmjim ak i odjeu. Posebno onima koji su dobro uili. Ponekad bi donio itavu polovicu osuenog brava, pa im to rezao za doru ak. Za jednog grubijana kakav je on, malo neobino, zar ne?... - Da, svakako. - Turske su vlasti imale s njim stalnih okapanja. Jedno vrijeme se bio izgubio iz Sarajeva. Posljednje dvije godine se potucao po isto noj Bosni. Trgovao je duhanom i 40

konjima. Duhan je vercovao, jer je monopol, a za konje koje je kupovao i preprodavao, pri alo se da su kradeni. Iz to je napadao seljake i uznemiravao sela kroz koja jel prolazio. Bavio se, navodno, i plja kom. Seljaci su se na njega i traili zatitu. Vlasti su raspisale ucjenu i ial slale potjere za njim, ali on je uvijek vjeto izmicao. Ili, moda, nisu ni htjeli da se s njim sukobe. Ko to zna... -Biojesam? - Kako sam! I brat je bio s njim. I mnogi drugi. itava druina! Znalo ih je biti i po pedeset! - I sad je opet tu? - Opet. im je saznao da se komea, opet se pojavio. - elio bih da mi to detaljnije objasnite. - Pa, o tome sam vam nedavno referirao... Svake se no i pojavi na nekom sijelu koje je ranije zakazano i onda po ne da govori. Napada sve redom: vlasti, begove, gospodu. Naziva ih izdajnicima, koji ho e da prodaju Bosnu. Govori da narod treba ustati na oruje i uzeti vlast u svoje ruke. - Tako govori? - Tako. I gore! - Napada Austro-Ugarsku? - Kako da ne! Ne daje vabo daba pare! - tako govori o pomoi koju na konzulat dijeli. Ho e vabo da kupi fukaru, veli... - I ljudi ga sluaju? - Sluaju... - No, ipak, jedna mi stvar nije jasna. - A koja to, molim? - Kako jedan tako prost i neobrazovan ovjek, moe vriti neki utjecaj na ljude? I uivati izvjestan ugled, bar kako vi tvrdite... - Pa, kako da vam kaem, gospodine generalni konzule... - uara Herkalovi oima. - Vidite, prosta muslimanska svjetina dri do njega. Divi mu se, jer prkosi vlastima i jer se nikoga ne boji. Onda, i zbog njegova izgleda i snage. ta ete, molim vas, kad se na Romaniji hrvao s 41

medvjedom! Tako neto svjetina repektuje! A onda zna i da govori! Rekao sam vam ve : pravo udo!... I da ga samo vidite: herkules! - Inae je siromaan? - Kokuz, dibiduz kokuz! - Molim, kako ste rekli? - Kikuz, hou rei fukara, puki siromah. - A ta ostali misle o njemu: pravoslavni, katolici?... - Ah, ne trpe ga, eto ta! Svi ga se boje. - Vi ga osobno poznajete? - Samo tako, izvienja. Vasi se die iza stola. - Sluajte, gospodine Herkalovi u! - Molim! - Vi biste mu se na neki nain trebali pribliiti. Herkalovi ustuknu. - To e ii vrlo teko, gospodine generalni konzule! Pogotovo sad. Ko zna kako bi on to... - Molim, ali treba pokuati! Iz svega onoga to ste mi o njemu ispriali, on nije slian onoj dvojici: Hadi... jama... kovi... u i... - I Kaukiji. - Da, njima. - Ni govora! - No, pa onda?... Herkalovi je utke stajao i zbunjeno gledao preda se. - Dakle, tako: pokuajte mu se pribliiti, a dalje emo vidjeti. I zapamtite ve jednom: s ljudima je sve mogu e! Ili, zar moda mislite da smijemo dozvoliti da nam jedan takav rebel stvara neprilike! I to u ovakvoj situaciji! Dajte, zaboga, shvatite to! A ako vam neto bude trebalo, pa to mi onda recite! Jasno? - Jasno, molim... - apnu Herkalovi pokunjeno. Dok je Vasi nakon toga etao kancelarijom i razmiljao o Hadi-Loji, ni slutiti nije mogao da je i Mazhar 42

paa, dan ranije, bio zaokupljen istim mislima. I jedan i drugi, mada svaki na svoj nain, eljeli su da Hadi Loju uklone s javne scene i da ga, ako nita, bar pasiviziraju. Mazhar-paa je bio voljan da mu oprosti, a Vasi da mu plati. Taj dan je Hadi-Lojo, u koulji i dugim adorbeznim gaama i bosonog, leao u hladu pod jabukom u jednoj bai u Koevu, kod svog starog jarana i imenjaka Salihage Bibera, bostandije. U posljednje je vrijeme stalno mijenjao boravita, ne no ivajui nigdje po dvije no i uzastopce. Puka je leala kraj njega, a s njim u drutvu bila su jo trojica. Dan je bio teak i sparan, bez ijednog daka vjetra. - Ih, brate, da hoe kia, pa da ovo malo rashladi! A i zemlja edna, pogorje sve! - u ini goljavi Mea Pliska, jedan od Hadi Lojinih stalnih pratilaca, upkajui prstima osuenu i ve poutjelu travu. - Ama, okle evlike muhe! - trgnu Hadi-Lojo nogom. Muha za as odletje pa mu ponovo sletje na noni palac, velik i nabubren kao pogolem krompir. - Nu, vidi je, pas joj majku! - opsova on, pa se die, podvi noge i sjede. - Mea, dodaj mi tu testiju! - okrenu se Pliski. Pliska ustade i prinese mu testiju prislonjenu uz jabuku. - Taze je, maloprije sam je natoio! On uze testiju u obje ruke i pridra je me u dlanovima, osjeajui prijatnu svjeinu koja je iz nje strujala. Pa je nagnu i poe piti. ulo se kako mu voda kloko e niz grlo. Kad ugasi e , odhuknu i nadlanicom otra usta. - Daba je, brate, ni e saraj'ske vode! Beli to kau: Zub trne, elo pucal... Kad sam bio na abi, niega se nisam zaelio k'o saraj'ske vode! - Beli him voda ne valja? - upita Pliska. - Ama, okle e valjat', ahmae, kad sunce povazdan udara! 43

- Jah, tako i jest, ba sam i ja... - potvrdi Pliska i sam se sebi nasmija. Na susjednu ljivu sletje svraka pa se zanjiha i kreknu. - Ha-h, eno habera! - do eka Pliska. Svraka ponovo zakreketa. - Na dobro, ako Bog da! - opet e Pliska. - Dina mi ti je na dobro, eno ti habera! - u ini Hadi Lojo i pokaza glavom prema ku i odakle je iao doma in nosei mangalu s kafom. Svi se nasmijae i posjedae. Dok su pili kafu, Hadi Lojo po e da se ee ispod pazuha. Pa se okrenu doma inu: - Adeu, mi emo no aske na drugu stranu. Dosti smo te bihuzur inili. Fala ti! - Niste, hadi Salihaga, ne daj Boe! Bujrum, brate, u svako doba! Ako se sad ne emo pazit' i pomagat', ja kad emo? - I ja to kaem. A vi - okrenu se ostalima - skup'te stvari i sprem'te se. Dok omrkne, i emo. - A i emo? - upita Pliska. - Voa, ne leti prid rudu! I druga svraka doletje na ljivu pa obje zakreketae. Hadi Lojo se glasno nasmija: - Ono je, Mea, tvoj haber! uje li ta ti kau? - Jah, ta? - Da ustane i da nam nabere dudova, il' e one, pasje eri, sve pozobat' ! Pliska se die i poe. - ekaj, u ta e? - Pa,... u kapu... - Phi, ugursuze! - Stande, donije u ti sahan - die se i domain. - Al' proberi zrelih, uje li! - doviknu Hadi Lojo za njim, pa se ponovo izvali pod jabuku. 44

3.Vejsil Mrav, positan ovjek, terzija, po prirodi tih i uvijek nekako uplaen, sjedio je tog jutra u svom du anu u Abadiluku i zagledan u jednu ta ku negdje na bijelo okreenu zidu, razmiljao o sino njem sijelu. Nije mogao da pohvata sve konce sino njeg razgovora, ali, jedno mu je bilo jasno: sprema se neto krupno! Najvie ga je uzbudio Hadi Lojo koji je u neko doba, negdje iza jacije, iznenada izbio i nazvao selam pa sjeo uvrh sobe gdje su mu ljudi nainili mjesto. S njim u drutvu bio je Avdija Sedlar, stari Hadi-Lojin sudrug, poznat po svemu onome po emu i Hadi Lojo. Hadi Lojo je bio sav u crnu: crne suknene akire i crn koparan na njemu, na prsima iroko otvoren, uz bijelu beznu koulju i nizak ulah od mrke valjane vune na glavi. Lice mu je bilo ko ato, bakarno tamne boje, s duboko usaenim oima, poput zabijenih klinaca s krupnim crnim glavama. Bjeloonice su mu bile zakrvavljene, a gornji oni kapci malo zavraeni, pa kad bi u nekoga pogledao, tome bi se uinilo da e u najmanju ruku svatriti ako ne i nasrnuti na njega. Brada mu je bila ekinjasta, kratko podsjeena, a vrat visok i ilav, sav kao od uadi ispleten. Glas hrapav i zapovjedni ki, praen estim i silovitim puhanjem kroz nos. Malo, malo, pa bi se udario akom po irokim rutavim prsima koja bi muklo odjeknula, kao udarac sjekire po tvrdu bukovu drvetu. Zajedno s Hadi-Lojom u sobu kao da je nahrupio nekakav snaan vjetar koji je odjednom uzbudio umrtvljene ljude, koji su dotad potiho i zabrinuto razgovarali o mranim slutnjama arije. Bili su to odreda zanatlije i sitni trgovci, pritisnuti neizvijesno u i brigom pred onim to se vie naslu ivalo, a manje znalo, a to se 45

poput nepoznate, ali opasne zvijeri iz daljina oprezno uljalo i realo. Hadi-Lojin dolazak je unio blijesak i nadu koju uvijek donosi prisustvo odlu nih i snanih, ispred kojih i iza kojih ide glas o njihovim neobi nim podvizima koji snae i ohrabruju i sve one koji se nau u njihovoj blizini. Nakon to je sjeo i utke razgledao po niskoj i prepunoj odaji, Hadi-Lojo se po e pojedinano pozdravljati i ispitivati s ljudima. Kad se sa svima pa i s Mravom pozdravi i za tren oka zagleda u njega, pa neto potiho priupita Sedlara, Mravu se uini da se raspituje za njega pa sav ustrepta i uvu e glavu meu ramena. Mrav je poznavao Hadi-Loju isto onako kao to ga je poznavalo itavo Sarajevo, ali mu nije bio blizak niti je ikad ita s njime imao. Sad, dok ga je ispod oka virkao, Hadi-Lojo mu se ini jo krupniji i snaniji nego prije. Kao da je bio zakrilio polovicu mindera na kojem je sjedio. - Pa, brao, evo me! - puhnu on na nos i ponovo zaokrui pogledom po sobi. - Neka te, hadi Salihaga, iv ti nama i zdrav bio puno godina! - doeka neko od prisutnih. - Jah, al' drugi tako ne misle! Kad bi mogli, voljeli bi mi pogledat' u tabane ve ne znam ta! Al', nit' je bilo nit' e biti po njihovu! Nadur'o sam ja mnogo toga pa u i njiha! Hou, ako Bog da! Sedlar mu neto priapnu, na ta se on jetko nasmija i iskalja: - Jah, da vam i ovo kaem! Zvao valija Abdulahefendiju Kauk iju. Nagovar'o ga da pronjuha i sam, ne bi 1' me se doep'o. Sazn'o, odnekle, da mi je Abdulahefendija bio mektebski hoda, pa veli, ne bi 1' me on kanderiso da se predam. Da zajedno s njim do em u Konak. Nee mi, kooja, ni dlaka s glave pasti, samo da do em... E, moj valija, moj valija, zelen si ti k'o zelena trava! - posprdno e Hadi Lojo, pa se udari dlanom po koljenu.

Ljudi se uutjeli, uvukli duu u se pa ekaju da on naslavi.

Neko se u to pod prozorom glasno iskalja i za u se kuko pseto skiknu, a baen kamen zaegrlja o kaldrmu. - Ono je moj Mustafa - tiho e domain. - Ost'o je na sokaku da pripazi... - A, ko ta bi hotio valija?... - priupita neko. - ta bi hotio, pita? - die Hadi-Lojo glavu. - Hajde, lui ga pitaj!... Hotio bi da mi dohaka, eto ta! Smetam him, smetam! Neki dan su, bezbeli ste i to uli, predali ittifaknamu u Konak. Sve je u njoj kazano: i ta smo dali i u inili za Carevinu; i i smo za nju ratovali i ginuli; i kakvi murtati upravljaju Bosnom; i u ijim je rukama carska vojska koja gladuje jer je hrsuzi kradu i raznose; i kako se Bosni o glavi radi... Sve je to kazano, sve!... Pa, ta?... Pa nita, eto ta! Izabrali, ko oja, nekakav odbor da ispita i razvidi ta bi trebalo u init'. A uli ste ko je u tom odboru. Mustajbeg i guzonje iste k'o i on. Pokitili se begovi, gazdurine i Jehudije sarafi, da oni usre e Bosnu. Isti oni koji su je s carskim murtatima u crno zavili! E, ne e, majku li him, beli nee! Dosti je bilo i njihova! Kad bude krvavit' gae, svi e se oni u miije rupe zavu i! A narod e ginut', narod, jakako! K'o i dosad! Hadi- Lojo prevrnu o ima i oinu pogledom po tijesno zbijenim glavama. - Eno hi, danima se sastaju i isje avaju, i toboe dogovaraju u Konaku. Spremaju Bosni efine! Sutradan, to god bude, oni e opet sjesti za prostrtu sofru i bit' ono to su i dosad bili: bezi, efendije, gazde i sarafi! Jakako! U gluhoj tiini u kojoj se uo svaki pokret i dah, progovori Nuraga kazandija: - Ako je vjerovat', hadija, uje se da su se carevi sastali, il' da e se sastat' i zdogovorit' ta e i kako e s Bosnom. Sazv'o hi, na priliku, n'emaki esar. I sultan bi, haman, treb'o tamo da i e. Culo se da u vapskim eridama tako pie... Svi su gledali u Hadi-Loju, o ekujui ta e on. A on ruknu i odmjeri od ake do lakta: 47

46

- Evo him! I esaru, i sultanu, i Moskovu, i svima! A i smo mi? Zar brez nas! Pa jesmo 1' mi bravi, ta li smo, da se o naoj glavi, a brez nas, tako radi! Ne dijeli vapski konzul dabe pare, hej, ne budite budale! Onda se die, stade nasred sobe i glavom dohvati onisko sobno ie. Stajao je na metar od Mrava, raskora en kao dvostruko izraslo deblo. Dok je govorio, Mrava zapahnu otar miris bibera koji je dopirao s Hadi-Lojinim dahom. - Vallahi, billahi, ko god poe na Bosnu, beli e upamtit'! Vidjee ta je je u ga ama! Doekaemo ga i zubima i noktima! Majku li him njihovu! Nismo mi baarijski golubovi, vidjee! Obnaena Hadi-Lojina prsa, iroka i rutava, koja su se ukazivala ispod crnog koparana opto ena crvenim gajtanom, snano su se nadimala. Lijeva noga, obuvena u tanak bijel priglavak, primjetno mu je podrhtavala. - Ako zatreba, bra o, hoete 1' sa mnom? - zaokrui on pogledom po prisutnim. - S tobom, hadija, s tobom! I u goru i u vodu! - Hoe li ti? - upre on prstom u iznena enog Mrava koji ga je odozdo uplaeno gledao, ne mogavi skinuti oiju s njega. Mrav prodre pljuvaku, a vratna mu jabu ica uspuza do pod samu bradu. - Tebe pitam, uje li? - grmnu Hadi Lojo, a Mravu se uini da mu kraj uiju pu e puka. Pa se uplaeno die i zatrepta o ima. Odjednom se sjeti ene i djece i do e mu da zaplae od nekakve tuge i samo e koja ga obuze. Koata Hadi-Lojina aka isprui se prema njegovu vratu, a prsti, poput klijeta, dohvatie ga ispod grla. - ta je, oduz'o ti se avaz, ha! Mrav se poput make sitno iskalja i zagrcnu, pa jedva prostenja: - I... i ja u... - ta re e, ne ujem?... - nagnu se Hadi-Lojo prema njemu, pustivi mu vrat. 48

Sa svijetom... Kud svi, tu, tu u i... ja... - procvili Mruv. - Aferim! - udari ga Hadi-Lojo po ramenu. Sjedi! Mrav sjede kao posje en. Jedva se suzdra da ne zaplae. Hadi Lojo popravi pojas i vrati se na svoje mjesto, pa sc ponovo okrenu Mravu: - Ne pitah te, koji si? - To je moj komija, Vejsilaga Mrav, terzija. Dobar cejk - uplete se doma in. Ima li djece? - Imam... Sina Salku i... i malu Fatu... - Ko1'ki ti je sin? Kol'ko rnu je godina? Sad mu je osma... - Nek' ti je iv i zdrav! Ve , bi 1' ti hi bilo ao ostavit'?... Mrava opet stee u grlu. Sve su o i bile u njega uprte. - ta je, da ujem, bi 1'?... - K'o i drugima... - jedva promuca. Hadi Lojo se ponovo pljesnu po koljenu. - Aferim! Tak'og te ho u! Sa mnom e ti, ako Bog da, sa mnom! Bajrakom u te zametnut' nek' zna! Neko, s hajata, kucnu na vrata. Tiho, kao da noktom zagreba. Domain odkrinu vrata i dohvati tepsiju punu varenih krompira koji su se puili, asu bestilja i smotanu beznu bou. - Brao, afedersum! Ljudi se razmakoe da mu naprave mjesta, a on razastre bou, spusti tepsiju i asu pa se okrenu sijeldijama: - Bujrum, brao, ta je Bog dao! Svi se pokitie oko tepsije. - Hadija, bujrum! Brao, bujrum! Jelo se utke, dok neko ne spomenu da su posljednjih dana ponovo poeli stizati vojni tovari s orujem i municijom. 49

- Tol'ko je toga, da se nejma i smjestit'. Sad slau u Konak! - Nek' slau i hoe, samo nek' dolazi! - osmjehnu se Hadi Lojo, provla ei prstima kroz bradu ulijepljenu krompirima i bestiljom. - A ulo se i to, da su vojnici napali ne iju kuu u Veleiima i orobili je. eljad nisu ticali, al' su pokupili sve to je bilo bolje. - Bilesi i mlivo! - I ti bi, bolan, da si gladan! Zar je to udo? Tri mjeseca ajluka nisu primali, a hrana im je - ne pitaj! - odsije e Hadi-Lojo. A onda se prezrivo nasmija: - Ma ta misle oni u Stambolu, jadna li him majka! Ko e sutra Bosnu branit'? Zar oni to povazdan sjede i kakou u Konaku? Dina mi i Boga, njima su najpre i njihovi ifluci, duani i magaze. I, dobro me ujte: ko god him prui slanu ruku, znajte da su njegovi! Volim ja svakog kalfu s Kovaa i svakog beara iz uriluka, ve sviju njiha zajedno! Zatim se okrenu i upre prstom u Mrava: - Ahbabu, kako 'no re e da ti je ime? - Vejsil..., Vejsil Mrav... - Hajde, Vejsilaga, kai ti nama ta bi ti sutra branio kad bi duman ud'rio na Bosnu? Mrava stisnu u grlu. Uz to osjeti i pritajeni gnjev koji liznu uz njega. Ma, ta me se vie ne pro e! Kud nae mene meu tolikim ljudima koji u me gledaju ko u udo. ta vie ho e s mene"...? - Hajde, Vejsilaga, da te ujemo! - ponovi Hadi Lojo s osmijehom, ba kao da se prda s njim. Njemu doe da zhplae. Brada mu zadrhta, a o i se zamaglie. Jedva suzdra suze pa, gutaju i ih, promuca: - Branio bi'..., branio bi'... svoga Salku,... i malu Fatu,... i mater him,... i din, i Bosnu, i sve,... sve! uo je kako mu srce pod grlom udara. Sav je bio u goloj vodi. Boe, ta li e sada biti?

Svi su utjeli i gledali u njega. inilo mu se da ga do gola skidaju. Onda se Hadi-Lojo opet javi. I to nekako sve ano, naglaavajui svaku rije: - Vejsilaga, iz srca si mi progovorio! Halal ti bilo po stotinu puta! A ono to sam rek'o, pore i neu: bajrakom c.0 te zametnut', nek' zna! Odajom proe glasan agor. Mrav je nepomi no sjedio i gledao preda se. Bio je satrven. Znoj mu je lazao niz ki mu. Iznenada nasta tajac. Hadi Lojo potegnu no iza pojasa. A no dug, opak, s caklovitom otricom koja je prijetila. Svi su netremice gledali i ekali. On pree otricom preko koporana i svu e zalogaj bestilja koji mu se bio zalijepio za koporan, pa ga prstom sma e s noa i obliznu se. Svi odahnue. Onda vrati no u korice i ustade: - Brao, vidje emo se opet. Uskoro, ako Bog da! I to, u ariji! Pa da onda vidimo ta e valija i oni njegovi! - Inallah! - A vi dotle, i god doete, kazujte svijetu ta je i kako je. Ovako kako sam rek'o i kako ste uli! Kazujte da je kazan proklju 'o i samo to nije prekipio. A kad prekipi, vidje e se ko je ko! Pa, kom opanci, kom obojci! Onda se okrenu Sedlaru. - Avdija, ho emo 1'? Dok je izlazio iz odaje, svi su bili poustajali. Kad nai e pokraj Mrava, dohvati ga za rame i osmjehnu mu se. Ukazae se krupni plosnati zubi. Mrava ponovo zapahnu miris bibera. Sedlar rukom zaturi kratko podrezanu puku koja mu je izvirivala ispod koparana i propusti Hadi-Loju da prvi izae.

50

51

Maloprijanja napetost naglo splasnu. Razgovor, iv i spontan, pote e sa svih strana. Svako je elio i imao neto rei. Mrav je utio i rukom potirao oznojeno elo. U glavi mu je udaralo stotinu ekia. Jedva je ekao da izae i da se razabere, jer mu se sve to inilo kao tegoban, grozni av san. Kad se die i krenu, i doma in skoi na noge. - Vejsilaga, kuda ranije? - Moram, pokasno je... Pa die ruku prema glavi, utke se pozdravi s ljudima i gledaju i preda se krenu vratima. - Akosun ti bilo! - doviknu neko za njim. - Eh, ne zna, Vejsilaga, kol'ko si mi od ve eras leg'o na srce! Nisam te tak'og znao, vjeruj se! Fala ti i s moje strane! Ve, doi mi opet, do i, dina ti, im mogne! govorio je domain prate i ga preko avlije. Tek na sokaku Mrav se malo,pribra. marci u malom trbuhu jednako su ga podilazili. Cu nu ukraj sokaka da se pomokri, ali ne moe, u inilo mu se. Boe, kakva su se krupne besjede ve eras izgovorile! Ni sultana, bilesi, nisu na miru ostavili. ala to nije! Sjeti se ta ga je Hadi-Lojo pitao i ta mu je on kao u snu odgovarao, ali nikako da se sjeti onoga ta mu je rekao. Zna da je spominjao enu i djecu, din i Bosnu, i da su mu suze jednako navirale i guile ga. Pa onda ono Hadi-Lojino: Nek' zna da u te bajrakom zametnut'! Zapamti!"... Kad se toga sjeti, uzdrhta. Kakvim bajrakom, pobogu! I na koga e on to udariti? Zar mu nije dosta njegovih briga? ena i dvoje djece za vratom! A nafaka sitna. Allahu moj! Pri pomisli na ent i djecu tek mu se stisnu. Ih, grdna rano, kud i odoh na to sijelo.Strah ga je bilo u Bezistan u i i hadi-Neziragu zamoliti da mu na veresiju dadne koji arin ohe za radnju, a sad da prvi ide i bajrak nosi. I to ni na koga drugoga, ve na cara!Dolo mu je da zavriti i da se vrati me u sijeldije pa da im kae da on o svemu tome ne e da zna. Neka ga ostave na miru! Zar on,

Vejsil Mrav, pa na esara, na sultana, na Moskova, na koga li sve udariti ne e! Odozdo, od damije, ukaza se vojni ka patrola. On se uzvrtje, htjede da svrne i bjei, ali mu se noge odsjekle pa ni da makne. - Stani, o'kle ti? - Sa sijela... - apnu Mrav, pogledaju i as u patrolu, as u pun mjesec isko io iznad Trebevi a. - A kamo ti fenjer?... Zar ne zna da se ne smije bez fenjera? - Pa, bio sam blizu, evo ovdi, u komiluku... - pokaza on rukom odakle je doao. - A, evo mi i ku e... Eno ona... Glas mu je bio utanjio i jedva se ulo ta govori. - Ama, zna li ako te!... Hajde, gubi se! - dreknu au, a Mrav se pokunji pa zabrza niz sokak. Kad do e do avlijskih vrata i potee klju iza pasa, oprezno se osvrnu za patrolom koja je zamicala. Neto se u njemu odjednom upoprije i. - Ma, kome oni: Gubi se! Nek' se oni gube! Domuzi!Ja sam ovdi u svom, na svom! Pas him mater!... zagrcnu se kroz suze. Prisjeti se onda maloprijanjega sijela, Hadi-Lojinih rije i i bajraka, pa sam pred sobom odjednom poraste. - Hou, hou, ho u! Bajrak mi dajte! Bajrak! Vidje ete vi ko je Mrav! Beli ete vidjet'! Neko dotad nepoznato samouzdanje bilo ga obuzelo. Ali, samo za trenutak. Jer, im u e u avliju i ugleda enu ustraenu i tihu kao i on, sav se skupi i opet postade stari, ustraeni Mrav. - Ti doe... - apnu ona. - Jah... - Kako bi? - Pa, 'nako, lijepo... Jesu 1' djeca pospala? - Davno. Ho li ta ve erat'?... - Tcc..., tamo sam jeo.

52

53

U prolazu pogleda u djecu. Leala su sklup ana poput mai a. Fata je spavala u dimijicama, a Salko je u snu vakao. On za tren zastade, pa mrknu i u e u drugu sobu. itavu no oka nije sklopio. as bi zamirao od straha, pitajui se ta e od svega toga biti, as ga uzbuivalo to to je i on no as bio neko i neto i to su ga toliki ljudi gledali i sluali. Pa ak i Hadi Lojo! ala to nije! Onda bi ga zazeblo oko srca. ena i djeca izlazili bi mu pred oi. ta bi oni bez njega? Pa onda onaj iznajmljeni duani u Abadiluku i terzijska igla me u prstima, koju je po itav dan provla io i io, i to samo danas za danas. I uvijek potanko, tek toliko da se kraj s krajem sastavi. Pa i ovaj vlani sobi ak u kojem je sa enom spavao, diu i se jutrom kostoloman i krmeljiv, sa osje ajem tuge i nesigurnosti u srcu. Hej, Allahu moj, dokle e ovako? Je li mi ba sueno da se do smrti patim?... - ta je, to ne spava?... - apnu ena koja se bila probudila i oslukivala ga kako uzdie i prevr e se u postelji. - Nita... 'nako, spavaj... Ujutro se digao slomljen i neispavan, s osje ajem tjeskobe i gor ine u srcu. I sad, dok je sjedio u radnji, zagledan u jednu ta ku na zidu, nemo an i bezvoljan da prihvati za iglu i otpo ne posao, odozgo, niz Abadiluk, naie hadi Neziraga, jedan od najuglednijih sarajevskih trgovaca. Njegova dva velika du ana u Bezistanu, puna ohe, pamuka, kumaa, svile i ostale brusanske robe, i njegovog areni hadijski saruk oko glave, davali su mu poseban ugled. Neziraga bi svako jutro, uvijek u isto vrijeme, nailazio kroz Abadiluk, a Mrav bi ga uvijek do ekivao i pozdraxljao na isti na in. Priekao bi da hadija prie na pet-est koraka njegovoj radnji, a onda bi se malo pridigao sa ilteta na kojem je sjedio i io, pa bi, drei iglu u ruci smjerno pozdravio: - Uranio, hadi-Neziraga! Jesi 1' se naspav'o? Hadija, krupan i potkrvljen ovjek, u ohali akirama koje kao da su gorjele na suncu, a opasan svilenim trabolozom preko kojeg se opruio debeo zlatan 54

Innnc, Inu:

vano bi se iskaljao i uvijek isto odgovorio: Allahrazolla... - Uz to bi pogledao Mrava i kao usput upi-

- ije li, ije... Ovaj put, zaudo, Mrav ostade nijem i nepomian, ak i ne pogleda u hadi-Neziragu. Bio se toliko zanio mislin u i o sinonjem sijelu s osjeajem nespokojstva koje ga hilo obuzelo, da nije ni primijetio kad je Neziraga naiao. 'I'ck kad se hadija iskaljao i odmjerio ga, Mrav se lecnu, nli, kasno: hadija ga ve bio maio. Njega obuze strah. Htjede potr ati za hadijom da mu sc ispria i kae da se bio zamislio pa ga nije vidio, a onda bespomono uzdahnu i ostade gdje je. Osje ao se kao izgubljen. ta e sad, ako mu to hadija za zlo uzme? Jer, kad god bi mu zapelo i za posla zatrebalo koji arin ohe ili sukna, hadija bi mu davao i na veresiju. Pa i bez toga, nije hadija maiji kaalj! Njegova se rije uje i potuje u ariji. A on, ko je on? Mrav, goljo, niko i nita, aka jada! - Ama, ta mi, pobogu, bi? pitao je sam sebe i arao pogledom po zidovima. U to nai e Fejzaga telal, koji je takoer bio na sijelu. Sjede na efenak, srdano ga pozdravi i ree: - Vejsilaga, nek' zna, od sino si mi jednako na pameti! Akosun ti bilo! Progovorio si mi iz srca! Mrav poraste. Nekakva ugodna toplina razli mu se oko srca. A kad se telal uskoro die, pa otegnu tur na akirama i krenu niz Abadiluk, on ostade gledaju i za njim. Telalove rije i ga osokolie, a onda se opet sjeti hadi-Nezirage, no ovaj put se u njemu neto prkosno prope. - Ama, ko je on da ga se bojim? Zar zato to ima duane? Zar samo zato?... A bajrak, ko e nositi bajrak? On, posigurno, nee. A Mrav - hoe, hoe! Dobro je rek'o Hadi Lojo: Guzonje! Njima je njihov imetak najpre i. A sve drugo nek' propadne, crkne, izgori! Jata!

55

Pa srdit i podboden vlastitim mislima nespretno zamahnu rukom i nabode se na iglu i ljutito opsova, pa metnu prst u usta i po e sisati krv. arija se ve bila otvorila i zaivjela svojim uobi ajenim ivotom, mada u posljednje vrijeme nekako prigueno i gluho, bez onog ranijeg veselog agora i ivosti. Tek kad u neko doba naide Musa travar i stade nasred Abadiluka pa se iz svega glasa po obi aju prodera: - Trave nane ko ne mere da se noha, ujutro e mu gae razdrijet'!... - smijeh se zaori s okolnih efenaka. - A je 1' tebi, Musa, bilo kakve hasne od toga? - doviknu neko za njim, nata Musa k'o drijebac zanjiska i zakrenu glavu, pa se po e propinjati i poskakivati. - Dr ga, dr, ne daj mu! - povikae s efenaka.

4.Sudbina Bosne i Hercegovine bila je odlu ena davno irije 28. juna 1878. godine, kada je na dnevni red Berinskog kongresa bilo stavljeno pitanje njezine budu nosti i donesena odluka o okupaciji. U jednom dalekom i ludem gradu, meu tuim ljudima od kojih teko da je ijrdan ikada zakoraio u ovu zemlju ili znao ijednu njezinu i ije , rjeavalo se o njezinoj sudbini. ta su ti ljudi s kneevskim, lordovskim, grofovskim, painskim i drugim litulama, odjeveni u crne redengote i snijeno bijele kuulje s ukruenim prsima, s okovratnicima i manetama od kauuka i pozla enim sabljama o bedru, znali o Bosni. i njezinim ljudima, o njihovim mukama, eljama i nadama, osim hladnih ra unica evropskih velesila koje su se ju prije Kongresa naga ale i dogovarale oko pojedinih dijelova nekad mone, a ve poodavno oronule i onemoale Turske Carevine. Pa ipak, bilo je u tim danima neega to se istovremeno osje alo i u kongresnoj dvorani u Berlinu i po uskim sokacim.a sarajevske arije i utihlih hosanskih kasaba. Bila je to ona nesnosna ljetna ega i iscrpljuju i zamor koji je pritiskivao ljude. Zbog toga se knez Bizmark, doma in i predsjednik Kongresa, svojski zalagao da se zasjedanje im prije okona, jer su mcusobni kontakti vlada i delegata ve ranije bili doveli do jasnih stavova i saglasnosti o gotovo svim pitanjima koja je Kongres trebalo da rjeava. Jedino su turski delegati na elu s Karateodori-paom nastojali da se zasjedanje to vie otegne, kako bi napokon dobili kona ne instrukcije iz Carigrada, jer bez sultanova znanja i saglasnosti nisu smjeli preuzeti nikakvu obavezu, posebno o pitanju Bosne i Hercegovine.

56

57

Grof Andrai, ef austrougarske delegacije, bio je spokojan. Za svoj zahtjev o okupaciji Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj imao je punu podrku Njema ke, u osobi kneza Bizmarka, a tako er i Engleske. I delegati Francuske i Italije bili su se izjasnili da se ne e protiviti okupaciji, dok je ruski delegat uvalov izjavio da se ni njegova delegacija ne e protiviti takvom prijedlogu, ali da se ne e ni zalagati za njega. U prethodnim razgovorima Andrai je dao na znanje Karateodori-pai da je Austro-Ugarska odlu ila zaposjesti Bosnu i Hercegovinu i da je u tome nita ne e sprije iti, ali da bi i sama Turska, u interesu vlastitog opstanka, trebala to prihvatiti. Istovremeno je austrougarska delegacija predala ostalim delegacijama svoj memorandum o Bosni i Hercegovini. U njemu je naglaeno da je pitanje ovih zemalja od sudbinskog evropskog interesa, jer je i nedavni rat izme u Rusije i Turske imao svoj korijen ba tu, u Bosni i Hercegovini, gdje Turska nije bila u stanju smiriti nedavni ustanak i zaustaviti masovno iseljavanje kr anskog stanovnitva. Zbog toga je Austro-Ugarska bila izloena velikim materijalnim tetama, pa je samo na zbrinjavanje gotovo dvjesta hiljada izbjeglica utroila oko deset milijuna forinti, osim to su i pograni ni narodi Monarhije pretrpjeli velike tete. Radi toga se, kao jedino mogu e rjeenje, predlae okupacija Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj, isklju uju i iz toga Novopazarski sandak, u kojem bi i dalje ostala turska uprava, s tim to bi Austro-Ugarska zadrala pravo da i tamo, radi sigurnosti prometa i trgovine, dri vojne posade. Za autonomiju Bosne i Hercegovine, predvi enu Sanstefanskim ugovorom, u memorandumu je re eno da je to posve nerealan prije"dlog, jer se, s obzirom na vjerske i socijalne razlike stanovnitva, ove zemlje ne mogu umiriti, pa e i ubudu e ostati stalnim izvorom novih opasnosti po mir, i novih teta po Austro-Ugarsku. U mu nom i ekivanju uputstava iz Carigrada koja nisu stizala, usprkos opetovanom traenju turske delegacije i intervencijama engleskih i austrougarskih diplomatskih predstavnika kod Porte, pitanje Bosne i Hercego5g

vine napokon je, 28. juna, stavljeno na dnevni red Kongresa. U posljednji as, nekoliko minuta prije po etka popodnevne sjednice, turska je delegacija kona no primila ncstrpljivo oekivane instrukcije. Porta je odlu no odbijalii prijedlog o okupaciji, izjavljujui da je sposobna i spremna sprovesti potrebne reforme, kojima e se srediti i normalizirati stanje u ovim zemljama. Prijedlog turske dclegacije da se rasprava o Bosni i Hercegovini zbog toga odloi, nije naiao na podrku ostalih delegacija, i pitanje Bosne i Hercegovine je stavljeno na dnevni red. Lord Solzberi je u ime engleske delegacije odmah predloio da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, odbijajui svaku mogunost njezina pripajanja Srbiji i l i Crnoj Gori, i to kako s evropskog tako i s turskog stanovita. I predsjedavaju i knez Bizmark je prijedlog o okupaciji odluno podrao, smatraju i ga kao jedino ispravno rjeenje, s ime su se sloile francuska i italijanska delegacija, dok je ruska delegacija izjavila da i ona, u interesu zatite hri ana", prihvaa engleski prijedlog. 'fime je sudbina Bosne i Hercegovine bila zape aena. Ministar Andrai, smatraju i da je ta odluka Kongresa konana i da je nita vie ne moe izmijeniti, odmah je o lome brzojavno obavijestio austrougarskog generalnog konzula u Sarajevu, nalau i mu da o tome obavijesti i sve uglednije linosti u Sarajevu i drugim ve im gradovima, kako bi se znale ravnati i blagonaklono do ekati i pozdraviti ulazak okupacionih eta. Porta se me utim s odlukom Kongresa nije mirila. Nekoliko dana kasnije, turski delegati su saop ili baronu Ilajmerlu, jednom od lanova austrougarske delegacije, da e potpisati kongresne akte samo u slu aju ako se Austro-Ugarska pismeno obavee da e okupaciju smatrati privremenim inom i da se njome ne e dirati i sultanov suverenitet nad ovim zemljama. Pri tome su dali sveanu obavezu da e se traena izjava smatrati strogom tajnom, a da je trae isklju ivo radi umirenja Njegova Velianstva sultana, koji e biti bolno dirnut sudbinom Bosne i Hercegovine.

59

Dan uo i zavretka rada Kongresa, turska delegacija se najavila grofu Andraiju, trae i ispunjenje svojih zahtjeva. Karateodori-paa, pronicljiv i rje it Grk, nekoliko je puta prinosio ruku srcu uvjeravaju i Andraija da bez takve izjave ne bi smio sultanu na o i. Plaei se da svojim odbijanjem ne izazove tursku delegaciju da razvrgne Kongres, i to ba uo i dana kada su se donesene odluke trebale sve ano potpisati, Andrai je to prihvatio. Smatrao je da e potpisivanje jednog takvog protokola predstavljati puko teoretiziranje, nakon to austrougarske ete uu u Bosnu i Hercegovinu. Sutradan, 13. jula, Kongres je zavren sve anim potpisivanjem kongresnih akata. U lanu, koji se odnosio na ,Bosnu i Hercegovinu, stajalo je: Pokrajine Bosnu i Hercegovinu e zaposjesti i njima upravljati Austro-Ugarska. Poto austrougarska vlada ne eli da upravlja sandakom Novi Pazar, koji se protee izmeu Srbije i Crne Gore u jugoisto nom pravcu do preko Mitrovice, ovdje e i dalje funkcionirati osmanlijska administracija. Austro-Ugarska, u cilju da osigura opstanak novom politi kom stanju, kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridraje sebi pravo u itavoin opsegu ovoga dijela starog bosanskog vilajeta drati posade i posjedovati vojni ke i trgovake ceste. U tu svrhu pridravaju za se austrougarska i turska vlada da se o potankostima sporazurne." O ostalim pitanjima iznesenim pred Kongres, prisutne su se sile sporazumjele: Zemlja izmeu Dunava i Balkana zvae se Bugarska, s glavnim gradom Sofijom, a plaae Turskoj danak. Juni dio Bugarske ostaje i dalje turska pokrajina, a zva e se Istona Rumelija". Njome e upravljati kr anski guverner, koga e imenovati sultan. Rusija dobiva u Aziji dio Armenije s Batumom, Andaharom i Karsom, a u Evropi dio Besarabije. Rumunija se proglaava nezavisnom, a za odstupljenu Besarabiju dobiva Dobru u. Srbiji se priznaje nezavisnost i pripajaju Ni, Leskovac, Pirot i Vranje. 60

('rnoj Gori se tako er priznaje nezavisnost i pripajajuNlkai , Piva, Ulcinj, Bar i Podgorica.

Ur koj je obe an dio Epira i Tesalije, a Engleskoj je prixnat otok Kipar, to ga je dobila od Turske ranijim ugorvurom iz juna 1878. godine. Andrai je bio potpuno zadovoljan. im je Bizmark i,ukIju io zasjedanje, zahvalivi se delegatima na izuzetnum razumijevanju koje su pokazali u toku Kongresa, uju i time svoj doprinos miru i spokojstvu u Evropi, Andrai je pourio da mu se zahvali na svesrdnoj podrci koju je pruio stvari okupacije. I ne ekajui da Andrai xuvri, Bizmark je zatresao svojom snanom glavom i hrckinuo ga: - Ja bih vain savjetovao da odniah pristupite okupaciji. I)a ne ekate ni na kakvu saglasnost i protokolarne proceclure s Turskom! To sam varn ve i ranije govorio, ali