gumena dusa goran skrobonja

76

Upload: abrahadabre

Post on 04-Dec-2015

98 views

Category:

Documents


14 download

DESCRIPTION

sf horor roman

TRANSCRIPT

Page 1: Gumena Dusa Goran Skrobonja
Page 2: Gumena Dusa Goran Skrobonja
Page 3: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Goran Skrobonja

GUMENA

DU{Anovela

Ilustracije Rastko "iri'

Beograd, 1995.

Page 4: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Sandri, mojoj prvoj

Page 5: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Upo;etku ne be[e Re;.”

Krezubi starac u prljavom man-

tilu neodre]ene boje kezio mi se

iz senke liverpulskog doka< samo trenutak

ili dva pre ove neobi;ne tvrdnje, prebro-

jao je sve\anj funti koji sam mu pru\io,

da bi ga potom na vol[eban na;in smestio

negde u d\epove.

„U po;etku be[e Pesma. A momci su je

znali.”

Hladna engleska ki[a spusti se s obnovlje-

nom \estinom i natera me da zadrhtim.

Razmi[ljao sam o starcu< [ezdeset pete mo-

gao je imati tridesetak godina. Danas, pe-

desetak godina kasnije, izgledao je drevno

kao obredno kamenje sa grobova u blisko-

isto;nim iskopinama. Govorio je arhai;-

nim liverpulskim naglaskom, ali mogao

sam sasvim jasno da razumem svaku re;.

Zahvaljuju'i ‘momcima’, koji su ga prosla-

vili. 3

Page 6: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Momci su, naravno, bili Bitlsi.

„:ujte”, rekoh, „postoji li neko mesto gde

bismo mogli da razgovaramo, a da nam

ova vodurina ne pada za vrat?”

„Ima jedan pab ovde”, re;e starac i namig-

nu. „Sjajna riba s ;ipsom. Odgovara vam?”

„{ta god”, promrmljah, „samo da je suvo.”

On me povede klizavim i mra;nim prola-

zima izme]u naslaganih kontejnera za

prekookeanski transport. Pratio sam ga s

podozrenjem, izlo\en i bespomo'an u ne-

poznatom okru\enju. Poku[avao sam da

potisnem zebnju. Morao sam da obavim

ovaj razgovor.

Starac me dovede do ograde bescarinske

zone, isceri se na slabom svetlu lampe, i

;u;nu. „Ovuda”, re;e i provu;e se na drugu

stranu kroz neprimetni otvor u \ici. S uz-

dahom krenuh za njim, o;ekuju'i da me

svakog trena zapljusne snop zaslepljuju-

'eg reflektora i da ;ujem prete'i uzvik ;u-

vara. Ne desi se ni[ta od toga< samo se ki[a

obru[i jo[ ja;e.

Starac je stajao nekoliko koraka dalje i

nestrpljivo mi mahao rukom. Po\urih ka

njemu i on me povede dalje, izme]u

parkiranih kamiona.

„Zbog ;ega idemo ovuda?” prodahtah.

„Br\e je”, odgovori on kratko i zaroni u

mrak. Ubrzo stigosmo, kroz uli;ice u ko-

jima se nije video prst pred okom, do obi-

laznice za teretna vozila. S druge strane

kolovoza, pod zavesom ki[e, treperila su

svetla.

„Tamo”, pokaza starac i pretr;a drum iz-

nena]uju'e hitro. Opsovah u sebi i potr;ah

preko. Srce mi je mahnito bubnjalo u u[i-

ma. Za ovakav poduhvat trebalo je da

imam trideset godina – i isto toliko kilo-

grama – manje. Starac otvori vrata paba

;ije ime nisam ni stigao da vidim i iznutra

me zapahnu pome[ani zadah duvana, ribe,

znoja i alkohola.

Moj vodi; se probi kroz gu\vu, javljaju'i

se tu i tamo poznanicima, dok sam se ja

trudio da ga pratim u korak. Pab je bio ne-

opisivo bu;an, a ;itavoj zbrci podlogu je

davao automaton sme[ten na mali podijum

koji je na multi-soniku svirao melodije

Bitlsa u ljigavim, du[e li[enim aran\mani-

ma. Primetih na ‘glavi’ aparature periku i

nao;ari sa kojima je automaton verovatno

trebalo da li;i na Lenona, i stresoh se zbog

te travestije. Onda \urno vratih pogled ka

suvonjavim le]ima i sedom temenu ispred

sebe, u strahu da ne izgubim starca u gun-4

Page 7: Gumena Dusa Goran Skrobonja

guli. Starac najednom stade i ja videh da

govori ne[to u uvo visokom sredove;nom

mu[karcu rumenog lica. Ovaj ubrzo klim-

nu glavom, pogleda preko star;evog ra-

mena u mene, a onda se okrenu i povede

nas ka suprotnoj strani [anka. Grupa bu;-

nih momaka ga]ala je tamo strelicama u

metu. :ovek, za kog sam pretpostavio da

je gazda, pro]e kraj njih mrmljaju'i izvi-

njenja i otklju;a bravu u panelu na zidu.

Ispostavilo se da se iza panela nalazi mala

ni[a sa stolom za kojim je moglo da sedi

dvoje, najvi[e troje ljudi. Starac i ja smes-

tismo se unutra, a gazda paba uklju;i zid-

nu lampu separea i izgubi se na;as da bi se

nepun minut kasnije vratio sa dve pinte

svetlog piva i porcijom girica, ;ipsa i ki-

kirikija. Onda zatvori vrata i ostavi nas

same.

„Dobro sam se pomu;io da bih vas na[ao,

g. Pibodi”, rekoh kada sam odlo\io [e[ir

na stolicu koja je ostala prazna. Voda sa

njega lenjo se slivala niz drveno sedi[te i

noge, da bi se skupljala na podu u malu

lokvu. U zatvorenom prostoru vazduh je

brzo postao zasi'en vlagom koja je ispara-

vala sa nas dvojice.

Starac odmahnu rukom, uze giricu i zali je

gutljajem piva.

„Pustite sada to. Na[li ste me. I rekli zbog

;ega. Znao sam da 'e se to dogoditi, pre ili

kasnije. Recite... va[ akcent? Vi niste odav-

de?”

„Ne.”

„Nego?”

„Nije va\no”, odbrusih. Posle no'ne jur-

njave po pljusku, miris pr\ene ribe bio je

zamaman i ja se pridru\ih starcu. Pivo je

bilo hladno, suprotno mom o;ekivanju.

Prijalo mi je.

„Ka\ite mi, g. Pibodi”, rekoh, „zbog ;ega

ta pesma nikada nije bila snimljena? Zbog

;ega je zadr\an naslov albuma – Rubber

Soul – ali istoimena pesma nikada nije

dospela na traku, zatim i na vinil?”

„O, ali jeste. Bila je snimljena. Pesma, sa

velikim P – ako razumete [ta ho'u da ka-

\em. Pesma Rubber Soul bila je snimljena

u septembru ‘65. u studiju EMI Parlophone.

Ali, sve verzije, uklju;uju'i i demo traku

koju je D\on snimio kod ku'e na ;etvoro-

kanalnom magnetofonu, bile su uni[tene

slede'eg vikenda. Niko to nije umeo da

objasni.”

„Zbog ;ega je nisu ponovo snimili?”

Pibodi podi\e pogled i iskezi se, pokazav- 5

Page 8: Gumena Dusa Goran Skrobonja

[i mi usta puna kikirikija. „Zato [to odjed-

nom niko vi[e nije mogao da je se seti. Ni

D\on, koji ju je komponovao, ni Pol, koji

je preradio harmonije i doradio tekst, ni

D\ord\ Martin, koji je sve to upakovao.

Ma, do]avola, nisam mogao vi[e da je se

setim ni ja, koji sam je ;uo najmanje pede-

set puta na probama i snimanju – dodu[e,

nikada nije bila izvedena u potpunosti, ve'

samo u delovima, i preostalo je da se mat-

rica i snimljeni vokali spoje u kona;nu

verziju.”

Klimnuh glavom. O;ekivao sam ne[to sli-

;no. Otpih jo[ malo piva i izvukoh bele\-

nicu iz unutra[njeg d\epa sakoa.

„Vi ste novinar?” upita sumnji;avo Pibodi.

„Jer, ako mislite da me citirate, jok vala,

ne \elim da mi se desi ono [to se desilo To-

mu...”

Podigoh pogled. „Tomu Karmodiju?” Tom

Karmodi je slu\io kao momak za sve u

ekipi koju su Bitlsi anga\ovali dok su ra-

dili u studiju. Kao i nekoliko drugih, Kar-

modi je bio rodom iz Liverpula i dru\io se

sa D\onom i Polom jo[ od vremena kada

su, kao The Nurk Twins poku[avali da i-

mitiraju bra'u Everli i tako smuvaju koju

vr[njakinju. Zvani;ne biografije velike

;etvorke pominju ga na nekoliko mesta,

uglavnom u razdoblju od snimanja filma i

albuma Help, do sesija u Tvikenhem Stu-

diju na kojima su nastali film i album Let

It Be. Nisam znao na [ta Pibodi misli.

„Ne[to se dogodilo Tomu Karmodiju?”

upitah, i starac odvrati pogled. Imao je

zgr;en izraz na licu, kao da je rekao vi[e

nego [to je smeo.

„Hajde, ;ove;e! Nisam novinar... i dao

sam vam gomilu para. {ta se to dogodilo

Tomu, [to ne \elite da se dogodi vama?”

Pibodi se zagleda u svoje ruke, a onda sle-

gnu ramenima. „Siroti Tom”, re;e. „Na[li

su ga pre ;etiri dana, kako pluta u Mersi-

ju. Potrajalo je dok su ga identifikovali –

falila mu je glava, znate. Ali, posle su na-

[li i to.”

„Gde?”

„Znate spomenik na Peni Lejnu?” Govorio

je o spomeniku Bitlsima podignutom u

kraju koji je ovekove;ila Makartnijeva

pesma. Bile su to u bronzi izvajane skulp-

ture – Pol je sedeo, sa ‘Hefner Violin’ ba-

som u naru;ju, D\on ;u;ao kraj njega i

dr\ao svoju ‘Rikenbejker’ gitaru za vrat,

uspravno, oslonjenu o podno\je, dok su

D\ord\ i Ringo stajali iza njih, zagledani6

Page 9: Gumena Dusa Goran Skrobonja

u liverpulsku izmaglicu. Bili su u ko\nim

jaknama i farmerkama, Bitlsi iz doba ‘Star

Kluba’ i pohoda na Hamburg. Klimnuh

glavom.

„E, na[li su Tomovu glavu pod Lenono-

vim nogama. Nije bilo o;iju. A u usti-

ma...” Pibodi pre]e nadlanicom preko usa-

na, protrlja bradu zaraslu u sede ;ekinje,

pa proguta knedlu. „U ustima su mu na[li

ne[to... ne[to...”

„Ne[to poput ovog?” upitah tiho i pru\ih

ruku.

U jednom trenutku, dok je Pibodi zurio u

moj dlan, pobojah se da 'e ;oveka izdati

srce. Lice mu je iznenada prebledelo u

mrtva;ku masku, a o;i se iskola;ile u [o-

ku. Nije morao da mi odgovori< njegova

reakcija bila je dovoljna. Sklopih prste i

vratih predmet u d\ep.

„O... o... odakle vam to, ;ove;e?” promuca

on kada je malo do[ao sebi.

„Duga pri;a. Uzmite, popijte malo, pa da

nastavimo. Ne'u vas jo[ dugo gnjaviti.”

Sada mu je ruka primetno drhtala dok je

prinosio ;a[u ustima. Sa;ekah da se malo

pribere, a onda pro;itah iz bele\nice>

„’Majkl Pibodi, iz Liverpula – ta;an datum

ro]enja nepoznat – upoznao Bitlse dok su

svirali u ‘Kavern klubu’, gde je radio kao

izbaciva;< pratio ih na turnejama kao telo-

hranitelj i bio ;lan obezbe]enja u vreme

snimanja u studiju. Prestao da radi za Bi-

tlse posle otvaranja kompanije Apple u

Londonu< sada[nje zanimanje nepoznato.’

Je li ovo ta;no?”

Pibodi potvrdi klimanjem glave.

„Toliko sam podataka bio u stanju da pri-

kupim o vama. Va[ broj telefona dobio

sam od socijalnog osiguranja.”

„Nije vam pametno to [to nju[kate”, re;e

Pibodi i pogleda me u o;i. „Ta prokleta

pesma nikome nije donela ni[ta dobro.

Ako ve' niste novinar, zbog ;ega onda...”

„Imam svoje razloge”, prekinuh ga.

„Tvrdite da se ne se'ate pesme. Ali, mislite

bi da biste je prepoznali da je sada ;ujete?”

„Svakako! Me]u hiljadu drugih! Ali, na-

ravno, to je nemogu'e, rekao sam vam ve',

svi snimci su...”

Izvukoh mali ;ip-reproduktor i pru\ih

ruku preko stola da mu ga stavim u uvo.

On se tr\e, kao da u ruci dr\im otrovnog

pauka. „Hej, [ta to...”

„Ne brinite. Poslu[ajte samo prvih desetak

sekundi.”

On zausti da se usprotivi, ali ja aktivirah 7

Page 10: Gumena Dusa Goran Skrobonja

;ip. U;inak je bio sli;an onome od malo-

;as, kada je Pibodi ugledao tajanstveni

predmet na mom dlanu, ali mnogo, mno-

go intenzivniji. Lice mu se iskrivi u krajn-

jem u\asu prepoznavanja i on se odgurnu

rukama i nogama od stola, kao da \eli da

se utisne u zid separea iza sebe. Prekinuh

reprodukciju i vratih si'u[ni aparat u

nov;anik.

„Bo\e moj”, vrteo je glavom, „Bo\e moj...

odakle vam... Bo\e moj!”

„To je to, zar ne?” upitah. „Izgubljena pes-

ma Bitlsa? Pesma koja se zove Rubber

Soul?”

„Bo\e moj, da! Sada je se se'am, kao da

sam ju;e gledao D\ona kako sedi za klavi-

rom i svira je Polu i ostalima! Ali glas...

glas nije njegov... Li;i, ali to nije D\on.”

„Naravno”, rekoh. „G. Pibodi, jo[ samo

jedno pitanje, i u potpunosti 'ete zaraditi

tih stotinu funti koje sam vam dao.

Rekli ste na doku, gde ste insistirali da se

sastanemo, ako se ne varam> ‘U po;etku

be[e Pesma.’ Zbog ;ega takva misti;na

tvrdnja? Zbog njenog neobja[njivog nes-

tanka?”

„Da...” re;e Pibodi. „I zbog onoga [to je

rekao onaj D\erom. Dr Bazil D\erom.”

„Dr Bazil D\erom?” Uzeh olovku i na\vr-

ljah ime ispod pribele[ke o Pibodiju. „[ta

je s njim?”

„On je dolazio pre nekoliko meseci, da me

pita za Rubber Soul. Buncao je ne[to o ne-

kakvoj kons... konstelaciji, o Pesmi nad

Pesmama, o ne;istim silama, [ta ti ja

znam... Rekao sam mu [ta sam znao, ali

nije bio mnogo zadovoljan.”

„Imate njegovu adresu?”

„Ja[ta.” Pibodi zapetlja po mantilu i sekund

ili dva kasnije pru\i mi belu kartonsku8

Ise;ak iz NEW MERSEY BEATa<

Iako je datum 1. april 2015, sadr\ina ;lanka

daleko je od prvoaprilske smicalice.

Page 11: Gumena Dusa Goran Skrobonja

posetnicu. „Ovo je karta koju mi je dao.

Uzmite je. Meni ne treba. A ni va[a. Mada

mi je niste ni dali. Koliko znam, mo\da je

ime koje ste mi rekli la\no...”

„Mo\da”, rekoh i uzeh [e[ir. „Zbogom, g.

Pibodi. I hvala. Mnogo ste mi pomogli.”

„Hej! Zar mi ne'ete re'i odakle vam...”

Ali, ja sam ve' otvorio vrata separea i po-

;eo da se probijam kroz gu\vu koja mi se

u;ini jo[ ve'om nego kada smo u[li ova-

mo. Napolju, nabih [e[ir dublje na ;elo i

okrenuh se tako da mi ki[a no[ena vetrom

dobuje po le]ima. Imao sam sre'e> ubrzo

spazih umrljana svetla slobodnog hover-

taksija i zaustavih ga. Petnaestak minuta

kasnije, bio sam u svojoj hotelskoj sobi.

Skinuo sam mokru ode'u sa sebe i oka;io

je da se su[i u kupatilu, a onda izvukao

posetnicu koju mi je Pibodi dao i ponovo

je pro;itao. Dr Bazil D\erom, Britanski

Muzej, London. Ispod se nalazio broj tele-

fona. Mo\da 'e taj ;ovek umeti ne[to da

mi ka\e i o zagonetnom predmetu koji

sam doneo ovamo iz Beograda. Zna;i, sut-

radan ponovo zamorno putovanje \elezni-

com do Londona... Imao sam razumevanja

za britansko insistiranje na tradiciji, ali u

pojedinim slu;ajevima bilo je to apsurdno.

Ali, ne pre o;ekivanog telefonskog pozi-

va.

Kao da mi je ;uo misli, telefon se naglo

oglasi zvonjavom i natera me da posko-

;im. Jurnuh ka no'nom sto;i'u i podigoh

slu[alicu.

„Alo?” rekoh hrapavo u mikrofon.

„Alo, Gorane?” za;u se iz daljine< bio je to

glas sa audio ;ipa, glas toliko sli;an Leno-

novom.

„Rastko! Reci mi, je li sve u redu?”

„Nije.” Jedna, kratka re;, negacija koja mi

se zabi u stomak kao ledeni [iljak.

„Reci”, izgovorih stegnutim glasom,

zatvoriv[i o;i. Najednom sam ;uo Pibodi-

jeve re;i> Glava bez o;iju... a u ustima ne-

[to... ne[to...

„Nema ih. Ni Sandre, ni Manje. Uprav-

nica ne mo\e to da objasni. Do jutros su

bile tu, u Oksfordu, i njihovo prisustvo

evidentirano je na nastavi.”

„U kom si hotelu?” upitah. Glas kao da ni-

je bio moj.

„U ‘Old Parsonid\u’.”

„Okej, pakujem se i dolazim.”

Dr D\erom 'e morati da sa;eka. Rastkova

i moja k'i su nestale.

9

Page 12: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Jutro je svanulo bez ki[e. Bri\ljivo ne-

govane [ume, polja i travnati bre\uljci

bili su umiveni i intenzivno zeleni.

Oblaci su se razilazili i ;inilo se da 'e dan

biti sun;an i vedar, [to se nipo[to ne bi

moglo re'i za moje raspolo\enje. Ose'ao

sam duboki umor od neprospavane no'i.

Oko jedanaest sam napustio hotel u Li-

verpulu, odvezao se komercijalnim hove-

rom do Man;estera i tamo sa;ekao voz za

London. Onda sam, negde oko tri ujutro,

si[ao u Northemptonu da bih uhvatio lo-

kalnu liniju za Oksford. Mogao sam da

izaberem i ne[to udobniju varijantu – da a-

vionom odletim od Liverpula do Londona,

a onda da na Getviku uhvatim autobus za

Oksford, ali prvi let bio je tek u devet sut-

radan. To bi zna;ilo odlaganje od sedam ili

osam sati.

Nisam morao da pitam recepcionera za

broj Rastkove sobe. Ugledao sam ga u lo-

biju, sa jo[ dvojicom nepoznatih ljudi< u

prvom trenutku, u;inilo mi se da vidim

duha – onako bradat, sa okruglim nao;ari-

ma i licem koje je od brige postalo jo[ su-

vonjavije nego obi;no, izgledao je upravo

kao D\on, mo\da iz perioda podvrgavanja

‘primalnom kriku’ i albuma Plastic Ono

Band. Onda Rastko di\e glavu, primeti me

na vratima i mahnu mi. Protrljah prstima

kapke kako bih odagnao maglu umora

koja mi se navla;ila na o;i, pa pri]oh sto-

lu punom [oljica i pepeljara. Sva trojica

ustado[e da me do;ekaju i Rastko rastroje-

no re;e> „Zdravo. Brzo si stigao. Ovi su iz

Skotland Jarda.”

„Henri Svonvik”, predstavi se ni\i i de\-

mekastiji od njih i pru\i mi ruku. „Inspek-

tor. Ovo je moj pomo'nik, detektiv Saj-

mon Grejem.”

Rukovah se sa obojicom i promrmljah

svoje ime.

„Molim vas”, rekoh kada smo svi ponovo

seli, „ispri;ajte mi detalje.”

„Stigao sam u Sv. Hildu ju;e popodne,

oko ;etiri”, re;e Rastko< govorio je na en-

gleskom, iz uvi]avnosti prema policajci-

ma. „Se'a[ se da smo se ;uli sa devojkama

prethodne ve;eri, kada smo doputovali u

Englesku, i dogovorili se da ja do]em po

njih dok ti zavr[i[ posao u Liverpulu.”

Automatski poslu\itelj do]e da pokupi

posu]e i isprazni pepeljare, i ja iskoristih

priliku da poru;im espreso. Umor mi je

stezao ;elo kao metalni obru;.

„Niko nije otvarao vrata, niti odgovarao iz10

Page 13: Gumena Dusa Goran Skrobonja

njihovih soba kada sam se popeo u njiho-

vu internatsku zgradu. Tra\io sam ih neko

vreme po drugim prostorijama, a onda po-

tra\io de\urnu profesorku. Po;eo sam da

se brinem, jer smo se precizno dogovorili

za vreme mog dolaska. De\urna profesor-

ka nije bila u stanju da ih prona]e, pa je

pozvala i upravnicu, koja je bila dovoljno

ljubazna da prekine popodnevni odmor i

do]e od ku'e. Kompjuterska evidencija

pokazivala je da su nastavu poha]ale nor-

malno, da su slobodne sate provele u kafe-

teriji i na teniskom terenu, a onda – negde

izme]u dva i tri popodne – izgubio im se

svaki trag.”

„Tada je va[ prijatelj, u dogovoru sa up-

ravnicom koled\a, g]om Levelin-Smit,

pozvao policiju”, re;e Grejem, suvonjavi,

ri]i mu[karac ;etrdesetih godina. Dok je

Rastko pri;ao, neprekidno je prebacivao

kutiju [ibica iz jedne ruke u drugu. Glas

mu je bio dubok i prijatan. „Razume se,

;im su pozornici stigli, sobe nestalih devo-

jaka otvorene su rezervnim karticama i iz-

vr[en je uvi]aj. Inspektor i ja smo stigli

ne[to kasnije i uzeli izjave svih koji su

mogli bilo [ta da primete.”

„Naravno”, ubaci Svonvik, „sve to ne uka-

zuje ni na [ta [to bi moglo da nam pomog-

ne da pretpostavimo [ta se zaista dogodilo.

Mogu'e je – ponavljam, mogu'e, uprkos

strogoj evidenciji rasporeda radnog i slobo-

dnog vremena studenata – da su va[a k'i i

k'i g. "iri'a samovoljno napustile koled\ iz

nekog svog razloga... da se odvezu u priro-

du, recimo, ili da skoknu do bioskopa...”

„Izme]u dva i tri popodne?” upitah ja.

„...ali to, naravno, ne bi moglo da objasni

;injenicu da se jo[ nisu vratile u Oksford”,

nastavi Svonvik kao da nije primetio moju

upadicu. „Druga mogu'nost je da su devoj-

ke bile prisiljene da protiv svoje volje na-

puste prostorije koled\a, odnosno da su o-

tete, kao [to uporno tvrdi g. "iri', ali ap-

solutno je nemogu'e – ako ne teoretski,

ono prakti;no – da pritom ne ostane nika-

kav materijalni trag, ili da niko ne vidi ba[

ni[ta. Zbog toga se nadamo da 'e se na kra-

ju ipak ispostaviti da su devojke oti[le u

nekakav svoj provod i da 'e se grdno izne-

naditi [to ste se vi toliko zabrinuli.”

„To je malo verovatno”, zavrte Rastko gla-

vom. „Znaju'i Manju, Aleksandru tako]e,

siguran sam da nikada ne bi u;inile ni[ta

sli;no, pogotovo ako smo se prethodno

ve' dogovorili da se sastanemo.” 11

Page 14: Gumena Dusa Goran Skrobonja

„Imate li vas dvojica neprijatelja?” upita

najednom Svonvik.

Rastko i ja se zgledasmo< bilo je jasno

zbog ;ega je inspektor Skotland Jarda po-

stavio takvo pitanje. Ako je ve' re; o ot-

mici, za nju mora postojati dovoljno dobar

motiv.

Razmi[ljao sam nekoliko trenutaka, a on-

da uzdahnuo i klimnuo glavom.

Inspektoru se usta razvuko[e u osmeh.

„Onda da ;ujemo, gospodo. Ko je to od

va[ih neprijatelja mogao da priredi otmicu

va[ih k'eri?”

Ponovo se zgledasmo, a onda Rastko re;e,

krajnje iskreno>

„Pojma nemamo.”

Morali smo da krenemo od samog

po;etka – od pre vi[e od dvade-

set godina. Rastko je pustio da

ja pri;am i samo me je povremeno dopun-

javao razja[njenjima i ponekim detaljem,

dok su inspektor i njegov pomo'nik 'utke

slu[ali i pone[to ubacivali u minijaturni

procesor podataka.

Dakle, negde u prole'e 1993, Rastko i ja u-

poznali smo se sticajem okolnosti koje su

tada izgledale kao slu;ajnost, ali sada, pos-

le vi[e od dve decenije, i u svetlu nedavnih

doga]aja, ne toliko. Zajedno smo putovali

u Gr;ku, na nekakvu privrednu prezenta-

ciju – Rastko je radio dizajn i celokupnu

postavku izlo\be za firmu organizatora,

dok sam ja predstavljao svoju tada[nju

kompaniju i putovao na poziv Rastkovih

poslodavaca. Uglavnom, po[to smo tih

nekoliko dana bili sme[teni u istu sobu,

bili smo prinu]eni, hteli-ne hteli, da se

upoznamo – da bismo obojica time bili

prijatno iznena]eni. Jedna od mno[tva

stvari koje su nas obojicu interesovale bili

su Bitlsi. Obojica smo kao mla]i svirali

gotovo sve njihove pesme po [kolama,

ekskurzijama i \urkama< obojica smo zna-

li gotovo sve [to se moglo znati o njihovoj

karijeri i karijerama. A onda je Rastko us-

peo da me iznenadi jednim podatkom za

koji nisam znao.

„Zna[”, rekao mi je dok smo bazali po So-

lunu, „da postoji pesma koja se zove Rub-

ber Soul?”

„Ne”, rekao sam, za;u]en.

„Da, trebalo je to da bude naslovna pesma

za album Rubber Soul, a onda je izba;ena

pre objavljivanja.”

Bio sam krajnje zbunjen ovim podatkom.12

Page 15: Gumena Dusa Goran Skrobonja

13

„Zbog ;ega bi Bitlsi to uradili?”

„Ne zna se”, rekao je on, „ali mogu'e je da

je pesma imala neke veze sa religijom –

nepunih godinu dana posle pojavljivanja

albuma Lenon je izjavio da su ‘Bitlsi sada

popularniji od Hrista’, pa je nastalo ono

silno spaljivanje njihovih plo;a po svetu,

naro;ito u Americi.”

Primio sam k znanju podatak o nepozna-

toj pesmi kao jo[ jedan kuriozitet vezan za

Bitlse i bio spreman da prestanem da raz-

mi[ljam o njemu, kada Rastko re;e>

„Vidi[, ja sam naumio da napravim jedan

medijski projekt oko te pesme.”

„Kako to misli[?”

„Pa, po[to nigde ne postoje ni note ni tekst,

pomislio sam da bi bilo zgodno da se kom-

ponuje pesma pod naslovom Rubber Soul i

da se snimi. Jesi li ;itao Borhesovu pri;u

‘Pjer Menar pisac Kihota’?”

„Ne.”

„E vidi[, taj Menar je navodno re[io da u

dvadesetom veku ponovo napi[e Servante-

sovog Don Kihota, i ispostavilo se da su

njegov tekst i Servantesov u dlaku isti, sa-

mo im je zna;enje, zbog razli;itog vre-

menskog perioda nastanka, razli;ito. To je

mene inspirisalo za jednu takvu stvar. [ta

misli[, a? Pesma Bitlsa koja nije pesma Bi-

tlsa, ali niko ne mo\e da ka\e da ne bi mo-

gla da bude?”

Ne[to me je zagolicalo u svemu tome.

Slu[ao sam kako Rastko nastavlja zanese-

no da pri;a o tome kako je zainteresovao

za to neke poznate ljude iz muzi;kog \i-

vota Beograda, kako realizacija ne bi bila

ni najmanje te[ka samo kada bi se ta pesma

– ili ;itav album sa desetak pesama Rubber

Soul u svim mogu'im varijantama – nap-

ravila. Postepeno me je uvukao u razmi[-

ljanje o tome kakva je ta pesma zaista mo-

gla da bude – da li zaista sa nekim bezob-

raznim religijskim komentarom (na [ta

navodi ono Soul iz naslova), ili mo\da u

‘soul’ maniru ([to je bilo malo verovatno,

ali imaju'i u vidu da se na slede'em albu-

mu Bitlsa, Revolver, nalazila pesma Got

to Get You Into My Life, ba[ u ‘soul’ aran-

\manu, ni to nije bilo nemogu'e) – ili je

mo\da re; o nekom klasi;nom rokenrolu

(i to bi se rimovalo sa ‘soul’)... sve u svemu,

[to se ka\e, ubacio mi je crva koji se, [to je

vreme vi[e odmicalo, sve vi[e zahuktavao.

Kona;no, iste ve;eri, napisao sam tekst za

pesmu oko koje je trebalo da se vrti Rast-

kov projekt.

Page 16: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Kao i sve dobre ideje, prve naznake teksta

po;ele su da mi se motaju po glavi u kupa-

tilu. Dok sam se tu[irao, tumbao sam u

mislima sve engleske re;i koje se rimuju

sa ‘soul’. Onda sam, pred spavanje, uzeo

papir i olovku i po;eo da pi[em. :ini mi

se da je svojevremeno Robert E. Hauard, u

jednom pismu Klarku E[tonu Smitu, re-

kao otprilike da je, dok je pisao pri;e o

Konanu, ose'ao da mu nekakav nevidljivi

entitet stoji kraj glave i diktira re;enice

direktno u pero. Od prvog stiha pesme –

Remember the times when you were so

small... – imao sam i sam upravo takav

ose'aj, i mislim da nije pro[lo vi[e od deset

minuta pre nego [to je tekst bio sasvim

zavr[en. Rastko je bio izuzetno zadovoljan

[to se njegova zamisao bli\i realizaciji, i

proveo je nekoliko nedelja u radu na me-

lodiji, ali nije uspeo da uradi sa tim ni[ta

naro;ito... sve do tog sna.

„Sna?” re;e inspektor. „Kakvog sna?”

Rastko pro;isti grlo i po;e[a se iza uva.

„Pa... vidite... jedne no'i sanjao sam da raz-

govaram sa Makartnijem. Obi;no se retko

se'am onoga [to sanjam, ali taj san bio je

toliko \iv da sam ga upamtio do posled-

njeg detalja. Pol i ja pri;ali smo u snu ba[

o pesmi Rubber Soul i on mi je rekao da ju

je komponovao D\on, da su zajedno radili

na harmonijama i da je on pomogao D\o-

nu malo oko teksta< uz klimanje glave i

nostalgiju u o;ima odzvi\dao melodiju.

Kada sam se probudio, mogao sam da se

setim svega> boje njegovog glasa, na;ina

na koji je izgovarao re;i, srebrnastih vlasi

u kosi i borica oko o;iju... ali melodije ni-

sam mogao da se setim ni za \ivu glavu.

Sutradan sam o tome popri;ao sa jednim

drugarom, koji je do[ao na zamisao da o-

dr\imo seansu sa hipnotizerom kojeg je

slu;ajno poznavao. To smo i u;inili, vrlo

brzo, mo\da ve' slede'eg dana...”14Autori »Rubber Soul projekta«, snimak iz 1993.

Page 17: Gumena Dusa Goran Skrobonja

„Da, se'am se da si me zvao, ali bio sam

spre;en i nisam prisustvovao”, ubacih ja.

„Tako je. Uglavnom... hipnotizer me je

doveo u stanje hipnoze pomo'u metrono-

ma i zatra\io da ponovo pro\ivim san od

pre par no'i< tu je bio spreman notni papir

sa olovkom, i mislim da rekonstrukcija

melodije nije trajala ni punih pet minuta.

Kada je hipnoza okon;ana, odsvirao sam

ono [to sam zapisao i melodija je savr[eno

odgovarala Goranovom tekstu.”

„Ne[to kasnije stigao sam da svratim do

njega”, nastavih da obja[njavam doga]aje

koji su prethodili na[em sada[njem borav-

ku u Britaniji, prizivaju'i te trenutke iza

stisnutih kapaka, „Rastko mi je odsvirao

Rubber Soul na klaviru i ja sam posle te

demonstracije ostao skamenjen, u neverici.

Pesma je zvu;ala kao da ju je Lenon li;no

smislio i zajedno s Makartnijem uobli;io u

melodi;nu, provokativnu i filozofski nas-

trojenu opservaciju koja se posle jednog

slu[anja uvla;ila u uvo i ostajala u glavi.

Originalan i atraktivan Rastkov projekt

bio je kona;no spreman za prezentaciju

medijima – a onda smo, zahvaljuju'i \es-

tokim politi;kim potresima, ratu i najele-

mentarnijim egzistencijalnim problemima,

bili prisiljeni da potpuno zaboravimo na

Rubber Soul... i da se te pesme setimo vi[e

od dve decenije kasnije.”

Nedavno, dok je preturao po kutijama sa

starim knjigama i materijalima, Rastko je

natrapao na note koje je svojevremeno pri-

premio i od[tampao sa sve ’Words and Mu-

sic by Lennon & McCartney’ i ’Copyright

© 1965 by Northern Songs Ltd’ i pozvao

me sa predlogom da obnovimo ;itavu

stvar. „Bi'e zgodno za obele\avanje pola

veka otkad je objavljen Rubber Soul al-

bum”, rekao mi je. Priznajem da sam u

prvom trenutku imao ne[to muke da se se-

tim o ;emu je re;, ali kada me je podsetio,

nije mi trebalo mnogo da bih se zagrejao

za obnavljanje projekta. Sada je sve to i[lo

mnogo lak[e, jer smo obojica imali mnogo

bolje kontakte u medijima i me]u trend-

mejkerima nego pre dvadeset i kusur godi-

na, i snimanje singl-;ipa sa misterioznom

pesmom Bitlsa objavljeno je na sva zvona.

A onda – pre samo ;etiri dana – dogodilo

se ono [to nas je nateralo na ovo putovanje

u Englesku.”

„I [ta bi to moglo da bude?” upitao me je

Svonvik sa profesionalno neutralnim izra-

zom lica. 15

Page 18: Gumena Dusa Goran Skrobonja

„Bio sam napadnut u sopstvenom stanu”,

odgovorio sam ja.

„I ja”, mirno re;e Rastko, i podesi nao;ari

na nosu.

Ku'a kao da je bila gluva bez Gage

i dece. Ve' samo Sandrino odsust-

vo u proteklih sedam meseci bilo

je bolan nedostatak, prazno mesto na koje

izgleda nikako nismo mogli da se navik-

nemo. Bez obzira na to [to se Sandra re-

dovno javljala, ta praznina bila je gotovo

fizi;ki usa]ena me]u nas. A sada, kada su i

Gaga i Teodora, moja mla]a k'i, otputo-

vale za Negotin – gde porodica moje sup-

ruge ima nekoliko dobrih vinograda – na

tradicionalnu berbu gro\]a, ose'ao sam se

kao poslednje zrno gra[ka u konzervi koje

samo besmisleno d\angrlja o njene zidove.

Ali, morao sam da ostanem. Zavr[avao

sam novu knjigu, a bile su tu i obaveze o-

ko lansiranja pesme i ;ipa Rubber Soul. Te

no'i iznenada sam se probudio u mraku, sa

ose'ajem potpune dezorijentacije. Reflek-

sno sam zapipao rukom kraj sebe, ali dru-

ga strana bra;ne postelje bila je prazna i

hladna. Pridigao sam glavu i okru\io pog-

ledom po mraku spava'e sobe. Ne[to me-

se;ine dopiralo je kroz prozore i u tamnim

konturama i siluetama u sobi nije bilo

ni;eg neobi;nog. Ipak, zbog ne;ega sam

ose'ao krajnju uznemirenost. Posegnuo

sam za prekida;em lampe na no'nom sto-

;i'u, a onda zastao usred pokreta.

Miris. Najednom sam shvatio da je ono [to

me je probudilo iz dubokog sna bio miris

koji je moj usporeni um kona;no registro-

vao – miris neobi;an, drevan i krajnje ne-

prikladan za ovo vreme i ovo mesto. Miris

[ume.

Zaprepa['en i sada ve' sasvim budan, ba-

civ[i ponovo nelagodan pogled u polu-

mrak, dovr[ih pokret i pritisnuh prekida;.

Lampa blesnu... i odmah zatim zgasnu,

kao da ju je obavila crna, neprozirna masa

tame. Uspravih se u krevetu.

Zraci mese;ine koji su ukoso padali u sobu

sada su osvetljavali ;udno kovitlanje u va-

zduhu. U;ini mi se da se ;estice pra[ine

zgu[njavaju i spajaju u neku vrstu izmag-

lice. Miris [ume bio je sve ja;i, sve bezob-

zirniji u svom razmetanju dubinom zdrav-

lja i ;isto'e kojima nije bilo mesto u dana-

[njem svetu kiselih ki[a i otrovne atmosfere.

Drevnost koja me je zapahnula bila je zas-

tra[uju'a. Potiskuju'i krik u grlu, nekako16

Page 19: Gumena Dusa Goran Skrobonja

sam se uskobeljao u sede'i polo\aj uz

uzglavlje, op;injeno zagledan uskome[ani

mrak.

Onda za;uh zvuk> isprva kao tanani trep-

taj koji mi je pomilovao bubne opne, a on-

da postepeno sve sna\niji, sve opipljiviji, u

dramati;nim intervalima nailaze'eg u\asa.

To [to sam ;uo bili su koraci, mada moj

skamenjeni um u tim trenucima i pored

pani;nog pretra\ivanja nije uspeo da pro-

na]e lik onoga [to takve korake mo\e da

na;ini. Sa svakim novim, bli\im korakom,

ose'ao sam sve sna\nije vibracije u podu

sobe koji se vol[ebno zavr[avao metar i po

od uzno\ja kreveta, tamo gde je po;injala

tamna, bujna trava< vibracije su se pele

preko kreveta, sve do mojih zuba koji su i

bez njih bili na rubu cvokotanja. Uz sve

to, duboka [umska hladno'a, te[ka sve\ina

habitata u koji sunce ni u najvrelijim dani-

ma nema pristup, zauvek odstranjeno d\i-

novskim, isprepletanim i nerazmrsivim

kro[njama prastarih stabala, ledila mi je

kosti i misli, teraju'i mi telo na bespomo'-

no drhtanje. Buka ubrzo postade zaglu[u-

ju'a, zagrobna tutnjava iz utrobe zemlje,

pra'ena praskovima cepanja i lomljave

drve'a koje se onome [to je dolazilo na[lo

na putu. Tada videh prvi sjaj svetlosti koja

je brzo rasla u intenzitetu, ali ne[to u nje-

nom kvalitetu natera me da po\elim da je

[uma ostala mra;na. Bilo je to mutno

crvenilo koje kao da nije poticalo sa ovog

sveta, nijansa crvenog kojoj nije bilo me-

sta u duginom spektru, boja koja nije ima-

la nikakvo pravo na postojanje u ovakvoj

atmosferi i pod ovakvim suncem. Sada

sam mogao da vidim crne siluete stabala

neposredno pred sobom, ocrtane na pod-

lozi nestalnog crvenog sjaja> izgledalo je

to kao prizor iz nekog fantazmagori;nog

sna o paklu. Upijao sam sve to pogledom,

u\asnut i nesposoban da se pomerim, po-

ku[avaju'i da se uhvatim za spasonosnu

misao da je re; zaista o snu, znaju'i da to

nije ta;no. A onda ugledah svog kasnog

posetioca.

Zapravo, najpre njegovu prethodnicu. Ma-

sa uskovitlane izmaglice kotrljala se pre-

ma meni i [irila se izme]u stoletnih staba-

la, osvetljena iznutra< njeni pipci pre]o[e

najpre o[tru granicu izme]u tepiha moje

spava'e sobe i trave nemogu'e [ume, a on-

da se razvi[e oko podno\ja kreveta i brzi-

nom prevelikom za bilo koji prirodni fe-

nomen sunu[e navi[e, u koloplet obli;ja 17

Page 20: Gumena Dusa Goran Skrobonja

koja su se formirala i samo tren kasnije ra-

stapala – uko;en i u\asnut, posmatrao sam

netremice tu ]avolsku igru lica i grimasa,

na;as bla\enih i prelepih, odmah zatim

demonskih, gnevnih i gnusnih. Pored tut-

njave propasti koja se pribli\avala, ustano-

viih da ;ujem jo[ jedan zvuk> otegnuti vri-

sak koji se uzdizao navi[e, tamo gde se ne-

kada nalazila tavanica i gde su sada samo

nemo ;ekale crne, prete'e kro[nje titan-

skog drve'a. Onda shvatih da je taj vrisak

moj.

Stvorenjima izmaglice izgleda da je bilo

dosta predstave za jednog gledaoca, ma

koliko pozoran bio, i turbulentni prame-

novi i pipci najednom se stopi[e u klju;alu

kuglu koja se rasprsnu na sve strane, ras-

tvaraju'i se u tami, ostaviv[i me sa leplji-

vim poto;i'em pljuva;ke na bradi, uzdrh-

talom vilicom i o;ima iskola;enim ka o-

nome [to se pomaljalo.

Bila je to ogromna crna lobanja sa bikov-

skom nju[kom i izuvijanim rogovima du-

gim najmanje dva metra, duboko usa]enim

crvenim \eravicama o;iju i vla\nom nju[-

kom sa mra;nim jamama nozdrva, ispod

koje su u predatorskom zevu bile razjap-

ljene ;eljusti zuba boje slonova;e. U tom

zale]enom trenutku ;inilo mi se da istov-

remeno opa\am sve najsitnije detalje te

d\inovske glave> drevnu izboranu ko\u

prekrivenu ljuspama peruti i grozdovima

sitnih insekata, parazita< debeo, opsceno

\ivahan jezik koji je oblizivao opu[tenu

crnu sluzoko\u usana i slao mlazeve gus-

tih bala najpre na jednu, zatim na drugu

stranu< duboki, mu;ni zadah iz tog plame-

nog \drela, zadah crkotine i usirene krvi<

komadi'e sa\vakanog mesa i skorene su-

krvice izme]u zuba koji su izgledali kadri

da mrve kamenje. Na;as se ;inilo da ta

glava lebdi u vazduhu toliko blizu da sam

mogao da vidim spiralne useke u rogovi-

ma koji su se zavr[avali [iljcima o[trim

kao igla. Onda do mog obamrlog mozga

dopre i slika ostatka.

Telo – ako ta tamna planina mi[i'a koji su

se kretali gipko i zastra[uju'e artikulisano

mo\e da se nazove telom – nije bilo bikov-

sko, ve' pre humanoidno. Na ramenima

koja su ru[ila drevne patrijarhe me]u svim

borovima sveta sedela su manja... ni\a...

stvorenja reptilskih glava, poskakivala od

uzbu]enja, izvijala duge krlju[taste vrato-

ve i [i[tala u travestiji navijanja i bodrenja.

Iako su prednji ekstremiteti d\inovskog18

Page 21: Gumena Dusa Goran Skrobonja

stvorenja bili sazdani kao ljudske ruke, o-

no je do[lo iz utrobe [ume poput pantera

ili neke druge grabljive ma;ke< jedan dugi

trenutak zaboravio sam na to da treba da

vri[tim, pa sam skamenjeno gledao u te

plamte'e o;i i u [ape... kand\e... [ake uma-

zane zemljom, busenjem po;upane trave i

raskomadanim ostacima sitnog [umskog

zverinja koje je imalo nesre'u da mu se na-

]e na putu. Onda se stvorenje uspravi uz

potres koji ga zasu [i[arkama i odumrlim,

starim granjem odozgo, pa zaurla u triju-

mfu, i zamahnu ka meni pokretom koji je

trebalo da me zgnje;i kao mu[icu.

Mislim da sam tada jo[ bio krajnje ube]en

da i dalje sanjam neki \ivopisan san u ho-

lo-tehnikoloru, sa zvu;nim efektima i pu-

nom simulacijom i stimulacijom ;ula, ali

vetar koji je taj d\inovski pokret podigao

zaledio mi je krv u \ilama i mom mozgu

poslao kratku i jezgrovitu informaciju> da

se sve to zaista de[ava. A onda, upravo na

toj granici izme]u ostataka mog normal-

nog sveta i ovog bezumlja koje me je ok-

ru\ivalo, pokret zveri prekinu se u vazdu-

hu isto onako iznenadno kao [to je i zapo-

;eo. Izgledalo je to kao da je udarac name-

njen meni nai[ao na neku nevidljivu prep-

reku koja ga je u potpunosti apsorbovala.

Na mestu susreta te dve sile, vidljive i ne-

vidljive, zatrepereo je jarki zlatni sjaj i ;i-

tav prostor oko mene kao da se zamre[kao.

Zver je stajala tamo u nedoumici, nakrivi-

v[i glavu, zure'i u mene tim paklenim ja-

mama od o;iju, sa desnom ‘rukom’ koju je

hitro obavijao zlatni plamen i sukljao uz

nju ka ramenu. Otvorenih usta, gledao

sam kako taj zlatni plamen guta reptilske

gnusobe ;ije sam krike sada jasno mogao

da ;ujem< one su cvr;ale i nestajale u zlat-

noj vatri ili pani;no puzale [to dalje od

19

Zavr[ni deo ;lanka pod nazivom

»Jo[ Bitlsa« na muzi;koj strani

Politikinog Zabavnika (broj 2161, 28. 5. 1993.)

Page 22: Gumena Dusa Goran Skrobonja

nje, koprcaju'i se i tumbaju'i po [irokoj

glavi stvorenja i njegovom nabreklom

vratu u koji se lako mogla smestiti solidna

porodi;na trospratnica.

Zver podi\e ‘ruku’ i zagleda se u nju, u ne-

verici, a onda riknu u me[avini besa i bola.

Izgubiv[i kontakt sa granicom izme]u ov-

de i tamo, ona zabi bukte'i ekstremitet u

zemlju prekrivenu grmljem i dubokim te-

pihom starog li['a. Vibracije potresa koje

je izazvao taj gest natera[e moj krevet da

posko;i i ja umalo ne sleteh sa njega. Sada

sam mogao da vidim tu granicu, po na;inu

na koji se kroz nju prelamala oskudna

svetlost, po uskovitlanim iglicama, iveri-

ma i bogatom, masnom sme]em grumenju

humusa, po na;inu na koji je vazduh tre-

pereo, prate'i povr[inu nevidljive sfere.

Shvatih da se nalazim u nekakvom za[tit-

nom mehuru.

:udovi[te se okrenu i poku[a ponovo, sa

istovetnim ishodom. Ja sam drhtao, pripi-

jen uz uzglavlje kreveta, svestan toga da bi

trebalo da ose'am neku vrstu egzaltacije

zbog toga [to se ispostavilo da sam za ovu

no'nu moru koja se pretvorila u stvarnost

nedodirljiv, ali i dalje samo bedno i u pot-

punosti prestravljen, redukovan na zeca

koji uko;eno ;u;i nasred druma, oma]ijan

farovima nailaze'eg automobila. Topla i

neprijatna vlaga me]u mojim, od straha

skupljenim nogama, saop[tavala mi je da

mi se i be[ika pridru\ila ostalim delovima

tela u potpunom raspadu sistema.

A onda se zver upravi u punoj veli;ini, za-

urla visoko iznad mene prostreliv[i me

\ar-o;ima kao poslednjeg crva, okrenu se

– i nestade.

Bio je to deli' sekunde, da sam trepnuo,

verovatno to ne bih ni primetio, ali najed-

nom vi[e ni;ega nije bilo, ni [ume, ni iz-

maglice, ni ko[marne zveri< ostao je samo

drhtavi pedesetogodi[njak pretvoren u pi-

htiju, sam u moderno opremljenoj spava-

'oj sobi osvetljenoj mirnom mese;inom.

„Aaa... aaa... aaa...” To je moj glas, ili ono

[to je od njega preostalo posle minuta i

minuta besomu;nog vri[tanja, poku[avao

da razbije ti[inu iznenada glasniju i bolni-

ju od svega [to se odigralo malo;as.

Ipak je to bio samo san, pomislio sam sa

olak[anjem ne[to kasnije, kada mi se bilo

primirilo i kada mi se vi[e nije ;inilo da 'e

mi srce od udaranja i poskakivanja iza'i

na usta. Nespretnim, uko;enim pokretima

si[ao sam sa kreveta i pri[ao prozoru.20

Page 23: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Napolju nisu bili ni pajkani, ni vatrogasci,

ni gnevni odbor ku'nog saveta. No' je bila

mirna i tiha, [to je i[lo u prilog mojoj mi-

sli od malo;as, punoj olak[anja.

Ali, mokra mrlja na donjem delu pi\ame?

I za to je postojalo sasvim normalno obja-

[njenje. Godine. Kada sam poslednji put

kontrolisao be[iku ili bubrege? Nisam

znao, ali o;igledno je bilo krajnje vreme

da posetim lekara.

Sa uzdahom sam krenuo u kupatilo, a on-

da stao kao ukopan.

Bio sam bos, i upravo sam ugazio u ne[to

hladno i masno.

Sa crnom slutnjom, sedoh na krevet i uh-

vatih prekida; lampe. Posle malo nervoz-

nog pritiskanja, poznata \uta svetlost razli

se sobom i ja podigoh stopalo kako bih

video o ;emu je re;.

Zemlja.

Zemlja i trava.

Potiskuju'i poriv da ponovo po;nem da

vri[tim, odoh do glavnog prekida;a na zi-

du i uklju;ih veliki luster.

Oko mog kreveta, tepih je bio potpuno iz-

ga\en i zamrljan tamno zelenom bojom

zgnje;ene [umske trave. Linija ozna;ena

zemljom i travom pru\ala se u savr[enom

luku oko uzno\ja, a ne[to dalje, u sredi[tu

ove'eg busena, svetlucalo je ne[to omanje i

okruglo. Pri]oh tome kao hipnotisan, sag-

nuh se i uzeh predmet rukom, pa ga pod-

robno pogledah na svetlu. Bilo je to ne[to

nalik na prsten, mada ne znam kakvoj bi

ruci odgovarao. Ono od ;ega je bio sa;i-

njen nije bio ni kamen ni metal, ve' neka

me[avina i jednog i drugog materijala.

Nepravilnog kru\nog oblika, ‘prsten’ je

bio potpuno izgraviran znacima i [arama

koje mi nisu govorile ama ba[ ni[ta. Posle

nekoliko minuta zagledanja i neuspe[nih

poku[aja prepoznavanja, odlo\io sam pre-

dmet na no'ni sto;i'. Tada mi pogled pade

na reklamni portfolio za promociju pesme

Rubber Soul koji sam ostavio tamo s na-

merom da ga detaljno prou;im ujutro, i

osetih ne[to sli;no strujnom udaru.

Dograbih telefon. Zbog ne;ega mi je na-

jednom bilo va\no da se ;ujem sa Rast-

kom. Okrenuh broj i sa;ekah da pozvoni<

krupne gra[ke znoja izbile su mi po ;elu.

:inilo mi se da zvoni ;itavu ve;nost.

„A-alo?” re;e kona;no Rastkov glas u slu-

[alici. Ote mi se uzdah olak[anja.

„Rale?” Glas mi je strugao i krkljao, goto-

vo nerazgovetan. 21

Page 24: Gumena Dusa Goran Skrobonja

„Gorane... ti si?” Zvu;ao je drhtavo i ras-

trojeno.

„Da... Slu[aj, upravo mi se desilo...”

„Da! I meni!’

„{uma? Nakazna ;udovi[ta? Nekakav mi-

notaurski monstrum?”

„Da!”

Za\murih i obliznuh suve usne.

„Da li... da li si povre]en?”

„Ne”, do]e odgovor iz slu[alice, „bar mis-

lim da nisam.”

„Vesna?”

„Nije tu. Na svu sre'u. Oti[la je kod Ive,

da joj pomogne oko bebe.” Rastkova stari-

ja k'i odnedavno je \ivela sa mu\em u Ita-

liji i nedavno je rodila sin;i'a. Za'utah na

trenutak, pomisliv[i [ta bi se dogodilo da

su moja supruga i mla]a k'i bile u stanu.

Pro\e me drhtavica.

„Kako je to mogu'e?” upita Rastko.

„Ne znam”, promrmljah. „Znam samo da

moramo ne[to da u;inimo.”

„Kad ho'e[ da se sastanemo?”

„{ta ka\e[ za... petnaest minuta?”

„Va\i. Ionako posle ovoga ne bih mogao

ponovo da zaspim.”

Za'utao sam i podigao pogled sa es-

presa koji nisam ni okusio< pretpo-

stavljao sam da se kafa do sada sas-

vim ohladila. Inspektor Skotland Jarda i

njegov pomo'nik gledali su naizmeni;no

u Rastka i mene. Izgledali su kao ljudi ko-

ji su upravo shvatili da razgovaraju sa

potpunim, i potencijalno opasnim ludaci-

ma.

Svonvik se naka[lja. „Nadam se”, re;e po-

sle trenutka oklevanja, „da ne o;ekujete da

poverujemo u te besmislice?”

Uzdahnuh i pogledah inspektora u o;i.

„Gledajte, inspektore... Gospodin "iri' i ja

bavimo se na ovaj ili onaj na;in fantasti-

kom ve' vi[e od tri decenije.

Pretpostavljam da bismo obojica, da nije

toga, potpuno skrenuli posle te no'i. Ne

mogu da ka\em da u ovoj situaciji ne bih

vi[e voleo da je tako.” Za'utah nakratko i

nervozno odmahnuh rukom. „Ukratko,

kada smo se te no'i sastali i shvatili da nam

se dogodila potpuno ista stvar, zaklju;ili

smo da to ima neke veze sa pesmom, kao i

da, ako ve' ta... za[tita... funkcioni[e za

nas dvojicu, ne zna;i da to va\i i za ;lano-

ve na[ih porodica. Istog jutra proverili

smo da li je sve u redu sa na[im suprugama22

Page 25: Gumena Dusa Goran Skrobonja

i Ivom i Teodorom, a onda smo pomislili

na isto – na na[e k'eri vr[njakinje, koje

ovde zajedno studiraju. Bile su ovde same,

daleko od ku'e, ranjive. Na\alost, njihov

nestanak samo je potvrdio na[e zle slut-

nje.”

„Dobro”, re;e inspektor pomirljivo. „Zna-

;i, posle tog... doga]aja.. odlu;ili ste da da

doputujete u Englesku?”.

„Ne”, re;e Rastko. „Putovanje smo isplani-

rali ranije, ali je ovo samo ubrzalo stvari.”

„Kako to?”

„Dogovorili smo sa g. Makartnijem pro-

mociju pesme”, rekoh ja umorno. „Poslali

smo mu pre otprilike mesec dana ;ip sa

snimljenom demo verzijom i reklamni

portfolio za crtani film posve'en Bitlsi-

ma, i ubrzo dobili odgovor, vrlo kratak, sa

pozivom da ga posetimo na njegovom

imanju u {kotskoj i da zajedno poradimo

na toj stvari.”

„Govorite o ser Polu Makartniju?” re;e

inspektorov pomo'nik. „Ne o njegovom

sinu?”

„Da, o Polu Makartniju, biv[em Bitlsu i

koautoru pesme Rubber Soul.”

„Pretpostavljam da... ah... imate taj poziv?”

re;e Grejem.

„Sve to mo\ete proveriti.”

„Pomenuli ste neki predmet koji je ostao

posle odlaska tog... bi'a koje vas je poseti-

lo?”

"utke izvukoh neobi;ni prsten iz d\epa i

spustih ga na sto. Znao sam da je Rastku

posle one no'i ostao identi;an ‘suvenir’.

Posle onoga [to sam prethodne ve;eri saz-

nao od Pibodija, reakcija dvojice policaja-

ca nije me nimalo iznenadila.

„Odakle vam ovo?” re;e Grejem o[tro, sa

novim bleskom u o;ima. Gledao je u tu-

]insku relikviju kao da je otrovnica koja

se sprema za skok. Rastko i ja se zgledas-

mo.

„Treba li ponovo da krenem od po;etka?”

upitah i umorno protrljah o;ne kapke.

Ose'ao sam u vratu i ramenima teret umo-

ra posle grozni;ave no'i provedene u vo\-

nji i strepnji od onoga [to je moglo da za-

desi moju i Rastkovu devoj;icu.

„Mogu li da vidim va[e paso[e?” re;e

Svonvik tonom koji je pre bio zapovest

nego pitanje. Rastko i ja mu pru\ismo bez

re;i svoje putne isprave i on nam ih vrati,

posle kratke provere ulaznog pe;ata sa ae-

rodroma Hitrou.

„Ako mislite na ubistvo Toma Mekenzija”, 23

Page 26: Gumena Dusa Goran Skrobonja

rekoh ja, „nas dvojica nemamo nikakve

veze sa tim.” Podigoh ruku na iznena]eni

Rastkov pogled. „Doputovali smo dva da-

na posle njegove smrti.”

„{ta ste radili u Liverpulu?” upita Svonvik

namr[teno.

„Razgovarao sam sa ;ovekom po imenu

Pibodi, u vezi ove proklete pesme koja

nam je svima izgleda samo donela proble-

me. „Mo\ete to da proverite sa njim.”

„G. Pibodi je”, re;e Svonvik hladno, „pro-

na]en rano jutros pred vratima svog sta-

na... u njemu... i pod prozorom, u uli;ici

na koju gledaju prozori njegovog stana.

Me]u ostacima tela, prona]en je ovakav

isti predmet.”

Stresoh se od naglog naleta jeze. Najed-

nom sam se ose'ao da stojim usred min-

skog polja, i da 'e svaki korak koji na;i-

nim izazvati eksploziju. Policajci u o;i-

gledno videli [ok na mom licu, a Rastkov

izraz zinutog zaprepa['enja dovoljno jas-

no je govorio o tome [ta je u tom trenutku

mislio.

„Ja...” rekoh i shvatih da mi glas drhti.

„Razgovarao sam sa Pibodijem u nekom

pabu blizu luke... ne se'am se imena... i bio

je \iv i zdrav kada sam ga tamo ostavio.”

„Znamo”, re;e Grejem. „Vlasnik paba ;iji

je Pibodi bio redovan posetilac, opisao je

;oveka va[eg izgleda i rekao da je posle

va[eg izlaska Pibodi ostao jo[ vi[e od tri i

po sata, nalivaju'i se viskijem. U svakom

slu;aju, vi to niste mogli da u;inite u vre-

me kada je zlo;in izvr[en, i da danas stig-

nete u Oksford.”

„Kada je ubijen g. Pibodi?” upitah.

„Otprilike sat i po pre va[eg dolaska.”

„Isuse”, promrmljah i protrljah lice. „[ta se

to de[ava?”

„Jo[ ne znamo”, re;e Grejem. „Ali 'emo

saznati. O ;emu ste ta;no razgovarali sa

ubijenim Pibodijem?”

„Oh... o pesmi, o tome kako je snimana,

kako je do[lo do njene kra]e, brisanja sa

traka, uni[tavanja nota i zaborava me]u

samim Bitlsima. Izgledao je upla[en kada

je pomislio da sam novinar.”

„Zbog ;ega?”

„Rekao je da se boji da ne zavr[i kao Tom.

Tako sam saznao za Mekenzijevu sudbinu.

I za to da je u njegovoj... glavi... prona]en

jedan od ovih prstenova.”

Svonvik je kuckao prstom po stolu dok je

razmi[ljao.

„Va[a pri;a”, re;e on kona;no, „bez obzira24

Page 27: Gumena Dusa Goran Skrobonja

na to koliko ludo zvu;i, ukazuje na to da

su... pesma Bitlsa... kao i nestanak va[ih

k'eri, u tesnoj vezi sa ova dva ubistva.”

„Izvinite”, re;e Rastko, koji je sve ovo

slu[ao i zbunjeno brisao nao;ari, „da li bi

neko bio ljubazan da mi objasni o kakvim

to ubistvima pri;ate?”

Grejem ga pogleda i stegnuto se osmehnu.

„Siguran sam da 'e va[ prijatelj imati vre-

mena da vam to potanko objasni.”

„{ta nameravate da u;inite povodom nes-

tanka na[ih k'eri, inspektore?” upitah ja

Svonvika.

„Ni[ta”, odgovori on, „bar za sada. Ukoli-

ko su zaista otete – a to jo[ nismo uspeli

nepobitno da doka\emo – treba o;ekivati

da 'e otmi;ari ubrzo stupiti u kontakt sa

vama i saop[titi vam [ta \ele. To [to jo[

nisu prona]ene – paradoksalno – veoma je

ute[no. Da ih se dokopao ‘ubica sa prste-

nom’, nazovimo ga tako, ve' bismo znali.”

Trudio sam se da zadr\im makar privid

pribranosti. Nisam sebi smeo da dopustim

pomisao na ono [to bi moglo da se dogodi

Sandri i Manji u ‘rukama’ stvorenja koje je

pohodilo njihove o;eve one sudbonosne

no'i.

„{ta nam savetujete da radimo?” upita Ras-

tko.

„Sa;ekajte”, re;e Grejem, „a kada vam se

jave, pozovite nas.” On nam doturi preko

stola posetnice. „U svakom slu;aju, mora-

mo da znamo va[e kretanje sve dok ne bu-

demo razre[ili ovaj slu;aj.”

„I naravno”, dopuni ga Svonvik, „ne mo-

ramo ni da vam napominjemo kako bi bilo

po\eljno da do tada ne napu[tate Ostrva.”

„Naravno”, slo\i se Rastko. „Nemamo na-

meru da odemo odavde bez Manje i Sandre.” 25

Runski prsten sa imenima keltskih bogova

prona]en u posmrtnim ostacima M. Pibodija

(dokazni materijal A02 L.P.D. 26071)

Page 28: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Za stolom nakratko zavlada ti[ina. Onda

se inspektor ponovo naka[lja i re;e> „Pa,

mislim da bi ovo bilo dovoljno za na[ prvi

razgovor.” On ustade, a Grejem ustade za

njim, kao odjek. „Budite samo ljubazni da

nam ka\ete gde vas mo\emo na'i u slede-

'ih dvadeset ;etiri sata.”

„Imaju'i u vidu okolnosti”, rekoh ja, „mis-

lim da je najbolje da ti, Rale, krene[ za

{kotsku, kod ser Pola Makartnija, kao [to

smo prethodno i planirali. Ja 'u poku[ati

da prona]em devojke na jo[ jednom mestu

koje nismo proverili – kod mog starog

prijatelja, u Londonu. Mo\da su navra'ale

do njega, ili su mu se javljale.”

„Kako se zove va[ prijatelj?” upita Svon-

vik.

„G. Zoran Ivanovi'. On je direktor kom-

panije ‘Simpo UK’, sa sedi[tem u Londonu.

Njegova ku'na adresa je 28B Nort Vest;e-

ster Roud.” Znao sam da je Zoran trenutno

sa porodicom na odmoru u {paniji, ali ni-

sam \eleo da i oni znaju da ja to znam.

Morao sam sebi da obezbedim bar jo[ jed-

no popodne, bez policije na vratu.

„Naravno, mo\ete to da proverite.”

„Naravno”, osmehnu se suvo Svonvik, dok

je njegov pomo'nik ukucavao podatke.

Onda nam klimnu glavom umesto pozdra-

va.

„Zar ne'ete uzeti ovo kao... [ta znam, do-

kazni materijal?” upitah ja i pokazah na

prsten.

Inspektor odmahnu glavom. „Za sada je

dovoljno da znamo da to posedujete”, re;e.

„Bi'emo u vezi, gospodo.”

Rastko i ja ostadosmo zagledani u njihova

le]a, dok su izlazili iz hotelskog lobija.

„Stvarno si to mislio?” re;e Rastko posle

nekoliko minuta 'utanja. „Da odem u

{kotsku kao da se ni[ta nije desilo? Dok ti

poku[ava[ da na]e[ nekakav nepostoje'i

trag u Londonu?”

„Da”, rekoh tiho. „Ali najpre ho'u da vi-

dim njihove sobe.”

Sandrina i Manjina soba nalazile su se

Isto;nom krilu starog \enskog kole-

d\a Sv. Hilda, jednog od najcenjeni-

jih me]u ukupno trideset koled\a grada-

univerziteta. Sobe su bile name[tene vrlo

skromno, ali prozori su im gledali na most

koji je delio Sv. Hildu od ostatka grada,

na samo nekoliko minuta vo\nje biciklom

od Isusovog koled\a, Vadhama, Samervila

ili Hertforda. Devojke su svoje prostorije26

Page 29: Gumena Dusa Goran Skrobonja

bez mnogo napora ukrasile i oplemenile.

Dok sam stajao na vratima Sandrine sobe,

osetio sam kratak, sna\an bol duboko u

grudima> prepoznao sam \uti mantil ne-

marno preba;en preko naslona njene radne

stolice, isti onaj u kom je ponosno pozira-

la pre mesec ili dva i poslala nam fotogra-

fiju u pismu. Osim stolice, jedini name[taj

u sobi sastojao se od prostranog kreveta,

radnog stola, masivnog ormara i velike

police za knjige. Jednostavan tepih prekri-

vao je pod, a bo;ni prozor sobe gledao je

na malo dvori[te sa strogo pod[i[anim ze-

lenim travnjakom i mesinganom tablom

iznad tamnih drvenih vrata, na kojoj je pi-

salo> QUARRELS ROOM. Setio sam se

da nam je Sandra pisala o tome – o prosto-

riji rezervisanoj za diskusije i rasprave iz-

me]u studenata i njihovih tutora.

Dok sam ulazio unutra, pratio me je pog-

led doma'ice ovog krila zgrade, sredove;-

ne Engleskinje bezizra\ajnog lica, u stro-

goj, crnozelenoj uniformi kakvu su nosili

sve name[tenice Sv. Hilde, uklju;uju'i i

upravnicu Elizabet Levelin-Smit sa kojom

je Rastko prethodnog dana razgovarao.

U sobi osetih da[ak Sandrinog parfema<

nisam mu znao ime, ali bilo je to ne[to 27Univerzalna klju;-kartica za studente koled\a Sv.

Hilde u Oksfordu

Page 30: Gumena Dusa Goran Skrobonja

prozra;no i cvetno. Na radnom stolu le\a-

lo je nekoliko zatvorenih knjiga, a me]u

njima uzdizala se mala uramljena foto-

grafija snimljena pre dve godine, na leto-

vanju> ona i Teodora u prvom planu, nas-

mejane i vedre, Gaga i ja iza njih.

"utke ostavih sto i pri]oh ormaru sa ode-

'om. Po;eh odsutno da prebirem po blu-

zama, majicama i farmerkama iako sam

znao da tu ne'u prona'i ni[ta [to bi moglo

da nas uputi na to gde je Sandra nestala za-

jedno sa drugaricom, od ;ije ju je sobe de-

lio samo pregradni zid. Bilo mi je potreb-

no da osetim taj njen miris, da dodirnem

stvari koje je nosila, da naslutim auru nje-

nog prisustva u ovoj maloj prostoriji koja

je trebalo da joj predstavlja dom jo[ dve i

po godine. U dnu ormara nazirao se rub

starog kofera oblepljenog nalepnicama,

veterana iz Sandrinih i Tedinih putovanja,

istog onog koji je ponela iz Beograda

kada je krenula na studije u Englesku.

Pogledah policu za knjige. Osim ud\beni-

ka, bilo je tu i ne[to beletristike na engles-

kom, nema;kom i francuskom, i sitnih

drangulija zajedni;kih valjda svim devoj-

kama sveta – figurice, ukrasne kutije, mi-

nijaturne raznobojne ikebane, notesi sa ka-

tan;i'ima. Odmah do police, na zidu je vi-

sila neka jevtina reprodukcija< u uglu rama

slike primetih zataknuto ne[to belo. Bio je

to koverat adresiran poznatim rukopisom.

Pismo od Tedi.

Vratih pismo tamo gde sam ga zatekao,

pogledah jo[ jednom unaokolo, pa iza]oh

u hodnik, gde su stajali Rastko i \ena koja

nam je otklju;ala Sandrinu i Manjinu sobu.

Soba Rastkove k'eri bila je sli;na Sandri-

noj. U[li smo obojica u nju i neodlu;no

kru\ili pogledom po stvarima, name[taju i

ode'i. Primetio sam reket za tenis i par ne

ba[ novih patika, staromodni ;ip-repro-

duktor na stolu, apstraktne postere na zidu

i zbirku Manjinih crte\a pripremljenih za

godi[nji Festival umetnosti Sv. Hilde.

„Nema tu ni;ega”, re;e Rastko kona;no.

„Hajdemo odavde.”

„U redu”, uzdahnuh i okrenuh se ka vrati-

ma. „Sada bi trebalo da...” Nisam dovr[io

re;enicu. Ne[to mi je malo;as zapalo za o-

ko, ali mi je – verovatno zbog umora – bio

potreban neuobi;ajeno dugi trenutak da to

registrujem.

Okrenuh se natrag, pri]oh reketu i sagnuh se.

„{ta je to?” upita Rastko.

„Evo, pogledaj”, rekoh, uspraviv[i se s28

Page 31: Gumena Dusa Goran Skrobonja

mukom. Izme]u ka\iprsta i palca desne

ruke dr\ao sam dugu vlat trave.

Rastko podi\e obrve. „Misli[ da to ima ne-

kakve veze?” Zagledao je nekoliko trenu-

taka vlat u mojoj ruci. „Ta travka je tu mo-

gla da stigne sa neke livade, ako su i[le na

izlet, ili sa teniskog terena.”

Odmahnuh glavom. „Kladim se da ovako

visoku travu ne'e[ na'i nigde u blizini. A

koliko sam primetio dok sam dolazio ova-

mo, univerzitetski tereni su od [ljake. Deo

tradicije, pretpostavljam.”

„Ali”, re;e on, „policija je detaljno pretra-

\ila obe sobe. Morali su to da primete, i da

do]u do istog zaklju;ka.”

Slegnih ramenima. „Mo\da su prevideli...

a mo\da nisu ni mogli to da vide.”

Stajali smo nekoliko trenutaka tako i sum-

nji;avo zurili u tamnozelenu, hlorofilom

bogatu travku, a onda je Rastko uze, pre-

lomi i protrlja me]u prstima, pa prinese

prste nozdrvama, omirisa i klimnu gla-

vom. Pru\i mi travku i ja u;inih isto [to i

on. Miris koji sam osetio bio je isti onaj

drevni miris [ume na koji je svaka 'elija u

meni burno reagovala podstaknutim pam-

'enjem predaka.

Pogledah Rastka u o;i. Video sam tamo

samo odraz svojih ose'anja – me[avinu

spoznaje, u\asa, o;aja i bezna]a.

„Ako ni[ta drugo”, re;e on tiho sekund ili

dva kasnije, „sada bar znamo.”

Klimnuh glavom. Prelomljenu travku str-

pah u d\ep mantila i iza]oh iz Manjine

sobe, pa sa;ekah Rastka koji je tromim

korakom krenuo za mnom i zastao na vra-

tima da jo[ jednim pogledom obuhvati ;i-

tavu prostoriju. Onda na[a nema pratilja

zatvori vrata i povede nas napolje.

Nije bilo nikakve potrebe da razgovaramo

sa upravnikom, drugim devojkama iz in-

ternata, ili mladi'ima sa kojima su se na[e

k'eri vi]ale. Niko od njih nije bio u stanju

da nam ka\e ono [to smo saznali zahvalju-

ju'i vlati trave, o;igledno namerno ostav-

ljene tamo, samo za na[e o;i.

„Slu[aj”, rekoh Rastku dok smo hodali

strmom ulicom ka stanici hoverbusa.

„Otmi;ari su na ovaj na;in ve' stupili u

kontakt sa nama. Uop[te ne sumnjam da

prate svaki na[ korak i da 'e nam ubrzo pri-

'i sa konkretnim zahtevom. Tu je Svonvik

bio potpuno u pravu. Ali, pre toga \elim

da saznam bar jo[ ne[to vi[e. Svaka sitnica

mo\e da bude odlu;uju'a kada...” Ne

dovr[ih re;enicu< nije bilo potrebno. „U 29

Page 32: Gumena Dusa Goran Skrobonja

svakom slu;aju, ho'u da prona]em ;oveka

koji je pre izvesnog vremena razgovarao

sa Pibodijem, ba[ o pesmi. U Londonu je.

Radi u Britanskom muzeju.”

Rastko se po;e[a po glavi. „Siguran si da

bi trebalo da odem kod Makartnija? Zar ne

misli[ da treba da ostanemo zajedno?”

„Imam neki ose'aj da se sve vrti oko tog

prokletog nastupa koji smo dogovorili za

promociju, i da je vremena sve manje.” Za-

stadoh i pogledah ga. On se nervozno os-

mehnu.

„I ja”, re;e.

„Dobro, onda smo se dogovorili”, rekoh.

„Siguran si da si u stanju da ponovo putu-

je[?” upita Rastko. „Izgleda[ kao da jedva

stoji[ na nogama.”

„Ima'u oko sat i po u hoverbusu da odre-

mam. To 'e morati da bude dovoljno.”

„{ta 'emo sa Vesnom i Gagom?” re;e on.

„Ho'emo li ne[to da im javljamo?” Na[e

supruge su znale da smo na put krenuli

zbog dogovora sa Makartnijem, ali jo[ ni-

su ;ule ni[ta o Sandrinom i Manjinom nes-

tanku.

„Ne. Jo[ ne.” Glas mi je bio tih i rezigni-

ran. „Za to uvek ima vremena.”

Rastko klimnu glavom i mi se ponovo

zgledasmo> dvojica mu[karaca ;ija je mla-

dost odavno pro[la, zbunjeni i prepla[eni

stranci u stranoj zemlji, usred doga]aja

nad kojima nemaju nimalo kontrole, o;aj-

ni i poluludi od brige zbog nestanka svo-

jih k'eri. Najednom, bez ikakve prethod-

ne najave, zasu nas sitna i hladna ki[a, kao

odgovor sivog i mrzovoljnog aprilskog

engleskog neba na na[e te[ke slutnje. Nas-

tavismo dalje.

ULondonu sam bio ne[to pre nego

[to je Big Ben otkucao podne.

Nebo se razvedrilo i sada je eng-

leska prestonica poprimila onaj ;isti, ure-

]eni i umiveni izgled koji me je oduvek

privla;io da joj se iznova i iznova vra'am.

Sunce je okupalo stare kamene fasade i ze-

lene parkove i ;itav grad odisao je sve\i-

nom. |mirkao sam nekoliko trenutaka ne-

odlu;no na terminalu, hoverbusa u vrevu

oko sebe, a onda se odvezao do ‘Imperijala.’

Britanski muzej bio je udaljen od hotela

samo nekoliko minuta pe[a;enja. U sobi

sam poku[ao malo da se upristojim> u og-

ledalu sam zatekao zakrvavljene o;i sa te[-

kim, tamnim podo;njacima, opu[tene obra-

ze obrasle ru\nom dvodnevnom bradom i30

Page 33: Gumena Dusa Goran Skrobonja

osu[ene tanke usne, okru\ene duboko use-

;enim borama. Ono malo kose [to mi je

ostalo [tr;alo je neuredno u prore]enim

pramenovima iznad izbrazdanog ;ela. Is-

tu[irao sam se, obrijao i izvukao ;istu ko-

[ulju iz male torbe koju sam poneo na put.

Poku[avao sam da se usredsredim na meha-

niku svih tih radnji kako ne bih razmi[-

ljao, ali nije mi i[lo ba[ najbolje. Kona;no,

donekle nalik na ljudsko bi'e, spustio sam

se liftom u lobi, iza[ao na prilazni puteljak

hotela za vozila i pro[ao izme]u izloga

prodavnica elektronske opreme da bih ko-

na;no stupio na osun;anu ulicu. Pogledao

sam na sat. Bilo je dva i ;etvrt, i vreme za

pauzu za ru;ak je pro[lo. Udahnuh dubo-

ko i krenuh preko ulice, kroz mali park,

prema impozantnoj gra]evini u kojoj se

nalazio dr Bazil D\erom.

Na [irokom stepeni[tu zgrade muzeja mo-

glo se videti malo posetilaca< prostrano

parkirali[te ome]eno starim trokrakim

lampama od livenog gvo\]a bilo je polu-

prazno. Dok sam ulazio u predvorje, ;ini-

lo mi se da prelazim iz sveta svetlosti i

sunca u zonu polusenki i duboke hladovi-

ne koja je mogla da skriva bilo [ta. Neod-

lu;no sam se osvrtao nekoliko trenutaka, a

onda spazih uniformisanog ;uvara i upi-

tah ga kako mogu da na]em doktora Bazi-

la D\eroma, koji tu radi. :uvar, oni\i,

'elavi mu[karac, slegnu ramenima i uputi

me da se obratim sekretarici uprave. Prate-

'i njegova uputstva, po]oh pravo i do]oh

do mesta gde su bila razgrani;ena odelje-

nja britanskih i srednjevekovnih starina, i

isto;noazijskih drevnih iskopina. Onda

skrenuh levo, opkoljen mrtvom ti[inom u

kojoj kao da je i talo\enje pra[ine po tam-

nocrvenoj stazi bilo preglasno. Tamo se

nalazilo stepeni[te koje je vodilo na prvi

sprat, i ja videh mali putokaz na mermer-

nom zidu. Odmah desno od vrha stepeni[-

ta, nalazila su se vrata uprave. Pokucah i

u]oh.

„Izvolite?” re;e mi devojka za stolom, go-

tovo nevidljiva iza monitora ra;unara.

„Kako vam mogu pomo'i?”

„Ja...” zapo;eh neodlu;no. „Tra\im gospo-

dina doktora D\eroma, Bazila D\eroma.

Imam dogovoren sastanak sa njim.”

„O?” re;e ona podozrivo i pogleda me

podrobnije.

„Da”, nastavih, „znate, danas sam doputo-

vao i veoma mi je hitno da se vidim sa

njim. Vidite, dao mi je svoju kartu. Evo, 31

Page 34: Gumena Dusa Goran Skrobonja

ovde pi[e> dr Bazil D\erom, Britanski

muzej.” Pru\ih joj karticu i ona je sumnji-

;avo osmotri, a onda ponovo di\e pogled

ka mom licu.

„|alim gospodine”, re;e ona, „ali dr D\e-

rom nije tu. Mo\e li vam pomo'i neko

drugi od na[ih stru;njaka za pre-keltske

civicilizacije?”

Pre-keltske civilizacije? „Ovaj, ne... Ova

stvar je zapravo li;na. Kao [to sam vam re-

kao, veoma je hitno. Mo\ete li mi re'i gde

bi dr D\erom mogao sada da se nalazi?”

Verovatno je videla neskriveno razo;aren-

je na mom licu, jer se osmehnula i

zakuckala po tastaturi. „Ne brinite, gospo-

dine. Dr D\erom je uzeo nekoliko slobod-

nih dana, ali pretpostavljam da 'ete mo'i

da ga prona]ete na njegovoj ku'noj

adresi.”

{tampa; sakriven negde ispod pulta tiho

zazuja, devojka pru\i ruku i izvu;e odoz-

do list sa od[tampanim podacima.

„Evo, ovde imate njegovbroj telefona. Da

li je to dovoljno? Uostalom, on se nalazi u

svakom imeniku”.

„Da”, rekoh. „Veoma sam vam zahvalan!”

Pozdravih ljubaznu slu\benicu i vratih se

istim putem. Onda potra\ih adresu u prvoj

telefonskoj govornici i odahnuh. Dr D\e-

rom je stanovao u ulici Harli, nedaleko

odatle. Zaustavih prvi hover-taksi i rekoh

voza;u adresu.

Pre-keltske civilizacije... Poku[avao sam

da se prisetim bilo ;ega [to sam ikada saz-

nao o kulturama koje su prethodile kelt-

skoj kulturi u Evropi, ali jedino [to mi se

uporno motalo po glavi bili su druidi, kult

[ume, Stounhend\... kult [ume! To je mog-

lo da objasni poreklo mog i Rastkovog

no'nog posetioca i stvorenja koje je o;ig-

ledno ugrabilo na[e k'eri. Ali, kakve ve-

ze...

„Stigli smo, ser”, prenu me iz razmi[ljanja

voza;ev glas. Vo\nja je trajala nepun mi-

nut. Dadoh voza;u nov;anicu i napojnicu,

pa iza]oh iz blistavog crnog vozila pred

uskom viktorijanskom trospratnicom sive

kamene fasade, sa mermernim stepeni[tem

i visokim prozorima.

Nekoliko trenutaka zagledao sam ravno-

du[na okna prozora u prizemlju, a onda se

popeh uz pet kamenih stepenika i pozvo-

nih. Iznad masivnih crnih vrata sa ugravi-

ranom mesinganom plo;icom i uli;nim

brojem mogao sam da vidim ugra]enu ka-

meru. O;ekivao sam da mi se neko iznutra32

Page 35: Gumena Dusa Goran Skrobonja

obrati preko interfona, ali to se ne dogodi.

Nestrpljiv, pozvonih jo[ jednom.

Odgovora nije bilo. Po;ela je da me nagri-

za nervoza. Bilo je mogu'e da je D\erom

iza[ao negde, do ]avola, mo\da je oti[ao u

posetu nekome van Londona, a ja sam i-

mao samo ovo popodne da ga prona]em i

da sa njim razgovaram, pre nego [to Svon-

vik i Grejem zaklju;e da je moj tobo\nji

boravak kod Zorana samo poku[aj da do-

bijem u vremenu. O;ajan, ve' sam se okre-

nuo da po]em, kada za;uh karakteristi;no

zujanje i brava na vratima iza mene [kljo-

cnu. Obrnuh se i videh da su vrata od[kri-

nuta. Bez razmi[ljanja zgrabih kvaku i u-

]oh unutra.

„Dr D\erom?” uzviknuh u uskom hodni-

ku, dok su se vrata iza mene zatvarala. „Dr

D\erom? Moram da razgovaram sa vama!”

Odgovorio mi je samo odjek sopstvenog

glasa. Pogledah oko sebe.

Hodnik je bio ure]en spartanski jednostav-

no, sa potamnelom orijentalnom stazicom

i nekoliko uramljenih fotografija na zidu.

Video sam troja vrata i usko stepeni[te koje

je vodilo na sprat. Ni[ta se nije pomeralo.

„Dr D\erom?” pozvah ponovo i kro;ih na-

pred. Mra;na slutnja vri[tala mi je da se iz

istih stopa okrenem i odem [to dalje odat-

le, ali noge koje su me nosile ka prvim

vratima sa leve strane kao da nisu pripada-

le meni. Setih se koliko sam puta gledao

heroja – ili, ;e['e, heroinu – nekog horor

filma kako silazi u mra;nu grobnicu ili se

penje u toranj pun pau;ine, sa nevericom i

podsmehom, znaju'i da niko ko je pri

zdravoj pameti ne bi to u;inio u stvarnom

\ivotu, ve' bi morali tamo da ga odvuku

dok se rita i vri[ti. Sada, dok sam posmat-

rao sopstvenu ruku kako pritiska kvaku i

otvara stara, dobro nauljena, izrezbarena

vrata od hrastovine, znao sam da ni u ‘stva-

rnom \ivotu’ ne ide sve uvek onako kako

logika stvari zahteva.

Iza vrata se nalazila prostrana soba zidova

punih polica sa knjigama. Unutra nije bilo

nikoga. U[ao sam i poku[ao jednim pogle-

dom da obuhvatim sve.

Knjige su bile naslagane od poda do tavan-

ice. Od name[taja, u sobi se nalazila samo

stara ‘:esterfild’ fotelja za ;itanje sa stils-

kim sto;i'em i odgovaraju'i dvosed posta-

vljen ukoso na bezli;nom sivom tepihu

naspram nje. Bilo je tu i nekoliko niskih

vitrina sa grubo klesanim artefaktima koji

su izgledali drevno. Pogledah knjigu na 33

Page 36: Gumena Dusa Goran Skrobonja

sto;i'u> bio je to veliki, tvrdo ukori;eni

tom ;iji je autor bio sam D\erom.

Nestvarno tanak ornamentisani obele\iva;

strana od slonova;e virio je iz debele knji-

ge. Baciv[i jedan brzi pogled preko rame-

na, otvorio sam je i pogledao unutra. Na

obele\enoj strani nalazila se fotografija

Stounhend\a, nekoliko crno-belih skica

sli;nih artefaktima izlo\enim u D\eromo-

vim vitrinama, i sitan tekst u tri stupca.

Negde u dnu tre'eg stupca, jedna re; bila

je zaokru\ena crvenim. Pogledah podrob-

nije. Re; mi je bila potpuno nepoznata<

zvu;ala je kao neko ime> Belatukodruz.

Ne[to lupnu u ku'i.

Trgoh se kao oparen, zatvorih knjigu i

spustih je natrag na sto;i'.

„Dr D\erom?” pozvah glasno.

Bez odgovora.

Iza]oh iz biblioteke natrag u hodnik i pri-

]oh vratima s desne strane. Bila su poluot-

vorena i iza njih nalazila se mala, funkci-

onalna, prazna obedovaonica sa priru;nom

kuhinjom. To je zna;ilo da preostaju jo[

samo vrata u dnu hodnika, i sobe na spra-

tu. Dok sam pritiskao kvaku, naredih sebi

da, ukoliko D\eroma ne na]em ni ovde,

nipo[to ne idem gore. Onda videh da ne'u

ni morati.

Ne znam ta;no koliko sam ljudi i drugih

\ivih bi'a pobio u svojim knjigama na naj-

raznovrsnije svirepe na;ine, trude'i se da

ne izostavim ni najmanji visceralni detalj<

ali, znao sam da je to u obrnutoj proporciji

sa mojim silovitim fizi;kim ga]enjem na

prizor krvi u stvarnom \ivotu, makar se

radilo o najobi;nijoj posekotini. Zato reak-

cija mog \eluca u tim trenucima nije bila

nimalo iznena]uju'a. Ali, pre toga, posto-

jao je jedan dugi trenutak u kom je taj ;o-

ve;uljak skriven u mojoj glavi – taj opasni

tip opsednut anatomskim voajerizmom i

pornografijom nasilja koji je zaista \iv i

34

Sa;uvani ostatak originalne stranice iz misala koji

poti;e iz 1706, sa po;etkom srednjevekovne verzije

inkantacije za prizivanje Samana (Britanski muzej).

Page 37: Gumena Dusa Goran Skrobonja

zaista zadovoljan samo kada pi[em – imao

dovoljno vremena da sve zabele\i, do naj-

sitnijeg, fotografskog detalja.

Tre'a prostorija bila je D\eromova radna

soba< bilo je tu jo[ knjiga, jo[ arheolo[kih

nalaza, ali prostorijom je dominirao sta-

rinski, skupoceni pisa'i sto. I D\erom. Za

njim. Kraj njega. Na njemu. Iznad njega.

Crvene pruge, mrlje, [iroki, velikodu[ni

premazi i raspr[ene lepeze kapljica nisu

bile nikakav dekoraterski hir, niti moder-

na dizajnerska intervencija na tepihu, zi-

dovima, name[taju i tavanici< soba je iz-

gledala kao da je neko doneo kofe pune

krvi i izlio ih unaokolo. Zapahnuo me je

te[ki, mu;ni zadah klanice. Ne[to [to se sa

dosta ma[te i dobre volje moglo prepozna-

ti kao noga bilo je nemarno uronjeno u lo-

kvu crvene te;nosti koja se sirila u udub-

ljenju garniture za sedenje. Kitnjasti luster

bio je dodatno ukra[en crevima koja su se

bolesno sjajila na zracima popodnevnog

sunca. Najve'i deo raskomadanog trupa sa

ogoljenim rebrima i ki;menim stubom bio

je gotovo nehajno naba;en na visoki nas-

lon stolice iza stola, a centralno mesto na

tamnoj ko\noj mapi, odmah do mermerne

mastionice, zauzimala je glava< u duplje u

kojima su se ranije nalazile o;i sada su bila

zabodena arhai;na, ukrasna pera za pisa-

nje. Ko\a je bila oguljena, a mi[i'i lica ras-

cepljeni i obe[eni oko iske\ene vilice u ko-

joj je svetlucao prsten. D\eromova glava

kao da mi se smejala.

Na;inio sam poluokret u stranu, presami-

tio se i povratio. Iz mene je u toplom mla-

zu te;nosti i sitnih komada hrane pokulja-

lo sve [to sam imao u \elucu. Dok su me

tresli gr;evi mu;nine, bio sam neodre]eno

svestan toga da povra'am na ne;ije cipele.

A onda se tri stvari desi[e jedna za drugom,

veoma brzo.

Ne[to me opau;i po temenu< zabodoh nos

u sopstvenu bljuvotinu, mr[te'i se od tre-

nutnog bola u glavi i kiselog zadaha< po-

tonuh u crni vrtlog koji se najednom otvo-

rio poda mnom i izgubih svest.

Bu]enje je bilo najavljeno bolom u

glavi i mirisima< svuda oko mene

bili su mirisi, isprepletani i zbu-

njuju'i, i da nije bilo \urnije i intenzivnije

senzacije zbog koje mi se ;inilo da mi se

lobanja raspada po [avovima, mirisi bi ap-

solutno dominirali mojim ;ulima u tim

dugim trenucima koprcanja svesti na udici 35

Page 38: Gumena Dusa Goran Skrobonja

koja ju je vukla ka povr[ini poput brzo

namotavanog najlona na [tapu u rukama

nekog ume[nog ribolovca. Ali, tu se sli;-

nost nije zavr[avala< mislim da nikada ne-

'u zaboraviti eksploziju bleska i dvostru-

ka se;iva-blizance svetlosti koja su mi se

zarila u o;ne jabu;ice pri prvom poku[aju

drhtavog razlepljivanja kapaka – verovat-

no se tako ose'a i ulovljena riba grubo is-

trgnuta iz svog prirodnog habitata u tu]i-

nsku atmosferu koja je ubija. Ponovo sam

zatvorio o;i, pustio da pro]e nekoliko tre-

nutaka prazan i bez misli, da bih se zatim

upustio u novi poku[aj. Ovaj put i[lo je

ne[to lak[e. Zbunjeno sam zurio u mutnu,

besmislenu sliku koja po;e da se izo[trava

i vra'a u \i\u tek kada su i ostala ;ula stala

da mi se polako vra'aju u telo. Shvatih da

je ta bolna, intenzivna svetlost zapravo sa-

mo mutna, uska pruga mese;ine.

U ustima osetih bljutavi ukus povra'anja,

koji me natera da se setim onoga [to je pre-

thodilo prekidu filma i \eludac mi se po-

novo zgr;i, ovaj put milosrdno prazan<

neko je bio toliko ljubazan da mi sa lica

obri[e proizvode moje sopstvene hemije,

ali mi[i'i ;itavog tela toliko su mi odrve-

neli da su mi samo trnci, ubodi milijarde

iglica saop[tavali da jo[ posedujem ne[to

[to se zove trup, ruke ili noge.

Otvorih potpuno o;i i istog trena osetih

kako sve ostale senzacije nestaju, poni[tene

i prognane onim [to sam video.

Nalazio sam u polusede'em polo\aju na

nekakvoj staroj ko\noj sofi, ispucaloj i is-

tanjenoj od upotrebe. Levo od sofe stajao

je veliki sto u obliku potkovice, sa stolica-

ma postavljenim tako da za njim istovre-

meno mo\e da sedi dvadesetak ljudi. Na

zidu iza luka potkovice visilo je ogromno

platno sa motivima lova na lisice i uzdig-

nutim kamenjem Stonhend\a u maglovitoj

pozadini. Na bo;nim zidovima visoki

prozori bili su zastrti te[kim zavesama, ali

zavese su bile dovoljno razmaknute da u-

nutra spolja prodre mese;ina i omogu'i mi

da vidim sve to, kao i ono [to se nalazilo

neposredno naspram mene.

Bio sam svestan da proizvodim nekakav

zvuk, ne[to izme]u cvile\a i histeri;nog

kikota, dok sam se uspravljao sa sofe i

pa\ljivo, da slu;ajno nekim naglim i neo-

bazrivim pokretom ne razbijem tu krhku

iluziju, prilazio velikom, ;udnovatom

predmetu.

Bila je to izlivena plo;a kru\nog oblika,36

Page 39: Gumena Dusa Goran Skrobonja

debela gotovo metar, sa otprilike dva met-

ra u plo;niku. Le\ala je na tepihu neposre-

dno ispod jednog od prozora, tako da je

svetlost meseca spolja obasjavala providnu

materiju od koje je bila sa;injena.

Unutra[njost plo;e mutno se presijavala

kao 'ilibar – 'ilibar u kom su, poput

nekih drevnih, fosilnih insekata sklup;ana

bila dva tela, okrenuta jedno prema dru-

gom poput fetusa blizanaca u materici,

nalik na ljudski znak za jin i jang.

Zavrteh glavom u bespomo'nom porica-

nju, sru;ih se na kolena i pre]oh dlanovi-

ma preko glatke povr[ine 'ilibarske plo;e<

sada mi se za;etak histeri;nog kikota pre-

tvori u jecaj i o;i mi se napuni[e suzama

koje slobodno poteko[e u nemi pad i ras-

prskavanje na prozirnoj barijeri u kojoj su

le\ale dve devojke.

Na[e devoj;ice.

U tim trenucima um mi se isprazni< nije

me interesovalo ni gde se nalazim, ni ko

me je tu doveo, ni kako je mogu'e da su

Sandra i Manja preda mnom, i istovreme-

no nedostupne kao da se nalaze u drugoj

dimenziji. Nisam ;ak pomi[ljao ni na to

da se zapitam jesu li uop[te \ive, da li i[ta

mo\e da ostane \ivo tako zamrznuto u ne-

pomi;nost. Znao sam, ose'ao sam da je ta-

ko i jedino [to je u tim kratkim sekunda-

ma otkri'a postojalo bio je ose'aj trijumfa

;udnovato pome[an sa sveobuhvatnim bo-

lom koji mo\e da nastupi samo posle iscr-

pljuju'eg traganja, kada se izgubi i posle-

dnja nada. Prona[ao sam ih. Prona[ao sam

na[e devoj;ice.

Iza mene za[kripa[e vrata.

Okrenuh se ka izvoru zvuka brzinom ko-

ju mi je podarila iznenadna navala adrena-

lina, i verujem da sam u tom trenu izgle-

dao pre kao zver nego kao ;ovek, izbulje-

nih i zakrvavljenih o;iju, iske\ene vilice i

ogoljenih zuba spremnih da raskomadaju

grlo bilo koga ko se usudi da pri]e onome

[to se iza mene nalazilo. A onda me zasle-

pi svetlost kristalnog lustera koji o\ive vi-

soko iznad moje glave i ja refleksno zak-

lonih rukom o;i, poku[avaju'i da kroz

stisnute kapke vidim [ta se de[ava.

Neko je ulazio u prostoriju. Ljudi, neodre-

]ena obli;ja iskrivljena i obezli;ena sjajem

koji mi je nemilosrdno napao ro\nja;e, stu-

pali su tiho unutra i zauzimali mesta za sto-

lom u obliku potkovice. Dok su mi se o;i

polako privikavale na novi intenzitet svet-

losti, ;uo sam samo tihe, mirne korake, 37

Page 40: Gumena Dusa Goran Skrobonja

povla;enje stolica, povremenu [kripu kada

bi se telo spustilo na sedi[te i naka[ljavanje

dvoje ili troje prido[lica. Onda se vrata

glasno zatvori[e, brava [kljocnu, i u sobi

zavlada muk.

Zurio sam u lica za stolom dok su stvari

polako poprimale ;vrste linije. Bila su to

lica obi;na, mlada, sredove;na, stara, lica

oba pola (i nekolicina njih koja se na prvi

pogled nisu tako lako dala svrstati me]u

jedne ili druge), lica kojima je zajedni;ko

bilo samo jedno> hladno'a sa kojom su gle-

dali u mene i ;udovi[ni 'ilibarski zatvor

iza mojih le]a. Onda se jedno od lica, ono

koje se nalazilo za samim lukom potkovi-

ce stola, ispod velike stare slike, naka[lja i

prekinu ti[inu.

„:ini mi se da na[em gostu smeta ovako

jako osvetljenje.”

Obratih pa\nju na govornika. Bio je to

pro'elavi ;ove;uljak neodredljivih godina,

ru\i;aste ko\e glatke kao u malog deteta<

retka kosa bila mu je gotovo sasvim seda,

o;i sitne, crne i veoma \ivahne iza nao;ara

sa velikom dioptrijom, usne pune i podru-

gljive. :ove;uljak jedva primetno klimnu

glavu i ja tek tada opazih i dvojicu mladi-

'a koji su stajali u suprotnim uglovima

prostorije, odeveni u formalna tamna ode-

la sa crnim uskim kravatama, o[i[ani po

vojni;ki, sa nemarno prekr[tenim rukama

koje su verovatno mogle bez mnogo napo-

ra da mi smrskaju lobanju ili u;ine ne[to

drugo podjednako efikasno. Oni se odvoji-

[e od zida i – svaki sa svoje strane – zapet-

lja[e ne[to oko prekida;a na zidu. Svetlo

po;e da slabi i ubrzo ostade prigu[eno, ta-

ko da se najve'i deo prostorije izgubi u sen-

kama. Efekt je bio ;udan> ;inilo se da su li-

ca ljudi za stolom osvetljena odozdo, obas-

jana sopstvenim sjajem.

„Ko... ko ste vi?” upitah. Glas mi je bio hra-

pavo struganje lima po betonu.

:ove;uljak se osmehnu.

„Gospodine Skrobonja...” – izgovorio je to

kao Skrobond\a – „...mi smo upravo oni

koje tako uporno tra\ite ovih nekoliko da-

na po Engleskoj. Moram re'i da smo veo-

ma zadovoljni [to ste i sami do[li do dok-

tora D\eroma... sirotog doktora D\eroma

koji je saznao vi[e nego [to je trebalo.

U[tedeli ste nam dosta muka.”

„Ko ste vi?”, ponovih, sada malo stalo\eni-

je. Prvi talas zbunjenosti i zbrkanih ose'a-

nja polako je prolazio. Bio sam svestan

prisustva devojaka iza sebe i stanja u kom38

Page 41: Gumena Dusa Goran Skrobonja

su se nalazile, ali nisam dopu[tao da me sa-

vlada o;ajanje. Nisam smeo sebi da dopus-

tim taj luksuz.

„Imena nisu va\na”, mahnu ;ove;uljak ru-

kom. „Dovoljno je da mi znamo va[e ime

– i sve ostalo o vama, ba[ kao i o va[em

prijatelju, gospodinu "iri'u. Tako]e je

dovoljno da znate da ja govorim u ime cele

ove grupe, koja ima jedan jedini zajedni;-

ki interes.”

„Re; je o pesmi, zar ne?” rekoh, sa bljuta-

vim ukusom u ustima. „Sve je ovo zbog te

proklete pesme!”

„Ali, naravno”, odgovori ;ove;uljak. „I

dobro ste je okarakterisali> prokleta je to

pesma, da...”

Osvrnuh se prema devojkama, ali se trgoh

od ;ove;uljkovog glasa, koji je poprimio

hladan ton.

„Znamo [ta vas najvi[e interesuje”, re;e on.

„Ne brinite. Va[a k'i, i k'i va[eg prijate-

lja, dobro su... Recimo da su trenutno... pa,

izme[tene iz ove na[e vasione – u koju vrlo

lako mogu da se vrate, [to ponajvi[e zavisi

od vas.”

„{ta \elite?” upitah dok mi je krv bubnjala

u slepoo;nicama. „Recite [ta \elite!”

:ove;uljak uzdahnu i ustanu sa stolice –

zaista je bio veoma niskog rasta – pa obi]e

oko stola i pri]e mi. Dva mladi'a budno

su posmatrala sve [to se de[ava sa rukama

ispod pe[eva sakoa.

„Nije to ba[ tako jednostavno.” On stade,

zagleda se u devojke iza mene i zavrte gla-

vom. „No, koliko da vas ute[im, ne treba

da ose'ate nikakvu krivicu zbog svega ovo-

ga. Vi ste samo bespomo'ni izvr[ilac volje

Belatukodruzove, ba[ kao i drugi pre vas,

u proteklih pola veka.”

„Bela...” poku[ah bezuspe[no da ponovim

ime koje sam prvi put ugledao zaokru\eno

u D\eromovoj knjizi.

:ove;uljak kucnu prstom po donjoj usni i

pogleda me zami[ljeno. „Vidite... da biste

zaista znali [ta to – i zbog ;ega od vas tra-

\imo, kao i kakvi su nas razlozi nagnali na

ovako... neprimerene metode” – on mahnu

ka 'ilibarskoj plo;i – „moram najpre da

vam ispri;am ne[to [to se dogodilo davno,

davno... ali itekako ima uticaja na ono [to

nam se upravo de[ava. Zato, sedite, molim

vas.”

On mi pokaza na sofu na kojoj sam se pre

samo desetak minuta osvestio i ja, posle

trenutka oklevanja, krenuh tamo, znaju'i

da 'e mi, ako to sam ne budem u;inio, rado 39

Page 42: Gumena Dusa Goran Skrobonja

pomo'i momci koji su stajali kraj zida.

„Verujem da ste \edni. Ho'ete li mo\da

ne[to da popijete pre nego [to nastavimo?”

„Prijala bi mi ;a[a vode”, rekoh. Zaista,

usta su mi bila potpuno suva, a grlo mi je

gorelo. Potmuli bol u potiljku nije me os-

tavljao ni za tren.

Jedan od ;ove;uljkovih mladih pomo'ni-

ka odmah mi uslu\no donese ;a[u i ja je is-

kapih, ne proveravaju'i [ta se unutra nala-

zi. Ve' su imalio dovoljno prilike da mi

u;ine sve [to je moglo da im padne na pa-

met, da bi se sada zamajavali sa nekakvim

otrovima ili drogama. Odlo\ih ;a[u na sto-

;i' kraj sofe i ;ove;uljak se osmehnu>

„Mo\e?”

Klimnuh glavom.

„Dakle...” zapo;e on, i glas mu poprimi

dublji ton, kao da je ono [to namerava da

ispri;a govorio ve' bezbroj puta>

Kada je Saman, gospodar sveta

mrtvih, vladar Ifurima punog ot-

rovnih i opasnih stvorenja, do;e-

kao trideseti Abraksas od dana kad je svo-

jim sa\i\u'im dahom u prah i zaborav

pretvorio zlatnu Atlantidu i magleni Mu,

tri mu vetra do]o[e sa slatkom pri;om o

tome kako da pokori druga bo\anstva Sve-

ta i natera ih da mu slu\e. Jedan se zva[e

Pertrios, i govora[e mu o slabostima Smer-

triosa, boga zemaljskog napretka i ovlada-

vanja svakojakim ve[tinama, a sa njim i o

slabostima Mogona, i boga-svinje Moku-

sa< on objasni Samanu – ili Sukelusu, kako

ga verni jo[ zovu – kako najlak[e da zasu-

\nji ovu trojicu. Drugi vetar, Tarvos, [ap-

nu u medve]e Samanovo uvo tajne koje 'e

mu pomo'i da pred njim na kolena kleknu

Artio, Ardion, Dana, Danu i sama Majka

Anu u nebeskom dvoru, boginje od kojih

'e na;initi Svete Bludnice za legije svojih

nakaza iz smradnih dubina Ifurima< ali naj-

milije Samanu behu re;i tre'eg vetra, Tri-

garanosa, koji satka plan kako da se iz Sve-

ta u Ne-Svet, ili Nul, prognaju Bran, sin

Lajrov (sa kojim Saman ve' ima[e staru za-

vadu), Borvo – bog terma, ratnika i magi-

je, pa i sam Belatukadruz, zajedno sa svim

sun;evim vojskama kojima zapoveda[e.

Saman, koji gnevan be[e na ostale bogove,

jer ga ovi vi[e ne prima[e u nebeskom dvo-

ru niti pose'iva[e posle njegovog obesnog

pusto[enja Sveta, poverova zavodljivom

[apatu vetrova, pa poslu[a njihove savete.

Vetrovi, kojima i]a[e u ra;un da sa Sveta40

Page 43: Gumena Dusa Goran Skrobonja

uklone mnogobrojni panteon i da ostave

samo Samana da vlada – onako kako mu

oni budu nare]ivali – reko[e mu [ta da ;i-

ni. I tako i bi.

Kao [to mu re;e Pertrios, Saman pusti svo-

je gadosti iz Ifurima na Mogona i Mokusa

dok se ova dvojica vra'a[e iz Smertrioso-

vog dvora u Irskoj< u gustoj [umi hrasta

zapodenu se boj ;iji zvuci privuko[e i sa-

mog Smertriosa da pohita prijateljima u

pomo'. To iskoristi Saman, te iz zasede

posla na Smertriosa strelu koju u najdub-

ljim pe'inama Ifurima iskova[e neupoko-

jeni majstori-patuljci, zahvaljuju'i upravo

samom Smertriosu, koji im je to znanje po-

dario za njihova zemaljskoga \ivota. Stre-

lu su Samanovi mra;ni :indonaksi poto-

pili u ne-svetu vodu iz gejzira Prano, tako

da Smertriosu bo\anske mo'i ni[ta ne po-

mogo[e< Saman je ciljao dobro, pa strela

probi otpozadi bronzani kalpak Smertrio-

sov, iza]e mu kroz desno oko i odlete da-

lje, probov[i zatim zaredom i Mogona i

Mokusa, oblivene krvlju i gnojem pakle-

nih demona. Be[e to dan slavlja i gozbe za

gnusobe Samanove dok su gadnim zubima

svojim kidale meso sa bo\anskih tela i pile

krv palih bogova, po ukusu ravnu pi'u

Gralu, [to ga boginja Keridven prirema iz

soka [est biljaka.

Od zveketa i jauka bitke zatreso[e se ostr-

va i krici izmrcvarenih bogova vinu[e se

sve do neba, Flatinisa, a Belatukodruz, ko-

ji tamo obitava, prepozna nedelo Samano-

vo, pa podi\e sun;eve vojnike u neuni[ti-

vim oklopima od svetla i odasla glasnike

Borvou, na kopnu, i Branu, u moru, kako

bi okupili svoje ;ete i pomogli mu u poho-

du na gospodara sveta mrtvih. Tri vojske

stigo[e na popri[te bitke, ali tamo gde je

nekad bila gotovo neprolazna [uma, zate-

ko[e samo ogromnu kr;evinu koju ljudi

sada zovu ravnicom Solzberi.

I ba[ kao [to je drugi vetar, Tarvos, rekao

Samanu, dvor Flatinis ostade nebranjen, i

uz pomo' sva tri vetra Saman razru[i nje-

govi blistave zidine i kule, pa zarobi Ardu-

in, Danu, Artio, Keridven i lepoticu Ari-

janrod< Majka Anu ne dopusti sebi tu sra-

motu da sa ostalim boginjama ostane kao

bludnica za zadovoljenje Belfegoru i nje-

mu sli;nim demonima, ve' uma;e na zem-

lju i pretvori se u Ajbe, sveto drvo skrive-

no u srcu Britonije, pa tamo ostade da ;eka

poraz Samanov od Belatukodruzove ruke.

Besan, Saman naredi da se sva deca na ne- 41

Page 44: Gumena Dusa Goran Skrobonja

beskom dvoru – bo\anska, polubo\anska i

ljudska podjednako – ukrcaju na magi;nu

galiju i prognaju u Ne-Svet, koji danas

nazivamo Svemirom. Ta deca i dan danas

plove me]u svetovima i oplo]uju ih \ivo-

tom.

I tada, osokoljen pijanim i krvolo;nim bo-

drenjem svojih demonskih kohorti, Saman

zaboravi na savet tre'eg vetra, Trigarano-

sa, pa napade Belatukodruzove vojske na

zemlji, ne sa;ekav[i da ovaj napadne na

osvojeni Flatinis. Zaslepljen \eljom da po-

bedi [to pre i uni[ti mrske rivale, on napa-

de sa svih strana ulogorene ;ete

Belatukodruzove, severno od Kerkaradu-

ka. Vetrovi ne ima[e druge do da mu pomo-

gnu, pa zapo;e bitka koja se nastavi ;etr-

deset nedelja, ;etrdeset dana i ;etrdeset sati.

Saman ima[e strahovitu mo' i uz pomo'

Pertriosovu, Tarvosovu i Trigaranosovu,

mi[lja[e da je nepobediv. Ali, sun;eva voj-

ska blistala je na zemlji kao oborena zvez-

da i mahniti demoni ne moga[e je ni pome-

riti sa mesta. Tri vetra poku[a[e da razbiju

tabor Belatukodruzov, ali tamo nai]o[e na

snage Lugove, Kernunusove i Mananove,

koje su se posle vesti o padu Flatinisa pri-

dru\ile nebeskim bogovima. Bran izjaha

iz zapenjenog mora na ;elu silne vojske

morskih ;uda i, za[ti'en blagoslovom Be-

latukodruzovim, obru[i se na kopnu nena-

dano, s le]a, na levo krilo Samanovih le-

gija, dok se Samanove ;ete na desnom kri-

lu najednom na]o[e usred strahotnih vre-

lih gejzira Borvovih. Tad vetrovi vide[e

da se ratna sre'a menja, pa za tili ;as pro-

meni[e stranu i razveja[e glavninu Sama-

novih snaga, pokupi[e ih i strpa[e natrag u

Ifurim kroz rupu grdnu [to se pojavila u

zemlji i odmah za njima zatvorila. Od tog

dana Ifurim dobi ime Anvil.

A Belatukodruz izjaha na divotnom belom

konju Bemilunijusu i sudari se sa Sama-

nom, koji vitla[e svojim stra[nim ;eki'em

Ilmiorom. :eki' udari Bemilunijusa u

glavu i bo\anski konj pade u smrt, ali nje-

gov jaha;, bog sunca, strgnu Samana sa

le]a demona Pepenuta, tresnu njime o tle i

tako izazva zemljotres od kog se Irska,

koja u to doba be[e jedno kopno sa zem-

ljom Britona, odvoji i postade ostrvo.

Sudbina htede da Belatukodruz obori Sa-

mana na istom onom mestu gde je ovaj na

prevaru satro Mogona, Smertriosa i Mo-

kusa. I Samanu, koji tada be[e u svom o-

miljenom obli;ju medveda sa tri bikovska42

Page 45: Gumena Dusa Goran Skrobonja

roga i veprovom glavom i o;njacima, pre-

ostade samo da zacvili i zatra\i milost od

istih onih prema kojima sam nije hteo da

je ima. A okupljeni bogovi pobednici osu-

di[e ga na izgon u Ifurim, odakle 'e mo'i

da iza]e tek kada pro]e pethiljaditi Abra-

ksas, a i tada samo ako ga neko od onih

koji naslede Svet bude prizvao. Onda vas-

krso[e ubijena bo\anstva i ponovo izgra-

di[e nebeski dvor, lep[i i blistaviji nego

ikada, a zli i pora\eni bog zavr[i u zatvoru

sopstvenog pakla i ostade tamo, stekav[i

me]u alhemi;arima ime Jaldaboat – Onaj

Koji :eka. A i tri vetra dobi[e kaznu, te

od tog doba ravnicom Solzberi duvaju sa-

mo kada im bogovi iz Flatinisa to dopuste,

pa to koriste da duvaju svom \estinom, ni-

kada ne znaju'i kada 'e ta njihova novo-

ste;ena sloboda biti okon;ana.”

:ove;uljak za'uta i pogleda me

dobro'udno. Izgledao je kao da

o;ekuje komentar na ono [to mi je

upravo ispripovedao.

„Ovaj...” rekoh promuklo posle nekoliko

trenutaka, prome[koljiv[i se. „Veoma za-

nimljivo predanje, ali ne vidim kakve ve-

ze...”

:ove;uljak podi\e ruku i prekinu me, lju-

bazno se osmehnuv[i.

„Vi, naravno, znate”, re;e on, „da je

Abraksas zapravo godina, period od 365

dana. Vidite, pethiljaditi Abraksas od

poraza Samanovog navr[ava se ove

godine, na Beltan, odnosno 1. maja.”

Zavrteh glavom i ;ove;uljak uzdahnu.

„Beltan je prole'na proslava, kada se pali

vatra i spaljuje Ajbe, sveti hrast, u koji je

preto;ena du[a Majke Anu. Tada se spalju-

je i lik duha vegetacije, se;e se imela i pri-

nose se ljudske \rtve. Ove godine, na Bel-

tan, navr[i'e se pethiljaditi Abraksas Sama-

novog zato;eni[tva, sazve\]a 'e se poklo-

piti sa magijskim aspektima Sunca i Mese-

ca i gospodar pakla mo'i 'e slobodno da

stupi na Svet – ako ga neko bude prizvao,

u ta;no odre]enom trenutku, i na ta;no od-

re]enom mestu!”

„Ali, ja zaista ne raz...”

„Znam”, re;e ;ove;uljak. „Da biste zaista

sve razumeli, moramo da na;inimo jo[ je-

dnu malu digresiju... da utro[imo jo[ samo

nekoliko minuta na drevnu pri;u koja se

nastavlja na ono [to sam vam upravo saop-

[tio.”

„Ah.” 43

Page 46: Gumena Dusa Goran Skrobonja

:ove;uljak se osmehnu. „Ne brinite. Vrlo

brzo 'emo do'i do onoga [to vas najvi[e

zanima – do va[e k'eri, i k'eri va[eg pri-

jatelja. :ujte, ipak, najpre slede'e...”

Glas mu je bio ravan, monoton, soba je

bila zamra;ena, ali usled blizine Sandre i

Manje i ti[tanja bola u udovima, slu[ao

sam ono [to je govorio sa izuzetnom pa\-

njom.

„Vidite... odmah posle poraza Samanovog,

njegovi pre\iveli demoni po;eli su sve vi[e

da obitavaju na zemlji i da, tako da drugi

bogovi to ne vide, osnivaju i [ire kultove i

verovanja u povratak gospodara mrtvih.

:itave religije nicale su i raspadale se oko

ponovnog Samanovog dolaska, ali samo je

nekoliko drevnih kultova uspelo da se odr-

\i i da pre\ivi kako doba novih, rimskih

bogova, tako i prisustvo sebi;nog i usam-

ljenog boga hri['anstva.

Najranija predanja o prizivanju Samana

na pethiljaditi Abraksas govorila su o po-

trebi poklapanja sazve\]a sa magijskim

aspektima Sunca i Meseca, o posebnoj in-

kantaciji koja 'e to poklapanje odraziti u

tonovima i taktovima, kao i o mestu na

kom u ta;no odre]enom trenutku treba tu

inkantaciju izvesti da bi Saman bio oslo-

bo]en okova. Jehova je odavno prognao

stare pobedni;ke bogove, i nema sumnje da

bi tako usamljen za Samana bio lak plen.

Me]utim, predanje je u jednoj stvari bilo

izri;ito> ukoliko se inkantacija izvede pre-

rano, ili na nekom drugom mestu od onog

koje se zahteva, Saman ne samo da ne'e

biti oslobo]en, ve' 'e njegovo zato;eni[tvo

biti produ\eno na novih pet hiljada godi-

na< me]utim, ako se inkantacija izvede na

propisanom mestu, ali ne i u propisanom

trenutku, u;inak 'e biti jo[ gori>

Samanovo zato;eni[tvo produ\i'e se na

dvostruko trajanje, tako da 'e slede'a pri-

lika za njegovo oslobo]enje nastupiti tek

za deset hiljada godina!

Mesto je, naravno, ravnica Solzberi, na ko-

joj je Saman pora\en. Upravo ono mesto

na kom se sada nalazi hram poznat kao

Stounhend\.

Mnogi su pisali i izu;avali Stounhend\, i

mora se priznati da su neki od tih uva\e-

nih nau;nika imali izvanredna zapa\anja –

od Henrija Hantingdonskog, koji Stoun-

hend\ prvi put pominje u svojoj Historia

Anglorum, u dvanaestom veku, preko

D\efrija Monamautskog ;ija se knjiga Hi-

storia Regum Britanniae pojavila 1135, za-44

Page 47: Gumena Dusa Goran Skrobonja

tim glavnog arhitekte kralja D\emsa I,

Iniga D\onsa i mnogih drugih, sve do as-

tronoma Freda Hojla, profesora R. D\. C.

Etkinsona i samog dr D\eroma sa kojim,

na \alost, niste stigli da se upoznate. Inte-

resantno je da je, uprkos svim sredstvima

moderne nauke kojima je utvr]ivana sta-

rost i poreklo sarsena i plavog kamena o-

vog dolmena, istini najpribli\nija verzija

upravo D\efrija Monmautskog, odba;ena

u moderno doba zbog mistike i natprirod-

nih argumenata.

Dakle, godine 490. nove ere, britanski

kralj Vortigern obi[ao je manastir blizu

Kerkaraduka – dana[njeg Solzberija – gde

su se nalazila raskomadana i unaka\ena

tela ;etiri stotine i [ezdeset britanskih po-

glavica koje su izmasakrirali Saksonci.

Kralj, koji je samo nekoliko nedelja ranije

jedva podneo vest o tome da su mu sina-

jedinca ubili Pikti u plja;ka[kom pohodu

iz Kaledonije, zarekao se da 'e nekako

obele\iti to vreme velike nesre'e koje je

zadesilo njegovu zemlju. Tremorinus,

arhibiskup Grada Legija, savetovao je iz-

bezumljenom kralju da za takav jedan po-

duhvat potra\i savet od sopstvenog proro-

ka, Maerlina ili Merlina, ;iji se \ivotopis

te[nje vezuje sa kasnijim britanskim kral-

jevima, Uterpendragonom i sinom mu,

Arturom. U to doba, se'anje na titansku

bitku pre-hri['anskih bogova upravo ne-

daleko od Kerkaraduka bilo je veoma \i-

vo, i Merlin, mistik i posve'enik u tajne

druidske ve[tine, negovao je i sam kult

Samana. Kada ga je kralj Vortigern poz-

vao i saop[tio mu [ta \eli, Merlin je uo;io

priliku da istovremeno udovolji vladaru i

ostavi svetili[te koje 'e trajati ve;no – ili

makar do isteka pethiljaditog Abraksasa.

‘Dozvoli mi da razgovaram sa duhovima

mrtvih poglavica, Vortigernu, pa 'u ti o-

dabrati spomenik dostojan njihove hrab-

rosti’, rekao je Merlin kralju, i naredio da

mu se dovede i pred njim zakolje mladi

beli bik. Onda je u[ao u bikovu zadiml-

jenu utrobu i prikrio se da sa;eka da se

duhovi pojave oko le[a, kako bi ih iznena-

dio i naterao na odgovor koji 'e zadovolji-

ti kralja. Tako i bi, i Merlin dobi odgovor

od najhrabrijih ratnika koje je Britanija

ikada poznavala, pa sa njim osvanu kod

vladara>

‘Tvoji hrabri ratnici \ele spomenik koji 'e

trajati dok je Sunca i Meseca, dana i no'i,

hram koji 'e se videti izdaleka u ovoj pus- 45

Page 48: Gumena Dusa Goran Skrobonja

tari, hram kakav nijedan narod bez pomo-

'i Bo\je ne mo\e sa;initi.’ Kada ga je kralj

upitao kako misli da podigne takav spome-

nik, Merlin je pogladio zami[ljeno bradu i

rekao> ‘Daleko odavde, u Irskoj, \ivi besm-

rtna ;arobnica Naas, gospodarica divova.

Obrati'u se njoj, i ona 'e nam pomo'i.’

I zaista, Merlin pre]e brodom u Irsku,

prona]e Naas i re;e joj [ta \eli. :arobnica

pristade da mu udovolji, ukoliko on bude

udovoljio njoj, te Merlin tako ostade se-

dam dana i osmu no' u njenom svilenom

[atoru postavljenom usred mo;varne i ma-

glene zemlje blizu Kildera. Onda, osmog

jutra, Naas ga povede na jednu uzvisinu i

re;e>

‘Sada se moramo vratiti kroz vreme, jer ja

zapovedam divovima, a oni \ive samo u

pro[losti.’ Izgovori ;aroliju, i oni se na]o-

[e u mra;noj [umi, iako se tek be[e razda-

nilo kada po]o[e. Tu, u [umi, na jednom

proplanku, Naas zate;e ;etrdeset divova u

kolu, kako slave plja;ka[ki pohod na ob-

li\nje ljudske naseobine i stani[ta patulja-

ka< ona i Merlin ugleda[e ljude koje su di-

vovi okretali na ra\nju i potom jeli kao

prave poslastice, pa ;arobnica vrisnu i lupi

nogom u zemlju od besa i odmah okameni

svih ;etrdeset, tako, u kolu oko vatre. Od

njih nasta[e kamene gromade pore]ane u

krug i Naas re;e Merlinu> ‘Uzmi ovaj

Chorea Gigantum i nosi ga kroz vreme i

prostor gde ti drago< odu\ila sam svoje.

I zaista, Merlin prizva magijske mo'i ko-

je njega i Prsten – ili Kolo – Divova vrati-

[e natrag kroz vi[e od hiljadu godina i

preko vi[e od pet stotina milja. Od tada

Prsten Divova stoji usred Solzberija, a da

niko, osim malog broja upu'enih, pripad-

nika nekoliko Samanovih i Merlinovih

kultova – ne zna ni kako je tu do[ao, ni ko

ga je sagradio, ni koliko je zaista star.

Moderne metode utvr]ivanja starosti zbog

toga nikako nisu mogle da ta;no uka\u na

trenutak podizanja Chorea Gigantum-a<

okamenjeni divovi do[li su iz mnogo stari-

jeg doba.

Obezbediv[i tako odgovaraju'e mesto za

pravovremeno prizivanje Samana, Merlin

se posvetio o;uvanju inkantacije, koja je

od njega, pa dalje kroz vreme, preno[ena

me]u kultistima isklju;ivo govorom, pam-

'enjem magijskih re;i i takta. Na[a mala...

grupa koju vidite ovde, obuhvata posled-

nje sledbenike Samana. Znanje potrebno za

njegovo prizivanje \ivo je u na[em pam'e-46

Page 49: Gumena Dusa Goran Skrobonja

nju i mislima... i mo\ete samo zamisliti

kako smo bili pometeni, zgranuti i gnevni

kada smo saznali da je jedna...” On zastade

i usne mu se iskrivi[e u ga]enju. „...pop

grupa na neki nedoku;ivi na;in – koji se

mo\e pripisati jedino kakvoj Belatukodru-

zovoj smicalici – komponovala pesmu ;ija

melodija, ritam, takt i tekst predstavlja

kopiju i profanisanje na[e svete inkantaci-

je!”

Zurio sam u njega otvorenih usta. „Ne'ete

valjda da ka\ete...”

„Rubber Soul”, re;e ;ove;uljak sa ga]e-

njem. „Negde u vreme snimanja istoime-

nog albuma, na[i akoliti osetili su poreme-

'aje u silama ;ija su se polja aktivirala pri

svakom delimi;nom izgovaranju i u;enju

inkantacije. Otkad postoji na[ red – ili,

ako tako ho'ete, kult – tako ne[to nikada

se nije dogodilo. Pribegli smo prizivanju

misti;nih sila koje su nam poslale Asmota,

Lovca Na Glave, demona-demijurga kog

ste imali ve' prilike da upoznate...”

„Da... ali ne tako dobro kao Pibodi, Meken-

zi ili D\erom”, promrmljah ja.

„Asmot je otkrio da poreme'aji sile nastaju

upravo u studijima kompanije EMI, gde

su ti... bitnici... snimali svoju novu plo;u.

Bilo je malo problema da se neki od na[ih

akolita ubace u uobi;ajenu gomilu koja se

muvala po studijima, ali kada je jednome

od njih to uspelo, ustanovio je sa u\asom

da je jedna od pesama koje su pripremali

ovaplo'enje na[e svete inkantacije. Od pre-

ranog prizivanja Samana spasla nas je sa-

mo ta okolnost da su matrice sa muzi;kom

pratnjom ra]ene odvojeno od vokala, i da

materijal jo[ nije bio spojen i emitovan.

Nismo smeli da gubimo vreme. Ta pesma

morala je da nestane. Na \alost, Bitlsi su

bili isuvi[e velika atrakcija, pa je sve to

iziskivalo izuzetnu diskreciju. I opet je tu

bio Asmot, koji je poku[ao da elimini[e

najpre Lenona, a potom i Makartnija. Me-

]utim, oni su...”

„...imali oko sebe za[titno polje koje Asmo-

tu nije dopustilo da im pri]e”, dovr[ih u-

mesto njega.

„Upravo tako”, re;e ;ove;uljak suvo.

„Preostalo nam je da uni[timo sve tonske i

pisane zapise o toj pesmi, [to s obzirom na

Asmotove sposobnosti i nije bilo naro;ito

te[ko. Onda se dogodilo ne[to veoma zani-

mljivo> sa nestankom nota i magnetofon-

skih traka, i sami tvorci pesme po;eli su da

je zaboravljaju< znali su da postoji, da je 47

Page 50: Gumena Dusa Goran Skrobonja

trebalo da bude na albumu koji je, uosta-

lom, i dobio naziv po njoj, ali niko od svih

ljudi koji su u;estvovali u snimanju nije ni

za \ivu glavu mogao da se seti ni melodije,

ni re;i. Kona;no, plo;a je iza[la, bez nas-

lovne pesme, i mi smo mogli da odahne-

mo. Bitlsi su po;eli da rade druge stvari i

pesma ‘Rubber Soul’ predata je zaboravu.”

„Ali?” upitah. :ove;uljak stisnu usne u

crtu. Sada je izgledao veoma staro, kao da

mu je pri;a o onome [to se de[avalo pre

pola veka postepeno usecala bore u ;elo i

obraze.

„Ali, taj zaborav nije bio kona;an. D\on

Lenon, koji je napisao muziku, neprekid-

no se vra'ao toj melodiji, kao opsednut.

Po[to smo, uz Asmotovu pomo', pomno

pratili sve [to se zatim de[avalo sa Bitlsi-

ma, za slu;aj da ta prokleta pesma ponovo

negde ne izroni, znali smo da ‘Rubber

Soul’ u velikoj meri i dalje uti;e njih< naj-

pre na Lenonove suicidalne porive o koji-

ma javnost ne zna ni[ta, porive zbog kojih

je slede'a plo;a Bitlsa dobila naziv Revol-

ver< potom na smrt Brajana Ep[tajna, me-

nad\era Bitlsa, koji je insistirao na tome

da Bitlsi rekonstrui[u tu pesmu i objave je,

a onda i na pokajni;ka putovanja u Indiju

u poku[aju da sa sebe transendentalnom

meditacijom kod Mahari[i Mare[i Jogija

speru ose'anje krivice koje su imali zbog

Ep[tajnove smrti i koje nikako sebi nisu

mogli da objasne.”

„I Ep[tajnovu smrt je priredio... Asmot,

zar ne?”

„Naravno. Kona;no, posle vi[e od decenije

'utanja, Lenon je odlu;io da za svoju dru-

gu zajedni;ku plo;u sa Joko Ono snimi i

pesmu ‘Rubber Soul’, koje se ponovo setio,

verovatno zahvaljuju'i uplivu iste one sile

koja ga je nadahnula prvi put, a potom ga

i [titila od nas. E, tu vi[e nismo mogli da

biramo.”

„Dakle, Mark :apman...”

„Puki izvr[ilac volje Asmotove, po[to de-

mon-demijurg i dalje nije mogao da naudi

peva;u za[ti'enom Belatukodruzovim bla-

goslovom.”

:ove;uljak za'uta, obrisa nao;ari i zagle-

da se u mene preko stola, o;iju zastra[uju-

'e uve'anih so;ivima.

„Za[to mi?” rekoh, posle duge pauze.

„Za[to Rastko i ja?”

:ove;uljak ustade, odmahnu rukom i sta-

de zami[ljeno ispred 'ilibarske plo;e u ko-

joj su le\ale zarobljene devojke.48

Page 51: Gumena Dusa Goran Skrobonja

„Ne znamo”, re;e on kona;no. „Otkad smo

ponovo registrovali tako sna\ne poreme'a-

je, i to toliko blizu dana prizivanja, upor-

no poku[avamo da istra\imo vezu. Na[i...

ah, eksperti za paleontologiju, prona[li su

izvesne veze izme]u paleolitske kulture u

Britaniji i one koja je u praistoriji postoja-

la u neposrednoj blizini va[eg grada...”

„Vin;a”, rekoh ja.

„Tako je”, re;e on. „Postoje jo[ neki trago-

vi – na primer podudaranje broja slova u

izvornom nazivu pesme – ‘Rubber Soul’ i

va[eg prevoda. Tako]e i istovetno prisus-

tva slova ‘U’ i ‘E’, koja mogu da uka\u na

izvesne rune iz Merlinovog doba... ali to

sve u krajnjoj liniji i nije va\no. O;igled-

no je sila-;uvar koju je prokleti Belatuko-

druz ostavio za sobom u vama i va[em pri-

jatelju prona[la najzgodnije medijume za

poslednji poku[aj da spre;i inkantaciju i

dolazak Samanov na svet.”

Zatvorih o;i i duboko udahnuh. „Dobro”,

rekoh. „Iako je ;itava pri;a potpuno suma-

nuta, ne mogu da u nju ne poverujem, up-

ravo zbog onoga [to se dogodilo nama i

na[im k'erima. {ta \elite od nas?”

:ove;uljak se ponovo osmehnu i lice mu

sinu.

„Ni[ta naro;ito”, re;e. „Nudimo vam \ivot

va[ih k'eri u zamenu za odricanje od sum-

njive slave koju biste postigli nastavljanjem

projekta sa pre\ivelim ;lanovima Bitlsa.

Bar dok ne pro]e 1. maj. A posle ionako

ne'e vi[e biti va\no.”

„{ta 'e se desiti kada... Saman kona;no bu-

de slobodan?” upitah. :ove;uljak se okre-

nu, slegnu ramenima i pokretom ruke obu-

hvati 'utljivu kongregaciju u prostranoj

sobi.

„Onda nastupa na[e vreme.”

Poku[avao sam da zamislim [ta bi to tre-

balo da zna;i, ali nekako nisam uspevao u

tome. Uzdahnuh.

„U redu. Pristajem, a znam da 'e pristati i

Rastko. Ali, kako mo\emo da znamo da

'ete odr\ati re; i ostaviti devojke na miru?”

„Vrlo lako”, osmehnu se ;ove;uljak. „Kao

znak dobre volje, istopi'emo 'ilibarsku

vanvremensku plo;u i pustiti jednu od

njih. Recimo, va[u k'i. K'i gospodina "i-

ri'a zadr\a'emo i ponovo... za[tititi... kao i

ranije. To 'e za nas u;initi Asmot, a onda

'ete mu se vi dobrovoljno prepustiti i ba-

rijera za njega vi[e ne'e postojati. On 'e

vam izbrisati pam'enje na sve ono [to ima

bilo kakve veze sa pesmom ‘Rubber Soul’. 49

Page 52: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Potom 'emo dovesti ovamo va[eg prijate-

lja i ponoviti isto sa njim. Da li vam takav

aran\man odgovara?”

„Naravno”, odgovorih, posle najkra'eg

mogu'eg trena oklevanja i umorno klim-

nuh glavom. „Ja nisam nikakav heroj, po-

gotovo ne na ra;un sopstvene k'eri. Neka

o spasavanju sveta brinu drugi, oni kojima

je to posao.” Pogledah mirno, usnulo San-

drino lice u 'ilibarskoj smesi i osetih goto-

vo fizi;ki bol.

„Odli;no”, re;e ;ove;uljak i pljesnu ruka-

ma< u utihnuloj sobi to odjeknu kao pucanj.

„Pozovimo onda Asmota.”

:ove;uljak zauze svoje mesto u stolici sa

visokim naslonom i po;e da mrmlja nera-

zumljive stihove. Ubrzo mu se pridru\i[e i

glasovi ostalih pripadnika Samanovog kul-

ta i prostorija po;e da odzvanja ;udnova-

tim, melodi;nim napevom na jeziku koji

je mogao biti bilo [ta – od feni;anskog, ko-

jim i dan-danas navodno govore Vel[ani i

smatraju ga jezikom kojim su ljudi govo-

rili u vreme pre potopa, preko starokelts-

kog do iskvarenog srednjevekovnog eng-

leskog. Ustadoh, ne obaziru'i se na njiho-

va prazna lica zajapurena i oznojena u za-

gu[ljivoj prostoriji, pa pri]oh debeloj 'ili-

barskoj plo;i u kojoj su Rastkova i moja

k'i le\ale usnule – zamrznute u vremenu –

mirnih lica, sklup;ane i nepomi;ne. Pomi-

lovah glatku povr[inu 'ilibara i trgoh ru-

ku. Bila je vrela.

Prostoriju ispuni duboki miris [ume i dre-

vnosti, a negde daleko iza mojih le]a za;u-

[e se prvi potmuli odjeci demonovih kora-

ka.

Ali, ja se nisam okretao< nisam mogao da

odvojim o;i od 'ilibarske plo;e koja naje-

dnom po;e da se topi i tanji uz glasno, vi-

soko [i[tanje. Zapahnu me vrelina od koje

ustuknuh. Ote mi se nevoljni uzdah kad se

Manjina opu[tena [aka pojavi iznad 'ili-

barske mase, slobodna u vazduhu, mala i

bela, nestvarna kao i sve ostalo u polumra-

ku koji je poprimao crveni sjaj.

I tada, dok je materija u kojoj su na[e k'e-

ri bile zato;ene nestajala, kraji;kom oka

uhvatih neki pokret i podigoh pogled sa

oslobo]enih tela devojaka ka prozoru pod

kojim su le\ale u sve manjoj lokvi te;nog

'ilibara. Te[ka zavesa pomerila se jedva

primetno i ja na tren ugledah tamnu ljud-

sku siluetu napolju, na mese;ini.

Odjednom me]u kultistima Samana odje-

knu vrisak, visok, dug i prodoran. Ne50

Page 53: Gumena Dusa Goran Skrobonja

razmi[ljaju'i, bacih se ka devojkama i

prekrih ih sopstvenim telom.

Poku[a'u da opi[em ono [to se dogodilo u

slede'ih tridesetak sekundi, ali ni sada, dok

ovo pi[em, nisam siguran koliko sam od

toga zaista video, a koliko je dopunila mo-

ja ma[ta. Dok sam le\ao preko Sandre i

Manje, drhtao i poku[avao da ih nekako

zaklonim, osvrnuo sam se preko ramena i

video da to jedan od onih mladi'a vri[ti

dok po njemu palaca tanak, blistavi svet-

losni zrak sli;an industrijskom laseru, pr-

\e'i mu meso i otkidaju'i mu komade tela.

Tkanina njegovog odela buknu u plamen i

nesre'nik se bukvalno raspade unutra, pois-

padav[i kroz rukave i nogavice u bezobli-

;nu hrpu, na pod. U trenutku zapanjenos-

ti, ;ove;uljak i ostali kultisti prestali su sa

napevom i zurili su skamenjeni u mladi'e-

ve ostatke i drugog snagatora koji je izvu-

kao te\ak automatski pi[tolj iz futrole pod

pazuhom i zbunjeno gledao oko sebe, u

potrazi za izvorom napada. Mladi' spusti

pogled na sopstvene grudi, odjednom os-

vetljene surovo o[trim crvenim kru\i'em<

iz grla mu se ote za;etak krika, ali ve' sle-

de'eg trena grudni ko[ mu se rasprsnu i

zapljusnu ljude koji su poustajali sa stoli-

ca, a telo mu odlete pravo na visoka dvo-

krilna vrata i razvali ih od siline udarca,

zavr[iv[i negde u osvetljenom hodniku iza

njih.

:ove;uljak poku[a ne[to da vikne ostali-

ma, ali u sobi zavlada panika. Kultisti jur-

nu[e ka vratima, ne obaziru'i se na ;ove-

;uljkove besne povike koji su se jedva ;uli

u op[tem pandemonijumu, zaboraviv[i na

ogromnu rupu koja je visila u vazduhu us-

red prostorije kao procep u tkanju vasione,

otvor kroz koji je sobu obasjavalo mutno

crveno svetlo prizvanog demona.

Asmotove prethodnice, nejasni magleni ob-

lici, raspr[i[e se po sobi i omota[e se poput

lepljivih pramenova otrovne [e'erne vate

oko ;ove;uljkovih sledbenika. Posmatrao

sam sa u\asom kako im se lica menjaju i

deformi[u u krvo\edne grimase zveri, is-

ke\enih zuba na kojima su se caklile bale.

Oni koji su imali oru\je, vatreno ili hlad-

no, povadi[e ga u bezumnoj nameri da se

suprotstave napada;ima. Nenaoru\ani su

koristili sopstvena tela kao oru\je. Videh

kako jedna prilika u tamnom oklopu pada

pod uskome[anom gomilom vri[te'ih, ras-

pomamljenih Samanovih poklonika.

Pogled mi se u celoj toj gunguli prikova 51

Page 54: Gumena Dusa Goran Skrobonja

za vo]u kulta< ;ove;uljak uspe nekako da

zaustavi jednu stariju \enu i visokog, mr-

[avog mu[karca u prugastom odelu, mla-

taraju'i rukama, prskaju'i ih pljuva;kom

i pokazuju'i ka meni i devojkama. Oni me

pogleda[e i mu[karac, ;ija se ljudska pri-

roda – verovatno za[ti'ena aurom su[tog

u\asa – nekako oduprla demonskoj posed-

nutosti, odmahnu glavom< ali \ena stisnu

usne i istr\e dugi, krivi no\ iz ta[ne da bi

jurnula prema nama. Tada se iza njih obru-

[i ;itav zid i iz oblaka pra[ine i opeka is-

ko;i[e tamno odevene prilike, smrtonosno

brze i precizne. \ena bi prese;ena u pola

koraka, ;isto i glatko preko struka. Njena

gornja polovina ostade za trenutak da bal-

ansira u vazduhu, sa komi;nim izrazom

iznena]enja na licu, a onda se sru;i na te-

pih zajedno sa karlicom i nogama koje su

se nekontrolisano trzale, zaliv[i pod gus-

tom i klizavom krvlju. Visoki mu[karac

posmatrao je jedan trenutak to sa u\asom,

a onda se dade u beg ka prozoru na suprot-

nom zidu, dalje od izlaznih vrata u kojima

su se tela drugih uspani;enih Samanovih

poklonika ve' zaglavila< stigao je do sa-

mog okna, kada mu tamna prilika spolja

zasu glavu [irokim zelenim svetlosnim

snopom. Gledao sam zaprepa['eno kako

mu se glava pretvara u [ljaku i kako mu

telo besmisleno uporno kora;a u nepravil-

nom krugu pre nego [to se sru[ilo kraj

stola-potkovice. Zagrlih ;vr['e Manju i

Sandru, naje\iv[i se od hladno'e kojom su

im tela zra;ila.

Na kultiste na vratima kao da se obru[io

sam gnev Bo\ji< vri[tali su, gazili jedni

druge, dok im je kosa gorela, a tela raspa-

dala raskomadana unakrsnom laserskom

vatrom ljudi u za[titnim borbenim odeli-

ma. :itav svet smrdeo je na ljudsko meso,

prolivene fekalije i rasute utrobe, krv, krv,

krv...

A onda, u jednom trenutku, ;ove;uljak kao

da je stekao nadljudsku snagu i urliknuo

toliko sna\no da je nadja;ao urlikom sve

ostalo u sobi. Stajao je ra[irenih ruku, za-

ba;ene glave, pogleda uprtog u tavanicu

na kojoj se klatio ogromni kristalni luster.

Snopovi iz nekoliko plazma-pu[aka pode-

[eni na sporo dejstvo polako su ga zalivali

svojim narand\astim, pihtijastim sjajem

od stopala navi[e< iza ;ove;uljka, koji je

nakratko izgledao kao figura od \ive

vatre, procep me]u dimenzijama [irio se i

mogao sam ve' da vidim prve Asmotove52

Page 55: Gumena Dusa Goran Skrobonja

obrise. Tada se stare[ina kulta pretvori u

vatrenu kuglu i rasprsnu se u komadi'e

sitnije od nokta, koji prekri[e ;itavu sobu

kao svetogrdna ;a]. Od siline eksplozije,

d\inovski luster sru;i se na pod i ja osetih

kako me zasipa talas sitnih krhotina kri-

stala.

Poku[avao sam ne[to da doviknem ljudi-

ma sa oru\jem koji su polako prestajali sa

masakriranjem gomile na vratima, poku-

[avao sam da ih upozorim na dolazak de-

mona, ali ostao sam potpuno bez glasa.

Tada videh kako, na znak rukom jednoga

od uniformisanih, u prostoriju kroz sru[e-

ni zid ulazi nekoliko mu[karaca u sivim

kombinezonima tehni;ara. Oni brzo sklo-

pi[e aparat ;ije su delove nosili u rukama,

napravu u obliku mat crne kocke koju po-

tom postavi[e ispod procepa u vazduhu.

Prikaze od ektoplazme valjale su se sve

bli\e< kocka zazuja i pukotina naglo po;e

da se zatvara, ali prikaze naglo suknu[e

napoljei rasprsnu[e se na sve strane. Zurio

sam u nestalna obli;ja koja su se svijala

oko glava prisutnih policajaca i kultista

bez razlike, sna\ne reptilske udove oklo-

pljene debelom ko\om i opremljene du-

gim kand\ama koji su se stvarali ni iz

;ega, zgu[njavali u vazduhu u ;vrstu, gi-

pku, smrtonosnu materiju, kidali glave u

crnim sjajnim kacigama i bacali ih da se

kotrljaju kao neki novi, ;udni, dizajnirani

rekviziti za kuglanje. Jedan od novoformi-

ranih pripadnika Asmotove svite ;u;ao je

na le]ima tehni;ara u sivom kombinezo-

nu. Njegove duge krokodilske ;eljusti

[kljocnu[e i otrgo[e nesre'niku rame. Vri-

sak je na;as nadja;ao op[tu buku, a zatim

se telo u sivoj ode'i sru;i na pod pod te\i-

nom demonskog napada;a koji je zado-

voljno mleo vilicama< ruka odvojena od

ramenog zgloba jo[ je ;vrsto dr\ala ru;icu

na crnoj kocki, drhtava i malo povijena u

laktu. Onda polako pade i ona.

U tim trenucima, u;ini mi se da je ;itava

ova operacija spasavanja, o;igledno maslo

Svonvika i Grejema ;iji su me ljudi

nesumnjivo pratili od trenutka kada sam

oti[ao iz Oksforda, uzaludna i bez nade> u

pulsiraju'em mraku procepa u vazduhu

;ije je zatvaranje sada bilo zaustavljeno

po;e da se pomalja hrbat samog Asmota.

Razle\e se strahoviti zvuk cepanja i jo[ je-

dan zid prostorije rasu se u krupne, odva-

ljene blokove opeka, maltera i staromod-

nih papirnih tapeta iskidanih i povijenih 53

Page 56: Gumena Dusa Goran Skrobonja

poput zarobljenih i na tle pobacanih barja-

ka neke davne vojske. Crne siluete bile su

hitre i savr[eno uve\bane. Jarke svetlosne

pruge izbrazda[e vazduh koji zacvr;a od

pra\njenja energije. Refleksno stisnuh o;i

i zagnjurih glavu u Sandrinu kosu< na mre-

\nja;i su mi ostali rubinsko crveni otisci

hitaca, da bi sekund ili dva kasnije po;eli

da se rasta;u i blede, najpre u plamenoru-

\i;astu, potom u limun \utu, belu i kona-

;no, sivu boju ispunjenu si'u[nim svetlaci-

ma nalik na zvezdano polje na vedrom no-

'nom nebu. Kada sam se ponovo usudio da

pogledam, stvorenja koja su pre Asmota

pro[la kroz procep nestajala su u plamenu

koji ih je pro\dirao tamo gde su se zatekla<

tela su im crnela, skupljala se, gr;ila i raz-

letala u nemim eksplozijama. Odmaknuh

malo glavu da pogledam devojke. Lica su

im imala blagi zlatni sjaj. Stigoh da podi-

gnem ruku i pogledam sa novom neveri-

com u zlatnu auru koja je treperela oko nje

i pratila pokret kao poslu[no za[titno po-

lje. A onda nas siloviti tresak odi\e sa po-

da. Okrenuh glavu ka procepu u vazduhu

i ugledah Asmotovu [apu veli;ine krana

gra]evinskog bagera< slepo je pipala oko-

lo, mrvila u\asnute policajce u bezobli;nu

krvavu ka[u i uni[tavala sve na [ta bi nai-

[la. Zbog su\enog procepa, napolje je us-

peo da pro]e samo manji deo prednjeg

desnog ekstremiteta Samanovog najverni-

jeg sluge. Nekim ;udom uspeo je da pro-

ma[i crnu kocku koja je sasvim vidljivo

vibrirala kao da se napinje da odr\i odgo-

varaju'i dotok energije neophodan za spre-

;avanje novog [irenja procepa. Tada s u\a-

som videh da se smrtonosna [apa okre'e ka

nama kao neumitna propast. Zadrhtah i

stegnuh devojke, stisnuv[i zube u i[;ekiva-

nju kona;nog udarca koji je mogao da nas

spljeska sa istom lako'om sa kojom bih ja

mogao da spljeskam muvu. Ali, zlatna au-

ra blesnu novim sjajem i iz nje liznu[e zla-

tni, uskome[ani jezici, preduhitriv[i As-

motov napad. Njegova zgr;ena [aka ostade

na tren zgr;ena i obavijena blistavim nim-

busom, sli;na minijaturnom suncu tu, iz-

nad dima, smrada, pra[ine i ostataka ni\ih

demona koji su jo[ lebdeli i sporo se talo-

\ili u prostoriji. Onda gra]evinu – ono [to

je ostalo od nje – protrese urlik koji sam

ve' jednom ;uo, ;itavu ve;nost pre toga> u

tom urliku mogao se prepoznati ;isti, des-

tilovani gnev, gnev osuje'enja, neispun-

jenog cilja i propale osvete, najintenzivniji54

Page 57: Gumena Dusa Goran Skrobonja

55

Stranica iz februarskog broja ;asopisa

GUNS & AMMO, iz 2015. godine

(Copyright 2015 by Petersen

Publishing Company, 6420 Wilshire

Boulevard, Los Angeles,

CA 90048-5515).

:lanak govori o takozvanoj

»protivdemonskoj pu[ci« uvedenoj u

naoru\anje Skotland Jarda radi borbe

protiv natprirodnog kriminala.

LONDON, January

It was the hot talk of the weapon-ry world for quite some timenow. Finally, it looks like therumours were true.

Yes, Scotland Yard has a secretproject which is not that secretanymore, and yes, it involves acompletely new kind of weaponwith purpose of fighting a very spe-cific kind of crime - as gentlemen inthe Yard’s HQ like to put it - ‘super-natural’ crime.Our reporter has interviewed ChiefExecutive Commissioner MrEdgar J. Jones Swanwick andmanaged to get to the bottom ofthe best kept wrap-around in thehistory of police work. After a few‘no comments’, Mr Swanwickreluctantly agreed to unveil someof the secret on the new weaponcalled by Yard equipment experts‘The Demon Gun.’‘It is basically a wholly new con-cept of weapon, consisted of twomajor parts,’ Swanwick said to ourreporter. ‘One part is the energysource - which is stationary - andthe other one is what we call“Ghouls Disperser’, used by opera-tives in the field.’Our reporter was shown the proto-type of the weapon in Yard’s De-veloping Armory Laboratory offBrownswich. The energy sourcelooks like a 14” cube, and accord-ing to Yard’s Lab people it keepsthe psychic energy of 120 testedand recognized mediums. There isno visible connection between the

cube and the “Ghouls Disperser”,which is slender black matte Calicogun with casing similar to old 1994M-110 model. Its ammo holder is,in fact, a supreme advanced tech-nology battery tuned to brain-waves emitted from the cube.Operative in the field has to be at

least within the circle of 10 yardsradius from the cube for weapon tobe effective. This makes theweapon somewhat limited in use,but Yard experts asure us that it isdeveloped in accordance with theirthoroughly planned strategy andtactics for fighting the supernaturalcrime.‘We are facing more and more ofthis cases,’ Swanwick said. ‘Ourpolice is practically overwhelmedby the number of complaintsinvolving criminal activities of crea-tures or - if you wish - entities fromanother dimensions or levels ofexistence. “Ghouls Disperser” fires

a beam of concentrated psychicenergy up to 640 MZhL strong,which is enough to close any inter-dimensional gap or disperse mole-cules alien to our environment.’So, it looks like you will be safenext time when some demonic cat-burglar enters your home and

steal... er, your cat< as soon as theweapon is given the thumbs upfrom British authorities, it will beimported into the States by ActionArms. Estimated retail price> $999.00.But still, even with such a sophisti-cated psychic, ‘brain power’weapon in their hands, there aresome doubts that the Yard willmake a good use of it. After all,there is no other famous police thatboasts of the whole lot of famousunsolved cases over its three cen-turies’ existence - for instance, thecase of the Ripper (late 19th).Time will show if ‘Demon Gun’ isreally a good tool for fighting thesupernatural crime, or just anotherYard flop!

- S&W

‘DEMON GUN’ (CALICO M-1110)Caliber> 640 MZhL beam. Capacity> 8’(120 psych. brain-power). Barrel> 14inches. Weight> 68 oz. battery loaded.Sights> Adjustable. Finish> blued.Price> $999.00 (not available untilnext Cristmass).

Demon GunA new age weapon or another Yard hoax?

GUNS AND AMMO ANNUAL 25

Page 58: Gumena Dusa Goran Skrobonja

mogu'i gnev koji izvire iz bola i iz njega

crpi snagu, gnev svojstven svemu [to je

obdareno – i prokleto – iskrom razuma.

Asmotova [apa povu;e se munjevito i

istog trenutka procep nestade< samo deli'

sekunde kasnije, crna kocka posko;i u

vazduh i rasprsnu se, pokosiv[i nekolicinu

preostalih oklopljenih boraca koje mon-

struozne kand\e nisu dohvatile i rastrgle i

koji su do malo;as u ushi'enoj zapanjeno-

sti zurili u njihovo poigravanje iznad me-

ne i devojaka. Ki[a sitnih [rapnela plas-

tike, metala i silikona zapljusnu na[e za-

[titno polje koje se malo povi unutra, a

onda ispup;i i ispljunu uhva'ene krhotine

bezopasno na raspukli pod. Nisam siguran

da 'u ikada mo'i kako treba da opi[em to

zatvaranje ne;ega ;ije je otvaranje po de-

finiciji nemogu'e, popunjavanje praznine

vazduhom uz poslednji, kona;ni prasak

sli;an pucnju ;epa koji izle'e iz boce sa

[ampanjcem. Uspeo sam da zadr\im podi-

gnutu glavu sve dok procep u potpunosti

nije bio zatvoren, a onda je spustih i zagn-

jurih u udubljenje spoja Sandrinog vrata i

ramena. I tada, u trenu u kom sam pomis-

lio da 'e mi srce izleteti iz usta, osetih tr-

zaj pod sobom. Sandrino telo najednom se

nape i ona udahnu, naglo, duboko i glasno.

Kraj nje, videh kako se Manjino lice mr[ti

i usne otvaraju da uzmu vazduh. Zurio

sam netremice u njih – da budem siguran,

sasvim siguran, prokleto siguran – a onda

se svalih u stranu, prekrih lice rukama i

po;eh da ridam. Od [oka, olak[anja, his-

terije. Prepustih se suzama, uzdaju'i se u

to da 'e me one o;istiti.

Ne[to kasnije, dok sam sedeo na

travnjaku ispred velike viktori-

janske ku'e u kojoj su se okup-

ljali kultisti Samana, umotan u 'ebe i sa

[oljom vrele crne kafe u rukama, gledao

sam tupo i iscrpljeno kako bolni;ari unose

Sandru i Manju u ambulantna vozila. Jo[

nisu povratile svest, ali disale su pravilno,

a preliminarni pregled ukazivao je na to

da su sve funkcije organizma sasvim nor-

malne i da devojke jednostavno duboko

spavaju. Ljubazni policijski lekar rekao

mi je da o;ekuje da provedu samo dan ili

dva u odeljenju za oporavak pre nego [to

budu pu[tene natrag u Sv. Hildu.

Svonvik ostavi Grejema da rukovodi uvi]-

ajem i ga[enjem delova razorene ku'e koji

su jo[ tinjali, pa pri]e i sede kraj mene na56

Page 59: Gumena Dusa Goran Skrobonja

travu. Posmatrao me je nekoliko trenutaka

bez re;i, dok sam ja gledao za svetlima

ambulantnih hovera koja su se udaljavala

u no'i. Onda se osmehnu.

„Znate, \ao nam je [to je sve moralo da is-

padne ovako.”

Pogledah ga sa nerazumevanjem.

„Niste valjda mislili da smo poverovali u

va[u pri;u o poseti prijatelju u Londonu?

Ili da 'emo vas pustiti bez stalnog nadzo-

ra? Bili ste neprestano pod prismotrom na-

[e ekipe. Zahvaljuju'i tome mogli smo i

da organizujemo ovu... misiju spasavanja.”

Mahnuh rukom prema ku'i, poku[avaju'i

da prona]em re;i. „Ono... unutra...”

„Pokolj?”

Klimnuh glavom. Svonvik slegnu rameni-

ma.

„Na tragu smo ovim fanaticima ve' du\e

vreme. Sve smo ih imali u dosjeima, i bili

su prvi na listi sumnjivih u mnogim neraz-

re[enim slu;ajevima krvnih delikata... ali

nismo imali nikakve materijalne dokaze.

Otmica va[e k'eri i k'eri va[eg prijatelja

izvrsno su nam poslu\ili... ako uop[te smem

to da ka\em. No, sve je dobro [to se dobro

svr[i, zar ne? Ipak su to bile okorele ubice.”

„Ona... kocka...”

„Ah”, re;e Svonvik sa osmehom. „To je na-

[a specijalna jedinica. Neka vrsta... koman-

dosa za borbu protiv onoga [to savremena

nauka zove ‘natprirodnim.’ Za;udili biste

se kada biste saznali sa kakvim sve slu;a-

jevima imamo posla. Ta je jedinica, zapra-

vo, oformljena u prili;noj ti[ini pre vi[e

od dve decenije< tek nedavno su policijski

;asopisi u Ujedinjenom Kraljevstvu i [ire

dobili informacije o njoj i po;eli javnost

da upoznaju sa njenim postojanjem. Zva-

ni;nih razloga koji se u ;lancima o ovoj

specijalnoj formaciji navode kao povod za

njeno opremanje i usavr[avanje ima mno-

go, ali samo je jedan onaj su[tinski. Ja 'u

vam re'i koji, jer smatram da zaslu\ujete

to da znate, posle svega [to ste ovde pretu-

rili preko glave> ‘Specijalna jedinica za su-

zbijanje natprirodnog kriminala’ – kako

joj je zvani;an naziv – ili kra'e, jedinica

‘Demonolovaca’ – formirana je kako bi je-

dnom za svagda re[ila slu;aj koji ve' vi[e

od veka predstavlja mrlju na svetlom licu

Skotland Jarda. Naravno, mislim na slu;aj

Trboseka, s kraja devetnaestog veka. Sigu-

ran sam da znate o ;emu govorim.”

Nekoliko sekundi poku[avao sam da sva-

rim ono [to mi je Svonvik upravo rekao. 57

Page 60: Gumena Dusa Goran Skrobonja

„Pa, jeste li ga re[ili?” upitah kona;no.

„Mislim, to sa Trbosekom?”

Inspektor Skotland Jarda ponovo se osme-

hnu, ovaj put malo usiljenije. „Jo[ ne. Ali,

ovih dana svakako... ovih dana...”

„Inspektore”, rekoh. „Ka\ete da ste ovoj

grupi ve' dugo na tragu. Da li su, po va[oj

evidenciji, svi njeni... ;lanovi... ve;eras bili

ovde?”

Svonvik se namr[ti. „:ini mi se da nedosta-

je jedno ili dvoje, ali, do'i 'emo i do njih.”

Najednom osetih kako mi krv br\e nadire

kroz \ile. Zgrabih Svonvika za mi[icu i

za\murih od iznenadne mu;nine.

„Inspektore”, procedih kroz zube, mr[te'i

se od bola koji mi se ponovo javio u potilj-

ku, „koji je danas datum?”

On me pogleda zbunjeno. „Datum? Za[to?

Dvadeset deveti april...”

„Pomozite mi da ustanem, molim vas”, re-

koh mu. Vreme se najednom pretvorilo u

prvaka sveta u sprintu i zamicalo je u da-

ljini atletske staze, neuhvatljivo.

„U redu”, re;e inspektor Svonvik. „Ali,

preporu;ujem vam da se sada lepo odmori-

te. Imali ste veoma te[ko iskustvo, ali sada

je i to kona;no gotovo.”

„Ne.” Odmahnuo sam glavom dok sam

hramao ka policijskom hoveru. „Ni[ta jo[

nije gotovo.”

Praskozorje nad ravnicom Solzberi

bilo je prohladno i no'na tama ble-

dela je zajedno sa sjajem zvezda u

sivilo novog dana. Na nebu je bilo ne[to

oblaka, ali oni nisu predstavljali ozbiljnu

pretnju. Dva ogromna transportera doleb-

dela su nedaleko od nemih silueta Stoun-

hend\a i u\urbani polumehani;ki radnici

po;eli su sa istovarom opreme. Istovreme-

no, tri staromodne crne limuzine dovezle

su se odr\avanim, ali retko kori['enim pu-

tem i na;inile polukrug. Bila su to staro-

modna, blistava drumska vozila elegant-

nih, dugih linija i guma belih kao sneg.

Posmatrao sam sa male uzvi[ice, gde sam

stigao samo desetak minuta ranije jednim

od desetak slu\benih policijskih hovera, u

pratnji Svonvika i Grejema, kako se vrata

limuzina otvaraju i iz njih izlaze poznate

prilike. Livrejisani voza; tre'e limuzine

izneo je neku sklopljenu napravu i tek ka-

da je ra[irio i uglavio hromirane delove, sa

ko\nim jastucima i udobnim naslonom, vi-

deh da su to invalidska kolica. Voza; zatim

otvori zadnja vrata, nagnu se unutra, i sam,58

Page 61: Gumena Dusa Goran Skrobonja

bez vidnog napora, iznese malu figuru, pa

je ne\no smesti u spremna kolica. Nisam

mogao da vidim Ringovo lice, ali znao

sam da je to on, i osetio sam knedlu u grlu,

onu koju je valjda najte\e progutati, kned-

lu spoznaje tu]e i sopstvene prolaznosti.

Spustih se padinom, ne skidaju'i o;i sa ru-

ku koje su bubnjale u She Loves You,

Help! i svim onim drugim nezaboravnim

pesmama uz koje sam proveo mladost.

Dok sam se pribli\avao, video sam da su te

ruke sada stara;ki iskrivljene, kvrgave od

artritisa i drhtave, sklopljene i spu[tene na

skupoceno vuneno 'ebe kojim je voza;

prekrio Ringove noge. Osetih na;as nalet

teskobe i mra;ne ube]enosti da ovo ne'e

uspeti – da nema [anse da uspe – a onda vi-

deh kako se Ringove ruke pomeraju i iz-

vla;e iz ko\ne futrole sa strane stolice, kraj

jednog od [irokih, blistavih to;kova, dve

nove, bele bubnjarske palice. Ringo zabub-

nja palicama po vazduhu, a onda malo po

svojim neosetljivim kolenima, pa ih sklo-

pi i klimnu voza;u glavom. U tim pokre-

tima nije bilo ni;eg stara;kog ili nesigur-

nog. Kolica zazuja[e u pokret i polako kre-

nu[e [ljun;anom stazom ka grupici ljudi

koja se okupljala ne[to dalje.

Iz druge limuzine iza[ao je D\ord\, sa ko-

ferom za gitaru, u ozbiljnom tamnom ode-

lu engleskog lorda ([to je, odlukom Kralja

:arlsa, i postao pre petnaestak godina,

kao i preostala dvojica pre\ivelih Bitlsa).

Pogledao je oko sebe i sklonio pramen

duge prosede kose sa ;ela. Onda spazi Rin-

ga, sa;eka ga da pri]e i prijateljski mu

stegnu rame. Tada im pri]o[e dvojica mu-

[karaca koji su iza[li iz prvog vozila i ja

ubrzah korak.

Prepoznao sam instrument u Makartnije-

vim rukama> bio je to drevni ‘Hefner Vio-

lin’ bas, a nisam morao mnogo da razmi[-

ljam o tome koju gitaru nosi Rastko. Bio

je to Lenonov ‘Rikenbejker’ o;uvan i ugla-

;an tako da je blistao na [krtoj svetlosti

osvita i prvim reflektorima koje su radnici

palili u pozadini. Pol se obrati Ringu i

D\ord\u, pokaza na Rastka koji je zbunje-

no \mirkao u njih, a onda se sva ;etvorica

okrenu[e na zvuk mojih koraka.

„Pretpostavljam da je ovo na[ drugi prija-

telj iz Jugoslavije”, re;e Pol. Uspeo sam

samo da nemo klimnem glavom dok se ru-

kovao sa mnom. Usta su mi bila suvi[e su-

va da bih progovorio.

„Ju-go-slavija?” za;kilji Ringo odozdo u 59

Page 62: Gumena Dusa Goran Skrobonja

mene. „Mislim da sam nekada letovao ta-

mo.”

„I jeste, ser”, uspeh da promucam. „Na

Svetom Stefanu.”

„Da, da... tako je...” re;e on nabrav[i ;elo

kao da poku[ava da se priseti. Onda odma-

hnu rukom i prinese palice bli\e o;ima, is-

pituju'i im liniju i glatko'u.

„Uradili ste dobru stvar”, re;e D\ord\ sa

osmehom dok mi je pru\ao ruku.

„Hajdemo sada da zavr[imo s tim.”

Specijalci ‘Demonolovci’ tiho i efikasno

postavljali su odbrambeni perimetar u ;i-

jem se sredi[tu nalazio Stounhend\.

Ljudski radnici hitro su podizali veliku

binu u sredi[tu unutra[njeg kruga, dok su

mehani;ki pomaga;i dizali zvu;ne kutije,

poja;ala i instrumente. Primetih komplet

‘Ludvig’ bubnjeva sa natpisom The Beatles,

i mogao sam da se zakunem da je to onaj

originalni komplet za kojim je Ringo Star

sedeo pre pola veka. Mala platforma uzdi-

-\e se uz [i[tanje hidraulike i radnici isko-

trlja[e na binu elektri;ni klavir. Osetih

kako me neko kucka po ruci.

„Nije bilo nimalo te[ko”, re;e Rastko i os-

mehnu se. Li[eno i najmanjeg traga zabri-

nutosti sada, posle poziva kojim sam ga iz-

vestio da su devojke dobro, da 'e sutradan

biti otpu[tene iz bolnice i da 'e se vratiti sa

nama ku'i na vanredni raspust, lice mu je

blistalo. „Pol je saslu[ao moju pri;u i od-

mah pozvao preostalu dvojicu. Podsetio ih

je na melodiju emitovanjem na[eg snimlje-

nog ;ipa preko modemske veze, i ;im su

je ;uli, obojica su pristali da do]u. D\ord\

je rekao da duguju to sebi, a naro;ito D\o-

nu.”

Stresoh se od naglog naleta sve\eg lahora.

„{ta misli[, ho'e li biti nekih problema?

Nije bilo vremena ni za kakvo uve\bava-

nje.”

Rastko odmahnu glavom. „Ne'e biti nika-

kve gre[ke. Ne mo\e biti nikakve gre[ke.

Pesma 'e biti izvedena onoliko savr[eno

koliko je to uop[te mogu'e. Ne pitaj me

otkud to znam, ali prosto znam. On sleg-

nu ramenima i dodade> „Ovo je za tebe”.

U ispru\enoj ruci dr\ao je D\onovu gita-

ru. U prvom trenutku nisam razumeo.

Onda shvatih i u\asnuh se. „Ne, mora da

se [ali[!”

„Ma hajde, 'uti”, re;e on s kezom. „Niko

ne o;ekuje od tebe da svira[ ritam za ‘All

My Loving’. U svakom slu;aju, ja 'u biti

zauzet oko klavira.”60

Page 63: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Uzeh legendarnu gitaru za vrat kao mese-

;ar i pomilovah joj \ice. Onda dopustih da

me povedu ka sredi[tu drevnog svetili[ta.

Lebde'e kugle holo-kamera spremne za

satelitski prenos bile su sada raspore]ene u

savr[enom [irokom krugu oko Stounhen-

d\a, i[arane oznakama raznih satelitskih

stanica. Probili smo se izme]u njih i pope-

li se na binu sklopljenu neverovatnom br-

zinom, uz minimum buke. Okru\ih pogle-

dom unaokolo. Na ;itavoj lokaciji nalazi-

lo se, ne ra;unaju'i radnike koji su prepus-

tili posao pode[avanja mikrofona, poja;a-

la, razglasa i monitora stru;njacima za

miks pultom, ukupno mo\da dvadesetak

ljudi. Uprkos tome [to se polako razdanji-

valo, sna\ni reflektori postavljeni su tako

da kupaju binu brilijantnim sjajem. Svaki

detalj bio je savr[eno ocrtan za slo\ene apa-

rate koji 'e, posredstvom satelita, bez pret-

hodne najave preneti sliku onoga [to treba

da usledi u svaki dom na planeti. Mo'no

ozvu;enje napajalo se energijom iz fuzio-

nog generatora veli;ine termosa za kafu,

postavljenog blizu ;udovi[nog miks pulta

koji je li;io na komandnu tablu nekog ma-

[tovito zami[ljenog me]uzvezdanog broda.

Pol pri]e svom mikrofonu – svi mikrofo-

ni bili su na stalcima, preuzeti iz starih

magacina kompanije EMI Parlophone – i

proba da li radi, a onda se vrati nekoliko

koraka natrag i uklju;i bas u poja;alo.

D\ord\ Harison je izvadio iz kofera svoj

stari ‘Gre;’, uklju;io ga i proverio da li je

u[timovan, zatra\iv[i od Rastka da mu od-

svira skalu na klavijaturi elektri;nog kla-

vira. Ringo je preko rampe sa blagim nag-

ibom dozujao u kolicima iza bubnjeva, i 61Naslovna strana LP plo;e Bitlsa RUBBER SOUL,

izdate 1. decembra 1965.

Page 64: Gumena Dusa Goran Skrobonja

odsvirao nekoliko prelaza za probu.

Pol me pogleda i mahnu mi. Spustih pog-

led i shvatih da mi je jo[ u rukama D\o-

nov ‘Rikenbejker’. Pri]oh slobodnom po-

ja;alu i gurnuh uti;nicu, a onda poku[ah

da odsviram ne[to, trude'i se da ne mislim

na to da dodirujem relikviju vrednu ko zna

koliko miliona funti. Bio sam ube]en da

su mi prsti odrveneli, da ne'u biti u stanju

bilo [ta da odsviram, ali za;udo, drevna e-

nergija kojom su prostrujale \ice gitare u-

lila se u mene i potpuno me ispunila. Sta-

jao sam tako, sa prijatnom te\inom starog,

toliko fotografisanog instrumenta o rame-

nu, i gledao ka obzorju koje se lagano ru-

menelo sa nastupanjem dana. Kona;no,

Makartni pri]e mikrofonu i re;e>

„Okej, ljudi. Svi znamo zbog ;ega smo ov-

de. Nemamo vremena za probe ili uve\ba-

vanja, u stvari, mislim da tako ne[to nije

ni potrebno. Prema tome, mo\emo li?”

D\ord\ 'utke klimnu glavom< Ringo ume-

sto odgovora odse;no udari o ;inelu i o;a-

ravaju'e se iskezi, podmladiv[i se tim jed-

nim gestom toliko da mi se u;inilo da po-

novo pred sobom vidim onog obe[enjaka

iz crno-belih dana filma A Hard Day’s

Night> Rastko pokaza krug na;injen pal-

cem i ka\iprstom, a ja shvatih da klimam

glavom, spreman za po;etak pesme koja

nas je sve dovela ovamo, na zavr[ni ;in

predstave o kakvoj nismo mogli ni da sa-

njamo.

Pol odbroja u mikrofon> „Je’n, dva, tri, ;e-

t’ri” i muzika se prosu ravnicom, poja;ana,

iskristalisana, propu[tena kroz kanale koji

su je vodili do razglasa i zvu;nih kutija,

kao drevni zov silama prirode ;ije smo

zna;enje i funkciju odavno zaboravili< i

ba[ u tom trenutku, dok su holo kugle sa

upaljenim crvenim so;ivima zapo;injale

svoj hiroviti ples oko male grupe ljudi na

podijumu, rub sunca pojavio se na horizo-

ntu, crven i mo'an u izmaglicama daljine,

i obasjao Stounhend\ prvim brilijantnim

zracima dana koji je prethodio Beltanu. Ne

znam koliko smo dugo svirali< vreme je pre-

stalo bilo [ta da zna;i. Postojali smo samo

tu, samo sad i samo zbog toga da bismo o-

mogu'ili da se muzika uzdi\e ka nebesima

neometana, hitra i sna\na kao reka, sveobu-

hvatna i nekako kona;na – melodija za sva

vremena i sve prostore. Ogromni disk sun-

ca ubrzo se video sasvim jasno, savr[eno

okrugao, boje koja se postepeno prelivala

iz krvavocrvene u plamenonarand\astu.62

Page 65: Gumena Dusa Goran Skrobonja

A onda, naizgled niotkuda, pod kupolom

neba po;e[e da se zgu[njavaju oblaci, viso-

ki cirusi i masivni nimbusi, isprva pozla-

'eni sun;evim sjajem, zatim sve te\i, sve

crnji, sve zlokobniji. Ose'ao sam u ruka-

ma i glasu istu onu silu koja mi je nekada

davno pro[aputala u uho naizgled tako o-

bi;ne stihove. Gledao sam Bitlse, ve;ite

;upavce iz Liverpula, kako sviraju i peva-

ju obasjani sopstvenom aurom< gledao sam

kako im vlasi u kosi naglo postaju gu['e,

tamnije, kako im se ko\a na licima zate\e,

usne popunjuju, bore nestaju> bilo je to kao

da je vremenski tok zaustavljen i velikom

brzinom okrenut unazad, ka dalekoj [ez-

deset petoj. Pol je zra;io energijom koja

mu ni u osmoj deceniji nije sasvim zgasnu-

la, i povremeno je treperavim o;ima holo

kugli upu'ivao isti onaj vragolasti osmeh

koji je hiljade [iparica u histeriji Bitlma-

nije terao na instant-orgazam< Ringo je

bubnjao nehajno i sigurno, klimaju'i gla-

vom u ritmu, i video sam kako mu se po-

meraju kolena iz kojih je stara;ka paraliza

vol[ebno i[;ezla dok je gazio pedale bas-

bubnja i kontra;inele< ;ak je i D\ord\ ima-

o osmeh na licu i tu i tamo na;inio bi onaj

svoj poluplesni korak napred dok je svirao

solo deonicu< a Rastko je vi[e nego ikada

li;io na D\ona, tamo, za klavijaturom e-

lektri;nog klavira. Pesma nije imala kraj.

Posle refrena koji bi pre pola veka ozna;io

zavr[etak trominutne numere za singl plo-

;u, sve je po;injalo iznova i zvuk se kotr-

ljao izme]u d\inovskih blokova od prasta-

rog kamena i [irio se pustom ravnicom.

Masa oblaka iznad na[ih glava zgu[njava-

la se i prekrivala sve ve'e delove neba, pru-

\aju'i pipke ka obzorju, u klju;anju i ko-

vitlanju prikladnijem za neku drugu pla-

netu. Ubrzo tamni pipci po;e[e da zakla-

njaju tek ro]eno sunce i sve uroni u sum-

rak i polusenke. Kada sam u jednom trenu-

tku podigao pogled, osetio sam da mi zas-

taje dah> iznad Stounhend\a je visila crna

monolitna tavanica i pru\ala se na sve stra-

ne, dokle god je pogled mogao da dopre.

Vi[e nije izgledala uskome[ano i nemirno

kao olujni front. Izgledala je kao plo;a

koja 'e prekriti otvorenu raku u kojoj le\i

;itav svet.

A onda, dok je muzika jo[ grmela i odje-

kivala tu, oko nas, i u svakom drugom ku-

tku Zemlje, nebo se procepi.

Bila je to najpre jedva primetna, svetla na-

puklina u glatkoj crnoj povr[ini, koja se 63

Page 66: Gumena Dusa Goran Skrobonja

na svom zapadnom kraju pro[irila u jarku

\i\u, nalik na laserski zrak koji se;e dija-

mant. Bio sam neodre]eno svestan toga da

bi od tog sjaja trebalo da su mi ro\nja;e

nepovratno spaljene, ali to se ne dogodi.

:itava bina i ritualno kamenje oko nje us-

pravljeno ka nebesima kao da su bili pok-

riveni treperavim zlatnim za[titnim po-

ljem. Napuklina se pro[iri u dugu elipsu,

a uskovitlano krvavo crvenilo u njoj po-

primi formu> sada je u nas odozgo zurilo

monstruozno, titansko oko, i ja osetih ka-

ko me pro\ima talas u\asa. Zasu nas raspo-

mamljeni pljusak boja, mahniti kaleido-

skop nijansi bolesnog sjaja. Povr[ina mo-

nolita najednom se namre[ka i ispup;i u

milijardama lica i glava sa ustima razjap-

ljenim u kriku, pretvori se u uzburkano

more du[a koje su se ulegale i nadimale

kao da su od gume. Pukotina se sada brzo

[irila i za okom po;e[e da se naziru i obri-

si ne;ega... nekog jajastog obli;ja pro[ara-

nog modrim krvnim sudovima. Uprkos

tome [to sam bio za[ti'en tamo, sa ostali-

ma, ose'ao kako me zapljuskuju talasi le-

dene, kosmi;ke mr\nje i zluradosti. Onda

pomislih na to da sam negde stra[no pog-

re[io, da nisam dobro shvatio ;ove;uljko-

ve re;i i da je ta gre[ka – ironi;no – poslu-

\ila samo da postanemo oru]e kona;nog

ispunjenja njegovog sna. Kao da \ele da

potvrde tu moju bojazan, holo-kugle, po-

stavljene izvan svetlucave zlatne kupole,

po;e[e nekontrolisano da se vrte i poska-

kuju, obuhva'ene palacavim plavi;astim

jezicima elektriciteta, a onda jedna za dru-

gom eksplodira[e u hiljade komadi'a, u

prstenu minijaturnih nova oko nas, zase-

niv[i na tren pakleni crveni sjaj odozgo i

zaglu[iv[i melodiju koja je i dalje grmela

ravnicom. U odgovoru na to, iz jezive ta-

piserije neba koje je pora]alo embrion

su[tog bezumlja, zakotrlja se tutnjava i

razle\e se prasak svih gromova koji su

ikada besneli atmosferom od nastanka Ze-

mlje do danas spojenih u jedan, ali pesma

se i dalje nastavljala, postojana, sna\na,

savr[ena.

Tle oko nas je drhtalo. Jasno sam ose'ao

vibracije koje nisu poticale od muzike iz

poja;ala. Isprva jedva primetno, a onda

sve br\e i br\e, izvan perimetra policijskih

snaga zavijuga nazubljena pukotina uz

gromoglasan zvuk kidanja stenja i dubo-

kih slojeva tla. Mi smo svirali i dalje, vi[e

nismo gospodarili sopstvenim pokretima i64

Page 67: Gumena Dusa Goran Skrobonja

glasovima, ali o;i su nam bile iskola;ene u

oblake pra[ine boje ilova;e koji su u pr-

vom trenu suknuli ka crnim nebesima is-

pljunuti iz utrobe zemlje. Nisam mogao

dobro da procenim udaljenost od sredi[ta

Stounhend\a u kom smo se nalazili do pu-

kotine koja je sada u nepravilnom krugu

opasivala odbrambeni perimetar – ta uda-

ljenost nije bila manja od stotinu metara –

ali dok se pra[ina polako razilazila, shva-

tio sam da sasvim dobro vidim pogurena,

tamna obli;ja koja su se sporo izvla;ila iz

procepa i teturala, posrtala i bauljala po

travi vla\noj od rose. Mogao sam da raza-

berem istrulele ko\ne oklope i drvene [ti-

tove, zar]ala se;iva u kosturnim [akama,

dronjke pogrebne ode\de u kojoj su drevni

ratnici bili pokopani, gramzivi, \udni pla-

men u dupljama koje su crvi pre toliko ve-

kova o;istili i od najmanjeg ostatka tkiva.

I dok se armija mrtvih polako okupljala u

osvitu koji je, zahvaljuju'i klju;anju neba,

vi[e li;io na duboku no' bez zvezda, pesma

se i dalje kotrljala ravnicom i uzdizala u

visinu, no[ena mo'nim zvukom pratnje in-

strumenata, otpevana glasovima u ;ijim

tercama nije bilo ni najmanjeg drhtaja, ni

najmanje gre[ke.

Nisam znao da li su podignuti mrtvaci bili

zapravo neupokojeni glavari starog kralja

Vortigerna ili ne, ali krupnija obli;ja koja

su pulsirala bolesnom narand\astom bo-

jom i isticala se u mno[tvu koje se klatilo

sve bli\e, sa prete'i potignutim oru\jem

nekada kaljenim u krvi i mesu prastanov-

nika Ostrva mogla su biti samo demoni,

o\ivljeni ili prizvani Samanovi ratnici,

ru[itelji nebeskog kraljevstva, silovatelji

drevnih boginja. A onda, kada je izme]u

sivonarand\aste plime i crnih policijskih

formacija ostalo mo\da samo jo[ nekoliko

metara, ‘Demonolovci’ aktivira[e svoje ;u-

dnovato oru\je.

Pretpostavljao sam da i ta suva, mrtva grla

mogu da proizvode krike bola, ba[ kao i

nestalna, promenljiva \drela demonskih

dekuriona, ali oko nas se nalazila pesma,

savr[eni [tit od pomame ratnih urlika, od

buke koju je zasigurno stvaralo razbijanje

trulih, gnusnih talasa o postojane hridi pe-

rimetra. Raskomadana i deformisana tela

letela su u vazduh, padala unaokolo i nas-

tavljala da se gr;e dok su crveni snopovi

energije kosili jezivo mno[tvo i stizali do

demona< sa pogo]enim demonskim napa-

da;ima de[avalo se ne[to neobi;no> najpre 65

Page 68: Gumena Dusa Goran Skrobonja

bi im ;itavo naduveno, \elatinasto telo oba-

vili plavi;asti jezici elektriciteta, a potom

bi se oko njih formirala svetlucava ener-

getska lopta koja bi ve' slede'eg trena im-

plodirala sama u sebe i nestala, usisav[i za

sobom sve [to se nalazilo u neposrednoj

blizini.

U\as u meni ustupi mesto nadi. Avetinjska

vojska gubila je bitku. Njen pokrovitelj

nije mogao da joj pru\i dovoljno snage da

razbije odbranu ‘Demonolovaca’. Potisnuta

sna\nom policijskom vatrom, vojska \ivih

mrtvaca kotrljala se ravnicom poput otpa-

daka no[enih sna\nim mlazom iz creva za

polivanje, natrag u raspuklinu iz koje je i

ispuzala.

Najednom, siloviti prasak raznese napuk-

lu plo;u monolita i njegove krhotine raz-

lete[e se po nebu, gube'i supstancu i ;ile'i

u jutarnjem vazduhu koji je mirisao na o-

zon. Iznad Stounhend\a ostade da visi op-

sceno jaje prozirne, polu\elatinske ljuske

pod kojom se nazirao ;udovi[ni embrion.

Udovi iznutra upirali su u ljusku poku[a-

vaju'i da je probiju i u;ini mi se da mogu

u kostima da osetim visoki i razorni krik

besa i osuje'enosti. Tada se tle jo[ jednom

silno zatrese kao da je neki kosmi;ki div

gnevno po njemu raspalio pesnicom i ras-

puklina se zatvori u tresku, progutav[i na-

trag i poslednjeg Samanovog slugu. Neba

nestade> sve [to je bilo iznad nas proguta

jarko beli blesak prema kom je Hiro[ima

bila plami;ak sve'e u mrklom mraku.

Ne znam koliko je blesak trajao, ali znam

da mi se u deli'u trenutka, neposredno pre

nego [to 'e se sve najzad zavr[iti, u;inilo

da vidim kako nebom jezdi blistava, proz-

ra;na grupa konjanika< znao sam da je na

njihovom ;elu ponositi Belatukodruz, i da

su gizdavi vitezovi i otmene gospe koji su

jahali za njim bili bogovi i boginje starog

panteona, najuzvi[enija mogu'a publika

koja odaje poslednje priznanje dobroj pred-

stavi. Na;as sam ugledao one koji su vukli

konce i upravljali svima nama, i mada je

taj prizor u meni izazvao ose'anje krajnje

bespomo'nosti, bilo je tu tako]e i \esto-

kog ponosa, ponosa i ispunjenosti zbog ;a-

sti [to prisustvujem doga]aju od ;ijeg je

ishoda zavisila sudbina ;itavog sveta. A

kada je blesak nestao, znam da sam posrn-

uo kao da sam osetio fizi;ki udarac< zurio

sam u ruke spu[tene kraj Lenonove gitare,

nesposoban da poverujem u sve ono [to se

upravo desilo. Deo mene bio je svestan toga66

Page 69: Gumena Dusa Goran Skrobonja

da je muzika prestala i da je zvuk koji sam

jo[ ;uo u u[ima bio samo njen odjek. A on-

da ti[ina, ti[ina mo'na i kona;na, muk pos-

le kosmi;ke ta;ke stavljene na ;itavu stvar.

Nisam se obazirao na kretanje oko sebe>

svet koji neko vreme kao da nije ni posto-

jao najednom se dao u pokret brzinom koja

mi je izgledala perverzno obi;na. Negde

na rubu mog pogleda, Pol i D\ord\ 'utke

su raskop;avali kai[eve instrumenata i iz-

vla;ili uti;nice iz poja;ala. Ringo je zvi\du-

kao ne[to, zagledan u drhtave [ake ugne\-

dene me]u nepomi;na kolena, u ;vornova-

te prste iz kojih su mu palice ispale na pod

bine. Sporo, kao da su mi se vratni mi[i'i

pretvorili u krhki porcelan, i s mukom, kao

da mi je glava uronjena u mulj, podigao sam

pogled ka nebu. Bilo je vedro, bez ijednog

oblaka, neponovljivo plavo, obasjano ne-

prikosnovenim zlatom sunca, sa treperavim,

vitkim lukom tek ro]ene, sve\e i ;iste du-

ge. Obe'avalo je divan prole'ni dan. Ose-

tih kako me neko obazrivo vu;e za rukav.

„Hajde”, osmehivao mi se Rastko i \mir-

kao iza svojih ‘lenonki’, „vreme je da se ide

ku'i.”

Klimnuo sam glavom i dozvolio da me po-

vede.

Itako, u po;etku be[e Pesma. Ostalo je,

[to ka\u, istorija. Sada, po[to je sve

zavr[eno, mislim da kona;no objavlji-

vanje pesme ;udnovato prikladnog imena

– Gumena du[a – u onom obliku u kojem

je i trebalo da se pojavi pre ravno pola ve-

ka, vi[e ne'e predstavljati nikakvu opas-

nost>

67

Page 70: Gumena Dusa Goran Skrobonja

68

Page 71: Gumena Dusa Goran Skrobonja

69

Page 72: Gumena Dusa Goran Skrobonja

70

Page 73: Gumena Dusa Goran Skrobonja

Ako se pesma izvede u pogre[no

vreme i na pogre[nom mestu,

Samanovo zato;eni[tvo produ\i'e

se za jo[ pet hiljada Abraksasa...

Ako se izvede u pogre[no vreme, ali na

propisanom mestu, period zato;eni[tva ka-

\njenog boga bi'e udvostru;en...

Uveren sam da 'ete ‘Gumenu du[u’ ubrzo

;uti i videti na svim lokalnim i globalnim

satelitskim holo stanicama< jer, ukoliko je

;ove;uljak govorio istinu, vi[e nema nika-

kve opasnosti.

Bar za slede'ih deset hiljada godina.

Beograd, maj 2015.

Ose'am da sam ;itaocu koji je imao dovoljno strplje-

nja i uspeo da do]e do poslednje stranice, ostao du\an

jedno obja[njenje. Naime, pre nekoliko nedelja dobio

sam novi tekst procesor – zapravo, pobolj[anu verzi-

ju starog, u kome obi;no radim – i ustanovio da taj

novi program ima gre[ku. Gre[ka je bila vrlo neobi-

;na. Uporno mi se u spisku dokumenata javljao i nas-

lov ove pri;e, iako sam bio siguran da je nikada ni-

sam napisao. Bilo mi je potrebno izvesno vreme da

shvatim da je na neki neobja[njiv na;in ta program-

ska gre[ka omogu'ila da izlistam sadr\inu sopstve-

nog ra;unara dvadeset godina u budu'nosti. Razmi[-

ljao sam [ta sa ovim tekstom da radim, a onda zaklju-

;io da treba da ga stavim na uvid i drugima. Najzad,

ne de[ava mi se svakog dana da saznam da 'u, recimo,

i za dvadeset godina biti \iv i (relativno) zdrav, da 'e

Beograd i dalje postojati, ili da ne'u imati naro;itih

problema oko muvanja po takvim krajevima kao [to

je Velika Britanija, koji su nam danas tako daleki i

egzoti;ni. Dakle, projekt Gumena du[a je autenti;an

koliko i ve'ina njegovih protagonista, nastao je ot-

prilike onako kako sam dvadeset godina kasnije to i

opisao, i autor muzike je Rastko "iri', a autor teksta

moja malenkost. Dobro je znati da 'e ta ‘izgubljena

pesma Bitlsa’ u;initi ne[to zaista korisno za ovaj na-

pa'eni svet... Ostaje jo[ pitanje vremenskog paradok-

sa zbog kog se dvoumim da li uop[te ovu pri;u bilo

kome dam na uvid. Ali, posle mnogo dvoumljenja

obi;no u;inim ono [to sam i u samom po;etku \eleo,

bez obzira na posledice, pa tako ;inim i sada. Dakle,

o paradoksu neka brinu oni kojima je to struka. I jo[

ne[to> poku[ao sam jednom prijatelju i kolegi piscu

fantastike da presnimim taj ]avolski program, ali ne

vredi. Kod njega jednostavno ne'e da proradi.

Ozbiljno razmi[ljam o tome da ga izbri[em. 71

Page 74: Gumena Dusa Goran Skrobonja

GORAN SKROBONJA(Beograd, 1962)

Pravnik po zanimanju, jedan od vode'ih

jugoslovenskih pisaca nau;ne fantastike i

horora. Pri;e su mu objavljivane u broj-

nim ;asopisima i antologijama. Prevodilac

sa engleskog jezika i samostalni izdava;

horor literature (Stiven King, Klajv Bar-

ker, D\ejms Herbert), kao i horor antolo-

gije »Gospodari tame«. Objavljen mu je

roman »Nakot« i zbirke pri;a »Od [apata

do vriska« i »{ilom u ;elo«.

Novela »Gumena du[a« (Rubber Soul) gla-

tko je osvojila prvo mesto na godi[njem

konkursu za doma'u SF, fantasti;nu i ho-

ror literaturu 1993. Slede'e godine osvojila

je i nagradu »Lazar«, jedinu nagradu za

ovu vrstu literature, kao najbolja objavlje-

na novela u prethodnoj godini.

Njegova novela »To;ak« adaptirana je u

uspe[nu seriju strip albuma u izdanju

pariskog izdava;a »Dargo«.

© Goran Skrobonja 1993.

Ilustracije i prelom Rastko "iri'

Tekst slo\en pismom »Misal«, © R. "iri'.

Ova knjiga je kompatibilna sa kompakt

diskom »The Rubber Soul Project« na

kome je i pesma »Rubber Soul« (© "iri'-

Skrobonja).72

Page 75: Gumena Dusa Goran Skrobonja
Page 76: Gumena Dusa Goran Skrobonja