grčka kolonizacija issa i pharos

Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Kolegij: Kolonizacija i romanizacija antičkog Ilirika

Mentor: dr. sc. Ivana Jadrić-Kučan

Student: Josipa Zelić

Grčka kolonizacija jadranskog prostora(Issa i Pharos)

(Seminarski rad)

Zadar, 23.travnja 2012.

Grčka kolonizacija i prisutnost Grka na Jadranu

Većina grčkih kolonizacijskih pokreta započinju u razdoblju od 8. do 5. st.pr.K. u tom je razdoblju osnovano oko 700 kolonija po Sredozemnom i Crnom moru. U to vrijeme na području Jadranskom moru bilo je malo grčkih kolonija. Bile su samo na sadašnjoj albanskoj obali (Orikos, Apollonija, Dyrrachium i Lissos), zajedno s važnim trgovačkim naseljem Atenjana i Etruščana u Spini na sjeveru Jadrana, južno od Venecije. Sva ova naselja su osnovana u kasnijem dijelu arhajskog razdoblja (6. stoljeće pr. Kr.). Za razliku od ostatka Sredozemlja i Crnog mora, Jadran je bio jedino slobodno područje na zapadu gdje su se Grci mogli naseliti u 4. st. pr. Kr. Područje Jadrana rano je postalo predmet interesa antičkih Grka o čemu svjedoče grčki mitovi i legende. 735. pr. Kr. Korinćani su kod Krfa porazili Liburne, no usprkos tome moć Ilira na jadranskom području ostaje toliko jaka da Grci još dugo vremena nisu mogli računati na prodor i učvršćivanje na današnjoj hrvatskoj obali. Situacija se mjenja tek početkom 4. st. pr. Kr. Posljedice grčke kolonizacije su: širenje grčke kulture, kulturni utjecaj drugih naroda na grke, raspadanje ilirske rodovne zajednice – porodice, patrijarhalno ropstvo, razvoj brodogradnje, trgovina, nove kulture, nove poljoprivredne kulture.1

Grčka prisutnost na Visu prema arheološkom materijalu vidi se još od 6. St. Pr. Kr. No u to vrijeme za sada ne možemo govoriti o postojanju neke kolonije na otoku. Nejasnoće oko vremena osnutka i samog osnivača Isse, riješit će daljnja arheološka istraživanja. Tradicionalno je tumačenje da je grčki vladar iz Sirakuze na Siciliji Dionizije stariji sukladno svojoj politici na Jadranu osnovao koloniju na Visu, što se prema Grgi Novaku dogodilo 397.g.pr.Kr. naravno postoje i druga tumačenja pa tako npr. prema grčkom povjesničaru Diodoru Issa je osnovana 385.g. pr. Kr.2

Godine 385.-384.pr.Kr. kolonisti s otoka Parosa u Egejskom moru, osnivaju uz pomoć Dionizija Far(Pharos), današnji Stari Grad na Hvaru na mjestu srušenog Ilirskog naselja i naselje odmah ograđuju zidinama. Iliri s otoka Hvara su se pobunili protiv osnivanja grčke kolonije i u pomoć im stiže 10 000 Ilira s kopna, Farani u pomoć pozivaju Dionizijevu mornaricu (stacionirana u Lissi – Grga Novak pretpostavlja da je riječ o Issi).3 U bitci do koje je došlo kako nas izvješćuje antički pisac Diodor, Grci su izborili potpunu pobjedu. 4 Kao svjedočanstvo o tim vremenima imamo nadgrobni spomenik(stelu) pravokutnog oblika napravljen od bijelog vapnenca, koji su postavili građani grčke kolonije Isse grčkom ratniku Kaliji koji je poginuo junačkom smrću u pomorskoj bitci protiv Ilira. Na prednjoj strani stele, ispod jednostavne profilacije, urezan je dosad najstariji poznati natpis u stihovima sastavljen u Hrvatskoj, a datiran je u 4. st. pr. Kr.5 Također imamo i natpis iz Farosa koji govori o pobjedi grčkih Farana i saveznika nad ilirskim starosjediocima Jadasinima koji datira u 4.st.pr.Kr6

1 Novak G., 2004., 10.

2 Novak G., 2004., 11.

3 Novak G., 2004., 11-12.

4 Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A., 1995-1996., 52.

5 Majnarić M., 2003., 13.


Samostalnost Isse(Visa)

Nakon Dionizijeve smrti godine 367. pr.Kr. njegova država zapada u veliku krizu, što Issa i Pharos iskorištavaju kako bi se osamostalili i tako postaju samostalni polisi tj. grad-države. Issa se razvija u snažno pomorsko i trgovačko središte te je iskoristivši svoj položaj počela uspostavljati trgovačke veze s Ilirskim plemenima. Issa širi utjecaj na susjedne otoke: prvo uporište osniva u selu Lumbardi na istočnoj strani Korčule naziv kolonije je nepoznat.7

Svjedočanstvo o tom događaju ostalo je zabilježeno na znamenitoj Lumbardskoj psefizmi. Psefizma se sastoji od nekoliko ulomaka grčkog natpisa, a radi se o uređenju zemljišnih odnosa između stanovnika novoosnovane kolonije, tj. sklapanju ugovora između isejaca i vlasnika zemljišta. Imovinski odnosi grčkih naseljenika na Korčuli se reguliraju, a daje se i popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo i više od 200. Na natpisu je sačuvano 158 što potpunih, što fragmentiranih imena. Osim dorskih, spominje se i mnogo imena ilirskog podrijetla. Najstariji je sačuvani pisani spomenik iz naših krajeva, a pronađena je 1877. g. Tekst je podijeljen u tri stupca, prema pripadnosti trima dorskim filama iznad kojih je stupac kontinuiranog teksta. U svim dorskim gradovima-državama građanstvo se djelilo na 3 dorske file: Dimane, Hile i Pamfile. Spominje se i gradnja gradskih zidina kojima nije nađen trag. Natpis se datira u prvu polovicu 3.st.pr.Kr.8 Također Issa osniva i druge kolonije kao što su Tragurij(današnji Trogir) i Epetij(današnji Strobeč) na obali. Issa je bila samostalan grad-država od 4. pa do sredine 1. st. pr. Krista kada pada pod rimsku vlast.9 Issa je bila nezavisan polis do građanskog rata imeđu Cezara i Pompeja. Godine 46. gubi samostalnost, a za doba Augusta je postala oppidum civium Romanorum.10

Iliri i grčke kolonije

Sredinom 3.st.pr.K. utemeljena je ilirska kraljevina pod vodstvom plemena Ardijejaca, koja se rasprostirala otprilike od neretvanskog područja do središnje Albanije. Prvi poznati vladar je bio Pleurat kojeg je nasljedio Argon, a kasnije njegova žena Teuta. Grčke kolonije na obali i otocima postupno dolaze pod vlast Ilira, čije je sjedište bilo u današnjem Risnu. Došlo je do opsade Isse, koju je vodio Teutin vojskovođa Demetrije Faranin, hvarski Grk. Opsada je bila dugotrajna i neuspješna. Zastrašeni ilirskim malim lađama, Višani su u pomoć pozvali Rimljane. Rim pristaje pomoći, isprva diplomatskim putem, no kako Teuta odbija uopće i primiti rimskog poslanika, započinje sukob koji je ujedno označio i prvi ilirski rat. Završetkom prvog ilirskog rata rimska vojska se povlači s Jadrana osnovavši novu državu sa središtem u Faru na otoku Hvaru. Zatim sljedi drugi ilirski rat u kojem rimska vojska zauzima Far i kako izvješćuje Polibije ga uništava do temelja. Kasnije Issa gubi status važnog vojnog uporišta kakav je imala u doba ilirsko-rimskih ratova, a vojno središte postaje Ravena.11

Issa(Vis)

7 Novak G. 2004., 12-13.

8 Zaninović M., 1997., 79.

9 Novak G., 2004., 12.

10 Suić M., 2003., 62.

11 Novak G., 2004., 14-15.

Dionizijev utvrđeni grad nalazio se na području danas znanom kao Gradina, te na poluotočiću Prirovo, na samom ulazu u luku.12

Danas se može jasno identificirati gradski perimetar s ostatcima zidina, veličina gradskog areala i opći raspored urbanog prostora s osnovnim komunikacijama, što se sve sačuvalo i u rimsko doba kad su bili dograđeni novi objekti.13 Isejske zidine građene u 4.st.pr.Kr. uzdižu se od mora kod Prirova do vrha brežuljka zatim idu prema zapadu i opet skreću prema moru. Zidine su građene u tehnici emplekton što znači da im je unutarnje i vanjsko lice bilo izrađeno od većih pravilno klesanih kamenih blokova između kojih se umetala kamena ispuna od manjeg kamena. Kameni blokovi su slagani bez uporabe žbuke. Zapadni bedem je dugačak oko 300m, sjeverni oko 240m, istočni oko 280m dok južni bedem onaj prema moru nije još pronađen.14

Isejske nekropole

Od drugih grčkih spomenika imamo ostatke jugozapadne nekropole na Martvilu. Arheološki lokalitet Martvilo nalazi se iza sportskog centra i predstavlja jedino helenističko (starogrčko) groblje u Hrvatskoj. Tijekom vremena ono je u velikoj mjeri uništeno tako da je danas sačuvana samo petina njegove prijašnje veličine. Nekropola, tj. groblje antičke Isse, se nalazila izvan zapadnih gradskih zidina, na predjelu koji je baš zbog toga što se na njemu pri dubljem kopanju nailazilo na grobove dobio slavenski naziv Martvilo.Velik dio isejskih grobnica pretražen je i uništen bez arheološke kontrole i evidencije. Izuzetak čine nekoliko grobnica koje je splitski Arheološki muzej istražio 1955. godine i koje predstavljaju glavni izvor za poznavanje pogrebne prakse iz helenističkog doba u Issi.

Na nekropoli prevladavaju grobovi izrađeni od velikih kamenih ploča koje su okomito položene u zemlju na način da formiraju grobnu raku a iznad njih se nalazi poklopnica sastavljena od jednog, dva ili tri dijela. Dno groba nije popločano nego je pokojnik polagan izravno u zemlju ili katkad na sitno morsko žalo. U grobnicama se pokapanje vršilo inhumacijom i u njima su nekad pokapane čitave obitelji što je rijetko u helenskom svijetu. Nad kamenim grobnicama nalazila se stela koja je obilježavala grob. To su uglavnom jednostavnije stele koje pri vrhu imaju trokutni zabat, dosad je pronađena samo jedna stela koja ima obli završetak tzv. Omegaform koji je karakterističan za Grčku.15

U grobovima su najčešći grobni prilozi: oinohoe(vrč za vino), pelike(posuda za vodu), skifos(čaša), unguentarij(bočica za mirisava ulja i masti), pikside(kozmetička posudica) itd. Neki grobovi su sadržavali terakotne figurice, čitave amfore, nakit i sl. Također su nađene keramičke posude Gnathia stila. Na nekropoli na Martvilu u tijeku su radovi na stvaranju arheološkog parka pa su na njoj već postavljene kopije stela ispred pojedinih grobova.16

12 Sanader M., 2001., 122.

13 Suić M., 2003., 35.

14 Čargo B., 2004., 15-16.

15 Čargo B., 2004., 29-31.

16 Čargo B., 2008., 87.

Druga isejska nekropola nalazila se na suprotnoj strani grada na predjelu poznatom kao Vlaška njiva, mjestu gdje je danas hotel Issa. Najstariji dio groba čine helenistički ukopi iz 4.st.pr.Kr. Ova nekropola je manja od one na Martvilu. Istraživanjima je ukupno pronađeno 249 grobova od kojih su 98 helenistički a ostali rimski datirani od 1.st.pr.Kr. do kasne antike. Nekropola je uništena gradnjom hotela te njeni ostatci nisu vidljivi. Grobovi su izrađeni od okomito postavljenih kamenih ploča, pronađen je velik broj rimskih urni te grobova bez arhitekture. Istraživanjima nisu pronađene stele. Grobni prilozi su slični onima iz jugozapadne nekropole.17

Jedan od najvrjednijih nalaza je glava grčke božice lova Artemide koja predstavlja jedan od najznačajnijih brončanih spomenika u Hrvatskoj. Glava je pripadala brončanom kipu visokom oko 150cm, originalan je grčki rad s kraja 4.st.pr.Kr. ili početka 3.st.pr.Kr.18

Isejski novac

Od prve polovice 4. st. pr. Kr. Issa kuje i vlastiti novac, dosad sav novac koji je pronađen je kovan u bronci. Najstariji grčki novac pronađen na području Isse su stateri Korinta i Dirahija, kovani između kasnog 5. i sredine 4.st.pr.Kr. Novac koji je kolao nakon utemeljenja Isse pripada brončanom novcu Dionizija Sirakuškog, zatim novcu Heraklije i Pharosa. Prvotnu seriju isejskog novca emitiranu sredinom 4.st.pr.Kr. predstavljaju prekovi sirakuškog novca na aversu, s prikazom glave mladića, a na reversu je prikaz dupina. Drugi primjerci novca na aversu imaju prikaz mlade žene a na reversu osmokraku zvijezdu. Rimski novac u Issi se pojavljuje krajem 3.st.pr.Kr.19

Strateški položaj Isse

Zahvaljujući svom dominantnom položaju usred Jadrana Issa od samog utemeljenja postaje i kroz povijest ostaje vrlo značajna strateška točka u navigaciji i trgovini. Luka Isse je smještena na dnu brijega na kojem je utemeljen grad i protezala se uokolo poluotoka Prirova i gotovo do dna uvale Stonca. Danas se nalazi pod morem. Građena je od velikih blokova, bez uporabe vapnene žbuke tehnika zidanja je ista kao i kod zidanja zidina grada. To upućuje na zaključak da je luka sagrađena u isto vrijeme kad i zidine grada, tj. u 4.st.pr.Kr. pa se radi o najstarijim sačuvanim ostatcima neke luke u Hrvatskoj. U istočnom dijelu luke su istraživanjima utvrđeni ostatci nekoliko velikih žara(dolium) koje su bile ukopane. Vjerojatno su služile kao posude za čuvanje poljoprivrednih proizvoda, prvenstveno žitarica i tekućine i kao posude u kojima se čuvala živa riba i drugi morski organizmi do njihove prodaje. Također važne su i amfore koje su pronađene u uvali Vela Svitanja na sjevernoj strani otoka. Tijekom istraživanja izronjeno je 634 amfore.20

Pharos(Stari Grad na Hvaru)

17 Ćargo B., 2004., 32.

18 Ćargo B., 2004., 42.

19 Ćargo B., 2004., 45.

20 Majnarić M., 2003., 136-139.

Pharos su naselili tj. kolonizirali Grci s Pharosa godine 385.-384.pr.Kr. uz pomoć Dionizija.21

Područje koje su Parani naselili jest sjeverni, središnji dio Hvara na kraju Starogradskog zaljeva (Vala ili Starogrojčica), gdje počinje plodna ravnica, i gdje postoje izvori pitke vode. Budući da je ova središnja zona bila najplodniji dio otoka, bila je nastanjena već od ranog neolitika (oko 6000 godina pr. Kr.). Nekoliko utvrda - gradina - i brojni grobni humci navode na pomisao da je to područje bilo nastanjeno i u razdoblju kad su stigli Grci s Parosa. Postoje pretpostavke da je domorodačko naselje postojalo na mjestu gdje je sagrađen Faros, ali čvrstih dokaza još uvijek nedostaje. Međutim, također je moguće da je arhajska parska naseobina Anchiale, koju Stjepan Bizantinac (6. stoljeće) samo spominje, mogla biti ovdje. Nekoliko krhotina iz Staroga Grada atičkih crno figuralnih vaza koje se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu, zajedno s nekoliko drugih, navodi na pomisao o ranijem grčkom naselju.22 Pharos je živio autonomnim životom sve dok nije izgubio samostalnost i bio porušen za vrijeme 2. Ilirskog rata krajem 3.st.pr.K. U rano rimsko doba je prefektura salonitske kolonije.23

Novac Pharosa

Pharos kao i Issa je kovao vlastiti novac, kojeg počinju kovati u ranom 4.st.pr.Kr. po uzoru na sirakuški i parski. Farani na svojim prvim novcima, kovanim u bronci i srebru, imaju Zeusovu glavu s prednje, a kozu i slova ΦAPI(ON) (što znači novac građana Farosa) na stražnjoj strani. Zadnje serije farskog novca imaju glavu mladog muškarca, katkada s lovorovim vijencem, s prednje i kantharosom (čašom za piće) i slovima ΦA(RION) sa stražnje strane. Farska je produkcija novca prestala u 1. stoljeću prije Krista. Pored novca Farosa u Starom Gradu su pronađeni i mnogi novci drugih grčkih gradova-država, što ukazuje na široku trgovačku djelatnost između Farosa i ostalog sredozemnog svijeta. Nađeni su i novci Rimske republike, a najraniji potječu iz 3. stoljeća prije Krista.

Važne nalaze imamo iz dviju ostava brončanog novca Farosa. Jedna je otkrivena sredinom 19. stoljeća na položaju Škudljivac. Nju čine starija serija novca Farosa, nekoliko novca nepoznate jadranske Herakleje, i prekovi novca Farosa s imenom Jonija, najvjerojatnije lokalnog vladara sa susjednog otoka Visa – Isse. Druga je nađena u Vrbanju 1900. godine a čine je novci kasnije emisije farske kovnice.24

Gradske zidine i utvrde Pharosa

Od arheoloških tragova Fara imamo ostatke sjevernog bedema unutar središta Starog grada, to su megalitske zidine, nad kojima su podignute kuće i konobe, najduži dio bedema koji je uz kuću je onaj u prizemlju kuće Tadić-Gramotorovića iznosi 11 metara. Linija sjevernog bedema se pružala od tih kuća pa sve do zvonika župne crkve Sv. Stjepana. Riječ je o obrambenom zidu podignutom u kasnoantičko doba. Uz sami temelj je pronađen rimski

21 Ćargo B., 2004., 85.

22 http://starogradsko-polje.net/index.php?p=84

23 Suić M., 2003., 62.

24 Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A., 1995-1996., 133-134.

brončani novčić Cezara iz 38.g.pr.Kr.25 Južni gradski bedem koji je dijelom porušen pri izgradnji stare ceste za Hvar proteže se od remetine kuće do Dominikanskog samostana. Nedavno je otkriven izgubljeni trag južnog bedema na prostoru povijesne jezgre Starog Grada.26

Istočni gradski bedem je otkriven nedavno arheološkim istraživanjem na kompleksu crkve Sv. Ivana. Otkopan je segment istočnog obrambenog zida građenog od megalitskih blokova. U grčkom svijetu su kule nezaobilazni element obrane gradova, pa je teško objasniti zašto ih nema u Pharosu, a ni i u Issi.27

Jedan od najupečatljivijih primjera megalitske suhozidne gradnje u Hrvatskoj su ostaci utvrde na Purkinom kuku na otoku Hvaru. Riječ je o velikoj gradini, čiji temelji potječu iz razdoblja prije grčkog naseljavanja otoka, odnosno stariji su od 2500 godina. Gradina se nalazi oko kilometar jugoistočno od Starog Grada i zapadno iznad sela Dol, na nadmorskoj visini od 276 metara. Na gradini se nalazi najveći grobni humak (tumul, kamena gomila) na otoku. Istraživanja gradine i tumula provodili su krajem 19. stoljeća Šime Ljubić, a 1978-1979. prof. Marin Zaninović. Megalitske zidine građene kao suhozid bez žbuke sačuvane su na zapadu utvrde na Purkinom kuku. Smatra se da su podrijetlom mlađe od tumula. Ustanovljeno je da ti zidovi tvore četverokutnu građevinu s ulazom na jugu. Istraživanja na ovoj gradini nisu nastavljena, pa njezina prava svrha nije ustanovljena. Stoga se samo pretpostavlja da se radi o grčkoj utvrdi nastaloj na temeljima starije ilirske.28 Na brijegu jugoistočno od Jelse, na oko 180 metara nadmorske visine, ističe se kula Tor. Prvi ju je opisao i nacrtao njezine "kiklopske" kamene zidove istraživač Richard Francis Burton 1873. Pretpostavlja se da je kula pravokutnog tlocrta (7,2 sa 6,2 metra) sagrađena u 3. stoljeću na mjestu još starije ilirske gradine. 29

Kula na Maslinoviku nalazi se na niskom brežuljku (67 m nadmorske visine), na sjevernom dijelu grčke parcelacije zemljišta, nekih 3 km udaljenom od Farosa. Slična je veličinom i oblikom Toru, zabilježeni su i tragovi peći. Više krhotina fine keramike potječe iz 4. stoljeća prije Krista.30

Pokretni nalazi

Mali je broj posuda grčkog arhajskog razdoblja poznat iz Farosa. Nađena je minijaturna zavjetna časa za piće – skifnos.31 Slična je jednoj posudi nađenoj u Parosu, a obje su napravljene u Korintu početkom 7. stoljeća prije Krista. Većina grčkih keramičkih predmeta nađenih u Farosu pripada poznom klasičnom i helenističkom razdoblju. Keramika i svjetiljke pokazuju da je Faros u tom razdoblju (4. do 2. stoljeće prije Krista) tipična kolonija koja

25 Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A., 1995-1996., 77-79.



28 http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/1387/




uvozi vaze iz različitih centara u Grčkoj, iz južne i sjeverne Italije. Ali Faros je imao i vlastitu keramičku proizvodnju o čemu nam svjedoči ulomak glinenog kalupa za izljevanje tanagra figurica.32 Pravljene su fine posude, zatim one kuhinjske, te amfore, pithosi, mortariji (za usitnjavanje žitarica i pripremu hrane), opeke i dekorativni krovni crjepovi, utezi za tkalački stan. Proizvodilo se čak i terakote, a svjetiljke su bile uobičajeni predmet u kućama i u grobovima. Nalazi fine keramike otkrivene u raznim dijelovima grada ukazuju na istovrstan standard i potrebe njegovih stanovnika.33

Položaj Pharosa i nekropola

Pharos se razlikuje od Isse položajem i urbanističko-koncepcijskim pojedinostima. Pharos se nalazi na ravnici, otuda dolazi i potreba za druga čije raspoređenim urbanim sadržajem, trg(agora) se nalazi na spoju dviju temeljnih komunikacija, a ne uz more (kao u Issi). Glavno groblje Farana tek treba otkriti. Ono je vjerojatno bilo negdje izvan istočnih gradskih zidina. Nekoliko grčkih grobova iskopali su krajem 19. stoljeća ljubitelji starina, u zapadnom dijelu grada. Iz skromnih informacija može se zaključiti da su grobovi sadržavali po jedan kostur. Bili su građeni od kamenih ploča i pokriveni pločom, a u grobu je bilo nekoliko darova, uglavnom keramike i terakote. Sačuvana su samo četiri nadgrobna spomenika s imenima umrlih.34

Starogradsko polje

Važan spomenik grčke kolonizacije je i polje drevnog Pharosa, koje je do današnjeg dana zadržalo oblike parcelizacije prvih grčkih kolonista. U grčkim agrarnim kolonijama pa tako i u Pharosu, podjela poljoprivrednog zemljišta među kolonistima bila je ključna operacija koju je trebalo obaviti tijekom osnivanja. Mreža dodijeljenih parcela bila je uvijek geometrijska. U Starogradskom polju mreža grčke parcelacije najbolje je očuvana na cijelom Mediteranu i to zahvaljujući suhozidinama koje su stalno kroz dugniz godina građene i obnavljane. Plodna ravnica proteže se od Starog Grada prema Vrbovski,a dugo je oko 6 km. Prosječna je širina polja je oko 2 km. Polje je podijeljeno na oko 73 pravokutne čestice jednakih dimenzija oko 181 x 905 m. Neke su čestice podijeljene i unutar parcela na manje čestice 181 x 181 m. Na prostoru polja je zabilježeno više od 100 arheoloških lokaliteta. Ovdje se tako nalazi par manjih gospodarskih objekata iz grčkog doba te brojne rimske villae rusticae.35 Prvi je ovaj humanizirani krajolik koji obuhvaća oko 1200 hektara još i danas obrađenog zemljišta iz pozicije pješaka 1859. prepoznao arheolog Šime Ljubić. On je ovo katastarski parcelizirano polje pored Staroga grada nazvao ager colonicus, a nastanak mu je smjestio u doba rimske uprave u čemu je pogrješio. John Bradford je proučavajući zračne snimke Hvara već 1957. u monografiji o uređenju antičkih agrarnih površina uočio da parcelizacija hvarskog agera, kako su ga tada latinskim jezikom jedino i nazivalo, nije uopće rimska. Uvidio je da su starogradske parcele koje su inače neobično malene i kvadratične u odnosu na mnogo veće i

32 Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A., 1995-1996., 118,123.

33 Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A., 1995-1996., 106,103.


35 Solarić M., Solarić N., 2009., 63-65.

pravokutne rimske parcele, nastale u nekom drugom svakako starijem vremenskom razdoblju.36 UNESCO je u srpnju 2008. godine na svoj popis mjesta svjetske baštine u Europi stavio i Starogradsko polje.37

U ovom polju i na njegovim rubovima štovao se kult boga Dionisa. Lik ovog boga koji se prikazuje s vijencem spletenim od lozovog lišća grčki kolonisti stavili su na svoj hvarski novac. Za opstanak zajednice, najvažniji poljodjelski proizvod bili su žito i masline. Fragmenti amfora (keramičke posude za držanje i transport vina i ulja) i pithosi (velike keramičke loptaste posude za pohranu žitarica) nađeni širom područja polja, pokazuju da se ovdje proizvodilo i vino i masline.38

Literatura

Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A.: Pharos-Antički stari grad, (1995-1996.), Zagreb

Čargo, Boris: Issa- a historical and archaeological guide, (2004.), Split

Čargo, Boris: Helenistički grobovi kod rasadnika palmi u Visu, Arheološki muzej u Splitu, (2008.), Split(Hrčak)36 Bužančić R., Radonić J.J., Katić M., Maroević T., Rendić Miočević A., 1995-1996., 116.

37 http://www.adriagate.com/hr/croatia/unesco_heritage.aspx?ID=28

38 Solarić M., Solarić N., 2009., 63.

Majnarić, Miljenko: Otok Vis-biseri Jadrana, (2003.), Zagreb

Novak, Grga: Prošlost Dalmacije,Knjiga Prva-od najstarijih vremena do Kandijskog rata, St.Marjan tisak, (2004.), Zagreb

Sanader, Mirjana: Antički gradovi u Hrvatskoj,( 2001.), Zagreb

Solarić Miljenko, Solarić Nikola: Iskolčenje zemljišnih čestica i najstariji kamen međaš u Hrvatskoj iz 4.st.pr.K., Geodetski fakultet u Zagrebu, (2009.) Zagreb(Hrčak)

Suić, Mate: Antički grad na istočnom Jadranu,(2003.), Zageb

Zaninović, Marin: Grčka podjela zemljišta na otoku Visu,(1997.), Zagreb(Hrčak)

Internetske stranice:

http://www.adriagate.com/hr/index.aspx(07.03.2012)

http://www.starogradsko-polje.net/index.php?p=1(06.03.2012)

http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/1387/(07.03.2012)

http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/1387/

http://www.starogradsko-polje.net/index.php?p=1

http://www.adriagate.com/hr/index.aspx

grčka kolonizacija issa i pharos

Documents