OBLIGACIONO PRAVORanko Nikolić

1. RAZLIKA IZMEĐU STVARNO PRAVNIH I OBLIGACIONO PRAVNIH ODNOSA

Stvarnopravni odnosi odlikuju se time što titular stvarnog prava moze tužiti svakoga kod koga se nalazi njegova stvar, odnosno ko vrijeđa njegovo pravo. Ovo iz razloga što stvarnopravni odnos djeluje prema svima tj. apsolutno odnosno erga omnes. Kod obligacionogpravnog odnosa moze biti tužen samo dužnik jer ovaj odnos djeluje samo između povjerioca i dužnika, tj, relativno ili inter partes. Npr. ako je zaključen kuporpodajni ugovor pa stvar bude ukradena prije njene predaje kupac ne može tu stvar tražiti od lopova već samo od prodavca a stvar od lopova će moći tražiti samo prodavac na osnovu svog stvarnog prava vlasništva.

NAČELA OBLIGACIONIH ODNOSA

2. NAČELO SAVJESNOSTI I POŠTENJA

Ovo načelo treba da dođe do izražaja kod svih obligacionih odnosa po ovom načelu učesnici u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih obaveza dužni su da se pridržavaju ovog načela u pravnom prometu i da postupaju u skladu sa „dobrim poslovnim običajima“. Povreda ovog načela dovodi do odgovornosti za naknadu štete.

3. NAČELO SLOBODE UREĐIVANJA OBLIGACIONIH ODNOSA

Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose. Ta sloboda nije apsolutna već je ograničena zakonom koji propisuje da se ti odnosi ne mogu uređivati suprotno ustavnom uređenju, prinudnim propisima i moralu društva. Posljedica neprimjenjivanja ovog načela je nistavošt pravnog posla. Osnov za uređenje obligacionih odnosa mora bti dopušten.

4. NAČELO EKVIVALENTNOSTI (jednake vrijednosti prestacija)

Ovo načelo je vezano za dvostrane teretne ugovore iz kojih nastaju uzajamne obaveze. Princip ekvivalencije odnosno imovinske ravnoteže u uzajamnim davanjima zaštićen je različitim pravnim sredstvima kao što su npr:

- Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke činidbe,- Prekomjerno oštećenje,- Zabrana zelenaških ugovora,- Raskid i izmjena ugovora zbog izmijenjenih okolnosti.

Svi ovi instituti imaju za cilj da se po određenim uslovima pruži zaštita oštećenoj strani čija je prestacija nalazi u određenom stepenu disproporcije prema prestaciji druge strane. Eklatantan primjer ovog načela su odredbe Zakona o obligacionim odnosima o

1

prekomjernom oštećenju i zabrana zaključenja zelenaškog ugovora. Povreda ovog načela imat će za posljedicu nekada rušljivost a nekada ništavost ugovora.

5. NAČELO ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA

Ovo načelo zabranjuje vršenje prava suprotno cilju zbog koga je ustanovljeno ili priznato. Realizaciojom prava ne smije se drugi ometati u vršenju njegovog prava i time mu nanostiti štetu.

6. NAČELO ZABRANE ISKORIŠTAVANJE MONOPOLSKOG POLOŽAJA

Prema ovom načelu zabranjeno je iskorištavanje monopoloskog položaja kojim se stiču materijalne i druge koristi koje nisu rezultat rada.

7. NAČELO ZABRANE PROUZROKOVANJA ŠTETE

Ogleda se u tome da su učesnici u obligacionopravnim odnosima dužni uzdržavati se od svih postupaka kojima bi se drugom učesniku mogla nanijeti šteta.

8. NAČELO DUŽNOSTI ISPUNJENJA OBAVEZE

Obavezuje učesnike u prometu da preuzete obaveze ispune u cjelosti na ugovoreni način i u ugovoreno vrijeme. Ugovor se mora poštovati u cjelosti jer je ugovor zakon za ugovorne strane. Nepoštivanje ovog načela može imati za posljedicu prouzrokovanje štete koju su dužni naknaditi a u nekim slučajevima to može biti i osnov za raskid ugovora. Pri ispunjavanju ugovornih obaveza učesnici su dužni da se ponašaju sa pažnjom dobrog domaćina odnosno pažnjom dobrog privrednika ili pažnjom dobrog stručnjaka.

9. IZVORI OBLIGACIJA

Izvori ili osnovi obligacija su :- Ugovori - Prouzrokovanje štete- Pravno neosnovano obogaćenje- Jednostarana izjava volje- Zakon

Ugovori su inače dvostani pravni poslovi kojima se zasnivaju obligacioni odnosi kojima se jedna strana dužnik obavezuje da će drugoj strani povjeriocu izvršiti određenu činidbu ili se obje strane obavezuju na određenu činidbu. Ugovor se zaključuje saglasnošću volja ugovorača u cilju postizanja određenih pravnih učinaka, npr. Kupac kupuje odrđenu stvar da bi na toj stvari stekao pravo vlasništva. Ugovori mogu biti jednostranoobavezni, dvostranoobavezni i dobročini.

Po pravilu zakon ne propisuje formu ugovora tako da su ugovori u principu neformalni ukoliko posebnim zakonom nije propisana posebna forma ili ako ona nije ugovorena. Uticaj

2

forme na punovažnost ugovora ogleda se u tome da ugovor nije ni sačinjen i ne proizvodi pravno dejstvo ukoliko nije ispoštovana forma ugovora. Međutim, ukoliko su ugovorne strane ispunile ugovor u cjelosoti ili u pretežnom dijelu, takav ugovor se konvalidira i ako nije sačinjen u propisanoj formi.

10. VOLJA ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA

Može se izraziti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju. Izjava volje za zaključenej ugovora mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

11. PREGOVORI

Pregovori koji predhode zaključenju ugovora ne obavezuju i strane ih uvijek mogu prekinuti. Strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovorna je za naknadu štete nastale vođenjem pregovora.

12. PRIVIDNI ILI SIMULOVANI UGOVOR

Prividni ugovor nema dejstvo među ugovornim stranama. Međutim ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi ugovor će važiti „ako ispunjava uslove za njegovu pravnu valjanost“. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu. Prividni ugovor je simulovani ugovor jer u njemu volja ugovorača nije istinska. Npr. stranke se dogovore da će jedna od njih drugoj izdati ispravu o nekom dugu u korist duge strane kao povjerioca iako to potraživanje ne postoji. Isti je slučaj ako stranke zaključe naizgled ugovor o kupoprodaji i unesu klauzulu da je cijena plaćena iako to ne odgovara istini. U praksi se najčešće zaključuje kupoprodajni ugovor sa nižom cijenom od one koja je ugovorna i stvarno plaćena da bi se izbjegao visok porez. Ovi ugovori su najčešće suprotni načelu savjesnosti i poštenja. Cilj simulovanog ugovora često je prikrivanje drugog tj. „disimulovanog ugovora“ npr. stranke zaključe ugovor o poklonu a u stvari je ugovor o kupoprodaji. Cilj takvog ugovora je da se izbjegnu poreske obaveze ili da se u ostavinskom postupku ugovor o kupoprodaji ne bi mogao pobijati. Simulovani posao ne važi jer nije izraz volje stranaka zato je on NIŠTAV.PRIKRIVENI ili disimulovani ugovor može biti valjan jer je volja stranaka u pogledu njega istinita.

13. SPOSOBNOST ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA

U okviru ovog pitanja nužno je imati u vidu pojmove „pravne i poslovne sposobnosti stranaka“.

PRAVNA SPOSOBNOST je sposobnost biti subjekt u pravu tj. biti nosilac prava i obaveza. Pravnu sposobnost imaju fizička i pravna lica.

Fizičko lice pravnu sposobnost stiče pravnu sposobnost rođenjem tj, odvajanjem od majčine utrobe pod uslovom da se rodi živo. Ako je bilo mrtvo još za vrijeme nošenja ili je smrt nastupila u toku porođaja, dijete ne postaje subjekt prava. Pod izvjesnim uslovima pravnu

3

sposobnost ima i začeto a još nerođeno dijete, tako po zakonu o nasljeđivanju, ako je dijete začeto u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se rođeno ako se rodi živo. U toj situaciji začetom djetetu može se postaviti naročiti staralac koji će se brinuti o zaštiti njegovih prava, naročito ako su njegovi interesi u sukobu sa interesima roditelja.

Pravni subjektivitet fizičkog lica gasi se njegovom smrću. Isto dstvo ima i proglašenej nestalog lica umrlim. U našem pravnom sistemu sva fizička lica imaju isti obim pravne sposobnosti bez obzira na pol uzrast, nacionalnu pripadnost vjeru i sl.

Pravna lica stiču pravnu sposobnost upisom u registar privrednih društava a gube je brisanjem iz registra.

Poslovna sposobnost je sposobnost da svojim izjavama volje stvarati prava i obaveze tj. sposobnost zaključivanja pravnih poslova. Poslovna sposobnost nužno pretpostavlja pravnu sposobnost dok, pravna sposobnost ne pretpostavlja poslovnu sposobnost i pravna i poslovna sposobnost regulisane su imperativnim pravnim normama, tako da zainteresovana lica ne mogu svojim izjavama volje otkloniti njihovu primjenu niti ograničiti a ni proširiti njihov obim. Sa gledišta poslovne sposobnosti fizička lica su:

- Potpuno poslovno nesposobna- Djelimično ili ograničen poslovno sposobna- Potpuno poslovno sposobna

POPTUNO POSLOVNO NESPOSOBNA lica su ona koja nisu navršila 14 godina zivota tzv. Mlađi maloljetnici. Eventulani njihovi pravni poslovi su apsolutno ništavi i ne mogu se naknadno konvalidirati ni izjavom njihovog zakonskog zastupnika niti nekog državnog organa. Pravne poslove u ime takvih lica i za njihov račun zaključuju njihovi zakonski zastupnici, tj. roditelji odnosno staraoci.

DJELIMIČNU POSLOVNU SPOSOBNOST imaju lica od navršenih 14 do navršenih 18 godina života tzv. Stariji maloljetnici. Oni mogu samostalno zaključivati sve pravne poslove u vezi sa raspolaganjem njihove zarade a sa 15 godina mogu zaključiti ugovor o radu. Ova lica mogu zaključivati i ostale poslove ali im je potrebna saglasnost zakonskih zastupnika odnosno organa starateljstva. Ako takva saglasnost nije data ni naknadno smatra se da pravni posao „nije ni zaključen“. U pogledu sačinjavanja testamenta važe posebna pravila predviđena u Zakonu o nasljeđivanju. Po tom zakonu maloljetno lice stiče testamentarnu sposobnost sa navršenih 16 godina života i pod daljnim uslovom da je sposobno za rasuđivanje.

POTPUNO POSLOVNU SPOSOBNOST imaju lica koja su navršila 18 godina života. Ova lica mogu samostalno preduzimati sve pravne poslove ukoliko nad njima nije produženo roditeljsko staranje ili nisu stavljeni pod starateljstvo.

14. POSLJEDICE NIŠTAVOSTI UGOVORA

U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati dugoj sve što je od nje primila po osnovu ugovora a ako to nije moguće ima se dati odgovarajuća nakanda u novcu.

4

Ta naknada se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja „sudske odluke“ ukoliko zakonom nije drugačije određeno.

15. OPŠTE PRETPOSTAVKE ZA ZAKLJUČENJE PUNOVAŽNOG UGOVORA

Ugovor je zaključen kada su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci su saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora, zatim da je predmet ugovora moguć, dopušten, određen ili odrediv. Ugovorna obaveza mora biti dopuštena. Lica koja zaključuju ugovor moraju imati potpunu poslovnu sposobnost. Lice starije od 16 godina koje je uz odobrenje suda zaključilo brak time je steklo potpuno poslovnu sposobnost te je sposobno za zaključenje pounovažnog ugovora.

16. PONUDA ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA

Ponuda je jednostrana izjava volje upućena određenom licu u cilju zaključenja ugovora. Stavljanjem ponude ponudilac daje unaprijed svoj pristanak na uslove koj su sadržani u toj ponudi, tako da eventualno prihvatanje ponude od strane ponuđenog lica dovodi do zaključenja ugovora. Za valjanost ponude potrebno je da se ispune sljedeći uslovi:

- ponuda mora sadržavati sve bitne elemente predviđene za taj ugovor (npr. predmet i cijena kod ugovora o kupoprodaji)

- ponuda mora da sadrži jasno i ozbiljno izraženu volju ponudioca da sa određenim licem hoće da zaključi ugovor tzv. Animus contrahendi

- ponuda mora biti upućena određenom licu tj. budućem ugovoraču. Ako je izjava volje upućena neodređenom krugu lica neće se raditi o ponudi već to može biti poziv za stavljanje ponude, (npr. slanje prospekata, cjenovnika i slično). U nekim slučajevima ponuda po samom zakonu mora biti učinjena tačno određenom licu (npr. kod prava preče kupovine).

Pravno dejstvo ponude ogleda se u tome što ona stvara obavezu za ponudioca da zaključi ugovor sa ponuđenim licem pod uslovima sadržanim u ponudi. Ponuđeni može zahtijevati zaključenje ponuđenog ugoovora.

Trajanje obaveze da se održi ponuda zavisi od toga da li je ponuda učinjena prisutnom ili odsutnom licu.

Kada je ponuda učinjena prisutnom licu a nije ostavljen rok za odgovor, ponuda mora biti prihvaćena „odmah“ . Ukoliko je rok određen ponudilac je vezan do isteka roka.

Ako je izjava o prihvatanju ponude data sa zadocnjenjem smatrati će se kao nova ponuda od strane ponuđenog.

Ponuda i prihvat ponude putem telefona i teleprintera smatraju će kao izjave učinjene prisutnim licma.

5

Ponuda data odsutnom licu tj. putem pisma ili telegrama vezuje ponudioca do istelka roka ukoliko je rok određen. Ukoliko rok nije određen, ponudilac je vezan ponudom za vrijeme koje je prema redovnom toku stvari potrebno da ponuda stigne ponuđenom i da izjava ponuđenog o prihvatu ponude stigne ponudiocu.

Sadržina prihvata mora u cijelosti da odgovara sadržini ponude i da je izjava o prihvatu stigla blagovremeno ponudiocu. Kao prihvat se smatra i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu ili preduzme neku drugu radnju koja se može smatrati izjavom o prihvatu. Šutnja ne znači prihvat ali ako su ugovorne strane u stalnoj poslovnoj vezi u pogledu određene robe, šutnja ponuđenog se smatra prihvatom ukoliko ponuda nije odmah ili u ponuđenom roku odbijena.

17. ZASTUPANJE

Ugovor i drugi pravni posao može se zaključiti odnosno preduzeti preko zastupnika. Ovlaštenje za zastupanje zasniva se na zakonu tako prema Porodičnom zakonu, roditelji zastupaju maloljetnu djecu, tu se radi o zakonskom zastupanju. Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica u granicama datih ovlaštenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. Zastupnik može ovlaštenje prenijeti na drugoga ukoliko ga je na to ovlastio zastupani ili ako to dozvoljava zakon, takav je slučaj u Zakonu o advokaturi. Ako zastupnik prekorači granice ovlaštenja pravilo je da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na zastupanog. Zastupani je u obavezi samo ako naknadno odobri prekoračenje. Ako zastupani odbije dati odobrenje a u vezi s tim odobrenjem druga strana trpi štetne posljedice, za štetu su solidarno odgovorni zastupnik i zastupani. Uslov za ostvarenje naknade štete je da je druga strana bila savjesna tj. da nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.

18. PUNOMOĆ

Punomoć je ovlaštenje za zastupanje koje se može temeljiti na jednostranom pravnom poslu ili na ugovoru o punomoćstvu.

Ugovor o punomoćstvu je u pravilu neformalan. Punomoć mora biti sačinjena u pismenoj formi i propisno ovjerena ako se odnos na zaključenje određenih formalnih ugovora kao što je slučaj u Zakonu o prometu nepokretnosti.

Punomoć može biti opšta ili generalna, posebna ili specijalna i vanredna.

OPŠTA PUNOMOĆ se odnosi na preduzimanje svih pravnih radnji koje se odnose na redovno poslovanje.

POSEBNA PUNOMOĆ se daje za poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja (npr. otuđenje i raspolaganje dobrima vlastodavca)

VANREDNA PUNOMOĆ se daje u situaciji kada posao za poslodavca ima poseban ekonomski značaj (npr. preuzimannju mjenične obaveze, zaključenej ugovora o jemstvu, poravnjanje i slično)

6

Vlastodavac može opozvati ili suziti punomoć. Pravni posao koji je punmoćnik zaključio nakon suženja ili opoziva punomoći pravno je valjan ako druga strana nije znala niti je morala znati za opozivanje ili suženje punomoći, što znači da je bila savjesna.

SREDSTVA ZA OBEZBJEĐENJE UGOVORA

19. KAPARA

Kapara je sredstvo obezbjeđenja pravilnog ispunjenja ugovora. Ona predstavlja određenu imovinsku vrijednost najčešće novčani iznos koji jedan ugovarač daje drugom prilikom zaključenja ugovora kao znak da je ugovor zaključen. Primalac kapare stiče pravo vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskoj vrijednosti.

U pravilu kapara se uračunava u cijenu. Ako jedna strana ne izvršu igovor a neizvršenje se može staviti na njen teret.

Ako je za neizvršenje ugovora kriv davalac kapare, primalac kapare ima pravo da:- raskine ugovor i da zadrži primljenu kaparu ili- umjesto toga da traži izvršenje ugovora i naknadu štete ukoliko je ona nastupila zbog zakašnjenja druge strane.

Ako je za neizvršenje ugovora kriv primalac kapare, davalac kapare ima pravo da zahtijeva: - - raskid ugovora i vraćanje kapare u „dvostrukom iznosu“ ili - umjesto toga da traži izvršenje ugovora i naknadu štete koju je pretrpio.

Prema tome ovo pravo utvrđeno je u korist one strane koja je nevina. Ukoliko je kapara pretjerano visoka postoji mogućnost da se na zahtjev strane koja je dužna da plati kaparu, njen iznos svede na razumnu mjeru. Takav zahtjev se podnosi sudu. O kapari se može zaključiti poseban ugovor, mada se u praksi najčešće klauzula o kapari unosi u glavni ugovor. Ugovor o kapari je realan jer nastaje tek predajom kapare. Ovaj ugovor je i akcesoran tj. sporedan ili dopunski jer pretpostavlja postojanje punovažnog glavnog ugovora.

20. ODUSTANICA

Odustanica predstavlja iznos novca koji se ugovara za slučaj raskida ugovora. Odustanicu je dužan plati ugovorač koji raskida ugovor. Pravo na raskid ugovora uz plaćanje odustanice ograničeno je vremenski ugovorom a ako to nije ugovoreno onda ovakva obaveza dospijeva kada dospijeva obaveza iz ugovora. Ugovorna strana koja želi da koristi odustanicu dužna je istovremeno prilikom davanja izjave da odustaje od ugovora isplatiti ugovorenu odustanicu. Odustanica se ne daje unaprijed kao kapara već se samo obećava a plaća se u slučaju odustanka ugovora. U zakonu nije predviđena mogućnost smanjenja odustanice kao što je slučaj kod kapare.

7

21. PREDUGOVOR

Predstvalja izjavu ugovornih strana kojom preizimaju obavezu da će kasnije zaključiti ugovor. Prema tome iz predugovora proizilazi samo obaveza na zaključenje ugovora koji će uslijediti. Predugovor mora da sadrži sve bitne elemente koji će sadržavati ugovor koji će se naknadno zaključiti i u njemu se u pravilu određuje rok u kojem će se zaključiti glavni ugovor. Ukoliko taj rok nije utvrđen ugovor treba da se zaključi u roku od 6 mjeseci. Ukoliko jedna ugovorna strana odbije da zaključi ugovor druga ugovorna strana može tražiti da sud obaveže drugu ugovornu stranu na zaključenje glavnog ugovora. U tom slučaju sudska presuda u svemu zamjenjuje glavni ugovor.

22. USTUPANJE UGOVORA

Ustupanje ugovora predstavlja pravni posao kojim jedna ugovorna strana ustupa ugovor trećem licu tako da to treće lice postaje ugovorna strana sa svim pravima i obavezama koje je imao ustupilac ugovora. Uvijek se radi o dvostrano teretnom ugovoru. Ustupanje ugovora nije moguće kod strogo ličnih obaveza. Za punovažnost ustupanja ugovora potreban je „pristanak druge ugovorne strane“. Takav ugovor mora biti zaključen u formi koja je propisana za ugovor koji se ustupa. Ustupilac ugovora garantuje samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan a ne garantuje za njegovo izvršenje.

23. ZELENAŠKI ILI LIHVARSKI UGOVOR

Ovaj ugovor je dvostranoobvezni i teretan, kojim jedna ugovorna strana ugovora za sebe ili za treće lice očigledno nesrazmjernu imovinsku korist zloupotrebljavajući :- stanje nužde, - teške materijalne prilike, - nedovoljno iskustvo, - lakomislenost ili- zavisnost druge ugovorne strane.

Ovakav ugovor je pravno ništav i za njega vrijede sva pravila u vezi ništavih pravnih poslova.

Ovaj bi ugovor postojao u slučaju kada npr. jedno lice teško bolesno po prekomjerno visokoj cijeni kupi lijek koji mu je prijeko potreban. Kod ovog ugovora ugovorna strana zelenaš je znao ili je prema prilikama morao znati za situaciju u kojoj se druga ugovorna strana nalazi.

Zelenaški ugovori mogu biti:- kupoprodaja- ugovor o zajmu- ugovor o djelu- ugovor o trampi- ugovor o zakupu - drugi teretni ugovori

Zelenaški ugovori su apsolutni ništavi a također predstavljaju i krivično djelo pa se u krivičnoj proceduri može tražiti njihovo poništenje.

8

Zelenaškim ugovorom se vrijeđa načelo ekvivalentnosti

24. UGOVORI NA SREĆU

Ovi ugovori su dvostrani pravni poslovi kod kojih predviđena korist ili gubitak za jednu ili obje strane zavisi od nekoga neizvijesnog događaja ili sreće. Kod ovih ugovora obje strane svjesno odustaju od načela ekvivalencije i ne mogu se žaliti ako nastupanje neizvjesnog događaja dovede do nesrazmjerne koristi jedne i gubitka druge strane. Kod ovih ugovora strane su svjesno preuzele rizik nesrazmjernosti prestacija te se ne može govoriti o prekomjernom oštećenju.

Takvi ugovori su:- opklada- lutrija- kupovina nade- osiguranje.

25. RASKID UGOVORA

Ugovorne strane uvijek mogu sporazumno raskinuti ugovor, a ugovor se može raskinuti i jednostrano ako za to postoje zakonski uslovi (npr. zbog neispunjenja, zbog postojana materijlanih i pravnih nedostataka na stvari, kada su ugovorne strane ugovorile odustanicu.)

26. RASKID UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA

Raskid zbog neispunjenje pretpostavlja da ugovor nije ispunjen ili nije ispunjen na zakonom propisan način. Da bi se mogao tražiti raskid po ovm ravnom osnovu potrebno je da se drugom ugovoraču ostavi naknadni rok za ispunjenje. Međutim, ako se radi o fisknom ugovoru, tj, ugovoru u kome je rok bitni elemenat pa dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu istekom tog roka. Ako povjerilac ima interes da se ovakav ugovor ipak održi on može obavijestiti dužnika da mu daje mogućnost da u naknadnom roku ispuni obavezu. Ako je zbog raskida ugovora jedan od ugovorvača pretrpio štetu a nije kriv za raskid ima pravo na naknadu štete.

27. RASKID ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI (Rebus sic stantibus)

Zakon o obligacionim odnosima predviđa ovakvu mogućnost ako je nakon zaključenja dvostrano teretnog ugovora došlo do promijenjenih okolnosti a te su okolnosti nepredviđene, npr. nagli porast cijena. Ukoliko te okolnosti do te mjere otežavaju ispunjenja ugovora da jednu stranu teško ekonomski pogađaju i da su nastupile prije roka za ispunjenja obaveze te da bi zbog toga održavanje ugovora bilo nepravično, tada ugovorna strana koju pogađaju te izmijenjenje okolnosti ima pravo na raskid ugovora. Umjesto raskida iz ovog razloga, može se tražiti izmjena uslova iz ugovora ukoliko na to pristane druga strana. Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna strana koja je bila dužan uzeti u obzir takve okolnosti pri sklapanju ugovora.

9

28. JEMSTVO

Postoji kada je treće lice obavezno da povjeriocu ispuni obavezu ako je dužnik ne ispuni. To treće lice se zove „jemac“, a lice za koje on garantuje da će ispuniti obavezu je „glavni dužnik“. Na taj način obaveza povjerioca je osigurana jer ako glavni dužnik ne ispuni obavezu povjerilac ima pravo da ispunjenje traži od jemca.

Jemac odgovara povjerioca cijelom svojom imovinom kao i glavni dužnik. Jemstvo nastaje na osnovu ugovora i zakona.

Ugovor o jemstvu je formalan, traži se pismena forma.

Zakonsko jemstvo je u praksi rijeđe, to je u slučajevim kada država jemči za štedne uloge građana kod banaka i štedionica.

Jemac jemči za neispunjenje glavne obaveze i sporednih obaveza koje su postojale u momentu nastanka jemstva i onih koje su nastale zbog neizvršenja obaveze kao što su sudski troškovi i kamate.

Karakteristike jemstva su:- akcesornost - supsidijarnost

Akcesornsot ili sporednost jemstva znači da jemstvo dijeli sudbinu glavne obaveze. Akcesornost jemca se ne moze isključiti

Supsidijarnost jemstva znači da se povjerilac po dospijeću obaveze ne može se odmah obratiti jemcu za ispunjenje obaveze već se mora prvo i to pismenim putem obratiti glavnom dužniku. To znači da jemac odgovara povjeriocu u drugom redu ili posredno a glavni dužnik neposredno. Izuzetno povjerilac se može obratiti glavnom dužniku vansudskim ili sudskim putem i prije obraćanja glavnom jemcu ako je očigledno da od glavnog dužnika ne može ostvariti ispunjenje obaveze.

29. PONIŠTENJE UGOVORA ZBOG PREKOMJERNOG OŠTEĆENJA (laesio enormis)

Ukoliko je u vrijeme zaključenja ugovora postojao očit nesrazmjer između uzajamnih davanja oštećena strana može tražiti poništenje ugovora, ukoliko u vrijeme zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati za pravu vrijednost stvari. U pitanju su rušljivi ugovori čije se poništenje može tražiti u roku od 1 godine od saznanja za oštećenje. Kod ovih ugovora povrijeđeno je načelo ekvivalencije.

Poništenje ovih ugovora ne može se tražiti ako je nešto kupljeno na javnoj dražbi niti kod ugovora na sreću.

10

30. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE ČINIDBE

Javlja se kao rezultat faktičkih mana na stvari. Ove mane postoje kod teretnih pravnih poslova. Mane mora postojati u času predaje stvari.

Odgovornost po ovom osnovu postoji u slučaju da:1. stvar nema uobičajna ili ugovorena svojstva. 2. kada su prećutane mane stvari ili 3. kada je otuđilac izričito tvrdio da stvar nema nikakvih mana a kasnije se ustanovi da one ipak postoje.

Takvi slučajevi bi bili:- kupovina namjernica koja su zaražene,- kupovina zaražene stoke,- kupljeni vo bode,- kupljena mašina loše funkcioniše i slično.

Ova odgovornost ne postoji kod:- ugovora bez naknade- u slučaju prodaje „đuture“. - ako su se stranke odrekle prava pobijanja ugovora iz ovog osnova.

Ako se radi o nedostacima koji su jasni i uočljivi. U slučaju postojanja mana treba imati u vidu da li su nedostaci otklonjiiv ili neotkonjivi.

Ako su nedostaci „otklonjivi“ pribavilac ima pravo zahtijevati od otuđioca da iste otkolni.Ako su nedostaci „neotklonjivi“ i sprječavaju redovnu upotrebu stvari pribavilac ima pravo da zahtijeva raskid ugovora. Ako su mane neotkloonjive ali ne sprječavaju redovnu upotrebu stvari, pribavilac može tražiti srazmjenro smanjenje cijene. Pribavilac također može tražiti i naknadu štete ako su za to ispunjeni uslovi.

31. ODGOVORNOST ZBOG PRAVNIH NEDOSTATAKA (evikcija)

Postoji ako kod teretnih pravnih poslova uopšte ne postoji pravo koje je trebalo prenijeti ili to pravo postoji ali je opterećeno u korist trećih lica. U ovoj situaciji pribavilac je u opasnosti da se pojavi treće lice koje mu kao vlasnik može oduzeti ili evikcirati prenesenu stvar. Ako treće lice tuži pribavioca on treba da u parnici obavijesti otuđioca. Odgovornost po ovom osnovu stvara isto djestvo kao i odgovornost zbog fizičkih nedostataka na stvari. Ako je pribavilac znao za pravne nedostatke ili je za njih morao znati neće postojati odgovornost po ovom osnovu

32. RIZIK

U pravnom smisli rizk je opasnosto da u nekom obligacionopravnom poslu nastupi propast ili pogoršanje stvari, čije vlasništvo treba da se prenese sa jednog saugovorača na drugog. Ako je za propast ili pogoršanje stvari kriv jedan od saugovorača ili treće lice za koje neki od njih

11

odgovara, posljedice snosi taj saugovarač. Međutim, ako stvar propadne ili se pogorša slučajno, tj. bez krivice nekog saugovarača ili trećeg lica za koje on odgovara, postavlja se pitanje, na teret koje ugovorne strane pada takva propast ili pogoršanje stvari. Ovo pitanje najčešće se postavlja kod kupoprodajnih ugovora i obično se naziva „prelazak rizika od slučaja“. Problem se uglavnom svodi na to od kojeg trenutka rizik prelazi sa jednog saugovarača na drugog. U praksi se najčešće ovo svodi na pitanje prelaska rizika sa prodavca na kupca. Ugovorna strana koja snosi rizik mora da primi gubitak ili oštećenje stvari i dužna je da prema drugoj strani izvrši sve obaveze predviđene ugovorom. U slučaju kupoprodaje rizik prelazi tek predajom stvari kupca, zato slučajnom propašću stvari prodavac se oslobađa obaveze da preda stvar a kupac se oslobađa obaveze da plati cijenu kao da ugovor i nije zaključen. Ako stvar slučajno propadne za vrijeme docnje jedne ugovorne strane rizik prelazi na nju od trenutka kada je pala u docnju neovisno od predhodnog pravila.

33. PLAĆANJE NEDUGOVANOG

Predstavlja isplatu drugom licu nečega što se nije dugovalo. To je jedan od najčešćih slučajeva pravno neosnovanog obogaćenja. Za postojanje ovog instituta potrebno je da je ono što je plaćeno plaćeno u zabludi da se dugovalo. Ako isplatilac nije bio u zabludi a izvršio je isplatu smatra se da je učinio poklon. Ovaj institut postoji i kada isplatilac nije bio u zabludi da plaća nedugovano ali je to učinio da bi izbjegao nepovoljne pravne posljedice (npr. platio je na ime poreza više nego što je dugovao a to je učinio da bi izbjegao prinudnu naplatu s obzirom da žalba ne zadržava izvršenje rješenja o poreskoj obavezi). Plaćanjem nedugovanog nastaje obligacionopravni odnos između isplatioca i primaoca, tj, obogaćenog. Iz tog odnosa za primaoca isplate nastaje obaveza da vrati ono što je neosnovano primio.

34. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (nezvano vršenje tuđih poslova)

Nezvano vršenje tuđih poslova može se preduzeti samo ako posao ne trpi odlaganje od nastupanja štete ili propuštanja očigledne koristi.

Postoje dvije vrste poslovodstva bez naloga i to:- nužno poslovodstvo bez naloga- korisno poslovodstvo bez naloga

NUŽNO postoji ako se preduzima radi sprječavanja nastupanja štete. Poslovođa je dužan da obavijesti osobu za koju radi i da ga pozove radi nastavka sa obavljanjem preduzetog posla. U slučaju da nije u mogućnosti iz objektivnih razloga da obavijesti vlasnika, dužan je da nastavi posao sve dok vlasnik ne preuzme brigu, poslovođa je dužan po obavljenom poslu položiti račun o izvršenim poslovima. On je dužan posao obaviti sa pažnjom dobrog domaćina. Za obavljenje poslove poslovođa ima određena prava, pored ostalog on ima pravo na naknadu svih nužnih i korisnih izdataka i eventualno pretrljenu štetu.KORISNO poslovodstvo bez naloga postoji kada se obavi neki posao koristan za drugo lice (npr. poslovođa za vrijeme boravka u drugom mjestu kupi za svog poznanika neku stvar po povoljnijoj cijeni znajući da je ta stvar korisna za njegovog poznanika). U ovoj situaciji on ima pravo na nakandu troškova za kupljenu stvar a najviše do visine koristi.

12

35. JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE

Javno obećanje nagrade

Predstavlja javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onom licu koje izvrši određeni posao ili postigne neki uspjeh obećanje se može opozvati na način na koji je učinjeno. Lice koje je ispunilo obećanje a nije znalo da je obećanje nagrade opozvano ima pravo zahtijevati da mu se nagrada dodijeli.

VRSTE OBLIGACIJAPostoji više vrsta obligacija:

36. GRAĐANSKE ILI CIVILNE I PRIRODNE ILI NATURALNE OBLIGACIJE

Građanske obligacije su one koje mogu biti ostvarene prinudnim putem, tj. one koje su utužive. Zovu se i „pravne obligacije“.

Prirodne obligacije su one obligacije čije izvršenje povjerilac ne može da zahtijeva pravnim putem, one su „neutužive“. Međutim ako dužnik takvu obligaciju izvrši dobrovoljno on ne može tužbom iz neosnovanog obogaćenja tražiti povrat onog što je dao na ime izvršenja. Pri tome je bez značaja da li je dužnik znao ili ne da nije obavezan na izvršenje putem suda. Takve su npr. zastarjele obligacije, obaveze iz ugovora na sreću, ugovori po raznim igrama, ugovori o opkladi i slično.

37. POZITIVNE I NEGATIVNE OBLIGACIJE

Pozitvne su one kod kojih je dužnik obavezan da povjeriocu preda neku stvar ili da u njegovu korist izvrši neku radnju. (npr. obaveza prodavca da preda prodatu stvar, obaveza kupca da plati cijenu, obaveze štetnika da naknadi štetu)

Negativne su one obligacije koje se sastoje u obavezi dužnika da se uzdrži od nekog činjenja na koje bi inače prema normama objektivnog prava imao pravo (npr. obaveza susjeda da neće nadziđivati kuću na svojoj parceli, saditi visoko drveće čime bi komšiji pravio hlad). Negativne obligacije su i one od kojih je dužnik dužan da nešto trpi što inače ne bi bio dužan (npr. obavaze da susjedu dozvoli prelaz preko svog dvorista).

38. OBLIGACIJE SA TRAJNIM PRESTACIJAMA, OBLIGACIJE SA SUKCESIVNIM PRESTACIJAMAI OBLIGACIJE SA TRENUTNIM PRESTACIJAMA

Obligacije sa trajnim prestacijama su one kod kojih prestacija dužnika traje izvjesno vrijeme neprekidno. (npr. obaveza poslugodavca da izvjesno vrijeme poslugoprimcu omogući upotrebu stvari)

Obligacije sa sukcesivnim prestacijama su one kod kojih se prestacija sastoji u nizu postupaka koji se vremenom slijede (npr. obaveza plaćanja periodičnih iznosa na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju)

13

Obligacije sa trenutnim prestacijama su one kod kojih se prestacija može izvršiti odjednom (npr. obaveza prodavca da preda stvar) značaj ovog razlikovanja naročito dolazi do izražaja kod raskida ugovora kod zbog neizvršenja

39. SLOŽENE I PROSTE OBLIGACIJE

SLOŽENE su one sa više obaveznih prestacija ili sa više subjekata. Složene obligacije mogu biti:

- kumulativne- alternativne - fakultativne

Kumulativne obligacije su one na osnovu kojih dužnik duguje dvije ili više prestacija i može se osloboditi obligacije samo ako izvrši sve dugovane prestacije i to „odjednom“. Ako izvršenje jedne od tih prestacija postane nemoguće usljed više sile, onda se gasi cijela obligacija ako povjerilac nema interesa za preostale prestacije.

Alternativne obligacije su one na osnovu kojih dužnik duguje više prestacija ali se čitava obligacija gasi ako izvrši samo jednu od njih. Pravo izbora ima dužnik a može imati i dužnik i povjerilac.

Fakultativne obligacije su one na osnovu kojih dužnik duguje samo jednu prestaciju, ali se može osloboditi obligacije izvršenjem neke druge prestacije koja je određena zakonom ili pravnim poslom. Prema tome dužnik duguje samo jednu prestaciju i povjerilac može tužbom zahtijevati ispunjenje samo te prestacije. Povjerilac nema pravo da zahtijeva izvršenje neke druge prestacije čak iako izvršenje osnovne prestacije postae nemoguće usljed više sile. Ako je izvršenje dugovane prestacije postalo nemoguće usljed krivice dužnika, povjerilac može tražiti samo naknadu štete zbog neizvršenja a ne može zahtijevati izvršenje prestacije. Povjerilac pada u povjerilačku docnju ako ne primi izvršenje dugovane presatice koja mu se nudi.

40. OBLIGACIJE SA VIŠE SUBJEKATA

Obligacije sa više subjekata su one kod kojih postoji više povjerilaca i više dužnika ili više dužnika i jedan povjerilac, ili više povjerilaca i jedan dužnik.Ove obligacije mogu biti:

- zajedničke - solidarne

Zajedničke obligacije su one kod kojih je dugovinski odnos podijeljen, tako da svaki od više povjerilaca može tražiti samo svoj dio odnosno svaki od više dužnika odgovara samo za svoj dio.

Solidarne oblicacije su: - Aktivne - Pasivne

14

Aktivne su one gdje je više povjerilaca a jedan dužnikPasivne su one gdje je jedan povjerilac i više dužnika.

Kod aktivne solidarne obligacije svaki od više povjerilaca može da zahtijeva od dužnika izvršenje u cjelini odnosno isplatu cijelog duga a nakon toga povjerioci se međusobno obračunavaju u skladu sa odnosim među njima.

Kod pasivne solidarne obligacije povjerilac može da zahtijeva isplatu cijelog duga od jednog dužnika po svom izboru. Ako taj dužnik isplati cijeli dug, obligacija se gasi u cjelini a dužnici se između sebe obračunavaju prema odnosima između njih.Pasivan solidarna obligacija je od velike koristi za povjerioca jer rizik insolvetnosti jednog od dužnika snose ostali solidarni dužnici. Solidarnost se ne pretpostavlja već mora biti predviđena u zakonu ili u pravnom poslu.

41. DJELJIVE I NEDLJELJIVE OBLIGACIJE

Djeljive obligacije su one obligacije čija se prestacija može tako podijeliti da svaki dio predstavlja razmjerni dio interesa za povjerioca, tj, čija se prestacija bez šete po svoju prirodu može podijeliti na dijelove i tako izvršiti.

Djeljive su npr. obaveza da se preda 100.000,00 KM ili 50. kg šećera

Nedjeljive obligacije su npr. zahtjev da se preda određena knjiga ili da se na osnovu ugovora o djelu sašije odijelo

42. LIČNE I NELIČNE OBLIGACIJE

Lične obligacije su one koje su nastale s obzirom na lične kvalitete dužnika, njegovo znanje, vještina ili naročito povjerenje, (npr. obaveza slikara da uradi naručeni portret, obaveze daovaoca časova iz muzike). Smrću dužnika lične obligacije se gase i ne prelaze na njegove nasljednike.

Nelične su one obligacije čije ispunjenje ne pretpostavlja određene lične kvalitete dužnika. Takve su npr. predaja prodate stvari, plaćanje cijene, naknada štete i slično. Ove obaveze se ne gase smrću dužnika, već sačinjavaju sastavni dio njegove zaostavštine i time prelaze na nasljednike.

43. INDIVIDUALNE I GENERIČKE OBLIGACIJE

Odnose se na obligacije koje glase na predaju neke stvari.

Individualna je ona obligacija na osnovu koje dužnik duguje neku individualno određenu stvar (obaveze slikara da preda prodatu sliku). Ove obligacije se gase ako dugovana stvar propadne usljed više sile.

15

Generičke obligacije su one na osnovu kojih dužnik duguje neku stvar određenu po rodu (npr. duguje 100 litara rakije određenog kvaliteta). Kod ovih obligacija dužnik se ne oslobađa obaveze i ako uslje dviše sile propadne cjelokupna količina ugovorene vrste stvari koja mu je pripadala. Dužnik se može osloboditi obaveze samo ako nastupi tzv „pravna propast vrste“. tj. ako bude stavljena van prometa ta vrsta stvari.

44. GLAVNE I SPOREDNE OBLIGACIJE

Glavna obligacija je ona koja može samostalno postojati i koja predstavlja ekonomsko i pravno težište obligaciono pravnog odnosa.

Takve su npr:- Obaveza prodavca da preda prodatu stvar- Obaveza kupva da plati cijenu- Obaveze zakupca da plati zakupninu i slično

Sporedna ili akcesorna obligacija je ona obligacija koja nužno pretpostavlja postojanje druge glavne obligacije, npr. obligacija na osnovu koje dužnik duguje plaćanje kamate, ugovorne kazne, ili nakandu štete pored restitucije u slučaju poništenja ugovora. Takva obligacija je i ugovor o jemstvu. Ako je glavna obligacija ništava onda je ništava i sporedna. Ako je glavna obligacija oproštena pretpostavlja se da je oproštena i sporedna. Međutim ako je oproštena i sporedna obligacija ne podrazumijeva se automatski da je oproštena i glavna.

45. KAMATA

Naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari. Ona također ima karakter i naknade štete zbog toga što je povjerilac lišen upotrebe svog novca.

Kamate mogu biti :- Ugovorne- Zakonske- zatezne

Zatezne kamate se plaćaju u slučaju zakašnjenja ispunjenja novčane obaveze. Kada dužnik zakasni sa ispunjenjem obaveze dužan je platiti zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Povjeriocu pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je zbog zakašnjenja ispunjenja novčane obaveze pretrpio štetu.

Kod ugovornih kamata kamatna stopa ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. Postoje i procesne kamate. Ove kamate plaća dužnik koji nije isplatio zatezne kamate povjeriocu sa kojim se nalazi u poslovnom odnosu. Dužnik je platio glavni dug sa zakašnjenjem a odbio da plati zatezne kamate u toj situaciji povjerilac ima pravo da tužbom traži isplatu neisplaćenih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe do isplate.

16

46. PRESTANAK OBAVEZE

Obaveze ili obligacije prestaju:

- izvršenjem ili isplatom- sjedinjenjem ili konfuzijom- prebijanjem ili kompenzacijom- prenov ili novacija- otpust ili oproštaj duga- nemogućnost ispunjenja usljed više sile- smrt povjerioca ili dužnika ukoliko obligacija nije nasljedna.

Zastarjelost nije način prestanka obligacije već pretvaranje pravne obligacije u naturalnu. Sličnost sa prestankom obligacije je u tome što u oba slučaja povjerilac ne može ustati tužbom i zahtijevati ispunjenje obligacije. Razlika je u tome što u slučaju ispunjenja zastarjele obligacije, dužnik nema pravo na tužbu zbog neosnovanog obogaćenja kojom bi tražio ono što je dao, pa čak i kada je smatrao da je njegova obaveza pravna. Naprotiv dužnik koji ispuni ugašenu ili prestalu obligaciju ima pravo da tužbom zahtijeva povraćaj isplaćenog iz osnova neosnovanog obogaćenja po oštim uslovima koji se traže za takvu tužbu.

47. KOMPENZACIJA ILI PREBIJANJE

Predstavlja međusobno uzajamno obračunavanje uzajamnih obligacija. Može nastati:- ugovorom - na osnovu zakona - na osnovu zahtjeva jedne ugovorne strane.

Uslovi za kompenzaciju su:- da obje obligacije glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda- da su obje obligacije dospjele

Kompenzacija ne nastaje sticanjem uslova za to već je potrebno da jedna ugovorna strana izjavi drugoj da vrši kompenzaciju ili prebijanje. Dug se može prebiti i sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono nije bilo zastarjelo u času kada su se stekli uslovi za prebijanje.

Kompenzacijom ne mogu prestati potraživanja koja se ne mogu zapljeniti u izvršnom postupku, koja su nastala namjernim prouzrokovanjem štete, naknada štete pričinjene oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti i potraživanja koja potiču iz zakonske obaveze izdržavanja. Izreka presude u slučaju kompenazcije treba da sadrži oba potraživanja.

48. KONVERZIJA

Postoji kada ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora tada će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kada su ugovor zaključili. To ujedno predpostavlja da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora, prema tome konverzija je preobračanje ništavog ugovora u drugi punovažni ugovor.

17

49. OPROST DUGA

Postoji kada povjerilac izjavi da neće tražiti ispunjene obaveze, a dužnik se sa tim saglasi, prema tome uslov za prestanak obaveze je saglasnost dužnika, za punovažnost ne traži se posebna forma, pa čak i onda kada se radi o ugovoru za koji je zakonom propisana forma.

Razlog zbog kojege se dužnik ili jemac oslobađaju obaveze ne mora se navoditi. Ako ima više solidarnih dužnika oprost duga jednom od njih ne oslobađa ostale dužnike, ali se obaveza smanjuje za onaj dio koji otpada na oslobođenog solidarnog dužnika.

50. NOVACIJA ILI OBNOVA

Je prestanak obligacije na način da se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamjene novom. Nova obaveza mora imati drugačiji predmet i pravni osnov Npr. umjesto obaveze iz ugovora o kupoprodaji ugovori se naknada po ugovoru zakupu. Ako se ovaj ugovor poništi iz bilo kojeg razloga ranija obaveza ostaje na snazi.

51. PREUZIMANJE DUGA

To je ugovor između dužnika i trećeg lica kojim treće lice prima na sebe obavezu ispunjenja duga. Za punovažnost ovog ugovora potreban je pristanak povjerioc u pavilu može se preuzeti svaki dug osim duga lične prirode. Ugovor o preuzimanju duga mora biti sačinjen u istom obliku u kojem je bio sačinjen ugovor koji se preuzima. Pristanka se može dati izričito ili prećutno. Prećutan pristanak postoji kada je povjerilac primio ispunjenje obaveze od trećeg lica, a to treće lice mu je dalo doznanja da ispunjenje vrši u svoje ime. Na osnovu ovog ugovora raniji dužnik se oslobađa obaveze. Novi dužnik preuzima obavezu ispunjenja i sporednih potraživanja.

52. KONFUZIJA

Postoji kada isto lice postane i povjerilac i dužnik. Ako je obaveza upisana u Javnu knjigu ona prestaje konfuzijom tek kada se izvrši upis brisanja i u slučaju kada jemac postane povjerilac glavnog dužnika.

53. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Radi se o događajima koji su doveli do nemogućnosti ispunjenja za koje nije odgovorna ni jedna ugovorna strana, a ta nemogućnost je nastupila u periodu od zaključenja ugovora do vremena kada je obavezu trebalo izvršiti. Npr. došlo je do uništenja nezamjenljive stvari. Obaveza na ovaj način ne prestaje ako je predmet predaje stvar određena po rodu tj. ako je zamjenljiva.

54. SMRT DUŽNIKA I POVJERIOCA

Pravilo je da smrću dužnika ili povjerioca obaveza ne prestaje već prelazi na nasljednike međutim ako je obaveza lične prirode obaveza se gasi smrću dužnika. Ako je priroda pravnog

18

posla takva da obaveza prestaje smrću jedne od ugovonih strana npr. kod ugovora o doživotnom izdržavanju smrću primaoca izdržavanja gasi se i obaveza.

55. CESIJA ILI PROMJENA POVJERIOCA

Znači ustupanje potraživanja sa dosadašnjeg povjerioca na treće lice za punovažnost cesije potrebno je da se između povjerioca i trećeg lica zaključi ugovor o cesiji u tom ugovor ne učestvuje dužnik i ne zahtijeva se njegov pristanak. Ne može se izvršiti prenos potraživanja koja su vezana za ličnost povjerioca. Potraživanja koja se ne mogu zahtijevati po odredbama izvršnog postupka npr. dio plaće, penzije, plaćanje alimentacije, naknada neimovinske štete i slično. Neka potraživanja po svojoj prirodi su neprenosiva npr. ugovor o djelu. U slučaju cesije obaveza povjerioca je da o tome obavijesti dužnika. Od momenta tog obavještenja ispunjenje obaveze je punovažno samo ako se izvrši novom povjeriocu. Cesijom se položaj dužnika ne smije pogoršati.

56. ZASTRAJELOST KAO NAČIN PRESTANKA OBLIGACIJA

Nastupanjem zastarjelosti gubi se pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Time se ne gasi samo pravo povjerioca nego se gasi samo zahtjev za ostvarenje tog prava. To praktično znači da se tužbom dužnik ne može natjerati na ispunjenje obaveze, već se gubi pravo tužbe u formalnom smislu. Ako se istakne prigovor zastare sud se neće upustati u raspravljanje u meritumu već će odbiti tužbeni zahtjev zbog zastarjelosti potraživanja. U pravilu zastarijevaju svi obligacionopravni odnosi izuzev prava na izdržavanje. Zastarjelost nastupa kada istekne posljedni dan određenog roka propisanog zakonom za zastarijevanje. U vrijeme zastare računa se i period koji je protekao u korist dužnikovog prednika. Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu nema pravo na povraćaj onoga što je dao u ispunjenju zastarjele obaveze. Kada zastari glavno potraživanje zastarijevaju i sporedna potraživanja kao što su kamate, plodovi, ugovorna kazna, troškovi i slično. Od zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivne rokove, to su strogi rokovi čijim protekom zbog nepreduzimanja određenih radnji povjerilac gubi subjektivno pravo na tužbu u materijalnom smislu. Sud pazi ex officio na prekluzivne rokove a na zastrajelost samo po prijedlogu. Zabranjena je promjena roka zastrajelosti. Pravnim poslom ugovornih strana ne može se odrediti duže ni kraće vrijeme zastarnog roka od onog koji je određen zakonom. Opšti rok zatarjelosti je 5 godina, a subjektivni je 3 godine. Između bračnih drugova roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo između štićenika i njegovog staraoca, između lica koja žive u vanbračnoj zajednici zastara ne teče.

57. PREKID ZASTARIJEVANJA

Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje se može učiniti izjavom povjeriocu kao i na posredan način davanjem otplate, plaćanjem kamate kao i svakom drugom radnjom koju je povjerilac preduzeo pred sudom protiv dužnika ili pred nekim drugim nadležnim organom u cilju ostvarenja potraživanja. Najčešći slučaj prekida zastarjelosti predstavlja podnošenje tužbe protiv dužnika. Smatra se da nije nastupio prekid podnošenjem tužbe sudu ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koje je poduzeo. Isto tako smatra se da nije bilo prekida ukoliko je tužba ili drugi zahtjev tužioca odbačen ili ako mjere osiguranja kod suda budu poništene. Ako je tužba odbačena zbog nenadležnosti suda

19

smatra se da podnošenjem tužbe nije nastupio prekid zastare ali je uslov da u roku od 3 mjeseca od donošenja rješenja o odbacivanju tužbe povjerilac ponovo podnese tužbu nadležnom sudu. Kada se zastara prkida rokovi počinju ponovo da teku.

58. PREKLUZIVNI ROK ILI PREKLUZIJA

Prekluzivni rok predstavlja zakonom određeni protek vremena poslije čijeg isteka određeno pravo prestaje da postoji ako ga njegov titular ne izvrši u tom roku.

Prekluzivni rokovi su uvijek zakonom strogo određeni te ga stranke ne mogu mijenjati, zbog toga se prekluzivni rokovi nazivaju i „zakonski rokovi“.

Kod zastarjelosti gubi se samo pravo na podnošenje tužbe tj. prinudno ostvarenje prava, međutim kod prekluzije nastaje gubitak prava u cjelini. Kod prekluzije nema ni prekida ni zastoja kao kod zastarnih rokova. Sud pazi po službenoj dužnosti na prekluzivne rokove. Prekluzivni rokovi mogu biti:

- materijalni - procesni

Materijalni su rok u kome se mora realizovati pravo preče kupovine. Rok u kome se može zahtijevati zaostavština od lica kome je ona uručena, rok u kome se može osporavati patent i slično.

Procesni prekluzivni rokovi, rok za žalbu na presudu , rok za podnošenej revizije i slično.

59. POJEDINAČNI ROKOVI ZASTARIJEVANJA

- Potraživanje zakupnine zastarijeva za 3 godine bez obzira da li je određeno da se plaća povremeno ili u jendom ukupnom iznosu. - Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za 3 godine, subjektivni rok koji se računa od saznanja za štetu i štetnika. Objektivni rok za nakandu štete je 5 godina i računa se od dana nastanka štete. - Kada je šteta prouzrokovana krivičnom djelom a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za nakandu štete zastarijeva kao i zastarjelost za krivično gonjenje. Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja i zastoj povlače za sobom prekid odnosno zastoj zastare zahtjeva za naknadu štete. U roku od 1 godine zastarijevaju:

- potraživanja naknade za isporuku električne energije, toplotne energije, plina, vode dimnjačarskih usluga, usluge za održavanje čistoće, potraživanje naknade za radio i TV pretplate, potraživanja za PTT i druga potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

60. DOCNJA ILI MORA

Docnja je jedan od načina povrede obligacije, time što dužnik nije na vrijeme ispunio svoju obavezu iz obligacije. Isto važi i za povjerioca.

20

Prema tome docnja moze biti:- na strani dužnika- na strani povjerioca

Dužnik pada u docnju ako obavezu ne ispuni tačno određenog dana, odnosno najkasnije posljednjeg dana roka koji je određen u ugovoru ili testamentu ili zakonu. Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik pada u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu. Povjerilac nije dužan da opomene dužnika na ispunjenje obaveze.

Povjerilac pada u docnju kada neosnovano odbije da primi ispunjenje obaveze od strane dužnika i ako mu je dužnik ponudi ispunjenje. Povjerilac pada u docnju i kada je zbog svoje odsutnosti onemogućio ispunjenje obaveze. Docnja može biti:

- subjektivna- objektivna

Subjektivna docnja postoiji kada se zadocnjenje može pripisati u krivicu dužniku odnosno povjeriocu.

Objektivna docnja postoji kada je do nje došlo iz objektivnih razloga, tj. bez krivice strane koja je pala u docnju.

Krivica za docnju se pretpostavlja pa je teret dokazivanja na licu koje je palo u docnju. I nakon što je pao u docnju dužnik je u obavezi da je ispuni kao i naknadu štete i zatezne kamate. Strana koja je pala u docnju snosi i rizik za slučajnu propasti stvari ili njeno slučajno oštećenje. Kada povjerilac padne u docnju prestaje docnja dužnika i na povjerioca prelazi rizik propasti ili oštećenja stvari. Od dana povjeriočeve docnje prestaje teči kamata. Kada je povjerilac pao u docnju dužan je dužniku naknadi štetu nastalu usljed docnje kao i troškove oko daljeg čuvanja stvari. Kada je povjerilac pao u docnju dužnik se može osloboditi odgovornosti tako što će dugovanu stvar položiti kod suda o čemu je dužan obavijestiti povjerilaca ako zna za njega. Polaganjem dugovane stvari kod suda znači ispunjenje obaveze putem suda. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili može propasti dužnik je može prodati i novac položiti kod suda u sudski depozit.

61. ODGOVORNOST USLJED TERORISTIČKIH AKATA, JAVNIH MANIFESTACIJA I DEMONSTARCIJA

Za šteteu nastalu smrću ili tjelesnom povrednom usljed nasilja ili terora i javnih demonstracija i manifestacija odgovara društvena zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni da spriječe nastanak takve štete.

62. ODGOVORNOST ORGANIZATORA PRIREDBI

Organizator okupljanja večeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru odgovoran je za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolonosti koje u takvim prilikama mogu nastati. Takve oklonosti su najčešće pomjeranje mase ljudi. Ovaj vid odgovornosti najčešće se dešava kod održavanja sportskih utakmica, mužičkih priredbi i slično.

21

63. PROUZROKOVANJE ŠTETE I ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Šteta se manifestuje u vidi: - umanjenja imovine (obična šteta)- sprečavanje uvečanja imovine (izmakla dobit)- nanošenju drugom fizičkog ili duševnog bola i straha (nematerijalna šteta).

64. SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST ZA NAKANADU ŠTETE

Prema ZOO onaj ko drugome prouzrokuje štetu dužan je štetu nadoknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Iz ove odredbe slijedi da je u pitanju odgovornost po osnovu krivice. Teret dokaza da nije kriv za štetu je na štetniku. Nadalje u ZOO predviđen je i drugi osnov odgovonosti za štetu prema toj odredbi zakona za štetu od stvari ili djelatnosti kod koje postoji povečana opasnost od štete za okolinu dogovara se bez obzira na krivicu. U ovom slučaju radi se o objektivnoj odgovornosti za štetu. Kod odgovornosti po osnovu krivnje ili subjektivne odgovornosti dokazuje se koji je vid krivnje u pitanju. Ti vidiovi su:

- namjera ili dolus,- krajnja nepažnja ili culpa lata- obična nepažnja ili cula levis

Culpa lata postoji u slučaju kada je šteta nastala zbog očigledne ili krajnje nepažnje štetnika. Takva nepažnja postoji ako stranka ne postupa onako kako bi u toj situaciji postupao svaki prosječan, normalan čovjek sa znanjem i iskustvom, uzrastom i drugim općim svojstvima učnioca. Standard za ponašanje je dobar domaćin. Primjeri nastanka štete usljed krajnje nepažnje vrlo su česti u oblasti saobraćaja, tako bi bili slučajevi vožnje zabranjenom ulicom, oduzimanje prvenstva drugom vozilu, brzina iznad dozvoljene, prolaz kroz znak zabrane i sl.

Culpa levis postoji ako učini grešku neko ko inaće po kriterijima prosječnog ponašanja ne bi učinio takvu grešku.

Dolus je najteži stepen krivice i ona se u najvećoj mjeri podudara sa pojmom umišljaja u krivičnom pravu. Postoji i culpa stručnjaka ili profesionalna nepažnja. Tu je znanje i sposobnost veće od znanja prosječnog čovjeka zato stručno lice mora strože odgovarati ako je učinilo djelo koje traži njegovo posebno znanje. U teoriji je poznat i stepen krivice zvani culpa levissima kao najlakši stepen nepažnje ali ga ZOO ne poznaje.

65. ZNAČAJ STEPENOVANJA NEPAŽNJE

Stepenovanje nepažnje ili krivice značajno je za utvrđivanje visine naknade štete, jer se šteta naknađuje zavisno od stepena nepažnje odnosno krivnje. Naknađuje se obična šteta i izmakla dobit. Štetnik se može ekskulpirati odgovornosti za naknadu štete ako dokaže da je šteta nastupil bez njegove krivice ili da je nastupila od strane tećeg lica ili usljed dejstva više sile.

22

66. OBIČNA ŠTETA I IZMAKLA DOBIT

Oštečenik ima pravo na naknadu obične štete i naknadu izmakle dobiti. Visina naknade određuje se prema cjenama u vrijeme donošenja presude. Pri ocjeni izmakle dobiti uzima se u obzir dobit koja se mogla osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Ako je stvar uništena ili oštečenja krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštečenika. Npr. ako je uništeno vozilo kojim je oštećeni radio i ostvarivao zaradu.

67. ODGOVORNOST MALOLJETNIKA

Maloljetnik do navršene 7 godine života ne odgovara za štetu koju je počinio. Od navršene 7 do navršene 14 godine života takođe ne odgovara za štetu ukoliko se ne dokaže da je u vrijeme pričinjenja štete bio sposoban za rasuđivanje. Teret dokaza leži na oštećenom licu. Preko 14 godina života maloljetnik odgovara po općim propisima za naknadu štete a to je pravilo subjektivne odgovornosti odnosno pravilo po osnovu krivice.

68. ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Za štetu koju prouzrokuje lice koje zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili iz nekih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje odgovara onaj koje na temelju zakona ili odluke nadležnog organa bio dužan da vodi nadzor nad ovim licem. To su najčešće roditelji ili staratelji. Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako dokažu da su nadzor vršili u skladu sa preuzetim obavezama i da bi šteta nastupila i pored brižljivog vršenja nadzora.

69. ODGOVORNOST RODITELJA ZA ŠTETU KOJU PROUZROKUJU MALOLJETNA DJECA

Za štetu koju pričini maloljetno djete do 7 godine života roditelji odgovaraju bez obzira na krivicu, što praktično znači da odgovaraju po privilima objektivne odgovornosti. Roditelji se mogu osloboditi od te odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje te odgovornosti prema pravilima o objektivnoj odgovornosti. Roditelji neće odgovarati ni kada je štete nastala kada je djete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu. Za djecu stariju od 7 godina roditelji odgovaraju, a mogu se osloboditi odgovornosti ako dokažu da je štete nastala bez njihove krivice.

70. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI I OPASNE DJELATNOSTI

U pitanju je objektiva odgovornost. Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se bavi tom djelatnošću. Ako je imaocu opasne stvari stvar oduzeta na protupravan način za štetu neće odgovarati imalac opasne stvari nego onaj ko je oduzeo opasnu stvar od imaoca. Za štetu od opasne stvari odgovara i lice kome je imalac povjerio stvar da se sa njom posluži.

23

71. OSLOBOĐENJE OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI I OPASNE DJELATNOSTI

Imalac opasne stvari i vršilac opasne djelatnosti mogu se osloboditi od odgovornosti ako dokažu da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio van stvari i čije se dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći ni otkloniti. Motorno vozilo u pokretu je opasna stvar, te se za štetu odgovara po objektivnoj odgovornosti ukoliko šteta nije nastala krivicom vozača. Imalac opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala isključivom krivicom oštećenog ili neke treće osobe.

72. NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Pravilo je da se pokuša uspostaviti ono stanje koje je postojalo prije nastupanja stete, to je princip „restitucije“ ako nije moguće da se naknada izvrši na ovaj način naknada se dosuđuje u novcu. U tom slučaju naknada se dosuđuje u visini koja je potrebna za uspostavu stanja koje je postojalo prije nastupanja štete. Naknada može biti i djelimična, zavisno od stepena oštećenja stvari. Naknada se uvijek dosuđuje po cijenama koje važe u vrijeme donošenja sudske odluke. Naknada u novcu može se dosuditi i u situaciji kada bi uspostavljanje ranijeg stanja bilo vezano za enormno visoke trškove. Ako je oštećeni sam otklonio štetu tada mu na uloženi iznos pripada kamata, računajući od dana kada je sredstva uložio. Naknada materijalne štete u određenim situacijama može se dosuditi i u oblik novčane rente u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada se u pravilu određuje u obliku novčane rente doživotno ili za određeno vrijeme. Kada se renta dosuđuje doživotno ona se određuje i isplaćuje mjesečno. Ove štete u slučaju smrti tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja koje će se manifestovati i u buduće javljau se u obliku izgubljenog izdržavanja ili izgubljenog pomaganja. Ovaj vid naknade pripada licima koje je oštećeni izdržavao il pomagao. Moguće je dosuditi i naknadu za pojačanu ishranu jer je oštećeno lice dovedeno u stanje dugotrajnog liječenja pa je pored naknade za lijekove potrebna i ova naknada. Moguće je dosuditi naknadu zbog nemogućnosti napredovanja i usavršavanja u poslu. Visina dosuđene rente može se mijenjati zavisno od promijenjenih okolnosti. Na zahtjev oštećenog lica može se dosuditi novčana naknada u kapitaliziranom tj. jednom iznosu ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. Kod utvrđivanja naknade angažuje se vještak odgovarajuće struke

73. NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Ovaj vid naknade dosuđuje se za pretrpljene fizičke bolove, psihičke bolove i pretrpljni strah. Ova naknada dosuđuje se prema konkretnoj situaciji. Uvijek se angažuje ljekar (vještak) određene specijalnosti koji se izjašnjava o težini povrede, intenzitetu straha i dužini trajanja bola. Duševni bol može biti uzrokovan: smanjenjem životne aktivnosti, unakaženosti, povrede ugleda, časti i slobode. Naknada se dosuđuje zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika i sl. Ova naknada dosuđuje se i u slučaju nastanka invaliditeta djeteta ili drugog biliskog srodnika. Ova naknada pripada najužim članovima porodice. Naknada za duševne bolove dosuđuje se zbog smrti bliskog lica. Ova naknada u pravilu pripada bračnom drugu, djeci i roditeljima poginulog, a braći i sestrama i vanbračnom drugu samo ako su sa poginulim živjeli u trajnoj zajednici.

24

74. ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ŠTETU

Za štetu može odgovarati više lica, ako su štetu prouzrokovali zajednički. Ako više lica nezavisno jedno od drugog odgovaraju zajednički jer su na neki način bili međusobno povezani u svim ovim slučajevima lica koja su prouzrokovala štetu odgovaraju solidarno.

75. SOLIDARNA ODGOVORNOST Ako više lica prouzrokuju štetu zajedno svi odgovaraju solidarno na ovaj način obezbjeđuje se obeštečenje oštećenog bez obzira na solventnost tih lica. U tom pravcu oštećeni ima pravo da zahtjeva od bilo koga od tih lica naknadu cjelokupnog iznosa štete bez obzira na stepen njihovog doprinosa u prouzrokovanju štete.

76. PRIMJERI SOLIDARNE ODGOVORNOSTI

1. Solidarno odgovaraju podstrekač i pomagač u izvršenju krivičnog djela i onaj ko je pomogao da se ta lica ne otkriju,

2. Lica koja su radila neovisno jedno od drugog i tako prouzrokovali štetu ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti,

3. Ako je nesumljivo da je štetu prouzrokovalo, neko od dva ili više određenih lica koja su na neki način međusobno povezana, a ne može se utvrditi koje od njih štetu prouzrokovalo,

4. Naručilac i izvođač radova,5. Roditelji i djeca,ako djeca odgovaraju za štetu,6. Ustanova u koju je djete dato pod nadzor i djete, kada djete odgovara,7. Imaoci motornih vozila za štetu koju pričine trećim licima sudarom u vožni8. Vlasnik vozila i osiguravajući zavod (osiguravajuće društvo) za štetu koja nastane od

vozila.

77. VIŠA SILA

Viša sila ili vis maior predstavlja događaj čiji se uzrok nalazio van stvari, čovjeka ili djelatnosti a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. To znači, da se porijeklo ovog događaja mora nalaziti van stvari čovjeka ili djelatnosti taj događaj mora biti nepredvidiv, što znači da se njegovo nastupanje nije moglo predvidjeti te se nije moglo uzeti u obzir. Pri ocijeni nepredvidivosti polazi se od objektivnog, a ne subjektivnog kriterija, pri tome kao standard pažnje uzima se pažnja dobrog domaćina. Nepredvidivost događaja cijeni se i sa akspekta neredovnosti odnosno netipičnosti nastupanja određenog događaja. Dešava se vrlo izuzetno tako da ne postoji učestalost njegovih pojava. Npr. usljed zemljotresa oštećena je brana i voda je prodrla u okolne kuće i usjeve, usljed čega je nastala šteta.

78. PRIMJERI VIŠE SILE

Poplave, zemljotresi, suše, udari groma, nekada i upravne mjere imaju karakter više sile, npr. zabrana uvoza ili izvoza određene robe, ograničenje prometa, promijena cijena i standarda. Za višu silu se odgovara samo ako je šteta nastala zbog docnje dužnika ili kada stranke tako ugovore. Ako je uzrok nekoj radnji ili događaju u samo čovjeku ili u samoj stvari odnosno

25

djelatnosti tu nema uticaja s polja, pa nema ni više sile. Npr. izljev krvi u mozak vozača što je dovelo do nesvjestice i sudara vozila ili pucanje gume na automobilu i sudar vozila.Nekada se zakonom proglašavaju višom silom i određen društvene pojave kao što su ratno stanje, epidemija, ekonomske krize, mjere državnih organa i slično. Za višu silu u pravilu se isključuje odgovornost bez obzira na osnov odgovornosti čak i kada se odgovara na osnovu uzročnosti tj. po pravilima objektivne odgovornosti. Međutim stranke mogu ugovoriti odgovornost i za višu silu.

26