gospodarenje vodom na hrvatskim otocimaoliver.efri.hr/zavrsni/472.b.pdf · plana gospodarenja...

76
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET MARINA BOŠNJAK GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2013.

Upload: others

Post on 06-Sep-2019

9 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

MARINA BOŠNJAK

GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM

OTOCIMA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

Page 2: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM

OTOCIMA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša

Mentor: prof. dr. sc. Nada Denona Bogović

Studentica: Marina Bošnjak

Smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081095759

Rijeka, listopad 2013.

Page 3: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

3

KAZALO Stranica

1. UVOD ......................................................................................................... 5

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ........................................ 5

1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................. 6

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA................................................................... 6

1.4. ZNANSTVENE METODE ................................................................................... 7

1.5. STRUKTURA RADA ........................................................................................... 8

2. OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA U HRVATSKOJ .................. 9

2.1. VODNI RESURSI U REPUBLICI HRVATSKOJ………………………………9

2.1.1. Raspoloživost vodnih resursa………………………………………………..9

2.1.2. Površinske vode…………………………………………………………….12

2.1.3. Podzemne vode……………………………………………………………..15

2.2. VAŽNOST VODE ............................................................................................... 18

3. GOSPODARENJE VODOM ................................................................. 22

3.1. INTEGRALNI PRISTUP U GOSPODARENJU VODAMA ............................. 22

3.2. OBILJEŽJA GOSPODARENJA VODAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ .... 24

3.3. ZAKONSKA REGULATIVA ............................................................................. 27

3.4. INSTITUCIONALNI OKVIR ............................................................................. 30

3.5. UPRAVLJANJE VODOM NA OTOCIMA ........................................................ 33

4. VODOOPSKRBA OTOKA KAO JEDAN OD SEGMENATA

UPRAVLJANJA VODOM ........................................................................ 40

4.1. VODOOPSKRBNI POTENCIJALI HRVATSKIH OTOKA ............................ .40

4.2. STANJE I ZNAČAJKE VODOOPSKRBE HRVATSKIH OTOKA ................. 45

4.2.1. Vodni resursi hrvatskih otoka………………………………………………45

4.2.2. Podaci o većim otocima…………………………………………………….47

4.3. SPECIFIČNI PROBLEMI VODOOPSKRBE OTOKA ..................................... 51

4.4. MOGUĆNOSTI PONOVNE UPORABE VODE NA OTOCIMA..................... 57

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA GOSPODARENJA VODOM NA

HRVATSKIM OTOCIMA ........................................................................ 61

6. ZAKLJUČAK.......................................................................................... 66

LITERATURA ............................................................................................ 69

POPIS GRAFIKONA ................................................................................. 74

POPIS SHEMA ........................................................................................... 74

Page 4: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

4

POPIS TABLICA ....................................................................................... 74

POPIS ZEMLJOVIDA............................................................................... 75

Page 5: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

5

1. UVOD

U uvodu će se obrazložiti međusobno povezani dijelovi diplomskog rada: 1) problem,

predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i

ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode te 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Voda je jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs ograničenih količina i neravnomjerne

prostorne i vremenske raspodjele. Iz činjenice da su svi oblici života i sve ljudske

aktivnosti više ili manje vezane uz vodu, jasno proizlazi važnost odnosa prema vodi i

značenje dokumenata kojima se taj odnos uređuje.

Otoci predstavljaju specifičan slučaj u pogledu raspoloživosti pitkom vodom koji valja

uzeti u obzir pri rješavanju problema vodoopskrbe otoka. Zbog svog geografskog

položaja te osjetljivih i limitiranih vodnih resursa, hrvatski otoci su vrlo siromašni pitkom

vodom koja se može koristiti. Radi toga vrlo je važno pravilno gospodariti vodom u

otočnim zajednicama, prvenstveno ljeti kada vladaju sušna razdoblja te se na pojedinim

otocima utrostručuju potrebe za vodom radi turista.

Stanje vodoopskrbe hrvatskih otoka nije zadovoljavajuće. Potrebe u vodoopskrbi otoka

rješavaju se na nekoliko načina: dovođenjem vode s kopna putem regionalnih vodovoda,

opskrbom iz vlastitih izvora i dovoženjem vode autocisternama ili vodonoscima.

Međutim, da bi se u potpunosti zadovoljile potrebe domicilnog stanovništva i turista za

pitkom vodom treba težiti ka optimalnoj kombinaciji različitih načina i metoda

snabdijevanja vodom na otocima. Rješavanje ovog problema svakako zahtijeva značajne

promjene u dosadašnjoj praksi planiranja i upravljanja vodama, financiranja,

institucionalnoj organiziranosti, zakonskoj regulativi kao i aktivno sudjelovanje svih

dionika u procesu upravljanja vodama.

Page 6: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

6

Problem istraživanja u ovom diplomskom radu je nedostatak svijesti o vodnim

resursima i važnosti gospodarenja vodom u Republici Hrvatskoj, kao i nedovoljna briga o

vodoopskrbi hrvatskih otoka.

Iz tako definiranog problema istraživanja proizlazi i predmet istraživanja, a to je

istražiti, utvrditi i analizirati ulogu gospodarenja vodama u Republici Hrvatskoj s

zakonodavnog, institucionalnog i financijskog aspekta, odnosno analizirati stanje i

značajke te specifične probleme vodoopskrbe otoka.

Problem i predmet istraživanja odnose se na objekt istraživanja a to je gospodarenje

vodom na hrvatskim otocima.

1.2. RADNA HIPOTEZA

Na temelju znanstvenih spoznaja o tehnologijama ušteda vode te alternativnim načinima

dobivanja pitke vode na otocima, a uvažavajući specifičnosti geografskog položaja i

potreba hrvatskih otoka za vodom moguće je dokazati da će se uspostavom i primjenom

plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika

u tom procesu poboljšati i unaprijediti vodoopskrba otoka kao i kvaliteta života na

hrvatskim otocima.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Osnovna svrha i cilj istraživanja proizlaze iz predmeta istraživanja.

Svrha istraživanja je utvrditi i objasniti ekološke, socijalne i ekonomske aspekte

postojećih sustava vodoopskrbe na hrvatskim otocima.

Page 7: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

7

Cilj istraživanja je predložiti mjere i prihvatljiva rješenja za uspostavu i izgradnju

održivih sustava vodoopskrbe na hrvatskim otocima..

Za rješavanje problema istraživanja, dokazivanja postavljene hipoteze i ostvarivanje

svrhe i cilja istraživanja, potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

1) Koje su značajke vode i stanje voda u Republici Hrvatskoj?

2) Koje su karakteristike, zakonski okvir te uloga gospodarenja vodama u Republici

Hrvatskoj?

3) Na koji način se upravlja vodom na otocima?

4) Kakvo je stanje i koje su značajke vodoopskrbe na hrvatskim otocima?

5) Koji su specifični problemi vodoopskrbe otoka?

6) Na koji način je moguće potaknuti razvoj gospodarenja vodom na hrvatskim

otocima?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri pisanju ovoga rada nastojalo se zadovoljiti osnovne značajke znanstvenih metoda:

objektivnost, pouzdanost, jednostavnost i općenitost. Korištena je sva dostupna literatura

s interneta, koja obrađuje ovu tematiku, te brojne spoznaje raznih autora i organizacija.

Pri izradi diplomskog rada korištene su, u odgovarajućim kombinacijama različite

metode znanstvenog istraživanja, kao što je: metoda analize i sinteze, induktivna i

deduktivna metoda, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i

specijalizacije, metoda klasifikacije, metoda diskriminacije, metoda kompilacije,

komparativna metoda i povijesna metoda.

Page 8: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

8

1.5. STRUKTURA RADA

Rad se sastoji od šest međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu UVODU definiran je problem i predmet istraživanja, postavljena je radna

hipoteza, određeni su svrha i ciljevi istraživanja, navedene su korištene znanstvene

metode i obrazložena je struktura diplomskog rada.

Naslov drugog dijela rada je OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA U

HRVATSKOJ. U njemu je utvrđeno stanje vodnih resursa u Republici Hrvatskoj i

objašnjena je važnost voda u Hrvatskoj.

U trećem dijelu s naslovom, GOSPODARENJE VODOM, elaboriran je integralni

pristup u gospodarenju vodama te su navedena i objašnjena osnovna obilježja

gospodarenja vodama te zakonski i institucionalni okvir gospodarenja vodama u

Republici Hrvatskoj. Posebna pozornost posvećena je važnost upravljanja vodom na

otocima.

VODOOPSKRBA OTOKA, KAO JEDAN OD SEGMENATA UPRAVLJANJA

VODOM, naslov je četvrtog dijela rada. U njemu su analizirani vodoopskrbni potencijali

hrvatskih otoka i utvrđeno je stanje i značajken postojećih vodoopskrbnih sustava na

hrvatskim otocima.

PERSPEKTIVE RAZVOJA GOSPODARENJA VODOM NA HRVATSKIM

OTOCIMA naslov je petog dijela rada u kojem se iznose različite mjere i načini za

održivo gospodarenje vodom na hrvatskim otocima.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazana radna hipoteza.

Page 9: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

9

2. OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA U HRVATSKOJ

Zbog specifičnog prirodno-geografskog položaja Hrvatska obiluje prirodnim resursima

koji nažalost nisu dovoljno iskorišteni. Republika Hrvatska ima velik broj tekućica i

jezera koja su rasprostranjena po svim dijelovima Hrvatske. Također postoji i velik broj

prirodnih izvora vode iz kojih se crpi i prodaje vrlo kvalitetna voda za piće.

U nastavku ovog dijela rada obradit će se sljedeće tematske jedinice: 1) vodni resursi u

Republici Hrvatskoj i 2) važnost vode.

2.1. VODNI RESURSI U REPUBLICI HRVATSKOJ

U ovom dijelu rada dan je pregled stanja vodnih resursa u Republici Hrvatskoj kroz

sljedeće tematske jedinice: 1) raspoloživost vodnih resursa, 2) površinske vode i 3)

podzemne vode.

2.1.1. Raspoloživost vodnih resursa

70,8% ukupne površine planeta Zemlje pokrivaju mora i oceani, od čega 29,2% otpada na

slatku vodu, a svega 1% na pitku vodu. Taj mali postotak slatke vode uništava se

neviđenom brzinom (Bolić, 1991, p. 33).

Hrvatska se ubraja u skupinu vodom relativno bogatih zemlja stoga raspoloživost vode za

sada ne predstavlja ograničavajući čimbenik razvoja. Prema istraživanjima UNESCO-a iz

2003. godine, Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na vrlo visokom 5.

mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Bilance površinskih i podzemnih voda pokazuju da

Hrvatska raspolaže velikim nejednoliko prostorno i vremenski raspoređenim količinama

površinskih i podzemnih voda. Njeni ukupni obnovljivi resursi iznose do 71,4 BCM ili 14

Page 10: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

10

900 m3 po stanovniku, od čega se oko 60% stvara u Hrvatskoj a ostatak dolazi iz

uzvodnih zemalja tj. Slovenije, Austrije, BiH i Mađarske.

Hrvatska uživa u blagodatima bogatih i izdašnih zaliha vode. Taj dragocjeni resurs

potječe iz više različitih izvora. Na sjeveru zemlje one se napajaju iz velikih

međunarodnih rijeka kao što su Sava, Drava i Dunav, koje presijecaju krajolik u svim

smjerovima i donose vodu u najudaljenija područja. S tim su rijekama povezane i velike

močvare i poplavne ravnice te mnogi polu-prirodni šaranski ribnjaci. Središnjim dijelom

zemlje dominira prostrano krško područje. Tu najveći dio vode otječe u dubine putem

složenih sustava podzemnih vodnih tokova i kanala koji teku kroz vapnenačke stijene.

Iako se voda uglavnom ne može vidjeti, to je područje najveći izvor čiste pitke vode za

cijelu zemlju, poput masivnoga, ali krhkoga, prirodnog vodotornja. Krško područje

također ima mnogo relativno kratkih, ali brzih rijeka i vodopada. Najpoznatija su dakako

Plitvička jezera s nizom od 16 jezera i sedrenim slapištima na rijeci Korani. Hrvatska ima

malo prirodnih jezera, ali ona koja postoje, poput Vranskog jezera pored Zadra, još su

relativno dobro očuvana. Duž Jadranske obale voda postaje sve oskudnijom i često je

boćata zbog djelovanja mora. Tipičan je primjer prostrana delta Neretve koja se lepezasto

širi područjem većim od 200 četvornih kilometara u mozaik močvara, laguna i jezera

(Radović i Trnec, 2011, p. 4).

Usprkos obilju vode u Hrvatskoj, potražnja za tim dragocjenim resursom je velika. Mnogi

sektori poput poljoprivrede, ribarstva, građevinarstva, industrije, elektroprivrede,

prometa, vodnog gospodarstva (obrana od poplava) te gradovi, na ovaj ili onaj način

ovise o upravljanju, regulaciji i korištenju različitih vodnih resursa. Ponekad su ti interesi

u sukobu, na primjer kada jedan korisnik želi isušiti poplavnu nizinu, dok drugi želi

zadržati postojeća močvarna područja radi kontrole poplava, zaštite podzemnih voda ili

privlačenja turista. Ponekad su kumulativni učinci različitih korisnika toliko veliki da

njihove aktivnosti dugoročno postaju neodržive i za posljedicu imaju uništavanje

prirodnih ekosustava i njihove biološke raznolikosti.

Page 11: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

11

Hrvatska je vlada prepoznala te probleme i donijela cjelovitu i koordiniranu strategiju

vodnog gospodarstva za cijelu zemlju, a njen cilj je osigurati dugoročno održivo

korištenje hrvatskih vodnih resursa i zaštitu vrijednih voda od onečišćenja i značajnih

fizičkih šteta na mjestima gdje to nije prevladavajući javni interes. Takav integrirani

pristup u gospodarenju vodama i zaštiti vrijednih voda već postoji kao obveza za države

članice EU-a u sklopu Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ) (dalje u tekstu:

Direktiva). Iako još nije članica EU-a, Hrvatska već poduzima korake da se njenim

vodnim resursima gospodari na održiv način, odnosno u skladu s načelima Direktive,

kako bi se kvaliteta i dostupnost vodnih resursa očuvala za dobrobit budućih naraštaja

(Radović i Trnec, 2011, p. 5).

U tablici 1. prikazani su raspoloživi vodni resursi u Republici Hrvatskoj.

Tablica 1. Raspoloživi vodni resursi u Republici Hrvatskoj Obnovljive zalihe podzemne

vode

(106m

3/god)

Sliv Površina

(km2)

Količina vlastite

vode

(m3/s)

Količina ulazne

vode

m3/s)

Oborine

(mm)

Aluvijalni

vodonosnici

Karbonatni

vodonodnici

Jadranski 21 407 451 435 1426 - 3 831,31

Crnomorski 35 131 376 395 1001 1 198,3 653,80

Hrvatska 56 538 827 4 130 1162 1 198,3 4 485,11 Izvor: Izrada studentice prema podacima Hrvatskih voda, (2007)

Kao što je vidljivo iz tablice 1. Hrvatska obiluje obnovljivim zalihama podzemne vode.

Vodni resursi u Hrvatskoj podijeljeni su na 2 sliva Jadranski (21.404 km2) i Crnomorski

(35.131 km2). U Jadranskom slivu znatnije količine vode akumuliraju se u karbonatnim

vodonosnicima pukotinske poroznosti u gorskim područjima sjeverne Hrvatske, dok su

najveće obnovljive zalihe podzemne vode crnomorskog sliva vezane za aluvijalne

vodonosnike tj. kvartarne naslage u dolinama Drave i Save.

Page 12: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

12

2.1.2. Površinske vode

Glavni vodni resurs Republike Hrvatske je površinska voda koja se nalazi u 20 rijeka, 26

prirodnih i umjetnih jezera i Jadranskom moru. Glavni vodotok iznosi ukupno 6 829 km

(Gereš, 2009, p. 43 ).

Većina rijeka teče prema Dunavu ili nekom od njegovih pritoka. Dunav (koji dolazi iz

Mađarske) teče kroz Hrvatsku u dužini od 188 km. Drava i Sava (obje dolaze iz

Slovenije) koje su glavni pritoci Dunava, teku kroz Hrvatsku u dužini od preko 562 km

odnosno 505 km. Rijeke Sava, Drava, Dunav, Kupa i Mura u crnomorskom slivu ubrajaju

se u vodotoke s vrlo velikim slivnim površinama (većim od 10.000 km2) (Strategija

upravljanja vodama, 2009, p. 10). Velike slivove (površine 1.000 do 10.000 km2) imaju

Dobra, Korana i Glina (pritoci Kupe), Krapina, Ilova-Pakra, Česma, Orljava, Bosut i Una

(pritoci Save), Karašica-Vučica (pritok Drave), te Baranjska Karašica i Vuka (pritoci

Dunava). U slivu Save na području Hrvatske ima oko pedeset, a u slivu Drave oko

petnaest srednjih slivova (100 do 1.000 km2). U jadranskome slivu Neretva je vodotok s

vrlo velikim slivom, dok se Lika, Zrmanja, Krka i Cetina ubrajaju u velike slivove.

Vodotoka sa srednjom veličinom sliva ima oko 40.

Većina velikih vodotoka crnomorskog sliva međudržavnog je značaja (pogranični ili

prekogranični). Od većih vodotoka u Hrvatsku ili u njezine pogranične vodotoke utječu

Sava, Drava i Mura iz Slovenije, Dunav iz Mađarske, te Una, Vrbas, Ukrina i Bosna iz

Bosne i Hercegovine. Na jadranskom slivu granična rijeka sa Slovenijom jest Dragonja, a

najveća prekogranična rijeka je Neretva s više od 90% sliva na području Bosne i

Hercegovine (Strategija upravljanja vodama, 2009, p. 11).

Riječni tokovi Hrvatske nisu samo izvor pitke vode, već su i područja izuzetnih prirodnih

ljepota. Stoga su brojna područja oko vodenih tokova zakonski proglašena zaštićenim

dijelovima prirode, nacionalnim parkovima i sl.

U tablici 2. prikazani su podaci o većim prirodnim jezerima u Hrvatskoj.

Page 13: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

13

Tablica 2. Veća prirodna jezera u Hrvatskoj

Jezero (a) Najveća površina

km2

Nadmorska visina

m.n.m.

Najveća dubina

m

Vransko-Dalmacija 30,7 0,7 4

Prokljansko 11,1 0,5 20

Visovačko 7,7 45 17

Vransko-otok Cres 5,8 14 84

Kopačevsko 3,5 80 6

Plitvička 2,1 636-503 46

Baćinska 1,9 5 32

Prošćansko 0,68 636 37

Izvor: Izrada studentice prema Strategiji upravljanja vodama, (2009), Hrvatske vode, Zagreb.

U Hrvatskoj postoje mnoga prirodna i umjetna jezera. Prirodna jezera su: Plitvička jezera,

Vransko jezero kod Biograda, Vransko jezero na Cresu, Baćinska jezera pokraj Ploča te

Crveno i Modro jezero kod Imotskog. Plitvička jezera su najpoznatija prirodna jezera u

Hrvatskoj koje sačinjavaju 16 kaskadnih jezera vodotoka rijeke Korane. Smještena su

između Male Kapele i Plješevice u Lici. Uvrštena su na UNESCO-vu listu Svjetske

kulturne i prirodne baštine. Vransko jezero kod Biograda je najveće prirodno jezero u

Hrvatskoj površine 30,7 km2 .Vransko jezero na otoku Cresu je slatkovodno jezero u

središnjem dijelu otoka Cresa. Sadrži više od 200 milijuna m³ slatke vode te se

iskorištava za vodoopskrbu cresko-lošinjskog akvatorija. Umjetna jezera su: jezero

Peruča na Cetini, Krušćičko jezero u Lici, Varaždinsko i Dubravsko jezero na Dravi,

Šoderica, Trakošćansko jezero, Jarun.

Na poplavnim dijelovima slivova Drave, Dunava, Save i Neretve nalaze se značajna

močvarna područja. Posebno su značajna četiri lokaliteta koja su na Ramsarskom popisu

vlažnih staništa, i to: Kopački rit na slivovima Drave i Dunava, Lonjsko polje i ribnjak

Page 14: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

14

Crna Mlaka u slivu Save, te područje donjeg toka Neretve (dio se prostire na područje

Bosne i Hercegovine) u jadranskom slivu (Strategija upravljanja vodama, 2009, p. 12).

Park prirode Kopački rit smješten je u sjevero-istočnom dijelu Republike Hrvatske, na

ušću rijeke Drave u Dunav. Površina od 177 km2 je ispresijecana brojnim kanalima,

ribnjacima i jezerima okruženim lugovima vrbe, topole i hrastovim šumama i drugim

biljnim staništima. Leži na granici između dvije klimatske zone – kontinentalne klime

centralno-europskog tipa i kontinentalne klime Panonske nizine. Kopački rit je najbolje

očuvano i najznačajnije poplavno polje Dunavskog sliva. Značajan je faktor očuvanja

globalno i regionalno ugroženih vrsta. Lonjsko polje je smješteno u centralnom toku

Save. Površina mu je 506 km2. To je najveće zaštićeno močvarno područje ne samo u

Hrvatskoj, već i u cijelom Dunavskom porječju. Nizinsko poplavno polje rijeke Save i

njenih pritoka Lonje, Struge, Pakre, Ilove, Trebeža, Česme i mnogih manjih potoka čini

ovaj prirodnih krajolik jednim od najvrjednijih močvarnih područja u Europi. Delta

Neretve (na ušću Neretve u Jadransko more) močvara je od globalnog značaja. Većina

rijeke Neretve (195 km od ukupno 220 km) teče kroz Bosnu i Hercegovinu. Sama delta

se nalazi i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Močvarno tlo delte pokriva površinu od

200 km2 od čega je 120 km

2 smješteno u Hrvatskoj (Latin, 2008, p. 36).

U Hrvatskoj značajne površine vode čine i mnogobrojni ribnjaci. U kontinentalnom dijelu

Hrvatske postoje brojni toplovodni ribnjaci (šarana) površine nekih 131 km2 s 400 MCM

vode te ribnjaci sa hladnom vodom za uzgoj pastrve (Gereš, 2009, p. 43). Najčešći

lokaliteti ribnjaka su u slivnim područjima Save, Drave i Dunava.

Ukupni volumen Jadranskog mora iznosi oko 35.000 km3, što čini 4,6% volumena

Sredozemnog mora. Hrvatski dio Jadranske obale je dug 5 835 km, od čega 4 058 km

otpada na preko 1 000 otoka. Jadransko je more zatvorenog tipa, ukupne površine

zajedno s otocima oko 138.600 km2. Obalna područja karakteriziraju brojne vrste flore i

faune, od čega je veliki broj endemskih. Male količine slatke vode iz Hrvatske (20%

hrvatskih rijeka po količini vode) ulijeva se u Jadransko more (Strategija upravljanja

vodama, 2009, p. 13-14).

Page 15: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

15

2.1.3. Podzemne vode

Podzemne vode na teritoriju Republike Hrvatske iznimno su važan, ali nedovoljno

iskorišten vodni potencijal. U usporedbi s ostalim europskim zemljama Hrvatska je jedna

od najbogatijih prema količini podzemnih voda i ukupnih obnovljivih vodnih resursa.

Količina i raspored podzemnih voda u Hrvatskoj uvjetovani su geološkom građom,

klimatskim i hidrološkim uvjetima te hidrogeografskim značajkama pojedinih područja

(Mayer i Bačani, 2003, p. 531-540). Ako se uzmu u obzir geološke i hidrogeološke

značajke, prema autorima Pejdo i Šiljković (2008, p. 114) Hrvatska se može podijeliti na

dvije različite regije:

1. Sjevernu i Istočnu Hrvatsku koje su najvećim dijelom izgrađene od klastičnih

sedimentnih stijena različita granulometrijskog sastava i različita stupnja

konsolidacije.

2. Zapadnu i Južnu Hrvatsku koje su građene pretežito na čvrstim karbonatnim

stijenama različita stupnja trošenja i okršavanja.

Tablica 3. prikazuje podatke o obnovljivim resursima hrvatskih podzemnih voda1.

1 S obzirom da rezultati dosadašnjih istraživanja hrvatskih podzemnih voda nisu pružili podatke o njihovim

obnovljivim zalihama, podaci u tablici predstavljaju minimalnu i maksimalnu procjenu Pejde, A. i

Šiljkovića, Ž. iz 2008. godine.

Page 16: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

16

Tablica 3. Obnovljive zalihe podzemnih voda u Hrvatskoj

Vrsta Minimalna procjena Maksimalna procjena

m3/s 10

6m

3/god. m

3/s 10

6m

3/god.

I. Vodno područje sliva Save

1. Aluvijalni akviferi 36,21 1 141,9 221 6 969

2. Krški akviferi 15,27 481,6 144 3 590

3. Arteški i sl. akviferi 2,49 78,5 4 140

Ukupno vodno područje sliva Save

59,97 1 702,0 339 10,699

II. Vodno područje slivova Drave i Dunava

1. Aluvijalni akviferi 14,79 466,4 17 536

2. Arteški i sl. akviferi 1,02 32,2 1 20

Ukupno vodno područje slivova Drave i Dunava

15,81 498,6 18 556

III. Vodno područje primorsko-

istarskih slivova

1. Krški akviferi

Izvori

Vodonosnik

35,64

11,45

1 123,9

362,1

182

58

5 755

1 817

Ukupno vodno područje primorsko-istarskih slivova

47,09 1 485,0 240 7 572

IV. Vodno područje dalmatinskih slivova

1. Krški akviferi

Izvori

Vodonosnik

46,32

14,88

1 460,7

469,3

275

87

8 682

2 742

Ukupno vodno područje dalmatinskih slivova

61,20 1 930 362 11 424

Ukupno Hrvatska 178,07 5 6153,6 959 30 251

Izvor: Izrada studentice prema Pejdo, A., Šiljković, Ž. (2008), Mogućnosti navodnjavanja podzemnim vodama u Hrvatskoj, Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru, p. 116.

Kvaliteta podzemne vode i njezin prostorno-vremenski raspored iznimno su važni za

korisnike pitke vode, navodnjavanje i vodoopskrbu industrije, kao i za održivost

Page 17: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

17

ekologije jezera, rijeka i močvara. Usmjerenim zalaganjem poljoprivrednika, industrije,

društvene zajednice, grupa za zaštitu okoliša i lokalnih vlasti potrebno je zaštititi

kvalitetu resursa podzemnih voda. Budući da različiti načini uporabe zemljišta imaju

presudan učinak na kvalitetu podzemne vode, upravljanje njihovom kvalitetom zahtijeva

jedinstven pristup na području slijeva. Iako društvo ne može opstati bez poljoprivrednih

aktivnosti, one su jedan od glavnih razloga zagađenja i degradacije kvalitete podzemnih

voda. U Republici Hrvatskoj monitoring razine podzemne vode provodi se na oko 1000

mjernih lokacija. Na području porječja Drave postoji osnovna mreža, te mreže mjernih

postaja uspostavljenih za potrebe izgrađenih i planiranih hidroenergetskih objekata.

Na slivu Save uspostavljene su mreže za potrebe javne vodoopskrbe (šire područje

Zagreba) i mreže mjernih postaja za planirane hidroenergetske objekte. Na krškim je

područjima uspostavljena mreža mjernih postaja za potrebe vodnoga gospodarstva u

zapadnoj i južnoj Istri, kojom je pokriven manji dio poluotoka. Na ostalim krškim

područjima ne postoji monitoring, osim lokalnih mreža (Pejdo i Šiljković, 2008, p. 116).

Na prostoru Primorske i Gorske Hrvatske, koje karakteriziraju vodonepropusni reljefni

oblici, prijeko je potrebno proširiti praćenje podzemnih voda na veće područje. Krške

prostore obilježavaju vodonosnici koji mogu osigurati velike zalihe vode, dok i najmanji

ljudski utjecaj na takve reljefne oblike znatno ugrožava floru i faunu, koje su najbolji

pokazatelji ekološkog stanja.

Učinkovitost programa zaštite podzemnih voda ovisi o sveobuhvatnom i usmjerenom

praćenju stanja podzemnih voda. Cjelovita područja porječja, riječnih bazena ili

zaštićenih prostora moraju biti ograničena i označena radi učinkovitog očuvanja tla, vode

i šuma. Uz mehanizaciju i genetski inženjering, kemizacija je jedna od osnovnih osobina

poljoprivrede današnjice. Kemikalije u uporabi u poljoprivredi, poput pesticida, najveća

su prijetnja zaštiti podzemnih voda jer mogu putem korijenja biljki prodrijeti do razine

podzemne vode (Mayer, 2004, p. 207). Osim pesticida, negativan utjecaj na kvalitetu

podzemne vode imaju cestovna infrastruktura, promet, distribucija nafte i naftnih

derivata, proizvodni pogoni te mnoge druge gospodarske djelatnosti i ljudske aktivnosti.

Page 18: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

18

Osnovni resursi podzemnih voda nalaze se na krškom području Zapadne i Sjeverne

Hrvatske te na području porječja rijeka Save i Drave. Trenutno stanje gospodarstva i

promjene utjecaja na okoliš prijete kvaliteti podzemnih voda te stvaraju poteškoće u

procjeni trenutne i buduće distribucije podzemnih voda. Premda bi se podzemne vode

trebale u većoj mjeri koristiti za navodnjavanje nego je to trenutno slučaj, donositelji

odluka moraju biti svjesni problema koji se mogu javiti kao posljedica poljoprivrednih

aktivnosti praćenih pretjeranom uporabom kemikalija. Pravilno upravljanje resursima

podzemnih voda u krškim područjima prijeko je potrebno za budući ekonomski rast kao i

za ljudsko zdravlje (Pejdo i Šiljković, 2008, p. 127).

2.2. VAŽNOST VODE

Voda je jedan od najvažnijih prirodnih resursa, odnosno resurs bez kojega nema života.

Voda je svuda oko nas i u nama. Oko 70% ljudskog tijela čini voda. Može se reći da je

voda izvor života, ona stvara i razara, ona znači i život i smrt (Ožanić, 2010, p. 1).

Voda je preduvjet života, kulture i gospodarske moći. Spoznaja da je za život neophodna

voda, prisutna je kod ljudi već od davnina. Prve ljudske zajednice nastanjuju se na

područjima koja obiluju pitkom vodom, jer se jedino na taj način osiguravao njihov

opstanak i njihov daljnji razvitak. Važnost vode za održavanje života od izuzetnog je

značaja. Ona je izvor cjelokupnog života na Zemlji i ima veliku ulogu, katkad i središnju,

u Zemljinom sustavu. Svako živo biće, ma gdje bilo i što god radilo, ovisno je o vodi.

Voda je potrebna za život, svaki dan, na svakom mjestu i na bezbroj načina (Makvić,

2003, p. 44).

Voda je jedan od suštinskih elemenata okoliša i ondje se nalazi u četiri osnovna oblika:

izvorišta i površinske slatke vode, podzemne vode, morska voda i para u atmosferi.

Najvažnije funkcije vode u biosferi prema Boliću (1997, p. 36):

- voda je stanište znatnog broja organizama,

Page 19: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

19

- nezaobilazan je činitelj u procesima fotosinteze,

- otapalo je za sve hranjive elemente tla,

- hrana je većini živih organizama,

- važan je prenosilac energije u svom biokemijskom ciklusu,

- značajan je klimatski regulator zbog svojstva i procesa isparavanja i

kondenzacije, te visokog toplinskog kapaciteta u ukupnoj toplinskoj

bilanci zemlje.

Voda se u biosferi nalazi u neprestanom kruženju. Hidrološki ciklus obuhvaća

isparavanje, padaline, poniranje i otjecanje vode. S vodenih površina, tla i biljnog

pokrova isparava se zbog djelovanja sunčeve energije i vjetra. U atmosferi se vodena para

kondenzira i u obliku padalina ponovno vraća na zemlju. U obliku padalina, na kopno

padne 38.830 prostornih kilometara više nego što se s njega ispari u atmosferu

(Rastovčan-Mioč, 2009, p. 30).

Premda se zna da bez vode ne bi bilo života, mnogi će tek morati naučiti kako postupati s

najdragocjenijim elementom na planetu. Voda se mijenja iz krutog stanja u plinovito i

tekuće stanje putem ciklusa kruženja vode u prirodi. Važni klimatski povratni efekti su

promjene u vodenoj pari, oblacima, uvjetima visokog leda i snijega te uvjeta na površini

tla. Ljudi ovise o predviđanju oborina, evaporacije2, tečenja vode, akumulacije vode, te

ekstrema, kao što su suša i poplava, kako bi planirali način upravljanja, dobivanja i

korištenja vode. Upravo iz tog razloga potrebno je istraživanje općeg vodnog ciklusa

kako bi se utvrdio utjecaj prirodnih procesa i ljudskih aktivnosti na raspodjelu i kakvoću

vode.

Važan dio istraživanja globalno vodnog ciklusa jest razvoj sveobuhvatnog i dosljednog

globalnog promatračkog sustava – monitoringa. Taj će se sustav formirati kao „oči i uši“

znanstvenika u atmosferi, oceanima i ekosustavima i s vremenom će se moći mnogo toga

2 Evaporacija (lat.) isparavanje, odnosno prijelaz iz tekućeg ili krutog stanja voda u plinovito stanje tj.

vodenu paru.

Page 20: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

20

spoznati o prošlim, sadašnjim i budućim klimatskim promjenama i kako se za njih

najbolje pripremiti (Gereš, 2003, p. 30).

Sljedeća shema prikazuje kruženje vode u prirodi.

Shema 1. Kruženje vode u prirodi

Izvor: http://www.nmw.co.rs/slike/kruzenje_vode.jpg, (21.11.2011.)

Iz sheme je vidljivo da voda u prirodi stalno kruži. Djelovanjem Sunca voda neprekidno

isparava s golemih morskih površina. Nastalu vodenu paru vjetrovi odnose na kopno gdje

u obliku oborina (kiša, snijeg, tuča, rosa, magla) pada na Zemlju. Trećina te oborinske

vode prodire u Zemlju i akumulira se kao podzemna voda koja kao izvorska i bunarska

ponovno izlazi na površinu. Trećina oborinske vode ponovno ispari, a trećina se potocima

i rijekama vraća u more. Na taj način se kruženje vode u prirodi ponavlja tijekom godine

42 puta. U kružni tok uključuju se biljke, životinje i ljudi koji koriste vodu3.

3 Ciklus vode, http://www.aquapur.hr/ovodiukratko.asp (21. studeni 2011.)

Page 21: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

21

Voda je nepresušan prirodni resurs koji se ipak može regionalno i lokalno iscrpiti. U

globalnim se mjerilima danas čovječanstvo suočava s pojavom prividnog nestajanja vode

(nemogućnost da je koristi) zbog velikog onečišćenja (Črnjar, 2002, p. 156). Potrošnja

vode od strane čovjeka dvostruko je veća nego u prošlom stoljeću. Ljudi danas troše 54%

raspoložive slatke vode, a ukoliko se takav trend nastavi u budućnosti ugrozit će se svi

ostali ekosustavi na zemlji. Nedostatak vode mogao bi ubrzo ograničiti ekonomski razvoj

(Rajnović, 2007, p. 4-5).

Page 22: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

22

3. GOSPODARENJE VODOM

U ovom dijelu rada obradit će se sljedeće tematske jedinice: 1) integralni pristup u

gospodarenju vodama, 2) obilježja gospodarenja vodama u Republici Hrvatskoj, 3)

zakonska regulativa, 4) institucionalna regulativa, 5) upravljanje vodom na otocima.

3.1. INTEGRALNI PRISTUP U GOSPODARENJU VODAMA

Godina 2003. proglašena je odlukom Ujedinjenih naroda Međunarodnom godinom

slatkih voda, a kako bi se podigla svijest o njezinoj važnosti desetljeće od 2005.-2015.

godine proglašeno je Međunarodnom dekadom za akciju Voda za život (Makvić,

2003, p. 44).

Prečesto se voda tretira kao neograničeno besplatno dobro, no, u područjima gdje su

zalihe vode dostatne ili čak obilne, povećana potražnja za vodom može uzrokovati njeno

zagađenje ili potpuno iscrpljivanje. Procijenjuje se da će do 2025. godine dvije trećine

ljudi na Zemlji živjeti u područjima s umjerenim do jakim nedostatkom vode.

Sukobljavanje interesa oko vodenih resursa uzrok je straha da pitanje vode sa sobom nosi

mogućnost novog uzroka ratova – ratova za vodu. Tu je činjenicu prije dvadesetak godina

prepoznala i međunarodna zajednica. Postepeno se stvara svijest da je zaštita voda

globalan, a ne samo lokalni problem. To je dovelo do primjene koncepta održivog

razvoja u integralnom upravljanju vodnim resursima (Gereš, 2003, p. 45).

U okviru koncepcije održivog razvoja upravljanje vodama uspostavlja ravnotežu između

korištenja resursa za poboljšanje životnih prilika i poticanje gospodarskog razvoja te

zaštite resursa i održavanja njihovih prirodnih funkcija i značajki. To je moguće ostvariti

cjelovitim pristupom u vodnom sustavu i uvažavanjem složenih veza i odnosa između

vodnog sustava i svih korisnika u njegovu okruženju. Riječ je o korisnicima koji ovise o

vodi i uređenom vodnom režimu i/ili korisnicima koji utječu na stanje voda i vodnoga

Page 23: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

23

režima. U tom se zajedništvu ne mogu ostvariti sva pojedinačna očekivanja i zadovoljiti

svi pojedinačni zahtjevi, ali se o svima treba voditi računa te odluke koje se predlažu i

donose moraju biti objektivne, transparentne i društveno prihvatljive (Biondić, 2009, p.

2).

Budući da se u politici i strategiji upravljanja vodama preklapa niz drugih sektorskih

politika zajedno s opće nacionalnom makroekonomskom politikom, planski dokumenti za

upravljanje vodama imaju multisektorski značaj. Njihova priprema temelji se na

planskim dokumentima raznih sektora, koji jasno izražavaju svoja očekivanja, putem

iskazanih potreba i pritisaka na vodni sustav.

Sljedeća shema prikazuje segmente upravljanja vodama u društveno-gospodarskom

okruženju.

Shema 2. Segmenti upravljanja vodama u društveno-gospodarskom okruženju

Izvor: Biondić, D., (2009), Strategija upravljanja vodama, Hrvatske vode, AKD, Zagreb, p. 2.

Page 24: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

24

Gospodarenje vodama i njihova zaštita zahtijevaju integralni pristup, koji usklađuje sve

suvremene vodne djelatnosti (vodoopskrbu, kontrolu vodotokova, zaštitu nadzemnih i

podzemnih voda od zagađivanja i zdravstvenu preventivu) s privrednim i razvojnim

djelatnostima u poljoprivredi i zaštiti tla, industriji, energetici i urbanim sredinama

(Gereš, 1995, p. 51).

Jedna od osnovnih komponenti održivog gospodarenja vodama je i njihova zaštita.

Kruženjem u prirodi voda ispire zagađivače iz zraka, tla i podzemlja, prenosi ih u

tekućem stanju te na kraju odlaže u prijamnike, odnosno u manje protočne dijelove

vodnih resursa. Zbog toga kontrola zagađenja voda ima važnu ulogu u okviru integralnog

gospodarenja vodnim resursima, a posebice u područjima koja oskudijevaju pitkom

vodom, kao što su primjerice hrvatski otoci.

3.2. OBILJEŽJA GOSPODARENJA VODAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Voda je resurs koji se u prirodi nalazi u ograničenim količinama i geografski je

neujednačeno rasprostranjena. Upravo iz tog razloga važno je pravilno gospodarenje

vodom kako se prilikom njene eksploatacije nebi ugrozila njena kvaliteta.

Kao osnovni cilj održivog gospodarenja vodama nameće se trajno uspostavljanje i

održavanje ravnoteže između čovjeka i prirodnog ciklusa vode. Gospodarenje vodama

podrazumijeva vrlo široko područje ljudskog djelovanja (Beraković, 1993, p. 33) koje

obuhvaća raspolaganje vodama, brigu o vodama i zadovoljavanje potreba za vodom u

okviru određene društvene zajednice (Ostojić, 1993, p. 28).

Sukladno tomu institucije zadužene za gospodarenje vodama imaju ovlasti za sve

dijelove vodnoga sustava i pripadajuće gospodarske djelatnosti. U tome se polazi od

koncepcije održivog razvoja za koji se Republika Hrvatska opredijelila, a koji je

zasnovan na slijedećim načelima (Strategija upravljanja vodama, 2009):

Racionalno upravljanje prirodnim resursima,

Page 25: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

25

Očuvanje ekoloških sustava na kojima počiva ukupna kakvoća života sadašnjih i

budućih generacija uz očuvanje biološke raznolikosti,

Otklanjanje nejednakosti koje ugrožavaju socijalnu koheziju, pravdu i sigurnost,

Ostvarenje predviđenog gospodarskog rasta,

Osiguranje integracije u globalno društvo, uz zadržavanje vlastita identiteta.

Gospodarenje vodama može se prikazati kao ciklički proces aktivnosti koji obuhvaća

planiranje i definiranje strategija gospodarenja vodama; projektiranje i izgradnju

vodnogospodarskih sustava; upravljanje, korištenje i izgradnju vodnogospodarskih

sustava; te praćenje i kontrolu provedbe strategije gospodarenja vodama.

Sljedeća shema prikazuje ciklički proces aktivnosti gospodarenja vodama.

Shema 3. Ciklus gospodarenja vodama

Izvor: Karleuša, B., Beraković, B., Rajčić, V., (2010), Ekspertni sustavi za ocjenu uspješnosti planiranja u

gospodarenju vodama, Građevinar 62, 1, 1–11, p.2.

Sustav gospodarenja vodama sastoji se od tri opća sustava (Margeta, 1993, p. 353):

Sustav prirodnih voda koji obuhvaća hidrološki ciklus i sve njegove sastavnice:

padaline, isparavanje, evapotranspiraciju, površinsko otjecanje i podzemne tokove

uključujući biosferu, tlo, atmosferu i vodu. Taj sustav sačinjava voda i prirodna

bogatstva vezana uz vodu koja se mogu koristiti za ljudske djelatnosti i usluge.

Page 26: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

26

Sustav ljudskih djelatnosti koji obuhvaća mnoga čovjekova djelovanja koja

utječu na sustav prirodnih voda i obrnuto. Te ljudske djelatnosti obuhvaćaju

iskorištavanje voda za zadovoljavanje potreba kao što je vodoopskrba kućanstva,

navodnjavanje, odlaganje otpadnih voda, proizvodnja električne energije,

plovidba, uzgoj riba, rekreacija te smanjenje šteta nastalih zbog poplava,

onečišćenja voda i suša (Dragičević, 2006, p. 642).

Sustav gospodarenja/upravljanja vodnim resursima koji obuhvaća aktivnosti i

odnose u javnom i privatnom sektoru, čiji je zadatak usklađivati opskrbu vodom s

potrebama kako bi se ostvarili društveni ciljevi. Uz to, uloga ovog sustava je i

zaštita voda od zagađenja, te zaštita čovjeka i njegovih bogatstava od velikih

voda- poplava. Važna podrška i dio sustava gospodarenja vodnim resursima jest

institucijsko ustrojstvo koje obuhvaća organizacije, propise i zakone za

iskorištavanje i kontrolu vodnih resursa (Beraković, 1995, p. 97).

Vodama se upravlja prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvitka,

koje nalaže da se prilikom zadovoljavanja potreba današnjih generacije ne dovede u

pitanje pravo i mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Upravljanje

vodama se također prilagođava globalnim klimatskim promjenama.

Za gospodarenje i upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj odgovorne su Hrvatske

vode, a u strukturi njihove djelatnosti ističu se tri temeljne funkcije (Ožanić, 2010, p. 5):

Korištenje voda – obuhvaća vodoopskrbu stanovništva, naselja, industrije,

natapanje poljoprivrednih zemljišta, opskrbu ribnjaka vodom, iskorištavanje

električne energije, vodotoka za transport i plovidbu te upotrebu voda za

rekreaciju i turizam.

Zaštita od štetnog djelovanja voda - uključuje zaštitu od poplava, erozije i

bujica, kontrolu, prognoziranje i obavještavanje o stanju voda, uređivanje

vodotoka, sustav navodnjavanja i odvodnje.

Zaštita voda i mora od onečišćenja - podrazumijeva zakonsku regulativu i

različite mjere za zaštitu voda od onečišćenja, sprečavanje i ograničavanje

Page 27: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

27

unošenja opasnih i štetnih tvari u vode, odvodnju otpadnih voda,

pročišćavanje voda i izgradnju uređaja za pročišćavanje, interventne mjere u

slučaju akcidenata.

Upravljanje vodama čini skup aktivnosti, odluka i mjera čija je svrha održavanje,

poboljšavanje i ostvarivanje jedinstvenog vodnog režima na određenom području.

Primjena upravljanja vodnim resursima na načelima održivog razvoja zahtijeva

odgovarajuće uvjete. Znači da se moraju stvoriti: politički, zakonski, organizacijski i

financijski uvjeti s jedne stane i osigurati podrška stanovništva za provođenje usvojene

politike s druge strane. Postojeće stanje vodnoga gospodarstva karakterizira tradicionalan

pristup upravljanja vodnim resursima s nekim elementima integralnog pristupa.

3.3. ZAKONSKA REGULATIVA

Tijekom vremena mijenjali su se sadržaj i način vodnogospodarskog djelovanja. Na

početku je to bila zaštita od velikih voda i uređenje režima voda na poljoprivrednim

površinama. Slijedilo je intenzivnije angažiranje na korištenju voda i vodnih snaga.

Urbanizacijom i razvojem industrije i turizma na značenju dobivaju komunalne vodne

usluge (javna vodoopskrba i odvodnja) te zaštita kakvoće voda.

Zakonski okvir za upravljanje vodama zadan je sljedećim zakonskim dokumentima:

Ustav RH određuje vode kao dobro od osobitog interesa za RH i jamči im osobitu

zaštitu.

Zakonom o vodama (NN 153/09) uređuju se pravni status voda, vodnoga dobra i

vodnih građevina; upravljanje kakvoćom i količinom voda; zaštita od štetnog

djelovanja voda; detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje; djelatnosti

javne vodoopskrbe i javne odvodnje; posebne djelatnosti za potrebe upravljanja

vodama; institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za

vode i vodno dobro.

Page 28: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

28

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (NN 153/09) određuje prihode

vodnog gospodarstva4. Sredstva iz pojedinih izvora troše se namjenski u skladu s

godišnjim planovima za poslove javnih službi, obavljanje stručnih poslova

upravljanja vodama, redovito gospodarsko i tehničko održavanje vodotoka,

vodnog dobra i vodnih građevina i ulaganja u razvoj komunalnih sustava, zaštitu

voda i zaštitu od štetnoga djelovanja voda.

Novi Zakon o vodama usklađen je s Okvirnom direktivom o vodama (2000/60/EZ) i svim

ostalim vodnim direktivama Europske unije, kao i nacionalnom Strategijom upravljanja

vodama (NN 91/08). Ovim zakonom definirana su vodna područja, propisana je obveza

donošenja planova upravljanja vodnim područjem, koji su osnove za upravljanje vodama

na vodnim područjima i usuglašene su sa Strategijom upravljanja vodama, a donosi ih

Vlada Republike Hrvatske svakih 6 godina.

Osim navedenih zakona, pojedinačne odredbe o vodama nalaze se i u zakonima kojima se

uređuju druga pravna područja. To su osobito:

Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), čije se pojedine odredbe odnose na vode

kao bitni dio okoliša, Zakon o zaštiti prirode koji se bavi zaštitom vodenih i

kopnenih ekosustava i bioraznolikosti,

Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda (NN 73/97), koji se odnosi i na

poplave, erozijske nepogode i nagomilavanje leda na vodotocima,

Zakon o plovidbi unutarnjim vodama (NN 19/98), koji propisuje ovlasti i

obveze u vezi s otvaranjem i obilježavanjem plovnih putova na unutarnjim

vodama i njihovim tehničkim održavanjem,

Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03), koji sadrži odredbe o

komunalnim djelatnostima opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda.

4 Prihodi vodnog gospodarstva uključuju: 1) sredstva državnog proračuna, 2) naknade za korištenje voda,

3) naknade za zaštitu voda, 4) naknade za vađenje šljunka i pijeska, 5) slivne vodne naknade, 6) proračune

jedinica lokalne samouprave i uprave, 7) ostale izvore (državniproračun, krediti, donacije, naplata novčanih

kazni od zagađivača,…).

Page 29: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

29

Prema Zakonu o vodama (NN 153/09), osnovni dokumenti na osnovi kojih se gospodari i

upravlja vodama su Vodnogospodarska osnova Hrvatske (NN 120/03), te

vodnogospodarske osnove i planovi slivnih područja. S aspekta zaštite voda, najznačajniji

dokument je Državni plan zaštite voda (NN 08/99), a njime se, među ostalim, propisuje i

donošenje niže (županijske) razine planova zaštite voda.

Navedeni osnovni zakoni specificirani su većim skupom podzakonskih akata (Uredbi,

Pravilnika, Odluka), među kojima su za problematiku zaštite voda najrelevantniji: Uredba

o klasifikaciji voda (NN 77/98); Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98);

Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim

vodama (NN 40/99, 06/01, 14/01); Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta

(NN 55/02); te Odluke o odvodnji gradova i općina (čl. 75. Zk. o vodama).

Osim navedene nacionalne legislative, za problematiku zaštite voda relevantni su i

međunarodni sporazumi i konvencije iz područja voda koje je RH ratificirala. U nastavku

se navodi nekoliko primjera:

Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih

jezera (Helsinška konvencija, Helsinki 1992.)

Međunarodna suradnja na crnomorskom slivu regulirana je Konvencijom o

suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (Dunavska konvencija,

Sofija, 1994.). Konvencijom su se stranke obvezale težiti održivom i pravednom

gospodarenju vodama, uključujući očuvanje, poboljšanje i racionalnu uporabu

površinskih i podzemnih voda u slivu Dunava.

Suradnju na jadranskom slivu regulira Konvencija o zaštiti Sredozemnoga

mora od onečišćenja (Barcelonska konvencija, Barcelona, 1976.) i s njom vezani

Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja s kopna. Konvencija se

bavi zaštitom priobalnog mora u Sredozemlju, odnosno jadranskog područja u

Hrvatskoj.

Međudržavni vodni i vodnogospodarski odnosi rješavaju se u okviru bilateralnih

sporazuma sa susjednim zemljama Mađarskom, Slovenijom, Bosnom i

Hercegovinom i Crnom Gorom. Takav sporazum sa Srbijom je u pripremi.

Page 30: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

30

Održivo gosodarenje podrazumijeva integralan pristup u upravljanju vodama koji se

zasniva na ravnoteži između korištenja vodnih resursa i njihove zaštite. U tom pogledu,

neophodno je jačati suradnju sa susjednim državama kako bi se poštivale preuzete

međunrodne obveze i provodile norme zaštite graničnih i prekograničnih vodotoka.

3.4. INSTITUCIONALNI OKVIR

Prema odredbama Zakona o vodama (NN 153/09), Republika Hrvatska je u svrhu

upravljanja vodama podijeljena na četiri vodna područja, i to: vodno područje sliva Save,

vodno područje slivova Drave i Dunava, vodno područje primorsko-istarskih slivova i

vodno područje dalmatinskih slivova.

Shema 4. prikazuje hijerarhiju upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj.

Page 31: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

31

Shema 4. Hijerarhija upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj

Izvor: Izrada studentice prema Strategiji upravljanja vodama, (2009), Hrvatske vode, Zagreb.

Poslovi upravljanja vodama obuhvaćaju niz aktivnosti, od donošenja zakona do

organiziranja neposrednog održavanja i provođenja nadzora nad stanjem vodnog sustava.

Dvije vladine institucije koje su direktno odgovorne za upravljanje vodama u Hrvatskoj

su: Državna uprava za vode i Hrvatske vode. Pored toga, postoji Hrvatski sabor i

Nacionalno vijeće za vode, koje su uspostavljene u cilju razmatranja politike, strategija i

provođenja zakona koji se odnose na upravljanje vodom.

Državna uprava za vode je nadležna za administrativna i druga pitanja koja se odnose na

upravljanje vodnim resursima i sustav upravljanja vodama te razvojna pitanja u u okviru

ekonomskog razvoja. Državna uprava za vode je odgovorna za zaštitu izvora vode od

zagađenja i zaštitu mora od zagađenja s kopna. Pored toga Državna uprava za vode je

HRVATSKI SABOR

VLADA REPUBLIKE

HRVATSKE

MINISTARSTVA

NACIONALNO VIJEĆE ZA VODE

DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE

MINISTARSTVO

REGIONALNOG RAZVOJA I

FONDOVA EU

UPRAVA GOSPODARENJA

VODAMA

UPRAVA VODNE POLITIKE I

MEĐUNARODNIH PROJEKATA

JAVNE USTANOVE I

TRGOVAČKA RUŠTVA U IMOVINI REPUBLIKE

HRVATSKE HRVATSKE VODE

PRAVNA OSOBA ZA UPRAVLJANJE VODAMA

Page 32: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

32

odgovorna za planiranje i koordinaciju razvoja i izgradnje velikih sustava vodoopskrbe,

kanalizacije i pročišćavanja otpadnih voda; i za monitoring vodnih resursa. Predlaže

Vladi visinu naknada za korištenje vode i naknada za zaštitu vode, koje se ugrađuju u

ukupnu cijenu isporučene vode.

Hrvatske vode imaju nadležnost za provođenje aktivnosti koje se odnose na upravljanje

nacionalnim i lokalnim vodnim resursima. Surađuju s lokalnim poduzećima u slivnim

područjima i koordiniraju i financiraju implementaciju programa kvalitete površinskih

voda od strane ovlaštenih laboratorija. Također, pružaju javne usluge i obavljaju druge

zadatke iz plana upravljanja vodama u skladu sa sredstvima osiguranim za te svrhe.

Hrvatske vode djeluju na cijelom području Republike Hrvatske i pokrivaju sva vodna i

slivna područja.

Sektorska ministarstva koja također imaju značajnu ulogu u upravljanju vodama su:

Ministarstvo za zaštitu okoliša i prirode te Ministarstvo graditeljstva i

prostornog uređenja su odgovorna za pitanja generalne politike okoliša, korelacije

pitanja vode i ostalih okolišnih pitanja, te za harmonizaciju regionalnog prostornog

razvoja i planiranja.

Ministarstvo poljoprivrede je odgovorno za poljoprivredu, hranu i duhansku

industriju, proizvodnju, prodaju i korištenje poljoprivrednih proizvoda (gnojiva,

pesticida, itd.).

Ministarstvo zdravlja je nadležno za Zavode za javno zdravstvo, koji su odgovorni

za monitoring i kontrolu vode i otpadnih voda.

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije je odgovorno za

razvoj strateških infrastrukturnih projekata i investicijske programe od nacionalnog

interesa.

Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo turizma i Ministarstvo financija također

učestvuju u svim raspravama koje se tiču upravljanja vodnim resursima.

Page 33: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

33

Na lokalnoj razini, općinske i županijske vlade su odgovorne za dizajniranje i

implementaciju infrastrukturnih projekata uključujući sisteme vodoopskrbe i

kanalizacije/pročišćavanja otpadnih voda.

Prema Zakonu o vodama (NN 153/09), vode su opće dobro, koje zbog svojih prirodnih

svojstava ne može biti ni u čijem vlasništvu. Pravo na zahvaćanje vode radi iskorištavanja

za različite namjene stječe se na temelju koncesije, u skladu s tim pravima, gospodarski

subjekti sami planiraju, izgrađuju i održavaju vodne građevine za vlastite potrebe i

koriste se vodom na propisani način uz plaćanje naknade. Iznimka od toga jest pravo

opće uporabe voda.

3.5. UPRAVLJANJE VODOM NA OTOCIMA

Hrvatska je zemlja tisuću otoka - ima ih 1185, površine oko 3300 km2 (5,8 posto površine

hrvatskog kopna): otoka 718, hridi 389 i grebena 78. Naseljeno je 67 otoka, površine

3062 km2, a 15-ak je otoka povremeno naseljeno.

U nastavku je prikazan zemljovid hrvatskih otoka.

Page 34: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

34

Zemljovid 1. Hrvatski otoci

Izvor: http://www.dijana.20m.com/images/karta_hrvatske1.gif (20.02.2013.)

Na otocima nema dovoljno kvalitetne pitke vode, naročito ljeti u sušnom razdoblju koje

koincidira s najvećim potrebama za vodom. Potrebe u vodoopskrbi otoka rješavaju se na

nekoliko načina: dovođenjem vode s kopna putem regionalnih vodovoda, opskrbom iz

vlastitih izvora i dovoženjem vode autocisternama ili vodonoscima. Stoga je očito da je

za daljnje učinkovito vodnogospodarsko upravljanje otočnim područjem potrebna

uspostava jednog kompleksnijeg regionalnog pristupa praćenju, analizi, planiranju i

gospodarenju vodnim resursima. Za takav integralan model vodnogospodarskog

planiranja i upravljanja, nužan je preduvjet sveobuhvatno poznavanje hidroloških

značajki toga područja.

Page 35: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

35

Najvažniji cilj razvoja vodoopskrbe u Hrvatskoj je osiguranje dovoljnih količina vode za

potrebe stanovništva i gospodarstva.5 Planiranje vodoopskrbe provodi se na državnoj i

županijskoj razini te na razini gradova i općina. Prosječna opskrbljenost stanovništva

vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava u Hrvatskoj iznosi 76%, što znači da se

opskrbljuje vodom oko 3,35 milijuna stanovnika (Blagus, 2006, p. 37). Ostatak nema

pristup sigurnoj i zdravoj pitkoj vodi, jer nema priključka na javni vodoopskrbni sustav

(Kemeter, 2009). U Hrvatskoj je predviđeno da se do 2015. dostigne potpuna

opskrbljenost stanovništva vodom iz javnih sustava i podmirenje potreba gospodarstva.

Gospodarenje vodama na otocima ima svoje specifičnosti koje, pri planiranju i rješavanju

problema vodoopskrbe, treba uzeti u obzir. Potrebno je poznavati raspoložive resurse, i to

otočne (unutarnje) i kopnene (vanjske), na temelju kojih se mogu podmiriti potrebe za

vodom. Prema Nacionalnom programu razvitka otoka6, u kojem je između ostalog

predstavljen osnovni koncept održivog gospodarenja vodama i sustavom vodoopskrbe,

procijenjeni troškovi gradnje vodoopskrbnih sustava iznose 746 milijuna kuna.

Realizacijom ovog programa ostvarilo bi se 85-postotna opskrbljenost stanovnika iz

javnih vodoopskrbnih sustava (Zdunić, 1998, p. 2).

Prema Zakonu o vodama, cilj gospodarenja i upravljanja vodama jest ostvarenje

integralnog, koordiniranog vodnog režima na cijelom nacionalnom teritoriju, i na svakom

pojedinom vodnom području. Što uključuje: upravljanje prostornom distribucijom,

izgradnju vodnog sustava, te stanje količine i kakvoće voda na način koji je

najadekvatniji za konkretno područje i vrijeme. Zajedničkim aktivnostima vodnog

gospodarstva i komunalnih gospodarstava, realizirat će se sljedeći ciljevi: osiguranje

5 Potrošnja vode u svijetu raste 12% godišnje (Vitelj, 2006, p. 24). Najveci potrošac je zapadna Evropa s 28% ukupne potrošnje. Na istocnu Evropu otpada 6% globalne potrošnje. Ujedinjeni narodi upozoravaju

da ce do 2025. dvije trecine ljudi na Zemlji biti suoceno s nestašicom vode. Borba za cistu i svima dostupnu

vodu postat ce svjetski prioritet. FAO je zabrinut jer 1,2 milijarde ljudi vec živi u podrucjima u kojima nedostaje voda, a tom ce se broju vrlo brzo prikljuciti još 500 milijuna ljudi (B. Ž., 2007, p. 14). 6 Nacionalni program razvitka otoka donesen je 28. veljače 1997. na Saboru RH i njime je definirana

briga o otocima na razini države i županija te općina i gradova, a sve u cilju održivog i trajnog razvitka

otoka te opstanka i povratka stanovništva na njih. Za provedbu Nacionalnog programa zaduženo je 1997. g. Ministarstvo razvitka i obnove (MRO), od 2000. g. Ministartvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo, a

od 2004. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Danas u sklopu Ministarstva regionalnog razvoja i

fondova EU.

Page 36: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

36

dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu domaćinstava (naselja);

osiguranje potrebnih količina kvalitetne vode za upotrebe u gospodarstvu; zaštita ljudi i

materijalne imovine od štetnog djelovanja voda; i zaštita i poboljšanje stanja voda i

ekosustava ovisnih o vodi.

Opća načela upravljanja vodama prema čl.6., Zk. o vodama (NN 153/09):

Voda je nezamijenjiv uvijet života i rada. Voda se mora upotrebljavati i koristiti

racionalno i ekonomično.

Vodama se upravlja prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog

razvitka kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo

i mogućnost budućih generacija da to ostvare za sebe.

Upravljanje vodama prilagođava se globalnim klimatskim promjenama.

Za korištenje voda koje prelazi granice općeg korištenja, kao i za svako

pogoršanje stanja voda, plaća se naknada razmjerno koristi, odnosno stupnju i

opsegu utjecaja na promjene u stanju vodnih tijela, poštujući ekonomsko

vrednovanje voda, povrat troškova njezinoga korištenja i zaštite vodnoga okoliša i

drugih sastavnica okoliša.

Zaštita i korištenje voda temelji se na načelu predostrožnosti, poduzimanja

preventivnih mjera, otklanjanja štete nanijete vodnom okolišu na mjestu njezinog

nastanka te načelima »onečišćivač plaća«, odnosno »korisnik plaća«.

Upravljanje rizicima od poplava zasniva se na načelima solidarnosti, prvenstva u

potrebama, hitne službe, trajne imobilizacije i mobilizacije; planira se i koordinira

na razini vodnog područja u cilju smanjenja rizika od štetnih posljedica poplava,

posebno po život, zdravlje i imovinu ljudi, okoliš, kulturnu baštinu, gospodarske

djelatnosti i infrastrukturu.

U donošenju planskih dokumenata, sukladno Zakonu i posebnim propisima o

zaštiti okoliša, osigurava se informiranje i sudjelovanje javnosti.

Page 37: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

37

Upravljanje vodama koje ima prekogranični utjecaj ostvaruje se suradnjom s

drugim državama, sklapanjem i provedbom međunarodnih ugovora,

obavješćivanjem o prekograničnim utjecajima na vode i vodni okoliš kao i

međunarodnom razmjenom informacija o vodama i vodnom okolišu.

U nastojanju održivog razvitka otoka i gospodarskog razvitka otoka, ulaganja u otočnu

infrastrukturu čine značajan izdatak u Državnom proračunu. Ministarstvo regionalnog

razvoja i fondova Europske unije koordinira aktivnosti i direktno, preko Uprave za

otoke7, sudjeluje u rješavanju vodoopskrbe i otpadnih voda. Program vodoopskrbe otoka

uvažava načela upravljanja otočnim razvitkom i uklopljen je u vodnogospodarske

planove. Programi se sastoje od utvrđivanja i analize vodnih resursa, analize i prognoze

potreba za vodom, od zatečena stanja vodoopskrbe i zaštite voda i od formuliranja

rješenja (Gereš, 1998, p. 26). Svrha je da svako otočno naselje dobije siguran i, prema

uobičajenim standardima, dovoljan dotok pitke vode.

Shema 5. prikazuje integralno upravljanje vodama.

7 Unutar tadašnjeg Ministarstva pomorstva, prometa i veza ustrojen je 1995. g. Centar za razvitak otoka.

1996. g. Centar se seli u Ministarstvo razvitka i obnove. Preustrojem Ministarstva 2000. godine Centar

prerasta u Upravu za razvoj otoka koja je 2001.g. proširena i djeluje kao Uprava za otočni i područni razvoj. Preustrojem početkom 2004. g. ponovno se razdvajaju otoci i područni razvoj i od tada postoji samostalna Uprava za otoke.Danas u sklopu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU.

Page 38: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

38

Shema 5. Integralno upravljanje vodama

Izvor: Margeta, J., (2011), Gospodarenje vodnim sustavom-Promjene u svijetu i gospodarenje urbanim

vodnim sustavom, Građevinar, 63, 12, 1069-1077, p.1075.

Integralno upravljanje vodama je koncept koji daje jednaku važnost svim vrstama voda te

paralelno s tim upravlja opskrbom vode i potrebama za vodom.Održivo upravljanje

vodama je nužnost u uvjetima porasta stanovništva i povećanih pritisaka na vodne

resurse. Takvo upravljanje uravnotežuje raspoložive količine vode s potrebama za vodom

različitih korisnika vode. Riješavanje vodoopskrbnih problema na našim otocima sastoji

se dakle: 1) u dobavi dovoljnih količina pitke vode, 2) u dobavi dodatnih količina vode

ljeti u naselja koja inače imaju dovoljno vode, 3) u poboljšanju kakvoće raspoloživih

voda (Kunst, 2001, p. 185). Sve navedeno ne može se potpuno, na vrijeme, niti

ekonomično izvršiti korištenjem raspoloživih podzemnih i površinskih voda. Potrebno je

stoga iskoristiti sve dostupne vode, oborinske, slankaste (boćate), pa i morsku vodu, što

je danas tehnološki moguće a često i cijenama dostupno.

Stanovništvo i gospodarske aktivnosti (turizam) dominantni su izvori onečišćenja

(Vojvodić, 2001). Polazište za planiranje mjera zaštite voda jest procjena utjecaja

onečišćenja na vode iz točkastih i raspršenih izvora onečišćenja. U točkaste izvore

onečišćenja uključena su onečišćenja iz kanalizacijskog sustava i/ili uređaja za

Page 39: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

39

pročišćavanje otpadnih voda, a ubrojena su sva naselja i industrijski pogoni, koje je

moguće svesti na jednu točku upuštanja onečišćene vode u prijamnik. Raspršene izvore

onečišćenja čine onečišćenja na tlu ili u tlu, koja oborinskim otjecanjem dolaze u vode

(poljoprivredne površine, oborinske vode različitih slivnih površina itd.).

Zaštita voda se provodi temeljem Državnog plana zaštite voda, koji uključuje aktivne i

pasivne mjere u zaštiti voda i mora od onečišćenja s kopna kao što su: opće

administrativne mjere, mjere za očuvanje kakvoće voda, mjere za sprečavanje i

smanjenje onečišćenja voda, provedbene mjere, mjere za slučajeve iznenadnih i

izvanrednih zagađenja, plan građenja objekata za zaštitu voda, te izvore i načine

financiranja. Aktivnim mjerama za zaštitu voda realizira se smanjivanje točkastih i

raspršenih izvora onečišćenja (Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, 2006, p.

137). Poslovi zaštite voda prema Tedesciju (1997), se namjenski financiraju iz naknade

za zaštitu voda, koja se plaća prema količini ispuštene otpadne vode i stupnju utjecaja na

pogoršanje kakvoće i upotrebivosti vode, a u skladu s mjerilima i uvjetima utvrđenim

podzakonskim aktima. Zakon predviđa da naknada za zaštitu voda što ne smije biti manja

od cijene čišćenja otpadnih voda što pouzdano danas nije slučaj. Jedna od

najdjelotvornijih mjera zaštite voda je ekonomska mjera, odnosno primjena načela

onečišćivač plaća.

Na pojedinim područjima, tzv. zaštićenim područjima8, utvrđuje se potreba za dodatnim

strožim i složenijim mjerama zaštite voda (površinske i podzemne vode) s obzirom na

mjere koje se provode na cijelom području Hrvatske. Osnova planiranja zaštite voda na

lokalnoj razini jesu županijski planovi za zaštitu voda s mjerama zaštite voda i odlukama

o odvodnji otpadnih voda.

8 Pojam zaštićenih područja s aspekta upravljanja vodama uređen je Zakonom o izmjenama i dopunama

Zakona o vodama (prosinac 2005.).

Page 40: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

40

4. VODOOPSKRBA OTOKA KAO JEDAN OD SEGMENATA

UPRAVLJANJA VODOM

U ovom dijelu rada obrađene su sljedeće tematske jedinice: 1) tijek razvoja opskrbe otoka

u Jadranskom moru , 2) stanje i značajke vodoopskrbe hrvatskih otoka, 3) specifični

problemi vodoopskrbe otoka i 4) mogućnosti ponovne upotrebe vode na otocima.

4.1. VODOOPSKRBNI POTENCIJALI HRVATSKIH OTOKA

Osnovni preduvjet za optimalno upravljanje vodnim resursima je detaljno poznavanje i

razumijevanje njihovog pojavljivanja u prostoru i vremenu. Trend dovođenja vode s

kopna kojim se krenulo na hrvatskim otocima ne smije se prihvatiti kao jedino rješenje,

već treba inzistirati na alternativnim načinima vodoopskrbe, kako tradicionalnim tako i

suvremenim, te kombinaciji istih. U tom pogledu, potrebno je usporediti efikasnost,

ekonomsku opravdanost, sigurnost i ostale čimbenike sustava otočne vodoopskrbe

dovođenjem vode s kopna sa drugim mogućim rješenjima.

U sljedećem grafikonu dan je prikaz vodoopskrbe hrvatskih otoka.

Page 41: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

41

Grafikon 1. Vodoopskrba hrvatskih otoka

Izvor: Izradila studentica prema podacima Dadić, Ž., at all., (2008), Improvement pf water supply on

inhabited Croatian islands.

U fazi prvih razmišljanja o izgradnji velikih podmorskih cjevovoda s kopna na otoke

ukazivalo se na problem mogućnosti pucanja ili eventualne diverzije na cjevovodu. Što se

i dokazalo kada se 1988. godine zagadila voda rijeke Cetine uzvodno od zahvata za

vodoopskrbu otoka Brača, te je ovaj vodovod morao nekoliko dana biti van pogona.

Stoga jedan sustav ne smije isključiti drugi, a u slučaju otoka Brača i ne samo njega,

upravo se to dogodilo. Napuštene su mnoge seoske nakapne plohe i cisterne, te

individulani objekti koji mogu poslužiti kao alternativni načini u slučaju havarije

cijevovoda. Dovođenje vode s kopna vrlo je skup tehnički poduhvat koji rješava

vodoopskrbu u periodu od tri ljetna mjeseca. Izvan tog perioda tolika količina vode nije

potrebna jer su uglavnom dovoljni i postojeći otočni vodni resursi (Bonacci, 1998, p. 19).

Neki od mogućih i postojećih načina snabdijevanja vodom otoka u Jadranskom moru

prema Bonacciju (1998) su: 1) kaptaže izvora slatke vode; 2) desalinizacija boćatih

Page 42: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

42

priobalnih izvora i vrulja inženjersko-tehničkim zahvatima; 3) crpljenje podzemnih voda

kopanim ili bušenim bunarima, 4) izrada drenažnih galerija za sakupljanje podzemnih

voda; 5) korištenje vode iz prirodnih slatkovodnih jezera; 6) stvaranje umjetnih

akumulacija; 7) desalinizacija morske boćate vode; 8) sakupljanje kiše; 9) čišćenje i

ponovna upotreba vode; 10) dovođenje vode s kopna brodovima vodnosncima; 11)

dovođenje vode s kopna podmorskim cjevodovima.

U nastavku rada detaljnije će se objasniti mogućnosti i opravdanost primjene navedenih

načina snadbijevanja vodom na hrvatskim otocima.

U Hrvatskoj gotovo da i nema ni iskustava niti pokušaja s izgradnjom umjetnih

akumulacija za zadržavanje vode u periodu suše na otocima Jadrana. A upravo ova

metoda čini se i razumnom i ekonomičnom i perspektivnom. Akumulacije kao prvo ne

trebaju biti velike po volumenu i mogu odgovarati svojoj svrsi već i onda ako im se

dimenzije kreću od 100 do 1000 m3. Akumulacije ne trebaju biti locirane samo na

otvorenim vodotocima već mogu na primjer biti formirane u brojnim prirodnim

depresijama, a prije svega vrtačama ili dolinama.

Kao perspektivna metoda akumuliranja slatke vode u priobalnim krajevima, razvijena u

Švedskoj (Hogland i Malm, 1988, p. 19), ističe se metoda akumiliranja slatke vode u

morskoj vodi. Ova tehnika koristi činjenicu da zbog manje gustoće slatka voda pliva na

slanoj morskoj vodi. Sakupljanje kišnice uobičajen je postupak koji se vrlo često koristi

čak i u najrazvijenijim zemljama svijeta. U SAD-u sve više se javlja neophodnost i

razvija uvjerenje, a s tim u vezi egzistira i cijeli pokret vezan s ponovnim vraćanjem

cisterni i sakupljanje kišnice u masovnu upotrebu. Situacija u drugim krajevima svijeta

još je očitija u korist postupka sakupljanja kiše. O tome svjedoči postojanje vrlo aktivne

međunarodne udruge pod nazivom IRCSA (International Rainwater Catchment Systems

Association) koja se bavi svim aspektima sakupljanja kišnice.

Prema autoru Frenchu (1988, p. 565-577) u San Franciscu je 80-ih godina pošlog stoljeća

postojalo 150 cisterni za sakupljanje kišnice čiji volumen iznosi 400 000 m3. On je

Page 43: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

43

smatrao da to nije dovoljna količina te je stoga predloženo i izgrađeno novih 120 cisterni

s volumenom od 340 000 m3 vode. U Nevadi i drugim pustinjskim krajevima SAD čak

se oko 20% stanovništva snabdijeva pitkom vodom sakupljajući kišnicu. Kod toga treba

naglasiti da godišnje oborine na spomenutim prostorima rijetko premašuju iznos od 100

mm.

U oborinskim uvjetima koji vladaju na malim kraškim otocima Jadrana ovo je upravo

idealan način sakupljanja slatke, kvalitetne vode. Godišnje oborine su velike i kreću se od

700 do 1200 mm, a na raspolaganju stoje ogromne gole i neplodne površine koje samo

treba jeftinim mjerama pripremiti da posluže kao nakapne plohe, a pri tome se ne gubi

obradivo ili građevinsko zemljište. Nažalost, sadašnje stanje na otocima je upravo

obratno. Klasični postojeći seoski sistemi snabdijevanja vodom pomoću sakupljanja kiše

su ili napušteni ili zapušteni. Razlog zapuštanja seoskih cisterni i nakapnih ploha je

dovođenje vode s kopna, čak i samo očekivanje da se voda dovede s kopna, te opća

nebriga za objekte koji nisu individulani, nego predstavljaju opće dobro.

Čišćenje već upotrebljene vode i njeno korištenje za poljoprivredne svrhe postupak je

koji obećava, ali da bi se on mogao ostvariti neophodno je potrebno stvoriti uvjete za

njegovu primjenu. Prvi od njih koji tehnički nije jednostavan je osigurati centralno

sakupljanje, a potom i tretman zagađene vode. Na otocima Jadrana za sada takve

mogućnosti ne postoje pošto je praksa da svaki zagađivač vodu individualno ispušta u

kraško podzemlje gdje se ona, barem se tako vjeruje, nepovratno izgubi. Nažalost

zagađenja čistih podzemnih voda zbog ovakvog nekontroliranog ispuštanja sve su češća,

te će se u tom smislu morati ubrzo poduzeti odgovarajući koraci (Bonacci, 1998, p. 19).

O postupcima desalinizacije boćate izvorske vode započelo se ozbiljno razmišljati. U

planu je izgradnja nekoliko pokusnih postrojenja. Za sada se ne misli ići na desalinizaciju

morske vode već isključivo na odstranjenje soli iz manje zaslanjenih priobalnih izvora.

Budući da ovakvih ima dosta postoji realna mogućnost da se postignu ekonomski

opravdani i po količinama zadovoljavajući učinci. Ostaje dosta problema koje će trebati

riješavati tijekom eksploatacije. Radi se prije svega o činjenici varijabilnosti saliniteta

Page 44: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

44

boćate izvorske vode. U ljetnom sušnom razdoblju kada je slatka voda najpotrebnija

kapaciteti priobalnih izvora su najniži, a salinitet najviši. Kako će u tom kritičnom

razdoblju sustav funkcionirati treba tek vidjeti (Bonacci, 1998, p. 20).

Za vodoopskrbu Cresa i Lošinja koristi se slatka voda iz Vranskog jezera smještenog na

otoku Cresu. Maksimalno godišnje crpljenje bilo je tijekom 1987. godine kada se u

prosjeku crpilo 72 l/s. Najveće dnevno crpljenje zabilježeno 14.08.1994. godine, a

iznosilo je 139 l/s. Na otoku Krku voda se crpi iz dva jezera Njivice i Ponikve. U oba

slučaja radi se o kombinaciji prirodnih retencija i ljudskim djelovanjem formiranih

jezera čija je namjera snabdijevanje vodom otoka Krka. Dok se iz jezera Njivice voda

direktno crpi u vodoopskrbni sustav, jezero Ponikve služi za prihranjivanje podzemnog

vodonosnika u kojem je izrađena galerija iz koje se voda crpi za potrebe vodoopskrbe.

Sve se intenzivnije razmišlja o tome da se voda počne direktno crpiti iz same akumulacije

Ponikve.

Najčešći način snabdijevanja vodom na hrvatskim otocima je crpljenje podzemne vode iz

uglavnom krških vodonosnika. Ovaj način ima vrlo dugu tradiciju još iz rimskog

razdoblja. Primjera radi na otoku Pagu je postajao složen sustav kaptaže i transporta vode

na području od Kolana do Caske. Dijelom se voda iz podzemlja crpi komunalnim

sustavima a djelom individualnim bunarima. Zbog toga nisu poznate točne količine

crpljenja. Općenito se može reći da one variraju tijekom godine. Najmanje su u ljetnom i

sušnom razdoblju kad je voda najpotrebnija, a tada i ugrožene od zaslanjivanja (prodora

morske vode u leću slatke vode).

Ne može se reći da ne postoje geološka i hidrogeološka istraživanja ponašanja

vodonosnika na malim krškim hrvatskim otocima. Međutim, kako su ona uvijek i

isključivo bila vršena s ciljem brzog i pragmatičnog rješavanja pitanja vodoopkrbe, s

dubokim žaljenjem se treba suočiti s činjenicom da su teorijska i opća saznanja o

funkcioniranju krških vodonosnika na otocima nesistematizirana i nedostatna. Ta

činjenica bitno otežava postizanje pozitivnih pomaka za efikasnije korištenje podzemnih

vodnih rezervi koje postoje na otocima. Jedno je ipak sigurno. Ove rezerve slatkih voda

Page 45: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

45

po svojim količinama najznačajnije su na diskutiranim prostorima. Stoga će biti potrebno

načiniti organizirane napore da se takvo nezadovljavajuće i neperspektivno stanje što

radikalnije i brže promijeni (Bonacci, 1998, p. 21).

4.2. STANJE I ZNAČAJKE VODOOPSKRBE HRVATSKIH OTOKA

Osiguranje dovoljnih količina vode od iznimne je važnosti za socijalni i gospodarski

razvoj otoka te za stabilnost društvene zajednice na otocima. U skladu s tim, u ovom

dijelu rada elaborirane su sljedeće tematske jedinice: 1) vodni resursi hrvatskih otoka i 2)

podaci o većim otocima.

4.2.1. Vodni resursi hrvatskih otoka

Količine oborina tijekom godine iznose na vanjskim otocima 600-700 mm, na

unutrašnjim otocima 700-900 mm, a uz obalu, u blizini gorskih lanaca, količina doseže

1500 mm. Veća količina oborina pojavljuje se u hladnoj polovici godine. U razdoblju

1931.do 1980. godine srednja je godišnja oborina na Lastovu i Visu bila manja od 700

mm. Na otocima zadarskog arhipelaga i na Šolti godišnja je količina oborina između 800

i 900 mm, a na Krku i Braču 1000 do 1500 mm. Zbog čimbenika ograničene veličine,

dostupnost i geologije i topografije, vodni resursi u malim otocima su izuzetno

osjetljivi na promjene i varijacije u klimi, osobito u oborina(IPCC, 2001). Zbog propusne

podloge (krš na vapnencima i na dolomitima) i zbog nepovoljnoga godišnjeg rasporeda

oborina javljaju se teškoće u vodoopskrbi. Klima je mediteranska; karakteriziraju je blage

i vlažne zime te topla, suha i sunčana ljeta (Gereš, 1998, p. 27).

S hidrografskog stajališta otoci pripadaju slivu Jadranskog mora. Na otocima nema

površinskih vodotoka ili su rijetki. Najznatnija (dominantna) je krčka podzemna

odvodnja. Podzemne vode otječu prema mnoštvu stalnih i povremenih priobalnih izvora i

vrulja. Jezero Vrana na Cresu prostrana je kripto-depresija ispunjena slatkom vodom.

Page 46: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

46

U geomorfološkom pogledu podmorje Jadranskog mora međugorska je zavala između

gorskih sustava Dinarida, Apenina, Alpa i Helenida. Sjeverozapadna je zavala veća i

plitka, a jugoistočna je manja, ali dublja. U sadašnjem obliku zavala Jadranskog mora

oblikovana je dizanjem morske razine za približno 100 m poslije ledenog doba. Taj je

proces imao velik utjecaj na razvoj reljefa, hidrografije i hidrogeoloških prilika područja.

Područje Jadrana područje je krša Dinarida, pretežno karbonatne građe. Intenzivnom

mehaničkom i kemijskom razgradnjom karbonatnih stijena stvoreni su krški oblici

reljefa. Jadranski krški pojas dijeli se na kopneno priobalje i otoke. U jadranskom krškom

pojasu hidrogeološka odrednica jest utjecaj mora, tj. mogućnost zaslanjenja slatkih

podzemnih voda morskom vodom zbog prirodnih ili antropogenih uzroka. Ima razlike u

općim hidrogeološkim odnosima između obale kopna i otočnog pojasa. Na obali su veliki

dotoci podzemnih voda iz gorskog zaleđa s velikim gradijentima podzemnih tokova. Na

otocima nema te pojave. Na otocima se formira vlastita podzemna voda, skromnih

količina i malenih hidrauličkih gradijenata.

Morfologija otoka, geološki sastav i struktura, veličina i oblik otoka utječu na formiranje

podzemnih voda i njihovu količinu. Otoci su pretežito izgrađeni od karbonatnih stijena

kredne i paleogenske starosti. Debljina stijena prelazi nekoliko tisuća metara.

Na nekim su otocima (Krk, Rab, Pag i dr.) razvijene paleogenske klastične stijene, lapori

i pješčenjaci, koji u hidrogeološkom pogledu mogu biti barijere ili vodonosnici.

Tektonska građa otoka predstavljena je nizom bora, kombiniranih s rasjedima. Bore

imaju pravac pružanja kao i otoci; sjeverozapad-jugoistok. Hidrogeološke prilike na

otocima pretežno određuju karbonatne stijene, vapnenci i dolomiti. Vodonosnici na

otocima su vapnenci, koji se razlikuju po starosti, sastavu, strukturi i načinu

pojavljivanja. Oborinske vode, koje padnu na vapnenački podlogu uglavnom poniru u

podzemlje i dalje se kreću prema moru ili se miješaju s morskom vodom. Mala širina

otoka, strukturni položaj stijena i postojanje recentnog okršavanja omogućuju dobar

hidraulički kontakt između morske i slatke podzemne vode (Gereš, 1998, p. 28).

Page 47: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

47

4.2.2. Podaci o većim otocima

Hrvatska ima 718 otoka te 467 hridi i grebena. Njihova površina iznosi oko 3300 km2 što

predstavlja 5,3% od ukupne kopnene površine Hrvatske. Naseljeno je 67 otoka, od kojih

samo 9 ima vodne resurse koji se mogu koristiti za vodoopskrbu. Ostali otoci dobivaju

vodu s kopna, a na brojnim se otocima skuplja kišnica ili se voda dovozi brodovima

vodonosnicima.

U tablici 4. prikazani su podaci o površini, stanovništvu i gustoći naseljenosti petnaest

najvećih hrvatskih otoka. Površina ostalih otoka je između 1 i 20 km2. Najviše kote otoka

dosežu 778 mnm. (Brač), prosječna je visina između 100 i 200 mnm. (Gereš, 1998, p.

28).

Page 48: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

48

Tablica 4. Veći hrvatski otoci – površina i stanovništvo

OTOK Površina, km2 Broj stanovnika Gustoća naseljenosti

(osoba/km2)

Krk 405,78 17.860 44,0

Cres 405,78 3.184 7,8

Brač 394,57 14.031 35,6

Hvar 299,66 11.103 37,1

Pag 284,56 8.398 29,5

Korčula 276,03 16.182 58,6

Dugi Otok 114,44 1.772 15,5

Mljet 100,41 1.111 11,1

Vis 90,26 3.617 40,1

Rab 90,84 9.480 104,4

Lošinj 74,68 7.771 104,1

Pašman 63,34 2.711 42,8

Šolta 58,98 1.479 25,1

Ugljan 50,21 6.182 123,1

Lastovo 46,87 835 17,1

Izvor: Izrada studentice prema podacima Državnog zavoda za statistiku, (2011), Geografski i meteorološki podaci

Najveću površinu imaju otok Cres i Krk (405,78 km2) koji se znatno se razlikuju po broju

stanovnika. Krk ima najveći broj stanovnika čak 17 860, dok Cres tek 3 184 stanovnika.

Slijedi otok Brač sa 394 km2, koji je ujedno i najviši jadranski otok(Vidova gora 778 m).

Četvrti po veličini je najsunčaniji i najduži hrvatski otok, otok Hvar (299,66 km2) sa 11

103 stanovnika. Najrazvedeniji i peti po veličini je otok Pag površine 284,56 km2.

Najnaseljeniji je otok Rab (90,84 km2) sa čak 104,4 stan./ km

2. Slijede ga Lošinj (74,68

km2) sa 104,1 stan./ km

2 i Ugljan (50,21 km

2) sa 123,1 stan./ km

2. Otok Šolta zauzima

58,89 km2. Veličinom je trinaesti, a stanovništvom šesnaesti hrvatski otok.

Page 49: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

49

Podaci o prosječnim godišnjim kapacitetima izvorišta voda na otocima predočeni su u

tablici 5. Izvorišta vode za vodoopskrbu kategorizirana su na površinske vode, na zahvate

izvora i na iskorištavanje podzemne vode zdencima.

Tablica 5. Izvorišta vode na otocima i srednji kapaciteti

Otok Tip izvorišta za vodoopskrbu (l/s)

jezero izvor zdenci

Ukupno

(l/s)

1. Krk

Njivice 65

Ponikve 85

Baška 25 175

2. Cres

Vrana 306 306

3. Rab 20 42 62

4. Pag 26 26

5. Dugi Otok 3 3

6. Hvar 51 51

7. Vis 5 27 32

8. Korčula 65 65

9. Lastovo 3 3

10. Poluotok Pelješac 10 10

Izvor: Izrada studentice prema podacima Hrvatskih voda, (2011)

U pogledu činitelja koji određuju vodne resurse otoka: klime, hidrologije, geologije,

hidrogeologije, biljnoga pokrova, iskorištavanja zemljišta itd., može se ustvrditi da su

otoci specifičan slučaj. Vodne resurse čine slane i slatke vode. Stvaranje vodnih resursa

otoka je jednostavno - oborine padaju na površinu otoka, dio vode otječe u podzemlje,

dio otječe površinom, a dio se ispari. Voda, koja ponire u podzemlje, djelomično se

zadržava u prostoru iznad razine mora i stvara podzemnu vodu, ili pak dolazi do razine

mora na kojoj stvara leće slatke vode. Ta se slatka voda postupno difuzno miješa sa

Page 50: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

50

slanom vodom i istječe po rubu na površinskom kontaktu. Jedini prirodni input voda na

otoku dolazi iz atmosfere. Nema tranzitnih voda, već isključivo lokalne vode. More je

prijamnik svih voda s otoka. Vodni su resursi otoka jedinstveni, omeđeni morem, koje je

također slan vodni resurs otoka. Slatke su vode striktno ograničene rubom otoka, a slane

vode otvoreni su globalni sustav (Gereš, 1998, p. 30).

Otoci su siromašni iskoristivim vodnim resursima. Izuzeci su otoci Cres, Krk i Vis.

Skupljanje kišnice, njezino čuvanje i iskorištavanje stara je i poznata metoda, koja se

primjenjuje širom svijeta. Ponovno se oživljava interes za ovaj način korištenja vode i to

za tehnike skupljanja kišnice s krovnih površina ili velikih sabirnih ploha i cisterni pa do

retencija površinskog ili pod-površinskog toka (Gereš, 1998, p. 31).

Istraživanjem strane literature dolazi se do zaključka da postoje mnogi dokumenti, koji

opisuju tehničke detalje, posebno za male sustave. Međutim u Hrvatskoj nedostaje

dokumenata o planiranju, projektiranju i pogonu sustava, koji su socijalno, tehnički i

ekonomski prihvatljivi za iskorištavanje, a da zadovoljavaju i zahtjeve okoliša. Shodno

tome, donositelji odluka trebali bi koristiti iskustva razvijenijih zemalja, te ih primijeniti

na našim otocima.

Skupljanje kišnice za kućnu upotrebu u osnovi je projekt malih razmjera. Međutim

postoje i drugačiji primjeri. Na malim otocima ili na područjima bez značajnih vodnih

tokova, koriste se natapne plohe većih dimenzija. Gibraltar ima jedan od najvećih

modernih sustava iskorištavanja kišnice za javnu vodoopskrbu. Koriste se dvije vrste

slivnih površina: vode se prikupljaju direktno sa stjenovite površine, a na dijelu područja

s pjeskovitom podlogom sagrađena je umjetna nakapnica. Prikupljena kišnica skladišti se

u podzemnim vodospremnicima. Na taj se način osigurava 10% potreba vode za piće.

Upravljanje i gospodarenje vodama na otocima ima specifičnosti koje valja uzeti u obzir

pri rješavanju problema. Te su posebnosti prirodne karakteristike otoka, uključujući

vodne resurse i potrebe za vodom. Potrebno je poznavati raspoložive resurse, i to otočne -

unutarnje i kopnene – vanjske resurse. Potrebe za vodom su prirodne, za održavanje

ekosustava i socijalno gospodarske, za vodoopskrbu, manjim dijelom za navodnjavanje.

Page 51: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

51

Slijedeći je element zaštita voda i mora. Obje su kategorije nužne za razvoj otoka

(Tedesci, 1997, p. 201).

4.3. SPECIFIČNI PROBLEMI VODOOPSKRBE OTOKA

Nedovoljnu razvijenost vodoopskrbe na otocima potrebno je rješavati sustavno kako bi se

stvorili nužni uvjeti za skladan razvoj otoka i kvalitetno podmirile potrebe za vodom.

Republika Hrvatska u cjelini ima dovoljne količine prirodne vode, iako je u pojedinim

regijama nema dovoljno (WHO, 2000), ponegdje se ne koristi racionalno, a sve se više i

onečišćuje. U Hrvatskoj se putem sustava organizirane komunalne vodoopskrbe

opskrbljuje oko 80% ljudi, što nas samo po toj osnovi svrstava u red razvijenijih zemalja.

Ostali dio populacije opskrbljuje se vodom za piće iz individualnih vodoopskrbnih

objekata (javnih zdenaca, mjesnih vodovoda, cisterni i sl.). Lokalnih vodovoda u RH je

trenutno 443, a opskrbljuju oko 260.000 korisnika ili 6% ukupne populacije. Vodu za

piće iz individualnih izvora, bunara i cisterni koristi 14% ukupne populacije (Dadić,

Vitale i Ujević, 2009, p. 129-138).

Na osnovi prikaza vodoopskrbe otoka, prema Gerešu (1998) mogu se definirati njena

opća obilježja:

veliki nastanjeni otoci imaju vodoopskrbu koja razmjerno zadovoljava;

nedovoljni vodni resursi otoka uvjetovali su razvoj vodoopskrbnih sustava uz

dovod vode s kopna;

do 1991. godine položeno je mnogo podmorskih cjevovoda;

zahvati vode na otocima nemaju utvrđene zone sanitarne zaštite, a kvaliteta vode

često ne odgovara;

objekti vodovodnih sustava stari su 30 i više godina, a njihovo održavanje nije

zadovoljavalo;

sagrađeni su magistralni dovodi, a nedostaje opskrbna mreža;

česta fizička oštećenja mreža zbog nedovoljnog stupnja sigurnosti sustava;

Page 52: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

52

veliki su gubici vode u sustavima - koji variraju od 15% do 50%, pa i više u

pojedinim slučajevima;

ne zadovoljava upravljanje vodoopskrbnim sustavima;

ne zadovoljava opremljenost komunalnih poduzeća, koja gospodare

vodoopskrbom.

Morfološka razvedenost prostora, prirodne barijere i značajan otočni arhipelag utjecao je

na to da su se vodoopskrbni sustavi razvijali induvidualno i neujednačeno. Veliki

nastanjeni otoci imaju vodoopskrbu, koja razmjerno zadovoljava, kombinacijom vlastitih

resursa i dovodom vode s kopna, dok manji otoci još uvijek sakupljaju kišnicu u cisterne

ili im se voda doprema brodom vodonoscem. Otoci koji se opskrbljuju iz vlastitih izvora

kao što su Cres, Krk, Lastovo, Mljet, Dugi otok i Vis imaju problem nerazvijene

vodoopskrbne mreže ili nedostatka temeljnih objekata vodoopskrbe kao što su

vodospreme.

U nastavku rada opisan je sustav vodoopskrbe odabranih hrvatskih otoka:

1. Brijuni

Vodoopskrba otočne skupine Brijuni riješena je podmorskim cjevovodom, koji je spojen

s vodoopskrbnim sustavom pulskog vodovoda. Nema većih problema u vodoopskrbi,

kojom upravlja Vodovod Pula. Potrebno je rekonstruirati i dograditi objekte na kopnu i

otocima.

2. Cres, Lošinj i Unije

Na Cresu i Lošinju vodoopskrbni sustav pokriva središnji i južni dio otoka Cresa i otok

Lošinj. Izvorište vode za vodovod je Vransko jezero. Na otoku Cresu nema razvodne

mreže na sjeverozapadnom niti sjevernom dijelu otoka, gdje je smješteno ukupno 11

naselja, pa im se voda dovozi u autocisternama. Otoci Unije, Susak, Srakane Male i

Velike te Ilovik nemaju javne vodoopskrbe. Voda se dovozi vodonosnicima.

Vodoopskrbom otoka upravlja KP „Vodovod i čistoća“ iz Cresa, a iz javnog je sustava

vodovoda opskrbljeno oko 75% stalnog pučanstva.

Page 53: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

53

3. Krk

Na Krku je sagrađen vodoopskrbni sustav. Za vodoopskrbu služe površinska voda (160

l/s), podzemna voda (36 l/s) te voda sa kopna (akumulacija Tribalj, 54 l/s). Nestašice se

javljaju ljeti. Voda iz vlastitih izvorišta slabe je kvalitete, pa se mora pročišćavati. Na

većem dijelu otoka nema razvodne mreže. Naseljima bez vodovodne mreže voda se

dovozi autocisternama. Odvijali su se i višegodišnji istražni radovi za osiguranje većih

količina vode. Vodoopskrbom otoka upravlja KP „Ponikve“ iz Krka, a vodom je

opskrbljeno oko 65% stanovništva. Do kraja 2012. planira se izgraditi preostali dio

vodoopskrbne infrastrukture čime bi se 99 % stanovništva na otoku Krku opskrbilo

vodom. Broj priključaka zaključno s 31.12.2010. godine je 18 836 priključak

(Vodopskrba otoka Krka – postojeće stanje, 2012).

Na grafikonu 1. prikazan je broj priključaka na otoku Krku kroz godine.

Grafikon 2. Broj priključaka kroz godine – otok Krk

Izvor: Vodopskrba otoka Krka – postojeće stanje, (2012), dostupno na http://www.ponikve.hr/postojece-

stanje-vodoopskrba.php (18.kolovoza 2012.)

Kako bi potrebna količina vode došla do svih potrošača, u vodoopskrbnom se sustavu

nalazi jedan uređaj za pročišćavanje vode (Ponikve, kapaciteta 200 l/s), dva uređaja za

desalinizaciju vode (Stara Baška kapaciteta 5 i 20 m3/h), 14 crpnih stanica, 32

vodospreme ukupnog kapaciteta 25 500 m3 i više od 380 km cjevovoda. Svi objekti na

Page 54: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

54

vodovodu dimenzionirani su na vršnu potrošnju koja traje najduže mjesec dana u godini.

Vodoopskrbni sustav nadzire se i upravlja iz dispečerskoga centra putem sustava

telemetrije. Radi stvaranja kvalitetne baze podataka o sustavu, u Ponikvama je 2000.

godine započela izrada GIS-a. Tako sistematizirani podaci o vodovodu, iskustva

prikupljena u dispečerskom centru i hidrauličke analize sustava na matematičkom modelu

omogućavaju pravovremeno uočavanje postojećih i budućih problema te njihovo

rješavanje prije nego li utječu na kvalitetu vodoopskrbe (Vodopskrba otoka Krka –

postojeće stanje, 2012).

Kako se potrošnja stalno povećava, a i kriteriji utvrđivanja kvalitete vode u

vodoopskrbnim sustavima svake su godine sve rigorozniji, 2001. godine potpisan je

Sporazum između svih otočnih jedinica lokalne samouprave, Ministarstva graditeljstva,

Hrvatskih voda i Ponikava d.o.o. Krk o provođenju KONCEPCIJE RAZVOJA

VODOOPSKRBE NA OTOKU KRKU 2001. - 2008. za čije je ostvarenje predviđeno

114 milijuna kuna. U 2008. godini predloženo je potpisivanje novog sporazuma o

provođenju kojim bi se rok za završetak radova produžio do kraja 2012. godine. Vlada

RH prihvatila je prijedlog sporazuma o sufinanciranju programa s novim dodatnim

sredstvima tako da se u razdoblju 2009 – 2012 osigura 165 mil. kn. Do sada je odrađen

veći dio posla (78%), a ostatak bi trebao biti gotov do kraja 2012. godine (Vodopskrba

otoka Krka – postojeće stanje, 2012).

4. Rab

Komunalno poduzeće Vrelo d.o.o. opskrbljuje vodom za piće stanovništvo i

gospodarstvo na otoku Rabu putem voda iz:

Vodovoda Hrvatsko primorje – južni ogranak čija voda se koristi cijelu godinu,

maksimalne količine vode koje se mogu koristiti su 126 l/s

Vode otoka Raba čija voda se zahvaća u ljetnom periodu, te po potrebi u

incidentnim situacijama. To su vode Mlinica, bušotine Gvančići I, Gvančići II,

Perići, Podmaravići, koji daju 78 l/s.

Page 55: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

55

Ukupno se opskrbljuje 9.480 stalnih stanovnika vodom u zimskom i ljetnom periodu

(prema popisu od 2001. godine), dok još u ljetnom periodu potrošnja se povećava za

1.010.701 ostvarenih noćenja (podatak u 2011. godini).

Ogranak Rab je sastavni dio Hrvatskog Primorja – južni ogranak sa zahvatom u tlačnom

tunelu HE Senj u Hrmotinama. Od zahvata u Hrmotinama magistralno cjevovod ide duž

obale preko prekidnih komora „Lokva“, „Sitnica“, „Koromačina“ prema Karlobagu. Od

prekidne komore „Sitnica“ na koti 312.00 – 315.00 mnm. odvaja se ogranak Rab, profila

400 mm, od kojeg se odvajaju ogranci za Jablanovac i Sitnicu. Kopneni dio ogranak Rab

završava u uvali Hrastovača, odakle ide podmorski vod polietilenska armirana cijev

profila 219 mm i dužine 2115 m do uvale Zaprašta na otoku Rabu izgrađen 1986. godine

(Vodopskrbni sustav otoka Raba, 2012).

5. Vis

Otok Vis je deseti po veličini jadranski otok, s površinom od oko 90 km2

. Na otoku Visu

trenutno živi oko 3.630 stanovnika, koji su uglavnom koncentrirani u gradovima Visu i

Komiži. Vis je krški otok koji svoju vodoopskrbu zadovoljava crpljenjem vlastitog

vodonosnika. Sva naseljena mjesta otoka Visa priključena su na vodovod koji se vodom

opskrbljuje na crpilištu “Korita”.

Vlastiti resursi otoka Visa nisu još u potpunosti iskorišteni, te je potrebno ustrajati na

konceptu korištenja vlastitih voda. Crpilište “Korita” sastoji se od šest zdenaca (BO-1,

BO-2, BO-3, BO-4, BO-5, BO-6), no za vodoopskrbu se koriste samo prva četiri

ukupnog kapaciteta 36 l/s. Prve istražno-eksploatacijske bušotine su izbušene u razdoblju

1966.-1969.g. (BO-1 i BO-2), dok su preostale dvije bušotine izvedene 1983.g., sve na

lokalitetu Korita koji se nalazi između Visa i Komiže. Nažalost, od spomenute 1983.g.

kada su izbušene bušotine na Visu nisu provođeni vodoistražni radovi, sve do 2011.g.,

kada su započeti radovi na određivanju zona sanitarne zaštite. U vrijeme ljetnih suša na

vodovod se priključuje i kaptirani izvor “Pizdica”. U sušnim razdobljima zabilježeno je

povišenje saliniteta (400-700 mg/l Cl). Podrijetlo takvog saliniteta može biti rezultat

različitih prirodnih i antropogenih utjecaja. Najčešći slučajevi su miješanje s morskom

Page 56: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

56

vodom, zaslanjenje s površine terena zbog utjecaja vjetra, zatim čak i miješanje sa starom

ili izoliranom morskom vodom (Terzić, 2003). Postoje i brojni manji izvori, prvenstveno

u Komiškom zaljevu, jedna značajnija vrulja u Kutu (Viška luka), lokva i ponor u

Pliskom polju, te brojni kopani zdenci i cisterne. Zbog povećanih potreba za vodom Vis

je redovito suočen s ljetnim redukcijama. Tada je smanjeno napajanje vodonosnika, a

potrebe za vodom su višestruko povećane zbog turizma i poljoprivrede. Otok je također

priključen na podmorski cijevovod Split-Brač-Hvar-Vis.

Najveća isporučene (evidentirane) količine vode bila je 2004. godine i iznosila je 327.957

m3. Za očekivati je da će potrebe Visa za vodom u budućnosti rasti i to prvenstveno na

ime daljnjeg razvoja turizma na otoku (cf grafikon 3).

Grafikon 3.: Isporučene (evidentirane) količine vode u periodu 1995. – 2010.

Izvor: Hrvatska Vodoprivreda, Zagreb, lipanj/kolovoz 2012.

Na temelju analize sustava vodoopskrbe na hrvatskim otocima može se zaključiti da su

na većim otocima i onima bliže kopnu stvoreni bolji uvjeti za izgradnju i spajanje otočnih

vodoopskrbnih sustava sa sustavima na kopnu, dok se udaljeniji i manji otoci uglavnom

koriste tadicionalnim načinima snabdijevanja, te kombinacijom istih sa suvremenim

metodama. Kako bi se postigla održiva vodoopskrba otoka, upravljanje limitirajućim i

osjetljivim vodnim resursima na otocima zahtijeva prilagodbu i primjenu inovativnih

rješenja i sa strane ponude i potražnje za vodom.

Page 57: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

57

4.4. MOGUĆNOSTI PONOVNE UPORABE VODE NA OTOCIMA

U slučajevima kada postoji nedostatak čiste prirodne vode za ukupne potrebe određenog

područja, odnosno kada su troškovi dobave vode s udaljenijih izvorišta veći od troškova

ponovne uporabe obnovljene vode, primjenjuje se postupak „neposredne ponovne

uporabe vode“. Obnovljena voda za ponovnu uporabu je „dodatno izvorište“ vode,

odnosno izvorište vode niže kakvoće.

Polazeći od činjenice da je voda preduvjet svekolikog života na Zemlji, te da se

početkom sljedećeg stoljeća očekuje kriza vode, slično naftnoj krizi sedamdesetih godina,

treba se podsjetiti na deklaraciju Društveno gospodarskog vijeća Ujedinjenih naroda

(1958.): „Voda visoke kakvoće, ne smije se koristiti za namjene gdje je moguće

upotrijebiti niži stupanj kakvoće, osim ako ne postoji višak vode“.

Raspravljajući o problemima suvremenog svijeta na Skupu o Zemlji održanom u Rio de

Janeiru (1992.) političari i znanstvenici, zabrinuti zbog očekivanih klimatskih promjena

koje bi mogle smanjiti količine kišnih oborina, preporučili su Program za 21. stoljeće u

kojem se naglašava sljedeće (Keating, 1994, p. 70): „Potrebno je razviti i alternativne

izvore slatke vode: odslanjivanje morske vode, prikupljanje kišnice (posebno na malim

otocima) ponovnu uporabu otpadnih voda i recikliranje vode“.

Iako se u sredozemnim zemljama već dugo vremena primjenjuju načela ponovne

uporabe, tek je na Drugoj sredozemnoj konferenciji o vodi (u Povelji) ponovna uporaba

istaknuta kao jedan od načina upravljanja vodama (Međunarodna konferencija za vode,

1992): „Povećati moguća vodna bogatstva smanjenjem zagađenja, a istovremeno

recikliranjem industrijske vode, te ponovnom uporabom pročišćene otpadne vode za

natapanje u poljodjelstvu kao i druge namjene“.

Posljednjih desetljeća postoji izrazito zanimanje za mogućnosti ponovne uporabe vode u

svim područjima koja ne raspolažu sa značajnim zalihama slatke vode. Upravo iz tog

Page 58: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

58

razloga u Strategiji zaštite okoliša i održivog razvitka u jadranskom području Republike

Hrvatske (1996) kao jedna od smjernica navodi se sljedeće: „Razraditi program primjene

obnovljenih voda (pročišćenih gradskih i industrijskih otpadni voda) kao dodatnog

izvorišta niže razine kakvoće u poljoprivredi, šumarstvu uključivo i za protupožarne

pričuve, u industriji i za komunalne potrebe.“

Neposredna uporaba vode znači planiranu i razboritu primjenu pročišćene otpadne vode

(obnovljene) za korisne svrhe kao što je: poljodjelstvo, industrija, obogaćivanje

podzemnih voda, razonodu, uzgoj vodnih organizama (akvakultura) te komunalne

potrebe (Tedesci, 1997, p. 201).

Upravljanje vodnim bogatstvom obuhvaća cjelovito kruženje vode na Zemlji, i to ne

samo glede količine raspoložive vode, već i kakvoće vode za pojedine namjene. Obzirom

na klimatske, hidrogeološke i druge okolnosti u pojedinim područjima postoji trajan, ili

samo u dijelu godine, nedostatak dovoljnih količina vode za ukupne potrebe gradova,

naselja, poljoprivrede, industrije i drugih djelatnosti. Tako, primjerice, u krškim

predjelima Hrvatske, ukupna i to značajna godišnja količina oborina, nepovoljno je

raspodijeljena tijekom godine, pa se u ljetnim mjesecima pojavljuju sušna razdoblja.

To se posebice odnosi na većinu hrvatskih otoka, na kojima ne postoji razvijena mreža

površinskih voda, a podzemne vode su često teško dostupne. Tako upravo otoci, koji su

prema definiciji dijelovi kopna okruženi masom vode, od kasnog proljeća do rane jeseni

ne raspolažu sa dovoljnim količinama uporabive vode za vodoopskrbu, poljoprivredu i

druge namjene. Treba odmah naglasiti da je moguće i morsku vodu, koja sadrži oko 3,5%

različitih soli, koristiti za sve namjene, ali uz visoke troškove odslanjivanja, odnosno

značajnu potrošnju energije. U pojedinim slučajevima, za neophodnu vodoopskrbu

stanovnika i takvi postupci se primjenjuju. Međutim, na hrvatskim otocima razvija se i

razvijat će se turizam, za kojeg su potrebne značajne količine vode, i to baš u ljetnim

mjesecima. Istovremeno i u poljodjelstvu potrebne su određene količine vode.

Page 59: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

59

Posljednjih desetljeća vodoopskrba stanovnika, uključivo i turista rješavana je

izgradnjom regionalnih vodoopskrbnih sustava sa dovodom vode putem podmorskih

cjevovoda sa kopna. Zbog visokih investicijskih troškova, takav način dovoda voda za

potrebe poljodjelstva, bio bi gospodarski neopravdan. Složenost gospodarenja

regionalnim vodoopskrbnim sustavima izražena je i zbog činjenice da se puni kapacitet

vodovodnog sustava koristi svega dva do tri ljetna mjeseca, zbog naravi turističke

potrošnje. U zimskim mjesecima, kod odnosa stalnog stanovništva i turista od 1:2 do 1:3

potrošnja vode je u granicama 15% do 8% najviše ljetne potrošnje (Keating, 1994, p. 70).

Dovodom vode sa kopna na otoke, te s tim u vezi povećanjem potrošnje, povećale su se i

količine otpadne vode, koje se najčešće ispuštaju u more. Kako bi se procijenila

mogućnost ponovne uporabe obnovljene vode u Jadranskom slivnom području potrebno

je utvrditi količine vode koje bi mogle biti na raspolaganju. Jedan od prvih uvjeta za

sigurnu uporabu obnovljene vode jest stalan nadzor nad prikupljanjem i čišćenjem

otpadne vode te dovod i raspodjela otpadne vode do mjesta uporabe, a to predstavlja

budućnost gospodarenja vodom na otocima. To znači da moraju postojati izgrađeni

kanalizacijski sustavi s odgovarajućim uređajima za čišćenje otpadne vode.

Kanalizacijski sustavi u načelu grade se obično tamo gdje postoje javni vodoopskrbni

sustavi, odnosno gdje je dnevna potrošnja vode veća od približno 50 do 100 l po

stanovniku. Ponovna uporaba obnovljene vode bila bi u skladu s gospodarenjem vodama

prema načelima održivog razvitka, a istovremeno bi bila jedna od mjera očuvanja i

unapređenja kakvoće priobalnog mora.

U pogledu opće bilance vode bitna je razlika da li se “obnovljena voda” ispušta u

vodotoke ili jezera, ili pak u more. Kod ispuštanja pročišćenih otpadnih voda u vodotoke

(jezera), nakon odgovarajućeg dodatnog samočišćenja, vodu je moguće ponovno

uporabiti za sve namjene. Takav posredni način ponovne uporabe vode poznat je od

početka civilizacije. Ispuštanjem u obalno more, dio slatke vode je izgubljen za ponovnu

uporabu u naseljima, industriji i poljodjelstvu. Na otocima, gdje nema dovoljno vlastitih

izvorišta slatke vode, već se voda dovodi razmjerno skupim vodoopskrbnim sustavima,

Page 60: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

60

takav način gospodarenja vodom predstavlja i gospodarski gubitak (Tedesci, 1997, p.

200).

Page 61: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

61

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA GOSPODARENJA VODOM NA

HRVATSKIM OTOCIMA

Hrvatska može mirnije od većeg dijela svijeta gledati u budućnost što se tiče

vodoopskrbe. Takvo stanje je uvjetovano klimatskim, hidrološkim i hidrogeološkim

značajkama, relativno malom broju stanovnika, koji će prema procjenama biti i manji.

Danas Hrvatska raspolaže s oko 15 000 m3/stan/god oborina, odnosno preko 7 000

m3/stan/god obnovljivih zaliha podzemnih voda i preko 30 000 m

3/stan/god vode koje

rijekama dotječu u Hrvatsku iz susjednih zemalja. Te količine vode su garancija da krize

vode ne bi trebalo biti. Međutim, treba se ipak s dužnom pažnjom odnositi prema vodi i

racionalno je trošiti. Samo s takvim odnosom prema vodi može se čuvati bogatstvo s

kojim se raspolaže (Državni hidrometeorološki zavod, 2010).

Saznanja o ozbiljnosti problema o vodama prisutna su godinama. Međunarodna zajednica

je globalno reagirala organiziranjem velikih konferencija o vodama. Prve važne

preporuke bile su formulirane na Konferenciji UN o vodama koja je održana 1977.

godine u Mar del Plati, Argentina. I drugi skupovi su se bavili problemima voda. Ovdje

treba spomenuti i Ministarsku deklaraciju s Međunarodne konferencije o pitkoj vodi,

Bonn, 2001. u kojoj se apelira na jačanje koordinacije aktivnosti unutar sustava UN-a

glede pitanja pitke vode. Usprkos tome, propadanje zemljanih ekosustava nesmanjeno se

nastavlja pa se postavlja pitanje kada će briga o okolišu prerasti iz filozofije u način

života i kada će ljudi shvatiti da će uništenje okoliša sigurno prije ili kasnije direktno

ugroziti blagostanje u kojem žive. Veći dio problema mogao bi se riješiti, ali ne postoji

suglasnost oko načina kako se tko odnosi prema krizi. Npr. neslaganja postoje u vezi

gradnje brana, ulozi privatnog sektora, načina osiguranja financijskih sredstava,

određivanja cijene vode i sl. Suglasnost jedino postoji oko veličine i hitnosti problema.

U prošlosti inženjeri su imali reaktivno ponašanje što bi značilo da su otklanjali problem

u trenutku nakon njegovog nastanka, dok u današnjem vremenu očekujemo od inženjera

da imaju proaktivno ponašanje, tj. da pronađu načine i metode da do problema ne dođe.

Page 62: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

62

To bi značilo da za održivo gospodarenje vodama na hrvatskim otocima treba predhodno

detaljno predvidjeti sve potrebe i sve moguće probleme koji mogu nastati, te u skladu s

tim pronaći pravi pristup, alate i tehnike za sustavno riješavanje problema. Viša razina

upravljanja bila bi da se problemi vodoposkrbe preveniraju čemu bi zapravo uvijek

trebalo težiti (Margeta, 2011, p. 1069-1077).

S obzirom da je stanje u području voda vrlo složeno i teško, potrebno je djelovanje svih

subjekata i struktura u rješavanju tekućih i razvojnih pitanja i problema, kako bi se u

budućnosti osigurale potrebne količine čiste pitke vode na otocima. U tom cilju mogu se

poduzimati različite mjere, ali je važno da se one poduzimaju i provode po određenom

sistemu, koji će dati najbolje i najsigurnije rezultate (Kos, 2002, p. 20-29). Kako se radi o

osijetljivim i limitirajućim vodnim resursima, koji se manifestiraju na daljnji razvoj

otoka, sve planirane i pokrenute mjere treba provoditi na svim razinama – na svakoj u

onoj mjeri u kojoj je moguće pridonijeti rješenju problema (Gereš, 1997, p. 278-283).

Mjere koje je potrebno poduzimati su raznovrsne i mogu se podijeliti prema različitm

kriterijima: sistemske i djelomične, sveobuhvatne i ograničene, kratkoročne i dugoročne,

lokalne, nacionalne (državne), međudržavne, kontinentalne i svjetske, te političke,

pravne, gospodarske, organizacijske, informacijske, kadrovske, obrazovne, religijske,

tehničke, tehnološke, biomedicinske, ekološke, inovacijske…

Uvažavajući globalnu potrebu za hitnom i učinkovitom akcijom u rješavanju vodnih i

drugih globalnih ekoloških problema, Gleicke (2003) smatra da će provedba sljedećih

praktičnih mjera doprinijeti uspostavi održivih otočnih vodoopskrbnih sustava:

uspostaviti i razvijati suradnju svih struktura „u igri oko vode“ – na svim razinama;

uspostavljati partnerstva u rješavanju razvojnih pitanja i projekata ;

unapređivati upravljanje vodama ;

stvarati uvjete za donošenje boljih procjena;

uvoditi nove tehnologije;

stvarati baze podataka na temelju svestranog i trajnog praćenja pojava, razvijajući

integralni pristup bazama i informacijama;

Page 63: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

63

proučavati trendove u vezi s vodnim resursima;

ostvariti kompleksno povezivanje informacija: vodni resursi + okoliš + društvo +

ekonomija + hrana + industrija +…;

poboljšati monitoring razvojem regionalnih sustava motrenja;

za rješavanje vodnih problema stvoriti odgovarajuće političke, zakonske, financijske i

organizacijske pretpostavke na državnim razinama;

zaustaviti negativne trendove u području voda;

posvetiti veću pažnju razvoju tehnologije ponovnog iskorištavanja već korištene vode

na otocima;

povećati istraživački rad u području voda na hrvatskim otocima;

osigurati veće javno sudjelovanje (lokalnu zajednicu) u rješavanju vodnih problema.

Jedan od bitnih elemenata za provođenje politike održivog razvoja vodnih resursa na

hrvatskim otocima jest spajanje svih vodno-gospodarskih aktivnosti (od planiranja do

održavanja sustava; koristeći se alatima i tehnikama koje pružaju brze i precizne

odgovore, uza što manje troškove), te cijelovito i integralno upravljanje vodama na

državnoj razini. Koordinacija aktivnosti različitih institucija omogućuje da se ostvare

ciljevi politike održivog upravljanja vodama na nacionalnom nivou. Osim toga, nužno je

uspostaviti institucionalne mehanizme koji će osigurati integraciju i suradnju različitih

skupina korisnika voda, interesnih grupa i javnosti.

Postojeća podjela nadležnosti (velik broj malih komunalnih društava) u velikoj je mjeri

negativno djelovala na koordinaciju aktivnosti vodnoga gospodarstva i drugih

gospodarskih grana - energetike, poljoprivrede, šumarstva, ribolova, turizma, zaštite

okoliša i financiranje, što je posebice izraženo na otocima. Slijedom navedenog nužno je

poštivati EU smjernice prema kojima organizacija vodnoga gospodarstva u državama

članicama EU mora biti provedena prema jedinstvenom konceptu koji podrazumijeva

integraciju svih vodno-gospodarskih aktivnosti na osnovi koncepta integralnog

upravljanja vodnim resursima.

Page 64: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

64

Posebno je važno stajalište u Smjernicama o politici cijena vode. Sve zemlje članice

moraju voditi usuglašenu politiku u vezi s određivanjem cijena vode (Strosser, 2001).

Stoga se i Hrvatska obvezala na usuglašavanje politike cijena i prilagodbu jedinstvenog

koncepta integralnog upravljanja vodnim resursima. Te cijene moraju biti takve da potiču

kontroliranu i racionalnu potrošnju vode kako bi se spriječila prekomjerna upotreba toga

dragocjenog prirodnog resursa. Vrlo je važna preporuka da svaka država mora voditi

računa o socijalnim, ekonomskim i ekološkim učincima politike cijena vode i vodnih

usluga. Smjernice EU postavljaju načelo samoodrživog razvoja vodnoga gospodarstva.

Međutim hrvatski sustav vodoopskrbe nije jednakomijerno razvijen, osobito na

jadranskim otocima i ruralnim područjima koja znatno zaostaju po razvoju, stoga se ista

subvencioniraju od strane države.

Osiguranje financijskih sredstava za korištenje voda na načelima održivog razvoja

zahtijeva i novi tretman vode kao resursa. Voda nije samo prirodno i javno bogatstvo već

i ekonomsko dobro, što je ponajviše uvjetovano ekonomskim i financijski i troškovima

dobave i zaštite voda, nestašicom i/ili ograničenom dostupnosti vodi te privatizacijom

javne vodoopskrbe (Crichlow, 2001). Voda mora postati i ekonomska kategorija kako bi

se politika razvoja društva uskladila s politikom zaštite voda i ekosustava. Ovaj pristup,

sadržan u Smjernicama o vodama, uvođenjem ekonomske cijene vode treba osigurati

najveći dio prihoda za poslovanje i razvoj vodnoga gospodarstva. Naplatom vodnih

usluga mogu se osigurati izvori financiranja, kao i kontinuirani priljev sredstava za

vodoopskrbu, odvođenje i pročišćavanje voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, zaštitu

voda, izgradnju vodno-gospodarske infrastrukture kao i za zaštitu okoliša.

Na međunarodnim skupovima o vodi i u stručnoj literaturi se ukazuje na važnost

upravljanja vodama uopće, a posebno se ističe potreba globalnog upravljanja i holističkog

pristupa. Ovaj pristup je najprikladniji za male otoke ili izolirana područja. Jedan od

bitnih čimbenika u implementaciji holističkog pristupa upravljanju vodama jest svijest

ljudi o vodi kao prirodnom resursu, koji već sada ne može zadovoljiti rastuće potrebe

stanovništva za vodom. Bez široke podrške javnosti u svim aktivnostima rješavanja

problema iskorištenja, zaštite voda i zaštite od voda ne mogu se naći racionalna rješenja

Page 65: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

65

kojima će se osigurati društveno ekonomski razvoj, zaštita okoliša i očuvanje kulturno-

povijesnih i ambijentalnih vrijednosti prostora. Prema tome, nužno je poduzeti aktivnosti

da se stvori javna svijest o održivom iskorištenju voda i zaštiti voda i da se osigura

značajno sudjelovanje stanovništva u procesima odlučivanja. Prijeko je potrebno prijeći u

akciju na širokom planu (UN WWDR, 2003). U tom kontekstu, razvoj mjera prilagodbe u

odgovoru na promjene u vodnom sektoru može pružiti odgovarajuću put za integraciju i

lokalnih i globalnih snaga prema otocima razvoja, koji je održiv, pod uvjetom da su

lokalne zajednice uključene (Tran, 2006, p. 367-383).

Page 66: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

66

6. ZAKLJUČAK

Ukupna količina vode na Zemlji iznosi 1.33 milijarde prostornih kilometara. Osim što je

važan čimbenik društvenog i kulturnog razvoja ljudskog društva, ona je i vrlo važan

čimbenik gospodarske moći. Voda je strateški prirodni resurs koja ima presudnu ulogu za

ekonomski i socijalni razvoj hrvatskog gospodarstva. Iako je do danas upravljanje vodom

u Hrvatskoj bilo loše, na tragu su pozitivni trendovi.

Gospodarenje vodama obuhvaća raspolaganje vodama, brigu o vodama i zadovoljavanje

potreba čovjeka vodom. Potrebe vezane uz vodu najčešće se mogu svrstati u tri grupe i to

korištenje voda, zaštita od voda i zaštita voda. Načelo održivog razvoja podrazumijeva

integralno upravljanje vodama, kojim će se osigurati ravnoteža između korištenja resursa

za poboljšanje životnih uvjeta i poticanje razvoja, te zaštite resursa i očuvanja njihovih

ekoloških funkcija, a sve uz uvažavanje međunarodnih obveza i normi na graničnim i

prekograničnim vodotocima. U tome smislu poseban naglasak u planiranju i održivom

korištenju daje se vlastitim vodnim resursima. Za ostvarenje cjelovitog, jedinstvenog i

racionalnog upravljanja vodama treba, među ostalim, kontinuirano raditi i na razvoju

procesa upravljanja kroz: planiranje, provedbu i praćenje učinaka aktivnosti i mjera, na

razini temeljnih djelatnosti i integralno (površinske/podzemne vode, korisnici/resursi),

zatim zakonodavni, financijski i institucionalni okvir, te unaprjeđenje sustava

uključivanja nadležnih tijela, svih korisnika i javnosti kod planiranja i provedbe planova.

Hrvatska ima 718 otoka te 467 hridi i grebena. Naseljeno je 67 otoka. Jadranski otoci,

osim nekoliko izuzetaka (Krk, Cres, Lošinj, Rab ...) uglavnom nemaju vlastitih izvorišta

vode. Samo 9 otoka ima vodne resurse koji se mogu koristiti za vodoopskrbu. Kapaciteti

tih izvorišta vode kreću se od 3 l/s do 300 l/s. Ostali otoci dobivaju vodu s kopna, a na

brojnim se otocima skuplja kišnica ili se voda dovozi brodovima vodonosnicima. Stanje

vodoopskrbe hrvatskih otoka ne zadovoljava. Otoci predstavljaju specifičan slučaj u

pogledu vodnih resursa. Hrvatski otoci su vrlo siromašni slatkom vodom koja se može

koristiti. Neke od značajki postojeće vodoopskrbe otoka su: samo veliki otoci imaju

relativno zadovoljavajuću vodoopskrbu, razvoj sustava se temelji na dovodu vode s

Page 67: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

67

kopna, položeno je više podmorskih cjevovoda, zahvati vode nemaju određene zone

sanitarne zaštite, slabo održavanje objekata vodovoda, postoje magistralni dovodi, a

nedostaje opskrbna mreža, veliki gubici vode u sustavu, ne zadovoljava upravljanje

vodoopskrbnim sustavima i komunalna poduzeća su slabo opskrbljena.

Na osnovi iznesenih podataka može se zaključiti da na jadranskim otocima ima određenih

količina slatke vode koje nisu još uvijek dovoljno istražene. Javlja se potreba

kompleksnog sagledavanja, a potom i vrednovanja postojećih vodnih resursa i njihovog

ekonomskog i tehničkog optimalnog korištenja. Glavnina problema u vezi sa

snabdijevanjem vodom malih krških otoka u Jadranskom moru javlja se u toplom

razdoblju godine u trajanju od 60 do 90 dana (od 15.04. do 15.09. u zavisnosti o vlažnosti

godine). Tada zbog dolaska brojnih turista potrebe za vodom naglo (čak i do pet puta, a

negdje i više) narastu, a prirodni se resursi (prije svega izvori i podzemne vode ) spuste

na najniži nivo. Prilikom promišljanja o problematici upravljanja vodnim resursima na

hrvatskim otocima, moraju se u cijelosti poštivati principi održivog razvoja. Paradigma

održivi razvoj ne predstavlja ni alibi niti igru riječima. Ona doista osigurava dugoročnu

budućnost života. Sretna je okolnost da na hrvatskim otocima ekološki sustavi i njihova

osnovica biološka raznolikost, do danas nisu bili ozbiljnije dovedeni u pitanje. Istine radi

treba reći da ni razvoj nije bio onakav kakvim se priželjkivao da bude. Ljudi su se

iseljavali a taj je trend nastavljen. Postoji opravdana bojazan da će nekontrolirani razvoj

prije nego svega profitnog turizma imati pogubne posljedice na ekosustav i biološku

raznolikost malih hrvatskih otoka. Baš stoga neophodno je stvoriti nevladinu, nestranačku

i neprofitnu organizaciju koja će uključiti nezavisne i slobodno misleće intelektualce i

mještane hrvatskih otoka koji će promišljati (ne odlučivati) o budućem razvoju otoka.

Kod toga uloga stručnjaka koji se bave najširim vidovima pojavnosti vode na otocima od

posebnog je značaja. Iako su učinjeni veliki pomaci u vidu vodoopskrbe otoka i uložena

znatna financijska sredstva potrebna su daljnja ulaganja u komunalnu infrastrukturu otoka

(kako vodoopskrbu tako i odvodnju) da bi se postiglo održivo upravljanje vodnim

resursima na hrvatskim otocima.

Page 68: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

68

Stanje vodnoga gospodarstva posljedica je brojnih čimbenika koji su djelovali tijekom

dužega vremena. Budućnost traži poduzimanje niza konkretnih koraka u sustavu mjera

koje bi trebale osigurati poboljšanje institucionalnog statusa i financijskog položaja

vodnoga gospodarstva. Integralno upravljanje vodnim resursima postavlja nove ciljeve,

načela i standarde u stvaranju politike i potrebnom okruženju za njenu primjenu.

Globalne i međunarodne konvencije, a posebno Smjernice o vodama Europske unije,

predstavljaju bitne dokumente za aktivnosti u vodnom gospodarstvu. Uvođenje nove

politike traži značajne promjene u dosadašnjoj praksi planiranja i upravljanja vodama,

institucionalnoj organiziranosti, zakonskoj regulativi, financiranju itd.

Razvoja pa prema tome i budućnosti hrvatskih otoka nema bez stabilne opskrbe vodom,

koja doslovno život znaći. Rješenja se nikako ne smiju a vjerojatno i ne mogu tražiti u

izgradnji isključivo jednog sustava opskrbe vodom pa bilo to i dovođenje vode s kopna.

Neophodno je istražiti doslovno sve moguće otočne vodne resurse, te ih stalno

uspoređivati i usuglašavati s potrebama razvoja. Razvoj se sukladno rasploživim vodnim

resursima mora pažljivo i znanstveno planirati. Pri tome se mora voditi računa da je svaki

otok posebni slučaj na kojeg se teško mogu primijeniti iskustva i rješenja s nekog drugog

otočnog prostora. Procijenjeno je da se u današnjim uvjetima na svim hrvatskim otocima

koristi u prosjeku ispod 1 m3/s vlastitih voda. Ova činjenica jasno ukazuje da na

analiziranom prostoru postoje potencijalne mogućnosti za bolju i efikasniju opskbu

vlastitom vodom.

Page 69: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

69

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Bolić, J., (1991), Vode Hrvatske – monografija o vodama i vodoprivredi

Republike Hrvatske, Ministarstvo vodoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb.

2. Črnjar, M., (2002), Ekonomika i politika zaštite okoliša, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Glosa Rijeka.

3. Dekanić, I., Lay, V., (1994), Geopolitički aspekti nafte i vode, Centar za politička

istraživanja, Zagreb.

4. Mayer, D., Bačani, A., (2003), Navodnjavanje i podzemne vode, Hrvatske vode,

11, 45.

5. Mayer, D., (2004), Voda – od nastanka do upotrebe, Prosvjeta, Zagreb.

6. Tedesci, S., (1997), Zaštita voda, Hrvatsko društvo građevinskih inženjera,

Zagreb.

7. Terzić, J., (2003.), Hidrološki odnosi na krškim otocima - primjer otoka Visa,

Institut za geološka istraživanja, Zagreb.

8. Radović, J., Trnec, N., (2011), Natura 2000 i vodno gospodarstvo u Hrvatskoj,

Državni zavod za zaštitu prirode, Grafokor, Zagreb.

2) ČLANCI, I STUDIJE

9. Beraković, B., (1993), Gospodarenje vodama, Hrvatske vode, Zagreb, br. 1.

10. Beraković, B., (1995), Značajke gospodarenja vodama, 1. Hrvatska konferencija o

vodama, Hrvatske vode, Zagreb.

11. Blagus, K., (2006), Obilježavanje 130 godina Hrvatskih voda, Hrvatska

vodoprivreda, Zagreb, br. 165.

12. Biondić, D., (2009), Strategija upravljanja vodama, Hrvatske vode, AKD, Zagreb.

13. Bonacci, O., (1998), Voda na otocima i mogućnost njenog korištenja, Zbornik

radova -Voda na hrvatskim otocima, Hrvatsko hidrološko društvo, Hvar, 14-24.

14. Dadić Z, Vitale K, Ujević M., (2009), Integral management of water resources in

Croatia: step towards water security and safety for all. U: Koukouliou V,

Page 70: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

70

ur.NATO Advanced Research Workshop “Threats to food and water chain

infrastructure” NATO Science for Peace and Security Series: C – Environmental

Security. Springer Science and Business Media, Dordrecht (NL).

15. Dragičević, J.,(2006), Gospodarenje vodama, Gospodarstvo i okoliš, Zagreb, 14,

06/82.

16. French, H.R., (1988), Cisterns for water conservation and flood control. Journal

of Water Resources Plannins and Management. Vol. 114. No. 5:565-577.

17. Gereš, D., (2003), Međunarodna godina slatkih voda, Hrvatska vodoprivreda,

Hrvatske vode, Zagreb, XII., 129.

18. Gereš, D., (1998) Gospodarenje vodom na otocima i vodoopskrba, u:Voda na

hrvatskim otocima, Zbornik radova (ur. Trninić, D.), Hvar, 25-44.

19. Gereš, D., (1997), IX. svjetski kongres o vodama: Perspektive vodnih resursa za

21. stoljeće: sukobi i mogućnosti, Hrvatske vode, V, br. 20.

20. Gereš, D., (1995), Održivi razvoj i integralno upravljanje vodama, 1. Hrvatska

konferencija o vodama, Hrvatske vode, Zagreb.

21. Hogland, W. i Malm, J. (1988), A Swedish technique for longtime storage of

rainwater. Journal of Applied Hydrology, Vol. I, No. 1; 17-23.

22. Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, (2006), Agencija za zaštitu

okoliša.

23. Karleuša, B., Beraković, B., Rajčić, V., (2010), Ekspertni sustavi za ocjenu

uspješnosti planiranja u gospodarenju vodama, Građevinar 62; 1, 1–11.

24. Keating, M., (1994), Program za promjenu. Ministarstvo graditeljstva i zaštite

okoliša Republike Hrvatske, Zagreb.

25. Kos, Z., (2002), Održivost korištenja vode u trećem tisućljeću, Hrvatska

vodoprivreda, XI, br. 117-118.

26. Kunst, B., (2001), Mjesto desalinizacijskih pstupaka u vodoopskrbi naših otoka,

HAZU, Zagreb.

27. Makvić, Ž., (2003), Međunarodna godina slatkih voda, Hrvatska vodoprivreda,

Hrvatske vode, Zagreb, XII., br. 129.

28. Margeta, J., (2011), Gospodarenje vodnim sustavom - Promjene u svijetu i

gospodarenje urbanim vodnim sustavom, Građevinar, 63; 12, 1069-1077.

Page 71: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

71

29. Margeta, J., (1993), Integralni pristup gospodarenju vodama, Građevinski

godišnjak, Hrvatsko društvo

građevinskih inženjera, Zagreb.

30. Međunarodna konferencija za vode, (1992), Mediterranean Charter for Water, 2nd

Mediterranean Conference on Water, Rim.

31. Ostojić, Ž., (1993), Zaštita u gospodarenju vodama, Savjetovanje, Osnove

strategije zaštite vode i mora od zagađivanja u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva, Zagreb.

32. Pejdo, A., Šiljković, Ž. (2008), Mogućnosti navodnjavanja podzemnim vodama u

Hrvatskoj, Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru.

33. Pravdić, V., (1993), Strateška usmjerenja zaštite voda, Savjetovanje, Osnove

strategije zaštite vode i

mora od zagađivanja u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo poljoprivrede i

šumarstva, Zagreb.

34. Rajnović, S., (2007), Svjetski dan voda, Hrvatska vodoprivreda, Hrvatske vode,

Zagreb, XIV, 171.

35. Strategija upravljanja vodama, (2009), Hrvatske vode, Zagreb.

36. Strategija razvitka Republike Hrvatske “Hrvatska u 21. stoljeću”, “Narodne

novine”, br. 108/03.

37. Strategija zaštite okoliša i održivog razvitka u Jadranskom području Republike

Hrvatske, (1996), Savjet za prirodoznanstvena istraživanja Jadrana Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti.

38. Strosser, P. (2001), Utvrđivanje cijena vode u izabranim zemljama za

pridruživanje Europskoj uniji - Sadašnje politike i trendovi, u: Ekonomski

instrumenti i politike voda u centralnoj i istočnoj Europi, Regionalni centar za

okoliš, Zagreb.

39. Tedesci, S., (1997), Zaštita voda: ponovna uporaba voda, Građevinski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, HDGI, Zagreb.

40. Tran, K. C., (2006), Public perception of development issues: public awareness

can contribute to sustainable development of a small island. Ocean Coast.

Manage., 49, 367-383.

Page 72: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

72

41. Vojvodić, V., (2001), Onečišćenje voda, u Đukić, D.: Ekološki leksikon,

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Barbat, Zagreb.

42. WHO. Global Water Supply and Sanitation Assessment, (2000), Report, Geneva,

Switzerland.

43. Zdunić, Z., (1998), Voda na hrvatskim otocima, Zbornik radova okruglog stola

Voda na hrvatskim otocima, (ur.Trninić, D.), Hrvatsko hidrološko društvo,

Zagreb 11-12

3) INTERNET IZVORI

44. Ciklus vode, http://www.aquapur.hr/ovodiukratko.asp (21.rujan 2012.)

45. Cindrić, (2004), Činjenice o vodi i održivom razvoju, dostupno na:

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/cindric/cinjenice.html (16. kolovoza 2012.)

46. Crichlow, M., (2001), Water Demand, dostupno na

www.yyy.rsmas.miami.edu/IAI/Inst2001/lectures/crichlow_jul19/crichlow_t_jul1

9b.pdf ( 17. listopad 2012.)

47. Državni zavoda za statistiku, (2011), Geografski i meteorološki podaci, dostupno

na www.dzs.hr (20. kolovoza 2012.)

48. Gereš, D., (2009), Vodni resursi u Hrvatskoj, u: Vodič za dobro upravljanje

vodom u okviru Projekta Svaka kap je važna - rijeka Gacka, Program Ujedinjenih

naroda za razvoj (UNDP), dostupno na

http://www.undp.hr/.../VODIC_za_vode_HR_za_WEB.pdf (19. prosinac 2012.)

49. Gereš, D., (2003), Neprekidno kretanje vode, Hrvatske vode, Zagreb, dostupno

na http://www.avia.croadria.com/01_04/kretanje_vode.htm (20. kolovoza 2012.)

50. Gleick, P. H., at al., (2005), California Water 2020: A Sustainable Vision,

dostupno na www.pacist.org/reports/california_water_2020/summary.htm (17.

listopad 2012.)

51. Gleick P. H., (2003), Water Conflict Chronology, Pacific Institute, dostupno na

www.worldwater.org (17. listopad 2012.)

52. Okvirnom direktivom o vodama (2000/60/EZ)

Page 73: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

73

53. Ožanić, N., (2010), Voda – izvor života, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

dostupno na

www.gradri.hr/adminmax/files/class/HIDROLOGIJA-Uvodno_predavanje.pdf

(22. srpnja 2012.)

54. Rastovčan-Mioč, A., (2009), Uvod u ekoligiju - predavanja, Sveučilište u

Zagrebu, Metalurški fakultet u Sisku, Sisak, dostupno na

http://www.simet.unizg.hr/nastava/...pdf/.../file (19. prosinac 2012.)

55. Latin, (2008), Upravljanje vodnim resursima u jugoistočnoj Evropi, dostupno na

http://waterwiki.net/images/b/bf/(_Latin).doc (19. prosinac 2012.)

56. Uredba o klasifikaciji voda, (1995), Narodne novine br. 107/95, dostupno na

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/268778.html (16. kolovoza 2012.)

57. Vodopskrba otoka Krka – postojeće stanje, (2012), dostupno na

http://www.ponikve.hr/postojece-stanje-vodoopskrba.php (18. kolovoza 2012.)

58. Vodoopskrbno stanje otoka Raba, 2012, dostupno na

http://www.vrelo.hr/vodoopskrba-stanje.htm (18. kolovoza 2012)

59. World Water Development Report – UN WWDR (2003), dostupno na

www.unesco.org/water (01. svibnja 2012.) i World Water Council, (2000): World

Water Vision (Making Water Everybody’s Business), Earthscan Publications,

London

60. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, (1995), Narodne novine br.107/95.

61. Zakon o vodama, (2009), Narodne novine br. 153/09, dostupno na http://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_12_153_3744.html (12. kolovoza 2012.).

Page 74: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

74

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj

Naslov grafikona Stranica

1. Vodoopskrba hrvatskih otoka 41

2. Broj priključaka kroz godine – otok Krk 53

3. Isporučene (evidentirane) količine vode u periodu 1995.-2010. –

otok Vis

56

POPIS SHEMA

Redni

broj

Naslov sheme Stranica

1. Kruženje vode u prirodi 20

2. Segmenti upravljanja vodama u društveno-gospodarskom

okruženju

23

3. Ciklus gospodarenja vodama 25

4. Hijerarhija upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj 31

5. Integralno upravljanje vodama 38

POPIS TABLICA

Redni

broj

Naslov tablice Stranica

1. Raspoloživi vodni resursi u Republici Hrvatskoj 11

2. Veća prirodna jezera u Hrvatskoj 13

3. Obnovljive zalihe podzemnih voda u Hrvatskoj 16

4. Veći hrvatski otoci – površina i stanovništvo 48

5. Izvorišta vode na otocima i srednji kapaciteti 49

Page 75: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

75

POPIS ZEMLJOVIDA

Redni

broj

Naslov zemljovida Stranica

1. Hrvatski otoci 34

Page 76: GOSPODARENJE VODOM NA HRVATSKIM OTOCIMAoliver.efri.hr/zavrsni/472.B.pdf · plana gospodarenja vodama na hrvatskim otocima te aktivnim uključivanjem svih dionika u tom procesu poboljšati

76

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom GOSPODARENJE VODOM

NA HRVATSKIM OTOCIMA izradila smostalno pod mentorstvom prof.dr.sc.

Nade Denone Bogović, a pri izradi rada pomogao mi je i asistent Saša Čergar. U radu

sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja

je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Marina Bošnjak