god. iv. hrvatska rieČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1908_11__289.pdf · dio...

4
God. IV. Šibenik, u sriedu 11. studenoga 1908. Br. 289. HRVATSKA RIEČ Predplatna clena: na godinu K 12 7 , A * "a godinu donašanjem u kuću K 12~ Z \ p 6 , g0dm * K 6 ' ~ Za **** suviše poštarski trošak ¿«¡-5- ti ~ Inozemstvo na godinu K 12 trošak. - Pojechm broj 10 para. - Plativo i utuživo u Šibeniku. Izlazi sriecLom i subotom Uredništvo, uprava i Tiskara lista nalazi s e u ulici Bazilike sv. Jakova. Oglasi, priobćena pisma i zahvale tiskaju se po 30 para petit redak ili po pogodbi. Nefrankirana pisma ne primaju se. — Rukopisi se ne vraćaju. Čuvajmo svoj hrvatski ponos!*' Odkad je car austrijanski i krali 1 .prošino na Bosnu i Hercegovinu svoja suveren- ska prava i Um te hrvatske zemlje pripojio mo- narhiji, zavladalo je medju jednim dielom Hrvata neko čudnovato i neprotumačivo razpoloženje. Mi smo osvjedočeni, da se dobar dio tog razpoloženja umjetno stvara, i jer neki očekuju, da i mi u tom umjetnom razpoloženju sudjelujemo, želimo im javno navesti razloge, zašto mi toga ne ćemo učiniti. Cim je uzsliedilo proglašenje suverenskih prava vladara iz kuće Habsburgo-LotrinŠke na Bosnu i Hercegovinu, mi smo iztakli, da je ona jabuka, koja je razdvajala naše pravoslavno pu- čanstvo od ostalih Hrvata, izgubila svoju moć, te smo naglasili, da i oni moraju od sada una- pred raditi, da se oživotvori program stranke prava. Ovo je jedina moguća politika danas ne samo za one, koji hoće da su Srbi, nego i za one, koji su svoju slobodu narodnu i narodno ujedinjenje očekivali od Srbije ili Crne Gore. Tako zvani novi kurs, koji je očekivao dofTar dio svoga uspjeha i od medjunarodnih zapletaja, treba da ustupi mjesto stranci prava, koja je uviek računala na ono, što obstoji i što se može t. j. na povjest i pravo. Od sada unapred Bosna i Hercegovina nije više inozemstvo, nego je to područje, u koje se nijedna inostrana vlast ne može pačati. Njihovi poslovi imali bi spa- dati od sada, po hrvatskom pravu, jedino na- rodu i vladaru ove monarhije, u kojoj živu danas svi Hrvati, a po tom zahtjev stranke prava, da svi Hrvati sačine jedno samostalno državno tielo, imao bi biti zahtjev svih mogućih političkih stranaka, koje hoće da djeluju na po- dručju naših zemalja. Ovaj zahtjev se nameće svim stanovnicima Banovine, Dalmacije, Istre, Bosne, Hercegovine, Rieke, Medjumurja. Svim bez razlike, jer i oni, koji su se nadali što od medjunarodnih zapletaja, a po tom od Srbije i Crne Gore, valja da uvide potrebu sporazum- nog, zakonitog i zajedničkog rada svih pripadnih naroda za ujedinjenje i samostalno političko življenje i djelovanje spomenutih zemalja. Ovo je politička nužda, koja se namećala Hrvatima stranke prava uviek, buduć oni uviek računali na historično pravo hrvatskog naroda. Mi znamo kako s našim pravom stoji, i s toga vjerujemo u konačnu našu narodnu po- bjedu. Nu kolikogod smo 0 pobjedi našeg na- rodnog državnog prava uvjereni, toliko isto smo uvjereui, da to pravo ne ćemo izvojštiti načinom, koji nam se danas sa stanovite strane preporu- čuje. Uvjereni smo, da do njega ne ćemo doći nego borbom i to ljutom borbom i samo onda, ako budemo imali potrebite snage, da odolimo našim narodnim ugnjetavačima. Na ujedinjenje i samostalnost naših ze- malja mi imademo i historičkih prava i vladar- skih ugovora i prisega i obećanja, ah ipak naše zemlje su raztrgane, prem su sve pod jednini i svojim zakonitim vladarom. Suverenih narodn.h prava u ovoj monarhiji nemaju danas nego Niemci i Magjari. Mi Hrvati smo uza sva naša prava potlačeni. Treba li nabrajati što bi imah .mat., a što nam je oduzeto? Treba li spominjati koliko smo žrtvovali za priestolje i monarhiju, a kako smo bili nagradjeni? . • & Mislimo, da ne treba, jer svak zna, da smo došli pod žezlo današnjih vladara ugovorom f 'da smo za priestolje Habsburgovaca zr vova sve što narod žrtvovati moze. Od cet nskog govo. do danas nijedan narod na svfctu „, za svoie vladare prolio toliko krv., koliko naš mteki Od granice pa lirom dd* doma- vine oreko svih poljana austrijskih . europejsk.h hJvala' se bratska krv u najkrvavijim ratovima i razbojištima. Dana ? s smo gdje smo. Pripadamo monar- ] naprezati sve naše sile, da se dala veleizdajnicima. hiji, u kojoj moramo 1 izvojštimo prava, koja su i krši. Ured. M. D drugi javno Ne samo nego veći dio našeg naroda je predan na milost r nemilost sinovima osudjenih veleiz- dajnika. Pače još više, osudjeni veleizdajnici bili su nagradjeni gospodari i savjetnici kralja, dok smo mi kao roblje morali pred njima plaziti. Koje čudo, da se je i medju tim robljem našlo ljudi, koji su htjeli« sliediti primjer bivših i današnjih savjetnika i ministara Nj. Veličanstva kralja i cara? I nek se ne dolazi govoriti Hrvatima u ime vjernosti i podaničke lojalnosti, jer je ta vjer- nost iznad svake sumnje, ali neka se ne dolazi ni ponizivat naš narod danas, kad on ne može slavit jubilej Njegova Veličanstva nego razdvojen na pet različitih uprava i predan na milost i nemilost neprijatelja svojih. Što je u Banovini? Što u Dalmaciji? Što na Rieci? Što u Istri i Medjumurju? Što će biti u Bosni i Hercegovini? Doživljujemo, kušamo, rečeno nam je u parlamentu peštanskom i bečkom. Ili mi Hrvati moramo biti toliko glupi, da ništa ne ćutimo i ništa se ne spominjemo? Ili toliko ništetni, da do sebe ne držimo nego koliko nam dopuštaju? I Banovina ima svoj sabor; i Istra ima svoj sabor; i Dalmacija ima svoj sabor, ali i Istra i Banovina i Dalmacija nemaju ništa svoga nego koliko im padne kao prosjacima od milo- stinje raznih tudjih uprava. Bosni i Hercegovini, Njegovo Veličanstvo je kao jučer objavilo, da će one takodjer imati svoj sabor. A danas nam se već javlja, d a ć e bečki i peštanski sabor sporazumno riešiti pitanje 0 državnopravnoj pri- padnosti Bosne i Hercegovine. H Javlja nam se još, da je dana predsakcija izbornom redu grofa Andrassva, koji hoće da skuči sve narodnosti Ungarije pod magjarsku vlast. Prije toga ministar predsjednik austrijanski nam je javio, da će Austrija samo silom ustu- piti Dalmaciju Hrvatskoj. Ministar predsjednik ugarski već u djelo provadja što nam je davno najavio, da u Hrvatskoj mora vladati magjarska misao: Rauch ostaje i upravlja Banovinom kao kojom azijatskom satropijom. A sad uzmimo na znanje, da će vele- vlasti sve ovo pustiti neka bude kako jest; da nijedna ni prstom ne će krenuti radi Bosne i Hercegovine; da bulaznenje Srbije ne može nego dovesti ju do ruba propasti; da Austro- ugarska sa Bugarskom, Njemačkom, Rumunjskom može razpoložiti sa 5 milijuna uvježbanih voj- nika; da Rusija i Turska imaju dosta posla i kod kuće, pa odgovorimo, ako smo ljudi, a ne lakrdijaši, što nam kao Hrvatima ostaje? Ustrajati legije dobrovoljaca ? Proti komu ? Za što ? Zar da se još jednom spasi hrvatskom kralju priestolje i monarhija? Ali da je monarhija u pogibelji, tili legija bi imali već Magjari i Niemci na stotine, jer oni imadu u monarhiji što i braniti. Imadu gospodstvo, koje ne smiju izgubiti tako lako- umno. A ipak se oni ne miču. Dakle Magjari i Niemci mogu mirno spa- vati ; mogu se mirno pouzdavati u snagu vojske Njegovog Veličanstva, a mi kukavni Hrvati bez prava i bez svoje domovine, mi, koji smo predani na izrabljivanje tim gospodujućim življem, mi sami, mi jedini u monarhiji, da ustajemo i ustrajamo legije? Ali proti komu? Za što? Zar da ujedinimo našu domovinu, da ju spasimo od izrabljivanja? Da ju predademo našem kralju slobodnu kako su ju naši stari predali pred- šastnicima Njegovog Veličanstva? Oh, ne. Vojskovodja tih legija je plah, junačan samo gdje pogibelji nema. Hoće 011 da se pokaže lojalan, on jedini u narodu, koji je svoju lojalnost zasvjedočio riekam krvi. Ali da dodje do šaka, on bi bježao netragom, a ju- naci se samo kad je metnuti pod noge ponos naš hrvatski. Nu on se vara; on ponosa hrvatskoga poniziti ne će, on junaštva našega naroda iz- vrći ruglu ne može. A ponos i junaštvo hrvatskog naroda ne sastoji danas u kukavnom plazenju, nego u borbi ustavnoj za svoja narodna i jljudska prava.-- Naš narod danas zna, da mu njegovu domovinu i prava ne će povratiti lakrdijavštvo, nego uztrajnost i snaga, koju on ima da po- kaže u izvojštenju ustavnih svojih sloboda. Tu je polje naše narodne borbe: tu samo imademo očekivati svoj preporod, tu samo imademo da pokažemo svoju snagu, svoje ju- naštvo. Imat ćemo samo ono, što tu izvojštimo. A svoja prava izvojštiti možemo jedino ako budemo složni u ustavnoj borbi proti današnjem tužnom našem stanju. Preko ovoga ići, nami ne dopušta naš na- rodni ponos, a kad ništa drugo nemamo, kad nam ništa od tudje otimačine nije ostalo, čuvat ćemo naš hrvatski ponos nada sve i pred svakim. Dakle u borbi za izvojštenje naših narodnih prava u duhu programa stranke prava pripravni smo izložiti sebe i sve svoje, ali ponizivat narod hotimice i znajuć ne ćemo nikada, pa za to ne ćemo ni sudjelovati akrdijam, koje se na račun našeg naroda prave. Mi mislimo, da se neke lakrdije spremaju samo za to, da narod ne misli na svoju nevolju i na način, kako bi se nje najlakše riešio. Tako se u novije doba, i do sada radilo u našem narodu uviek kad ga se htjelo turiti u gore stanje i ljuće robovanje. A na taj posao, tako nam Boga svemo- gućega, pa makar se spremao pod imenom Ante Starčevića, mi se ne damo ni sada ni u buduće uprav za to, jer to ime štujemo i ljubimo, a nada \ sve jer štujemo i ljubimo svoj narod. ' Dr. M. Drinković. Odgovor letećeg Dra. A. Tresića. Tekar nakon dovršenih izbora osvrnuo se 11 „Novom Listu" onaj, koji ima krila, na našu viest iz Brača u broju 283. „Hrvatske Rieči". Prije nije htio, jer nije smio. A sada grdi on sve u šestnajest, što mu je rečeno, da je počeo ulagivanjem Dubokoviču, nastavio plaze- njem pred Ivčevićem i napokon svršio ližuć skute bečke, da postane šefom informations- press-bureaux-a. Što bi na njegove psovke? Ništa. Zna se naime z a š t o Duboković diže Tresića i zašto mu se on na uzvrat ulagiva i obratno. Bez toga z a š t o ne bi bilo ni dizanja ni ulagivanja. To zna cieli Hvar, Brač, Vis, pa i sam Tresić. Preuzetno je dakle od toga činiti nekakovo kre- postno svojstvo dužnosti ili plemenitosti. O Ivčeviću zna se, da ga je Tresić napa- dao, čini nam se u „Jadranu", i da mu se malo nakon toga pošao, nakon izbora za sabor u Zadru, ulagivati i preporučivati. A ta ulagivanja i preporučivanja namienjena su bila mjestu pri- sjedništva na Zemaljskom Odboru. O nudjenju za šefa informations-press-bu- reaux-a, neka pita Tresić onu stranku, kojoj se takodjer ulagivao i koja mu je i nakon toga nudjenja sramotno pomogla uz Dubokovića da izadje. Kad ljudi te stranke ovo nudjenje bečkim krugovima ne bi htjeli potvrditi, tek onda ćemo progovoriti sa našim bračkim izvjestiteljem. Do tada čekamo. A sada da upitamo; kad Dr. Tresić nije obvezan Dubokovlću, kad je još protivan oče- vicu, kad je posve nezavisan, kako hoće da kaže, zašto je onda u vladinoj stranci Ivčeviča, Dubokovića, Madirazze, Borčića? Odgovorit ćemo mu mi: za to, jer druga- čije ne bi imao mandata, ne bi mogao dizat se na druga krila, nego samo na one njegove mašte. Ovo je bez uvijanja rečeno, bez psovanja, ali istinito. Psovke ostavljamo pjesnicima i nji- hovim idealima. Što se tiče osoba, koje Dr. Tresić u svom napadaju spominje, kao da bi one donekle slie- dile metamorfoze njegove ili bile prinuždene ustajat na njegovu obranu, to se on vara, veoma vara i on s§m zna da se vara. U ostalom evo mu i od Dra. Ante Dulibiča odgovora: Zadar, 7. studenoga 1908. U broju 263. „Riečkog Novog Lista" od 5. tek. mj. zastupnik Dr. Tresić, reagirajuć na jednu viest u broju 283. „Hrvatske Rieči", iz- volio se je dotaknuti i moje osobe. Premda je sSm uvjeren, da niti izravno niti posredno nisam sudjelovao, niti mogao sudjelovati pri sastavlja- nju ili objelodanjenju odnosne viesti, ipak mi spočitava, što nisam oprovrgao dotične na- vode, koji meni podnipošto nisu bili poznati. Lasno je po tom uviditi nerazložitost prigo- vora Dra. Tresića, što se moje osobe tiče. I dok me sva nabacivanja, koja bi se na me mogla odnositi, ostavljaju sasvim ravnodušna, držim, da je Dr. Tresić mogao našoj javnosti prištediti loš izgled strastvenog pisanja, koje i on želi, da u našem novinstvu prestane. Jedno samo ne smijem mimoići. Dr. Tresić veli doslovce: „Dr. Dulibić će imati više razloga, da plazi pred Dr. Ivčevićem, jer je ovomu bio mio njegov izbor u Zem. Odbor, dočim moj nikako nije, i jer ima nade da bude opeta biran". Prama ovom mišljenju Dra. Tresića moram izja- viti, da nijedan čovjek uobće, a još manje jedan zastupnik može uviditi razlog plazenja pred bilo kojim osobam u tome, što su ga našli po- desnim da pokrije koje mjesto, skopčano do- duše sa časti i materijalnom nagradom, ali i sa trudom i odgovornosti. Moram izjaviti, da taj razlog nije kod mene postojao ni kad sam bio biran u Zemaljski Odbor, niti postoji sada. Ni- sam molio, nisam želio, nisam se nadao onda; ne tražim, ne želim, niti se nadam sada. Mogu reći, pa makar mi se spočitnula umišljenost kakva, da je mjesto zemaljskog prisjednika tra- žilo mene, a ne ja niega. Mogu reći, da sam tu vidio dosta trucfa i muke. Koji bi razlog pla^ zenja dakle imao, kad sam se primio časti ne iz ambicije, ne zbog koristi, koju mi ista ne može i ne smije donieti, nego samo iz čuvstva dužnosti da služim što bolje budem mogao mo- joj zemlji i narodu ? I baš s toga razloga osjećao sam se i osjećam se čovjekom mirne savjesti i sasvim neodvisnim. Što se tiče moje nade i želje glede Zem. Odbora, reći ću, da ipak jednu imam, a ta je da doskora budem po boljemu zamienjen. Dr. A. Dulibić. Osnova za socijalno osiguranje. Socijalni problem danas je na dnevnom redu, a najviše pak ondje, gdje se za njegovo što bolje riešenje nije ništa ili vrlo malo uči- nilo. Razpravljanje 0 socijalnom problemu na- ravski da nitko pametan ne uzimlje u obzir viku i nezadovoljstvo onih, koji su sami krivi svojem lošem ekonomskom stanju i koji su opet na svoj način njeka vrst Izrabljivača, jer zaziruć od svakoga principa štednje i trjezvenosti, hoće da po što po to prietnjom i prkosom izvojšte ono, što bi sami mogli izvojštiti kad bi živjeli i postupali kao ljudi, kojima je do svoje i obiteljske časti. Socijalni problem poprima svoju ozbiljnost i važnost iz drugih prilika iz onih, koje nastaju iz samovolje poduzetnika, iz nji- hove sebičnosti i nestašice etičkih obzira, po čemu uprav nastaje ono zazorno izrabljivanje radništva, proti kojemu se sve, što je ljudsko i pošteno mora boriti. Odatle izgredi i bune, koje su pobudile pozornost javnih oblasti i humanog družtva i dovele do utvrdjenja njekih javnih odredaba u zaštitu radnika. Nego, nije bila niti je dovoljna sama za- štita radničkih interesa. Treba tu posegnuti dublje i dalje, da se bar približno dodje do socijalnog ravnovjesja. Dok je radnik zdrav i sposoban, on će s nezadovoljstva pokazati što ga boli, on će se odupirati, ali ne će nikad pasti na to, da izmami milostinju. Danas je k tome radnik većinom prosvietljen, pa znade, da je i on aktivni član družtva, po tome i države. Radnik uvidja da je danas pravo i do- stojno,, da se načelo obskrbe i osiguranja u danima nevolje i nemoći protegne i na njega, a ne samo na častništvo i činovništvo, jer on cio svoj viek posvećuje družtvu, a kad ga za- teče nevolja, nemoć ili starost onda je on u nuždi, onda nije obskrbljen, nije osiguran.

Upload: others

Post on 09-Mar-2020

13 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: God. IV. HRVATSKA RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1908_11__289.pdf · dio svoga uspjeha i od medjunarodnih zapletaja, treba da ustupi mjesto stranci prava,

God. IV. Šibenik, u sriedu 11. studenoga 1908. Br. 289.

H R V A T S K A RIEČ Predplatna clena: n a g o d i n u K 12 7 , A * " a g o d i n u d o n a š a n j e m u k u ć u K 1 2 ~ Z \ p 6 , g 0 d m * K 6' ~ Z a * * * * s u v i š e p o š t a r s k i t r o š a k ¿ « ¡ - 5 - t i ~ Inozemstvo n a g o d i n u K 12

t r o š a k . - Po j echm b ro j 10 p a r a . - P l a t i v o i u tuž ivo u Š i b e n i k u .

Izlazi sriecLom i subotom Uredništvo, uprava i Tiskara l ista nalazi s e u ulici Baz i l ike sv . J a k o v a . — Oglas i , p r i o b ć e n a p i s m a i z a h v a l e t iskaju s e p o 30 p a r a pet i t r edak ili p o p o g o d b i . — Nef rank i rana p i s m a ne pr imaju s e . — Rukop i s i s e n e

vraćaju .

Čuvajmo svoj hrvatski ponos!*' O d k a d j e car austrijanski i krali 1

. p r o š i n o na Bosnu i Hercegovinu svoja suveren-ska prava i Um te hrvatske zemlje pripojio m o ­narhiji, zavladalo je medju jednim dielom Hrvata neko čudnova to i nepro tumač ivo razpoloženje.

Mi smo osvjedočeni , da se dobar dio tog razpoloženja u m j e t n o stvara, i jer neki očekuju, da i mi u tom umjetnom razpoloženju sudjelujemo, želimo im javno navesti razloge, zaš to mi toga ne ćemo učiniti.

Cim je uzsliedilo proglašenje suverenskih prava vladara iz kuće Habsburgo-Lotr inŠke na Bosnu i Hercegovinu , mi smo iztakli, da je ona jabuka , koja je razdvajala naše pravoslavno pu­čans tvo od ostalih Hrvata, izgubila svoju moć, te s m o naglasili, da i oni moraju od sada una-pred raditi , da se oživotvori program stranke p rava .

O v o je jedina moguća politika danas ne s a m o za one , koji hoće da su Srbi, nego i za one , koji su svoju s lobodu narodnu i na rodno ujedinjenje očekivali od Srbije ili Crne Gore . T a k o zvani novi kurs , koji je očekivao dofTar dio svoga usp jeha i od medjunarodnih zapletaja, t reba da ustupi mjesto stranci prava, koja je uviek računala na ono , što obstoji i š to se može t. j . na povjest i p r avo . Od sada unapred Bosna i Hercegovina nije više inozemstvo, nego je to područ je , u koje se nijedna inostrana vlast ne može pačati . Njihovi poslovi imali bi spa ­dati od sada , p o hrva t skom pravu, jedino na­rodu i v ladaru ove monarhije, u kojoj živu d a n a s svi Hrvati, a p o tom zahtjev stranke prava , da svi Hrvati sačine jedno samosta lno d ržavno tielo, imao bi biti zahtjev svih mogućih političkih s t ranaka , koje hoće da djeluju na p o ­dručju naših zemalja. Ovaj zahtjev se nameće svim s tanovnic ima Banovine , Dalmacije, Istre, Bosne , Hercegovine , Rieke, Medjumurja. Svim bez razlike, jer i oni, koji su se nadali š to od medjunarodnih zapletaja, a p o tom od Srbije i Crne G o r e , valja da uvide po t rebu sporazum­nog , zakon i tog i zajedničkog rada svih pripadnih n a r o d a za ujedinjenje i samosta lno političko življenje i djelovanje spomenut ih zemalja.

O v o je politička nužda, koja se namećala Hrvat ima s t ranke p rava uviek, b u d u ć oni uviek računali na his tor ično p ravo hrvatskog naroda.

Mi z n a m o kako s našim pravom stoji, i

s toga vjerujemo u konačnu našu narodnu p o ­bjedu. Nu kol ikogod smo 0 pobjedi našeg na­r o d n o g d r ž a v n o g prava uvjereni, toliko isto smo uvjereui, da to p ravo ne ćemo izvojštiti načinom, koji nam se danas sa stanovite s t rane p repo ru ­čuje. Uvjereni s m o , da do njega ne ćemo doći nego b o r b o m i to ljutom b o r b o m i samo onda, ako b u d e m o imali po t reb i te snage, da odolimo našim narodn im ugnjetavačima.

Na ujedinjenje i samos ta lnos t naših ze­malja mi imademo i historičkih prava i vladar­skih ugovora i pr isega i obećanja, ah ipak naše zemlje su raztrgane, prem su sve pod jednini i svojim zakonit im v ladarom. Suverenih narodn.h prava u ovoj monarhiji nemaju danas nego Niemci i Magjari . Mi Hrvati smo uza sva naša p r a v a potlačeni .

T r e b a li nabrajati š to bi imah .mat., a š to nam je o d u z e t o ? T r e b a li spominjati koliko smo žrtvovali za priestolje i monarhiju, a kako smo bili n a g r a d j e n i ? . • &

Misl imo, da ne treba, jer svak zna, da s m o došli p o d žezlo današnjih vladara ugovorom f ' d a s m o za priestolje Habsburgovaca zr vova sve š to narod žrtvovati moze. Od cet nskog

g o v o . d o d a n a s nijedan narod na svfctu „, za svoie vladare prolio toliko krv., koliko naš

m t e k i O d granice pa l i rom d d * d o m a -vine o reko svih pol jana austrijskih . europejsk.h hJvala' s e b r a t s k a krv u najkrvavijim ratovima i razbojišt ima.

Dana ? s s m o gdje s m o . P r i p a d a m o monar -] naprezati sve naše sile, da

se dala veleizdajnicima. hiji, u kojoj m o r a m o 1 izvojštimo prava , koja su i

krš i . — U r e d . M . D d r u g i j a v n o

Ne samo nego veći dio našeg naroda je predan na milost r nemilost sinovima osudjenih veleiz­dajnika. Pače još više, osudjeni veleizdajnici bili su nagradjeni gospodar i i savjetnici kralja, dok smo mi kao roblje morali pred njima plaziti.

Koje čudo, da se je i medju tim robljem našlo ljudi, koji su htjeli« sliediti primjer bivših i današnjih savjetnika i ministara Nj. Veličanstva kralja i c a r a?

I nek se ne dolazi govoriti Hrvatima u ime vjernosti i podaničke lojalnosti, jer je ta vjer­nost iznad svake sumnje, ali neka se ne dolazi ni ponizivat naš narod danas, kad on ne može slavit jubilej Njegova Veličanstva nego razdvojen na pet različitih uprava i predan na milost i nemilost neprijatelja svojih.

Što je u Banovini? Što u Dalmaciji? Što na Rieci? Što u Istri i Medjumurju?

Što će biti u Bosni i Hercegovini? Doživljujemo, kušamo, rečeno nam je u

parlamentu peštanskom i bečkom. Ili mi Hrvati moramo biti toliko glupi, da ništa ne ćutimo i ništa se ne spomin jemo? Ili toliko ništetni, da do sebe ne držimo nego koliko nam dopuš ta ju?

I Banovina ima svoj sabor ; i Istra ima svoj s a b o r ; i Dalmacija ima svoj sabor, ali i Istra i Banovina i Dalmacija nemaju ništa svoga nego koliko im padne kao prosjacima od milo­stinje raznih tudjih uprava.

Bosni i Hercegovini, Njegovo Veličanstvo je kao jučer objavilo, da će one takodjer imati svoj sabor . A danas nam se već javlja, d a ć e b e č k i i p e š t a n s k i s a b o r s p o r a z u m n o r i e š i t i p i t a n j e 0 d r ž a v n o p r a v n o j p r i ­p a d n o s t i B o s n e i H e r c e g o v i n e . H

Javlja nam se još, da je dana predsakcija izbornom redu grofa Andrassva, koji hoće da skuči sve narodnost i Ungarije pod magjarsku vlast. Prije toga ministar predsjednik austrijanski nam je javio, da će Austrija samo silom ustu­piti Dalmaciju Hrvatskoj. Ministar predsjednik ugarski već u djelo provadja što nam je davno najavio, da u Hrvatskoj mora vladati magjarska m i s a o : Rauch ostaje i upravlja Banovinom kao kojom azijatskom satropijom.

A sad uzmimo na znanje, da će vele­vlasti sve ovo pustiti neka bude kako jes t ; da nijedna ni prstom ne će krenuti radi Bosne i Hercegovine ; da bulaznenje Srbije ne može nego dovesti ju do ruba p ropas t i ; da Austro­u g a r s k a sa Bugarskom, Njemačkom, Rumunjskom može razpoložiti sa 5 milijuna uvježbanih voj ­nika; da Rusija i Turska imaju dosta posla i kod kuće, pa odgovor imo, ako smo ljudi, a ne lakrdijaši, š to nam kao Hrvatima os ta je?

Ustrajati legije dobrovoljaca ? Proti komu ? Za što ? Zar da se još jednom spasi hrvatskom kralju priestolje i monarh i ja?

Ali da je monarhija u pogibelji, tili legija bi imali već Magjari i Niemci na stotine, jer oni imadu u monarhiji što i braniti. Imadu gospods tvo , koje ne smiju izgubiti tako lako­umno. A ipak se oni ne miču.

Dakle Magjari i Niemci mogu mirno spa ­vati ; mogu se mirno pouzdavat i u snagu vojske Njegovog Veličanstva, a mi kukavni Hrvati bez prava i bez s v o j e domovine, mi, koji smo predani na izrabljivanje tim gospodujućim življem, mi sami, mi jedini u monarhiji, da ustajemo i ustrajamo legije? Ali proti k o m u ? Za š to?

Z a r d a u j e d i n i m o n a š u d o m o v i n u , d a j u s p a s i m o o d i z r a b l j i v a n j a ? D a j u p r e d a d e m o n a š e m k r a l j u s l o b o d n u k a k o s u j u n a š i s t a r i p r e d a l i p r e d -š a s t n i c i m a N j e g o v o g V e l i č a n s t v a ?

Oh, ne. Vojskovodja tih legija je plah, junačan samo gdje pogibelji nema. Hoće 011 da se pokaže lojalan, on jedini u narodu, koji je svoju lojalnost zasvjedočio riekam krvi. Ali da dodje do šaka, on bi bježao netragom, a ju­naci se samo kad je metnuti pod noge ponos naš hrvatski.

Nu on se vara ; on ponosa hrvatskoga poniziti ne će, on junaštva našega naroda iz­vrći ruglu ne može.

A ponos i junaštvo hrvatskog naroda ne sastoji danas u kukavnom plazenju, n e g o u b o r b i u s t a v n o j z a s v o j a n a r o d n a i

j l j u d s k a p rava . - -Naš narod danas zna, da mu njegovu

domovinu i prava ne će povratiti lakrdijavštvo, nego uztrajnost i snaga, koju on ima da p o ­kaže u izvojštenju ustavnih svojih s loboda.

Tu je polje naše narodne b o r b e : tu samo imademo očekivati svoj preporod, tu samo imademo da pokažemo svoju snagu, svoje ju­naštvo. Imat ćemo samo ono, š to tu izvojštimo. A svoja prava izvojštiti možemo jedino ako budemo složni u ustavnoj borbi proti današnjem tužnom našem stanju.

Preko ovoga ići, nami ne dopušta naš na­rodni ponos , a kad ništa drugo nemamo, kad nam ništa od tudje otimačine nije ostalo, čuvat ćemo naš hrvatski ponos nada sve i pred svakim.

Dakle u borbi za izvojštenje naših narodnih prava u duhu programa stranke prava pripravni smo izložiti sebe i sve svoje, ali ponizivat narod hotimice i znajuć ne ćemo nikada, pa za to ne ćemo ni sudjelovati akrdijam, koje se na račun našeg naroda prave.

Mi mislimo, da se neke lakrdije spremaju samo za to, da narod ne misli na svoju nevolju i na način, kako bi se nje najlakše riešio.

Tako se u novije doba, i do sada radilo u našem narodu uviek kad ga se htjelo turiti u gore stanje i ljuće robovanje.

A na taj posao , tako nam Boga svemo­gućega, pa makar se spremao pod imenom Ante Starčevića, mi se ne damo ni sada ni u buduće uprav za to, jer to ime štujemo i ljubimo, a nada

\ sve jer štujemo i ljubimo svoj narod. ' Dr. M. Dr inkov ić .

Odgovor letećeg Dra. A . Tresića. Tekar nakon dovršenih izbora osvrnuo se

11 „Novom Listu" onaj, koji ima krila, na našu viest iz Brača u broju 283. „Hrvatske Rieči".

Prije nije htio, jer nije smio. A sada grdi on sve u šestnajest, što mu je rečeno, da je počeo ulagivanjem Dubokoviču, nastavio plaze-njem pred Ivčevićem i napokon svršio ližuć skute bečke, da postane šefom informations-press-bureaux-a.

Što bi na njegove p s o v k e ? Ništa. Zna se naime z a š t o Duboković diže Tresića i z a š t o mu se on na uzvrat ulagiva i obra tno. Bez toga z a š t o ne bi bilo ni dizanja ni ulagivanja. To zna cieli Hvar, Brač, Vis, pa i sam Tresić. Preuzetno je dakle od toga činiti nekakovo kre-postno svojstvo dužnosti ili plemenitosti.

O Ivčeviću zna se, da ga je Tresić napa­dao, čini nam se u „Jadranu", i da mu se malo nakon toga pošao , nakon izbora za sabor u Zadru, ulagivati i preporučivati . A ta ulagivanja i preporučivanja namienjena su bila mjestu pri-sjedništva na Zemaljskom Odboru .

O nudjenju za šefa informations-press-bu-reaux-a, neka pita Tresić onu stranku, kojoj se takodjer ulagivao i koja mu je i n a k o n t o g a nudjenja sramotno pomogla uz Dubokovića da izadje.

Kad ljudi te stranke ovo nudjenje bečkim krugovima ne bi htjeli potvrditi , tek onda ćemo progovorit i sa našim bračkim izvjestiteljem. Do tada čekamo.

A sada da upi tamo; kad Dr. Tresić nije obvezan Dubokovlću, kad je još protivan o č e ­vicu, kad je posve nezavisan, kako hoće da kaže, z a š t o je onda u vladinoj stranci Ivčeviča, Dubokovića, Madirazze, Borč ića?

Odgovori t ćemo mu mi : za to, jer druga­čije ne bi imao mandata, ne bi mogao dizat se na druga krila, nego samo na one njegove mašte.

Ovo je bez uvijanja rečeno, bez psovanja, ali istinito. Psovke ostavljamo pjesnicima i nji­hovim idealima.

Što se tiče osoba, koje Dr. Tresić u svom napadaju spominje, kao da bi one donekle slie-dile metamorfoze njegove ili bile prinuždene ustajat na njegovu obranu, to se on vara, veoma vara i on s§m zna da se vara. U ostalom evo mu i od Dra. Ante Dulibiča odgovora :

Zadar, 7. s tudenoga 1908. U broju 263. „Riečkog Novog Lista" od

5. tek. mj. zastupnik Dr. Tresić, reagirajuć na jednu viest u broju 283. „Hrvatske Rieči", iz­volio se je dotaknuti i moje osobe . Premda je sSm uvjeren, da niti izravno niti posredno nisam sudjelovao, niti mogao sudjelovati pri sastavlja­nju ili objelodanjenju odnosne viesti, ipak mi spočitava, š to nisam o p r o v r g a o dotične na­vode, koji meni podnipoš to nisu bili poznati.

Lasno je po tom uviditi nerazložitost prigo­vora Dra. Tresića, š to se moje osobe tiče. I dok me sva nabacivanja, koja bi se na me mogla odnositi , ostavljaju sasvim ravnodušna, držim, da je Dr. Tresić mogao našoj javnosti prištediti loš izgled strastvenog pisanja, koje i on želi, da u našem novinstvu prestane.

Jedno samo ne smijem mimoići. Dr. Tresić veli dos lovce : „Dr. Dulibić će imati više razloga, da plazi pred Dr. Ivčevićem, jer je ovomu bio mio njegov izbor u Zem. Odbor , dočim moj nikako nije, i jer ima nade da bude opeta biran". Prama ovom mišljenju Dra. Tresića moram izja­viti, da nijedan čovjek uobće, a još manje jedan zastupnik može uviditi r a z l o g plazenja pred bilo kojim osobam u tome, što su ga našli p o ­desnim da pokrije koje mjesto, skopčano d o ­duše sa časti i materijalnom nagradom, ali i sa t rudom i odgovornost i . Moram izjaviti, da taj razlog nije kod mene postojao ni kad sam bio biran u Zemaljski Odbor , niti postoji sada. Ni­sam molio, nisam želio, nisam se nadao o n d a ; ne tražim, ne želim, niti se nadam sada. Mogu reći, pa makar mi se spočitnula umišljenost kakva, da je mjesto zemaljskog prisjednika tra­žilo mene, a ne ja niega. Mogu reći, da sam tu vidio dosta trucfa i muke. Koji bi razlog p l a ^ zenja dakle imao, kad sam se primio časti ne iz ambicije, ne zbog koristi, koju mi ista ne može i ne smije donieti, nego samo iz čuvstva dužnosti da služim što bolje budem mogao m o ­joj zemlji i narodu ? I baš s toga razloga osjećao sam se i osjećam se čovjekom mirne savjesti i sasvim neodvisnim.

Što se tiče moje nade i želje glede Zem. Odbora , reći ću, da ipak jednu imam, a ta je da doskora budem po boljemu zamienjen.

Dr. A. Dul ib ić .

Osnova z a socijalno osiguranje. Socijalni problem danas je na dnevnom

redu, a najviše pak ondje, gdje se za njegovo što bolje riešenje nije ništa ili vrlo malo uči­nilo. Razpravljanje 0 socijalnom problemu na-ravski da nitko pametan ne uzimlje u obzir viku i nezadovoljstvo onih, koji su sami krivi svojem lošem ekonomskom stanju i koji su opet na svoj način njeka vrst Izrabljivača, jer zaziruć od svakoga principa štednje i trjezvenosti, hoće da po što po to prietnjom i prkosom izvojšte ono, što bi sami mogli izvojštiti kad bi živjeli i postupali kao ljudi, kojima je do svoje i obiteljske časti. Socijalni problem poprima svoju ozbiljnost i važnost iz drugih prilika iz onih, koje nastaju iz samovolje poduzetnika, iz nji­hove sebičnosti i nestašice etičkih obzira, po čemu uprav nastaje ono zazorno izrabljivanje radništva, proti kojemu se sve, što je ljudsko i pošteno mora boriti. Odatle izgredi i bune, koje su pobudi le pozornost javnih oblasti i humanog družtva i dovele do utvrdjenja njekih javnih odredaba u zaštitu radnika.

Nego, nije bila niti je dovoljna sama za­štita radničkih interesa. Treba tu posegnuti dublje i dalje, da se bar približno dodje do socijalnog ravnovjesja. — Dok je radnik zdrav i sposoban, on će s nezadovoljstva pokazati što ga boli, on će se odupirati , ali ne će nikad pasti na to, da izmami milostinju. Danas je k tome radnik većinom prosvietljen, pa znade, da je i on aktivni član družtva, po tome i države. Radnik uvidja da je danas pravo i d o ­stojno,, da se načelo obskrbe i osiguranja u danima nevolje i nemoći protegne i na njega, a ne samo na častništvo i činovništvo, jer on cio svoj viek posvećuje družtvu, a kad ga za-teče nevolja, nemoć ili starost onda je on u nuždi, onda nije obskrbljen, nije osiguran.

Page 2: God. IV. HRVATSKA RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1908_11__289.pdf · dio svoga uspjeha i od medjunarodnih zapletaja, treba da ustupi mjesto stranci prava,

Razne uredbe, koje dandanas vriede, imadu na oku radnika dok je zdrav i sposoban za rad, t. j . kroz doba, kad ih radnik, tako rekuć, za najmanje treba. Te su uredbe u sebi d o ­duše vrlo dobre, vrlo koristne, ali su manjkave, ako im fali uredba, koja će radniku jamčiti pomoć u slučaju njegove nehotične biede i ne ­sposobnost i za radnju.

Najžalostnija je sudbina radnika u njego­voj s taros t i ; on mora da padne tada kome na teret, a znamo svi kako je to težko i za nj i za siromašne javne obskrbe, jer radništvo iznaša veliki postotak pučanstva.

Pošto je moderno , civilizovano družtvo moralno obvezano, da pomogne nositi križ iz nemoglome pojedincu, ne preostaje drugo, nego stvoriti još i takove uredbe, koje će taj teret tako porazdieliti, da ne će nikoga osobito tištiti i koje ne će pobjedno vriedjati ni časti ni ponosa radničkoga staleža. U ovom smjeru radi se danas u svim prosvietljenim državama, pa se eto i u habsburžkoj monarkiji počimlje oko toga raditi, jer je već pao svugdje krivi nazor da država ne smije doprinašati za radničko osiguranje, buduć da je pri tome tobože inte-lesovan samo poduzetnik i radnik. Prodrlo je napokon uvjerenje, da radnik služi i cielome družtvu, a ne samo svojemu poslodavcu.

Prama ovome, što iztakosmo, možemo rado zabilježiti činjenicu, da je austrijska vlada predala u zastupničkoj kući uz osnovu, da se stane na put pijanstvu, i zakonsku osnovu za socijalno osiguranje.

Ova osnova obuhvaća novu kodifikaciju dojakošnjeg osiguranja radnika kao i osiguranje proti bolestima i nezgodama, zatim osiguranje radnika proti starosti te samostalnih lica (malih posjednika, malih obrtnika i malih trgovaca). Za sve ove grane socijalnog osiguranja stvoren je zajednički organizam, kakvoga do sad nema niti u kojoj državi.

Osiguranje proti starosti i invalidnosti sa­stoji poglavito u zajedničkom djelovanju lične i državne pomoć i ; osim toga oni koji davaju radnju imat će da doprinose onoliko koliko i sami radnici. U obće u osiguranje uzimat će se svi oni, koji radi malog prihoda niesu u stanju da štede i da se pobrinu za starost, pa bilo da oni rade samostalno ili u ovisnosti. Dužnost osiguranja proti bolestima protegnut će se po prilici na sve radnike uz nadnicu, na kućne radnike i na služinčad. Što će se uzi-

—mati i poljodjelske 1 šumske radnike, to ovisi od pot rebe da se izjednačenjem poljodjelskih s obrtnim radnicima pobije težko nazadovanje poljodjelstva, koje se opaža, buduć da težak ostavlja svoja polja da se skloni u gradove .

Djelovanje osiguranja proti bolestim znatno će ponarasti tim, što će se pripomaganje b o -lestnika produžiti od 20 nedjelja na jednu g o ­dinu. U osiguranju proti "nezgodama nastala je znamenita promjena u tome, što je radnički d o ­prinos od će deset po sto napušten, dok čitavo osiguranje ići na teret samih preduzelnika.

Mjesečni dopr inos pri dohodku od 480 kruna godišnje iznosi 50 p a r a m j e s e č n ; a pri dohodku izmedju 480 i 2400 kruna najmanje 1 krunu mjesečno.

Ukupni troškovi za osiguranje radnika i samostalnih proti invalidnosti i starosti iznosit će prvih godina 13*8 milijuna kruna, u sedmoj godini po prilici dvostruko, dok će u desetoj narasti na 277 milijuna k runa ; kad ova ustanova bude podpuno upućena, troškovi će iznositi go­dišnje 305 milijuna kruna. Država prima na se za stalne tekuće upravne troškove dopr inos od 2

milijuna kruna, zatim državni prilog od 90 kruna na svaku rentu, napokon dodatak renti prigodom vojničke službe. Ovako će država doprinositi svake god ine : poslie 10 godina 40 milijuna kruna, poslie 20 godina 80 milijuna, a kad se ustanova redovito uputi poslie četrdesete godine, okolo 100 milijuna kruna.

Što se tiče osiguranja proti invalidnosti i starosti, uvedeno je prisilno osiguranje. Prilike radnika razlikuju se od prilika samostalnih u tome, što za prve osiguranje proti invalidnosti stoji na prvom redu, dok za samostalne glavna je stvar osiguranje proti starosti. Prelaz sa nesamostalnog na samostalni zanat nema se otežčavati, nego baš olakoćivati. Istina je da radnik pri prelazu u samostalnost izgubi pravo na eventualni do ­hodak radi invalidnosti, te mu ne prestaje nego eventualni dohodak radi s tarost i ; ali svakako ono što je doprinio za vrieme svoje nesamostalnosti bit će mu podpuno uračunano. ^

Radnik kad navrši 65 godinu života, ima pravo na rentu radi s tarost i ; postane li in­validan prije ovoga roka, primat će rentu radi invalidnosti. Samostalni kad navrše 65 godinu života, imaju pravo na rentu radi starosti. Iznos rente radi invalidnosti ili starosti ovisi od vremena za koje je plaćen dopr inos i od nje­gova iznosa. Umre li radnik, njegovi nasljednici primaju odpravninu za jedan put. Ženama što su osigurane povraća se, kad se udadu, polovica izplaćenog doprinosa. Doprinosi radnika odmje-rivaju se po razredu nadnice ; jednu polovicu doprinosa plaća sam radnik, a drugu onaj, koji radnju dava. Za samostalne ustanovljen je obli­gatni minimalni doprinos, ali ga zemaljsko zako­nodavstvo može povisiti.

Kako se vidi, ova predložena zakonska vladina osnova u velike bi dopriniela pobolj­šanju radničkog staleža, pa je opravdana nada da će u bečkom parlamentu biti uzeta pred­metom ozbiljnog, duševnog razpravljanja, te da će se još bolje popuniti i usavršiti sa suradnjom narodnog predstavništva. Svakako ona je velik korak na putu radničkog obezbiedjenja u sta­rosti, pa će valjano i svestrano provedena puno doprinieti riešenju samog socijalnog pro­blema, koji iziskuje jedino realnu pomoć samog družtva, oličena u ustanovi države.

SliHa naroda Austro - ItgarsH« naKon pripojenja Bojne i JtercegoVinc

Po državnom spisu od 5. listopada sastoj austro - ugarska država iz triju predjelišta: 1. U carevinskom vieću zastupane kraljevine i zemlje: 300.193 k m 2 i 26,150.708 s tanovnika; 2. zemlje hrvatsko-ugarske krune 325.325 km- i 19,254.559 s tanovnika; 3 . zajedničko upravno predjelište Bosne i Hercegovine 51.027 k m 2 i 1,737.000 s tanovnika: ukupno dakle 676.545 k m 2

i 47,142.267 stanovnika. Pučka hrojka za cis- i translajtaniju uzeta je po pučkim popisima od god. 1900., ona za Bosnu i Hercegovinu po p o ­stupku od god. 1900. Danas brojila bi dakle Austro-Ugarska s Bosnom i Heicegovinom preko 48,000.000 stanovnika, što odgovara pučkoj gosti­oni od 71 po k m 2 po prilici. U zemljama, zastu­panim u carevinskom vieću, iznosi pučka gu-stina (po pučkom brojenju od g. 1900.) 87, u hrvatsko-ugarskom predjelištu 59, u Bosni i Hercegovini 34. Po narodnostima broji naša država (za g. 1900. kao gore ) : 1. Niemaca 11,306.190 ; 2. Magjara 8,751.817; 3. Slavena: a) Čeha u Češkoj i Moravskoj i Slovaka 7,975.038, b) Poljaka 4,259.152, Rusina 3,805.023, Hrvata i Srba 5,179.129 (Srbi i Hrvati u Bosni

i Hercegovini po brojenju za g. 1900.), c) S lo­venaca 1,291.721: ukupno dakle S l a v e n a 22,510.063 ; 4. Latina (Romana ) : a) Rumunja 3,030.442, b) Talijana i Latina 754.574: ukupno dakle Latina 3,755.026; 5. drugih ( u Magjar-skoj 271.338 stranaca u cislajtaniji) 517.903. Cielo državno zemljište ima 47,142.267. Slaveni dakle sačinjavaju 4 7 - 7 % cjelokupnog državnog stanovništva, Niemci 2 4 % , Magjari 18*6%, Latini (Romani) 8 % , drugi i stranci l '7°/o-

Oba naroda, koja danas u našoj državi imadu u rukama gospods tvo , sačinjavaju dakle zajedno manjinu državnog stanovišta. Ali stvarno je njihov sudjel na cjelokupnom stanovištu još manji, jer i Niemci i Magjari pojačavaju svoje redove s pripadnicima drugih narodnost i . Isti je slučaj i sa Talijancima, koji osobito u Trstu, na Goričkom, u Istri i Dalmaciji prisvajaju sebi mnogo Hrvata i Slovenaca. Danas su sva tri gore spomenuta predjelišta zatvorena zajedničkom carinarskom granicom. Ako pako Magjari god. 1917. budu imali svoje vlastito carinarsko ozemlje, a to odvisi samo od vlastite njihove odluke, onda bi se naša država razpala u četiri carinarska područ ja : u kraljevine i zemlje, zastupane u carevinskom vieću (osim Dalmacije), u Hrvatsku i Magjarsku, u Dalmaciju, te Bosnu i Hercegovinu. Medju velikim evropejskim silama zauzimlje Aus t ro -Uga r s ka svojom površinom drugo mjesto (iza Rusije i Njemačke). Turska carevina u Evropi pala je na 169.300 k m 2 i 6,180.200 stanovnika. Po imenu pr ipadao bi k Turskoj još otok Kreta sa posve samostalnom upravom. Nu i taj izjavio se je već, da p r i ­pada politički Grčkoj. T, L.

Političke viesti. Magjarski strah od S l a v e n a . ,,Magyar

Hirlap" bavi se sa salvenskim pitanjem kao ve­likom pogibelju za Magjare. Crta djelovanje „Česko-slovanske jednote" na sjeveru, koja ras ­piruje protu-magjarsku mržnju (?) medju ugarskim Slovacima. Nadalje konstatira prot imbe Čeha proti aneksiji i to s razloga jer se ovi boje da će se upliv Ugarske i nad Bosnom protegnuti . Kon­statira, da su se Česi izjavili proti sjedinjenju Bosne Hrvatskoj (osim Dr. Kramarža) jer se to kosi sa njihovom sveslavenskom solidarnošću. Nadalje citira govor Dr. Kramarža u delegacijama — koji je medju ostalim naglasio, da se uzbu-djenje Jugoslavena zbog aneksije imade pripisati strahu, da ne bi Bosna podpala pod Ugarsku. Nadalje konstatira pomenuti list iz Kramarževa govora": da Česi ne mogu živjeti bez ostalih Slavena. Za to se protive priključenju Bosne Ugarskoj i za to se iztiču kao branitelji Slavena (Srba) za uzdržati ulogu vodstva medju Slavenima.

Što bi s e m o g l o dogodi t i , da s e Srbija zarati s a A u s t r o - U g a r s k o m . 0 tom su već rekle svoje mnienje razne novine. Srbija kao da se u istinu sprema za rat, jer se i ona i Crna Gora nadaju pomoći u dobrovoljcima, oružju i novcu iz Rusije, Italije, Engieske i Francezke, a računaju i na savez Mladoturaka, pa bi tako mogli podržavati tako zvani guerilski rat (kako su ga nekoč vodili Buri u Transvalu.) A onda možda bi se ipak i velevlasti umješale i tomu učinile kraj. No bi se sve moglo, misle neki, samo onda, kad Austrija ne bi imala više vojske nego 1 kor. Ako pak Austrija postavi više vojnih zborova, onda je rat odmah dovršen. Da čujemo, što o tom misli novosadska „Zastava" (list srbskih radikala [?]). Ona p i š e ; Za Srbiju postoje tri mogućnosti . Jedan je nevjerojatan, da bi naime Srbija izašla kao pobjednica, te bi tako osnovala

južnoslavensku državu. Ili će biti pobiedjena, te propast i u na rodnom, političkom i gospodarskom pogledu; ili će biti pridružena Austro-Ugarskoj monarhiji, te će tako postati jedno udo jugo­slavenske velike familije od nekoliko milijuna Hrvata, Srba i S lovenaca! Do sada se je u Sr­biji uviek borilo za pitanje dinastije, a onda će biti odlučno samo pitanje naroda. Tako „Za­stava". — Istina je, da se to dogodi , da bi onda u monarkiji ojačao posve slavenski živalj, ali bi onda imali i Magjari i Niemci tvrd orah. Onda bi morao nastati tako zvani trializam.

S i t u a c i j a u S r b i j i . Viesti i glasine, da mo-narkija sprema provalu u Srbiju, podržavaju se i dalje. Svi srpski listovi pišu o koncentraciji austrijskih četa. Neki javljaju, da te čete dižu i šančeve. Isto tako se podržavaju i viesti, da je austro-ugarski poslanik Forgač predao ultimatum. „OtaČbina" dapače donos i , da stoje u ultimatumu ove r ieči : P o š t o je s igurnost austro-ugsrskih po­danika u Beogradu ugrožena i poš to se demon­stracije protiv Aust ro-ugarske zbivaju i dalje, to će monarkija biti u slučaju, da to stanje ne pre­stane, prisiljena, da zauzme Beograd i uvede ondje vojne i policajne mjere, koje će biti kadre da uzdrže mir u Srbiji". Poslanik da je prepo­ručio vladi, da svim silama sprieči davanje izkaza.

N o v a p r e s t o l n i c a S r b i j e . Predsjedništvo kragujevačke obćine sa 7—800 podpisa svojih gradjana, obratilo se narodnoj Skupštini sa molbom, da se povodom posljednjih dogadjaja prijestolnica premjesti iz Beograda u Kragujevac, koji je prestao biti prijestolnicom god. 1841. ukazom kneza Miloša.

R u s k a n o t a o a n e k s i j i . Ruska vlada pre­dala je u Beču notu u kojoj je ruski predlog o konferenciji. U tom predlogu je značajno to, što će ne govori o aneksiji kao o gotovom činu, već kao o predmetu o komu se ima razpravljati.

P r e g o v o r i i z m e d j u A u s t r o - U g a r s k e 1 R u s i j e . Pregovori izmedju Austro-Ugarska i Ru­sije na neizvjestno su vrieme prekinuti. Rusija nije još zauzela konačno stanovište za slučaj, da Austro-Ugarska ne pošalje svog zastupnika na konferenciju.

U z k r a t a p o s t e b i t a s r b s k i m l i s tovima. Ministar trgovine Kossuth uskratio je gotovo svim biogradskim listovima poštovnu odpremu za Ugarsku.

P o d i e l j e n a p r e d s a n k c i j a . Poluslužbeno se javlja, da je kralj podielio predsankciju An-drassvevoj zakonskoj osnovi za izbornu reformu.

O s n o v a z a k o n a o a n e k s i j i B o s n e i H e r c e g o v i n e . Osnova zakona o aneksiji Bosne i Hercegovine već je gotova i sadržava sama tri paragrafa. U prvom se paragrafu prihvaća i proglasuje protegnuće vladarskih suverenskih prava na do sada samo okupirane zemlje. U drugom se paragrafu proteže red nasljedstva i na ove zemlje u smislu pragmatičke tankcije. U trećem i posljednjem paragrafu se kaže, da će se državopravna pr ipadnost Bosne i Hercegovine riešiti nakon sporazuma vlada spo­razumnom odlukom bečkog i peštanskog sabora.

B u g a r s k a o p o z i c i j a i v l a d i n a i z j ava o o d š t e t i z a i z t o č n e ž e l j e z n i c e . Vladina izjava, da ona ne kani nijedne pare izplatiti za iz-točnu željeznicu nije naišla na odobravanje kod opozicije. Ova naime ne vjeruje izjavama Ma-linova kabineta, tim manje, što je Bugarska opet počela pregovarat i sa Turskom.

R e a k c i j a u T u r s k o j . Kako se javlja iz Smirne reakcija u Turskoj je opet na vidiku. U Smirnu se netom osnovalo družtvo muha­medanskih svećenika, koje bi navodno imalo nadzirati upravu nad mošejama. No to je samo

Maxim Gorki:

IBolesla - V . P r e v e o S. Z.

Čujde ter sada to, što mi je jednom pri­povjedio jedan moj prijatelj,

— Za vrieme moga školanja u Moskvi, imao sam za susjedu jednu „gospodjicu", zna t e? jednu gospodj icu! Bila je poljakinja i zvala se je Tereza. Bila je visoka stasa, krupna i crnomanjasta sa gustim obrvama nad prostim i ćošastim licem, kao da usječenim bradat icom; — biesni bliesak njezinih crnih očiju, nizak i prošupljen glas, prosto kočijaško držanje sav omašni i mišičasti struk tržarice, p ro -izvadjaše na mene neki utisak nalik strahu. Naše sobe su se dizale pod krovom, jedna prama drugoj . Nikad nisam oztvarao vrata, kad sam znao da je u kući, i ako je bila riedko. Gdjekod sam je susretao po stubama i u dvoru, a ona bi mi se smiešila požudno i drzko. Kadi-kad sam je vidjao dolaziti kući pjanu i tuzgavu sa crvenim očima i razbarušenom kosom. Kad se nalazila u takovom stanju, gledala me bez­očno, govoreći mi :

— Dobar dan, gospodine djače! i smijaše se tako razvraćeno, te sam ćutio rasti odvraćaj napram njoj. Bio bih se rado preselio da se ugnem onim susretajima i onim pozdravima,

ali moja je sobica bila tako prijatna i iz nje mi se pružao takov milovidni pogled, da se nisam mogao zakaniti na to.

Jednog jutra, dok sam se obučen valjao po krevetu i snovao kaku god izliku da ne idem na predavanje, čuh otvoriti vrata moje sobe, i vidjeh ući tuzgavu Terezu, koja lane nizkim glasom:

— Dobar dan, gospodine djače! — Što će te? odgovorim, gledajući je. Njezino lice bilo je poprimilo izraz sra­

mežljive zabune, koju nisam poznavao. — Nuto, htjela bi Vas molit za jednu

uslugu . . . ne odbijte mi je, molim V a s ! Ja ležim, ne odgovaram, i mislim, e nije

to kaka lukavština, da možda ne misli pobjediti moju kriepost, da me zavede. Ali bit ću j a k . . .

— Bila bi tako rada poslati jedan list u moje mjesto, prosliedi, gledajući me razmiljeno i gotovo molećke.

— Neka te vrag odnese od ta le ! pomislih, i skočivši sa kreveta, otidoh sjesti za moj stolić, gdje uzeh listovnog papira, te počnem:

— Dodjite ovdje, sjedite i kazujte! Ona se približi, sjedne sa velikom oprez-

nošću, svedj me gledajuć bojažljivim licem. — Dakle, komu ćete pisat i?

— Boleslavu Kažputu u Zvenkov, na že­ljezničkoj pruzi put Varšave.

— Što moram pisati ? Kažite, d a k l e . . . — Moj dragi Boleslave . . . srce moje . . .

ljubavi moja . . . mili moj, nisi od tolikog vre­mena pisao Tvojoj maloj golubici, Tvojoj Terezi, koja je tako tužna ? . . .

Silio sam se, da ne prasnem u smieh kod pomisli, na onu „tako tužnu malu golubicu" a koja je bila gotovo dva metra visoka, krupna, sa silnim šakama i s licem tako crnim, da si pomišljao, da je „golubica" morala negdje kroz cio život pometati dimnjake, a da se nikad nije oprala.

Nu suzdržah se, da je upi tam: — Ko je, taj Boleslav? — Ko je Boleslav? ponovi ona začudjeno.

kao da je bilo ludo ne poznavati g a . . . Ama, Boleslav je moj v j e r e n i k ! . . .

— Vjerenik? — Zašto se toliko čudite, gospodine

djače? Kao da jedna djevojčica kao ja ne može imati vjerenika?

— Ona, d j e v o j č i c a ! . . . Što vam se č i n i ? . . .

— Nisam htio ovo da r e k n e m . . . u ostalom sve je m o g u ć e . . . a odkad ste za­ručena ?

— Ima šest godina. Napisah joj list tako nježan i Ijubezan da

bi bio poželio ja biti na mjestu Boleslavovu, kad Tereza ne bi bila pošiljateljica lista.

— Hvala Vam od srca, gospod ine , pro­muca Tereza razganjeno. Mogu li za Vas što učiniti ?

— Ne, hva la! — Mogla bi Vam, možda, rediti Vaše

košulje i Vaša od ie la? Ćutio sam da me onaj vrag u suknji čini

crvenjeti, i zato joj odgovorih vrlo ozlojedjeno da ne trebam ništa. I otide.

Prodjoše dva tjedna . . . Jednog večera sjedio sam kod prozora i zviždio sam u vjetar, pitajuć se u sebi, kako bi prošao večer. Bilo mi dosadno , a vani je nevrieme biesnilo i nisam imao volje da otidem u koje mu drago mjesto, i sjećam se, da sam, ne imajući boljeg posla, stao da izpitujem sama sebe. Bila je to stvar dosadna , ali nisam drugu zabavu imao da biram. Odjedared su se moja vrata otvorila. „Hvala Bogu da dolazi kogod" , pomislih.

(Svršit će se).

Page 3: God. IV. HRVATSKA RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1908_11__289.pdf · dio svoga uspjeha i od medjunarodnih zapletaja, treba da ustupi mjesto stranci prava,

oma ,vahno , d a se trojni save'z š f o b o n t i i da mu se rok produlj i do god 1921 da je sad m o m e n a t za pribli ienje i učvršćenje

s nje Italije i Njemačke najpodesniji cTr

N j e m a č k o - f r a n c e s k i s p o r radi upadice u sab lanc . već je ublažen. Sve se novine izrazuju će se s u k o b ukloniti uzajamnim popuštanjem miran način. - Englezka š t ampa smatra ovaj

«hani r i C Š e n i m ' a H S U S i m p a t i i ć n a f r a n c e s k ° J Š t o h o ć e A r b a n a s i ? Albanci iz Stari Srbije

i N o v o g Paza ra zaključiše uzprotivit se svom pilom eventualnoj razdiobi Sandžaka. Albanci u k o s o v s k o m vilajetu već ću zadali „bešu" , da će d o zadnje kapi krvi braniti svoju rodnu grudu da ista ne bi pr ipa la niti Srbiji, niti Crnojgori! Oni kane p rosvjedovat i na konferenci proti ovoj osnovi .

F i n a n c i j a l n a r e f o r m a u N j e m a č k o j . U emačko j se s a d a izradjuje nova financijalna o rma . T a će nova financijalna reforma zahtje-ti 475 milijuna maraka novih poreza. U poli-kim se k rugovima pogovara lo , da će se od vih poreza veći dio upotriebiti za povišenje -mačke flote i vojske. Kako pak uvjeravaju novi ccnt ruma, vlada ne kani od novih poreza akve svote uporabi t i niti za vanjske pot rebe ave , niti za povišenje mornar ice .

hrvatskih zemalja. R a u c h p o z v a n u P e š t u . Zast . D. Popov ić

sjetio je p o n o v n o Wekerla , te ga informirao Ije o veleizdajnićkom procesu . Weker le se je 0 uputiti u sve i najmanje detailje, naročito o stiću i njegovim svezama. Drži se, da će in-

encija P o p o v i ć e v a imati taj uspjeh, da bude Weker lu pozvan Rauch u Peš tu , da dade

zjašnjenja. Otkr iće n a d g r o b n o g s p o m e n i k a Luki

o t i ć u u D j a k o v u . Javljaju nam iz Djakova, " je na Svesvete svečano odkriven na d jako-

čkom groblju nadgrobni spomenik slavnom sniku „Biedne M a r e " Luki Botiću, koji već

vno poč iva vječni sanak, a u spomena mu 1 i živjoti će u na rodu , dok bude njegovih ijalnih p jesama. U svečanost i sudjelovalo je o u b a v o Djakovo uz m n o g o izaslanstva, te

j akovačka hrva tska družtva i korporaci je . P r e d ­sjednik o d b o r a za tu svečanost , upravitelj b i ­skupije d jakovačke, posvećeni biskup presvj . g.

Angjelko Voršak oslovio je kratkom be -: d o m sve pr isutne , naglasivši znamenovanje e s lave i iztakavši rad oko odkrića s p o m e -a. Zatim je d jakovački župnik i dekan msg. ko Cepel ić čuvstvenim i krasnim riečima,

'o to on već umije, ocr tao život i djelo-je n ezabo ravnoga hrva tskoga pjesnika, što na sve pr i su tne učinilo osobiti dojam, te iza

-gova g o v o r a grobl jem zaorilo iz stotina grla: ava Luki B o t i ć u ! " Spomenik je tačno iz-jen p o pjesnikovoj slici, koja se vidi u iz-ju njegovih p jesama u „Matici Hrvatskoj" ,

da je p reds jednik o d b o r a izručio spomenik "1 t rgoviš tnog poglavars tva , koju je načelnik

. Švarcmajer najpripravnije obećao . Na p o d -je s pomen ika bilo je položeno množtvo naca.

H r v a t s k o ž e l j e z n i č k o r a v n a t e l j s t v o u — b u . A, moglo bi dakle ipak biti, da su se

ari omekšal i . Kako nam se iz povjerljivog a iz Bud impeš te javlja, izradjuje se kod ug.-

a t skog ministarstva t rgovine u Budimpešti novi onski nacrt , p o kom bi se za svekolike pruge

ja rsko-hrva tsk ih državnih željeznica u Hrvat-j i Slavoniji imalo ustanovit i u Zagrebu p o -no h rva t sko željezničko ravnateljstvo, kome na čelu imao biti rodjeni Hrvat . Misli se i ori da bi željezničkim ravnateljem u Zagrebu

gao postat i sadašnji ministerijalni tajnik kod a i . -h rva t skog t rgovinskog ministarstva u Bud.m-ti Hrvat Vladimir Ehrenhoffer, r odom iz V.ro-ce u Slavoniji. Nu, to je samo d o b r o h o t n o adjanje. Za Hrvatsku i Slavoniju bolje b . b.lo, g. Vladimir Ehrenhoffer os tane u Bud.m-

t* gdje ga čeka u budućnos t i veća i važnija aća a mjesto njega da u Zagreb dodje drug.

i z b o r i u I s t r i . Obavljeni su izbori za s tup -a seoskih obćina . U šest ^ v a t s k o - s l o v e n s k i h -ra i zabrano je bez p ro tukand .da ta 12 p red-enika pol i t ičkog družtva. U p rvom kotaru m,e lo d o izborne b o r b e izmedju talijanskih kle-laca i l iberalaca, te su izabrana tri zastupnika ralca: Andrea Davanzo , markiz Benedet to

Poles.n. i urednik „Piccolo" Wr. Salata. Pri užim izborima minule nedjelje, u 1. kotaru pete kurije aana je 3501 glasovnica, od kojih 3479 za ta­lijanskog liberalca dra. Apollonia. Klerikalci su su bih naime ustegnuli. U Puli u trećem svezu gradova od Hrvata ne će kandidirati dr. Laginja, kako je bilo odlučeno, nego učitelj Bjekar. U ovom će kotaru doći do žestoke borbe, jer će se talijanski liberalci opet zauzeti za svoju braću - - socijaliste.

Izbori u Istri. Na 5. o. mj. bio je u Istri izbor zastupnika iz četvrte kurije ili ti iz­vanjskih obćina za pokrajinski sabor . Od hr­vatskih kandidata izabrani su zastupnicima: u Kopru Matko Mandić i Josip Valentić, učitelj; U Volovskom Matko Mandić i Dr. Ojuro Červar, odvjetnik; u Pazinu Dr. Dinko Trinajstić i Augustin Rajčić, naduči te l j ; u Buzetu Ivan Sancin, učitelj i Šime Červar, župnik; u Puli Dr. Ivan Zuccon i Luka Kirac, župnik; u Krku Antun Andrijčić, umirov. župnik i Šime K. Kozulić, posjednik.

O d l i k o v a n tvorničar . Suvlastnik i u Hr­vatskoj dobro poznate slavenske tvornice g o ­spodarskih strojeva K. i R. Ježeka u Blanskom, g. Karlo Ježek, odlikovan je vitežkim redom Frauje Josipa radi zasluga u promicanju indu­strije.

i z se l j i vanje p r e k o Rieke. Nastupom je­seni raste izseljivanje u Ameriku. Dok se je tečajem ljeta izseljivalo jedva 150 osoba po parobrodu , odvezao je parobrod „Panonnija" pred par dana 1062 putnika trećeg, 332 drugog razreda. Medju putnicima nalazilo se je 160 djece i 31 diete izpod jedne godine.

O s u d a l jubl janskih d e m o n s t r a n a t a . P r o ­glašena je osuda ljubljanskim demonstrantima, proti kojima se vodila razprava od ponedjelka. Osudjena su i to vrlo strogo sva četrnaestorica obtuženih demonstranata . Osudjeni s u : Ernest VVindischer, na šest mjeseci težke tamnice, Feliks Potnik, ne četiri mjeseca težke tamnice, Fran-čišek Štaut, na pet mjeseci težke tamnice, Št. Kamenšek, na šest mjeseci težke tamnice, Andrej Koren, na tri mjeseca težke tamnice, Jošt Baj-želj, na dva mjeseca težke tamnice, Frančišek Parkelj na tri mjeseca težke tamnice, Jakob Turzan, na četiri mjeseca težke tamnice, Ignac Mravlje, na šest tjedana težke tamnice, Stani-slav Rekar, na pet mjeseci težke tamnice, Alojzij Cvelbar, na tri dana zatvora, Antun Hojnik, na 14 dana zatvora, Ivan Kimovec, na šest dana zatvora.

Izbor n a č e l n i k a u Kastvu . Javljaju iz Kastva, da je obavljen izbor načelnika i novog obćinskog upraviteljstva. Načelnikom je izabran opet gosp . Kazimir Jelušić.

„Mladi Istranin". Javlja nam uprava „Mladog Istrana" u Malom Lošinju* u Istri, da rečeni list prestaje izlaziti za Čitavu godinu 1909., a to radi putovanja urednika u južnu Ameriku.

P r e s t a o srbski l ist u B o s n i . „Narod" glasilo srbske opozicije, koji je izlazio u M o ­staru, prestao je izlaziti..

Pokrajinske viesti. N a s a m a r e n a da l . v l a d a . Čitamo u „Hrv.

K r u n i " : „Tvrdka S. u gornjoj Austriji primila je naručbu za 40 vagona kukuruza, koji se ima „dringend" odposlati , sa naročitim parobrodim u Spljet i Šibenik. Kad je kukuruz stigao, dotična poglavarstva obratiše se brzojavno na Namjestni-čtvo, koje je pak obznanilo, da ono nije nikad izdalo naredbu o dobavi ikakve količine kukuruza. Tvrdka pak je primila preporučeno, naručbu, njemački stilizovanu, obskrbljenu presidijalnim brojem i pečatom. Na naručbi je bio imitovan namjestnikov podpis . Uslied provedene iztrage ustanovilo se, da je sve falsifikovano; da je nestalo i presidijalnoga pečata. Povedena bi odmah iztraga i sumnja je pala na činovnika V. koji je bio uapšen. Provedena je bila pre­metačina u njegovoj kući, ali bez uspjeha. Vrie-dnos t naručenih vagona kukuruza prelazi 300.000 kruna, te kako nam javljaju iz Šibenika i Spljeta, dielom kukuruz izkrcan leži na obalam. Tvrdka pak zahtieva da se naručba izplati i prieti zametnuti pravdu, jer je naručba kao službena zakonita. Namjesničtvo se obratilo na Z. Odbor , da bi i sa svoje strane doprinio iz pokr . sredstva da se dovažani kukuruz izkupi. Mislimo da se Z. O. ne će odazvati i obteretiti pokrajinu. Vlada je obećala 10 milij. K godišnjih. Od tih, prema „Smotr i" ove godine se ne će dati nego 4 milij. Iz preostalih 6 milij. može vlada da izplati 300.000 kruna, pa neka narodu za ovih gladnih godina priskoči u pomoć i porazdieli kukuruz, kad je tu i kad ga mora platiti". Ovakoj liepoj prigodi, da pokaže svoju podatnost , nije se Ije nada la ! Opet bolje ovako, nego n ikako!

Književnost i umjetnost. „Seosk i plemić". Hrvatska pučka opera

u 3 Čina od Ivana pl. Zajca. Na mnogostrani zahljev obćinstva, kojemu je omiljela najnovija Zajčeva opera „Seoski plemić", što je protkana divnim narodnim melodijama, odvažio se dični maestro, pa je složio mali poutpouri svoje opere za glasovir (s tekstom Stj. Širole). Djelo je preuzela u nakladu rodoljubna knjižara „Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunić i dr.), te će skorih dana izaći tiskom u modernoj veoma ukusnoj opremi s naslovnom slikom. Prijatelje hrvatske glazbene umjetnosti poveselit će ovo izdanje, kojim će se obogatiti naša i onako mala glaz­bena literatura. U nas nema dovoljno kupaca domaćih stvari, pa se s toga i manje izdaje, dok nas tudjinska spekulativna i puna reklame izdanja i sporedne glazbene vriednosti — g o -;ovo poplavljuju. „Tudje poštuj, a svojim se diči!"

Ljetopis družbe „Braće hrv. Zmaja" izašao je tiskom, te če se svim članovima ovih dana dostaviti. Ako pomutnjom, koji član ljeto­pisa ne primi, neka se izvoli obratiti na družbi-noga blagajnika g. Lj. Tomčiča, Ilica 108. — Umoljavaju se članovi, da u što većem broju posjećuju driržbina siela, koja se obdržavaju svake druge sriede u prostorijama svratišta „Trim gavranima". Naredno sielo obdržavat će se dne 18. o. mj. s predavanjem Dra. Dane G r u b e r a : „Smještenje Hrvata u novoj postojbini iza seobe.

Narodno gospodarstvo. V o d e n a s n a g a u Dalmaci j i . Austrijski

vjeresijski zavod u Beču preuzet će šest milijuna obveznica po 4 l / j % dioničkog družtva za iz-crpljivanje vodenih snaga u Dalmaciji.

Novi vinski z a k o n u Austriji . I ako je u istinu novi austrijanski vinski zakon stupio u krepost još dne 1. prosinca 1907., nije ipak još proveden. Jedna od najvažnijih polučbi tog za­kona, to jest državni podrumski nadzor, nije se još mogla provesti . P o točki 13. novog vinskog zakona imaju se u svrhu izvedenja i nadziranja zakonskih propisa imenovati s t rukovno izobra-ženi državni podrumski nadzornici. Nu, imeno­vanje tih organa vezano je na zahtjev mnienja pokrajinskih zborova. Pa baš ta okolnost zaka­snila je provedbu podrumskog nadzora. Eda se

pspješi uvedenje nadzorničke službe, stupilo je bljodjelsko ministarstvo u Beču u pogadjanja

s pojedinim poljodjelskim odborima. Konačno dovela su ta pogadjanja do tog, da se je u p o ­sljednje dane moglo izvršiti privremeno imeno­vanje podrumskih nadzornika. Imenovano je 19 državnih podrumskih nadzornika, a odlučeno je, da se za popunjenje nadzorničke službe ustanovi počam od 1. siječnja 1909. još 9 nadzorničkih mjesta. Eda se nadzornička služba izvede jedin­stveno u svim pokrajnama, pozvani su bili dosad imenovani nadzornici na desetdnevni poučni tečaj u Klosterneuburg kod Beča. Tamo su se oni poučili u njihovim službenim dužnostima te su iza toga bili praktično uvedeni u svoje službo­vanje..

P o r a s t riblje c i ene . Uslied kolere, koja vlada u Rusiji unatoč svih državnih zdravstve­nih mjera, bojat se je, da će se obustaviti iz­voz ribe iz Rusije. Kako je uvoz ribe kako u monarkiju tako u Njemačku veoma znatan, p o ­skočiti će ciena ribi, i to koli svježoj, toli su­šenoj ili na ini način konzerviranoj, a konačno i kaviaru. Upozorujemo naše trgovce, da se za vremena pobrinu za nabavu zimske potrebe.

Iz grada i okolice. T r g o v a č k i p o m o ć n i c i iz grada šalju nam

jedno priobćenje, u kojemu se oni tuže, da se u trgovinama ne obslužuje nedjeljni počitak, koji da je zajamčen zakonskom odredbom g. 1885. pa traže, da bi se tome sa strane gospo ­dara doskočilo. Oni se tuže osobito s obzirom na trgovinu rukotvorina, jer da javni interes! ne zahtjevaju radnju u ovim trgovinama za ne -djelnih dana. — Mi smo evo želje trgovačkih pomoćnika iztaknuli, ali u isto doba opažamo, kako je prema trgovačkim prilikama i običa­jima grada i okolice veoma potrebito ono malo vremena jutarnjeg nedjelnog trgovanja, koje su trgovci — samo radi tih prilika — velikom mukom izvojštili. — Mislimo da je to koristno osobito za puk iz okolice, a trgovački pomoć­nici mogli bi za to vrieme zahtjevati razmjernu naknadu.

Hlgi jensge pril ike u n a š o j bo ln ic i i ludnici . Doznajemo da u mnogim sobama naše pokraj, bolnice ne funkcijoniraju peći, tako da bolestnici ne samo od zime trpe, jer je njihova zimska odora jednaka ljetnoj, nego su izloženi i opasnosti da pogoršaju svoje zdravlje, koje su u bolnicu došli da poprave . Iste štetne p o ­sljedice za bolestnike mogu nastati odatle, što veći dio prozora ne pruža dovoljne zaštite od vjetra i zla vremena, tako da bi reko da si na

putu, a ne u postelji. Moramo spomenuti da koliko bolnica toliko ludnica trpe od silne oskudice vode i da osebice u oba zavoda ne odgovaraju ni najelementarnijim zahtjevima hi­gijena. Čudimo se, da ravnateljstvo i upravi-teljstvo tih zavoda tako malo bdiju nad ne­voljnicima, koji su njihovoj brizi povjereni, te pitamo zemaljski odbor, koliko dugo on kani trpjeti, da elementarni zakoni čovječanstva budu tako grdno danomice u tim zavodima povrie-djeni?

P o r o t a . Na 9. t. mj. počelo je porotno zasjedanje kod ovdješnjeg okružnog sudišja. Prva razprava bila je odgodjena. Druga je u drugi dan započela i svršila. Jutros je započela treća. Izviestit ćemo.

, Kaza l i š te . Dramatsko družtvo Luize Lam-bertini dalo je u subotu večer komediju „Ladi Hustanton" s istim uspjehom, koju je imala ko ­medija „Scherlok Holmes". To su komadi, koji se bez ikakva pregaranja, dapače rado, mogu izbaciti iz repertoara ozbiljnog dramatskog družtva. U uedjelju večer davala se „Boheme", u kojoj se liepo predstavljalo. Tim je ovo družtvo za­vršilo svoje predstave u Šibeniku. Krenulo je u Dubrovnik. — Za 21 . , 22. i 23. o. mj. najav­ljene su tri predstave novog dramatskog družtva, kojemu je članom i umjetnica Giacinta Pezzana. Kritika ju hvali i spominje njezine uspjehe u njenoj dugoj glumačkoj karijeri. Prva predstava bit će Zolina „Tereza Raquin".

Kinematograf . Još danas program od p o ­nedjeljka. Sutra promjena. Početak predstavljanja u 5 sati poslie podne .

Razne viesti. Družtvo „Hrvatska" u Gracu. Izabran

je na zadnjoj družtvenoj sjednici sliedeći upravni odbor : Preds jednik: J. Matković, cand. jur. Podpreds jednik : A. Tomasseo , stud. phil. Tajnik: A. Reić, stud. phil. Blagajnik: S. Dočkal stud. med. Bilježnik: M. Brnčić, stud. jur. G o s p o d a r : F. Suchomel, stud. pharm. Knjižničar: A. Anger, stud. med. Odborski zamjenici: V. Jung, stud. tehn. P . Bonetti, stud. jur. Častni sudci : I. Barbot, cand. med. M. Vratović, cand. jur. M. Tuletlć, cand. tehn.

Nora u n i v e r z a u Indiji. Neki Jakob Sa-sson ponudio je vladi u Bombavu svotu od pri­like jedan i pol milijuna kruna za centralni mo­derni znanstveni zavod. Zavod imao bi se urediti u blizini po starom načinu uredjene univerze. Osnova je tim više osigurana, što je već prije neki bogati Indijanac poklonio veliku svotu u tu svrhu. Za unapredjenje toga znanstvenoga zavoda imadu se namjestiti učiteljske sile iz svih prirodnih struka.

H r v a t s k a t i ska ra (Dr. Krstelj i dr . ) Vlastnik, i zdava te l j i o d g o v o r n i u redn ik J o s i p D r e z g a .

K N J I G O V E Ž A za „Hrvatsku Tiskaru" u Šibeniku.

Nastupiti može odmah.

T r a ž i st?

slagarski naučnik za „Hrvatsku Tiskaru" u Šibeniku.

Javljam ovime p. n. obćinstvu, da sam u Glavnoj ulici prama dućanu g. Ivana Grimani-a (medju Bugarima) otvorio novu

PRODAJU KRUHA,

i to kruha od bolje i finije vrsti brašna. Napominjem osobito okolnost, da se u mojoj novoj prodavaonici dobiva svjež i (friški) kruh d v a puta s v a k o g jutra i to u 6 i u 11 sati.

Jamčeć za vrstnoću kruha, preporučam se sa štovanjem

Jakov Kapitanović.

H r v a t i i H r v a t i c e ! pomozitc žrtVe flauchoVe tiranije!

Page 4: God. IV. HRVATSKA RIEČ212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1908_11__289.pdf · dio svoga uspjeha i od medjunarodnih zapletaja, treba da ustupi mjesto stranci prava,

P O D R U Ž N I C A H R V A T S K E V J E R E S I J S K E B A N K E • SI&3ENIK

»«0 o— B A N K O V N I O D J E L

prima uložke na knjižice u konto korentu u ček prometu; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke poslove, obavlja inkaso, pohra­njuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimlju najkulantnije. Izplate na svim mjestima tu i inozemstva obavljaju se brzo i uz povoljne

uvjete.

0 % Dionička glavnica K. 1.000.000

P r i č u v n a z a k l a d a 1 0 0 . 0 0 0 •

Centralka Dubrovnik

- - Podružnica ii Splitu i Zadru.

Priskrbljuje zajmove uz amorti­

zaciju kotarima, općinama, i jav­

nim korporacijama.

v a Ö

M J E N J A Č N I C A

kupuje i prodaje državne papire, razteretnice, založnice, srećke, va­lute, kupone. Prodaja srećaka na obročno odplaćivanje. Osjeguranje proti gubitku kod ždriebanja. Re­vizija srećaka i vriednostnih pa­pira bezplatno. Unovčenje kupo.ia

bez odbitka.

<2> 0

ZALAGAONICA

daje zajmove na ručne zaloge,

zlatne i srebrne predmete, drago

kamenje itd. uz najkulantnije

uvjete.

SVOJ K SVOME! £

L

] SVOJ K SVOME!

Ž U P N I C I C R K O V I N A R S T V A B R A T O V Š T I N E

KOLJI Ž E L E

prave svieće » » » » » » » » o d pčelnog voska

N E K A N A R U Č E N A

„ J E D I N U H R V A T S K U TVORNICU V O Š T A N I H S V I E Ć A " NA P A R U

VLADIMIRA KULIĆA, Šibenik (Dal.). P o n u d e i cienici ša l ju s e b a d a v a i franko.

$ Banca Commerc'taU Tricstitta 3

p r i m a :

Uložke u krunam uz uložničke Listove: sa odkazom od 5 dana uz 2 8 / 4

0/o „ \5 „ „ 3 % . 30 „ „ 4 V / o

Uložke u zlatnim Napoleonima ili u engl. funtim. (šterlinam) uz uložničke Listove: sa odkazom od 15 dana uz 2°/0

30 „ „ 27s 3 mjes. „ 3 ° / 0

NB. Za uložne listove sada u toku, nov kamatnik ulazi u kriepost 15.og Novembra i lO.og Decembra o. g . ; izdaje blagajničke doznačnice na donos ioca sa škadencom od 1 mjeseca uz kamatnjak od 1 Va °/0.

Banko-Žiro i Tekući račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanovit i ; obavlja inkasso mjestnih računa, mjenica glase-ćih na Trs t , Beč, Budimpeštu, P rag i druge glav­ne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korent i s ta bez ikakvog troška.

Izdaje uložne knjižice na štednju uz dobi t od 3 V / o

Otvara tekuće račune u raznim vriednotama. Inkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mje­sta Inostranstva, odrezaka i izžriebanih vriednost­nih papira uz umjerene uvjete.

Izdaje svojim korentistima doznačnice r a Beč, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsba \ Cervignano, Cormons , Cernovicu, Eger, Riek / Friedek, Gablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Kla­genfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz , Dubrovnik, Solnograd (Salzgburg), palit, Peplitz, T roppau , Warnsdorf, Bučko-Novo-mjesto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na Inozemstvo po najboljem dnevnmo tečaju.

Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monar­hije i Inozemstva.

Bavi se kupnjom uz tovarne dokumente u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, itd. itd. uz umjereni kamatnjak.

Daje predujme na vriednostne papire, robu, warrants i tovarne dokumente uz uvjete, koje će se ustanoviti .

Daje jamčevinu za carine skladišta Kontira-nja (Contirungs-Lager) .

Preuzimlje u pohranu i upravljanje: U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan­

ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i va­tre i kojoj je posvećen osobiti nadzor sa strane bankovnih organa, primaju se u pohranu vriedno-stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povolj­ne uvjete, te se na zahtjev preuzima i upravlja­nje istih.

Osjeguraje vriednote proti gubitcim žrieban/a

Banca Comtnmiatc Triestina.

PRVO S K L A D I Š T E

O B U Ć A Z A G O S P O D J E , G O S P O D U

C. CHIABOV SJbBflik P lokata na vrh glavne ulice, blizu kazal i š ta .

Velika zaliha raznovrstne kože, kože za podplatc, gotove gornje dielove crevalja i ostale predmete zasjecajuće u postolarsku radnju. Postole za kupelji, kao što i masti svih boja za svjetlanje istih, koje

se može naći samo novom dućanu.

C i e n e v r l o u m j e r e n e , k o j e se ne boje

u t a k m i c e .

X C R O A T I A

= O S I G U R A V A J U Ć A Z A D R U G A U Z A G R E B U . UTEMELJENA GODINE 1884.

CENTRALA: Umi Zrinjsli trg, Berislaviceva ulica lir. 2. GLAVNA ZASTUPSTVA: Osiet, Sarajevo, Snijet i Trst. = = = = =

Ova zadruga stoji pod okriljem i nadzorom obćine s lobodnog i kr. glavnoga grada Zagreba, te prima uz povoljne uvjete sliedeće vrsti osiguranja:

I. Na l judski Život : 1. a) osiguranja glavnica za slučaj doživljaja i smr t i ;

b) osiguranje miraza; c) osiguranja životnih renta.

2. Osiguranja mirovina, nemoćnina, udovnina i odgojnina sa i bez liečničke pregledbe.

3. P u č k a o s i g u r a n j a na male glavnice bez liečničke pregledbe. II. Prot iv š t e te o d p o ž a r a : 1. O s i g u r a n j a z a d r u g a (kuća, gospodarskih zgrada, tvornica). 2. O s i g u r a n j a p o k r e t n i n a (pokućstva, dućanske robe, g o s p o ­

darskih strojeva, blaga i t. d.). 3. O s i g u r a n j a p o l j s k i h p l o d i n a (žita, siena i t. d.). III. Os iguranja s tak len ih p l o č a prot iv r a z l u p a n j a .

Zadružna imovina u svim odjelima iznosi : K 1,410.816.28 Od toga jamčevne zaklade: K 1,000.000.00 Godišnji pr ihod premije s pristojbama p r e k o : K 820.000.00 Izplaćene odš te te : K 2,619.582.36

Z a Dalmaciju pobliže obaviesti d a j « : GiaVtto ?oVjcretiittVo i jfadzorniftVo „ C r o a t i a e " u 5plj«tu. = = = = = = = p o s l o v n i « u 5pl)«tu. » l i « Do Sud br. 356. - -

mtT PUTNICI PRIMAJU S E UZ POVOLJNE U V J E T E . ~ M

Hrvatska Tiskara Š IB E |N IK.

Izradjuje svakovrstne radnje, kao: Knjige i brošure ,

s v e vrsti t i skan ica z a o b ć i n s k e , ž u p n e i d r u g e

urede , s e o s k e b laga jne , odvjetnike , t r g o v c e itd.

te m o d e r n e pos je tn ice , zaručne i v jenčane o b j a v e ,

p o z i v e na z a b a v u , p l e s n e r e d o v e itd.

Drži u zalihi sve vrsti obć insk ih , župnih i drugih

raznih t i skanica .

Solidna izradba. ============= Utnjmne cienc.

orfcjo i točno j>o fisalvtjevii.

V J E Č N I K R O V „ D I N A R K A " Josip Lovrić pok. Nikole - KNIN. : " : 3 = -

PSVA

DALMATINSKA TVORNICA CIMENT-PLOČA, CRIEPA, CI­GLE, STUPOVA OD ARMIRA­NOG BETONA ZA OGRADE I VINOGRADE, KAO ŠTO I SVIH OSTALIH PROIZVODA OD CE­MENTA, BETONA I ARMIRA-

NOG BETONA

Hrvati i Hrvatice! Pomozite hrvatsku Istru! ̂ mg