GLASOVNE PROMJENE

glas jenajmanja jezična jedinica

nema samostalno značenje

ima razlikovnu ulogu

FONEM

Fonetika je znanstvena disciplina koja proučava glasove

Fonologija je znanstvena disciplina koja proučava glas kao razlikovnu jedinicu

(pr: boj – poj – loj – moj – joj – toj – roj)

TVORBA GLASOVA

OTVORNICI (VOKALI ili SAMOGLASNICI) nastaju slobodnim prolaskom zračne struje između govornih organa, a glasnice titraju, pa nastaje ton

u hrvatskom jeziku otvornici su: a, e, i, o, u

ZVONAČNICI nastaju kada se prolaz zračnoj struji između govornih organa suzi i djelomično zatvori, a glasnice pri tom titraju

zvonačnici su: j, l, lj, m, n, nj,r, v

ŠUMNICI nastaju tako da govorni organi zračnoj struji potpuno zavore prolaz ili ostave tjesnac

šumnici su: b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž

glasovi se tvore pomoću govornih organa: usana, zubi, jezika, dušnika, grkljana, pluća, nosne šupljine, glasnica, resice i nepca

po tome je li zračnoj struji prolaz otvoren ili se zatvara, djelomično ili potpuno, glasove dijelimo na otvornike i zatvornike, koje dijelimo na zvonačnike i šumnike

težnja za lakšim i udobnijim izgovorom dovodi do različitih promjena u riječima: neki se

glasovi mijenjaju, neki se gube, između nekih se umeće novi

glas i slično

NEPOSTOJANI a

neke riječi između dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik a, koji ne dolazi u svim padežnim oblicima te riječi

takvo a koje ne postoji u svim oblicima zove se nepostojano a

primjeri:

nom. jed. gen. jed. nom. mn. gen. mn.

borac borca borci boraca

nom. jed. nom. mn. gen. mn.

daska daske dasaka

NEPOSTOJANI eu mnogim nazivima naseljenih mjesta na

kajkavskom području umjesto nepostojanog analazi se nepostojano e

isto vrijedi i za hrvatska kajkavska prezimena

primjeri:

Čakovec – Čakovca Vrbovec – Vrbovca

Gubec – Gupca Sremec - Sremca

NAVEZAK

na kraju nekih riječi dolaze samoglasnici bez kojih dotična riječ može biti, a da se ne mijenja njezino značenje – takav samoglasnik zove se navezak ili pokretni samoglasnik

primjeri:

dobrog – dobroga mog – moga

tad – tada s - sa

ZAMJENA l I o

suglasnik l na kraju nekih slogova ili riječi zamjenjuje se s glasom o

primjeri:

donosilac – donosioca

posao - posla

PALATALIZACIJA

ispred e ili i

k č

g ž

h š

umjesto velara dolaze palatali

primjeri:

junak – junače

sluga – služiti

prah - prašina

SIBILARIZACIJA

ispred i

k c

g z

h s

umjesto velara dolaze sibilanti

primjeri:

majka – majci

krčag – krčazi

snaha - snasi

JOTACIJA (od grčkog imena za glas j – jota)

stapanje nenepčanika s glasom j

c+j=č

(micati - mic+jem>micjem>mičem)

d+j=đ (mlad – mlad+ji>mladji>mlađi)

g+j=ž (lagati – lag+jem>lagjem>lažem)

h+j=š (tih – tih+ji>tihji>tiši)

k+j=č (jak – jak+ji>jakji>jači)

l+j=lj (dalek – dal+ji>dalji)

n+j=nj (tanak – tan+ji>tanji)

s+j=š ( pisati – pis+jem>pisjem>pišem)

t+j= ć ( ljut – ljut+ji>ljutji>ljući)

z+j=ž ( brz – brz+ji>brzji>brži)

kada se između usnenih suglasnika b, p, m, v i glasa jumeće glas l, koji se tada s glasom j stapa u glas lj

(epentetsko l)

groblje

(<grob-l-je< grob+je)

gluplji

(<glup-l-ji<glup+ji)

JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI

kad bi se zajedno našla dva suglasnika različite zvučnosti, radi lakšeg izgovora izjednačuju se tako da oba postanu ili zvučni ili bezvučni

gotovo svi bezvučnici imaju svoje zvučne parove, od kojih se razlikuju po tome jesu li pri prolazu zračne struje glasnice razmaknute i titraju li ili ne

izuzetak su zvonačnici: j, l, lj, m, n, nj, r, v

u ovom jednačenju prvi se šumnik uvijek prilagođava drugom -

ZVUČNICI b d g dž đ ž z - (dz) -

BEZVUČNICI p t k č ć š s f c h

ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se šumnik zamjenjuje svojim bezvučnim parom

(Z+BZ > BZ+BZ)

b > p ( vrabac – vrabca > vrapca)

d > t ( gladak – gladka > glatka)

g > k ( drugi – drugčiji > drukčiji)

z > s ( nizak – nizka > niska)

ž > š ( težak – težka > teška)

đ > ć ( riđ – riđka > rićka)

ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je prvi bezvučan, a drugi zvučan, prvi se zamjenjuje svojim zvučnim parom

(BZ+Z>Z+Z)

p > b ( top – topdžija >tobdžija)

t > d ( primijetiti – primjetba >primjedba)

k > g ( svaki dan – svakdanji > svagdanji)

s > z ( glas – glasba > glazba)

š > ž ( za dušu – zadušbina >zadužbina)

č > dž ( svjedočiti – svjedočba > svjedodžba)

odstupanja od jednačenja po zvučnosti:

ako je d ispred s, št, c, č i ć

( brodski, srodstvo, kadšto, odčepiti, odšteta)

u nekim složenicama i riječima stranog podrijetla

( gangster, Habsburgovci, Josipdol, podtekst)

JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE

ako se zajedno nađu dva suglasnika koji se tvore na različitim mjestima (pr. zubnik s i nepčanik ć), onda se prvi suglasnik mijenja,

i to tako da na njegovo mjesto dolazi suglasnik koji je po mjestu tvorbe bliži drugom suglasniku ( pr. nepčanik š)

praktički, ovo se jednačenje odnosi samo na suglasnike s, z, n i h

zubnici s i zpred nepčanicima š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj

mijenjaju se sa š i ž

s > š bijesan – bjesnji > bješnji

misao – mislju > mišlju

z > ž kazniti – kaznjiv > kažnjiv

paziti – paznja > pažnja

to jednačenje često slijedi tek nakon što su se u riječi dogodile neke druge glasovne

promjene

jednačenje po zvučnosti:

izčistiti > isčistiti > iščistiti

bezćutan > besćutan > bešćutan

jotacija:

list + je > listje > lisće > lišće

grozd + je > grozdje > grozđe > grožđe

odstupanja u promjeni s u š i z u ž:

u složenim riječima kao završni suglasnik prefiksa:

sljubiti, razljutiti

kad se nađe pred suglasnicima lj i nj, u kojima je j dobiveno prema jatu:

posljednji, snjegovi

kad se nosni zubnik n nađe pred dvousnenicima b ili p, zamjenjuje se s

nosnim dvousnenikom m (n ispred b ili p m)

obrana – obranbeni > obrambeni

stan – stanbeni > stambeni

prehrana – prehranbeni > prehrambeni

odstupanje: kada je n na kraju prvog dijela složenice u kojoj su oba dijela jasna

jedanput, izbanbračni, vodenbuba

jedrenik h zamjenjuje se s nepčanikom, š ispred č i ć

(h ispred č ili ć š)

dahtati – dahćem > dašćem

drhtati – drhćem > dršćem

orah – orahčić - oraščić

GUBLJENJE SUGLASNIKA

kad se nađu dva ista jedan do drugog, piše se i izgovara samo jedan

preddvorje >predvorje

bezzvučan > bezvučan

izuzetak: superlativi pridjeva (najjači)

i neke složenice (poddijalekt)