Gestalt psihoterapijski pristup

Povijest

Gestalt psihoterapijski pristup razvili su u pedesetim godinama prolog stoljea psihijatar Frederick /Fritz) Perls i njegova ena Laura, gestalt psihologinja, uz mnoge suradnike. Perls se nakon diplomiranja medicine 1920, tri godine bavio neuropsihijatrijom, a 1926

se upoznao s psihoanalizom radei s K. Hornay u Berlinu. Nakon toga je radio s K. Goldsteinom, koji je istraivao modana oteenja veterana u II svjetskom ratu, i upoznao se s egzistencijalistikim stavovima M. Bubera i P. Tillicha. elei produbiti iskustvo psihoanalize, otiao je W. Reichu koji ga je impresionirao svojom otvorenou, posebno u vezi s politikom i seksualnom tematikom. Reichovo prouavanje tjelesnog oklopa i rad s miinim napetostima u tijelu uvelike je utjecalo na Fritzovo oblikovanje gestaltistikog stava i pristupa u psihoterapiji. Perlsova pripadnost antifaistikom pokretu u Njemakoj, koji je nastojao zaustaviti Hitlerov uspon u tridesetim godinama, dovela je do toga da je morao emigrirati u Junu Afriku u kojoj je 1935 osnovao psihoanalitiki institut. U susretu s Freudom na kongresu u ekoj, shvatio je da nema mnogo zajednikog s ortodoksnom psihoanalizom. Potaknut time napisao je svoju prvu knjigu Ego, glad i agresija, koju je nazvao revizijom Freudove teorije i metode. U njoj kritizira Freudovo insistiranje na

interpretaciji, okupiranosti prolosti, te analitikom poimanju transfera. Smatra da pacijent treba terapeuta vidjeti kao ljudsko bie, a ne samo ekran na koji e projicirati svoje transfere i skrivene dijelove svoje osobnosti. Perlsu se ne svia razvoj politike situacije u Junoj Africi, te 1946 sa suprugom Laurom odlazi u SAD. Njih dvoje osnivaju prvi Gestalt psihoterapijski institut 1952 u New

Yorku, a godinu dana ranije izlazi knjiga Gestalt Therapy iji su autori Perls, Hefferline i Goodman.

U njoj je prikazana teorija i metoda jednog izazovnog pristupa prouavanju ljudske osobnosti, te kreativni terapijski rad, koji omoguuje ponovnu uspostavu cjelovitosti i integriteta osobe, koji je tako esto naruen u dananjem drutvu. Perlsovi se u to vrijeme drue s vodeim njujorkim umjetnicima i intelektualcima, meu kojima ih Julian Beck upoznaje s Living Theatreom, a Paul Weiss sa zen budizmom. Pod utjecajem zena Fritz radi na premoivanju psihoterapije Istoka i Zapada, psihoanalize i ivljenja u sada i ovdje, to e postati jedna od glavnih krilatica za njegov rad.

Taj period obiljeava njegov intenzivni rad s mnogim grupama u New Yorku i izvan njega, u kojima kreira mnoge specifine tehnike svoga pristupa. U to se vrijeme poinje razilaziti s Laurom i njezinim suradnicima, te je 1956 naputa i odlazi u Floridu, a tri godine kasnije u Kaliforniju, gdje je postao vrlo popularan radei u Esalen Institutu od 1964-69.

Sredinom 1969 osniva Gestaltistiku zajednicu u Covichanu s idejom da ljudi koji ive i dijele mnogo toga zajedno, mogu stalno raditi na poveanju razine svjesnosti u svrhu osobnog rasta i integriteta. U tom pothvatu ga prerano prekida smrt 1970.

to je Gestalt psihoterapija?

Teorija GP se temelji na tri glavna izvora: psihoanalizi, iji se glavni doprinos tie vanih principa koji se odnose na na unutarnji ivot, zatim holistikom, fenomenolokom i egzistencijalnom pokretu, s usmjerenjem na osobno iskustvo i svakodnevicu, te Gestalt

psihologiji.

Pojam gestalt je izvorno njemaka rije koja se ne prevodi, a znai cjelinu ili potpunu konfiguraciju neega. Tako se i osobu gleda kao cjelinu ili jedinstvenu osobnost u odreenoj ivotnoj situaciji, koju se moe razumjeti uzimajui u obzir njezin/njegov doivljaj cjelokupnoga ivotnog okruenja. U gestalt psihoterapiji je kljuan pojam svjesnosti, koja omoguava osobni rast i razvoj svih potencijala usmjeren prema cjelovitosti i usklaenosti sa ivotnim poljem. To se ini opaanjem kako ivimo u sadanjosti i istraivanjem kako (re)kreiramo ustaljene obrasce ponaanja koji ne dovode do rezultata koje elimo, ve nas uznemiruju i ostavljaju duboko nezadovoljnima i/ili bolesnima.

Koristei opaanje pri kojemu nita ne osuujemo, mogue je osvijestiti osjete, osjeaje, doivljavanje, kao i naine ponaanja koji ne dovode do zadovoljavajueg razrjeenja, te kreativnim eksperimentiranjem iskuati i doi do promjena u naim stavovima i ponaanju. Tu se susreemo s pojmom naeg stila u uspostavljanju kontakta, neega to smo razvili tijekom ivota od najranije mladosti: specifine karakteristike u uspostavljanju kontakta s vanjskim svijetom te s naim unutarnjim svijetom osjeaja i stavova. Budui da je to podlono stalnoj promjeni, prilagodbi i rastu, rije je o procesu, a ne o strukturi. Stoga je taj proces ne samo razliit za svako ljudsko bie, ve se mijenja i kod svake osobe tijekom vremena. Opis tog odreenog stila uspostavljanja kontakta tijekom vremena je ono to u gestaltu zovemo osobnou. Da bismo imali dobar kontakt sa svijetom, potrebno je riskirati da posegnemo za neim i pritom otkrivamo vlastite granice kontakta istraujui to je sve moje i to nije moje. Polsterovi opisuju kontakt kao ilu kucavicu osobnog rasta, sredstvo mijenjanja sebe i svog doivljaja stvarnosti. Promjena je neizbjean rezultat kontakta jer prisvajanje prihvatljivog i odbijanje neprihvatljivog uvijek dovodi do promjene.

Za primjereni kontakt treba nam i primjerena podrka. U terapiji se puno panje posveuje pronalaenju i razvoju primjerene podrke za odreenu razinu kontaktiranja koju elimo. Sustavi podrke mogu ukljuivati ispravno disanje, dranje i vladanje tijelom, interese, znanja itd.

Posebna panja se posveuje odnosu terapeuta i klijenta, sadranog u pojmu Ja i Ti (I and Thou).Time se eli naglasiti da su oboje sudionici u susretu i svojom odgovornou podjednako doprinose rezultatu, a nisu igrai fiksnih uloga (jedan samo uitelj a drugi samo uenik). Rosenblatt kae: elim pomoi vama, posebnim osobama da postanete cjeloviti i integrirate svoje ivote. Da bih to mogao, trebam vau pomo. Vi postajete moj uitelj i ja postajem va uenik, uei o tome tko ste vi i kako ivite svoj ivot. Postajemo partneri u slobodnoj i otvorenoj avanturi upoznavanja sebe i otkrivanja jedno

drugom... Pritom nas zanima bilo koja vrsta komunikacije: kako verbalna, tako i neverbalna .

Vano je to se poruuje, ali jo je vanije kako to inimo. esto novina tog pristupa zbunjuje klijente: pitamo ih o izbjegavanju kontakta oima s terapeutom ili lanom grupe, nainu na koji sjede ili pokretu ruke, drhtanju u glasu i sl. Pritom se u klijenata javljaju razliiti otpori, koje terapeut nikako nee klasificirati i/ili osuivati, ve uz klijentovu pomo istraiti mehanizam kojim on/ona otuuje dio svojih osobnih procesa i time izbjegava svjesnost sebe i okoline (Yontef, 1969) Teorija gestalt terapije se u velikoj mjeri temelji na principu homeostaze. Svi zdravi

organizmi imaju unutarnju tenju k rastu i zadovoljavanju svojih potreba. Ukoliko nema ometanja temeljnih potreba, osoba se oslanja na taj samoupravljajui proces u sebi i identificira sa sobom umjesto da se trudi biti netko tko nije. Taj proces nazivamo

organizmikim samoupravljanjem. Temelj identifikacije zdrave osobe je njezin vlastiti organizam, a ne kruta ekskluzivna zbirka svih mora i ne smije prema kojima se trudi ivjeti manipulirajui sebe na raun otuenja mnogih svojih dijelova. Proces rasta je asimilacija: preobrazba onog to nisam ja u ono to jesam (Carmen & Rouzer, 1974) U tom procesu razlikujemo oblikovanje figure i pozadine: kako emo percipirati pojedini gestalt ovisi o jasnoi figure. To znai ako odjednom usred pisanja osjetim glad, to postaje figura, a ostalo je u pozadini. Odlazak u kuhinju da neto pojedem znai jasno percipiranje potrebe i njezino zadovoljenje to znai i dovrenje ili kompletiranje tog odreenoga gestalta, te oslobaanje energije za sljedei koji nadolazi. U zdrave osobe takav tok oblikovanja i dovravanja gestalta se odvija bez prekidanja ili blokiranja u pojedinim fazama dok u patologiji otkrivamo cijeli spektar ometanja i nasilnoga

kontroliranja tog procesa. Rezultat patolokog ometanja esto dovodi do fragmentiranja osobnosti, te se u terapiji susreemo s veim brojem tzv. polariteta. Meu najpoznatijima su onaj gore i onaj dolje (topdog i underdog), tj. onaj koji ini ono to se mora i onaj koji ini ono to mu se prohtije. Rezultat toga je da se osoba esto osjea krivom kad radi ono to eli, a ne ono to bi morala (prema esto lanim moralnim introjektima, nesvjesno usvojenim u djetinjstvu). Nedostatak integriranosti se takoer oituje u podjelama na: tijelo um, unutarnje vanjsko, nezrelo zrelo, inferiorno superiorno, bioloko kulturalno i sl. Perls je osobnost zamiljao u slojevima: vanjski, kao tzv. klie sloj, na razini onog svakodnevnog Kako ste? ili Kako je lijepo vrijeme koji funkcionira s minimumom autentinog interesa. Ispod te povrine nalazi se sloj igranja uloge u koji smo originalno investirali veliki dio sebe, no kasnije postaje prilino automatiziran. To je npr. biti otac ili majka, profesor ili student, sin ili ki, i sl. Iza tog sloja dolazi tzv. impasse sloj, kojeg se opisuje kao prazninu ili osjeaj upadanja u vakuum, to je za mnoge ljude prilino zastrauju osjeaj. etvrti sloj je implozivno-eksplozivni; tu osoba postaje jako svjesna svojih emocija, potisnutih ili pak onih koje izraava. Peti sloj je genuina osobnost, oiena od svih uvjetovanih (esto neprimjerenih) naina bivanja u svijetu.