geološki riječnik

40 SVEUILITE U RIJECI

Koherentno tlo (engl. cohesive soil) naziv za tlo koje ima znaajan udio sitnozr-nastih estica (glina i prah). Sitnozrnaste estice u koherentnom tlu su povezane ak i ako nema vode u tlu, to je osobito izraeno u tlu s veim sadrajem gline.

Koluvij (engl. colluvium) openiti naziv za bilo koju nevezanu, heterogenu, slabo sortiranu i nekoherentnu mjeavinu mase tla i/ili fragmenata stijene na padinama. Ko-luvij nastaje troenjem stijena i djelovanjem gravitacije, erozijom vode i/ili puzanjem. Najee se debljina nakupina poveava od vrha prema podnoju padina. Te su naslage potencijalno nestabilne pa moe doi do pojave klizanja.

Koluvijalni nanos, sjeveroistona obala otoka Cresa (Foto: . Benac)

RJENIK POJMOVA U PRIMIJENJENOJ GEOLOGIJI I GEOLOKOM INENJERSTVU 41

Konatna voda (engl. connate water) jedna od genetski tipova podzemne vode.

Konglomerat (engl. conglomerate) ili valutinjak naziv za vie ili manje vrsto vezanu klastinu sedimentnu stijenu koja se sastoji od zaobljenih do poluzaobljenih odlomaka veih od 2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina i oblik zrna ovisi o vrsti i tvrdoi ishodine stijene, kao i o duljini transporta. Eruptivne i masivne sedimentne stijene daju sferina zrna, a tankoslojevite i kriljave stijene plosnata zrna. Prijelazni tip izmeu bree i konglomerata naziva se breo-konglomerat. Po podrijetlu se razlikuju rijeni, jezerski, marinski i glacijalni konglomerati. Konglomerati dekorativnog izgleda rabe se kao arhitektonsko-graevni kamen, a njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o sastavu estica i obiljeju veziva.

Kontinentska padina (engl. continental slope) ili slaz dio kontinentskog ruba, koji se prua od kontinentskog praga (dubina 100 do 400 m) do kontinentskog podnoja (dubina 1.500 do 3.500 m). Padina ima vei nagib od kontinentskog podnoja (1-4%). Na padini su esti pokreti masa golemih dimenzija obliku blatnih tokova, debritnih to-kova i mutnih struja koje stvaraju turbiditne naslage (fli). Ponegdje su u padinu usjeeni

Konglomerat, kvartar, dolina rijeke Krke (Foto: . Benac)


podmorski kanjoni kroz ije se kanale prenose sedimenti s kontinentskog praga i taloe u obliku dubokomorskih lepeza kilometarskih dimenzija na abisalnim ravnicama.

Kontinentski prag (engl. continental shelf) ili kontinentski elf (sublitoral) poto-pljeni dio kontinenata, a esto potopljeni nastavak obalnih ravnica. Gotovo je ravan pa je prosjean nagib dna samo 1,7 . Kontinentski prag protee se od obale do gornjeg ruba kontinentske padine, odnosno do dubine 100 do 400 m i najplii je dio kontinent-skog ruba. To su zone intenzivne terigene sedimentacije i velike bioprodukcije, a kao posljedica, taloe se i biogeni sedimenti (preteno karbonati), ali i organski ostatci. Na kontinentskom elfu nalaze se podmorski dijelovi rijenih delti. iroki elfovi prostiru se na pasivnim oceanskim rubovima, gdje je granica kontinenta i oceana na jednoj tek-tonskoj ploi litosfere (sjevernoatlanski, sjevernosibirski, patagonijski i sl.). Kontinent-ski prag moe biti uvuen i u kontinente (Hudsonov zaljev u Kanadi, Baltiko more, Arapsko-perzijski zaljev i sl.). Ondje gdje je granica oceana i kontinenta zona subdukci-je iznad koje se protee dubokomorski jarak, kontinentski je prag vrlo uzak (podmorske padine uz obale ilea ili Perua).

Kontinentski rub (engl. continental margin) podruje sublitorala i batijala, a obuhvaa kontinentski prag, kontinentsku padinu i kontinentsko podnoje. See do du-bine 3000 do 5000 m, nakon ega se prua dubokomorsko podruje.

Kontinentsko podnoje (engl. continental rise) je najdublji dio kontinentskog ruba, koji se prua od podnoja kontinentske padine (dubina 1.500 do 3.500 m) do abisalne ravnice. Podnoje ima manji nagib od padine. U njega su takoer mogu biti usjeeni podmorski kanjoni, ali su ee dubokomorske lepeze Na padinama se taloe sedimenti doneseni pokretima masa na kontinentskoj padini i mutnim strujama (fli).

Korund (eng corundum) mineral po sastavu aluminijski oksid Al2O3. Kristalizira u heksagonskom sustavu. Velike je tvrdoe (9 po Mohsovoj ljesvici). Stoga se rabi kao abrazivno sredstvo. Prozirni kristali koriste se kao dragulji: rubini (crvene boje) i safiri (tamnoplave do bijele boje).

Kraton (engl. craton) naziv za stare konsolidirane mase nastale u pretkambriju koje tvore kontinentalnu Zemljinu koru. Sastoje se preteito od granita. Razlikuju se dva osnova tipa kratona: platforme pokrivene sedimentnim stijenama i titovi gdje se granitna stijenska masa nalazi na povrini.


Kreda (engl. Cretaceous) najmlai period mezozoika koji je trajao oko 80 milijuna godina (145 Ma do 65,5 Ma). Kreda se dijeli na dvije epohe.

Kremen (engl. silica) naziv za kvarc.

Kriosfera (engl. cryosphere) zaleeni dio hidrosfere.

Kristal (engl. crystal) ili ledac mineral homogenog tijela, element ili kemijski spoj s odreenom unutranjom graom ili kristalnom reetkom sastavljenom od atoma, iona, ionskih skupina i molekula. Kristali se esto susreu u pravilnim geometrijskim oblicima, koji su odraz pravilne unutranje grae. Kristal je omeen kristalnim plohama koje se sijeku u bridovima, a bridovi u vrhovima. Proces nastanka kristala naziva se kristalizacija. Svojstva kristala kao to su kristalizacijski oblik, kalavost, tvrdoa, gustoa, boja, sjaj, kutovi refrakcije i refleksije svjetlosti i sl., ovise o sastojcima i prostornoj reetki. Kristali imaju tri vrste simetrijskih elemenata: ravninu, os i centar simetrije. Postoje 32 kombi-nacije elemenata simetrije (kristalne klase) koje s obzirom na duljinu i meusobni odnos kristalizacijskih osi moemo grupirati u est kristalnih sustava: kubini, tetragonski, hek-sagonski, rombski, monoklinski i triklinski.

Kristal kvarca (Foto: . Benac)


Kristalasti kriljavci (engl. crystalline schists) zajedniki naziv za metamorfne stijene sa kriljavom teksturom, koje su nastale u procesu regionalne metamorfoze. kriljavci niskog stupnja metamorfoze su: slejt, filit, tinjevi kriljavci ili mikaisti, zeleni kriljavci te glaukofanski i talkni kriljavci. Slejt je stijena najnieg stupnja me-tamorfoze, dok filit moe nastati od istih stijena kao i slejt, ali je pretrpio vii stupanj metamorfoze. Tinjev kriljavac ili mikaist nastao je metamorfozom sitnoklastinih sedimentnih stijena, ali i eruptivnih stijena kiselog i neutralnog sastava. Zeleni i klo-ritni kriljavci nastali su od bazinih i ultrabazinih eruptivnih stijena. Glaukofanski kriljavci nastali su od bazinih eruptivni stijena, kao i iz pjeenjaka i lapora. Talkni kriljavci nastali su metamorfozom ultrabazinih eruptivnih stijena. kriljavci visokog stupnja metamorfoze su: amfibolski, granatni, distenski i grafitni riljavci te gnajs, gra-nulit, eklogit i migmatit. Amfibolski kriljavci nastali su od bazinih eruptivnih stijena i lapora. Granatni kriljavci mogu nastati od veine eruptivnih i sedimentnih stijena. Distenski kriljavci mogu nastati od sitnoklastinih sedimentnih stijena, dok grafitni kriljavci nastaju od slinih stijena, bogatih organskim primjesama.

Kr (engl. karst) izraz za teren specifine morfologije, nastao preteito korozij-skim djelovanjem (okravanjem) povrinske i podzemne vode u karbonatnim stijenama, posebice vapnencima. Evolucijski model krkog krajolika ukljuuje dugotrajne fluvijal-ne erozije i kratkotrajne padinske procese, ali i dugotrajno kemijsko otapanje vapnena-ca. Fluviokr se razvijaju veinom u prvoj fazi okravanja, u podrujima s intenzivnim oborinama, kada dotok u krki sustav premauje njegov kapacitet odvodnje. Tijekom evolucije kra nastaju specifini reljefni oblici: krape, ponikve, jame, ponori, krke uvale, krka polja i krke zaravni, a u podzemlju brojne pilje i kaverne. Krka podruja imaju veliku upojnost pa povrinska voda brzo prodire do krkog vodonosnika. Stoga podruja kra esto oskudijevaju povrinskim, a bogata su podzemnim vodama. Krki tereni u kojima su razvijeni svi krki oblici nazivaju se potpuni kr ili holokarst, a ako neki oblici izostaju, takav teren zovemo nepotpuni kr ili merokarst. Tereni u kojima se krki oblici izmjenjuju s nekrkima zovu se fluviokr. Za epirogenski ili platformski tip kra znaajna je slaba tektonska deformacija karbonatnih stijena. Karbonatne stijene u orogenetskom tipu kra pretrpjele su velike naknadne deformacije zbog tektonskih pokreta (intenzivno boranje i rasjedanje te navlaenje) pa se mogla znatno poveati debljina naslaga podlonih okravanju. Dinarski je kr orogenetski tip kra, u svijetu po-znat kao klasini tip kra. Kr ini gotovo polovinu kopnenog dijela teritorija Republike Hrvatske. Posebnost je potopljeni kr uz obale i otoke Jadranskog mora.


Krka uvala (engl. karstic depression, uvala) duguljasto udubljenje u kru duljine od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara. Ovaj tip depresija nastao je spaja-njem dviju ili vie ponikava. Krke uvale najee nemaju povrinske vodotoke.

Krka zaravan (engl. karstic plateau) prostrana zaravnjena povrina na karbo-natnim stijenama. Na sebi ponekad imaju ponikve i krke uvale ili se unutar njih nalaze

Krki predio, jugozapadni dio otoka Krka (Foto: . Grani)


krka polja. Na nekim su mjestima u krke zaravni usjeeni kanjoni rijeka. U podruju dinarskog kra poznate su Istarska, Prominska i Unsko-koranska zaravan.

Krki vodonosnik (engl. karstic aquifer) sadri openito duboke podzemne vode, koje se napajaju uglavnom padalinama. Tok vode najee je brz i turbulentan. esto je sifonsko teenje. Kroz pilje ili piljske sustave ponegdje teku rijeke ponornice. Topo-grafska razvodnica sliva obino se ne poklapa s podzemnom razvodnicom.

Krko polje (engl. polje, karst polje) duboka zatvorena depresija duljine do neko-liko desetaka kilometara. To je najvea morfoloka pojava u kru. Dna polja veinom su zaravnjena i pokrivena mlaim jezerskim i aluvijalnim sedimentima. U dinarskom kru polja su jedine vee obradive povrine, iji je postanak predisponiran tektonskim pokretima pa se pruaju u smjeru sjeverozapadjugoistok. Kroz veinu krkih polja teku stalni ili povremeni vodotoci to izviru na jednoj, a poniru na drugoj strani polja. Kada povrinski dotoci postaju vei od mogunosti poniranja voda, krka polja bivaju povremeno plavljena. Tada ponori postaju periodini izvori estavele.

Krka zaravan, Durmitor, Crna Gora (Foto: . Benac)


Krko vrelo (engl. karstic spring) mjesto istjecanja podzemne vode iz krkog vo-donosnika. Veina krkih vrela ima vrlo promjenjivu izdanost koja je u izravnoj vezi s koliinom padalina.

Grobniko polje kod Rijeke (Foto: . Benac)

Izvor Rjeine (Foto: . Benac)


Kvarc (engl. quartz) ili kremen mineral, po kemijskom sastavu kristalizirani si-licijski dioksid (SiO2). Kristalizira u heksagonskom sustavu. Staklastog je sjaja, nema kalavosti i velike je tvrdoe (7 prema Mohsovoj ljestvici). Obino je bezbojan i proziran, ali moe biti ljubiast (ametist), ut (citrin), sme (aavac) ili crn (morion). Kriptokri-stalasti i vlaknasti agregati kremena, ovisno o izgledu, jesu: kalcedon, ahat, oniks ili jaspis. Amorfni SiO2 sa sadrajem vode zove se opal. Kvarc je vrlo est mineral, pa se nalazi u kiselim eruptivnim, kao i u sedimentnim i metamorfnim stijenama. Vrlo je otporan na djelovanje kemijskih initelja troenja stijena. Razlikuju se nisko i visoko-temperaturni varijeteti kvarca. isti kristali rabe se u elektronskoj industriji. Kremena zemlja slui kao abrazivni materijal, a pijesak za proizvodnju stakla.

Kvarcit (engl. quartzite) metamorfna stijena sastavljena preteito od zrna kvarca, bez kriljave teksture. Nastala je u procesu kontaktno-regionalne metamorfoze. Odliku-ju se izrazito visokom vrstoom. Rabi se kao arhitektonsko-graevni i tehniko-gra-evni kamen.

Kvartar (engl. Quaternary) posljednji period kenozoika koji je poelo prije 2,58 milijuna godina. Dijeli se na pleistocen i holocen.

Lahar (engl. lahar) poseban oblik blatnog toka prilikom pokreta masa niz padine vulkana, koje nastaju kada se piroklastini sedimenti pomijeaju s vodom od kia ili otopljenog snijega i leda. Brzina toka moe biti velika i prouzroiti velike tete i ljudske rtve.

Laminaran tok (engl. laminar flow) tip toka vode vrlo male brzine i paralelnih strujnica. Znaajan je za naslage meuzrnskog tipa poroznosti i u stijenama gdje su pukotine vrlo uske. Laminaran tok moe biti jednolik (stacionaran) i nejednolik (nesta-cionaran). Zakonitosti teenja odreene su Darcy-evim zakonom.

Lamprofir (engl. lamprophyre) hipoabisalna eruptivna stijena tamnosive do crne boje. Sadri preteito feromagnezijske minerale.

Lapor (engl. marl) sedimentna stijena sastavljena od razliitog omjera zrnaca kal-cita i estica gline. Laporom se smatra stijena koja sadri 20 do 80% kalcita i gline. Lapori s manje od 20% gline su kalcitom bogati lapori, a oni koji sadre vie od 80%


gline su glinoviti (glinom bogati) lapori. Lapor je vana sirovina za proizvodnju cemen-ta. Dominantan je litoloki lan flia.

Laterit (engl. laterite) rezidualno tlo crvenkastosmee boje kao produkt kemijskog troenja bazinih eruptivnih stijena u uvjetima humidne tropske klime. Lateriti su bo-gati hidroksidima eljeza i aluminija.

Latit (engl. latite) ili trahiandezit efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava.

Lava (engl. lava) naziv za magmu, izbaenu iz unutranjosti Zemlje na povrinu ili dno mora.

Ledenjak (engl. glacier) masa leda nastala akumulacijom, zbijanjem i prekristali-zacijom snijega. Dolinski ledenjaci ili gleeri nastaju u visokim planinama i postupno se sputaju kroz doline koje pritom preoblikuju. Ledeni su titovi debljine od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara. Najvei od njih pokrivaju Grenland i Antarktik. Tijekom ledenih doba ledeni titovi i dolinski ledenjaci imali su znatno vee rasprosti-ranje.

Ledenjak Pastarze glecher, Visoke Ture, Austrija (Foto: . Benac)


Ledeno doba (engl. glacial age) naziv za glacijalno razdoblje tijekom prolosti Zemlje.

Les (engl. loess) ili prapor homogena, obino neslojevita, slabo okamenjena sedi-mentna stijena. Izrazito je porozna. Sadri najee zrna veliine srednjeg i sitnog pra-ha, a u manjoj mjeri sitnog pijeska i gline. Od minerala prevladavaju zrna kvarca. Lesa u velikim koliinama ima u istonoj Slavoniji, Baranji i Srijemu. Nastao je taloenjem eolskih sedimenata, donesenih vjetrom iz velikih udaljenosti u glacijalnim razdobljima pleistocena. Openito se smatra da prah potjee od fluvioglacijalnih sedimenata, prete-ito mulja i sitnog pijeska, preostalog nakon povlaenja ledenjaka.

Les, otok Susak (Foto: . Benac)


Likvefakcija (engl. liquefaction) pojava potpunog gubitka vrstoe tla prilikom potresa. Ova pojava izraena je posebice kod pijeska saturiranog vodom.

Limonit (engl. limonite) mineral Fe2O3 x (H2O)1,5 je hidroksid eljeza koji nastaje oksidacijom pirita uz oslobaanje sumporne kiseline.

Lineacija (engl. lineation) obiljeje teksture nekih stijena karakteristino po rav-nomjernom, pravilnom i paralelnom rasporedu linearnih strukturnih elemenata, kao to su tapiasti minerali, koji gotovo u potpunost proimaju volumen stijene. Lineacija moe, ali i ne mora biti povezana s odreenim plohama diskontinuiteta u stijenskoj masi.

Litifikacija (engl. lithification) ili okamenjivanje proces dijageneze tijekom kojeg od rahlih, nevezanih, vodom saturiranih sedimenata, nastaju vrste sedimentne stijene. Ostali naini okamenjivanja su petrifiakcija i inkrustracija.

Litosfera (engl. lithosphere) gornji dio Zemljinog omotaa. To je takoer naziv za stjenovitu cjelinu koja ukljuuje i Zemljinu koru. Granina zona izmeu kore i omotaa je Mohoroviiev diskontinuitet. Litosfera se sastoji od ultrabazinih eruptivnih stijena i see do prosjene dubine od 100 km.

Longitudinalni seizmiki valovi (engl. longitudinal seismic waves) uzduni, kompresijski, primarni valovi ili P-valovi prostorni seizmiki valovi koji se ire kroz litosferu iz hipocentra potresa.

Lutiti (engl. lutites) naziv za sitnozrnaste klastine sedimentne stijene u kojim prevladavaju estice veliine praha i gline.

Magma (engl. magma) sloena uarena i rastaljena smjesa otopljenih silikata, vo-dene pare i drugih plinova koja se nalazi u gornjem dijelu Zemljinog plata ispod litos-fere. Hlaenjem i kristalizacijom magme nastaju intruzivne eruptivne stijene. Magma izbaena na povrinu Zemlje ili na morsko dno je lava (vulkanizam).

Magmatske stijene (engl. igneous rocks) naziv za eruptivne stijene.


Magnituda potresa (engl. earthquake magnitude) mjera energije osloboene tije-kom potresa. Izraava se magnitudom (M), to je dekadski logaritam maksimalne am-plitude u odnosu na standardni etalonski potres (M = 0). Raspon magnitudne ljestvice je M = 0 - 10. Kod jedva osjetnih potresa M = 1,5, potresi magnitude vee od 4,5 mogu prouzroiti oteenja na graevinama, a pri dosad najjaem instrumentalno zabiljee-nom potresu magnituda je bila M = 9,5 (obala ilea, 1960.). Lokalna magnituda (ML) oznaava se i kao magnituda prema Richteru, kojom se izraava koliina energije zabi-ljeene 100 km od epicentra potresa. Takoer se koriste magnituda povrinskih valova (Ms), magnituda prostornih valova (Mb) i momentna magnituda (Mw).

Marinska erozija (engl. marine erosion) egzodinamiki proces koji oznaava me-haniko i kemijsko razaranje sedimenata i stijena na obali hidrodinamikim djelova-njem valova i struja (abrazija), struganjem pokrenutog materijala, kemijskim djelova-njem vode i radom organizama (bioerozija). Marinska erozija uvjetovana je visinom i uestalou valova, vrstom i koliinom transportiranog materijala, kao i otpornou sti-jena na obali. U inicijalom stadiju razaranja obale nastaje udubljenje ili valna potkapina. Napredovanjem razaranja pojavljuju se razliiti oblici pokreta masa, kao to su odroni i klizita. U relativno vrstoj stijeni moe nastati strmac ili klif, a u podnoju marinska terasa koja ima abrazijski i akumulacijski dio. Krajnji je rezultat ciklusa marinske ero-zije blago nagnuto dno vee irine uz obalnu crtu.

Diferencijalna marinska erozija, Lopar, otok Rab (Foto: . Grani)


Marinska terasa (engl. marine terrace) je blago nagnuta povrina uz obalu ispod klifa nastala u procesu marinske erozije. Marinska terasa ima erozijski dio koji je usje-en u stijensku masu i akumulacijski dio u kojem su sedimenti doneseni djelovanjem valova i uzduobalnim strujama.

MCS ljestvica (engl. MCS scale, MercalliCancaniSieberg scale) ili MercalliCancaniSieberg-ova ljestvica rabi se za odreivanje intenziteta seizminosti.

Metamorfne stijene (engl. metamorphic rocks) nastaju metamorfozom ili preo-brazbom postojeih eruptivnih i sedimentnih stijena, ali i postojeih metamorfnih stijena zbog promjena tlaka i/ili temperature, ali i utjecaja fluida. Glavni su tipovi metamorfo-ze: kinetika, termalna, kontaktno-termalna, regionalna metamorfoza niskog i visokog stupnja te plutonska metamorfoza. Dinamska ili kinetika metamorfoza zbiva se pri niim temperaturama i snanom tlaku pa prevladava drobljenje prvotnih stijena. Takve stijene su kataklastiti: kataklastine brea i milonit. Termalna metamorfoza zbiva se pri visokim temperaturama i relativno niskom tlaku uz mogu utjecaj fluida iz unutranjosti Zemlje pa nastaje hornfels. Stijene nastale zbog kontaktno-termalne metamorfoze su mramor i kvarcit. Uslijed dinamotermalne ili regionalne metamorfoze, koja se zbiva

Marinska terasa, obala Indijskog oceana, Juna Afrika (Foto: M. Kovai)


pri poveanoj temperaturi i uglavnom usmjerenom tlaku ili stresu, nastaju kristalasti kriljavci niskog i visokog stupnja metamorfoze. Plutonska metamorfoza dogaa se pri ekstremno visokom tlaku i temperaturi koja moe dosei granice taljenja stijena. U takovim uvjetima nastaju stijene amfibolit, granulit i eklogit. kriljavost je osnovna teksturna znaajka veine metamorfnih stijena. Ako se zbog visoke temperature dio ili itava stijena rastali, nastaje migmatit. Metamorfoza moe biti progradna i retrogradna. Kod progradne metamorfoze nastaju nove skupine minerala koji kristaliziraju pri viim temperaturama nego sastojci prvobitne stijene. Kod retrogradne metamorfoze nastaju nove skupine minerala koji kristaliziraju pri niim temperaturama nego sastojci isho-dine stijene. kriljava tekstura karakteristina je najvanija makroskopska znaajka veine metamorfnih stijena. Vidljiva je po paralelnom slaganju listiastih (tinjci) i ta-piastih (amfiboli) minerala. kriljavost moe biti izraena po naizmjeninom slaganju svijetlih (leukokratskih) i tamnih (melanokratskih) minerala ili pak po slaganju sitnijih i krupnijih mineralnih zrna. Pojedini tipovi metamorfnih stijena kao to su gnajs i kvarcit, a posebno mramor koriste se kao arhitektonsko-graevni kamen.

Meteorska voda (engl. meteoric water) drugi naziv za vadoznu vodu.

Mezosfera (engl. mesosphere) donja zona Zemljinog plata.

Mezozoik (engl. Mesozoic) srednja geoloka era fanerozoika, koja je trajala oko 180 milijuna godina (245 Ma do 65,5 Ma). Sastoji se od tri perioda. To su: trijas, jura i kreda.

Migmatit (engl. migmatite) metamorfna stijena sloenog sastava (mjeavina gnajsa i granitne magme) nastala tijekom plutonske metamorfoze i dijelominog taljenja stijena.

Mikroklin (engl. microcline) silikatni mineral K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih feldspata. Kristalizira u triklinskom sustavu. Obino nastaje prekristalizacijom ortoklasa.

Mikrozoniranje (engl. microzonation) postupak odvajanja podruja na kartama veih mjerila (1:5.000 do 1:25.000) na temelju razliitih pojedinanih potencijala prema opasnosti od pojedinih oblika geolokog hazarda, kao to su potresi, pokreti masa na padinama, opasnost od slijeganja, poplava, marinske erozije i sl.


Milonit (engl. milonite) tip metamorfne stijene koja nastaje u procesu kinetike metamorfoze, intenzivnim drobljenjem i mrvljenjem razliitih stijena do mikroskopski sitnih zrnaca, a pod utjecajem snanog usmjerenog tlaka. Prilikom milonitizacije ne dogaa se znaajnija prekristalizacija.

Mineral (engl. mineral) prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, odreenog ke-mijskog sastava i fizikih svojstava. Kristal je mineral koji se sastoji od atoma, iona, ionskih skupina i molekula meusobno vezanih na razliite naine to tvore pravilnu prostornu kristalnu reetku. U grai minerala sudjeluju razliiti kemijski elementi, naj-ei su: kisik, silicij, aluminij, eljezo, kalcij, natrij, kalij i magnezij. Minerali bez pravilne unutranje grae su amorfne tvari ili mineraloidi (opal). Prema nainu postanka minerali mogu biti: pirogeni (nastali kristalizacijom iz magme), pneumatogeni (krista-lizacija iz vodenih otopina), hidrotermalni (kristalizacija iz vruih otopina), hidatogeni (kristalizacija iz hladnih vodenih otopina), evaporitni (izluivanje iz zasienih vode-nih otopina zbog isparavanja), regionalno-metamorfni (preobrazba postojeih minerala zbog porasta tlaka i temperature), kontaktno-termalni (preobrazba postojeih minerala zbog porasta temperature), autigeni (nastali troenjem postojeih minerala), biogeni minerali (posljedica ivotnih procesa organizama). Prema kemijskom sastavu skupi-ne minerala su: elementi (dijamant, grafit, sumpor), sulfidi (pirit, markazit, pirotin), halogeniti (halit, silvin, fluorit), oksidi i hidroksidi (kvarc, korund, hematit, ilmenit, ru-til, magnetit, kromit, getit, limonitna tvar), karbonati (kalcit, aragonit, dolomit), sulfati (barit, anhidrit, gips), fosfati (apatit), silikati i organski spojevi. Petrogeni minerali esti su sastojci stijena. Silikati su najzastupljeniji petrogeni minerali i izgrauju vie od 75% litosfere i Zemljine kore, a uz njih su znaajni i karbonati. Vana fizika svostva minerala su: boja, sjaj, kalavost, tvrdoa, i sl. Za odreivanje relativne tvrdoe minerala koristi se Mohsova ljestvica.

Minerali glina (engl. clay minerals) hidratni alumosilikati koji pripadaju skupini filosilikata (silikati). Vrlo su sitnih dimenzija, manji od 0.002 mm, kristala naglaenog listiavog oblika i redovito se nalaze u visoko disperzivnom stanju. Meusobno ih je teko razlikovati, a odreuju se rendgenskim analizama, elektronskim mikroskopom i diferencijalno-termikim analizama. Najei minerali glina su ilit, kaolinit, montmo-rilonit ili smektit. Nastanak pojedinih mineralnih grupa ovisi o mineralokom sastavu matinih stijena te o fizikim i kemijskim uvjetima troenja stijena. Tako kaolinit na-staje u kiseloj (pH oko 5), a montmorilonit u slabo alkalnoj sredini (pH >7). Bentonit


je smjesa montmorilonita. Svi su produkti kemijskog troenja alumosilikata (feldspata). Montmorilonitne odnosno bentonitske gline odlikuju se svojstvom tiksotropije.

Mineralogija (engl. mineralogy) znanstvena disciplina geologije koja se bavi pro-uavanjem i sistematikom minerala, a njene su grane kristalografija, mineralna fizika, mineralna kemija, mineralogeneza i sistematska mineralogija.

Miocen (engl. Miocene) starija epoha neogena koja je trajala oko 18 milijuna go-dina (23,0 Ma do 5,3 Ma).

MM ljestvica (engl. Modified Mercalli scale, MM scale) ljestvica za odreivanje intenziteta seizminosti.

Mohoroviiev diskontinuitet (engl. Mohorovii discontinuity, Moho disconti-nuity, Moho) naziv za zonu na granici Zemljine kore i Zemljinog omotaa gdje se brzina seizmikih valova znatno mijenja zbog promjene gustoe u unutranjosti Zemlje. Ta zona nalazi se ispod kontinenata na dubini 25 do 70 km, a ispod oceana na 10 do 12 km. Mohoroviiev diskontinuitet dobio je naziv po hrvatskom geofiziaru Andriji Mohoroviiu (1857.-1936.). On je na temelju analize potresa u Pokuplju 1909. godine, prvi objavio ispravno znanstveno objanjenje ove pojave te znatno pridonio otkrivanju lupinaste grae Zemlje.

Mohsova ljestvica (engl. Mohs scale) koristi se za odreivanje relativne tvrdoe minerala na skali 1 do 10. Obuhvaa deset estih minerala, kao to su : talk -1, gips-2, kalcit-3, fluorit-4, apatit-5, ortoklas-6, kvarc-7, topaz-8, korund-9 i dijamant-10.

Monconit (engl. monzonite) intruzivna eruptivna stijena neutralnog sastava koja se sastoji od feldspata i plagioklasa te malo kvarca i feromagnezijskih minerala.

Monolit (engl. monolith) ili blok materijal u stijenskoj masi omeen diskontinuite-tima. Razmak izmeu diskontinuiteta odreuje veliinu monolita. To je vrlo vana zna-ajka stijenske mase radi odreivanja naina iskopa, zatite kosina od klizanja i odrona, kao i upotrebe stijene kao arhitektonsko-graevnog i tehniko- graevnog kamena.


Montmorilonit (engl. montmorillonite) silikatni mineral iz skupine minerala glina.

Morena (engl. moraine) nakupina glacijalnih sedimenata nastala otapanjem ledenjaka. Ovisno o mjestu taloenja razlikuju se podinske, rubne, sredinje, eone i zavrne morene.

Mramor (eng marble) metamorfna stijena nastala kontaktno-regionalnom me-tamorfozom (uz umjereni tlak i visoku temperaturu) vapnenaca i dolomita. Mramori uglavnom sadre kristale kalcita. U pravilu su to kompaktne stijene, bilo homogene ili kriljave teksture i trakastog izgleda. Imaju iroku primjenu kao arhitektonsko-graevni kamen istog naziva. Obrauju se vrlo dobro i lako pa se esto koriste u kiparstvu.

MSK-64 ljestvica (engl. MSK-64 scale) ili UNESCO-ljestvica za odreivanje in-tenziteta seizminosti.

Mulj (engl. mud) pelitni nevezani sediment koji sadri podjednak udio estica praha i gline.

Muljnjak (engl.mudstone) sitnoklastina sedimentna stijena koja sadri estice veliine praha i gline. Ima homogenu teksturu.

Muskovit (engl. muscovite) silikatni mineral KAl2(OH)2AlSi3O10 iz skupine tinja-ca. Otporan je na kemijsko troenje i odlian izolator.

Navlaka (engl. overthrust) strukturni oblik nastao djelovanjem velikih i dugotraj-nih horizontalnih tlakova u Zemljinoj kori, odnosno radijalnim tektonskim pokretima, prilikom ega je jedna stijenska masa prekrila drugu. Manje navlake nastaju iz poleglih bora ili reversnih rasjeda. Velike navlake nazivaju se arijai, kada pokrenute naslage mogu biti navuene na vrlo velikoj povrini.

Nekoherentno tlo (engl. non-cohesive soil) naziv za tlo koje ima znaajan udio krupnozrnastih estica (ljunak i pijesak), dok sitnozrnastih estica ima malo ili ih uope nema. estice pijeska mogu biti slijepljene ako su vlane, a nakon suenja se razdvajaju.

Neogen (engl. Neogene) srednji geoloki period kenozoika, koji je trajao oko 20 milijuna godina (23 Ma do 2.58 Ma). Dijeli se na epohe miocen i pliocen.


Neutralne eruptivne stijene (engl. intermediate igneous rocks) naziv za eruptivne stijene koje sadre 52 do 63 % SiO2 komponente.

Nitrati (engl. nitrates) skupina minerala koji su po svojem kemijskom sastavu soli duine kiseline.

Norit (engl. norite) intruzivna eruptivna stijena bazinog sastava.

Normalni rasjed (engl. normal fault) tip rasjeda kod koga je kretanje krila oko-mito u odnosu na pruanje paraklaze. Zbog toga je krovinsko krilo rasjeda sputeno u odnosu na podinsko. Normalni rasjedi su posljedica ekstenzije u litosferi ili gravitacij-skog sputanja.

Normalni rasjed, Bakarski zaljev (Foto: . Benac)


Odron (engl. rockfall) pojava otkidanja dijelova stijena, rjee tla, koja se zbiva gotovo trenutno. Mehaniko troenje stijena, popraeno irenjem pukotina i/ili ispira-njem materijala izmeu stijenki pukotina, ubrzava ispadanje dijelova stijenske mase: od sitnih kamenih odlomaka sve do kamene lavine. Zbog djelovanja gravitacije sitni ili krupniji komadi kreu se velikom brzinom, a takoer mogu odskakivati ili se kotrljati niz padinu.

Ogolina (engl. badland) reljef bez ili s vrlo oskudnom vegetacijom strmih nagiba padina, velike gustoe hidrografske mree. Na ogolinama je stijenska masa vidljiva na povrini ili je sloj regolita tanak. Interaktivno se dogaaju procesi erozije i pokreta masa. Zbog toga nastaje razveden, breuljkast reljef s estim jarugama. Na ogolinama je ukupan iznos denudacije visok.

Odron, dolina Rjeine (Foto: . Benac)


Okravanje (engl. karstification) proces preteito kemijske korozije u karbonat-nim stijenama. U vodi koja sadri ugljine kiseline, mineral kalcit pretvara se u lakoto-pivi kalcijski bikarbonat, koji se prilikom promjene uvjeta ponovno izluuje iz vode kao kalcit. Izluivanjem kalcita, u piljama nastaju razliiti oblici speleotema.

Oksidi (engl. oxidates) skupina minerala, po kemijskom sastavu spojevi metala i polumetala s kisikom. U njihovoj kristalnoj reetki prevladava ionska veza. Imaju veli-ku tvrdou i gustou, a najraireniji je kvarc. Meu njima ima brojnih ruda, kao i dragog i poludragog kamenja.

Oligocen (engl. Oligocene) najmlaa epoha paleogena koja je trajala oko 11 mili-juna godina (33,9 Ma do 23,0 Ma). Dijeli se na dva doba.

Olivini (engl. olivines) minerali iz skupine nezosilikata (silikati), esti sastojci bazinih i ultrabazinih eruptivnih stijena te nekih metamorfnih stijena. Susreu se kao izomorfni niz kristala mjeanaca forsterita (Mg2SiO4) i fajalita (Fe2SiO4).

Ogoline u podruju Slanog potoka, Vinodolska dolina (Foto: . Benac)


Ordovicij (engl. Ordovician) period paleozoika koji je trajao oko 65 milijuna godi-na (505 Ma do 440 Ma). Smatra se da se u tom razdoblju ivot na Zemlji odvijao samo u morima.

Orogeneza (engl. orogenesis) naziv za snane tektonske pokrete u Zemljinoj kori, ija je posljedica deformacija stijena uslijed boranja, rasjedanja i navlaenja. Krajnja posljedica orogeneze je nastanak novih gorskih lanaca.

Ortoklas (engl. orthoclase) mineral K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih feldspata. Bi-jele je boje i tvrdoe 6 prema Mohsovoj ljestvici. Kristalizira u monoklinskom sustavu.

Padinske naslage (engl. slope deposits) ili deluvijalno-koluvijalne padinske tvo-revine nastale su fiziko-kemijskim troenjem stijena, njihovom erozijom i obino kratkim gravitacijskim transportom materijala. Sadre nesortirane do slabo sortirane odlomke vrlo razliitih dimenzija. U padinske naslage ubrajaju se aktivni i vezani sipari te neke vrste brea. Podlone su puzanju i klizanju.

Padinske naslage, Kriie, Vinodolska dolina (Foto: . Benac)


Paleocen (engl. Palaeocene, Paleocene) starija epoha paleogena koja je trajala oko gotovo 10 milijuna godina (65,5 Ma do 55,8 Ma). Dijeli se na tri doba.

Paleogen (engl. Palaeogene, Paleogene) stariji period kenozoika, koji je trajao preko 42 milijuna godina (65,5 Ma do 23,0 Ma). Dijeli se na tri epohe: paleocen, eocen i oligocen.

Paleontologija (engl. paleontology) znanstvena disciplina geologije koja se bavi prouavanjem razvitka i promjena ivota na Zemlji. Dijeli se na paleozoologiju koja prou-ava razvoj ivotinjskog carstva, kao i paleobotaniku koja prouava razvoj biljnog carstva.

Paleozoik (engl. Palaeozoic) najstarija geoloka era fanerozoika, koja je trajala oko 300 Ma (545 Ma do 245 Ma). Dijeli se na kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm.

Paraklaza (engl. paraclase) ili rasjedna ploha razdvaja dva krila rasjeda, po kojoj se dogodio prekid cjelovitosti stijenske mase. Na paraklazama su esto vidljive strije i stepeniasti agregati koji su kinematski pokazatelji smjera kretanja. Umjesto paraklaza, prekid kontinuiteta u stijenskoj masi moe biti obiljeen rasjednom ili tektonskom bre-om (< 30% matriksa) ili kataklazitima (> 30% matriksa).

Paraklaza rasjeda s vidljivim strijama, dolina Rijene (Foto: . Benac)


Pegmatit (engl. pegmatite) hipoabisalna eruptivna stijena, koja sadri vrlo kru-pne kristale kvarca, feldspata i muskovita. Pegmatiti se najee nalaze u obliku ila u kiselim eruptivnim stijenama (granit i granodiorit) te u metamorfnim stijenama (gnajs).

Pelikularna voda (engl. pellicular water) pojavljuje se u prozranoj zoni iznad vodne plohe. Stvara vrlo tanak kontinuirani omota molekula vode oko estica. Moleku-le su vezane adhezijskom silom za estice minerala ili za stijenke pukotina. Pelikularna voda tee vrlo sporo od estica gdje je vodena opna debela, prema estici gdje je njena debljina manja. Kada opna vode postane deblja od dosega privlanih sila, voda se poi-nje procjeivati zbog djelovanja gravitacije do vodne plohe.

Peliti (engl. pelites) naziv za sitnoklastine sedimentne stijene i za sitnozrnaste sedimente u kojima prevladavaju estice praha i gline.

Peridotit (engl. peridotite) je ultrabazina eruptivna stijena koja sadri silikatne mi-nerale iz skupine olivina, piroksena i kalcijske plagioklase.

Perm (engl. Permian) najmlaa era paleozoika koja je trajala oko 40 milijuna godina (285 Ma do 245 Ma). Kraj perma obiljeen je najveim poznatim nestankom biljnih i ivotinjskih vrsta u povijesti Zemlje.

Petrologija (engl. petrology) znanstvena disciplina geologije koja se bavi prou-avanjem mineralokog i kemijskog sastava stijena, naina i oblika njihova postanka i pojavljivanja te klasifikacijom.

Pijesak (engl. sand) akumulacija nevezanog sedimenta, sastavljenog preteito od estica ili mineralnih zrna dimenzija izmeu 0,06 i 2 mm. Pjeskoviti sedimenti mogu sadravati zrna sitnog ljunka, praha i gline. Najei je sastojak pijeska kvarc. Pijesak dijagenetski vezan u vrstu stijenu naziva se pjeenjak.

Pirit (engl. pyrite) mineral, eljezni sulfid FeS2. U svjeem je stanju zlatnoute boje i metalnog sjaja. Kristalizira u kubinom sustavu, a moe biti bezlino zrnast. Tvrdoe je 6.5 prema Mohsovoj ljestvici. Pri udarcu ekiem iskri uz miris na sumporni dioksid. Vrlo je rairen mineral. Nalazimo ga u eruptivnim, sedimentnim i metamorfnim


stijenama. U sedimentnim reduktivnim uvjetima, bez prisutnosti kisika pirit nastaje dje-lovanjem bakterija i drugih mikroorganizama. Tada ima oblik kuglica mikroskopskih dimenzija. Pirit je u oksidacijskim uvjetima na povrini Zemlje nepostojan pa lako ok-sidira i preobraava se u limonit uz oslobaanje sumporne kiseline. Zbog tog procesa tetan je sastojak u tehniko-graevnom kamenu.

Piroklastine stijene (engl. pyroclastic rocks) ili vulkanoklastine stijene nastale su od materijala izbaenog iz vulkana tijekom erupcija, sastavljenog od ohlaene lave i fragmenata stijena kroz koje lava prodire. Uglasti komadi vei od 32 mm vulkanski su blokovi, a oni zaobljeni vulkanske bombe. Odlomci veliine od 4 do 32 mm nazivaju se lapili, a estice manje od 4 mm vulkanski pepeo. Cementacijom vulkanskih bombi i lapila nastaje vulkanski konglomerat, a varijetet s velikim blokovima zove se aglo-merat. Vulkanska brea litificirana je mjeavina komadia lave i drugih stijena. Vezani vulkanski pepeo je tuf. Ovisno o sastojcima, tufovi mogu biti litoklastini kad sadre estice stijena, kristalokalstini kad sadre estice minerala i vitroklastini kad sadre estice vulkanskog stakla. Mijeanjem vulkanskog pepela s glinom, prahom i pijeskom drugaijeg podrijetla nastaju tufitini sedimenti.

Piroklastini tok (engl. piroclastic flow) pojava vrue smjese plinova, para i vul-kanske praine (> 200 0C), koja moe nastati prilikom erupcije vulkana. Tok se kree br-zinom esto veom od 100 km/h. To je jedan od najopasnijih oblika geolokog hazarda.

Pirokseni (engl. pyroxenes) minerali iz skupine inosilikata (silikati). Uz feldspate i amfibole, najraireniji su petrogeni minerali. Sastojci su bazinih (gabro, bazalt) i ultrabazinih (peridotit) te ultramafitinih eruptivnih stijena (piroksenit). S obzirom na nain kristalizacije pirokseni se dijele na rombske (broncit i hipersten) te monoklinske (diopsid i augit).

Piroksenit (engl. pyroxenite) ultramafitna eruptivna stijena.

Pjeenjak (engl. sandstone) naziv za vezanu klastinu sedimentnu stijenu sa-stavljenu preteito od zrna dimenzija pijeska (0.06 do 2 mm). Pjeenjaci imaju veliku raznolikost mineralnog i granulometrijskog sastava. Mogu sadravati zrna ljunka, kao i sitnije estice dimenzija praha i gline koje ine cementno vezivo ili matriks. S obzi-rom na koliinu matriksa pjeenjaci se dijele na: iste pjeenjake ili arenite (matriks


< 15 %) i neiste pjeenjake ili grauvake (matriks > 15 %). Bitni sastojci pjeenjaka su kvarc, feldspati i odlomci stijena, a sporedni tinjci, karbonati, minerali glina i teki minerali. Najvaniji sastojak gotovo svih tipova pjeenjaka je kvarc. Najei su ti-povi pjeenjaka: kvarcni pjeenjak (preteito zrna kvarca i malo matriksa), arkoza (zrna kvarca i felspata s malo matriksa), grauvaka (zrna kvarca, odlomci stijena i dosta matriksa), i kalkarenit (vapnenaki pjeenjak). Pjeenjaci se koriste kao arhitekton-sko-graevni kamen, a njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o sastavu estica i vrsti veziva.

Plagioklasi (engl. plagioclase) minerali iz skupine kalcijsko-natrijskih feldspata (silikati) koji tvore izomorfnu smjesu od albita do anortita.

Pleistocen (engl. Pleistocene) najmlaa epoha neogena, koja je poela pred 2,58 milijuna godina i zavrila pred 12.000 godina kada poinje holocen. Dijeli se na tri doba rani (elasij i Kalabrij), srednji (Jonij) i kasni (Tirenij). Poetak srednjeg pleistocena obiljeen je i promjenom polariteta Zemlje (Bruhnes paleomagnetsko razdoblje). Za pleistocen je znaajna izmjena glacijalnih razdoblja (ledena doba) s interglacijalnim toplijim klimatskim razdobljima. Posljedice klimatskih promjena bile su irenje i po-vlaenjem ledenjaka te velike oscilacije razine mora. Vrhunac posljednjeg glacijalnog razdoblja bio je pred oko 25.000 godina.

Pliocen (engl. Pliocene) je mlaa epoha neogena koja je trajala oko 2,7 milijuna godina (5,3 Ma do 2,58 Ma).

Plutonske stijene (engl. plutonic rocks) naziv za dubinske ili intruzivne eruptivne stijene.

Podmorski kanjon (engl. submarine canyon, submarine valley) potopljeni nasta-vak rijenih dolina koji se protee preko kontinentskog ruba. Kroz kanale podmorskih kanjona prenose se sedimenti s kontinentskog praga (elfa) i taloe u obliku dubokomor-skih lepeza kilometarskih dimenzija na kontinentskom podnoju i na abisalnoj ravnici.

Podzemna voda (engl. groundwater) dio vode koji se nalazi u Zemljinoj kori u sklopu hidrolokog ciklusa kruenja vode. Glavni izvor veeg dijela podzemnih voda jesu padaline (meteorska ili vadozna voda). Juvenilne vode nastaju sintezom vodika


i kisika kao i kondenzacijom iz magme. Konatne ili fosilne vode zaostale su u sedi-mentnim stijenama tijekom njihovog formiranja. Prema nainu kretanja i prihranjivanja razlikuju se slobodne podzemne vode koje se kreu u freatskom vodonosniku, krke podzemne vode koje ispunjavaju upljine u krkom vodonosniku, arteke i subarteke podzemne vode u artekom vodonosniku kao i podzemne vode pukotina i ila. Tempera-tura meteorskog tipa podzemne vode najee je slina prosjenoj godinjoj temperaturi podruja. Taj tip voda ima nisku mineralizaciju, stoga ine veinu voda koje se upotre-bljavaju za pie. Juvenilne i konatne vode su najee visoko mineralizirane i imaju temperaturu veu od 20 0C.

Pokreti masa (engl. mass movements) openiti pojam za pomicanje sedimenata ili stijena na povrini terena. Najee razlikujemo usjedanje te pokrete na padinama. Tipovi pokreta na padinama mogu se odrediti prema mehanizmu kretanja, brzini dogaaja, mate-rijalu koji se kree i sadraju vode. U stijenskoj masi to su razliiti oblici klizanja i odrona, a u tlu puzanje, klizanje i teenje tla. Pokreti masa ubrajaju se u geoloki hazard.

Sloeno klizanje, dolina Rjeine (Foto: . Benac)


Ponikva (engl. sinkhole, doline) vrtaa ili dolac prirodno okruglo ili eliptino ljev-kasto udubljenje promjera od desetak do nekoliko stotina metara ije je dno najee pokriveno crvenicom. Ponikve su vrlo este pojave u podrujima kra. Nastale su urua-vanjem i korozijom karbonatnih ili evaporitnih stijena, posebice vapnenaca. Pojavljuju li se u nizovima, tada obino obiljeavaju zonu rasjeda ili dodire sa stijenama manje vodopropusnosti.

Ponor (engl. swallow-hole) krki oblik slian jami, izravno povezan s kavernama koje dopiru do razine podzemne vode u krkom vodonosniku.

Ponikva, sjeveroistona obala otoka Cresa (Foto: . Grani)


Poroznost (engl. porosity) postotak upljina u ukupnom volumenu tla ili stijenske mase. Poroznost prema nainu postanka moe biti primarna i sekundarna. Primarna po-roznost nastala je u stijeni tijekom njenog postanka. To je meuzrnski ili interglanularni tip poroznosti. Sekundarna poroznost posljedica je deformacija stijena tijekom dijage-neze ili uslijed djelovanja tektonskih pokreta pa su u stijenama nastale pukotine. To je pukotinski tip poroznosti. Takoer postoji krki ili disolucijski tip poroznosti kada su pukotine proirene uslijed okravanja. Primarni tip poroznosti imaju tla (nekoherentna i koherentna) te klastine sedimentne stijene. Sekundarni tip poroznosti imaju eruptivne i metamorfne stijene, kao i veina kemijskih i biogenih sedimentih stijena. Krki tip poroznosti razvijen je u lako topivim karbonatnim i evaporitnim stijenama.

Potres (engl. earthquake) ili zemljotres kratkotrajno podrhtavanje povrine Zemlje prouzroeno naglim poremeajima i pokretima u litosferi. Potresi mogu biti prirodni i umjetno izazvani. Prirodni potresi su: tektonski, vulkanski i potresi uruavanja. Tek-tonski potresi ine oko 85% svih potresa i izazivaju najvea ruilaka djelovanja. Na-staju uslijed naprezanja u litosferi. Vulkanske potrese uzrokuje kretanje magme prema povrini. Uzrok umjetnih potresa su: eksplozije, uruavanja ili slijeganja terena zbog kopanja, gorski udari, promjena naprezanja zbog brzog punjenja ili pranjenja velikih

Ponor, Plitvika jezera (Foto: . Benac)


akumulacijskih jezera te slijeganja prouzroenog crpljenjem nafte. Hipocentar je ari-te potresa, a epicentar njegova vertikalna projekcija na povrini Zemlje. Iz hipocentra potresa ire se longitudinalni i transverzalni seizmiki valovi. Glavni potresni udar je najjai potres u seriji. Obino mu prethodi nekoliko slabijih potresa (foreshock). Nakon glavnog udara uvijek slijedi niz slabijih potresa (aftershock), kojih moe biti i nekoliko tisua. Oni se pripisuju smirivanju pobude, to moe trajati tjednima, mjesecima, pa ak i godinama. Osim mehanikih vibracija u Zemljinoj kori, potres moe biti praen zvunim efektima, a pomicanja na dnu mora mogu prouzroiti pojavu tsunami valova. Snaga potresa, odnosno koliina osloboene energije (u J) je magnituda (M). Za mjere-nje osloboene energije koristi se Magnitudna ljestvica, a za procjenu intenziteta seiz-minosti na povrini terena u upotrebi je vie ljestvica, od kojih su najznaajnije MCS, MM, MSK-64 i EMS-98 ljestvica. Ureaj za mjerenje potresa je seizmograf.

Povrinski seizmiki valovi (engl. surface seismic waves) Rayleigh-evi valovi i Love-ovi seizmiki valovi. Generiraju se na povrini, za razliku od longitudinalnih i transverzalnih valova.

Prah (engl. silt) pelitni sediment koji sadri vie od 2/3 estica praha (0,06-0,002 mm).

Prahovnjak (engl. siltit) ili siltit sitnoklastina sedimentna stijena u kojoj prevla-davaju zrna veliine praha. Ima homogenu teksturu.

Pretkambrij (engl. Precambrian) ili kriptozoik najstarije geoloko razdoblje iji zavretak datira pred 545 Ma kada poinje fanerozoik. Dijeli se na predarhaik (had) koji je poeo pred 4.550 Ma, nakon astralne faze u razvoju Zemlje i traje do 3.900 Ma, zatim na arhaik ili arheozoik (3.900 do 2.500 Ma) i proterozoik ili algonkij (2.500 do 545 Ma). Prvi kemijski tragovi ivota datiraju od poeta arhaika, dok je krajem proterozioka poela je diferencijacija ivota na Zemlji.

Prevrtanje (engl. toppling) tip odrona u stijenskoj masi pri kojem dolazi do rota-cije blokova oko priblino horizontalno poloene osi u njihovom podnoju. Najee se dogaa kada najizraeniji diskontinuiteti imaju subvertikalan nagib, ali suprotan od nagiba kosine.


Primarna poroznost (engl. primary porosity) naziv za intergranularni ili meu-zrnski tip poroznosti koji je svojstven svim vrstama tla i klastinim sedimentnim stijena-ma. Ovaj tip poroznosti nastaje tijekom formiranja stijena, odnosno u ranoj fazi njihove dijegeneze.

Primarni valovi (engl. P-waves) naziv za longitudinalne seizmike valove.

Prirodni hazard (engl. natural hazard) vjerojatnost pojavljivanja potencijalno tetnih prirodnih pojava zbog djelovanja endogenetskih procesa u litosferi egzogenet-skih procesa na povrini Zemlje. Dijeli se na dvije skupine: geoloki hazard i atmosfer-ski hazard.

Propusnost (engl. permeability) svojstvo tla ili stijena kojom se izraava njiho-va sposobnost za protjecanje fluida kroz i iz njih bez oteenja strukture. Propusnost

Prevrtanje u vapnencima gornje krede, sjeverni dio otoka Krka (Foto: . Benac)


je odreena koeficijentom hidraulike provodljivosti. Vodopropusni sedimenti i stijene imaju sposobnost primanja i transmitiranja fluida pa tako i vode. Polupropusne stijene fluid primaju, ali teko transmitiraju. U vodonepropusnim stijenama transmisija fluida je toliko spora da se moe zanemariti.

Prostorni seizmiki valovi (engl. body sesmic waves) primarni ili longitudinalni i sekundarni ili transverzalni seizmiki valovi

Proterozoik (engl. Proterozoik) ili algonkij (2.500 Ma do 545 Ma) mlai eon pretkambrija.

Pruni rasjed (engl. strike-slip fault) tip rasjeda kod kojeg su krila pokrenuta jed-no nasuprot drugom paralelno pruanju paraklaze. S obzirom na smjer kretanja, pruni rasjedi mogu biti desni i lijevi.

Desni pruni rasjed, sjeveroistona obala Vinodolskog kanala (Foto: . Benac)


Psamiti (engl. psammitic rocks) naziv za krupnozrnaste klastine sedimentne sti-jene (bree i konglomerati).

Psefiti (engl. psephitic rock) naziv za srednjezrnaste klastine sedimentne stijene (pjeenjaci).

Pukotina (engl. fracture) ploha diskontinuiteta po kojoj nije, za razliku od para-klaze rasjeda, dolo do pomaka u stijenskoj masi. Po nainu postanka pukotine se dijele na primarne ili dijagenetske, nastale u fazi formiranja stijena, i sekundarne, nastale zbog endogenetskih i egzogenetskih utjecaja na ve formiranu stijenu. Primarne su pukotine u eruptivnim stijenama pukotine luenja, a u sedimentnim stijenama meuslojne pu-kotine. Sekundarne pukotine posljedica su deformacija zbog naprezanja prouzroenih tektonskim pokretima. Prema kinematici nastanka razlikuju se tenzijske, relaksacijske i pukotine smicanja. Pukotine iste geneze tvore pukotinski set. Stijenska je masa rijet-ko kompaktna, ve se u njoj nalazi nekoliko setova pukotina po kojima je podijeljena na monolite. U karbonatnim stijenama uobiajeno se nalaze tri seta diskontinuiteta: diskontinuiteti slojevitosti, diskontinuiteti paralelni klivau osne ravnine strukture i dis-kontinuiteti okomiti na osnu ravninu strukture.

Sustav pukotina u vapnencima, Merane, Kosovo (Foto: K. Pavii)


Pukotinska poroznost (engl. fracture porosity) sekundarni tip poroznosti, odlika veine raspucalih eruptivnih i metamorfnih stijena, kao i kemogenih i biogenih sedi-mentnih stijena.

Puzanje (engl. creeping) vrlo sporo kretanje koluvija niz padinu, kada se formiraju plastine deformacije pri naprezanjima koja su manja od vrstoe smicanja sedimenata. Godinje ili sezonsko puzanje posljedica je ekspanzije ili stezanja tla pri povrini.

Q sustav (engl. Q system) klasifikacija stijeske mase (Barton, Lien i Lunde, 1974) koja je napravljena za potrebe gradnje tunela i drugih podzemnih prostora. Q vrijednost je produkt: veliine blokova stijeske mase (odreena preko RQD indeksa), posmine vrstoe diskontinuiteta meu blokovima (odreena hrapavou, vrstom ispune i tro-nosti stijenki diskontinuiteta) i aktivnog naprezanja (odreeno lokalnim uvjetima i tla-kom vode). Q vrijednosti mogu imati raspon od 0.001 do 1000. Q sustavom se odreuje nain podgraivanja na temelju kvalitete stijeske mase i veliine podzemnog iskopa. Q sustav esto se rabi u kombinaciji s RMR klasifikacijom.

Radiolarit (engl. radiolarite) vrsta silicijske sedimentne stijene.

Ranjivost (engl. vulnerability) stupanj gubitaka odreenih elemenata ili grupe ele-menata kod pojave rizika odreene magnitude. Ranjivost je izraena na ljestvici od 0 (nema tete) do 1 (potpuna teta ili gubitak).

Rasjed (engl. fault) strukturni oblik u stijenskoj masi kada se zbog smicanja zbiva relativno kretanje jednog bloka u odnosu na drugi. Rasjed je posljedica rupturnog tipa deformacije (rasjedanja). Rasjedna ploha ili zona po kojoj dolazi do pokreta naziva se paraklaza, a pokrenuti blokovi su krila rasjeda. S obzirom na relativni smjer kretanja, osnovni su tipovi rasjeda: normalni i reversni (kretanje krila okomito pruanju parakla-ze), pruni (transkurentni) lijevi i desni (kretanje krila paralelno pruanju paraklaze), dijagonalni (dijagonalno kretanje krila po paraklazi) i rotacijski (rotacija krila po pa-raklazi). Normalni rasjedi posljedica su ekspanzije i gravitacije, reversni su posljedica kompresije. U odnosu na primarne strukture, rasjedi mogu biti: meuslojni (sintetiki i antitetiki), popreni (transverzalni) i dijagonalni. Rasjedi se u prirodi najee nalaze u skupinama, jer su posljedica tektonskih poremeaja regionalnih razmjera. Sloeni su rasjedni oblici tektonska graba, horst ili timor, ljuskava i stepeniasta struktura.


Rasjedanje (engl. faulting) pukotinski (rupturni) tip deformacije, kod koje nastaje prekid cjelovitosti i meusobni pomak dijelova stijenske mase. Strukturni oblik zove se rasjed. Rasjedanje je posljedica ekstenzije, gravitacijskog sputanja i kompresije iza-zvanih tektonskim pokretima u litosferi.

Ravni slom (engl. planar failure) tip sloma u stijenskoj masi. Nastaje pomakom po jednom diskontinuitetu, nakon prekoraenja njegove vrstoe. Diskontinuitet je nepo-voljno orijentiran u odnosu na prirodnu ili umjetnu kosinu u sluaju kada je kut nagiba diskontinuiteta manji od nagiba kosine i vei od kuta unutranjeg trenja u stijenskoj masi.

Razgradnja stijena (engl. weathering) naziv za troenje stijena.

Ravni slom, dolina Kupe, Gorski kotar (Foto: . Benac)


Regolit (engl. regolith) openit naziv za sloj usitnjenog ili nekonsolidiranog, re-zidualnog ili transportiranog tla vrlo raznolikog sastava koji se gotovo svuda nalazi na povrini i prekriva stijensku masu. U regolitu se mogu nalaziti i fragmenti stijena razliitog podrijetla.

Reversni rasjed (engl. reverse fault) tip rasjeda kod koga je kretanje krila oko-mito u odnosu na pruanje paraklaze. Zbog toga je podinsko krilo rasjeda izdignuto u odnosu na krovinsko krilo. Reversni rasjedi su posljedica kompresije u litosferi.

Rezidualno tlo (engl. residual soil) naziv za eluvijalne naslage koji nastaju troe-njem stijena bez kasnije erozije i transporta.

Richterova ljestvica (engl. Richter scale) jedna od magnitudnih ljestvica nazvana prema svom autoru seizmologu Richteru. Rabi se za odreivanje lokalne magnitude (ML) kojom se izraava koliina energije zabiljeene 100 km od epicentra potresa.

Krovinsko krilo reversnog rasjeda, sjeverna Istra (Foto: . Benac)


Rijas (engl.ria) naziv za jedan od morfolokih tipova estuarija.

Rijena erozija (engl. river erosion) ili fluvijalna erozija zbiva se zbog mehanikog i korozijskog djelovanja vode na korito, ali i zbog mehanikog rada transportiranih estica. To je znaajka stalnih tokova, za razliku od bujinoga toka. Rijena erozija uvjetovana je brzinom i koliinom vode, vrstom i koliinom transportiranih sedimenata, kao i otpornou stijenske mase u koritu. U gornjem toku prevladava vertikalna kompo-

Rijena erozija u dolini rijeke abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)


nenta, a u aluvijalnim ravnicama horizontalna komponenta erozije. Bona erozija korita uzrokuje zasijecanje padina i tako moe inicirati pojave klizita i odrone. Izraena je uz konveksno savijene obale, dok se istovremeno uz obale konkavnog oblika moe odvijati taloenje aluvijalnih sedimenata. Produkcija nanosa posljedica je raspadanja stijena i erozije koja ovisi o trajanju i intenzitetu kie i geolokoj grai podloge. Sedimenti se kreu klienjem i kotrljanjem po dnu te odskakivanjem. estice veliine sitnog pijeska, praha i gline lebde u vodi u obliku suspenzije. Taloenje sedimenata dogaa se zbog smanjenja transportne snage vode. Najprije se taloe krupnije estice (tee i gue), potom sitnije estice (lake i manje gustoe). Lokalna erozijska baza jest ue vodotoka u neki drugi vodotok ili jezero. Globalna erozijska baza je more. Sniavanjem erozijske baze poveava se energija reljefa, a time i erozija. Najei uzroci erozije su tektonski pokreti ili promjene morske razine.

Riolit (engl. rhyolite) ili liparit efuzivna eruptivna stijena kiselog sastava. To je efuzivni ekvivalent granita.

Rizik (engl. risk) oekivani stupanj tete kod pojave nekog oblika hazarda u od-nosu na gubitak ljudskih ivota, imovine kao i tetan utjecaj na okoli. Rizik ukljuuje kvantifikaciju vjerojatnosti dogaaja nekog oblika hazarda koji moe imati tetne po-sljedice. U praksi se procjenjuje prihvatljivi stupanj rizika.

RMR klasifikacija (engl. Rock Mass Rating classification, RMR system) jedna od najvie koritenih geomehanikih klasifikacija za odreivanje stanja stijenske mase na temelju numerike (bodovanje od 1 do 100) procjene est ulaznih parametara . To su: (1) jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene, (2) indeks kvalitete jezgre (RQD indeks), (3) razmak diskontinuiteta u odnosu na smjer iskopa, (4) znaajke diskontinuiteta (po-stojanost, zijev, debljina, sastav ispune, hrapavost, tronost), (5) stanje podzemne vode i (6) orijentacija diskontinuiteta. Na temelju bodovanja, stijenska masa dijeli se u 5 ka-tegorija: < 21 (vrlo slaba stijena), 2140 (slaba stijena), 4160 (povoljna stijena), 6180 (dobra stijena), 81100 (vrlo dobra stijena). RMR klasifikacija koristila se primarno za projektiranje podgrada u tunelima. Danas se koristiti i za procjenu kvalitete stijenske mase pri temeljenju graevina i stabilnosti kosina. RMR klasifikacija kombinira se s klasifikacijom baziranom na temelju geolokog indeksa vrstoe (GSI indeks) i Q su-stavom, posebice kod izrazito raspucanih stijena.


RQD indeks (engl. Rock Quality Designation index, RQD index) koristi se za ocjenu stupnja raspucanosti (veliine blokova) stijenske mase mjerenjem komada bu-ae jezgre ili monolita u stijeni duljih od 10 cm u odnosu na ukupnu duljinu izbuene jezgre. Oznaava se u postocima (< 25% ekstremno raspucano; 25-50% jako raspucano; 50-75% prosjeno raspucano; 75-90% slabo raspucano; 90-100% kompaktno). RQD indeks se koristi i kao jedan od parametara u RMR klasifikaciji.

Ruditi (engl. rudite, rudaceous rocks) naziv za krupnozrnaste klastine sedimentne stijene (brea i konglomerat).

Sanidin (engl. sanidine) mineral Na,K(AlSi3O8) iz skupine alkalijskih feldspata.

Saprolit (engl. saprolite) meka, glinom bogata stijena, koja je jako zahvaena tro-enjem, a zadrala je prvobitnu strukturu.

Sediment (engl. sediment) openiti naziv za bilo koju vrstu nakupine sitnozrna-stog i/ili krupnoznastog tla na povrini Zemlje ili na morskom dnu. U procesu litifikacije iz sedimenata nastaju klastine sedimentne stijene.

Sedimentne stijene (engl. sedimentary rocks) ili talone stijene nastale su na povr-ini Zemlje kao rezultat fizikih, kemijskih i biolokih procesa. Njihov postanak vezan je uz fiziko-kemijsko troenje stijena, transport, taloenje te litifikaciju ili okamenjiva-nje. Sedimentne stijene dijele se na klastine i neklastine. Klastine sedimentne stijene sastavljene su od estica nastalih razaranjem drugih stijena. Imaju klastinu strukturu. Neklastine sedimentne stijene mogu biti kemijske, nastale kristalizacijom iz otopine i biokemijske, nastale taloenjem organskih tvari ili anorganskih skeletnih dijelova or-ganizama, a prema mineralnom sastavu dijele se na karbonatne, silicijske i evaporitne stijene. Neklastine sedimentne stijene imaju kristalastu strukturu. Temeljno je obiljeje teksture veine sedimentnih stijena slojevitost. Sedimentne stijene ine samo 5% uku-pnog volumena Zemljine kore, ali zauzimaju vie od 75% povrine Zemlje do dubine za koju je vezana sva ljudska djelatnost. Sedimentne stijene u Hrvatskoj imaju veliko znaenje jer izgrauju vie od 90% terena. Imaju iroku uporabu kao tehniko-graevni i arhitektonsko-graevni kamen.


Sedra, dolina rijeke Krke (Foto: . Benac)

Sedra (engl. calcareous sinter) ili tufa spuvasti, izrazito porozni tip vapnenaca nastalih na slapovima rijeka i na izvorima izluivanjem kalcita po mahovinama, cijano-bakterijama i vodenom bilju, posebno u podruju vodopada.

Seizmika refleksija (engl.seismic reflection) metoda seizmikog mjerenja.

Seizmika refrakcija (engl. seismic refraction) metoda seizmikog mjerenja.

Seizmiki valovi (engl. seismic waves) valovi mehanike prirode, nastali prilikom naglih pokreta u litosferi. Iz hipocentra potresa ire se prostorni valovi. To su longitudi-


nalni ili P-valovi te transverzalni ili S-valovi. Longitudinalni valovi u vrstim stijenama ire se brzinom preko 5.000 m/s i izazivaju stezanje i rastezanje stijena u smjeru irenja. Transverzalni valovi ire se oko 1.7 puta sporije i vibriraju okomito na smjer irenja. Na povrini naknadno nastaju Love-ovi i Rayleigh-jevi valovi. Love-ovi valovi uzrokuju smicanje tla, a Rayleigh-jevi valovi valovito gibanje estica. Prolaz seizmikih valova na povrini Zemlje osjeti se kao potres. Brzina irenja seizmikih valova ovisi o gustoi stijena kroz koje prolaze. Dolaskom u sredinu manje gustoe, njihova brzina se smanju-je, a amplituda poveava.

Seizmiko mjerenje (engl. seismic surveying) skupina metoda geofizikih istrai-vanja koja koristi mjerenje umjetno izazvanih seizmikih valova. Metode plitke seizmi-ke temelje se na mjerenju brzine elastinih valova kroz tlo i stijenu, kao i na izdvajanju brzina razliitih elastinih konstanti (modul elastinosti, smicanja i deformabilnosti, Poisson-ov broj i sl.). Seizmiki valovi umjetno su inicirani pomou eksplozije ili ja-eg udarca. Osnovne su seizmike metode refrakcijska i refleksijska. Refrakcijskom metodom mogue je uspjeno izdvojiti sredine razliitih elastinih konstanti naslaga u podlozi, a refleksijskom metodom geoloku grau.

Seizminost (engl. seismicity) geografski i vremenski raspored potresa u nekom podruju.

Seizmograf (engl. seismograph) ureaj za mjerenje potresa. Postoji vie vrsta se-izmografa: kod starijih tipova ureaja koriten je analogni zapis ili seizmogram pojave seizmikih valova na papirnoj vrpci, a kod modernih tipovi podatci se biljee u digital-nom obliku. U Republici Hrvatskoj postoji mrea seizmografskih postaja, koje objedi-njava Seizmoloka sluba u sklopu Dravnoga geofizikog zavoda u Zagrebu.

Sekundarna poroznost (engl. secondary porosity) tip poroznosti stijena koja nastaje nakon zavretka njihove dijageneze, bilo otapanjem, pucanjem i ostalim postdijagenet-skim procesima. Jedan od oblika sekundarne poroznosti je pukotinsku poroznost stijena.

Sekundarni valovi (engl. S-waves) naziv za transverzalne seizmike valove.

Serpentinit (engl. serpentinite) djelomino izmijenjena ultrabazina eruptivna stijena.


Sijenit (engl. syenite) intruzivna eruptivna stijena neutralnog sastava, koja sadri 40 do 60 % Ka-feldspata i od 20 do 40% feromagnezijskih minerala (hornblenda i bio-tit). Ima sivu do crvenkastu boju, a rabi se kao arhitektonsko-graevni kamen.

Silicijske sedimentne stijene (engl. siliceous sedimentary rocks) pripadaju skupi-ni biogenih i kemijskih sedimentnih stijena. Sadre preteito minerale iz skupine silicij-skih oksida i hidroksida, kao to su kvarc, kalcedon i opal. Mogu nastati biokemijskim i kemijskim izluivanjima iz vodenih otopina u kojima se nalazi otopljena silikatna kise-lina H4SiO4 . Biogene stijene taloe se u obliku skeleta organizama dijatomeja - dijato-miti, radiolarija - radiolariti kao i spikula spuvi - spikuliti. Dijagenetske stijene nastaju potiskivanjem prvobitnih minerala u procesu silicifikacije pa nastaje stijena ronac.

Silikati (engl. silicates) najvanija skupina petrogenih minerala iju osnovu struk-turne grae ine SiO4 tetraedri. Jezgre velikih iona kisika nalaze se na vrhovima tetra-edara, a mali ion silicija u njegovu sreditu. U kristalnoj reetki silikatnih minerala te-traedri su meusobno razliito povezani preko drugih iona ili preko iona kisika. Silikati imaju sloen kemijski sastav. S obzirom na nain vezanja SiO4 tetraedara u kristalnoj reetki, razlikuju se osnovni strukturni tipovi silikata: nezosilikati, sorosilikati, ciklosi-likati, inosilikati, filosilikati i tektosilikati. Najvei dio silikatnih minerala nastao je kri-stalizacijom iz magme pri visokim temperaturama i preteito visokim tlakovima. Manji je dio je nastao iz termalnih otopina, pri metamorfozi, alteraciji i troenju. Najznaajniji silikatni minerali su: feldspati, pirokseni, amfiboli, olivini, tinjci, minerali glina i sl.

Silt (engl. silt) naziv za prah.

Siltit (engl. siltstone) ili prahovnjak sitnoklastina sedimentna stijena u kojoj pre-vladavaju zrna veliine praha (0.06 -0.002 mm). Ima homogenu teksturu.

Silur (engl. Silurian) period paleozoika koji je trajao oko 30 milijuna godina (440 Ma do 410 Ma).

Sinklinala (engl. syncline) udubljeni (konkavni) dio bore. U jezgri sinklinale na-laze se najmlae stijene.


Sipar (engl. talus, scree) nakupina odlomaka i blokova stijena preteito uglastih oblika, nastalih padanjem i kotrljanjem fragmenata razliite veliine u podnoju strmih padina. Sipari imaju najee lepezast oblik. U irem smislu sipari su vrsta deluvija. Prema vrsti veziva i stupnju litifkacije sipari se dijele na nekoherentne ili aktivne, neak-tivne ili vezane sipare i siparne bree.

Sitnoklastine sedimentne stijene (engl. argillaceous sedimentary rocks) ili pelitne klastine sedimentne stijene imaju vie od 50% estica veliine praha (0.060.002 mm) i gline (


varijetet: opal (amorfan) i kalcedon (kripotkristalast), kao i mineralno vezivo nastalo tijekom dijageneze iz minerala glina. Neki varijeteti sadre znaajni udio kalcitnog cementa pa se nazivaju kalcitini siltit, kalcitini muljnjak i sl. Posebne su vrste sitnozr-nastih klastinih stijena les i lapor.

Slejt (engl. slate) sitnozrnasta metamorfna stijena najnieg stupnja regionalne me-tamorfoze nastala iz sitnozrnastih sedimentnih stijena, kao i tufova i tufitinih sedime-nata. Slejtovi imaju naglaenu kriljavu teksturu.

Sloj (engl. bed) geoloko tijelo uglavnom jednolikog litolokog sastava, strukture i teksture po cijeloj svojoj debljini. Od stijenske mase u krovini i podini odvojen je nekim tipom diskontinuiteta: otvorenim meuslojnim plohama, promjenom sadraja minerala, granulometrijskog sastava, strukture i teksture. Sloj je leasto tijelo odreene debljine i prostiranja. Debljina jednog sloja moe znatno varirati.

Slojevitost (engl. bedding) temeljna makroskopska odlika veine sedimentnih sti-jena. To je pojava uglavnom jasnog izdvajanja pojedinih slojeva.

Slojevitost u pjeenjacima perma, dolina abranke, Gorski kotar (Foto: . Benac)


Soliflukcija (engl. solifluction) tip teenja tla iznad trajno smrznute podloge (per-mafrosta), a dogaa se u subpolarnim podrujima.

Speleotemi (engl. speleothemes) ili piljski vapnenci - nastaju u procesu okravanja kar-bonatnih stijena u podzemnim prostorima kru. Prilikom kapanja vode zasiene kalcijskim bikarbonatom izluuje se kalcit. Sige koje rastu od poda prema gore zovi se stalagmiti, a one koje rastu od stropa prema dolje su stalaktiti. Stup ili stalagmat nastaje njihovim spajanjem. Prosjena brzina rasta speleotema je 1 do 10 mm u radoblju od 100 godina.

Spikulit (engl. spiculite) tip silicijskih sedimentnih stijena.

Sredinji oceanski hrbat (engl. mid-ocean ridge) veliki reljefni oblik na dnu oce-ana, koje se izdie se s abisalne ravnice u zoni akrecije ili razmicanja tektonskih ploa. To je podruje aktivnog vulkanizma. Skrutnuta lava stvara podmorsko gorje iji vrhovi mjestimice rijetko izviruju iz mora tvorei otoke. Najvea takva pojava je otok Island. Sredinji oceanski hrbat, koji se protee du Atlantskog i Indijskog oceana najdulji je gorski lanac na Zemlji (ukupne duljine oko 11.000 km).

Speleotem, Bakarski zaljev (Foto: . Benac)


Stalagmit (engl. stalagmite) oblik speleotema koji raste od dna podzemnog prostora.

Stalaktit (engl. stalactite) oblik speleotema koji raste od stropa podzemnog prostora.

Stijena (engl. rock) sastavni dio litosfere ili Zemljine kore, odreenog naina ge-olokog nastanka, sklopa i sastava. Stijene se sastoje se od jednog (monomineralne) ili vie razliitih minerala (polimineralne). Svaka stijena osim mineralnog sastava ima specifinu strukturu i teksturu ili grau. Stijene se prema nainu postanka ili genezi dijele na eruptivne ili magmatske, sedimentne ili talone i metamorfne ili preobraajne. Eruptivne stijene, nastale kristalizacijom magme ili hlaenjem lave, primarne su. Sedi-mentne stijene nastale su fizikalno-kemijskom razgradnjom eruptivnih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena te litifikacijom prethodno istaloenih estica. Metamorfne stijene nastale su metamorfozom postojeih stijena u litosferi.

Stijenska masa (engl. rock mass) naziv za cjelokupan volumen neke stijene. Sa-stoji se od: materijala stijene (minerala), diskontinuiteta i njihovih ispuna, zraka i/ili vode koji se nalaze unutar materijala stijene ili izmeu stijenki diskontinuiteta.

Vapnenaka stijenska masa: primorske padine Velebita (Foto: . Benac)


Struktura (engl. texture) obuhvaa geometrijske znaajke individualnih kompo-nenti stijene (zrna minerala) i njihovo ureenje, grau. Strukturu je mogue odredi-ti na uzorku, makroskopski ili mikroskopski. Struktura stijene posljedica je naina postanka, naknadnih promjena tijekom dijageneze, metamorfnih procesa te proce-sa troenja kojima je stijena bila podvrgnuta. Struktura stijene znaajno utjee na mehaniko ponaanje materijala, prvenstveno na nehomogenost i anizotropiju fizi-ko-mehanikih svojstava. Dva su osnovna tipa strukture: klastina i kristalasta. Sti-jene klastine strukture imaju detritina mineralna zrna i odlomke stijene okruene sitnozrnastom osnovom: matriksom i cementom te upljinama (porama). Klastina je struktura karakteristina za klastine i piroklastine sedimente stijene. Stijene krista-laste strukture imaju kristale i fragmente kristala koji su meusobno uklijeteni, go-tovo bez pornog prostora. Kristalasta struktura karakteristina je za eruptivne stijene, veinu metamorfnih stijena te za kemogene i biogene sedimentne stijene.

Subdukcijska zona (engl. subduction zone) mjesto u Zemljinoj kori, gdje se oceanska kora (oceanska ploa) podvlai pod kontinentsku koru (kontinentsku plo-u), a sam proces zove se subdukcija. Takoer ima pojava podvlaenja kontinentske pod kontinentsku, ili oceanske pod oceansku plou. Idui prema dubini stijene se deformiraju i tale pretvarajui se u magmu. U zoni subdukcije izraeni su seizminost i vulkanizam. Ukoliko se oceanska kora navlai na kontinentsku, ta pojava se naziva obdukcija.

Sublitoral (engl. sublittoral) naziv za dio morskog dna na kontinentskom pragu izmeu obale i njegovog ruba.

Sufozija (engl. suffosion) proces podzemne erozije sitnozrnastih sedimenata. Sufozija je oblik filtracijskog razaranja tla pri kojem se odnose sitne estica iz mase tla pod utjecajem toka podzemne vode. Do sufozije dolazi u poroznoj sredini s ne-ujednaenim granulometrijskim sastavom ili odnoenjem materijala kroz proirene pukotine, to moe prouzroiti uruavanja svoda. Sufoziija je esta u sedimetima na podruju kra.


Sulfati (engl. sulphates) skupina minerala, prema kemijskom sastavu soli sumpor-ne kiseline. Nastaju u oksidacijskoj sredini pri relativno niskoj temperaturi. Jedan od poznatijih minerala je gips.

Sulfidi (engl. sulphides) skupina minerala, prema kemijskom spojevi metala prije-laznih elemenata i polumetala sa sumporom. Veinom nastaju hidrotermalno i sedimen-tno u redukcijskim uvjetima, a u povrinskim su uvjetima nestabilni i prelaze u sulfate. Pirit je mineral iz te skupine. Velik broj sulfida vane su rude metala.

ejl (engl. shale) sitnoklastina sedimentna stijena lisnate do laminirane teksture. S obzirom na prevladavajuu veliinu estica razlikuju se glinoviti, muljeviti i praina-sti ejl.

krapa (engl. karren) ljebasto udubljenje nastalo u procesu kemijske korozije (okravanja) u vapnencima s visokim ueem kalcita. Napredovanjem okravanja, od krapa nastaju grohote.

Sufozijska udubljenja, Sunger, Gorski kotar (Foto: T. Mari)


kriljavci (engl. schists) naziv za metamorfne stijene naglaene kriljave teksture.

ljunak (engl. gravel) akumulacija nevezanih, zaobljenih do dobro zaobljenih zrna stijene ili minerala, promjera veeg od 2 mm, kao i promjenljive koliine zrna dimenzi-ja pijeska, ponegdje praha i gline. ljunak vezan u vrstu stijenu zove se konglomerat.

pilja (engl. cave) prirodni vei otvor u stijenskoj masi u koji je mogu pristup. Mnogobrojne pilje karakteristine su za podzemlje kra. Nastale su u proirivanjem diskontinuiteta u procesu okravanja. U piljama su istaloeni razliiti oblici piljskih vapnenaca ili speleotema. U dinarskom kru naeno je vie piljskih sustava koji su ponorima povezani s povrinom. Najvei poznati sustav pilja Hrvatskoj nalazi se ispod Ogulina.

krape u vapnencima, sjeveroistona obala Vranskog jezera, Dalmacija (Foto: . Benac)


Talna voda (engl. soil water) naziv za podzemnu vodu koja se nalazi u vadoznoj zoni, neposredno ispod povrine terena.

Teenje tla (engl. earth flow) tip pokreta masa na padinama, odnosno pomicanje mase tla zasienog vodom. Naziva se i zemljani tok. Prema tipu materijala teenje tla openito se dijeli na debritini tok i blatni tok.

Tehniko-graevni kamen (engl. crushed stone aggregate) naziv za bilo koju vrstu stijene dovoljno postojanih fiziko-mehanikih znaajki da se moe koristi u graditeljstvu. Tehniko-graevni kamen koristi se kao lomljeni, drobljeni, mljeveni, cijepani i klesani te industrijski rezani. Koristi se kao agregat za betone i asfalte. U Hrvatskoj se najvie kori-ste karbonatne stijene zbog njihove dominantne rasprostranjenosti na povrini.

Ulaz u ulin ponor u Ogulinu (Foto: . Benac)


Tekstura (engl. structure, fabric) ili graa stijene obuhvaa raspored, ureenost, pakiranje i orijentaciju sastavnih komponenti, a u pravilu se odreuje na izdanku sti-jene. Primarne teksture formiraju se u stijenama tijekom njezina nastanka. Nastale su u sedimentnim stijenama prije litifikacije (slojevitost, laminacija, folijacija), a u erup-tivnim stijenama prije i u vrijeme kristalizacije (teenje magme). Metamorfne stijene nemaju primarne teksture, budui da su sekundarne tvorevine, nastale preobrazbom ve stvorenih stijena. Lineacija i folijacija mogu biti: primarne teksture, nastale ti-jekom dijageneze sedimentnih stijena ili kristalizacije eruptivnih stijena, kao i se-kundarne nastale tijekom tektonskih naprezanja i/ili metamorfizma. kriljava tekstura karakteristina je najvanija makroskopska znaajka veine metamorfnih stijena.

Tektonska graba (engl. graben) ili tektonski rov nastaje tijekom rasjedanja, sputanjem dijela terena izmeu dva ili vie paralelnih normalnih rasjeda. Sredinji dio grabe relativno je sputen u odnosu na rubne dijelove.

Tektonski pokreti (engl. tectonic movements) posljedica su endogenetskih pro-cesa u unutranjosti Zemlje. Zbog tih pokreta nastaju poremeaji u Zemljinoj kori. Svode se na rasjedanje primarnih stijenskih kompleksa na mjestu postanka (izdizanje, sputanje, nagibanje, rotaciju i prevrtanje) ili premjetanje na veim ili manjim uda-ljenostima (boranje, ljuskanje i navlaenje). Na temelju odnosa slojeva sedimentnih stijena razlikuju se tri osnova tipa struktura: bora (savijanje slojeva bez prekida cje-lovitosti stijenske mase), rasjed (prekid cjelovitosti i pomicanje blokova po paraklazi) i navlaka, kada uslijed jakih tangencijalnih pokreta ili gravitacijskog klizanja vei dijelovi stijenske mase nalijeu jedna na drugu. Uz ove strukturne oblike pojavljuju se razliiti sustavi pukotina.

Tektonski rov (engl. rift valley) naziv za tektonsku grabu.

Tercijar (engl. Tertiary) naziv za starije geoloko razdoblje kenozoika, koje je obuhvaalo epohe paleogen i neogen. Dana se taj izraz ne koristi.

Terra rossa (engl. terrra rossa) naziv za crvenicu.

Timor (engl. horst) horst ili strenjak nastaje sustavom normalnih rasjeda zbog sputanja blokova, pri emu sredinji dio ostaje relativno izdignut. Struktura slina timoru je prodor, koji nastaje kada se starije naslage u sreditu izdiu prema povrini.


Tinjci (engl. micas) naziv za slikatne minerale koji pripadaju skupini filosikata pa se savreno kalaju se u tanke listie. Sastojci su eruptivnih (granit, riolit) i metamorfnih stijena (tinjasti kriljavci). Nalaze se i u nekim tipovima klastinih sedimentnih stijena. Najvaniji minerali iz skupine tinjaca su muskovit i biotit

Tlo (engl. soil) tanki sloj nekonsolidiranog materijala koji se mjestimice nalazi na povrini Zemlje, a nastao je u procesu troenja stijena te erozijom i transportom raspadnutog materijala u kojem se odvija rast biljaka. Prema definiciji uporabnoj u ine-njerskoj geologiji tlo je skup estica minerala i/ili organske tvari u obliku naslaga koje sadre razliite koliine vode i zraka, a koje se mogu razdvojiti blagim mehanikim djelovanjem. U genetskom smislu razlikuju se sljedei tipovi tala: rezidualna, aluvijal-na, koluvijalna, taluvijalna, glacijalna, organska, eolska, vulkanska, evaporitna i nasuta tla. Znanost koja prouava sastav i genezu tala naziva se pedologija. U pedolokom smislu razlikuju se etiri horizonta idui od povrine: A, B, C i D horizont. Horizonti A i B (topsoil) bioloki su aktivni, horizont C bioloki je neaktivan, dok je D horizont osnovna stijena. Fiziko-mehanike osobine tla prouava mehanika tla. Prema geoteh-nikoj klasifikaciji tla se dijele u vie skupina. etiri su osnovne skupine s obzirom na veliinu zrna: ljunak, pijesak, prah i glina. ljunak i pijesak su krupnozrnasta, najee nekoherentna tla, dok su prah i glina sitnozrnasta, koherentna tla. estice vee od 60 mm su oblutci i blokovi. Posebna su skupina tala organska tla. Klasifikacija tla koristi se u geotehnici i inenjerskoj geologiji.

Tonalit (engl. tonalite) ili kvarcdiorit intruzivna eruptivna stijena kiselog sastava.

Trahiandezit (engl. trachyandesite) ili latit efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava.

Trahit (engl. trachyte) efuzivna eruptivna stijena neutralnog sastava, odnosno efu-zivni ekvivalent sijenita.

Transverzalni seizmiki valovi (engl. transverse, shear seismic waves, S-waves) ili S-valovi popreni, smini ili sekundarni seizmiki valovi.

Travertin (engl. travertine) vrsto litificirani, upljikavi, nepravilno laminirani ili slojeviti vapnenac nastao anorganskim izluivanjem kalcita iz vruih voda oko termal-


nih izvora. Travertin se koristi u graditeljstvu kao arhitektonsko-graevni kamen.

Trijas (engl. Triassic) je stariji period mezozoika koji je trajao oko 45 milijuna godi-na (245 Ma do 200 Ma). Dijeli se na tri epohe.

Troenje (engl. weathering) ili razgradnja proces razaranja stijena na Zemljinoj povrini ili plitko pod povrinom zbog erozije, djelovanja atmosferilija, vode, leda, klimatskih i temperaturnih promjena, insolacije i ivotne djelatnosti organizama. Pri razgradnji bitno se mijenja mineralni sastav stijene jer dio minerala nestaje zbog slabe otpornosti, otapa se ili pretvara u nove minerale, stabilne u promijenjenim fizikalno-ke-mijskim uvjetima. Razlikuju se tri naina troenja: fiziko ili dezintegracija, kemijsko ili dekompozicija i bioloko troenje. Oni su meusobno povezani, a ovisno o kemij-skim, fizikim, klimatskim i geolokim uvjetima, jedan od tih naina prevladava. U suhoj i hladnoj klimi prevladava fizika, a u toploj i vlanoj klimi kemijska razgradnja. Bioloko troenje zbiva se pod utjecajem organskih procesa: biolokog otapanja stijena, zbog bakterija i huminskih kiselina nastalih truljenjem te fiziko razaranje zbog rasta

Zone troenja u siliciklastinim stijenama (fli), Buzet (Foto: . Benac)


korijenja. Najotporniji petrogeni mineral je kvarc. Kemijskom razgradnjom silikatnih sti-jena nastaju gline, a kemijskom razgradnjom karbonatnih stijena nastaje crvenica. Tlo nastalo razgradnjom stijena naziva se eluvij, a dio stijenske mase zahvaen razgradnjom zona je fiziko-kemijskog roenja. Prema ISRM klasifikaciji razlikuju se sljedei stupnje-vi troenja: I (FR) svjea stijena, II (SW) slabo raspadnuta; III (MW) srednje raspadnuta; IV (HW) jako raspadnuta; V (CW) potpuno raspadnuta i VI (RS) rezidualno tlo.

Tsunami valovi (engl.Tsunami waves) vodeni valovi koji nastaju naglim poreme-ajem na morskom dnu zbog potresa. Imaju vrlo veliku valnu duljinu od preko 500 km, a brzina kretanja tih valova moe dostii do 900 km/h. Budui da nastaju naglo, bez upozorenja mogu biti iznimno opasni i imati katastrofalne uinke. Dolaskom do pliih dijelova dna poinje deformacija tsunami valova: smanjenje valne duljine i poveanje visine. Prvi efekt uoljiv je po povlaenju mora, slino ekstremnoj oseci. Nakon toga nailazi prvi od valova ija visina moe dosei 30 m. Ovisno u reljefu priobalja, val prodire prema kopnu unitavajui sve pred sobom. Osim zbog potresa, valovi slinih dimenzija mogu nastati uslijed erupcija vulkana, brzih pokreta masa velikih dimenzija i pada kometa ili asteroida u more.

Tuf (engl. tuff) piroklastia stijena, odnosno vezani vulkanski pepeo. Ovisno o sastojcima tufovi mogu biti litoklastini kad sadre estice stijena, kristalokalstini kad sadre estice minerala i vitroklastini kad sadre estice vulkanskog stakla. Mijea-njem vulkanskog pepela s glinom, prahom i pijeskom drugaijeg podrijetla nastaju tufi-tini sedimenti. Tuf se rabi kao sirovina za proizvodnju pucolanskog cementa

Turbulentan tok (engl. turbulent flow) tok vode u kojem je brzina vode vea pa strujnice nisu paralelne, za razliku od laminarnog toka. Turbulenti tip toka karakteristi-an je za otvorene tokove te za stijene u kojima su pukotine proirene, kao to je krki vodonosnik. Turbulentan tok ne moe se definirati Darcy-jevim zakonom.

Ultrabazine eruptivne stijene (engl. ultrabasic igneous rocks) naziv za eruptiv-ne stijene koje sadre manje od 45% SiO2 komponente.

Ultramafitne eruptivne stijene (engl. ultramafic igneous rocks) eruptive stijene koje sadre samo silikatne minerale iz skupine piroksena.


Vadozna voda (engl. vadose water) ili meteorska voda podzemna voda koja na-staje prodiranjem vode s povrine u podzemlje tako da prvo vlai suhe povrine krutih estica ili stjenke upljina stvarajui tanku ovojnicu (pelikularna voda). Kada debljina ovojnice vode naraste izvan domaaja privlanih molekularnih i adhezijskih sila, poi-nje gibanje vode prema dubini pod djelovanjem sile tee. To gibanje oteava prisutnost zraka. Voda tee prema dolje do povrine zasiene zone ili vodne plohe. Koliina me-teorske podzemne vode ovisi o klimi nekog podruja, zasienosti podzemlja, nagiba terena, propusnosti stijena i tipu te gustoi vegetacije.

Vadozna zona (engl. vadose zone) nesaturirano podruje izmeu povrine terena i vodne plohe. upljine su djelomice ispunjene vodom koja je u obliku vezane vode vlage (pelikularna voda) i slobodne vode koja tima gravitacijski tok. Ova zona ukljuuje po-jas talne vode i pojas kapilarne vode.

Vapnenac (engl. limestone) sedimentna karbonatna stijena. Sastavljen je uglav-nom od kalcita, a moe sadravati druge minerale, kao to su dolomit (dolomitian vapnenac), kvarc (kvarcni vapnenac), glina (glinoviti vapnenac) ili organske tvari (bitu-minozni vapnenac). isti vapnenci bijele su boje, a zbog oksida i hidroksida eljeza po-staju crvenkasti do ukasti. Zbog primjesa organske tvari postaju sivi, a zbog bitumena smei. Vapnenac je poligenetska stijena, tj moe nastati na vie naina. Razlikuju se klastini vapnenci (kalkrudit, kalkarenit i kalcilutit), kemogeni (travertin) i organogeni vapnenci koji su najrasprostranjeniji. Vapnenci nastaju taloenjem u vodenom okoliu, veinom u moru, a rjee u jezerima i rijekama. Vapnenci su vrlo rasprostranjene stijene u Hrvatskoj i najvaniji su izvor tehnikog-graevnog i arhitektonsko-graevnog- ka-mena.

Voda (engl. water) najneobinija tekuina u prirodi i esencijalna tvar za ivot na Zemlji. Voda se pojavljuje u sva tri agregatna stanja: u obliku leda, tekuine i pare. Voda ima najveu gustou kod +3.98 0C pa led pliva na vodi. Obino kristalizira u obliku hek-sagonskih kristala, a pripada mineralnoj skupini hidroksida. Neobina svojstva vode proizlaze iz njene molekularne strukture, s dva vodikova i jednim kisikovim atomom na vrhu, pa je cijela molekula polarna. Ta bipolarnost omoguuje stvaranje vodikovih veza izmeu molekula vode. Osnovna struktura vode je tetraedarska prostorna reetka, koja se poput saa kombinira u heksaedarske kanale.


Vodna ploha (engl. groundwater table, water table) ili vodno lice granica izmeu gornjeg nezasienog podruja (zona aeracije ili vadozna zona) i donjeg zasienog pod-ruja (zona saturacije) u freatskom vodonosniku. Vodna ploha je ekvipotecijalna ploha koja se stalno mijenja i odraava ravnoteu izmeu atmosferskog i piezometarskog tla-ka.

Vodonosnik (engl. aquifer) porozni medij koji prima, transmitira i otputa podze-mne vode. Najvanija su hidrogeoloka svojstva vodonosnika su poroznost i vodopro-pusnost. Prema nainu kretanja podzemne vode razlikuju se etiri glavna tipa vodono-snika: freatski, arteki i krki vodonosnik kao i vodonosnik pukotina i ila.

Vrulja (engl. sumarine spring, vrulja) ili podmorski izvor tip krkog izvora, kada podzemna voda istjee pod tlakom na morskom dnu. Mjesto nekih podmorskih izvora periodino je vidljivo na povrini mora. Pojava vrulja karakteristina je za hrvatsku obalu Jadranskoga mora.

Vrulje uz sjeveroistonu obalu Bakarskog zaljeva (Foto: . Benac)


Vulkan (engl. volcano) otvor na povrini Zemlje ili na morskom dnu gdje, povreme-no ili stalno izlazi lava te vrue pare i plinovi. Na vrhu vulkana esto se nalazi udubljenje koje se naziva krater. Izlijevanjem lave iz vulkana nastaju efuzivni tipovi eruptivnih sti-jena, a izbacivanjem estica razliitih veliina nastaju piroklastine stijene. Istjecanjem lave i izbacivanjem piroklastinog materijala oblikuje se vulkanski unj. Ako se unj urui nastaje depresija krunog oblika ili kaldera, u kojoj se ponekad moe stvoriti jezero.

Vulkanizam (engl. volcanism) vrsta endogenetskih procesa kada lava, pare i pli-novi izlaze kroz Zemljinu koru na povrinu Zemlje i u atmosferu, na mjestu koje se zove vulkan. Pojava vulkana izraena je na granicama litosfernih ploa.

Vulkanoklastine stijene (sinonim) naziv za piroklastine stijene.

Vulkanske stijene (engl. volcanic rocks) naziv za efuzivne eruptivne stijene.

Vulkanski indeks eksplozivnosti (VEI) (engl. volcanic explosivity indeks) lje-stvica za odreivanje stupnja potencijalne eksplozivnosti nekog vulkana, to je jedan od oblika geolokog hazarda. Prema nainu erupcije razlikuje se nekoliko tipova vulkana:

Krater vulkana Etna, Sicilija (Foto: M. Neki)


islandski (Icelandic), gdje se zbiva samo izbacivanje lave kroz pukotine, zatim havajski (Hawaiian, VEI = 0 - 1), strombolski (Strombolian, VEI = 2 - 3), vulkanski (Vulcanian, VEI = 4), plinijski (Plinian, VEI = 5 - 6) i ultraplinijski (Ultraplinian, VEI = 7 - 8) kada dolazi do izbacivanja vulkanskog pepela u stratosferu. Erupcija vulkana blizu obale ili na morskom dnu moe prouzroiti velike tsunami valove. Piroklastini tok, lahar i de-britni tok mogu biti sekundarni efekti vulkanskih erupcija.

Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet (engl. Wiechert-Gutenberg discontinuity) naziv za zonu na granici Zemljinog omotaa i Zemljine jezgre, gdje se brzina seizmikih valova znatno mijenja zbog promjene gustoe u unutranjosti Zemlje. Ova zona je na-zvana prema njemakim geofiziarima Wiechert-u i Gutenberg-u koji su ju otkrili. Ta se zona nalazi na dubini do 2900 km.

Zemlja (engl. Earth) naziv: za samostalno svemirsko tijelo ili planet star oko 4.5 milijardi godina, za vrstu kopnenu masu, i za tlo iznad stijenske mase. Planeta Zemlja ima prosjeni radijus od 6.371 km. Spljotena je na polovima, a izboena na ekvatoru pa ima oblik nepravilnog elipsoida ili geoida. Zemlja je zonalno ili lupinasto graena. Sastoji se od Zemljine jezgre, Zemljinog omotaa i Zemljine kore. vrsti dio Zemlje (geosfera) okruuju hidrosfera (vodeni omota) i atmosfera (zrani omota).

Zemljina jezgra (engl. Earths core) ili barisfera nalazi se ispod Zemljinog omo-taa na dubini veoj od 2.900 km. Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet granina je zona izmeu omotaa i jezgre. Jezgra se sastoji smjese eljeza i nikla te primjesa kisika, silicija i sumpora. Smatra se d

geološki riječnik

Documents