LJ UBITEU I SF& F LITERATURE:va asopis FUTURA nudi vam iznimno povoljnu mogunost pretplate, te nekoliko pogodnosti koje slijede iskljuivo pretplatnicima kao npr.: svoj primjerak FUTURE dobivate prije nego to se pojavi u prodaji na kioscima, povlatene cijene kod kupovine knjiga u izdanju FUTURE, a vjerujte smislit emo ih jo....

PRETPLATITE SE I UTEDITE

35% ODPRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

PRETPLATA:6 B R O JE V A -K U N A 6 6 ,-

12 B R O JE V A -K U N A 1 3 2 ,-

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 3 0 1 0 1 -6 0 1 -1 5 7 1 8 1 , poziv na broj 9 901 .

Kopiju uplatnice aliite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 4 1 0 0 0 ZAGREB.

F U T U R A

| - - |1 PRETPLATNI KUPON 1

Ime i prezime:

Adresa:

Grad:

Pretplaujem se na: ^ 6 12 brojeva FUTURE

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite.Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 11,00 KUNA po primjerku + PTT trokovi.

Telefonske narudbe: 01/579-877

2 F U T U R A

FUTURAmjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

Godite IV broj 2 VELJAA 1995.UKUPNI BROJ: 28 ISSN 1330-5115

NAKLADNIK Bakal d.o.o..Bosanska 10, 41000 Zagreb Tel. 041/579-877

Za nakladnika: ODGOVORNI UREDNIK Krsto A. MauraniUrednikov naslov:Slavonska 1,41430 SAMOBOR

Ureuje redakcijski kolegijNaslov ureda:Bosanska 10, Zagreb

TISAK: TAR

UVODNIKtovani Futuriari:

Meu raznim sugestijama o izgledu i sadraju FUTURE o kojima itam u vaim pismima (hvala vam) tu i tamo sefionavlja i ova: A zato ne biste raspisali natjeaj za domae pripovijetke? (U jednome pismu je ak pisalo, da p ro s t ite , konkurs .)

Nekako je u raskoraku s mojim pojmovima o lijenosti vie pojedinano odgovarati uvijek isto na tu sugestiju, pa evo, ovako javno:

Nije li FUTURA ve sama po sebi natjeaj za domae pripovijetke (bar poslije 6. broja)? Vi piete, aljete, FUTURIN iri sastavljen od mene ocjenjuje, pa nagraeni naslovi osvanu tiskani u FUTURI. Kud hoete bolji natjeaj (da p ro s tite , konkurs)?

tovie, tu ima jo jedan natjeaj, takoer otvoren stalno, samo je tu nagrada neto drugaija jednom je godinje, za samo jednu pripovijetku, a sastoji se od slave (koju potvruje plaketa koju dobitnik nosi doma, i dobitnikovo ime urezano u onaj drveni panj na kome stoji ona divovska plehnata pepeljara , kako u SFeri tepaju nagradi SFera").

Kad je ve o tome rije, izgleda da u naoj esefinoj javnosti vlada mitkoncepcija tj. nesporazum, kako je ta SFera SFerina interna, privatna prija. Netono! SFera je vie neto kao Cro-Hugo (ili, da ne amerikanimo, Hr-Hugo), jer predlagati ( nominirati) dobitnike ima pravo svatko! (vidi Bogdaj vei kup u F27). tovie, u SFeri bi bili najsretniji kad bi im svoje nominacije poslalo m n o g o s to tin a esefiara. Hajde, ljudi, ne sramite se, piite SFeri, javite svoje favorite! (Adresa u F27.) Posebno javite koji domai fanzin smatrate najboljim.

Nu, dobro, htio sam rei, uz gore reeno, kakvoga bi imalo smisla otvarati jo jedan natjeaj (da p ro s t ite , konkurs)...?

S time u vezi, da ne kaem time u svezi i glede toga, htio bih jo neto rei tj. odgovoriti. Tuitamo se netko udi to se toliko trudim da o esefu govorim kao o zajednici, da ne kaem klapi (u smislu Bogdaj vei kup), to toliko insistiram na konvencijama, fanzinima, i tim stvarima.

Sad, na stranu to je i inae uobiajeno da hobisti trae drutvo sebi slinih (pa tako ribii vole voditi svoje ribike razgovore, filatelisti svoje filatelistike a esperantisti svoje esperantistike), esefiari, budui elita (vidi F23), tu su jo intenzivniji.

4 F U T U R A

Evo, nedavno se u Kutini okupilo 100 i vie domaih i gostiju iz Gare- nice, Osijeka i Zagreba da tijekom dva dana K u tik o n a '75 - A lie n F e ta u tamonjem Narodnom sveuilitu gledaju filmove, igraju igre, sluaju glazbu, predstavljaju svoje fanzine i nakladnike pothvate (napr. Zagreb 2004), svoje klubove (kutinska SFinga, osjeka Gea, zagrebaka SFera), govore predavanja (ubai, Trupeljak, Macan, Rastovac, Penjin) i uope, uz fino domae vino provedu ugodno vrijeme daleko od civila .

Ha, to je to! Svaki se esefiar u svakodnevnom ivotu kree u moru civila koji ne razumiju njegov hobi, ude mu se, katkada i preziru. I tu, kako bi rekao Aahz, ima jedna pria.

Danas je esef respektabilna literatura. Ako nita drugo, u Americi se neke esef-knjige prodaju u milijun primjeraka, a to je tamo svakako temelj za respektabilnost!

Donedavno nije bilo tako. Esefiari su trgali nastavnice s A s to u n d in g a i A m a z in g a kako im se okolina ne bi podsmjehivala na tivu, a pisci su bjeali u pseudonime. Pa bi esefiari, umorni od svakodnevne trke za novcem, natezanja s punicom i civilnom okolinom, i uope tegobama realnog" ivota, pobjegli od svega toga (eng. gef a w a y f ro m if all) u prijateljsku atmosferu istomiljenika s kojima se razumiju (tj. u esef- fa n - d o m : fanzine, konvencije, i te stvari). To su zvali gafia .

S vremenom se dogodila udna stvar: kako je esef stekao respektabilnost pa se pripadanje anru vie nije skrivalo, a istovremeno je enor- mno nabujao fandom i fanovanje , neki su pretjerali pa im je poeo trpjeti civilni ivot. Pa se postupak dolaenja k pameti (distanciranje od fanovskih aktivnosti) poeo nazivati istom frazom, g a fia (naki: post). Glagol je gafiate ( postiti). (Kao, napr. Bruno: vidi Bookshop, F26.)

Eh, ovime sam donekle ispunio obeanje iz F25 i F26, da u brucoima rastumaiti neke argonske rijei kojima se nabacuju esefini veterani .

Evo jo jedne:

Kad se mnogo ljudi bavi nekom zanimacijom dogodit e se raslojavanje. Pa e tako nekoga vie zanimati filmovi, nekoga prva izdanja slavnih romana, nekoga igranje Role-Playing-Games, a nekoga pak filk .

Posebna su pria oni koji vole o rg a n iz ira ti. (Nema veze to, glavno da se organizira.) Ti su ljudi silno dosadni svojoj okolini jer svaki suvisli razgovor skreu na razglabanje o problemima organiziranja konvencija, o statutima, o pravilnicima za dodjeljivanje nagrada, i tome slino.

S druge strane, jasno je da ba o njima ovisi hoe li uope biti konvencija, i kakve e one biti. Pa su takve o rg a n iz a to re obini fanovi poeli nazivati s e c re t m a s te rs o f ia n d o m (naki: tajni gazde fandoma, tj.

F U T U R A 5

neto kao mafija). SMOFovi su pak prihvatili tu etiketu, pa se danas ak svake godine redovito odrava SMOFcon: konvencija s temom organiziranja konvencija.

Aha, filk. Uzmete poznatu melodiju, smislite novi, esefini tekst, to pjevate zborno ili pojedinano, a k a p e la ili uz gitaru, i dobili ste filk . U SFeri djeluje vrlo zduna grupa filke ra , imaju nekoliko uvoznih pjesmarica (debele knjige velikoga formata!), a smislili su i hrpu domaih, originalnih tekstova. Ako vas zanima pjevanje, potraite ih na SFerakonu pa uivajte!

BOO je Buljo-Oko-udovite . Gledajui kako na naslovnicama esef asopisa svakakva udovita obgrljuju vritee i otimajue se vie-manje raz-odjevene djeve (premda nije jasno kako se to vanzemaljska udovita uvijek doepavaju ba mlaahnih, dugonogih, o b lik o v a n ih djeva koje usput jo, kao sluajno, i oskudijevaju odjeom kako im samo uspijeva promaiti kojugod damu u n a jb o ljim g o d in a m a ! a to bi etveroruno Ijuskavo, krgavo, stvorenje s Prxwyxa uope moglo vidjeti poeljnoga u stvorenju s drugoga planeta!) c iv ili imaju festival rugajui se esefovcima kako itaju ro t literaturu. A esefovci, kakvi ve jesu, okrenue stvar na alu i skovae frazu B u g -E y e d M o n s te r. SFera je takvoga BOa onomad metnuia u svoj amblem, pa je to sada Boko.

Evo, tako, danas sam, za promjenu, vrlo edukativan. ivio FIAWOL, dolje FIJAGH.

Oprostite mi ako sam bio dosadan,bio mi je festival avrljati s vama,

srdaan pozdrav, i daj vam Bog zdravlja a Majka Boja Bistrika penez,

Ka Maurani

BOGDAJ VEI KUPKALENDAR KONVENCIJA

WORLD HORROR CON. 2-5. oujak 1995. Sheraton Colony Square Hotel, Atlanta, Georgia, USA. Upad US$75.

In fo : World Horror Con, P.O. Box 148, Clarkston GA 30021-0148, USA. CONFABULATION (Eastercon 95). Uskrnji vikend, 14-17. travanj

1995. Britannia International Hotel, London Docklands, Engleska. Upad 25.

6 F U T U R A

In fo : Skiffy Travel, Slavonska 1, 41430 Samobor.

FREICON (najvanija njemaka konvencija). 29-30. travanj 1995. Freiburg im Breisgau.

In fo : FreiCon eV., c/o Thomas Schmidt, Carl-Kistner Strae 3, 79115 Freiburg i Br., Deutschland, tel. 99-49*761*47-527.

SFERAKON 95. 5-7. svibanj 1995. ETF (E le k tro - te h n l k i fa k u lte t, U n ska 3, i K S E T ) , Zagreb. Najlui trodnevni non-stop tulum 1995 u Zagrebu. Filmovi, video, igre na ploi i zaslonu, kviz, sajmite frike i rabljene literature, S F e ra l T ribu ne , lajaonica, slavni gosti, nagrade SFera , cuga, itd. lanarina 40 kuna, na ulazu skuplje, jednodnevni ulaz 20 kuna. Maskiranima popust.

In fo : Bojana Saer, Vlaka 62, 41000 Zagreb: 01*444-459. ODMAH SE JAVITE!

FRANCON (frankofonska konvencija 95). 27-30. travanj 1995. Mai- son d Ailleurs, Yverdon les Bains, vicarska. lanarina SFR 50 do 15. rujna 1994, poslije SFR 75.

In fo : Francon 95, c/o Amis de la Maison dAilleurs, Case postale 74, CH 1400 Yverdon les Bains, Suisse.

INTERSECTION. 53rd World SF&F Convention (WorldCon). 24-28. kolovoz 1995. Hotel Central, Glasgow, kotska. (To e biti i Eurocon 95.) Upad 10 do 31 . svibnja (n a ro it i p o p u s t za H rva tsku !), plativo u Kunama (100 kuna) kod zastupnika za Hrvatsku.

In fo : Skiffy Travel. Priutite si deset dana nezaboravnih dogodovtina (Loch Ness!) za nevelike novce.

Eurocon 1995 bit e u sklopu Intersectiona.AMPERSAND 95 (jesenska p u rg e rs k a konvencija). 6-8. listopad 95.

Zagreb.In fo : FUTURA, urednikov naslov.SFeti Nikola (kostimirani tulum). 6. prosinac 1995. Hotel Livadi, Sa

mobor.In fo : Skiffy Travel.EVOLUTION (Eastercon 96). Uskrnji vikend, 5-8. travanj 1996. Hotel

Radisson Edwardian, Heathrow, London (umjesto Metropole, Brighton!), Engleska. Upad 20 do 18.IV.95.

In fo : Skiffy Travel.MILLENIUM (doek novoga tisuljea). 27. prosinac 1999-2. sije

anj 2000. Negdje u sjevernoj Europi.In fo : Skiffy Travel.

F U T U R A 7

FUTURINskriboserpentistiki NAGRADNI NATJEAJtovani Futuriari, kolikogod to bilo porazno po moju uredniku umiljenu ilu

ziju nepogreivosti, moram ovdje priznati jedan teki uredniki promaaj. Uz ispriku vama nekolicini kojima se svidio ovaj natjeaj, i vama tucetu koji se u njemu zaigrali, on je ipak bio promaena ideja. Smiljen da se malo zabavimo mozgovnom gimnastikom, a usput da privilegiramo pretplatnike (i tako moda nagnamo neodlune na taj novano-probitani korak), uspjeli smo samo iritirati mnoge drage nam i cijenjene itatelje. Anketa (F21) nam je rekla ne gnjavite s time! , pa smo negnjavili.

Ipak, da ne razoaramo one koje je skriboserpentistika zainteresirala, duni smo objaviti rezultate bit e u slijedeem broju.

Za sada samo odgovor na jedno pitanje: Skriboserpentistiku bi se moglo prevesti kao zmijopis latinski skribo,

skribere je pisati, a serpens je zmija. Dakle, rijei dugake poput zmije.Inae, kako se moglo i zamisliti, konanu pobjedu nose reenice s onom nemo

guom kemikalijom to poinje methlonyl..." koju sad neemo ponavljati da ne bi bilo monotono.

(Ha! Monotono ! Kakva zgodna rije: etiri puta isti samoglasnik! A takvih rijei ima jo. Ima ih ak gdje se isti suglasnik javlja etiri puta i pritom mislimo na normalnu rije udomaenu u hrvatskom jeziku, a ne na oigledne tuice ili na doskoice tipa ahhhh . Kao monotono .

Pa vas izazivamo: pronaite rijei u hrvatskom jeziku u kojima se etiri ili vie puta javlja isti samoglasnik ili suglasnik. Poaljite nam te rijei. Na SFerakonu emo organizirati izvlaenje. Bit e zanimljive nagrade!

Jasna stvar, natjeaj je otvoren samo pretplatnicima... Vjernost valja privile- girati, zar ne?)

Jo neto: u reenici koju smo smislili mi i s kojom smo vas izazvali da nas pokuate nadmaiti, esta rije u prijevodu glasi ovako (hvala Tatjani na pomoi):

Lovci na vukove iz davnina, koji su ivjeli u selu na stijeni, bili su sigurno pastiri ije su ovce paljivo njegovane i uvane od napada njihovih nasilnih neprijatelja, koji su davno nekad, prije dvanaest tisua godina, nastali od prvog ovjeka na Zemlji, koji je koristio svemirski brod na dugom putu po zvjezdolikom svemiru u potrazi za zvijezdom koja bi imala planete pogodne za naseljavanje, koje su se vrtjele u krugu oko nje, gdje bi se mogla naseliti nova rasa razumnog ovjeanstva i radovati se cijeloga ivota u miru i veselju bez straha od napada drugih inteligentnih stvorenja iz meuzvjezdanog prostora.

isti sajensfikn, zar ne?

8 F U T U R A

FUTURAU SLOVENIJIPOVOLJNO!

tovani prijatelji SF&F literature,U mogunosti smo, preko naeg zastupnika u Republici Sloveniji - "KIKI KERAM" d.o.o., ponuditi vam iznimno povoljne mogunosti direktne pretplate na asopis FUTURA, te dobave knjiga u izdanju biblioteke FUTURA: Robert Asprin: "JO JEDAN KRASAN MIT" Robert Asprin: "NOVE MITKONCEPCIJE" Robert Asprin: "MIT I KORUPCIJA" Terry Pratchett: "BOJA MAGIJE"

PRETPLATA NA FUTURU6 izdanja: SIT 2.100,-

12 izdanja: SIT 4 .200,-

Sve informacije i narudbe na adresu:

KIKI KERAM d.o.o. Litostrojska 25 61000 LJUBLJANA

ili telefon: 061/557-162 Ga. Katarina Meserko

F U T U R A 9

Michael L. Scanlon usavrava svoj spisateljski dar ve desetak godina. U meuvremenu je radio kao uredski slubenik u okolici Seattlea. Takoer se i aktivno ukljuivao u SF fandom. Bio je Fan-poasni gost na Vikingconu u Bellinghamu.

Polaznik teaja 1986. u Clarion Westu, ini se da je vie nego dobro shvatio njegovu bit. Kansas City K itty je vrlo vrsta, vrlo profesionalna pripovjetka. Drago nam je to je imamo priliku objaviti.

Michael L, Scanlon

KANSAS CITY KITTY

Izvornik: Kansas City Kitty, 1990

Prijevod: Mihaela Velina

MIG-ovi su nas presreli iznad poluotoka Kenai, a jednome od njih se posreilo. Ugledao sam jedan projektil kako dolazi prema nama, pa to objavih.

Jo sam promatrao radar kad je eksplodirala bojeva glava. Jedne je minute zaslon bio pun blipova, naih i njihovih, i smea koje smo izbacivali, a ve slijedee je posve pobijelio.

Drte se, zaurlah kad je nestalo slike na zaslonu, pa zgrabih sjedalo pokuavajui se pripremiti za udar.

Berentsonova, repni strijelac, vikne a onda je sve otilo k vragu. KC Kitty poskoi, pa se nagne nosom prema dolje. U mojim slualicama odjekne grmljavina, presjecana cviljenjem prenapregnutog metala.

Cijeli se zrakoplov pone tresti. Vibracije su se pojaavale sve dok nisam bio siguran da e se letjelica raspasti u zraku. Pokuavao sam se prisjetiti procedure za spaavanje.

Dri se, zauh glas Zapovjednika Subote preko interkoma. ekao sam zapovijed za iskakanje, ali nije dola. U slijedeih dvadeset-tri-F U T U R A

deset sekundi prola je itava vjenost. Vibracije su polako jenjavale, a imao sam osjeaj kao da izravnavamo.

Izvjee o teti, progovori opet Zapovjednik Subota. Poeh misliti kako smo se moda ipak uspjeli izvui. Nisam se ba bio veselio iskakanju nad Sjevernim Pacifikom. U tom bi nam sluaju jedina nada bila da nas spasi ruski patrolni amac. Sreom, spasio nas je Zapovjednik, opet.

McGregor, kopilot, pone izvjetavati. Jedan motor je gotov, ree, a ini se da su oteene kontrolne povrine repa.

Manione?Ja sam dobro, Zapovjednice, rekoh. Elektronika je mrtva. Pretpostavljam da to ukljuuje i radar. S toje s radiom?Pogledah prazan zaslon pred sobom. Radar je mrtav, Zapovjed

nice. Provjerit u radio.Dok sam prkao po prekidaima zauh Zapovjedriika kako poku

ava dozvati Berentsonovu. Tek nakon treeg ili etvrtog pokuaja u slualicama zauh glas repnog strijelca, polagan i slabaan.

Zap Zapovjednice? Na trenutak se ulo samo statiko pucketa- nje. Zapovjednice, ao mi je sto sam vrisnula.

Nema veze, Berentsonova, ree Zapovjednik Subota. Kako se osjea? Kakva je situacija kod tebe? U Zapovjednikovu se glasu uo utjean prizvuk.

Jo statike. Ne-ne ba dobro, Zapovjednice. Rame me boli.Sto nije u redu s njim?Ne mogu pogledati. Stanka, a potom: Slijepa sam. U njen se glas

uvukao nagovjetaj histerije.Smiri se, ree Zapovjednik. Jesi li imala zatitne naoale?Jjesam.Onda je sljepoa privremena. Znao sam da je u mislima dodao

moda. Je li sve ostalo u redu?Na liniji se nije ulo nita osim statikog uma tako dugo da sam se

poeo pitati nije li se Berentsonova onesvijestila. A potom: Bok mi je mokar. Od krvi, mislim. Pauza. I hladno je ovdje.

Osjetih kako mi se usta razvlae u osmijeh. Berentsonova se uvijek alila na hladnou u odjeljku repnog strijelca. Hladno poput osmijeha instruktora na obuci, rekla je jedne veeri u doasnikom klubu. Osmijeh mi izblijedi. Poeh se pitati koliko su teke njene ozljede.

Nakon to se Berentsonova slabim glasom sloila s tim, Zapovjednik prebaci na moju liniju. Radi li ita, Manione?

Ne, gospodine. Razmislih na trenutak. Odailja moda radi, ali ne primam nita. Isto je i s radarom, dodah.

Moe li nai kurs za povratak?Pogledah zamljovid. ZTS ima pistu kod Juneaua.

F U T U R A

Prekratka je.Ne bismo li ipak mogli sletjeti? Ako nita drugo, vjerojatno imaju

bar poljsku bolnicu.elim bombardersku bazu s ekipama za prisilna slijetanja, a ne

kratku pistu na bojinici. Zrakoplovni Taktiki Stoer nema pojma o bombarderima.

Postoji baza Langley RCAF-a izvan Vancouvera. Pogledah juno po zemljovidu, kiljei na simbole.

elim idi u McChord, ree on. Vancouver je bio zatvoren kad smo uzletjeli, i vjerojatno je jo uvijek. Tacoma je samo nekoliko minuta junije. On zastane. elim odvesti Berentsonovu u bolnicu, ali isto tako elim i KC Kitty odvesti na popravak.

Okej, Zapovjednice. Idemo u McChord. Ako KC Kitty ne bude mogao biti popravljen, mogli bi rastaviti posadu. Bacih pogled na instrumente koji su jo uvijek radili. Idem na 94 stupnja magnetskog, barem dok ne uspijem nai precizniji kurs. Razmislih na trenutak. A stoje s ostatkom eskadrile?

Oglasi se McGregor. N i traga im. Nema MIG-ova, nema eskadrile, niega. Osim oblaka.

Oblaka?Okrenuli smo se dovoljno da mogu vidjeti iza nas. Tamo gdje je

projektil eksplodirao sad je lebdio sjajni oblak.Pa i treba biti oblak poeh, ali me McGregor prekine.Jo uvijek sjaji. U njegovu se glasu uo prizvuk histerije. Nikad

prije nije tako zvuao.Okej, McGregore, ree Zapovjednik Subota otro. Manione, nai

nam fiksni kurs pa da krenemo kui.Dagospodine, rekoh. Kad si Zapovjednik neto utuvi u glavu ne

ma svrhe raspravljati se s njim. Zato i jest Zapovjednik. Izmeu dva proraunavanja kursa bacih pogled na oblak. Nikad prije nisam vidio nita takvo. Izvijao se poput amebe, sjajio vlastitim sjajem, i poeo se polako gubiti u daljini kako smo mi nastavljali prema jugu.

Dao sam ispravak kursa Zapovjedniku i pokuao ne razmiljati o naim izgledima da uspijemo. Sve je ovisilo o tome kako su teka oteenja na KC Kitty. Zrakoplovi tipa B-45F tvrd su orah. Vidio sam ih kako se vraaju doslovce u dijelovima. A li vidio sam ih i kako se rue praktiki neoteeni.

Zapitah se hoe li se Berentsonova izvui. Nadao sam se da hoe. Izuzevi McGregora, ova je posada zajedno ve tri godine. To je dugo u ratu. Ne bi bilo isto bez Berentsonove, pogotovo tako brzo nakon to smo izgubili Garciu. ak i da se to dogodi, ak i da Berentsonova umre ili ode, jo uvijek je tu Zapovjednik Subota. On jest KC Kitty. On ga

F U T U R A

uvijek vraa natrag, to god da se dogodi. Sviao mi se. Ne toliko koliko Berentsonova, ali vie no bilo koji drugi asnik pod ijim sam zapovjednitvom sluio.

Ovaj put smo doista dobili po repu.Moda Zapovjednik ima pravo glede vremena koliko e Berentso

nova biti u bolnici. Zacijelo emo svi morati na antiradijacijski tretman. Sto znai da najmanje dva tjedna neemo letjeti.

To mi da bolji materijal za razmiljanje. Dva tjedna bez rata. Mogao bih otii iz baze nakon tjedan dana tretmana. Moda bih mogao otii na kampiranje ili negdje na obalu oceana.

Prestao sam razmiljati o izgledima da se vratimo natrag i prebacio misli na to to u raditi kad se vratimo. Sanjarei, pokuavao sam popraviti to se popraviti dalo. Svakih nekoliko minuta trebat e nam navigacija, a nisam imao ak ni radar. Moda bih mogao osposobiti radio, izvaditi kakve dijelove iz druge opreme. Izgubio sam pojam o vremenu.

Manione? zakri Zapovjednikov glas preko interkoma.Dagospodine. Proistih grlo. Slika mene i Pat kako ponovno proi

vljavamo ovu misiju uz par vreva u klubu nestane mi iz uma.Trebam navigacionu provjeru.Proraunah nau poziciju. Sad smo sjeverno od poluotoka Olimpic.

Bit emo u McChordu za manje od sat vremena.Kratki smo s gorivom, ree McGregor.Koliko kratki?Letimo'na gotovo praznom.Imamo dovoljno, obrecne se Subota. Nemamo mnogo, ali dovoljno

da uspijemo. Pauza. S toje s radarom?Odmahnuh glavom, shvatih koliko sam umoran, pa progovorih u

interkom: Gospodine, radar je mrtav. Oslanjam se na druge instrumente. Ne oekujui nita, poeh traiti gore dolje po valnim duinama prijemnika na kojem sam radio. Dobivao sam statiki um i dvaput blijede nagovjetaje neke vrsti transmisije. Gospodine, mislim da sam uspio osposobiti jedan od prijemnika.

Dobro. Poalji poruku.Gospodine, prijemnik radi, ali ne znam za odailja. Zapovjednik

valjda oekuje udo, pretpostavih. Uvijek ih oekuje, ali s druge strane i on sam ih esto izvodi.

Pokuaj svejedno. Poalji poruku, reci ah da smo oteeni i kratki s gorivom, te da elimo prioritet pri slijetanju. Oklijevao je je dva trenutak prije nego li je opisao situaciju u kojoj se nalazimo.

Izvadih opremu za kodiranje, sastavih poruku, pa je poslah.Ponavljaj poruku u intervalima od deset minuta. Trebamo li is

pravak kursa? Ponavljanje poruke nije standardna radio-procedura,

F U T U R A

ali pretpostavljao sam da nas nee previe gnjaviti oko toga, posebice kad se uzmu u obzir okolnosti pod kojima je poslana. Posegnuh za tipkom za Morseov signal i poeh opet odailjati poruku. Moda e nam dobro doi. Mogue je da ni na transponder ne radi, a lokalne posade za presretanje prilino su lake na okidau otkad je Tacoma pretrpjela atomsko bombardiranje.

Dao sam Zapovjedniku ispravak kursa, pa se vratih popravljanju radija. Uhvatio sam jo nekoliko kratkih bljeskova transmisije, ali nita to bih mogao identificirati. Ono najudnije bijae glazba. Vie no jednom uhvatio sam neto to je zvualo poput civilnog radio programa. Koliko sam ja znao, nijedna od civilnih frekvencija nije bila ni blizu CONELRAD-ovih.

Prkanje po radiju, navigacija i odailjanje nae poruke nije mi ostavljalo vremena da mislim o bilo emu drugome osim o tome kako e uskoro sve biti gotovo. Subota nas opet vraa, a ovaj put sam se gotovo veselio ispitivanju, a potom blaenom snu. Pod nama su promicali rascjepkani oblaci.

Zapovjednik i McGregor progovorie u isto vrijeme, pa isprva nisam shvatio o emu govore.

sva ta svjetla! Vidi ih! GdjePogledah van i ugledah tepih od svjetala pred nama. Isprva nisam

shvaao o emu se radi. Onda mi se uzdigla svaka dlaica na vratu, a koa na podlakticama najeila. Vidio sam takve slike. Bijahu to svjetla mirnodopskog grada. Letimini pogledi otkrivali su ceste i zdanja, kue pod nama.

Manione! Manione! Zapovjednik je gotovo vikao. Zaepi, McGre- gore. To je zapovijed.

Ovdje sam, Zapovjednice, rekoh napokon.Sto ima na radiju?Smee, rekoh. Oprostite, gospodine. Ima dosta radio signala, ali

ne mogu uhvatiti nita jasno.Pokuavaj i dalje. Glas mu je zvuao napeto.McGregor povie: MIG-ovi! S obje strane!Bacih pogled na oblike koji su pratili KC Kitty, zadrhtah, razmislih

na trenutak pa se razljutih na McGregora. Ovdje ne moe biti MIG- ova. Sovjeti nemaju nosae zrakoplova, a najblia njihova baza bijae gore na Aljaski. Kad se vratimo porazgovarat u s Zapovjednikom o McGregoru. U posadi nam ne trebaju takvi poput njega.

To je pratnja. Nisu MIG-ovi.Sranje. Oprostite, gospodine, ali mi nemamo takve zrakoplove.Imaju amerike oznake. Smiri se, McGregore. Vjerojatno se radi o

nekakvim eksperimentalnim modelima. Je li to Zapovjednikov glas

F U T U R A

zvuao pomalo nesigurno? Znai, imamo pratnju, razmiljao je na- glas. Moe li ih kontaktirati?

Pokuat u, gospodine. Odabrah frekvenciju ZTS-a i pokuah transmisiju. Charlie Romeo Sedam Tri etiri zrakoplovima u pratnji, rekoh. Imamo problema s radijom. Molim odgovorite ako primate na signal. Prebacih na drugu frekvenciju i pokuah ponovno.

Oglasi se McGregor. Pokuavao je ostati pribran, ali po glasu mu se dalo zakljuiti da mu to ba ne uspijeva. Zapovjednice, motor broj etiri je gotov.

Iskljui motor nasuprot.Iskljuen, zauh McGregorov glas kad se buka i s druge strane KC

Kitty smanjila. Nemamo vie goriva, gospodine.Manione, ak i ako nas ne uju, nastavi odailjati. Reci im da ne

mamo vie goriva, te da moramo prisilno sletjeti. U meuvremenu ja u pokuati s runim signalima.

Osjetih kako Kitty mijenja smjer i visinu. Pogledah dolje. Previe je toga pod nama. Mogli bismo se pokuati spustiti na jednu od tih nemogue irokih ulica, ali posvuda bijahu prepreke. Uz cestu su se protezah redovi visokih kandelabra. Pogledah malo dalje i ugledah istinu. Tamo, ree McGregor. Ravno pred nama.

Ne, promrmlja Zapovjednik. To je Boeingovo polje. im je izgovorio te rijei ja prepoznah mjesto. Boeingovo polje bijae jedno od prvih mjesta na Zapadnoj obali pogoenih atomskom bombom. Vidio sam ga ve mnogo puta, i odlazei i vraajui se s misija.

A li sad bijae nekako drugaije. U sekundama, koliko nam je trebalo da mu se pribliimo, ugledah zdanja izgraena u stilu kakav nikad prije nisam vidio.

Ako Zapovjednik Subota i nije bio presretan to se moramo spustiti u davno unitenu zranu luku, nije to pokazao. Spustio je Kittyn nos i napravio okret, pripremajui se za slijetanje. Nai pratitelji i dalje su ili za nama.

Slijetanje je proteklo u izmaglici. Stajni trap se spustio ba kad nam je nestala i zadnja kap goriva. Jo uvijek smo bili nekih tridesetak metara od piste, a moj se eludac skvrio u grudu. Jedini zvuk bio je vjetar. Zapovjednik Subota letio je kao da je dio zrakoplova. Spustili smo se tako njeno da gotovo i nismo odskoili. Dok smo rulali, s desne strane ugledah nemogue velike parkirane zrakoplove.

Pomozi mi s koenjem, promrmlja Zapovjednik Me Gregoru. K ittyn nos poskoi pri ukljuivanju konica.

Zrakoplov se napokon zaustavi. Na trenutak je vladala potpuna tiina u kojoj smo nepomino sjedili. Dahtao sam, pokuavajui usporiti disanje.

F U T U R A

to se zbiva?Ovaj...? pone McGregor. Ja trepnuh i skinuh masku s kisikom s

lica. Moj je znoj dodao naglasak mirisu bombarderske kabine.Sto se dovraga dogaa? Zapovjednik gotovo nikad nije psovao. Sje

dimo na tlu na pisti koja je odavno unitena. Pratili su nas mlanjaci kakve nemamo, a cijeli je Seattle osvijetljen poput cirkusa!

Dok smo razgovarali primijetih da nam se pribliavaju vozila. Vatrogasci i hitna pomo. Nekoliko automobila sa svjetlima na krovu. Poput toliko drugih stvari oko nas, i ona bijahu poznata a opet tako udna. Iz njih ponu izlaziti ljudi u raznim uniformama.

Otkopah sigurnosni pojas, pa poeh otvarati kabinu. Sto radi, Manione? obrecne se Subota.

Htio sam----- poeh mu odgovarati, ali on me prekine.Htio si izii? Ne dok ne razmislim. Ne znamo tko su ti ljudi. Glas

mu bijae napet. Ljudi u uniformama zbili su se u grupu, oito raspravljajui o neemu. Jedan od njih se odvoji i krene prema pilotskoj kabini. Mahne rukom, kao da nas poziva da iziemo. Spomenuh to Zapovjedniku.

Ne ine mi se neprijateljski raspoloenima, Zapovjednice.Sami civili. Policija, nema vojske. Zato? inilo se da Subota raz

govara sam sa sobom. Okej. Izlazimo. Pusti mene da govorim, Manione. Pored Kitty stajala su ve dvojica kad smo stupili na beton. Subota stane pred njih, a McGregor i ja stali smo mu svaki s jedne strane.

Jedan od dvojice ljudi oito bijae vatrogasac. Na uniformi drugoga pisalo je OSIGURANJE. On pogleda vatrogasca, pa nam se obrati na ruskom. Krajikom oka primijetih kako se Zapovjednik Subota ukoio.

Mih nee paneemayoo pa-rooskee, rekoh, pa ponovih na engleskom. Ne govorimo ruski. Morat ete dovesti prevoditelja, dodah. Bio sam zbunjen. Zato govore ruski kad im na uniformama stoje natpisi na engleskom?

I vatrogasac i ovjek iz osiguranja buljili su u mene. Vi ste Amerikanci? upita vatrogasac, a drugi se ovjek zagleda prema Kittynom repu i USAF oznakama.

Da, poeh odgovarati, ali me Zapovjednik Subota uutka.Gospodo, prosim, identificirajte se. Govorio je leerno, ali u nje

govu je glasu bilo elika.Gospodine? progovori ovjek iz osiguranja. Ispriajte nas, ali i mi

bismo eljeli da vi uinite isto. Svjetlo se odbljesne sa znake iznad depa njegove koulje. Barrett, pisalo je. On nastavi.

Je li to nekakva zrakoplovna muka? Presretai su javili tornju da se pribliava radarski neujna letjelica. Barrett se namrti. Nazvali smo zrakoplovnu bazu u McChordu. Sad znaju da ste ovdje. On nagne

F U T U R A

glavu. Gospodo, ako biste bili tako ljubazni da poete za mnom, moemo priekati negdje gdje e nam biti udobnije.

Subota odmahne glavom. Radije ne bismo. Mogu li vidjeti kakve identifikacije? ponovi on. Barrett se opet namrti, ali ipak izvue malu konatu lisnicu iz depa. Otvori je, pa je prui Suboti. Zapovjednik ju je neko vrijeme promatrao, a onda je prui meni.

Buljio sam u znaku i identifikacijsku iskaznicu. Na njoj je pisalo da se ovjek zove Charles Barrett, zaposlenik Boeinga. Bijae napisana na engleskom, a u jednom je uglu bila Barrettova fotografija. Pretpostavljao sam da je jednako autentina kao i sve drugo oko nas. Nita drugo nisam mogao rei, pa mu je vratih.

Zapovjednik Subota je dugo promatrao Barretta, a onda polako ki- mne, vie sam sebi nego njemu. Ja sam Zapovjednik Subota, ovo su narednik Manion i porunik McGregor. Narednik Berentson, ozlijeeni lan posade, je u repu.

Vatrogasac progovori u walkie-talkie a vozilo hitne pomoi krene prema Kitty. Bolniari su i sami uspjeli otvoriti izlaz za sluaj opasnosti i prije no to sam stigao do njih. Polako su izvlaili Berentsonovu.

Gornji dio njena kombinezona bijae natopljen krvlju, ali ruka joj se pomakla kad su je bolniari sputali na nosila.

Va ozlijeeni lan posade je ena? inilo se da je Barrett iznenaen. Mislio sa

to?Je li ovo nekakva misija Zrakoplovstva? Ili ste iz nekog filma? N i

kad nisam vidio ovakav zrakoplov, ree Barrett pokazujui na Kitty. Na licu mu bijae zabrinut izraz, ali brzo se pribrao. Ako je ovo nekakva tajna stvar, samo recite i ja u se pobrinuti za sve potrebno, gospodine.

Tajna? ponovi Subota. Mi smo na uobiajenoj bombarderskoj misiji. Ratno osiguranje

Barrett ga prekine. Gospodine? Bombarderska misija, kaete? ovjek se na trenutak zamisli, a onda mu se lice stvrdne. Zrakoplovstvo e eljeti razgovarati s vama. Zastane. Boeing sudski zabranjuje uporabu svojih pista pod lanim izgovorima. Ne znam to se dogaa, ali ako elite dati izjavu moemo otii do mog ureda.

to se ovdje zbiva? Krajikom oka vidjeh da me Zapovjednik gleda. Gospodine Barrett, kad smo krenuli na misiju, ovo mjesto, pokretom ruke obuhvatih Boeingovo polje, bilo je krater. Seattle je bio zamraen, a Prekine me sirena hitne pomoi. Vozilo je odjurilo u tamu, dok mu je rotirajue svjetlo bljeskalo.

Kad se buka stiala opet se okrenuh Barrettu, ali Zapovjednik Subota me preduhitri. Narednice, pustite mene da govorim.

F U T U R A

Ne, Zapovjednice, progutah slinu. Uz duno potovanje, gospodine, mislim da nam sad treba razgovora. Moramo saznati injenice. Mahnuh prema Barrettu. N iti smo dosad mi njemu ita rekli, niti on nama. Obratih se Barrettu prije no to me Subota stigao prekinuti. Kad smo uzletjeli bili smo u ratu sa Sovjetskim Savezom. Jesmo li jo uvijek?

Jo uvijek? upita on*. Pa nikad nis Subota ga prekine. Manione, zaepi, obrecne se. Upitah se zato

mi to nije slubeno zapovijedio.Okrenuh se prema njemu. Stisnuh ake, pokuavajui se pribrati.

Zapovjednik Subota se ukoi, a McGregor zakorai korak unatrag. Gospodine! gotovo povikah, pa stiah glas. Kitty ne moe uzletjeti bez pomoi. Berentsonova je na putu za bolnicu; ne znamo koliko su teke njene ozljede. Dah mi bijae isprekidan. Potrebna nam je pomo.

Nikad prije nisam se ogluio na Zapovjednikovu zapovijed. Moda u izgubiti in. Stajali smo gledajui se cijelu vjenost, ili mi se bar tako inilo. Zauh odjek sirene i zapitah se je li to vozilo u kojem su odveli Pat.

Pobuna, ree Zapovjednik Subota glasom tiim od apta. Mislim da nitko drugi nije uo.

Ne, gospodine, rekoh, jer nisam znao to bih mu drugo rekao. Pokuavao sam shvatiti to nam se dogodilo.

Opet se okrenuh Barrettu. Koja je ovo godina? On nas je dotad sa zanimanjem promatrao; inilo se da ga je moje pitanje zateklo.

1989, promuca.Pogledah ga, pa odmahnuh glavom. Nije dovoljno daleko, promr-

mljah. Sad su ve svi buljili u mene. Nije dovoljno daleko u budunosti, rekoh Barrettu i vatrogascu. Jo uvijek bi se morali vidjeti neki tragovi kratera.

Postranini pogled pokae mi okirane izraze na licima Subote i McGregora. Nisam ih mogao okriviti za to. Bijae to poprilian ok, odjednom se nai u budunosti. U mom se umu pone raati crv sumnje. Moda nas eka jo gori ok.

Gospodine Barrett, uzletjeli smo sa Zrakoplovne Baze Fairchild na bombardersku misiju na ruska skladita opreme oko Nomea na Aljasci, dvadeset i osmog oujka 1971. Zauh kako Zapovjednik Subota uvlai dah. Ve sam vas pitao jesmo li jo uvijek u ratu sa Sovjetskim Savezom. Jesmo li? inilo mi se da znam odgovor.

Barrett me promatrao s udnim izrazom na licu. Brk mu se trgne. Nikad nismo bili u ratu sa Sovjetskim Savezom, ne izravno, ree polako. ak i hladni rat jenjava sad kad imaju glasnost i perestrojku, Nisam prepoznao te izraze, ali to me ne iznenadi previe.

F U T U R A

Vatrogasac je gledao nekud u daljinu, kao da sanjari. Paralelni svijet, proape kao sam sebi. Svi se okrenusmo prema njemu. Kad je postao svjestan naih pogleda, on se naceri kao da mu je pomalo neugodno, pa slegne ramenima i progovori.

Ja, ovaj, itam dosta znanstvene fantastike, promrmlja. Nitko se nije nasmijao, pa on nastavi s malo vie samopouzdanja. Vi, kimne prema McGregoru, Suboti i meni, ste s druge Zemlje, poput ove nae, ali s jedne na kojoj su Ujedinjene Drave u ratu s Rusima.

Niste u ratu sa Sovjetima, promrmlja Subota. Nikad niste ni bili.Vatrogasac zadrhti. Kroz gomilu vozila probije se traktor za vuu i

krene prema Kittynom nosu. Zapovjednik Subota okrene se Barrettu.to to radi ovdje?ovjek iz osiguranja ga zbunjeno pogleda. Sprema se odvui va

zrakoplov u hangar.Zapovjednik Subota pogleda u daljinu, pa opet u Barretta. Koliko

vam treba za popravak i punjenje gorivom? Pogledah ga dok je govorio, poevi shvaati to namjerava.

Prvo moramo obaviti istragu. Zrakoplovstvo e htjeti prouiti va zrakoplov, i... Barrett slegne ramenima.

Prije no to je mogao ita vie dodati, Subota se okrene i brzim korakom krene prema pilotskoj kabini. Zastane na ulazu.

Idem po dnevnik. To bi trebalo ubrzati stvari, ree i uspne se unutra. Vie ga nisam mogao vidjeti. Zapitah se to sprema. Nakratko mu ugledah lice, a onda se on opet sagne.

Barrett je odmahivao glavom. Va e Zapovjednik biti razoaran, rekao bih. Istraga e potrajati danima, moda i tjednima.

Odoh do trbuha KC Kitty i pogledah kroz otvor. Zapovjednik Subota bijae zaposlen prikapanjem ica za malu kutiju. Zapovjednice, rekoh tiho, Barrett kae da nas nee pustiti odavde danima, moda ak i tjednima. Izgovorivi te rijei osjetih kako me preplavljuje val olakanja.

Nemamo toliko vremena. Moramo krenuti sad i nadati se da je jo uvijek tamo. Govorio je kroz stisnute zube.

to?Oblak. On me pogleda. U polumraku vie sam osjetio no vidio po

gled njegovih oiju. Zar ne shvaa? Onaj projektil ima nekakve veze s naim dolaskom ovamo. Sjajni oblak koji je ostavio za sobom, to mora biti na put za natrag.

Nisam ba bio siguran. A li Dovedi Barretta ovamo, ree on, zavrivi togod to bilo to je ra

dio, pa se pone sputati niz ljestve s kutijom u rukama. Odmaknuh se. Barrett i vatrogasac jo uvijek su stajali pred McGregorom.

20 F U T U R A

inilo se da pokuavaju razgovarati s njim, ali on je samo odmahivao glavom.

Gospodine Barrett, pozvah ga. Zapovjednik vas eli vidjeti. Barrett nam prie ba kad je Subota skoio na betom.

Da, Zapovjednice Subota? Barrett je kiljio prema kutiji u Subo- tinim rukama.

Ovo je takozvana mrtvaeva zamka, aktivirat e se ako maknem prst s prekidaa. Mi nosimo atomsku bombu od 25 kilotona. To je dovoljno da uniti pola Seattlea. Zapovjednik je govorio polako, odva- gujui svaku rije. Drite ruke dalje od pitolja, doda kad je Barrett zakoraio prema njemu, jednom rukom nesvjesno krenuvi prema oruju u koricama oko bokova.

Pokuah prikriti svoje iznenaenje. Razmislivi o Subotinim rijeima, shvatih da njegove rijei nisu bile ba posvemanja la. Mi doista nosimo bombu od 25 kilotona. Bacili smo je tijekom misije, ali Barrett to nije znao.

Zapovjednik Subota naredi McGregoru neka mu donese Barrettov pitolj, pa neka se uspne u kabinu i dri sve na oku. Barrett je gledao Zapovjednika dok mu je McGregor oduzimao oruje.

to elite? upita napokon. Na njegovu su elu blistale kapi znoja, ali glas mu bijae vrst.

Pogledah naokolo. Ostali su uali iza svojih parkiranih vozila, s orujem u rukama. Walkie-talkie objeen o Barrettov pojas zakri statikim pucketanjem.

elim JP-4, zrakoplovno gorivo. Do vrha rezervoara. Zapovjednik razmisli na trenutak. Koliko vam treba da nam instalirate radio?

Radio? Barrett je buljio u Zapovjednika. ZaZato to na ne radi, odbrusi mu Subota. Koliko dugo?On pro-

drma svoju lanu mrtvaevu sklopku. Zatraite da nam ponu ulijevati gorivo. Sad.

Barrett posegne za walkie-talkiem. ulo se pucketanje dok su Barrett i dispeer razgovarali. Nemaju drugih zahtjeva, ree Barrett napokon, pa pogleda Zapovjednika. Ili imate? upita hladnim glasom.

Zapovjednik Subota odmahne glavom. Samo gorivo. I radio. Usnica mu zadrhti. ao mi je to ovo moramo na ovakav nain, ali elim otii odavde to je prije mogue.

Vatrogasac je promatrao KC Kitty s divljenjem i strahom. Jebena nuklearna katastrofa ako dripac odapne. On se strese. Isuse, promrmlja.

Zakoraih blie Zapovjedniku Suboti, udaljivi se od vatrogasca i Barretta. Gospodine, rekoh tiho kako me ta dvojica ne bi uli. Ovo nije u redu.

F U T U R A 21

Nemamo vremena igrati po pravilima, Manione, odvrati on jednako tihim glasom.

Nema garancije daje oblak jo uvijek On me prekine. Nema garancije za nita, Narednice, ali to je rizik

koji moramo preuzeti. To nam je jedini nain da se vratimo natrag. Govorio je kao da se to mora dogoditi, mora jer on tako eli.

Prekine nas provala rijei s Barrettova walkie-talkiea. I Barrett i vatrogasac se nagnue da bi bolje uli, napinjui ui. Odjednom se vatrogasac ispravi. Pogleda na KC Kitty, pa se odmakne par koraka.

Onda se okrene prema nama. Va, mahne rukom prema repu zrakoplova, ah, repni strijelac. U bolnici su otkrili daje bila izloena radijaciji. Izgledao je uasnut pri samoj pomisli. Za zato e vam natoiti gorivo.

Barrett je i dalje sluao. Napokon walkie-talkie utihne, a on nam se obrati: Zapovjednice, gorivo stie. Takoer i radio. Zastane. Toranj je na 125.2 Megahertza, doda.

Megahertza? ponovih.Uh, megaciklusa, ree vatrogasac.Barrett ga zbunjeno pogleda, ali ne ree nita. Zapovjednik Subota

je kiljio u tamu, pokuavajui uoiti cisternu s gorivom. Priguen povik natjera nas da pogledamo u pilotsku kabinu. McGregor je upirao prstom u daljinu. Niz pistu su se pribliavala automobilska svjetla.

Recite svima neka se udalje, ree Zapovjednik Barrettu. inilo se da je ovaj zateen, ali ipak poslua zapovijed. Vatrogasno se vozlilo polako udalji, ali ostali parkirani automobili ostali su gdje su i bili.

Cisterna se zaustavi tik iza Kitty. Iz nje su izila dva mukarca, i nesigurno zastala. Manione, pokai im gdje su rezervoari i reci im neka poure.

Dvojica se mukaraca ukoie kad su me vidjeli kako im prilazim. Podigoh ruke kako bi im pokazao da sam nenaoruan, pa pokazah prema ventilima za gorivo. Ovdje, i na istom mjestu na drugom krilu. Zapovjednik eli da pourite. Nisu mi odgovorili, samo su se nervozno bacili na posao.

Kad sam se vratio do Zapovjednika, vatrogasac se nakalje, pa me upita: Kad je, ovaj, kad je rat poeo na vaem svijetu? Razmisli na trenutak. Mislim na vaoj Zemlji?

Pitanje me zateklo. Pogledah Zapovjednika, ali on je jo uvijek bio zagledan u daljinu. Ne znam. 1955 ili 56, mislim. Ne sjeam se vie kako je poelo, oni su potopili par naih brodova, ili smo mi pomogli Maarima. Bilo je to davno. Slegnuh ramenima.

Izgledao je kao da bi mi elio postaviti jo nekoliko pitanja, ali uto se pred zrakoplovom zaustavi vozilo kojim su dovezli radio. Bio je veliine

22 F U T U R A

manjeg kofera, oito samostojan. Slijedei Zapovjednikove upute, ljudi ga spustie na beton, pa odoe. Podigoh ga i krenuh prema svojoj kabini u nosu. Njegova je veliina uini jo manjom, jo klaustrofobi- nijom.

oranj zove neidentificirani prizemljeni zrakoplov. Toranj zove neidentificirani prizemljeni zrakoplov. Radiju oito nije trebalo zagrijavanje. Proradio je im sam kvrcnuo po prekidau.

Ovdje Charlie Romeo Sedam Tri etiri, na junom kraju glavne piste, rekoh u mikrofon.

Razgovaram li s glavnim? upita glas.Ne, provirih kroz pleksiglas. Zapovjednik Subota nije dostupan u

ovome trenutku. Zapovjednik je drao na oku Barretta i momke iz cisterne. Kad je podigao pogled, ja mu mimikom pokuah dati do znanja da radio radi, te da toranj eli razgovarati s njim. On odmahne glavom.

McGregor se oglasi iz pilotske kabine. Reci Zapovjedniku da smo puni. Svi rezervoari do vrha, ukljuujui i pomoni. Potvrdih prijem, pa opet ukljuih mikrofon. Toranj, Zapovjednik e uskoro moi razgovarati s vama. Prikljuih radio na interkom kako bi Subota mogao s tornjem razgovarati izravno.

Skoih kroz izlazni otvor na beton. Noge su mi poklekle pri doskoku i ja shvatih koliko sam umoran. Zapovjednice, McGregor kae da su svi rezervoari puni do vrha, a ja sam prikljuio radio.

On kimne, pa jednom rukom nespretno isprazni Barrettov pitolj. Uinivi to, on ga vrati Barrettu.

ovjek iz osiguranja pogleda prazan pitolj, pa Zapovjednika Subotu. Subota slegne ramenima. Zao m ije to je sve ispalo ovako.

Barrett uzme svoj pitolj, ali ne ree nita. Zapovjednik Subota ga je jo nekoliko trenutaka gledao, kao da pokuava smisliti jo neki nain da se ispria, a onda opet slegne ramenima. Oslobodite pistu, uzli- jeemo, ree napokon. Barrett i vatrogasac odoe, ni urei ali ni polako.

Kad se Zapovjednik poeo uspinjati u zrakoplov, zazvah ga. A to je s Pat s Berentsonovom? upitah, bojei se njegova odgovora.

On zastane i pogleda me ravo u oi. Morat emo je ostaviti, ree polako. rtva misije. Siguran sam da e joj ovdje biti dobro, doda. Nastavih buljiti u njega. On spusti pogled pa se uspne kroz otvor i prui mi ruku.

Pogledah mu prvo ruku, pa lice. Ne elim ii, Zapovjednice.On malo povue ruku, nakrivi glavu i zagleda mi se u oi. Kad je

opet progovorio glas mu bijae tih. Ti si navigator. Ne moemo se vratiti bez tebe. Zastane kao da trai rijei. Na mnogim smo misijama bili zajedno, James, trebam te. Opet mi prui ruku.

F U T U R A 23

Nakon nekoliko trenutaka ja je prihvatih. Jo uvijek nisam elio ii, ali dugovao sam Zapovjedniku za sva ona vremena kad nas je sigurno vratio natrag.

im smo ukljuili motore oglasi se toranj. Charlie Romeo Sedam Tri etiri, ovdje Boeingov toranj. Imat ete pratnju pri uzlijetanju. Ne smijete letjeti iznad nastanjenih podruja. Ponavljam, imat ete pratnju koja ima ovlatenje da vas uniti ako pokuate nadletjeti Seattle. Primate li?

Primamo, Toranj, Zapovjednik Subota opet je zvuao gotovo sretno. Jesmo li spremni za uzlijetanje? Letjet emo preko Puget Sounda i poluotoka Olimpic prema sjeveru. On zastane. Izbjei emo Seattle. Izvijestite Zrakoplovstvo.

Na liniji se zauje jo jedan glas. Charlie Romeo Sedam Tri etiri, potvrujemo vau poruku tornju. Ovdje Easy Leader. Skrenite dvadeset stupnjeva prema zapadu im uzletite. Pogledah kroz pleksiglas pokuavajui vidjeti nau pratnju, ali oblaci bijahu prenisko.

Toranj nam uputi doputenje za uzlijetanje. Zapovjednik je posluao upute i skrenuo zapadno im smo uzletjeli. Kad smo se uzdigli iznad oblaka pribliie nam se dva lovca, dok je ostatak pratnje ostao malo podalje. Nisu uinili nita, samo su pratili na kurs i brzinu. Kad smo se udaljili od Seattlea ak su se i malo udaljili, dajui nam vie prostora za manevriranje. Pretpostavljam da zapravo nisu znali to bi drugo mogli uiniti.

Zapovjednik je promijenio smjer, pokuavajui nas vratiti do mjesta na kojem smo gotovo poginuli. Grmljavina motora bijae gotovo umi- rujua i ja osjetih kako tonem u drijeme razmiljajui o onome to nas eka na kraju puta. Oblak vjerojatno vie nije tamo. ak i da jest, moda nema nikakve veze s naim dolaskom na ovaj svijet.

Zapitah se kakav je. Ovaj svijet, mislim. Nije mi se inio loim. Nema rata. To je ve neto. Bio sam jo klinac kad je rat poeo. Gledao sam filmove i proitao mnogo knjiga, ali nisam mogao zamisliti kakav je svijet koji ivi u miru. Valjda neto slino tome kad si na dopustu, samo trajno.

Nadao sam se da e Pat biti dobro. N ije mrtva, ali nikad je vie neu vidjeti. Nedostajat e mi. Znali smo se dobro zabavljati, i na dopustu i u bazi.

Radio me probudi. Charlie Romeo Sedam Tri etiri, ovdje Easy Leader. Upravo ulazite u zrani prostor Aljaske. Molim javite svoje namjere.

Zapovjednik glatko odgovori: Easy Leader, pripremamo se na potragu za sjajeim oblakom. Bijah zadovoljan to im je rekao istinu. Subota nastavi. Ako imate radar i primijetite kakvo udno svjetlucanje u

24 F U T U R A

okolini, bili bismo vam zahvalni da nas uputite u tom smjeru. Mora mu se priznati da ima petlje kad na ovakav nain trai pomo od pratnje.

Primljeno, Charlie Romeo Sedam Tri etiri. Easy Leader je zvuao gotovo iznenaeno.

Po mojoj procjeni bili smo otprilike tamo gdje je bio eksplodirao projektil. Iskljuih radio i rekoh to Zapovjedniku preko interkoma. On nagne Kitty i mi poesmo letjeti u spirali traei oblak. Zapovjednik mi ree neka izvijestim pratnju to radimo, pa to i uinih. Jedini odgovor koji sam dobio bijae: Primljeno.

Dok su Zapovjednik i McGregor upravljali zrakoplovom i tragali za oblakom, ja sam oslukivao. Easy Leader je promijenio frekvenciju, razgovarajui sa zrakoplovnom bazom u Elmendorfu. Pripremala se druga ekipa da zamijeni sadanju pratnju.

Nebo je sad ve bilo malo svijetlije. Jo uvijek bijae prerano za danje svjetlo, ali zvijezde su polako blijedile. Ispod nas se prostirao neprekinut sloj oblaka, meki pod svemira koji su sainjavali KC Kitty i njegova posada. Mali otvori u oblacima pokau mi vrhunce planina na poluotoku Kenai pod nama.

KC Kitty iznenad poskoi. Prebacih se na interkom taman na vrijeme da bih uo kako Zapovjednik i McGregor kliku od sree. Pogledah kroz pleksiglas i ugledah svijetlei obris u daljini. Krivi smjer za izlazee sunce. Oblak bijae manji nego kad smo ga ostavili za sobom, ali jo uvijek vei od Kitty.

Dok je KC Kitty jurio prema oblaku, ja sam buljio u njegov sjaj sve dok mi oi nisu zasuzile. Preivio sam sedam godina rata. Moja najbolja prijateljica lei u bolnici daleko odavde. Vraam se u svijet beskrajnog rata i smrti.

Zapovjednik Subota i McGregor su jo uvijek radosno vikali u pilotskoj kabini. Oblak je rasao sve dok nismo bili tek nekoliko sekundi od njega. Njegovi su se rubovi konstantno mijenjali.

Provjerih remenje svog padobrana i ruksaka. Padobran, oprema za preivljavanje, zemljovid poluotoka Kenai. Sve na svom mjestu. Zbogom, Zapovjednice, rekoh i iskoih.

Kansas City Kitty uroni u oblak i nestane, ostavljajui samo sjenku za sobom. Padajui prema novome svijetu i staroj prijateljici, poeljeh Suboti i McGregoru sve najbolje.

Copyright 1990 by Michael L. Scanlon

F U T U R A 25

Matko Sren (Dubrovnik, 1947) pie drame, eseje, pjesme i prozu, razasuto po novinama i asopisima, izvodeno na radiju, T V i pozornicama u Hrvatskoj i BiH. Sam o sebi kae: Pisanjem SF& F bavim se vie od 20 godina. Vijenac m i objavljuje Put kroz vrijeme natrake (broj 22/ II194 pod netonim naslovom Hamlet moda), na I I I programu H R serijalizira se Jedanaesti planet. FU TU R A mu tijekom 1995 i 1996 objavljuje VLAHO B RAN I D U B R O V N IK u nastavcima, 1997 objavljuje K O ZM I K E IGRE, koje u engleskom prijevodu 2001. osvajaju Huga. 2047 H N K u Zagrebu postavlja na pozornicu dramu Ifigenija (prvo izdanje 1989, Izdavaki centar, Rijeka) u ast stogodinjice roenja. 2084, u strahu od nove atomske kataklizme, ovjeanstvo urezuje najvanija literarna ostvarenja u stijene. U Hrvatskoj kao prvo urezuju prvi fantasy kratki roman N E O TK R IV E N A ZEM LJA, prvi put t iskan u Splitu davne 1973 (u asopisu Vidik, br. 13-14).

Ovu pripovjetku itajte paljivo, pa ete otkriti kako se u njoj skriva druga, u ovoj pak trea...

Matko Sren

ISTINITA PRIA

Potovani gospodine urednice! Kad proitate ovu moju priu zacijelo ete se dosjetiti zato sam meu svim moguim asopisima izabrao Va i zato je ba Vama osobno aljem s molbom da je objavite! tovie, ne samo da Vas molim, ja to priznat ete uskoro i sami s pravom zahtijevam! Pro

lo je ve punih petnaest godina od onih trenutaka na koje e Vas podsjetiti ova moja pria; otad ja pratim Va knjievni rad s neobinim zanimanjem. Vaa zvijezda zasjala je punim sjajem jo u prolome reimu; od nepoznatog ureivaa pionirskih marginalnih izdanja takozvane zabavne knjievnosti preli ste munjevit put do jednog od najsjajnijih i najmonijih meu onima koji svjetlomrcaju nonim nebom naega knjievnog izdavatva; od anonimnog pjesniia sa zbirkom nemutih ideolokih stihia pod pazuhom prometnuli ste se u autora iz

26 F U T U R A

itanki! Postigli ste sve ono to je mom pokojnom ocu kao nepodobnom bilo uskraeno! Iskreno u Vam rei: oekivao sam da e Vam novi reim, kojeg moj otac nije doekao, strgnuti epolete i otpuhati pozlatu s Vaeg imena! Na moju alost, to se nije dogodilo. Vae je ime postalo jo vanije, Vaa slava sja jae nego prije! To me je nagnalo da napiem ovu priu i da Vam je poaljem.

II

Moj je otac napisao brojne znanstveno-fantastine pripovijetke, ali nikad nije uspio objaviti ni jednu! Cesto ih je slao raznim listovima i asopisima, izdavaima i izdavakim kuama uzalud; uvijek su ih sve odbijali! Kasnije bi detalje i situacije iz svojih pripovijedaka nalazio u drugih autora. Potkradali su ga godinama!

Danas mi je osobito krivo i teko mi pada kad se sjetim da mu ni ja, njegov roeni sin, nisam vjerovao! Drao sam da su njegove tvrdnje samo izraz povrijeene spisateljske tatine; zabio je sebi u glavu daje pisac, a kako mu nita nisu htjeli objaviti, morao je ve i sam pred sobom izmisliti neko opravdanje!

Gospodine urednice! U ivotu esto nema nieg jednostavnijeg i dostupnijeg od istine, a ljudi ipak oklijevaju, obilaze oko nje kao maak oko vrue kae kao d a je istina neki vjetiji lonac koji je u svakom sluaju bolje zaobii. Tako sam i ja odugovlaio i oklijevao; otac m ije u nekoliko navrata nudio da s jedne strane pregledam njegove rukopise, a s druge ovei fascikl s izrescima iz raznih novina i asopisa u kojemu je skupljao plagijate. Priznajem, nisam gajio nikakve sklonosti prema science-fiction literaturi pa me tako ni oeve pripovijetke nisu nimalo privlaile. A kad vas jedan cijeli knjievni rod ne zanima i ako ga drite usputnim i manje vrijednim, onda je razumljivo da vam je jo manje zanimljivo tko je koga u toj oblasti plagirao. Svi ti oevi Povratnici iz budunosti , Roeni na planetu Mladosti ili Vidioci antikozmosa bili su mi onda u istoj mjeri strani i nezanimljivi kao i njihovi mogui plagijatori, dakle oni koji su oca potkradali preraujui njegove pripovijetke kao svoje. U tom svom obilaenju oko lonca bio sam dotle dotjerao da sam naposljetku pomislio kako moj otac prepisuje i prerauje tue pripovijetke slaui ih meu svoje rukopise ne bi li tako pred sobom i preda mnom opravdao svoj knjievni neuspjeh.

Gospodine urednice! Ako vas ikad u dnu srca zazebe neka vaa ljudska pogreka, onda ete razumjeti kako se danas osjeam kad se toga sjetim. Moj otac je inae bio samozatajan ovjek, znanstvenik, zoolog- biolog; miran i pedantan i nije se mnogo uzrujavao to su ga plagirali; svoje dokaze o tome pohranjivao je u fascikle i kao da mu je jedino bilo

F U T U R A 27

stalo to ja o tome mislim htio je da znam istinu! Izbezumljenog sam ga vidio samo jedaNput! Nahrupio je u biblioteku doavi iz grada; u ruci je nosio tek kupljenu knjigu; s vrata je ispruio prema meni gotovo mi je gurajui pod nos! Jo je mirisala na svjeu tampu.

Gledaj tog mamlaza! vikao je. Mogao je barem izmijeniti naslov! U tom trenutku upravo sam sjedio za njegovim lijepim velikim sto

lom kod prozora u biblioteci itajui Dostojevskog i te mi njegove broi- rane knjige sa svijetlim koricama po kojima lete nekakvi stripovski narisani svemirski brodovi nisu nita znaile. Odvojio sam preko volje pogled s Velikog inkvizitora i preletio njime preko knjige na ijem se ovitku nalazilo pravo mnotvo takvih meni stranih crtea i ilustracija s velikim slovima, kapitalom, kao na pici nekog amerikog SF-filma Vidio sam antikozmos !

Nevjerojatno! uzrujavao se otac. Mamlaz je sve prepisao, gotovo od rijei do rijei ... cijeli roman!

Ma nemoj, rekao sam i vratio svoj dragocjeni pogled Dostojevs- kom elei da me pusti na miru s tim svojim prenemaganjem. Mora da je to oca strano pogodilo! Poletio je prema stalai na kojoj su bili njegovi rukopisi. Poeo ih je prebirati kao lud; padali su, rasipah se; on je skakutao za njima po podu, skupljao i ponovno istresao stranice; pogledao sam ga ispod oka pomislivi: Gle! do ega je, jadnik, dotjerao! a on je, ba u tom asu, pronaavi to to je traio, banuo preda me i bacio mi rukopis na stol. Lijepo sam vidio: na kartonskom povezu iz kojeg su se osipale one mnogobrojne stranice stajao je njegovom rukom ispisan isti onaj naslov Vidio sam antikozmos!

Otac je noi i noi provodio u biblioteci s leptirima i biljicama; umjesto slika nama su svuda po stanu, pa tako i ovdje, u biblioteci, visjeli okviri sa staklima ispod kojih su bili uredno poslagani i izloeni najraznovrsniji rijetki primjerci leptira; pomislih: koliko je samo noi morao odvojiti od njih da bi prepisivao ovaj najnoviji science-fiction kako bi ga onda meni prikazao kao plagijat. I tog trenutka nasmijah mu se ravno u brk!

Jeste li, gospodine urednice, ikada vidjeli uzrujanog ovjeka kad ga iznenada poliju hladnom vodom? Ako jeste onda imate pred sobom taj prizor.

Jadni moj pokojni otac, zaliven mojim podsmijehom, stoji preda mnom; ruke kao da su mu pale beivotno vise niz tijelo; uareni pogled namah ugasnuo; mlitavim kretnjama skuplja rasute stranice, pedantno ih povezuje i odnosi natrag na policu i tamo jo dugo neto bezvoljno sreuje i slae. Vie me se ne usudi ni pogledati. A ja, ipak malko zabrinut to sam ga tako grubo kaznio, kaem:

Daj, tata, da ipak vidim!

28 F U T U R A

Nije odgovorio. Pritajio se i nastavio dalje zujati po biblioteci s istim onim polivenim ugaslim pokretima, a ja nastavih dalje itati mog Dostojevskog.

Gospodine urednice! moete li vi zamisliti bol to sam je tom svojom nebrigom i nerazumijevanjem nanio ovjeku koji mi je bio otac! Moram Vam priznati, ma kako to zvualo paradoksalno, Vi ste ga onda vie voljeli; Vi ste bar razumjeli i na svoj nain cijenili njegove rukopise, Vi ste bili maak koji zna to je u loncu, a ja, koji sam ga volio vie od ikoga drugoga na svijetu, ja nisam ni razumio ni cijenio nita, ama ba nita ...

III

Dogodilo se ipak da sam jednoga dana svratio svoj dragocjeni pogled s takozvane ozbiljne na takozvanu zabavnu knjievnost, s djela Dostojevskog na rukopise moga oca, u carstvo znanstvene fantastike. Gospodine urednice! Kao to i sami valjda znate, obilazio koliko god dugo, maak e jednom ipak prii loncu! Zbilo se to u bolnici, otac je ve bio vrlo bolestan; lijenik me je pozvao na razgovor u svoju sobu.

Moram vam rei ono najgore!ll

Trebam li Vama, gospodine urednice, rei koliko me ta njegova posljednja pripovijetka oduevila? Moda ete se prisjetiti; njezin junak bio je znanstvenik, zoolog-biolog, ovjek strasno zaljubljen u neobine oblike ivota na Zemlji, naglo suoen s blizinom smrti! Junakova odluka da u zateenoj situaciji nadvlada ono to se dotad smatralo nunim i neizbjenim i da svom ivotu da jedan drugi oblik nije proistekla ni iz hira ni iz oajnikih iluzija bilo je to vrsto uvjerenje i nada zasnovana na znanstvenim injenicama i spoznajama kojima se predano bavio cijeloga svog znanstvenikog ivota!

IV

Vama, gospodine urednice, ne trebam prepriavati reenu pripovijetku, Vi se zacijelo dobro sjeate sadraja. Ipak, otkrit u vam neke detalje to na samoga junaka i njegove radnje bacaju Vama nepoznato, samo meni jasno svjetlo! Sjeate li se kako je na junak traio da ga ostave samog u biblioteci s njegovim leptirima? Sjeate li se njegovih epohalnih znanstvenih otkria o kojima Vi kao knjievnik vjerojatno nemate ni pojma?! Samo da Vas podsjetim: on je ve prije bio otkrio da liinka leptira helikopterusa nosi mnoge fizioloke osobine ljudskog embrija u onoj kritinoj fazi njegove preobrazbe u zametak s ljudskim likom. U odreenim eksperimentalno izazvanim mutacijama genetsko- molekularnih mikrostruktura liinka zadobiva istovjetne osobine u statusu genetskog koda s osobinama ovjeka oboljelog od raka u trenutku kompletne metastaze staniastih jezgri u kotanoj sri. Sjetite se, gospodine urednice! Na je junak eksperimentalnim putem dokazao da se liinka leptira helikopterusa i tijelo oboljelog od raka zahvaeno poodmaklom metastazom u statusu genetskog koda zapravo ne razlikuju; ubrzan protok kodona u transkripciji, prskanje komplemen-- tarne molekule i odreena shema eksplozije kromosoma, takozvana neurastenija genoma, ukazuju da se ovjek pod metastazom jednako kao i liinka leptira ne nalazi pred smru nego pred preobrazbom! A zato se onda liinka preobrazi u leptira, a ovjek umre? Jednostavno zato to je u genima liinke zapisan kod preobrazbe, a u ovjekovima nije. To je onaj kod to ga na junak u oevoj pripovijetki naziva inte- ncionalnim; liinka eli prijei u fazu metastaze elei se preobraziti; u ovjekovu genetskom kodu nije programirana metastaza; ona nastaje kao mutacija pod pritiskom izvanjskih i ljudskom biu stranih inilaca; stoga se ovjek ne eli i ne zna preobraziti u leptira!

Sjeate li se, gospodine urednice, to radi Va i na junak kad trai da ostane sam u biblioteci? On stoji pred liinkom leptira uvjebavajui njene udnovate kolutiave pokrete. On eli vjebajui, izvana i

30 F U T U R A

iznutra, pokretima i uivljavanjem, ovladati onim to mu nije priroeno, intencionalnim kodom, eljom liinke da se preobrazi! Vi, gospodine urednice, znate kako mu to u prii polazi za rukom, ali Vi, gospodine Maak, iz vae knjike perspektive ne znate zapravo nita, ni pola mise!

V

Jednom ste napisali: Stvarnost je tamna strana knjievnosti; znanstvena fantastika je njezina svijetla strana! i u tome se s vama potpuno slaem. Dopustite mi ipak, dragi gospodine, nekoliko reenica s ove tamne strane ! Ja sam bio taj koji je oca na samrti, moglo bi se tako rei, prisilio da svoju posljednju pripovijetku poalje na taj natjeaj za znanstveno-fantastinu priu. Sjeam se kao da se to odigralo juer, a ne prije petnaest godina. Otac za radnim stolom drhtavim rukama unosi posljednje ispravke ali kao da to ini preko volje, nekako samo meni za ljubav. elim ga upitati, jo pod dubokim dojmom pripovijetke, Tata, jesi li se ti doista u svemu poistovjetio s tim junakom, to jest, kani li se uistinu preobraziti u leptira? ali mi je pitanje nekako zamrlo na usnama.

Evo! i to je gotovo, ree otac i predade mi fascikl s uredno sloenim ispravljenim listovima. Uzeo sam fascikl i gurnuo ga u veliku kuvertu na koju sam uurbano lijepio marke.

Ovaj e put vidjeti. Uspjet e! rekoh ustajui spreman da ponesem rukopis na potu. t

Dok sam odlazio on mi mahne rukom kao da mi eli rei kako je sve to i ovaj put sasvim suvino.

Zatvorio sam za sobom vrata biblioteke i osjetio kako mi srce poinje ubrzano kucati. Pourio sam do stubita, spustio se stubama, otvorio kuna vrata, priekao nekoliko trenutaka, zatim ih snano zalupio da on gore uje, a onda se tiho i brzo, hodajui na prstima, vratio gore uza stube. Gledao sam kroz kljuanicu, da! pa to onda, hrabri i asni moj gospodine! Virkao sam ili ako hoete, zavirivao to radi moj umirui otac.

A on? To znate iz prie! Leao je na tepihu izvrnut na lea i pokretima ruku i nogu uvjebavao kretanje liinke! A li ono to ne znate, to niste ni vidjeli ni proitali, bio je njegov pogled! Taj pogled sam uoio tek zadnjih dana, i naroito kad mi je predao rukopis prie, i trenutak kasnije, dok sam virio kroz kljuanicu. Uz taj pogled, vjerovali vi ili ne, pogled kolutiavca iao je i onaj udoviti pokret-preokret ruke kojim mi je predao fascikl s priom. Tog asa sam ga samo registrirao, a malo kasnije virei kroz kljuanicu dobio sam priliku i da shvatim.

F U T U R A 31

Otac je preokretao ruke u skonim zglobovima, u laktu i u ramenu, kao da zglobova uope niti nema, kao da su umjesto njih zavrtuljci koji okreu ruku oko svoje osi za 360 stupnjeva! Leei na tepihu i tako zaokreui rukama moj umirui otac je radosno pocikivao.

Nije bilo sumnje, uspjeno se sluio intencionalnim kodom preobraavao se. U duhu je ve bio kolutiavac!

Toliko, gospodine urednice, znate i Vi iz oeve pripovijetke. A li pripovijetka, ukoliko se sjeate, zavrava futurom. Na junak, leei u bolnici, na samrti, sav izgrien zloudnim metastazama, izvodi one prije spomenute kretnje koje je i moj otac izvodio kod kue na tepihu, u biblioteci. Junak se napinje da preivi, da ga opaka bolest ne shrva prije svitanja. U sam osvit zore, misli on, doi e pred bolniki prozor mnogi takvi koji su bili kao on, ljudi leptiri koji su se, slijedei cijeloga svoga ivota istinu, uspjeli preobraziti, i koji e i njemu pomoi da se preobrazi.

VI

Sto je u umjetnosti ivotna istina?! uzvikivali ste Vi, gospodine urednice, ponosno i samouvjereno; znam, gledao sam Vae emisije na televiziji. Nita! samo obina graa! Kouljica koju mi umjetnici smjesta odbacujemo ako izmatamo bolju, prikladniju!

I mada znam da vas sad, u vaem stanju, vie zanima stvarnost negoli moja mata ili talent, ipak posluajte: ispriat u vam kraj moje prie.

Vraajui se s pote u kojoj sam predao omotnicu s pripovijetkom aljui je na natjeaj stalno sam mislio na onaj udoviti oev zaokret rukom; toliko me je to opsjelo daje u meni izazvalo neki udan osjeaj, slutnju to me je vraki uznemirila. Trao sam ulicama, prelazio na crveno kod semafora, naprosto sam jurio kui tako da sam zamalo pao pod tramvaj. Doao sam, nervozno otvorio vrata i ne zatvorivi ih ustrao uza stube. Banuo sam u biblioteku kao ono nekada moj otac kad je donio svoj roman Vidio sam antikozmos u sjajnom bljetavom izdanju s onim majmunskim koricama u maniri amerikog SP-filma, ali naravno sa sasvim drugim imenom autora na ovitku.

Biblioteka je bila prazna, kua je bila prazna, sve su prostorije bile prazne. Jedino se jo oev naslonja blago ljuljao kad sam onako upao u biblioteku. Bilo je polumrano unutra; netko je bio navukao debele zastore od baruna. Uzbuen sam priao i razmaknuo zastore. Kroz one druge, ispod njih, meke i svjetlucave, navalilo je svjetlo u biblioteku. I to sam tad vidio?! Boe moj, zavrtilo mi se u glavi leptir heliko- pterus udarao je krilcima o prozorska stakla.

32 F U T U R A

VII

iva je istina, gospodine, da otada a prolo je od onog vremena oeve preobrazbe ve petnaest godina i Vaega i moga ivota neprestano drugujem s oevim rukopisima, s njegovim origninalima jednako kao i s plagijatima, onim brojnim izrescima iz novina i asopisa u kojima su neki meni strani ljudi objavljivali pripovijetke moga oca pod svojim imenima! Rei ete moda, udesan, nevjerojatan, monstruozan sluaj! To jednostavno ne moe biti istina! Ali, istovremeno dok to govorite Vi itekako dobro znate da je to istina, samo, zar ne?! odavno ne marite za nju! Evo, uzmite samo za primjer onaj oev roman Vidio sam antikozmos!, koji sam odonda, razumije se u onoj tiskanoj varijanti, proitao bezbroj puta; znam ga ve gotovo cijelog napamet, a i vi ste ga hvalili u vaoj posljednjoj televizijskoj emisiji kao kamen temeljac nae autohtone znanstvene fantastike . Naravno, hvalei ga, niste hvalili mog oca nego neko meni potpuno bezvrijedno knjievno ime! A znate li vi, moj gospodine, da je otac taj roman slao na ak 17 adresa razliitih izdavaa i da je u njegovoj ostavtini sauvano svih 17 odrenih odgovora! Jednom rijeju, nitko nije htio tiskati taj va kamen temeljac sve dok...

Pitate se, moda, to bih ja, jedan potpuni knjievni anonimus, htio postii svojim zahtjevom za tiskanjem ove moje prie! Da razotkrijem istinu i raskrinkam plagijatore!? Ma ne, doista ne! Priznajem da mi je to nekada bila namjera, pripremao sam se, studirao, kovao planove, ah kad sam pratei iz prikrajka knjievni ivot shvatio koliko je naoj publici stalo do istine...dajte molim vas! Nai su ljudi toliko lakovjerni i povodljivi da im u pol bijela dana moete prodati rog za svijeu, pa Vi to uostalom najbolje znate, Vi im cijeloga ivota ni ne radite nita drugo!

Oekivao sam da e se s promjenom reima promijeniti i ljudi, nadao sam se da e s promjenama u drutvu nastupiti, takorei, i ona dublja, temeljnija duhovna promjena u ovjeku pojedincu i da e na scenu, kako drutvenu tako i ovu nau malu, knjievnu, stupiti neki posve novi vrli svijet, kad tamo...

Vi ste, kao to ve rekoh, bili naa knjievna perjanica u onom svrgnutom drutvu lai, a i ovo novo, tek uspostavljeno, opet mae tom istom perjanicom! Priznajem, takoer, gospodine urednice, da sam Vas, godinama se pripremajui za ovaj obraun s Vama, nekako i nehotice zavolio, onako otprilike kao to znanstvenik zavoli svoj predmet prouavanja. U Vaim genijalnim predavanjima nekad ste govorili o slobodi drutva, danas predajete slobodu individuuma; nekad ste uzdizali u nebesa internacionalno udruivanje, sad veliate slobodnu i neovisnu nacionalnu dravu; nekad ste zagovarali slobodu u knjievnom izraavanju,

F U T U R A 33

danas izjavljujete daje sloboda zauvijek pokopana u djelima Dostojev- skog, knjievnosti je preostala samo ista fantastika! Bog bio s Vama!

Gospodine urednice! Glavni razlog zbog kojeg Vam se obraam lei u tome to bih Vam htio pomoi. Otkako ivim s ocem leptirom ivot mi se potpuno preobrazio. Stoga m ije vanije da Vi povjerujete u istinitost ove moje prie vie negoli da je tiskate! elio bih Vam pomoi da shvatite kako istina nije pokopana zajedno sa slobodom jednom zauvijek, tamo, u djelima Dostojevskog! Eto, na primjer, moj otac! ivi ve petnaest godina svojim preobraenim ivotom, zujka i lepee tu oko mene, sjedne mi kadikad na ruku; on mi, takorei, na izvjestan nain diktira ovo to Vam piem, izravno u pero! Leptir helikopterus uistinu ne moe ivjeti tako dugo, ali helikopterus koji je nastao preobrazbom ovjeka-liinke! e! to je, shvatit ete, druga pria, dragi moj!

itao sam kako Vas ve unaprijed oplakuju; znam to Vas je zadesilo ono isto to i moga oca prije petnaest godina; ali, ne oajavajte! Pripremio sam se za Vas, petnaest godina sam se samo za Vas pripremao; znam sve oeve tajne, prouio sam i zoologiju i biologiju i znanstvenu fantastiku! Neki dan sam ba sluao blistav nekrolog koji su nad Vaim jo ivim iako ve smodenim tijelom izrekli visoki spisateljski dunosnici dodjeljujuu Vam ugledno odlije s najvieg mjesta! A kad su, tim povodom, spomenuli onu Vau preobraavajuu pripovijetku s kojom ste se, jo prije petnaestak godina, u anru znanstvene fantastike, hrabro suprostavili neumitnim nunostima ondanjeg ivota, ohrabrujui budue mlade narataje svojim neustraivim duhovnim primjerom, potekle su mi, vjerujte, krokodilske suze. N ije li na ivot kao i svaki ivot, i moj i Va kao i ivot moga pokojnog oca, samo groteska okruena krivotvorinama? Sluili V i u tom okruju istini ili sluili lai, sve e to jednog dana ieznuti, ishlapiti, nestati, otpuhnut e ga i stresti vrijeme kao to otpuhuje i stresa zlaani prah s krila helikopterusa.

A ja sam, gospodine urednice, ivo elio i nadao se da nee biti tako. I moj se otac nadao...

V III

Gospodine urednice! Da vam se ovako drsko obratim u trenucima kad nad Vaom sudbinom zdvaja i drhti cjelokupna naa knjievna publika, navelo me pismo urednika onog natjeaja za znanstveno-fan- tastinu pripovijetku, a koje sam nakon petnaest godina pronaao u oevoj ostavtini. Navodim Vam ga u cijelosti:

Potovani drue S.! Ideja vae pripovijetke doista je zanimljiva i u jednu ruku originalna, ali u drugu vi piete kao da se radi o nekakvoj znanstvenoj istini a ne o knjievnom djelu. Zanemarujete stil i

34 F U T U R A

tvrdoglavo dokazujete injenice za koje svaki i najmanje obrazovan italac razumije da predstavljaju knjievnu fikciju. Mi svi, naime, znamo dok itamo da je to, da tako kaem la, plemenita, umjetnika la, ali ipak la, i ne treba vam da tu, u prii, toliko brkate istinu, umjetnost i ivot! Stoga olabavite va nain izraavanja, prepravite pripovijetku (osobito izravni govor!) i poaljite nam je dogodine ispisanu mekim rukopisom, ili, jo bolje, ponudite je nekom drugom izdavau! Vjerujem da neete imati problema s objavljivanjem ako me posluate. S potovanjem va...

...POST SCRIPTUM: Istina, dragi drue, koju vi toliko puta spominjete, to vam je to? Izbacite to napolje! I tko od nas uope zna to je ona? Istinu znaju samo loi pripovjedai i... usidjelice!

IX

Gospodine urednice! Tako Vas nazivam jer sam nakon 15 godina savjesnog istraivanja shvatio da ste V i bili urednikom onog natjeaja, samo ste se i tom zgodom, kao i inae, znali posluiti neijim tuim imenom kao pseudonimom!

Dakle, gospodine urednice! Mom sirotom ocu odnio sam u bolnicu veselu vijest da je njegova pria napokon pobijedila na natjeaju za znanstveno-fantastinu pripovijetku. Preminuo je te iste noi konano zadovoljan, iako u tekim mukama. To da je njegova pripovijetka pobijedila bila je istina. La koju sam mu preutio znate i sami bolje od mene. Preutio sam mu da ste se Vi pojavili kao autor njegove pobjednike pripovijetke!

La je na vlasti, gospodine urednice! I u tu la vjeruju podjednako i knjievnici i knjievna publika. Ali, nas dvojica mi znamo to je istina. Zar zbilja jo uvijek vjerujete da je to isto kao da ona uope ne postoji, ni u ivotu ni u umjetnosti?!

Ako je tome tako onda Vas molim da nas neizostavno posjetite. Moda Vas jo moemo spasiti. Znam sve tajne. Lonac je odavno spreman, kaa se pui, nedostaje samo maak! Nauit u vas kako da uvjebate one zanimljive pokrete kojima se moete preobraziti u leptira heli- kopterusa i tako nadvladati neumitnu smrt! Moj e vam se siroti otac obradovati. Moi ete zajedno letjeti! Pourite, gospodine urednice! Adresa je na poleini...

Copyright Matko Sren, 1995

F U T U R A 35

Scot Noel ima 36 godina, oenjen je, ivi u Latrobeu gdje su kako on kae izumljeni banana split i profesionalni nogomet.

Diplomirao je na ST. Vincent Collegeu, takoer u Latrobeu. Poeo je pisati jo u srednjoj koli, nakon to je otkrio teaj od neprocjenjive vrijednosti za moderne pisce: tipkanje na pisaem stroju.

Scot Noel

BLAGA IC O PRAINE

Izvornik: Riches Like Dust, 1990

Prijevod: Mihaela Velina

U tamnome kutku Zulu Kinga, broda za spaavanje robe i' tereta, Syreeta Davies paljivo prinese jo jednu alicu kave usnama. Ve vie od mjesec dana nije nita prolila po tipkovnici kompjutera; da nije bila mrtva umorna mo- moda bi si estitala na tom uspjehu. Grafikoni to su se penjali i smje

njivali na zaslonu trudili su se iz petnih ila da je odre budnom.Zato uope sluam? promrmlja ona tiho. Znaenje prikaza na za

slonu oduzelo joj je noge. Sto se nje tie, ovaj bi brod mirne due mogao biti otpadni metal, prazna bezrana koljka koju su njeni konkurenti ogoljeli do oplate, jer uskoro i nedvojbeno brod vie nee biti njen.

Bi li Gospa eljela malo tople kave? upita glas iz mraka iza nje.Da, Bryce, prosim. Ne ometajui tiinu u laboratoriju robot prie,

nagne srebrni vr u kojem su se odraavali prikazi na kompjuterskom zaslonu dok je lijevao kavu, pa se udalji. Robot Bryce je sa Syreetom

36 F U T U R A

bio najdue, jedan od tri kostura na brodu; kao i sam brod, i njega je naslijedila od majke.

Gospa se doima uznemirenom, ree Bryce. Trebate li jo neto? Da, Bryce. Trinu vrijednost deset cijelih est metrikih tona gal-

dinija, jednog kostura, jedne letjelice za sputanje, u neoperativnom stanju, i jednog lako oteenog traktora? upita Syreeta.

Izmeu njena pitanja i robotova odgovora nije proao ni jedan otkucaj srca. Pet tisua prilagoenih dolara, Gospo. Zato pitate?

Zato, dragi moj Bryce, jer sam u kripcu. Morat u prodati neke stvari da ne odem u steaj. Robot Hooke prvi mi pada na pamet.

Plus jedna letjelica i jedan traktor, ree Bryce. Ako je i imao emocije, u njegovu ih glasu nije bilo. A li gdje Gospa planira nai deset cijelih est metrikih tona galdinija?

Sjedimo na njemu, odvrati Syreeta. Brodski kompjuter je pogrijeio. Nema ovdje nikakve olupine nezemaljskog broda, samo nekakva stara sonda ili moda satelit. togod to bilo, ovdje je manje od tjedan dana. Vjerojatno se sruilo nakon to je uhvaeno u orbitu. Ona duboko uzdahne, nadajui se da uzdah nije uludo potroen na stroj to je stajao iza nje. Kad bi majka jo uvijek bila iva... Mora imati neku intuiciju kad promatra ova oitavanja. Ne moe samo usporeivati grafikone, ma kako dobri...

Syreeta ostavi reenicu nedovrenom. Nema koristi ljutiti se na strojeve zato to su strojevi. Trebaju joj ljudi sposobni donositi odluke, razumni. Ne moe sve sama. Naalost, Syreeta i ljudi nisu se dobro slagali.

Neto ju je grizlo, nekakva mala gnjavaa, apat zvuka, bljesak statike na zaslonima. Njene misli gladne sna nikako nisu mogle od komadia sastaviti cjelinu.

Ako smijem biti tako slobodan, pone Bryce.Zaepi, zapovijedi Syreeta. Kakva je to vraja buka?Pjeana oluja, Gospo, odgovori Bryce.Pjeana oluja! Syreeta baci pogled na zaslone. Dok moje antene

i lee jo uvijek snimaju? Ona poskoi i protri pored Brycea, snalazei se u tami gotovo jednako dobro kao i on. Bacit u Hookea metalnim termitima, bijahu zadnje rijei koje je Bryce uo dok su se Syreetini koraci gubili u pravcu zapovjednikog mosta.

U etrdeset i treoj, Syreeti je od laboratorija do mosta trebalo tek neto due no u vrijeme kad je bila kolarka. U to je vrijeme urila od svoje uionice do mosta eljna pohvale svojih roditelja. Ipak, esto je ta radost bila okaljana razoaranjem, jer rijei pohvale nisu lako silazile s usana njena oca.

to se moe, pomisli Syreeta stigavi do mosta, sad ja brojim novie i odravam brod na ivotu.

F U T U R A 37

Pred njom, u priguenom svjetlu, za redom konzola i zaslona sjedile su dvije figure, upravljaki roboti Hooke i Dawkins. Kao i Bryce, i oni su imali ljudski oblik, ali vrlo mrav i kotunjav, pokriven crnom metalnom koom, karakteristinom za sve vrste posluge u ovjekovu svemiru. Za razliku od Brycea, koji je na sebi imao standardnu bijelu odoru, ova su dvojica sjedila odjevena u kostime po Syreetinu vlastitom ukusu: crvene kapute opasane bijelim remenom, poput onih u vojnika Carske Britanske Vojske oko 1880. Podno njihovih nogu stajale su dvije ulatene bijele kacige.

Priznaj, Hooke, ree Syreeta svojim najboljim optuujuim glasom, programirao te neki od mojih konkurenata s namjerom da me uniti! Na zvuk njena glasa Robot Hooke se naglo okrene, a bijela kaciga poleti po podu. Senzori, Hooke, antene! Tamo su vani usred pjeane oluje!

Pa, sve je u okviru specifikacija, Gospo, ree Hooke istoga trena. U njegovu pradavnom, otmjenom engleskom gotovo da se osjeao prizvuk zgraanja. Vjetar nije jai od dva bofora, gustoa estica

Pogledaj ovo! Syreeta upre prstom u dva indikatora. Skrauje im vijek trajanja upola ostavljajui ih tamo vani na ovakav nain. Znam da e preivjeti ovu oluju, ovjee, ali nije u tome stvar. Zna li koliko kota ponovno poliranje tih lea?

U tiini to je uslijedila Robot Dawkins nepozvan ponudi odgovor. Gospa nam je rekla da se radi o hitnoj stvari.

Pedeset dva cijela devet prilagoenih dolara, ree Hooke napokon. itaj mi s usana, Hooke, ree Syreeta. Pa nastavi polako: Rotiraj

lee u zatieni poloaj i spusti antene! Srdito se okrenuvi ona krene odtutnjati s mosta, ali ve s prvim korakom sine joj koliko je sve to uzaludno. Na slijedeem putovanju zamijenit u te s jednim od onih novih polu-droida, ree ne okreui se. Naputajui most ugleda crvenu lampicu koja je podsjeti na jo jednog sluatelja. To vrijedi i za tebe, kompjuteru.

Syreeta se baci u krevet posve odjevena. Zaspala je za nekoliko sekundi, dok su vjetrovi bezimenog svijeta nastavljali bacati pijesak na njen brod.

Do jutra se oluja pomakla sto i pedeset kilometara juno od njihova poloaja. Kad ^ sila niz rampu s broda nisu je doekali ni vjetar ni oblaci, samo bljetavilo tako jako da je triput morala zatamniti vizir svoje kacige prije no to joj je svjetlost postala podnoljivom.

Svijet ispod nje bijae bijeli pijesak, sol i dine. Za njenim se leima Zulu K ing uzdizao poput divovske skulpture od cijevi, krilaca i iskrivljenih kabela.

38 F U T U R A

Dobro jutro, Gospo, ree Robot Hooke kad je prila senzorskoj builici. Robot Dawkins se okrene od gomile polugi i kotaia kako bi joj i on uputio svoj pozdrav; oba su stroja izgledala uredno u svojim uniformama, dok su im kacige bacale malu ali dobrodolu sjenu preko optikih diskova. Sudei po svemu, ve su postavili kontaktni kabel na povrinu zakopane sonde, nekih desetak metara ispod njihovih stopala.

Ne vidi se mjesto udara, ree Syreeta, ne nakon ovakve oluje. Okej, kome pripada? Je li to jedna od onih glupih vremenskih kapsula Kolonije Pet ili stari zemaljski satelit?

Nijedno od toga, bojim se, Gospo, ree Hooke. Premda se trup i strukturalni varovi doimaju suvremenima, oitavanja vezana za unutranjost ukazuju na nezemaljsko porijeklo.

Zar je ta stvar jo aktivna? upita Syreeta. Njeno srce poskoi. ak i sad dok govorimo, nastavi Hooke, zakopana naprava izba

cuje neku vrst pipaka, prouava uzorke minerala i blebee na nekoliko internih frekvencija. Rekao bih da analizira svoje okruje.

Hooke, ree Syreeta, hvala ti to si mi budilicu podesio na malo kasnije vrijeme. Znam da sam opaka kad sam umorna.

Hooke se lagano nakloni. Za to moete zahvaliti kompjuteru, Gospo. Polu-droid, Gospo? Pa, onda bi Gospa mogla ba unajmiti i ljudsku posadu.

Ne igraj se s vatrom, Hooke, odbrusi mu Syreeta. Provue se pored robota kako bi mogla provjeriti oitavanja s builice. Dok su nizovi podataka klizili zaslonom nagrizenom od vremena, njene se misli uskovitlae. Predmet ispod povrine nije dugo na ovome svijetu, tek odne- davno. Unato uobiajenom izgledu oplate, dizajn bijae nezemaljski. Ta kombinacija nedavno i nezemaljski nabijala je u Syreetinoj krvi poput bubnjeva.

Ovdje su! povie Syreeta. Plesala je oko zaslona ne skidajui pogleda sa zelenih linija koje su po njemu klizile. Njene su izme bacale fontane praine uza strane builice. Ovdje su!

Ve vie od stoljea standardna doktrina spaavanja ostala je jednostavna i napromijenjena: nema ivih nezemaljaca, samo mrtvih. Civilizacije mogu rasti i padati, naseljavajui ak i cijele galaktike u tom procesu, ali istovremeno nee ivjeti i djelovati dva naroda koja putuju meu zvijezdama.

Ve eonima svaka nova civilizacija moe se osloniti na ruevine i ostatke svojih predaka kao izvor znanja, tehnologije, medicine i filozofije, u toj mjeri da zadovolji i tisuu raznih sekti. A li sve dosad nijedan komad pradavnog metala nije tako jasno govorio o ivuoj ruci, o neemu to nije milenijima u prolosti, ve ovdje i sad u galaktikom vremenu.

F U T U R A 39

Uz krv to joj je navrla u glavu, prijetei da istisne svaku misao osim onih o slavi i bogatstvu, prola je cijela minuta prije nego li je Syreeta osjetila kako je keramiki prst tapka po ramenu. Sto? Ona se nestrpljivo okrene.

Gospo, Robot Hooke zakorai korak unatrag dok se obraao Syre- eti, brodski kompjuter bi razgovarao s vama. ini se da je jo jedan spaavalaki brod uao u orbitu oko ovoga svijeta.

Okrenuvi se tako brzo da je Hooke izgubio ravnoteu, Syreeta pouri natrag u brod. Putem do mosta odbacila je kacigu, rukavice i sistem za odravanje ivota, cijelo vrijeme osjeajui nove razine stresa to su joj se nadimale u utrobi. Ona se baci u pilotsko sjedalo, dok su joj prsti letjeli po tipkama ukljuujui opremu za komunikaciju. Ne otima tuu spaenu robu. Taj je moralni kod za operacije spaavanja ostao jasan, premda ga se nisu svi ba posve pridravali.

Hvatamo uljezov transponder, izvijesti kompjuter. Radi se o Exo- Tech trupu klase devet, s najmodernijim aero-prostornim sistemima.

Ba me briga, ree Syreeta. Reci mi o naoruanju i titovima. Sigurnosni prekida za bateriju projektila uzdigne se pod pritiskom njenog palca. Jedan okret otkrije niz paljbenih klipaka, osvijetljenih crvenim svjetlom ije je titranje oznaavalo stanje spremni.

Zraka za identifikaciju registrira dvadeset varijanti projektila, tri frekvencije kemijskih lasera, cijelu hrpu elektronskih bojnih naprava i Kontrolno/Zapovjedni Bojni Kompjuter izraen u tvornici Orbitalne Dinamike. Brod se zove Metcalf, a kao vlasnik je registriran odreeni Sir Robert Sky.

Syreeta opozove svoje projektile. Dok se sigurnosni prekida iznad paljbenih klipaka zatvarao, ona je grickala usnu prevrui po mislima ivopisan skup fraza koje su se sve vrtjele oko bojnih vagona i prokletih bojnih grmalja od brodova . A li preko usana joj nije prela ni rije. Njen je kompjuter uspostavio komunikaciju s uljezovim kompjuterom i svaku rije sad mora vraki dobro odvagnuti.

Znam prepoznati ovjeka koji udi za smru, ree Syreeta u mikrofon. Zato se ubacuje na moje nalazite?

Dobar dan, draga moja, zauje se elektronski iskrivljen glas. Syreeta nije mogla rei pripada li eni ili mukarcu. Znala je samo injenicu da iza njega stoji dovoljno naoruanja da svaku prijetnju moe i potkrijepiti. Otkrit e da je moja titula Sir Sky, nastavi glas, a ako sam u tvom srcu izazvao nelagodu, ispriavam se.

Moju prisutnost ponad tvog broda mogli bismo protumaiti kao brigu za sudruga istoga zvanja. Moji mi senzori pokazuju brod tvoj u sumnjivom i jadnom stanju. Zar te je kakav ponos neprilian situaciji sprijeio da poalje poziv upomo?

40 F U T U R A

Ne vidim razloga za vrijeanje, pone Syreeta. Svaka nesigurnost glede izbora rijei u nastavku razgovora nestane u trenu kad je s builice bljesnuo signal za uzbunu. Neto je uzrokovalo naginjanje dine ispod njene builice. Sranje!

Paprena uporaba standardnog jezika, svakako, odvrati uljezov glas, pa nastavi blebetati o prirodi uvreda, svojoj velikodunosti i elji da pomogne sudrugu u nevolji, uz brojne prikrivene prijetnje i ivopisne filozofije. Syreeta nije ula ni rije. Vani su nezemaljski pipci, to su se sad uzdizali iznad Hookea i Dawkinsa, poeli rasprivati sitnu prainu u jutarnjem povjetarcu. U roku nekoliko sekundi oba su robota bila prekrivena time, otirui estice sa svojih uniformi s jednakom neumornom panjom koju bi pokazali i oni koji su ih nosili u pradavna vremena.

Blagi Boe, to je to? upita Syreeta, prekasno se sjetivi da je komunikacijski kanal jo otvoren. Skoivi na noge ona prekine vezu i slijedeim pokretom ukljui senzore.

Polisilikon, silikon dioksid i razni metali u tragovima, odgovori kompjuter, potvrujui oitavanja koja je Syreeta mogla vidjeti na zaslonima ispred sebe. Veliina varira od dvadeset do dvjesto mikrona u promjeru. Vanjske su kamere ve poele kompenzirati; njihove su lee poele rotirati pokuavajui zbaciti sloj praine. aica crvenih lampica du konzole sistema za odravanje ivota pone bljeskati.

Uvlai ih kroz filtere za zrak, ree Syreeta. Hermetiki zatvori brod i prebaci se na rezervni kisik. Poveaj pritisak u ventilacijskim cijevima i izbaci tu prainu van iz sistema. Ima li uzorak?

Mreice za uzimanje uzoraka su preoptereene, odvrati kompjuter. Zaepljene je prava rije. Upravo pokuavam uvui prihvatljiv uzorak, Gospo.

Gospo, ree Robot Hooke pojavivi joj se iza lea, otirui sivu prainu s rukava uniforme ini se da se oprema za dekontaminaciju u zranoj ustavi ne moe nositi s tolikom koliinom praine. Syreeta jednom kihne a onda ga pokua zadaviti.

Nakon to se praina slegla a roboti se Hooke i Bryce primili metle kako bi sprijeili svaku moguu kontaminaciju, Syreeta krene rijea- vati dva problema odjednom. Jesi li shvatio, Dawkinse?

Da, Gospo, uvjeri je robot. Ve je zamijenio svoj crveni kaput serijom pojaseva punih orua i programskih kartica. Trebam krenuti land roverom prema jugu najveom brzinom. Jednom kad budem pod zaklonom oluje valja mi lansirati orbitalnu sondu opremljenu kamerom i radarom za dubinsko skeniranje.

A ja u mu za to vrijeme privlaiti panju kako ne bi primijetio lansiranje, doda Syreeta. Moramo ga dobro pogledati. Ne vjerujem

F U T U R A 41

njegovu transponderu. Nitko si ne moe priutiti sva ta sranja. Naklonivi se, Dawkins krene. Syreeta se okrene natrag glavnom kompjuteru, trljajui ruke kako bi ublaila svrbe dlanova. Njena je majka esto znala rei da svrbe dlanova nagovijeta bogatstvo. Kompjuteru, izvijee o Sir Robertu Skyu.

Nema podataka o Robertu Skyu, ree kompjuter, niti kao samostalnom poduzetniku, niti kao neijem zaposleniku, niti kao vlasniku kakve korporacije. Ni brod M etcalf nije nigdje registriran.

Pa nije se stvorio niotkud.Moda ne, Gospo, ali hvatam komunikaciju na valnim duinama

za sluaj opasnosti.Nakon dva duboka udaha Syreeta ukljui taj kanal.Ah, moda e ovo biti gostoljubivije, ree istoga trena pjevan, me

haniki iskrivljen glas. Gotovo sam krenuo spaavati tu Syreetu Davies, tako su uznemirujue bile njene zadnje rijei u mome uhu. Sto se zbilo, draga moja?

Nisam tvoja draga, a to se zbilo ni najmanje te se ne tie. Syreeta protrlja dlanove o hlae, zatomljujui kihanje dok je pokuavala smisliti neki nain da nadmudri svog protivnika. Sto zna o meni? Odluila se odugovlaiti, dobiti na vremenu.

Pratio sam tePratio!Pratim te ve due vrijeme, nastavi glas. Kosa ti je crvena, oi

boje ljenjaka, grudi male ali zrae neim to privlai ljudskog mujaka. Ne kaem to stoga to imam kakve nepriline namjere prema tvome tijelu, ve da bih izbrisao lo dojam koji su moebit ostavile moje rijei pri prvom kontaktu. Iznad svega, divim se toj tvojoj karakteristici koja te tjera da putuje sama, da se odrekne ljudskoga drutva,traei zlato na kraju-----

Zaepi! prekine ga Syreeta. Jasno i glasno, ovo je moje nalazite i namjeravam ga zadrati. Ona osjeti kako joj se u obraze penje toplina. Dlanovi joj poee ariti.

Zacijelo ne namjerava utovariti, pripremiti i prodati sva tri nezemaljska broda? Ne bih li ti mogao ponuditi svoje bijedne usluge u pomo bar s jednim?

Tri nezemaljske letjelice? Syreeta osjeti navalu vrtoglavice. Reeno tako savreno da je zvualo gotovo iskreno, odvrati uljez.

Ali prihvatit u tvoju igru. Naprava na tvome nalazitu samo je jedna od tri; ostale dvije su svaka na svome kontinentu. Osjeam duboko u srcu da e ti trebati pomo da bi ostvarila punu vrijednost.

Kompjuteru, upita Syreeta, moe li to potvrditi? Prole su sekunde tiine prije nego li je Syreeta shvatila da odgovor nee stii.

42 F U T U R A

Kompjuteru, odgovori, ponovi ona. Opet samo tiina.Ima li kakvih potekoa, najdraa? upita uljez. I smijem li pitati

jesi li namjeravala da ti se taj land rover zaleti u dinu?Dawkinse, zazove Syreeta na lokalnom komunikacijskom kanalu.

Osjeti kako joj noge postaju spuvaste dok su se stvari oko nje dogaale takvom brzinom da im vie nije mogla pohvatati konce. Zamuena slika kamere dopola zatrpane pijeskom pokae joj da rover nije odmakao dalje od sto metara od Zulu Kinga. inilo se da ni rover ni Dawkins nisu sposobni odgovoriti na njene pozive.

Proklet bio! zaurla Syreeta na nevidljivog ulickanog minkera kojeg je zamiljala kako se smije gore daleko iznad nje. to si uinio?

Syreeta je teturala lijevo desno, borei se uz grozniave ljestve prema svijetloj toki za koju je znala da predstavlja njenu svijest. Preplavi je vruina. Misli joj izblijede, pa postanu otre, dok su snovi o svim njenim neuspjesima izlijetali iz tame na krilima imia.

Ne volim ljude, Majko, ree drhtavim glasom. Otac ka