frida kahlo

7/21/2019 Frida Kahlo

http://slidepdf.com/reader/full/frida-kahlo-56ddc5ee6320c 1/5

„Crvena boja možda nije morala toliko izblijediti samo da bi nam budućnost bila ružičasta“,

riječi su jednog kolumnista koje su ostale potisnute u mojoj memoriji sve do ovog trenutka dok

nisam sjela napisat nešto iole suvislo o samom svijetu boja i njezinom veličanstvu Fridi. U skoro

susjednoj nam ustriji, u njezinom !auptstadt"u #eču u ovo vrijeme održavaju se retrospektive

neki$ od najveći$ slikara današnji%e. &ako da sretni%i koji se zateku u 'uzeju lbertina imaju

priliku vidjeti preko ()* izdvojeni$ radova +abla +i%assa, te %rteže 'i%$elangela #uonarrotija .

ok se neposrednoj blizini lbertine smjestila, #ank ustria -unstorum ovi$ dana poznata po

retrospektivi Fride -a$lo.

/ Fridi i njezinom slikarstvu kunst$istoričari i ostali kritičari ništa nisu ostavili nedorečeno, no

mene možda osobno najviše u njezinim djelima privlači već spomenuta %rvena boja. 0e, tu boju

ne možemo u velikim količinama uočiti na njezinim slikama. &a %rvena je utisnuta u njezino

poimanje svijeta, i njezin odnos prema društvu i vremenu u kojem je živjela, ali i %rveno kao boju njezinog političkog stava, beskompromisno lijeve orijenta%ije.

'agdalena Carmen, Frieda -a$lo Caderon ro1ena je 2. lipnja (3*4. godine, u okoli%i 'e5i%o

Cit6ja kao kćer otograa 7uillerma i domaći%e 'at$ilde. Fridu zbog majčine bolesti, doji

indijanska dojilja. U šestoj godini života obolijeva od dječje paralize, a posljedi%a bolesti biva

kraća i mršavija desna noga. 0a njezin razvoj, utječe ota% koji joj posu1uje svoje slike, vodi je u

šetnju prirodom te budi u njoj želju za učenjem o biljkama i životinjama. (388. godine je

primljena na prestižnu 0ational +reparator6 9%$ool , koja u to vrijeme tek počinje primatidjevojke, sa željom da postane liječni%a. Frida u dobi od (2 godina već tečno govori engleski,

španjolski i njemački te postaje člani%om so%ijalna%ionalističke političke grupe „Ca%$u%$as“.

U isto vrijeme traje tzv. pokret meksičke renesanse gdje vlada sponzorira lokalne umjetnike da

oslikavaju javne i sakralne objekte .

9voju životnu ljubav iega :iveru susreće upravo preko tog projekta, a o njemu i sama kasnije

kaže „;mala sam dvije nesreće u životu. U prvoj me je uništio autobus. ruga je bio iego.“ . &a

prva nesreća dogodila se (4. rujna (38) godine , u povratku iz škole, autobus u kojem se vozila

sa svojim tadašnjim dečkom lejandrom, doživljava prometnu nesreću, te se Fridi kroz zdjeli%u

zabila čelična %ijev.

0esreća mijenja čitav njezin pogled na svijet i skoro tri mjese%a provodi prikovana uz krevet,

čitavog tijela u gipsu, odnosno metalnom korzetu. U tim mjese%ima Frida počinje slikati, od o%a

uzima kutiju s bojama, stolar za nju izra1uje poseban štaelaj, a iznad kreveta dobiva kanape s



ogledalom kako bi mogla vidjet sebe i biti sama svoj model. -asnije na upit o slikanju

autoportreta kaže < „ 9likam samu sebe jer sam često sama i zato što je to ono što najbolje

razumijem.“ 'ožda, autoportreti Fridi pomažu da sama stekne sliku o sebi, jer koliko god oni

nama na prvu ruku bili slični, svaki se u sitnoj pojedinosti razlikuje, dajući nam možda do znanja

da ona sa svakim ponovno pronalazi sebe. 9vijetle pozadine, česti autoportreti i karakteristični

debeli namazi žarki$ boja opet nose svoju simboliku koju za$valjujući njezinim dnevni%ima

možemo donekle iščitat. 0jezino li%e gotovo uvijek je u istoj pozi, njezine oči uokvirene su

teškim %rnim obrvama. Frida razvija svoj vlastiti likovni jezik, te nam pomoću simbola koji kad

i$ s$vatimo, daju uvid u potpuno nov način interpretiranja njezini$ slika. &ako1er oslanja se i na

stilski izričaj retablosa, popularni$ zavjetni$ slika kršćanski$ sveta%a i mučenika. -araktristično

je i to da na većem dijelu svoji$ autoportreta, ona sebe portretira u izravnoj vezi sa pozadinom

slike.U to vrijeme nastaje i njezin prvi autoportret „utoportret u baršunastoj $aljini“, kao dar dečku

koji ju je ostavio nakon nesreće. U prvi radovima uočavamo njezino zanimanje za slikarstvo

talijanske renesanse. Frida, kao plemkinja izduženog vrata smještena u %entar slike, tamne art

nouveau pozadine ,odjevena u otmjenu baršunastu $aljinu. 9til koji Frida ubrzo napušta, te tamne

pozadine mijenja za svijetle, a otmjene $aljine za svoje karakteristične egzotične $aljine.

-rajem (384. godine Fridino stanje se poboljšava, a preko grupe ljudi okupljeni$ oko kubanskog

komunista =ulia ntonia 'elle ponovno se na jednoj zabavi susreće sa iegom. +okazuje mu

svoje radove, na što on ostaje impresioniran kako slikama tako i samom Fridom. Ubrzo nakon

toga, (383. godine Frida i iego su se vjenčali. >*i$ godina 8*. stoljeća slika „Frieda i iego

:ivera“, koju radi prema vjenčanoj otograiji. +ozadina je već ublažena, uočavamo zelene

nijanse koje za nju predstavljaju ludost i misteriju, možda pravu deini%iju nji$ove ljubavi.

:azlika u visini je predimenzionirana, Frida kao da leluja oko strogog i staloženog iega. /n u

ru%i nosi kistove i paletu, čime ga predstavlja kao slikara, a sebe samo kao njegovu ženu. (3>*.

godine napuštaju 'eksiko , i odlaze u meriku kojom tada vlada jak interes za modernu

meksičku umjetnost.

iegova karijera u meri%i %vjeta, no is%rpljeni se vraćaju u 'eksiko. 0jezin negativan stav

naspram merike najbolje odražava slika „utoportret na grani%i izme1u 'eksika i 9jedinjeni$

država“ gdje Frida odjevena u ružičastu $aljinu stoji na sivom postolju izme1u dva različita



svijeta, zemlje gringosa prikazane kao sklop tvorni%a i 'eksika zemlje biljaka i života. :užičasta

uobičajena boja nježnosti i lakog života, tu je zapravo slika osobe u nesretnom raskoraku izme1u

dva svijeta, ras%jepljene izme1u mogućnosti i želja i nostalgične do bola. 9vakako nije djevojka

koja je ružičastu $aljinu obukla da ide na ples i površno razmišlja o biti života.

(3>?. godine, Frida koja zbog nesreće nije bila u stanju iznijeti trudnoću, doživljava treći

spontani pobačaj i odlazi na još jednu opera%iju noge. U istoj toj godini saznaje da je njezina

mla1a sestra C$ristina, iegova ljubavni%a. 0a sli%i „9jećanje“ slikanoj u vrijeme trajanja veze

njezine sestre C$ristine sa iegom u lijevom donjem uglu, vidimo njezino slomljeno %rveno

sr%e, u predimenzioniranoj verziji samo dodatno naglašavajući njezinu patnju , odjeća koja u

pozadini leluja sa konop%ima plave je i zeleno"žute boje simbolizira nam udaljenost nje i iega i

du$ove koji ju progone. 9$rvana , rastaje se od iega i godinu dana ne slika, me1utim krajem

sljedeće godine ipak oprašta iegu te ponovno žive zajedno.U narednim godinama, Frida postaje mnogo više od iegove žene, te se njezini radovi

samostalno izlažu na izložbama u 9"u i Fran%uskoj. (3>3. godine iego joj uručuje papire za

razvod, a Frida ponovno slomljena sr%a, ovaj put emo%ije iskaljuje na platnu. Ubrzo nakon

završetka razvoda nastaje slika „vije Fride“, koja nam prikazuje „meksičku“, iegovu, Fridu u

bijeloj te$uanskoj $aljini, a dok druga „zapadnjačka“ Frida nosi europsku plavo zelenu $aljinu

opet simbolizirajući udaljenost nje i njega i u geograskom i u du$ovnom smislu. #lijedo %rvena

sr%a obiju žena izložena su svima na pogled , povezana samo arterijom. +ozadina ove slike je

tmurna u %rnim nijansama, tj. kako sama Frida kaže u boji ničeg. 'e1utim samo godinu dana

kasnije iego joj se na nagovor prijatelja liječnika vraća i ponovno se žene i vraćaju u 'eksiko.

Fridino zdravstveno stanje u to vrijeme je jako loše i bori se sa neprestanim inek%ijama. /sim

novi$ obavljeni$ opera%ija,mora nositi korzete. Frida postaje depresivna, iako i dalje izlaže u

'eksiku, #ostonu, +$iladelp$iji i 0e@ Aorku.

(3??. godine kao vrstu terapije počinje voditi dnevnik, koji ispisuje sve do smrti. utoportret

„9lomljena kičma“ nastaje ?*i$ godina, jedino što njezino tijelo drži na okupu su čelične spone

korzeta koji je primorana opet nositi. +usti pejzaž u pozadini jednak je njezinom razlomljenom

tijelu kojeg uz korzet pridržava i slomljeni jonski stup.

U svojim dnevni%ima, Frida nam tumači što boje njoj predstavljaju <

Belena dobro, toplo svjetlo

'agenta stečka, stara &D+D; boja, boja kaktusova ploda, najsjajnija i najstarija



9me1a boja lišća koji postaju zemlja

Euta ludilo, bolest, stra$. io sun%a i radosti

-obaltno plava elektri%itet i boja čiste ljubavi

Crna ništa nije %rno, stvarno ništa

9vijetlo zelena lišće, tuga, znanost, čitava 0jemačka je ove boje

Beleno"žuta još više ludosti i misterije, svi du$ovi nose odjeću ove boje pa makar i donje rublje

&amno zelena boja loše reklame i dobrog biznisa

&amno plava udaljenost, tako1er i nježnost može biti ove nijanse

Crvena " krv a$ tko zna

9vatko tko gleda te slike u svojoj mašti stvara drugačiji značaj i drugačije značenje boja.

0aprosto boje su jedan od najjači$ izazova u slikarstvu. Dako se primjećuju, i teško zaboravljaju.

Fridin kolorizam poseban je ne po onom što boje jesu, već po onom što boje nisu. =asne, jednoobrazne boje nalazimo u pravilu tamo gdje nema oblika tj. u pozadinama, dok su slike, a

kod Fride prije svega autoportreti, mješavina nijansi iste boje. 0e možemo se oteti dojmu da

njeno razumijevanje, ljubav i blizina meksičke povijesti nisu as%inantan preslik boje kakvu

stvara priroda u različitim, gotovo neprepoznatljivim nijansama, bitno različite od one koju

možemo „kupiti negdje“. Gitav njen život pokušaj je dokazivanja nemogućega, i to je ono čime

ova velika umjetni%a as%inira . &amo gdje je alila majčinska ljubav, lak prolaz kroz život

razumijevanje okoline kao da je pokušala sve nadoknaditi oštrim samouvjerenim pogledom

kojim ide i siječe. #oje preuzete na njenim slikama, odjeća kojom je as%inirala okolinu,

privrženost voljenom čovjeku, sve to korjene ima u tradi%iji i povijesti zemlje kojoj pripada i

koju voli. Upravo ti nemogući spletovi sme1i$, %rveni$, jarkozeleni$, modri$ boja ono su čime

se pokušava izdvojiti, gdje našu pažnju preusmjerava na osjećaje i do boli simbolične oblike.

'ožda bi najveća greška bila tumačiti boje u Fridinom slikarstvu uobičajenom simbolikom.

0aprimjer %rvena boja kao simbol vedrine, snage, radosti kod nje je na svim mjestima

prikazivana samo kao boja krvi, patnje i boli.

)*"i$ godina ponovno biva $ospitalizirana zbog kralježni%e, prolazi kroz niz opera%ija i većinu

vremena osu1ena je na invalidska koli%a, a zbog gangrene ostaje bez desne noge. :uke joj

postaju slabe, tresu se. :adi još nekoliko autoportreta primjeri%e „utoportret s portretom dr.

Farilla“ U praznoj sobi, pojavljuje se Frida u koli%ima ispred štaelaja sa portretom dr. Farilla, a

u ru%i nosi svoje sr%e, krv s kojom slika. /statak njezini$ radova od tog razdoblja uglavnom se



svodi na mrtvu prirodu, gdje su slike donekle te$nički dotjerane, ali nema više detalja ni

simbolike, nanosi boje su tanji, brži, nemarni.

9voj buran život završava u noći sa dvanaestog na trinaesti srpnja (3)? godine. +osljednja

rečeni%a u njezinom dnevniku je < „0adam se da je na izlazu veselo, i da se više nikad neću

vratiti.“

frida kahlo

Documents