freudova distorzija tradicionalnog objektnog odnosa

IzvorničlanakUDK159.964.2:165.42/FreudPrimljeno22.02.2007.

Martina ŽeželjSveučilišteJ.J.Strossmayera,Filozofskifakultet,LorenzaJägera9,HR-31000Osijek

[email protected]

Freudova distorzija tradicionalnog objektnog odnosa

SažetakOsnovni cilj ovog rada jest ukazati na približavanje Freudove redefinicije pojmova subjekta i objekta Heideggerovoj destrukciji objektnog odnosa. U prvome je dijelu izneseno tradicio-nalno poimanje objektnog odnosa (Kant i Descartes), kako bi bila dana podloga za buduću redefiniciju i destrukciju. Prilikom iznošenja tradicionalnih određenja, dana je i Heideg-gerova interpretacija tradicionalnih pozicija, te su problematizirane i etičke mogućnosti postavljanja objektnog odnosa. Slijedi izvođenje Freudeove redefinicije subjekta i objekta, koja proizlazi iz određenja želje kao osnovne motivacije djelovanja. Na koncu rada izloženo je Heideggerovo shvaćanje bitka tubitka kao bitka u svijetu, te su pokazane moguće dodirne točke i preklapanja između Freudeovih i Heideggerovih elaboracija.

Ključne riječiobjektniodnos,želja,u-bitak,cogito,subjekt,pojava/stvarposebi,ImmanuelKant,MartinHeidegger,SigmundFreud

U povijesti filozofije određenje individuuma kao subjekta koji se odnosispramsvijetakaospramobjekta,počinjeunovovjekovljusDescartesovimodređenjemjastvakaores cogitans.Descartes,kakobiotklonionaivniobjek-tivizam,naishodištesvojegmišljenjapostavljasumnjuusveštojest.Daljnjizadatak njegovamišljenja jest potraga zaArhimedovom točkom spoznaje.Njupronalaziučinusumnje:

»Akojeneistinitosveštozamišljammojamoćmišljenjaopstoji…dakleijaopstojim.«1

Sumnjasenemožeprimijenitinavlastituopstojnost,jerjeonaizvedenaizsamesumnje.Jastvojeodređenokaomislećebiće»onajkojidvoji,niječe,hoće,neće,tezamišljaiosjeća«.2Takvimsamopostavljanjemsebekrozmoćvlastitog mišljenja, Descartes utemeljuje subjectum. Cogito je metafizič-kitemeljnovovjekovneslobode,temeljkojiomogućavasvakoodnošenjesizvanjskimsvijetom.Samočinjenicadačovjekovasamosvijestležiutemeljusvakenjegovepredodžbe(cogitojecogito me cogitare),omogućavačovjekudajepostavljenkaosubjektukartezijanskomsmisluriječi.Novoodređenjeistinezabranjujepostavljanjepredodžbikojeutemeljunemajusamoodređe-nja ega cogitakaopotpunoočigledne i apsolutno izvjesne istine.Ovdje jepotrebnonapomenutidaHeideggersmatrakakoDescartes–kadaizričeco-gito ergo sum–neutemeljujejastvokaomislećebiće,većkaobićekojejesposobnopredočavati.Kogitacijenetrebashvatitikaoproizvoljnepredodžbe,

1

ReneDescartes,Metafizičke meditacije,pre-veoTomislavLadan,Demetra,Zagreb1994.,str.48.

2

R.Descartes,Metafizičke meditacije,str.54.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 105God.27(2007)Sv.1(27–35)

M.Žeželj,Freudovadistorzija tradicional-nogobjektnogodnosa28

već je cogitare određujuće predočavanje. Predočavanje koje dopušta samoonesadržajekojisuizvansvakesumnje,kadajepredočenobićepostavljenokaojasnoirazgovijetno.3SamDescartesističekakoopstojnostsvijetanemaapodiktičnuizvjesnost,onajezajamčenabožjomistinoljubivošću.Bog,kojijebeskonačnasveznajućaisvemoćnasupstancija,nemožebitiobmanjivač,budućidaobmanaproizlaziiznedostatka.Iztogaslijedidasuistinitijasniirazgovijetnipojmoviosvijetu(oblik,protežnost,količina,veličinaibroj)kojejamčiBog,aodređuječovjek,tedasamooničinemogućomizvjesnuspoznajuomaterijalnojsupstanciji(res extensa).HeideggermogućnostnastankaDescartesovepozicijeobrazlažeslabljenjemutjecajacrkvenedoktrine.Slobodaodistinespasenjabesmrtnedušepostajeslobodazasamoodređenje.Individuumsadaimaslobodupostavitisebeusre-dištekaomjerusvihstvari.Natajnačinonpostajebićekojeodređujekriterijeistinitosti(jasnoiizvjesno),danamujeslobodadaodredištojesupstancija(nužnoinepromjenjivobiće),teslobodadapostavisebekaovladaraprirode,odredidominacijučijajekrajnjapozicijaNietzcheovavoljazamoć.Natajnačinčovjekpostajesubjekt,umodernomsmisluriječi,asvasumuostalabićadanakaoobjekti.Timpomacimamodernodobadonosipromjenuznače-njasubjekta;uizvornogrčkomznačenjusubjectumjeύποχείμενον,onoštoležiispred,teseujednakojmjeriodnosinačovjekainaostalabića.4

Kant zadržavaDescartesovo određenje jastva izražavajući ga na ontološkiprimjerenijinačin;jastvoostajesubiectum,formalnoapofantičkakategorijakojajetemeljsvihsvojihpredodžbi.Pojamsubjektausmislusubjektivitetaontološkijeblizaksformalnoapofantičkomkategorijomsubjekta.Samozatošto je subjekt subiectum, onaj koji predočava, njemupripada subjektivitet.Subjektivitetmujedankaosvijestosebikaobićukojestojiutemeljusvihsvojihpredodžbi.Drugimriječima,jasamsvjestansebekaoonogštopove-zujesvemojepredodžbe,jastvojesamosebidanokaojedinstvoapercepcije.No,jakaojamislim(predočavam)neodređujeupotpunostiKantovpojamsubjektiviteta;jastvonijesamojaapercepcijenegoijaaprehenzije.Faktičnasposobnost utemeljenau jamislim, empirijsko jamislim.Kao aprehenzijajastvojesamosebidanokaoobjekttzv.objekt-ego,onosamosebepredočavakaopredočavajućeg.Kadajeriječoodnosuspramizvanjskogsvijeta,postavljanjuobjekta,Kantsmatradajespoznajauvjetovanauistojmjerispontanitetompojmovakaoireceptivitetomutisaka.Budućidabogaodređujekaoantinomijuuma(varlji-vimzaključkomkojinastajekadaumsudisamonaosnovupojmovarazumabezodnosasprammogućeg iskustva),onvišenemožebiti jamac izvjesnespoznajesvijeta.Svijetpostajetranscedentan,asubjektspoznajesamopojavekojeimajutranscendentalniidealitetsobziromnapostojećustvar(stvarposebi).NatajnačinKantsužavamogućnostspoznajeindividuumanapredme-temogućegiskustva.5

Freudsvojeotkrićenesvjesnog6funkcijskiizjednačavasKantovimkriticiz-mom.Kantjeukazaonanemogućnostizjednačavanjapojaveistvariposebi,aFreudističenepodudaranjeizmeđupsihičkogisvjesnog.Dakle,premaFre-udu,Kantispravljaizvanjsko,aonunutrašnjeopažanje.

»Nesvjesnojeonastvarnapsihičkarealnostnamaposvojojunutrašnjojprirodiistotakonepo-znatakaoirealnostizvanjskogsvijeta,ononamjeupodacimasvijestiistotakonepotpunodatokaoiizvanjskisvijetupodacimanašihizvanjskihopažanja.«7

UnatočFreudovuizjednačavanju,idaljepostojirazlikanalinijiKant-Freud.Nesvjesnommožemopristupiti radom tumačenja,možemogaučiniti svje-



snim,onosepokazujeuanalizi,dokKantovastvarposebiostajenedokuči-vom.NatajnačinFreuddovodiupitanjetradicionalnofilozofskoizjednača-vanjesvjesnogipsihičkog.Svijestkojajeosnovasubjectumaobuhvaćasamoneznatnukoličinu iskustva, svjesni akti ostajuneobjašnjivi beznesvjesnogiskustva.Krnjaprirodasvjesnogiskustvaopravdavazahtjevzapostojanjemnesvjesnog,asamopostojanjenesvjesnogFreuddokazujepomoćuomaški,snovaineurotičnihsimptoma.RicœuruSukobu interpretacija8 dolazidoslič-nihzaključakaprilikomusporedbeDescartesovefilozofijespsihoanalitičkomteorijom.Descartesovupozicijuodređujekaojedanodmomenatarefleksivnetradicije,ukojojsesvakaobjektivnostizvodiizviđenjacogita.Psihoanalizapostavlja pitanje o spoznajnimmoćima subjektu, drugim riječima, sumnjaumogućnost samopostavljanja subjekta samoutemeljujućim činom (cogitoergosum).Freudovootkrićenesvjesnog,nesvjesnihpredodžbikojetvoreže-ljeipotičunadjelovanje,potkopavakartezijanskuizvjesnostcogita.

»FreudsumnjausvijestonakokakojeDescartessumnjaoustvari.«9

KonačniRicœurovzaključakoFreudovuučenjuosubjektujestdapsihoana-lizaneotklanjasvijestija,većgapremješta.Svijestprestajebitiishodištem,onapostajemisija,onouštotektrebaproniknuti.NatajnačinFreudpotkopa-vatemeljnovovjekovnogmišljenja,sumnjaujedinuspoznajukojajetolikoočiglednadaunjunetrebasumnjati(egocogito).Akojepostalaupitnapozi-cijasvijestikojajesubjektum,zajednosnjompostalojeproblematičnimiza-hvaćanjeizvanjskogsvijeta,tetakoFreudnegiratradicionalnouspostavljanje

3

Usporedi: Martin Heidegger, Nietzche II, Günter Neske Verlag, Pfullingen 1961., str.148–168.

4

M.Heidegger,Nietzche II, str.140–148.

5

Usporedi: Martin Heidegger, Die Grund-probleme der Phänomenologie, VittorioKlos-termann, Frankfurt am Main, 1975., str.176–185, te Immanuel Kant,Kritika čistog uma,preveoNikolaPopović,BIGZ,Beograd1990.,str.82–102,iliImmanuelKant,Kritik der reinen Vernunft, u:Gesammelte Werke,sv.3,Berlin1904,str.83–130.

6

MišljenjeonesvjesnomprijeFreuda–kakoizvještavaL.L.Whyte,anavodiLjiljanaFi-lipović–mogućejepodijelitiudvijestruje:znanstveno ispitivanjeonesvjesnimmental-nimprocesimapojedinacaipronalaženjene-svjesnihprocesauprirodiiumu(pojedinač-nomikolektivnom).PrvezapiseonesvjesnompronalazimokodLeibniza,kojirazmatramo-gućnostpostojanjanesvjesnogmišljenja.Nazaključak o postojanju nesvjesne predodžbe(perceptio) navodi ga težnja za očuvanjemurođenihidejaineprestaneaktivnostimišlje-nja.KantusvojojantropologijipreuzimaLe-ibnizovpojamnesvjesnepredodžbe te tvrdi:»Postoji neizmjerno polje osjetilnih zorovakojenijedostupnosvijesti…tamnepredodž-bekojeimajubeskonačnomalotočakadostu-pnihsvijesti.«EduardvonHartmannsugerira

dabi se iKantovekategorijemogle shvatitikao nesvjesne predodžbe.Do razvoja drugestrujemišljenjaonesvjesnomdolaziuroman-tizmu (Nietzche,Schopenhauer iSchelling),noona,premaWhyteu,nedajeznatneteorij-skedoprinose.Nesvjesnoseuvećinislučaje-vapojavljujekaodeskriptivnaoznakapodre-đenacjelinisustava.OsnovnarazlikaizmeđuFreudaiprethodnogpromišljanjanesvjesnogjest da je za većinu filozofskih prethodnikanesvjesnosamojednaodmogućihdeskripci-jamišljenja,kojasenajčešćedoživljavakaomanjevrijedna.Freudumjestotoganesvjesnočinitemeljnimpojmomsvogmišljenja,ači-tavapsihoanalitičkateorijajesthermeneutikanesvjesnog.(Vidi:LjiljanaFilipović, Nesvje-sno u filozofiji,Antibarbarus, Zagreb 1997.,iEduardvonHartmann»Filozofijanesvjes-nog«, u: Treći program Hrvatskog radija,1991.,br.32,str.13–23.)

7

SigmundFreud,Tumačenje snova II,preveoAlbinVilhar,Maticasrpska,Beograd1973.,str. 262, navod je prilagođen hrvatskom je-ziku. – Sigmund Freud, Traumdeutung, S.FischerVerlag,FrankfurtamMain1972.,str.580.

8

PaulRicœur,»Sukobinterpretacije«, u:Čemu još filozofija, Centar za kulturnu djelatnost,Zagreb1982.,str.143–151.

9

P.Ricœur,»Sukobinterpretacije«, str.147.



objektnogodnosa.Određenjemželjekaoosnovnogpokretačasubjekta,Freuddaje alternativu spoznajnojorijentaciji objektnogodnosakoji jedominiraotradicionalnomrefleksijom:

»…željajestrujanjeuaparatukojepolaziodnezadovoljstvaitežizadovoljstvu…jedinoonoimasposobnoststavitiaparatupokret«.10

Kaoštojevećbilorečeno,zarazlikuodFreudova,subjekttradicionalnefi-lozofskerefleksijeuglavnomjezaokupljenpronicanjemsvojstavasvijeta.UDescartesovu cogitu još uvijekmožemopronaći suptilnopreklapanje volj-nogiteorijskog,predodžbenamoćcogitausebizbrajaiosjećanjeihtijenje.No,voljnoodređenjucogitaneznačipodupiranjedjelovanjapremaafektima.Smisaonjegoveetike jestmoćdušenadstrastima,vođenjestrastiuskladus razumom.Strasti–budućidanasodvlačepremaonomeštonijeunašojmoći, trebapotisnuti.Razumdaježudnjisposobnostrazlikovanjamogućeginemogućeg,tesunakoncustrastidopuštenesamouokviruonogštojedo-stupnorazumu.Osnovnazadaćameditacijajestspriječitiizlijevanjenagonakrozdubitato,uokretanjuodizvanjskogineprozirnogpremaizvjesnostida-nogunašimpredodžbama.Strastipodvrgnuteodređenjuslobodnevoljekojeuređujunašedjelovanjeuskladusonimštojeunašojmoćipremakriterijuvlastitedobrobiti(pogodnogikorisnog).No,pritomnijeriječopostavljanjuugodekaociljadjelovanja;premaDescartesu,najvišejedobročistorazum-skaradost,svijestostrasti,promatranjestrastikaodanisunaševlastite,trajnospokojstvo.11No, tone značida seKantov subjekt takođerne iscrpljujeuteorijskomodnošenju.Onjepostavljenikaomoralnisubjekt,nonjegovojedjelovanjeodređenoodozgo,apriornimodredbamakojekaozakoniimoti-viodređujubudućedjelovanje.UsvojojKritici praktičnog uma,uskladusDescartesovimodredbama,Kanttežisuzdržatiempirijskiumodsamostalnogdavanjaodredbenograzlogavolji.Empirijskijeumvođenosjećajemugode-neugode,kojajesubjektivniuvjet,tesenemožesmatratizakonom.Umjestotakvogodređenjadjelovanjapremaprincipuvlastitogblaženstva,uskladusmaksimom samoljublja, djelovanje treba biti uređeno principomćudoređa.Arbitrarnostsubjektivnoguvjetavlastitogblaženstva trebabitizamijenjenaobjektivnošćuopćegzakonaćudoređa.Dabisubjektsvojemaksimemogaopromišljatikaoopćepraktičnezakone,moraihpromišljatipremaformi,anepremasadržaju.Zakonodavnaformamaksimeslobodnevolje(djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba može važiti kao princip općeg zakonodav-stva)dovoljanjeodredbenirazlogzatvorbuopćegzakonavolje.12KadaseHeidegger izjašnjavaoKantovojpersonalitas moralis,držida jeona, iakorazdvojenaodosjetilnogiskustva,idaljeosjećaj.Moralnostjeposebnavrstaosjećanjakojajeodbacivanjesvakogempirijskogosjećaja,akaoodbacivanjeonajestidaljeosjećanje,budućidajeosjećanjerazdvojenajeodteorijskogznanja.Ona je posebnamodifikacija samosvijesti u kojoj je čovjeku dananjegovaosobnost.Moralnijeosjećajuvijekosjećanjeonečemu,nokroztoosjećanjeonečemučovjekjesamomsebidankaodužnost.Drugimriječima,osjećaj zamoralni zakonuvijek je i samosubjekcija, dan sam sebi samomkaoodgovornost.13Naosnovusveganavedenogpotrebnojezaključitidajeodnosspramsvijetaštogauspostavljacogito,kaoiKantovaetika,nesumjer-ljivsFreudovimodređenjemsubjektakaobićaželje.Preciznije,Descartesovsubjektjestprilikomdjelovanjavođenodredbamaspoznavajućegcogita,dokKant težiodstraniti empirijskiuvjetovanodjelovanje.Kantovodnos spramobjektaupotpunostijesvedennapercepcijupojave,povezivanjeosjetilnogmaterijalapomoćukategorija,amoralnisuzakoniapriornogkaraktera,tenezahtijevajuuspostavuodnosaspramsvijeta.Budućidanepostojinužnostza



uspostavomodnosaspramsvijeta,izostajeiobjektniodnos,ustrogomsmisluriječi,tesenemožegovoritioKantovumoralnomsubjektu.Kantovojmo-ralnojosobisvijetjestaposterioripridodankaopoljerealizacijezakonitosti.Descartesovmoralnisubjekttežiodstranjivanjumoralnogobjektnogodnoše-njakakobisecogitonepomućenstrastimamogaobavititvorbompredodžbi,epistemološkim objektnim odnosom. Dakle, kao zajednička karakteristikaobojiceostajedajeobjektniodnosisključivospoznajnakategorija.Usuprotnostistradicionalnometikom,Freudovindividuumjeprilikomdje-lovanjavođenciljnimpredodžbamatežećipostizanjuugode.Dakle,osnov-narazlikaizmeđutradicionalnofilozofskogipsihoanalitičkogodnosaspramobjektajestučinjenicidajepsihoanalitičkiobjektpredmetkojimnagonpo-stižezadovoljenje(bezobzirajeliriječorealnompredmetu,osobiilifantaz-mu),dokjefilozofskiobjektrezultatepistemološko-perceptivnogodnošenjasubjektaspramsvijetakojenijeuizričitomodnosuspramciljevadjelovanjasubjekta.PremaFreudu,razlikaizmeđujaisvijetauspostavljasenaosnovirazlikova-njaizmeđunagonaipodražaja.Podražajdolaziizvanaidjelujekaojednokrat-niudaracštogajemogućeotklonitipojedinačnimčinom,dokjenagonstalnasilakojaukidasamozadovoljenjeNapočetkusvogživotajastvojesposob-nozadovoljitinagonebezodnošenjasvanjskimsvijetom.Onosvoje tijelopronalazikaoizvorugode,tejeindiferentnospramvanjskogsvijeta.Stanjeprimarnogautoerotizmanarušavajuja-nagonikojisenemoguzadovoljitiau-toerotski,većzahtijevajubriguizvana.Majčinegrudi,kojesuprviobjekt,nemožemoizjednačitispotpunimobjektnimodnosom,budućidabrigadjetetuspontanopridolaziizvana,14teononemapotrebuzauspostavomopažajno-perciptivnogodnosasasvijetom.15Dakle,napočetkusvogživota,unepo-mućenommiruprvobitnogzadovoljenja,jastvojepostavljenokaoautarkičnobiće koje uspijeva zaobići objektno pozicioniranje spram svijeta.U stanjuautoerotizmapsihičkajeenergijanepodijeljena,adorazdvajanjaja-nagonai libidadolazitekuspostavomobjektnihodnosa.Razdvajanjenastupakadadijete zamjenidojkukrutomhranom.Tadadijete za sisanjevišenekorististranipredmet,većdiovlastitogtijela,terealiziraspolnozadovoljenjeneza-

10

S.Freud: Tumačenje snova II, str.249:iliSi-gmundFreud,Traumdeutung,str.568.

11

Usporedi:ReneDescartes,Strasti duše, pri-jevod Milan Tasić, Grafos, Beograd 1981.,posebnostr.32–40,88i121–123.

12

Usporedi:ImmanuelKant,Kritika praktičnog uma,preveoViktorD.Sonnenfeld,Naprijed,Zagreb1990.,str.50–94;iliImmanuelKant,Kritik der praktischen Vernunft, u: Gesam-melte Werke,sv.5,Berlin1908.,str.19–57.

13

VidiM.Heidegger,Die Grundprobleme der Phänomenologie, str.185–194.

14

D.W.Wininicottsličnoseizjašnjavausvojempredavanju»Sudbina tranzicijskogobjekta«.Ondržidaseustrogomsmisluriječinemožegovoritiodojenčetovuodnosuspramsvijeta,budućidamalabebanestvaraodnosspram

objekatautemeljenunjihovojrealnojpercep-ciji,većihhalucinira.Majčinabrigaomogu-ćujedaseobjektiuvijeknalazetamogdjejedijetezamislilodajesu;dojenčejeuodnosuspram izvanjskog svijeta samo kroz majku.ZaodnosmajkeidjetetautomranomstadijuWininicottkoristiterminnursing couple, kojijepreuzeoodM.Middlemore(vidi:DonaldW.Wininicott,Psychoanalitic Explorations,HarvardUniversityPress,Cambridge1989.,str.3–55).

15

Usporedi Sigmund Freud, Budućnost jed-ne iluzije i drugi spisi,preveoBorisBuden,Naprijed, Zagreb 1986., str. 41–71, ili Si-gmundFreud,Psychlogie des Unbewussten, S.FischerVerlag,FrankfurtamMain1972.,str. 37–69 i Sigmund Freud,Tri rasprave o seksualnoj teoriji,preveoPavleMilekić,Ma-ticasrpska,Beograd1973.,str.48–59,iliSi-gmundFreud,S.FischerVerlag,FrankfurtamMain1972.,str.81–90.



visnoodvanjskogsvijeta.Zbogdjelovanja ja-nagona, jastvounatočsvojojautoerotičnojpozicijidobivaobjekteizsvijeta,abudućidajepodvladavinomnačelaugode,onointrojiciraobjektekojimudonoseugoduiizbacujeobjektekojisuizvorneugode.Natajsenačinpočetnorazlikovanjejaisvijeta,kaorazlika izmeđupodražaja inagona,modificira te jasebe identificirasugo-dom,avanjskisvijetsneugodom.Ja-stvarnosti–potpuniobjektniodnossnepotpunimobjektom–uspostavlja se tek kad subjekt u vanjskom svijetupokušapronaćiobjektkojiodgovarapredodžbiprvobitnogzadovoljenja,tzv.pokušajpronalaženja identitetaopažaja imisli.U tovrijemeudjetetudje-lujeprimarniproces,kojiomogućuje svakojnesvjesnojpredodžbidabudeautomatski(istodobnosasvojimnastankom)ispražnjenamotoričkimputem.Dakle,postojiidentitetželjeinjezinazadovoljenja.Nemogućnostpostizanjazadovoljenjanahalucinatorninačindovodidozamjenenačelaugodenačelomstvarnosti.Dabisetopostiglo,potrebnojeskrenutinagonenazaobilazniput,omogućitidasesvapsihičkaenergijaneutrošinadržanjeuzželjeniobjekt.Mišljenjezaustavljaspontanopražnjenjenagonskihpredodžbi,pamnemič-kakateksane stižedopercepcije, a regresija sezadržavana slici sjećanja.Umjestoautomatskogotpuštanjanagonskepredodžbe, javlja se realnaper-cepcijamogućnostiposezanjazapredmetomzadovoljenja,štorezultiratra-ženjemputovazadovoljenjakojisuuskladusazahtjevimasvijeta,tesesadamotoričko pražnjenje koristi za svrhovitu izmjenu stvarnosti, omogućujućizadovoljenjenadruštvenoprihvatljivnačin.NatajsenačinpovećavaznačajsustavaPsv-Sv,pojačanajerecepcijaosjetilnihpodataka,teserazvijapažnjakojaimafunkcijuperiodičnogpretraživanjasvijetakakobiseboljeupoznalas njegovim podacima, te omogućila kvalitetnije zadovoljenje kada nastupipotreba.Svijetjejastvudanisključivokaosvijetugode-neugode;natemeljutoga, Freud zaključuje da su nagoni, a ne vanjski podražaji doveli živčanisustavnadanašnjivisokistupanjrazvoja.16Dakle,zarazlikuodtradicional-nogsubjektakojijeprvenstvenopredočavajućebićeštoproničesvijet,kodFreudovasubjektaspoznajasejavljaisključivoufunkcijidjelovanja.Subjektpomoćupozornostipretražujesvijetsamodabilakšezadovoljavaosvojena-gone.Usvajanjenačela zbiljnosti samo jeuspostavaučinkovitijegprincipaosvajanjaželjenogpredmeta,anezamjenaprincipaugodemoralnošću.17Utradicijinemožemogovoritiočovjekovuposezanjuzaunutarsvjetskimbi-ćem,objektuvijekostajeonospramčegasesubjektodnosi,recepcijaosjetil-nihpodatakakojastvarapredodžbudanogpredmeta,subjektostajerazdvojenodsvijeta.Svijetnijedankaomjestobivstvovanjaukojemonostvarujesvoježeljeipotrebe,većsvijetostajeobjektbezinteresnogpromatranja.Svijetjepromatrankaomjestoistinespramkojegsejastvoodnosi,anekaoprostorrealizacijekorisnostiza,tj.ugode.TakvimodređenjimaodnosaizmeđučovjekaisvijetaFreudsepribližavaHe-ideggerovoj18destrukcijitradicionalnogobjektnogodnosa,»subjektiobjektsenepoklapajusatubitkomisvijetom«.19ObjektniodnosHeideggersmatraneprimjerenimizlaganjemkojezakrivapredfenomenološkoiskustvobitkausvijetu:»denaturirani tubitaksepostavljakaosubjekt«.20Poimanjeodnosačovjekaisvijetakaosubjekta-objektodnosadovodidoizjednačavanjasvihmogućnosti odnošenja spram svijeta sa spoznajom.Obzirom na način po-stavljanjatradicionalnogobjektnogodnosa,spoznajekaonečegaštopripadaljudskojnutrini,Heideggertvrdidaostajekrajnjeproblematičnimkakotradi-cionalnisubjektprodireizsvojenutarnjesferesvijestiuizvanjskusferusvi-jeta.Tradicijazanemarujeipitanjeovrstibitkaspoznavajućegtubitka,kakojeodređenaunutrašnjasferasubjekta;govorećikantovski,kakojeodređenasubjektivnost subjekta.On smatra da čak i ako bi se tubitak određivao na



osnovuspoznavajućegodnosaspramsvijeta,takvimbiodređenjimatrebaloprethoditiodređenjespoznavanjakaobitkausvijetu.Prijenegojespoznava-juće,teorijskobiće,tubitakjeodređenkaou-bitak(In-Sein),bićekojeprebivakodsvijeta,kojejebliskosasvijetom.Tubitkovbitakkodsvijetapritomne

16

S.Freud,Tri rasprave o seksualnoj teoriji,str.31–41i71–95,teS.Freud, Tumačenje snova II, str.185–201iliSigmundFreud,Traumde-utung,str.510–525.

17

Dorazvojamoralnostidolazitekurazdobljupostpubertetske seksualnosti.Nastanakćudo-ređa uvjetovan je napuštanjem djelomičnogobjektnog odnosa koji je dominirao u pred-genitalnoj fazi. Objekt koji je predmet bivazamijenjen, tesekaonoviobjektuspostavljaosobnost Drugog. Kod tako konstruiranogljubavnogobjektauvijekjeriječoodnosuto-taliteta ja prema objektu, osobi. Laplanche iPotalispredlažudasesupstitucijaobjekatatre-bashvatitikaorazvojjastvapremauvažavanjuveće raznovrsnosti objekata.To stanje nasta-je kada je nakon gubitka željena osoba krozrad žalovanja imelankolije pounutrena. Prviobjekt togtipajestmajka,aodnosserazvijauvrijemerazrješenjaEdipovakompleksa.Zavrijemeradažalovanjaosoba jeupotpunostinezainteresiranazaizvanjskisvijetikoncentri-ranaisključivonaizgubljenipredmet.ObjektniodnosspramDrugogzamijenjenjeidentifika-cijom,teseunutarjastvaformiranad-ja,kojenasebepreuzimasvojstvalibidoznogobjekta:»…tajprocesnavodinazaključakdajekarak-terjazapravotalognapuštenihobjektnihzapo-sjednuća«(S.Freud,Budućnost jedne iluzije i drugi spisi,str.284>;iliS.Freud,Psychlogie des Unbewussten,str.297).Kadajapreuzmeosobineželjenogobjektaiformiranjeja-ideal,onsenudiOnomkaoljubavniobjekt.Takvopretvaranjeobjektnoglibidausekundarninar-cizamuključujedeseksualizacijuisublimaci-ju.Na taj način jastvo usvaja roditeljske na-loge i zabrane, što je ujedno i podčinjavanjekulturnim i moralnim normama. (Usporedi:S.Freud,Budućnost jedne iluzije i drugi spi-si, str. 267–313; ili S.Freud;Psychlogie des Unbewussten,str.273–331,teJeanLaplanchei JB Potalis,Rječnik psihoanalize, Naprijed,Zagreb1992.–natuknicaobjektni odnos).

18

Vezu između psihoanalize i HeideggerovefilozofijevećjeprijeuspostavioWilliamRi-chardson,poznatikomentatorHeideggerovogmišljenja (vidi:William J.Richardson:Hei-degger: through phenomenology to thought,MartinusNijhoff,TheHague1967).Richard-son pritom razvija paralelu na liniji Lacan–Heideggerpolazećiodzajedničkogdavanjaprimata funkciji jezika »obojica potvrđujusredišnje uloge jezika u razumijevanju naj-dublječovjekoveprirode«(Filozofsko čitanje Freuda: ur. Obrad Savić, Istraživačko izda-vačkicentarSrbije,Beograd,1988,str.571).

Na prvi pogled se čini kako je lacanovskastrukturalističko lingvistička pozicija nespo-jivasHeideggerovomhermeneutikomtubit-ka i razradama Heraklitovog pojma logosa.No,kakoRichardsontvrdi,»akoništadrugo,autori teže istoj latenciji«(str.571)obziromnaproblemjezika.ZaHeideggera,Ereignisjezakonkojiupravljaljudskimjezikom,izvornidogađaj prisvajanja koji smrtnicima otvaramogućnost boravka u njihovoj biti, a samozbogEreignisasmrtnimogupostationikojigovore.TakvoodređenjeEreignisasepopri-lično približava Lacanovom viđenju simbo-ličkogporetka.TotransindividualnoDrugojezakonkojikaokôdupravlja jezikom i svimdrugimodnošenjima.IstotakoLacantvrdidabistvujuće leži dublje i prije uspostavljanjaodnosa između subjekta i simboličkog »…biće koje se pojavljuje kao bljesak trenutkauprazniniglagolabiti«(str.572).Dakle,natragu Ereignisa. Odnos se može uspostavi-ti ne samouodnosuna jezik (langue) negoinagovor (parole).Lacanontološkikorijendijaloškog karaktera psihoanalitičke situaci-je pronalazi u hermeneutici tubitka govorushvaćenom kao subitku (Mitsein), bivanju sdrugimusvijetu.Pritomjeposebnoznakovitavremenskadimenzijapsihoanalitičkogdijalo-gakoji jesubjektovorazrješenjeosobnepo-vijestikrozgovorupućendrugom.Usvajanjeosobne povijesti je njezina razotkrivenost uistinikojaserazabireuoprisutnjavanju.Isti-naprošlostipostajedostupnaponovnimviđe-njem njezinog smisla u sadašnjosti pomoćukojegsubjektprepoznajesvojenesvjesno.A,osadašnjivanjeprošlostinosiusebiirepeku-sijunabudućnost:onootvaramogućnostzanadolazakpravoggovora.Navedenopoima-njevremenskihdimenzijasubjektajeuizrav-nojvezisHeideggerovimodređenjemstruk-turavremenitostitubitka.Richardson,također,ukazujeinapovršinskusimetričnostizmeđuLacanovogpunogipraznoggovoraiHeideg-geroveautentičneineautentičneegzistencije.ZaLacanagovorjeprazankadasubjektnijeumogućnostidaseodnosisasvojimpravimsebstvom,doksekodHeideggerauneauten-tičnojegzistencijigovor javljakaobrbljanje(Gerede).Brbljanje je govor koji je izgubioodnossprambitkaonogaočemujegovor.

19

MartinHeidegger,Bitak i vrijeme,preveoHr-vojeŠarinić,Naprijed,Zagreb1988.,str.67;iliMartinHeidegger,Sein und Zeit,MaxNie-meyerVerlag,Tübingen1957.,str.60.

20

Martin Heidegger,Prolegomena za povijest pojma vremena, preveo Borislav Mikulić,



znači prostornoodređenje, on nije u svijetu u smislu zauzimanja prostora,većonsusrećebićakojazauzimajuunutarsvjetskiprostor.Vrstabitkatubitkakaou-bitkajestbrigovanje,kojeseobziromnarazličitemodusefaktičnosti (Faktizität)pojavljujeunizuoblikaodizrađivanja,prekouzgajanja,dopro-matranjaiodređivanja.Prilikombrigovanjazatubitakprvootkritobićejestupotrebljivo–pribor(Zeug). No,primarnabrigatubitkausvakodnevnicinijealat,većdjelokojeizrađuje.Zajednosdjelomtubitkujedanaicjelinaupu-te(Verweisungsganzheit):potrebnimaterijalikojećeiskoristiti,alatikojećeupotrijebiti,anapravljenodjelousebinosiuputuzakorisnika.Dakle,krajnjasvrhasvakogdjelanjajedobrobittubitka.

»Prikazanapovezanost,kojavodiodstrukturesvrhovitostidobitkasamogtubitkakaopravogijedinogRadi-čega….«21

Dakle,tubitakprijenoštojebićekojepromatrapostojeće,onjebićeobuzetosasvijetomokojembriguje,kakobizadovoljiosvojepotrebe.Tekkadtubi-taknapustisferubrigujućegophođenja,mogućejedamujeunutarsvjetskobićedanousvomsuštomizgledanju.A,pritakvomodnošenjunijepotrebno,kakojenalagalatradicija,izlaženjeizunutrašnjesfereuizvanjskostsvijeta,tepovratakuunutrašnjusferusasakupljenimmaterijalom;tubitakjekaou-bitakuvijekvećiunutraivani,onprebivakodsvijeta.Razlikuizmeđutradi-cionalnogobjektnogodnosaibitkausvijetuHeideggerdodatnopojašnjavaprimjerompuževekućice.

»Moglobisereći:pužpovremenoispuzujeizsvojekućicei istovremenosezadržava,onsepružazanečim,zahranom,zanekimstvarimakojenalazinatlu.No,dolazilipužteknatajna-čindoodređenogodnosabitkapremasvijetu?Ne!Toispuzavanjejesamomjesnamodifikacijapuževogveć-bivanja-u-svijetu.Čakikadjeusvojojkućici,njegovjebitakispravnoshvaćenobivanje-vani.«22

Takvospoznavanjeimastupnjevitustrukturu.Prvimomentopažajućegspo-znavanjajestupravljanjespoznavajućegnabićekojespoznaje,atakvosebe-upravljanje na (Sichrichten-auf)moguće je samonaosnovibitka-u-svijetu,kojijetemeljsvakogsretanjabićainjimeuvjetovanogpuštanjabićadasevidi.Nasebe-upravljanjuutemeljenojezadržavanje-pri(Sichaufhalten-bei),kojeomogućujerazabiruće raščlanjivanjeičiniosnovuizlaganja.Razabiranjefor-miraveć-čuvenost(Vernommenhaben-aus)ukojojrazabranoostajesačuvano,takodatubitakimaznanjeoviđenomiondakadamunijeizravnodano.Takonastalo opažanje oslovljavajuće je razglabanje nečeg kao nečeg, spoznajasvojstavaunutarsvjetskogbića,aspoznatonijesamomojojsvijestiimanentnapredožba,negojeopažajućeizlaganjeuvijekikodbistvujućegbića.Takvim određenjima spoznavajućeg bitka tubitka, određenje spoznaje kaosamojednogodmodusabitkatubitka,Heideggeriznovapostavljaodnosiz-međučovjekaisvijeta.Freudsepribližavatakvimodređenjima,apritomnasne treba zavarati njegovo ustrajno korištenje subjekt-objekt terminologije.Kaoštojepokazano,pojmovisubjektaiobjektaupotpunostisuredefinirani,te u temelju imajuodređenje jastvakaobićakoje želi.KodFreudaobjektprestajebitiono štopripada izvanjskoj sferi spramkoje se jaodnosim,onjepredodžbaželjenogbića(Räprezentanz)štojujastvoželidosegnutikakobi realiziralo svoju želju.Želja je predodžba objekta koja nastaje kao tragsjećanja,zapamćenoprvobitnozadovoljenje,pokušajponovnogpronalaženjaidentitetamišljenja i opažanja, dakle samnastanak objekta zahtijeva da jesubjektvećbioudoticajusnjim.Takvapozicijadoticanjakojeprethodisva-komformuliranjuobjektnogodnosamožesedatikaoheideggerovskobivanjeusvijetu.



Martina Žeželj

Freuds Distorsion der traditionellen Objektbeziehung

ZusammenfassungDas grundlegende Ziel dieser Arbeit ist die Annäherung Freuds Redefinition der Begriffe: Su-bjekt und Objekt nach Heideggers Destruktion der objekten Beziehung. Im ersten Teil wird die traditionelle Auffassung der objekten Beziehung (Kant, Descartes) dargelegt, und somit eine Grundlage für die künftige Redefinition und Destruktion geschaffen. Bei der Ausführung traditi-oneller Bestimmungen wird auch Heideggers Interpretation traditioneller Positionen gegeben; ebenso werden die ethischen Möglichkeiten des Aufstellens der objekten Beziehung problema-tisiert. Danach folgt die Ausführung der Freudschen Redefinition des Subjekts und Objekts, die aus der Wunschbestimmung als der grundlegenden Motivation für das Wirken hervorgeht. Zuletzt wird Heideggers Verständnis vom Sein des Daseins in der Welt aufgestellt und es werden die möglichen Berührungspunkte und Überlappungen zwischen den Elaborationen von Freud und Heidegger gezeigt.

SchlüsselwörterobjektenBeziehung,Wille,In-Sein,cogito,Subjekt,Phenomen/DinganSich,ImmanuelKant,MartinHeidegger,SigmundFreud

Demetra, Zagreb 2000., str. 188; ili MartinHeidegger, Prolegomena zur Geschichte des Zeitbegriffs, VittorioKlostermann,FrankfurtamMain1979., str.223.

21

M.Heidegger,Bitak i vrijeme,str.95,iliMar-tinHeidegger,Sein und Zeit,str.84.

22

M.Heidegger,Prolegomena za povijest poj-ma vremena,str.189,iliM.Heidegger,Pro-legomena zur Geschichte des Zeitbegriffs,str.224.

freudova distorzija tradicionalnog objektnog odnosa

Documents