NADREALIZAM u fotografiji

Dinko Šimac

Veleučilište u VaraždinuMEDIJSKA FOTOGRAFIJA

Varaždin, 2012.

UvodRené Magritte

La Repro

ductio

n Interdite

Nadrealizam kao pokret u umjetnosti službeno je započeo 1924. godine, kad je pjesnik André Bre-ton izdao prvi „Manifest nadrealizma“. [1] Manifest ovako definira nadrealizam:

„Psihički automatizam u svom suštinskom obliku, pomoću kojeg pojedinac nastoji izraziti – verbal-no, pisanom riječi ili na bilo koji drugi način – pravo funkcioniranje misli. Diktiran mišlju, u odsustvu bilo kakve kontrole kakvu nameće razum, oslobođen od bilo kakvih estetskih ili moralnih briga.“ [2 – op.a. slobodan prijevod]

Za to vrijeme prilično precizna definicija, ali danas se nadrealizmom više ne smatra samo takva vrsta umjetnosti, a posebno kad je riječ o temi ovog seminara – fotografiji.

PovijestTako se nadrealisti nisu oslanjali na ikakve svjesne analize bistre glave, baš nasuprot; shvaćali su sile razuma kao sile koje blokiraju i spriječavaju pristup mašti kao nosiocu onih najprirodnijih ideja ljudske bîti. Njihovi napori da barem okrznu kreativne moći podsvjesti, Bretona i ekipu poslali su putem prepunim snova, nadrogiranosti uma, rizika, seksualne ekstaze, halucinacije i ludila. Slike postignute tim kriterijima su, bile postignute vizualnim ili literalnim jezikom, uspjele, više ili manje uspješno, zarobiti te trenutke psihičkog intenziteta u provokatnim oblicima neobuzdane, nekontro-lirane i grčevite ljepote. [1]

Prije službene „objave“ nadrealizma, on se već razvijao, s centrom u Parizu, i to iz dadaističkih aktivnosti tokom Prvog svjetskog rata koje su svojom anarhijom usmjerenom prema sveprisutnim standardima promijenile mnoga shvaćanja i dogme umjetnosti. Od 1920., nadrealistički se pokret počeo širiti kroz svijet, postepeno obuhvaćajući vizualne umjetnosti, književnost, film, glazbu i fotografiju, ali i političke stavove, filozofiju i sociološka promišljanja. Ono što razlikuje nadrealne oblike umjetnosti od konvencionalnih jest to što nemaju neku određenu formu ili ideju. One su izraz surovog ljudskog instinkta i proučavanja podsvijesti. Ovo se čini kao nešto što je nemoguće ostvariti fotografijom, barem se činilo tada, kad su fotografije jednostavno bile zaustavljeni trenutak stvarnosti. Ipak, Man Ray je uspješno promijenio takva razmišljanja i otvorio vrata nadrealizma prema fotografiji.

Fotografija je od tada polako počela dobi-vati sve značajniju ulogu u nadrealističkom pokretu. Man Ray je 1922., fotografirajući francusku aristrokratkinju Marquise Ca-sati [3], učinio malu greškicu koju i nije bilo teško učiniti s tadašnjim fotoapara-tima, što je rezultiralo dvostrukom ek-spozicijom s blago promijenjenom per-spektivom, te je dobio krajnje zanimljiv rezultat: Portret s dva para očiju.

Tako se nadrealizam zavukao i u foto-grafiju i mnogi su se umjetnici pronašli u tome, što je rezultiralo ubrzanim razvo-jem nadrealističke fotografije. Man Ray je nastavio s svojim radom u tom području, a pridružili su mu se i Lee Miller, Maurice Tabard, Hans Bellmer, Rene Magritte, Dora Maar i drugi.

Man RayMarquise Cassati

Tehnike kojima se u to vrijeme najčešće dobivao nadrealni „štih“ u fotografijama su višestruka ek-spozicija (višestruko fotografiranje bez premotavanja filma na drugi okvir), kombinacijsko printanje (razvijanje više negativa ili dijelova negativa na isti papir [4]), montaža (spajanje dijelova različitih fotografija nakon razvijanja), solarizacija (razvijanje u negativu) i sami motivi koji ponekad mogu biti nadrealni (primjer je Hans Bellmer koji je opsesivno fotografirao mehaničke lutke koje je sam izrađivao). Sve te tehnike su uvelike doprinjele fuziji snova i stvarnosti. [1] Tako su i mnogi umjet-nici pokazali da čak i obične fotografije mogu pretvoriti u nadrealne, koristeći tehnike manipulacije (danas popularno zvane „fotomontaža“ ili „fotošopiranje“).

Man Ray je bio jedan od začetnika dadaizma u New Yorku oko 1910. go-dine. Ubrzo nakon njegovog dolaska u Pariz 1921, nasumičnost i iracionalnost dadaizma su polako prerastale u fantaziju nadrealizma. Kroz svoje inovativne me-tode uporabe fotografskog medija, Man Ray si je izgradio lijepo utočište u krugo-vima nadrealizma i pridonio distinktivni vizualni karakter pokretu koji je bio čvrsto utemeljen u književnoj i psihoanaltičkoj teoriji.U ovoj je slici fotograf defamilizirao svoj subjekt – jednog od svojih najdražih modela, Jacqueline Goddard – na ne-koliko načina izobličavanja normi: Crno je pretvorio u bijelo, sjene svjetle i gravi-tacija je nadmašena. Iako je tehnika do-bivanja ovog efekta nadasve jednostavna i lako shvatljiva – fotografija je razvijena u negativu i rotirana za 90 stupnjeva, još uvijek uspijeva biti dezorijentirajuća i zbunjujuća.

Man RayJacqueline Goddard

Od svojih primitivnih početaka, Nadrealna je fotografija napredovala na svim razinama; kamere su dostupne svima, izraziti i podijeliti svoje ideje je nevjerojatno lako – aplikacije za obradu fotografija i montažu su dostupne svima, a internet omogućuje brzo dijeljenje izuzetno širokoj publici, na način koji prije nije bio zamisliv.

Ova je fotografija je nastala na temelju umjetnikovih iskustava kao reklamnog fotografa, rendgenskog tehničara i asis-tenta Man Raya. Razvijajući „sendvič“ nekoliko negativa, Tabard je stvorio akt koji ne prikazuje ikakvo određeno vrijeme ili prostor. Za nadrealiste, žensko je tijelo bilo izvor beskrajne, opsesivne inspiraci-je. [5]

U teškim trenucima posilje 2. svjetskog rata, kad su mnogi aspekti Europskog društva bili izvrnuti naglavačke, avangard-ni umjetnici su počeli istraživati fotograf-iju s novopronađenom fleksibilnošću, da bi prikazali više od samo onoga što se nalazi ispred objektiva korištenjem ranije spomenutih tehnika, u kombi-naciji s istraživanjem novih perspektiva koje su postale ostvarive zbog man-jih, (za tadašnje vrijeme „kompaktnijih“) fotoaparata. Među njima je bio i samouki fotograf slobodnog duha, Otto Umbehr. Učiti je počeo u Weimarskom Bauhausu 1921. i dvije godine kasnije se preselio u Berlin, gdje je radio kao fotoreporter i portretski fotograf. Ova fotografija ne predstavlja ono što je vidio gledajući kroz prozor u Berlinu, već ono što je otkrio kad je pogled na ulicu iz ptičje perspektive okrenuo naopako.

Maurice Tabard

Otto Umbehr

C o m p o s i t i o n

Mystery of The Street

Bellmerova opsesija s lutkama – njegova vječna izgradnja, rekonstrukcija i fotograf-ska prezentacija istih – bio je njegov trud da stvori objekte koji bi oslikavali njegove mučne žudnje u materijalnom obliku. Bi-zarna, robotska dama u njegovom nega-tivnom printu doima se kao da ima blagu električnu auru oko sebe. Pjesnik Pierre Reverdy je ukazao na apsurdnost ovakve opsesije riječima „Da bi ju volio, netko bi zaista morao imati kratki spoj u srcu.“ [7]

Hans BellmerThe Doll

Fotografski nadrealizam danasOd prvih nadrealističkih fotografija do danas, fotografski je nadrealizam na neki način promijenio svoju definiciju, ali se i proširio i na područja van umjetnosti, te pronašao svoju upotrebu u raznim kampanjama, marketingu i reklamiranju. Ipak, iako ga je danas lako postići jednostavnim fotoma-nipulacijama, uspješnih nadrealističkih fotografa nema mnogo. Ono što je danas postalo najvažnije za fotografski nadrealizam jest ideja, simbolika i poruka fotografije, budući da je malo tko impresio-nian fotomanipulacijama kakve su u njegovim počecima iznenađivale i šokirale ljude.

Koje se fotografije onda sada mogu nazvati nadrealnima? Definitivno ne samo onakve kakve su opisane u prije citiranom „Manifestu nadrelizma“ André Bretona. Budući da su i začetnici fotograf-skog nadrealizma shvaćali da „poeziju podsvjesti“ teško mogu „otpjevati“ koristeći nešto što stvara preslike stvarnosti, fotografski je nadrealizam od svojeg početka bio traženje dubljeg značenja i zanimljivijeg oblika stvarnosti, a ne bijeg od iste. Stoga, nadrealna je fotografija svaka koja prika-zuje bilo kakvu stvarnost koja je na neki način drugačija od one koju percipira većina ljudi, izma-nipulirana ili prikazana na neobičan, nesvakidašnji način.

Takve fotografije imaju jak utisak na ljudsku percepciju i stoga su idealne za reklamiranje bilo čega, od prozivoda do ideje ili ideala. To je zato što nadrealizam privlači pažnju, i to na način da „uvuče“ promatrača u fotografiju, jasno pokazujući da je nešto na njoj nestvarno, pozivajući ljudski mozak da ju prouči i na neki si ju način objasni, što je teško izvedivo i samim time nadrealne foto-grafije privlače mnogo pažnje i ostavljaju jak i pamtljiv dojam na promatrača. To je idealno u ratu pažnje koji vode razni plakati i reklame kojima smo svaki dan obasuti.

Danas se znatno proširio u svijetu oglašavanja, i to na način da izaziva šok, provocira ili primam-ljuje publiku, uz željenu posljedicu da na njih prenese informacije o brandu. Mnoge industrije kor-iste nadrealizam u oglašavanju – od modne do autoindustrije. [9]

Nadrealističke reklame poznate su po tome što šokiraju, iznenađuju ili pak zgađuju gledatelja – a modna industrija nije izuzetak. Nekonvencionalni modni oglašivači se nadaju da će stvaranjem ne-standardne reklame dodati vrijednost brandu i učiniti ga pamtljivijim. Nadrealne reklame ne moraju uvijek biti šokantne, umjesto toga mogu sadržavati osobu ili stvar van svog normalnog konteksta. Primjerice, proizvođač trapera stvorio je reklamu s modelima u trapericama, izvrnutima naopako. Tako im je nebo bilo pod nogama, a smeđa zemlja iznad njih. [9] Upečatljivo i nekonvencionalno, baš kako je i zamišljeno.

POLITIKANadrealne reklame često obrađuju dobro poznate priče, društvene ikone ili stvarnost da bi „piknule“ u točno određenu subkulturu ili segment zajednice. Primjer toga je bila socijalistička partija (ljevičari) koji su željeli zadržati ili pridobiti mlađe glasače korištenjem sureal-izma za predočavanje partijskih ciljeva. Uzevši scenu općepoznatog Shakespearovog djela „Romeo i Julija“, predstavili su se kao suosjećajna lijeva strana (Romeo) nasuprot konzervativne desne (Julijina obitelj). Cilj je bio da gledatelj suosjeća s Julijinim neprilikama i nagne se prema socijalističkoj strani – Romeu, koji je prestavljen kao jedini kojem je bilo stalo do umiruće Julije. Postav-ljena na pozornicu čiste crvene i plave, reklama naglašava svjetonazor stranke na nadrealističan način. [9]

MODA

POTROŠAČI

TEHNOLOGIJA

Ponekad se surealističke slike mogu koristiti i za primamljivanje publike. Korištenje seksa za prodaju proizvoda je uobičajena praksa kod oglašavanja, pa nije neobično da se koristi za, primjerice, prodaju alkoholnog pića. Nadrealizam je ponekad pre-poznatljiv po tome što pretvara svakodnevni objekt u nešto drugo, izazivajući gledatelja na bolji pogled i razmišljanje. Jedna je alkoholna kompanija u svojoj reklami iskrivila limenku s pićem kako bi ličila na donji dio ženskog tijela – od trbuha do nogu. Na prvi pogled, publika je mogla vidjeti samo ambalažu pića, ali kad se bolje promotrila, uočila se druga, primamljivija slika.

Nadrealizam i tehnologija čine se kao idealan par za reklamiranje, budući da nova tehnologija, zajedno s video igrama, pametnim telefonima, tabletima i sličnim u biti prikazuju alternativan, tehnološki napredniji poogled na stvarnost kakva bi po njima trebala biti. Jedna je mobilna kom-panija kod lansiranja novog uređaja odabrala jezivu reklamu. U toj nadrealnoj reklami, mlada, bli-jeda gotova pa svjetleća žena stajala je ispred zelenog pašnjaka – pozadina je očigledno koristila prepoznatljive boje branda. Cijela scena izgledala je blago jezivo, i time istaknula reklamu.

AUTOINDUSTRIJANadrealizam često na sliku dodaje metaforičke motive kako bi slici pridodao još veće značenje. Koristeći ideje Salvadora Dalija, jednog od najpoznatijih nadrealista, autokompanija je stvorila seriju plakata za lansiranje svog novog, energetski efikasnog automobila u kojjima su se nalazili poznati Dalijevi motivi poput razlivenog i deformiranog sata.

ZaključakNadrealna fotografija predstavlja granu fotografije koja je kroz godine dobila velik značaj u svijetu umjetnosti, ali i medija. Već je prije napomenuto koliko je upotreba nadrealističkih fotografija dobra investicija kod reklamiranja i privlačenja pažnje, ali one imaju i izuzetan umjetnički značaj i simboliku kakvu je teško postići konvencionalnijim oblicima fotografije i predstavlja prikaz onog nečeg dubljeg, što seže dalje od fizičkog i na neočekivan način prikazuje ljudski osjećaj, instinkt ili ideju koja je van granica stvarnosti.

Ironično, medij koji preslikava stvarnost postao je medij koji seže i van njenih granica, što mu je znatno proširilo granice i mogućnosti, do mjere da mu se više ne „vjeruje“ doslovno kao nekad. Budući da je fotomontažom moguće postići bilo što, tako je postalo moguće i vizualizirati svaku ideju i osjećaj koja se provlači kroz sve razine ljudske svijesti, naravno uz uvijek potrebnu maštu, ali i tal-ent za postizanje i predočavanje nečeg nematerijalnog.

„Progresivna umjetnost može pomoći ljudima da nauče ne samo o objektivnim silama koje dje-luju društvu u kojem žive, već i uvelike o socijalnom karakteru svojih nutrašnjih života..

Surealizam je destruktivan, ali uništava samo ono što smatra okovima koji ograničavaju našu viziju.

““

„Salvador Dali

Dinko Šimac

Stepenište d

o Pakla

Literaturahttp://www.metmuseum.org/toah/hd/phsr/hd_phsr.htm [1]André Breton – The surrealist Manifesto, 1924. [2]http://www.photorails.eu/articles5.html [3]http://en.wikipedia.org/wiki/Combination_printing [4]http://www.metmuseum.org/toah/works-of-art/1987.1100.141 [5]http://www.metmuseum.org/toah/works-of-art/2005.100.141 [6]http://www.metmuseum.org/toah/works-of-art/1987.1100.15 [7]http://www.answers.com/topic/surrealism-and-photography [8] http://www.ehow.com/list_6803661_examples-surrealism-advertising.html [9]http://www.trendhunter.com/slideshow/surrealistic-adshttp://www.trendhunter.com/trends/surreal-ad-photography-creative-works-by-romain-laurenthttp://browse.deviantart.com/photography/abstract/http://www.brainyquote.com/quotes/authors/s/salvador_dali.html

SubterfugeMalaises gnatoWe meet again, Yellow Scarf Workman