Fotografija 1

Fotografija

Leća fotoaparata

Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja prizora izstvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njegapada. Riječ dolazi od grčkog φως phos ("svjetlo"), te γραφις graphis("crtanje") ili γραφη graphê, koje zajedno znače otprilike "crtanjepomoću svjetla".

Fotoaparati

"Camera obscura" (lat. "mračna komora" ili "zamračena prostorija") jekutija (svjetlonepropusna opna bilo kakvog oblika) čije unutrašnjeplohe ne dopuštaju odraz svjetlosnih zraka (moraju biti obojene crnommat bojom ili još bolje, prekrivene crnim filcom). Na stijenki kutijeizbušena je rup(ic)a. Kroz taj sitan otvor ("mlaznicu svjetla") svjetlosnezrake izvana, ulaze u mračnu komoru i projiciraju sliku motiva predkamerom po čitavoj unutrašnjosti komore. Ukoliko se u mračnukomoru stavi fotoosjetljiva ploha, tj. list materijala koji je osjetljiv nasvjetlo, a koji može biti kemijski (npr. "fotografski film" ili "foto papir") ili digitalni ("senzor"), može se napravitisnimka motiva.

-kontinuirana dubinska oštrina (svi detalji motiva su jednako "oštri" bez obzira na udaljenost motiva od kamere iliprojekcionog zaslona od rupe-objektiva) koja omogućava snimanjene samo na ravni projekcioni zaslon nego i naprojekcione zaslone valjkaste, sferne ili bilo kojeg oblika! Projekciju kontinuirane oštrine na cilindričnu plohu dajesamo rupa-objektiv.-kompresija vremena (pokretni detalji motiva ostaju ili potpuno nesnimljeni ili pak zabilježeni tek kao nakupinasvjetlosnih titraja, zbog dužine trajanja ekspozicije jer kroz rup(ic)u-objektiv prolazi veoma malo svjetlosti, anepokretni detalji ostaju jasno zabilježeni)-širok raspon kadra ("kuteva snimanja" koji ovise o formatu na koji se snima i udaljenosti rup(ic)e-objektiva odformata na koji se snima mogu biti veoma široki. Praktička ograničenja veličine kamere i snimke koju snimaodređeni su veličinama nabavljivih materijala)-egzaktna perspektivna projekcija (kada se motiv snima na potpuno ravnu fotoosjetljivu plohu svi pravci izprostora proiciraju se na ravninu kao pravci)-potpuna propusnost svjetlosti svih valnih dužina (rupa-objektiv mračne komore propušta i one valne dužinesvjetlosti koje ne prolaze kroz staklo, npr. ultraljubičasti dio spektra)Mračna komora osnova je za sve današnje kamere (foto aparate, kino, video, ili digaitalne kamere) štoviše, onapostoji u svim suvremenim kamerama, a predstavlja prostor između objektiva (otvora sa sustavom leća, kojim jezamijenjena rupica) i fotoosjetljive plohe na koju se snima. Plohe tog prostora suvremenih kamera ne smiju održavatisvjetlosne zrake.Skup leća (objektiv) fokusira (izoštrava) projekciju motiva na plohu snimanja, kao uvećavanu ili smanjenu slikumotiva pred objektivom.Osim ovog, postoje i drugi načini kako se mogu dobiti fotografske slike, kao fotogrami ili rayografije (prema fotografu Man Rayu, koji je često koristio tu metodu ) ili fotokopije (xerografije). Rayografija se radi tako da se u tamnoj komori (zamračenoj sobi) direktno na fotoosjetljivi sloj kao motiv stave neki predmeti, a zatim osvijetle pa sliku (Rayogram) tvore sjene motiva kao i odrazi svjetla s motiva. Neki autori Rayograme nazivaju fotogrami ili kemogrami (Ž.Jerman) mada bi fotokemogram bio naispravniji naziv jer svojom širinom obuhvaća stvaranje svake

Fotografija 2

analogne fotografske slike. Za fotokopije (xerografije) ili kontaktne kopije snimki (negativa) u anglosaksonskomgovornom području ustaljen je naziv fotogram.Većina fotografskih aparata ima mogućnost podešavanja sljedećih vrijednosti:• fokus (kojim se izoštrava projekcija motiva što je na nekoj udaljenosti od objektiva),• blenda (otvorenost objektiva, što je veći otvor blende na fotoosjetljivi sloj pada više svjetla)• ekspozicija (trajanje propuštanja svjetla kroz objektiv, što je dulja ekspozicija na film pada više svjetla).Osim toga, fotograf može odabrati:• objektive raznih žarišnih duljina (ovisno o tome kakvo uvećanje motiva se želi dobiti na snimci) i• filmove različite osjetljivosti (kojom je određena količina svjetla potrebnog da bi neki motiv bio snimljen

dovoljno osvjetljeno).Jeftini aparati nemaju mogućnost mijenjanja (nekih ili svih) navedenih vrijednosti, a oni obični automatski (tzv."idiot-kamere") ugrađenim mikroprocesorom sami procjenjuju najbolju kombinaciju traženih vrijednosti za uspješnusnimku.Motiv je dobro "fokusiran" ako se na snimci vidi jasno (tj. "oštro" sa što više detalja). Ako je motiv dalji ili bliži odpodešene udaljenosti snimanja on postaje mutniji ("neoštar") i razgovjetno je vidljivo sve manje njegovih detalja.Radi se o dubinskoj oštrini snimke. Ako je "fokusiran" motiv u prednjem planu, tada će pozadina motiva motiva bitineoštra (i obrnuto, "fokusiranom" pozadinom dobit ćemo neoštru snimku motiva u prednjem planu). Ako se želidobiti oštru snimku motiva u prednjem i stražnjem planu tada treba smanjiti otvor blende, no tada treba produžiti itrajanje ekspozicije proporcionalno smanjenju otvora blende. Ove vrijednosti su međusobno zavisne, a kod boljihfotoaparata automatski se usklađuju. Treba međutim napomenuti da će dinamički (pokretni) motivi produženjemtrajanja ekspozicije biti snimljeni u pomaku ("razmazano").

Povijest fotografije

Prva održana fotografija u povijesti, koju je uslikao NicéphoreNiepce 1826. godine [1]

Preteča fotografije je tzv. "camera obscura" (većopisana u prethodnom odjeljku) koju su koristili slikaripejzaža i portretisti sve do devetnaestog stoljeća.Međutim, bit fotografije je da se ona mora sama stvoritii zadržati na nekom fotoosjetljivom materijalu.Problem s ranom fotografijom je bio upravo u tomekako sliku zadržati. Postojali su, naime, materijali kojisu u doticaju sa svjetlom mijenjali boju i koji bi onda ukombinaciji s mračnom komorom davali fotografije, alione nisu bile trajne.

Problem je 1825. riješio Nicéphore Niepce. Njegovametoda zahtjevala je višesatnu ekspoziciju uz jakodnevno sunce. Ipak, njegova metoda se nije pokazalanajboljom pa je u partnerstvu s pariškim slikarem Jacques Daguerreom pokrenuo istraživanje nove metode. 1833godine Niepce je umro, pa je Daguerre sam nastavio s istraživanjima.

1839. Jacques Daguerre najavio je da je pronašao način kako proizvesti permanentni pozitiv. Taj je izum nazvanDagerotipija, a francuska je vlada izum odmah otkupila i ponudila svima zainteresiranim mogućnost da se bavefotografijom i dalje ju razvijaju. Daguerre i Nepce-ov unuk su zauzvrat dobili doživotnu rentu.Istovremeno je u Engleskoj William Fox Talbot otkrio drugi postupak, nazvan kalotipija, ali je otkriće držao utajnosti. Za razliku od dagerotipije, rezultat kalotipije je bio negativ iz kojeg se je moglo proizvesti neodređen brojpozitiva. Talbot je svoje otkriće patentirao što je uvelike limitiralo razvoj i popularnost te metode.

Fotografija 3

U sljedećih nekoliko desetljeća fotografi su umnogome unaprijedili cijeli postupak, ali vjerojatno najbitniji pomak jeučinio George Eastman koji je izumio fotografski film, tj. tanku prozirnu traku s fotoosjetljivim slojem. Prvi aparatikoje je proizveo u svojoj tvrtci Kodak su imali ugrađen film, a nakon što bi se potrošila rola filma - cijeli fotoaparatbi se vraćao u Kodak, a oni bi film razvili, napravili pozitive i vratili aparat vlasniku zajedno s fotografijama i novomrolom filma. Kasnije, varijante fotoaparata su omogućavale vlasniku da i sam mijenja film i razvija fotografije.1925. godine na tržište je puštena 35milimetarska Leica - aparat čija je rola filma bila široka 35 mm, što je bilo punomanje od svih dotadašnjih (velikoformatnih) aparata. Leica je snimala fotografije čije su stranice (najčešće) imaleomjer 2:3, što je od tada postao standard.Sljedeći veći tehnološki korak je bila fotografija u boji. Samo po sebi to nije bilo revolucionarno otkriće, jer bilo jenekoliko više ili manje uspješnih eksperimenata s bojom tokom devetnaestog stoljeća. Prvi moderni film u boji,Kodachrome, pušten je u masovnu proizvodnju 1935. godine. Ipak, tek u zadnjih nekoliko desetljeća prošlog stoljećafilm u boji postaje popularan među amaterima i profesionalcima.

Pojava digitalne fotografije Podrobniji članak o temi: digitalna fotografija

Tradicionalna fotografija poprilično je sputavala fotografe što su radili daleko na terenu (naročito novinarskedopisnike) i nisu imali laboratorij za razvijanje filma u blizini. Kako je televizija sve više napredovala i pružala sveveću konkurenciju, fotografije su se sve brže morale dostavljati u novine. Fotoreporteri na udaljenijim lokacijamanosili su minijaturni foto-laboratorij sa sobom; također i neka sredstva prenošenja slike preko telefonskih žica.1981. Sony je otkrio prvu kameru koja je koristila CCD i koja nije trebala film - Sony Mavica. Mavica je spremalaslike na disk, ali prikazivale su se na televiziji. Zato se kamera ne može nazvati potpuno digitalnom.1988. [Prva prava digitalna kamera bila je Fuji DS-1P iz 1988.]1990. Kodak je prikazao javnosti DCS 100 - prvu komercijalno dostupnu digitalnu kameru. Zbog visoke cijene nijese koristila nigdje osim u novinarstvu i za profesionalnu upotrebu. Ipak, to je značilo rođenje komercijalne digitalnefotografije.

Fotografske tehnikeU svojoj skoro dvjestogodišnjoj povijesti ova je grana umjetnosti zainteresirala mnoge kreativne pojedince i dala imdar zaustavljanja vremena, radi kasnijeg prisjećanja na značajna mjesta, ljude i događaje. Zahvaljujući čovjekovojvječnoj potrebi za napredovanjem, s vremenom su se fotografi prestali zadovoljavati jednostavnim, shematskimportretima i dokumentarističkim pristupom fotografiranju. Tako su, vjerojatno inspirirani slikarstvom, započeli novuvrstu umjetnosti – umjetničku fotografiju.Za različite izražaje potrebne su različite tehnike fotografiranja. Koristeći mogućnosti fotoaparata i vlastitu vještinu,fotograf može naoko jednostavan i beživotan kadar pretvoriti u umjetničko djelo usporedivo sa tvorevinama velikihmajstora slikarstva ili kiparstva.Neke od tehnika koje fotografija dijeli sa slikarstvom su:• Pravilo zlatne sredine je pravilo kadriranja koje se unatoč svom nazivu zasniva na geometrijskom rasporedu

elemenata koji se ne bazira u središtu kadra. Naime, na dijagonalu kadra povlačimo visinu te time dobivamo tripodručja u koja valja smjestiti zanimljive objekte, radi postizanja sklada.

• Pravilo trećine je pravilo kadriranja po kojemu pomoću dvije horizontalne i dvije vertikalne linije dijelimo kadarna vodoravne i okomite trećine. Tehniku su davno otkrili slikari, a koristi se za naglašavanje određenih objekatana slici i/ili uravnoteživanje kompozicije.

• Uokvirivanje je metoda kojom se fotografirani objekt nastoji omeđiti homogenim sadržajem, što različitijim odsamog objekta, kako bi se objekt u potpunosti izdvojio od ostatka fotografije.

Fotografija 4

• Stvaranje geometrijskih likova je metoda kojom fotografiju kadriramo na način da elementi čine prepoznatljivegeometrijske likove, od kojih su najčešći trokut i krug jer najviše odskaču od samog oblika fotografije.

Kod fotografiranja portreta najčešće se koriste tehnike:

Primjer tehnike visokih tonova

• high-key (tehnika visokih tonova) podrazumijevaprevladavanje svijetlih tonova pri kojoj se detaljičesto izdvajaju jakim kontrastom.

• low-key (tehnika niskih tonova) podrazumijevaprevladavanje tamnih tonova

• close-up (tehnika krupnog plana) postiže vrlodramatične rezultate naglašavajući najzanimljivijedijelove tijela (uglavnom lica) koji nose određenuporuku (ili samo dobro izgledaju)

Primjer siluete

• Silueta nastaje kada je svjetlost usmjerena odpozadine objekta prema objektivu aparata. Time segube svi detalji modela i sva pažnja se usmjerava naoblik vanjskog obrisa.

U fotografiranju pokreta najčešće se koriste tehnike:• panning je metoda fotografiranja objekta u pokretu

pri kojoj se fotoaparat kreće usporedno s objektom,te tako stvara jak dojam kretanja zabilježavajućiobjekt oštrim, a njegovu okolinu zamućenom upravcu kretanja objekta.

• 1st curtain (prednja svjetlosna zavjesa) je efektdobiven aktiviranjem bljeskalice na početku dugeekspozicije kod kojega objekt na početku ekspozicijebiva zabilježen oštro, a do kraja ekspozicije bivazamućen u pravcu kretanja.

• 2nd curtain (stražnja svjetlosna zavjesa) je efektdobiven aktiviranjem bljeskalice na kraju dugeekspozicije kod kojega objekt tijekom ekspozicijebiva zamućen u pravcu kretanja, a na krajuekspozicije biva zabilježen oštro.

Kod fotografiranja krajolika najčešće se obraća pažnjana zlatnu svjetlost , odnosno vatreni sunčev sjaj u ranimjutarnjim i kasnim večernjim minutama. Tada su sjeneobjekata duge i tamne, a osvjetljeni su dijelovi okupani toplim tonovima i ti čimbenici stvaraju oku vrlo ugodanambijent.

• Panorama je fotografija koja prikazuje područje veće od onog što stane na fotografiju snimljenu objektivomsrednje žarišne duljine. Stoga se za panoramsku fotografiju koriste super-široki objektivi ili se nekolikofotografija spaja u jednu kojoj je širina višestruko veća nego visina.

Fotografija 5

• Makro fotografija je metoda fotografiranja uz pomoć posebnih objektiva s malom žarišnom duljinom i/ilidodatnih leća za povećavanje objekta fotografiranja. Takav način snimanja rezultira višestrukim uvećavanjemsnimljenog objekta uz pregršt detalja od kojih se neki ne vide golim okom.

Vidi•• Digitalni fotoaparat•• Digitalna video kamera•• Umjetnička fotografija 20. stoljeća

Izvori[1] Niepce.house.museum (http:/ / niepce. house. museum/ )

Izvori rabljeni u članku i suradnici 6

Izvori rabljeni u članku i suradniciFotografija  Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=3276655  Doprinositelji: Argo Navis, Bela, BlackArrow, Chaky, Cherkez, Dalibor Bosits, Donatus, F.Pavkovic, Fraxinus, Gdje jenestala duša svijeta, Ivicakis, Kubura, MaGa, Mario Žamić, MiCovran, Molnatisi, Poprvakfotos, Prof saxx, Puzz, Roberta F., Saša, Sir Floyd, Sombrero, SpeedyGonsales, Tonian, Treecko, TychoBrahe, Vodomar, 33 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slikaDatoteka:Large format camera lens.jpg  Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Large_format_camera_lens.jpg  Licencija: Public Domain  Doprinositelji: User:JoanjocDatoteka:View from the Window at Le Gras, Joseph Nicéphore Niépce.jpg  Izvor:http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:View_from_the_Window_at_Le_Gras,_Joseph_Nicéphore_Niépce.jpg  Licencija: Public Domain  Doprinositelji: Joseph Nicéphore NiépceSlika:Vista-xmag.png  Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vista-xmag.png  Licencija: GNU General Public License  Doprinositelji: Cpro, Rocket000, Sasa Stefanovic, 1anonimne izmjeneDatoteka:High key swan.jpg  Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:High_key_swan.jpg  Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 1.0 Generic  Doprinositelji:CherkezDatoteka:Silhouette_of_a_child.jpg  Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Silhouette_of_a_child.jpg  Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 1.0 Generic Doprinositelji: Original uploader was Cherkez at hr.wikipedia

LicencijaCreative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/