Fotografija kao medij

Download Fotografija kao medij

Post on 08-May-2017

214 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • fotografija kao medij

  • fotografija kao medij cefft centar za fotografiju film i tv galerija grada zagreba zagreb 1981.

  • ova je izloba organizirana u suradnji s british council, zagreb

  • FOTOGRAFIJA KAO MEDIJ

    Kad se pojavila kao medij, kao novi medij u umjetnosti, fotografija je bez sumnje obnovila vizuelne mogunosti predstavljake umjetnosti, ali je isto tako unijela elemente koji e izazvati nesagledive posljedice, kako u kontekstu same umjetnosti, tako u sklopu itave kulture. Do pojave fotografije, umjetnost je manje ili vie shvaena kao neto izvanvremensko, to jest vjeno, bez obzira na vrijeme i njegove mijene i bez obzira na samu historiju. Vrijednost umjetnosti ocjenjivana je kao vjena, zbog toga to je bila proizvod vjenog duha koji se tek posluio materijom da bi se u toj materiji inkarnirao. Miljenje koje se kretalo unutar koncepcije primarne funkcije duha stoljeima je uspijevalo utke prelaziti preko svih protuslovlja i nejasnih mjesta to su ukazivala na neloginost odnosno nemogunost mehanike jednog takvog sklopa kao to je bio model duhovnosti. To isto miljenje uspijeva to i dandanas uz pomo razliitih korektura uzetih iz istog modusa miljenja. Da bi se kritiki mogla pratiti i promatrati uloga fotografije u umjetnosti, prijeko je potreban, takoer kritiki, pristup stavu o dva modusa ljudskog miljenja: logikom, koji se osnivao na uvjetu provjerenog uvida, i metafori-kom, koji se i sam osnivao na logikom, ali logikom ija je mehanika prelazila preko uvjeta provjerenog uvida. Mehanika bliskost obaju modusa bila je, vjerojatno, osnovnim uzrokom previanja relevantnih razlika, pa su oba modusa, logiki i metaforiki, smatrana jednim jedinstvenim ljudskim miljenjem. Tek je epoha industrijalizacije ukazala na injenicu dvaju modusa. Dok su se sve umjetnosti formirale na metaforikom modusu miljenja, tehnologija fotografije formirala se na loginom modusu na bazi uvida, pri emu treba imati na umu da je na ovom mjestu rije o najsumarnijem i najsaetijem objanjenju bez ambicije da se dade precizna definicija. Fotografija kao postupak, kao radni proces, formirana je na eksperimentalnoj metodi na poznatim pretpostavkama ponaanja materije, dakle na logici uvida; rezultat je te tehnologije kao to je poznato slika, ili jedna vrsta slike. Ne ulazei u analizu specifinosti fotografske slike, mogue je zakljuiti da su oba modusa miljenja ipak jedan, budui da oba rezultiraju slikom; takav zakljuak ipak bi iskljuio nunu analizu, pa nije prihvatljiv. Protiv fotografske slike prvi otpor pruili su umjetnici. Rodin je zakljuio da je fotografija laljiva prema istinoljubivosti umjetnika i time oznaio svoje shvaanje da je veza fotografije s umjetnikom istinom nemogua; jo znatno prije Paul Delaroch je zakljuio: Od danas, slikarstvo je mrtvo, nehotino potvrujui Hege-lovu, danas slavnu, tezu o smrti umjetnosti. Ovdje, razumije se, nije rije o tome jesu li i koliko autori tih ideja bili u pravu; rije je samo o tome da su se s pojavom fotografije, drutvene snage raslojile i da je to raslojavanje postalo relevantnim procesom u umjetnosti, naginjui as na jednu, as na drugu stranu, ukljuujui sve ire i ire drutvene snage.

    Fotografija je danas, u umjetnosti, stvarnost; postala je medij u umjetnosti, odnosno, priznat joj je status ravnopravnog umjetnikog medija. Kad se kae ravnopravni, ini se kao da fotografija ima jednaku funkciju kao i klasini mediji. Nije, utoliko to je fotografija ostala netaknutim tehnolokom postupkom, apstrahirajue razumije se, irelevantne za tu mehaniku tehnologiju, detalje rune tehnologije. S druge strane utjecaj fotografije na umjetnost viestran je i mnogostruk, a u meuvremenu se ve davno proirio izvan granica slikarske umjetnosti. Umjetnika je slika ta koja je od pojave fotografije do danas pretrpjela nesluene direktne i indirektne promjene: indirektno, vrei pritisak na slikare da umjesto slike slikaju svjetlo, (impresionizam), da ine kompromise s onim modusom miljenja iz kojega je proizila fotografija, da postupno, dodue djelomino, naputaju podruje metaforikog modusa i da svoju metaforiki formuliranu sliku postupno zamjenjuju fotografskom slikom, pa i da je u jednom momentu (konceptualna umjetnost) potpuno odbace, zadravajui ipak u jednom planu svoje aktivnosti fotografsku sliku. Direktni utjecaj fotografije na umjetniku sliku mogue je pratiti na liniji slikarskog modela s fotografije (Ingres, itd.), to u poslednjoj konzekvenci znai zamjenjivanje same prirode fotografskom slikom, sve do dananje umjetnike prakse zamjenjivanja umjetnike slike fotografijom, a to praktino ne znai nita drugo do odbacivanje umjetnike slike. Pomirljivo raspoloen? kritika, razumije se, nije spremna, ili nije kadra, sagledati tu drastinu konzekvencu koju joj nude civilizacijski procesi u jednom paketu" punom sadraja to iznenauje i zbunjuje pa taj proces, odnosno te procese, sagledavaju i opisuju kao posve bezazlene trijumfe onoga istog koncepta koji predstavlja humanistiki model metamorfoza vjenog duha, apsolutnog autora umjetnosti. Ipak se fotografija kao medij i kao postupak ukazuje kao otpor modelu duha i modusu metaforinog ponaanja, ostajui i na umjetnikoj slici nezavisnim slojem formiranim prozainim postupkom pokretljive materije. Fotografija kao medij, ak i kad je uklopljena u metaforiki model slike, nudi umjetnosti neto njoj strano, odnosno umanjuje i snagu i vrijednost metaforikog modela. Ako je umjetnost bilo izraz bilo odraz kompleksa emocija, tada je oito da fotografski medij, kojemu je emocija nepoznata, u tim umjetnikim procesima ima funkciju ija je uloga suprotna ulozi poznatih klasinih elemenata koji konstituiraju umjetniko ponaanje, odreujui ga kao ponaanje civilizacije kojoj je fotografija nepoznata. Drugim rijeima, medij fotografije jedan je od onih konstituensa koji umjetnost prevode s onu stranu estetike.

    Mangelos

  • Fotografija kao medij

    Ovom se izlobom istrauje nekoliko naina kako suvremeni likovni umjetnici upotrebljavaju fotografiju, te se ti pristupi mediju usporeuju s onima suvremenih fotografa. Od poetka fotografije postoje rasprave izmeu fotografije i medija tradicionalnih likovnih umjetnosti, osobito slikarstva; fotografi su imitirali slike, slike su dobivale informacije putem fotografije, fotografski materijal posluio je umjetnicima za kolae, slikane i tiskane transformacije. Meutim, tijekom posljednjeg desetljea umjetnici su fotografiju poeli upotrebljavati na potpuno nov nain. Na-pustivi napadne prohtjeve za prostorom i materijalom vidljiv iz slika i skulptura ezdesetih godina, umjetnici su poeli upotrebljavati fotografiju kao sredstvo za dema-terijalizaciju umjetnikog predmeta, za postepeno naputanje realizacije umjetnikog djela pomou tradicionalnih manualnih vjetina, te je unijeli u diskusije o idejama i koncepcijama o naem doivljavanju stvarnog svijeta i o sutini umjetnikog djelovanja. Fotografijom, esto uz popratni tekst, dokumentiraju se inae efemerne ideje, dogaaji i djelovanja i tako ona sve vie nadomjeta originalnu ideju, odnosno djelovanje, i prikazuje se kao umjetniko djelo. U ovoj su izlobi prikazani radovi nekoliko autora koji su vezani na tradicionalnije medije, ali koji su poeli primjenjivati fotografiju krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina. Njihove fotografije nisu ni mijenjane ni manipulirane na prvi pogled su samo fotografije ali umjetnici se ne smatraju fotografima i tvrde da upotrebljavaju fotografiju samo kao alternativni medij kojim tretiraju pitanja koja pripadaju tradicionalnoj likovnoj umjetnosti. Usporedo s tim razvojem upotrebe fotografije od strane umjetnika, radovi istih fotografa, koji se inae bave reportaom, ekonomskom propagandom, modom, sve se ee izlau i ukljuuju u diskusije o likovnoj umjetnosti. Sedamdesetih je godina zabiljeen nagli porast broja galerija, asopisa, izlobi i muzejskih zbirki koji se bave kreativnom i dokumentarnom fotografijom. Danas se esto mogu vidjeti fotografska ostvarenja osobito modernih majstora u okviru izlobi slika i grafika njihovih suvremenika. Sve se vie ustaljuje stav da fotografija ne predstavlja samo informacijski medij prozor u svijet nego sredstvo za stvaranje slika o kojem se moe govoriti u istom kontekstu kao i o slikarstvu i kiparstvu. Neobino je to se ta dva strujanja u dananjoj fotografiji rijetko kada zajedno izlau; u Britaniji postoji dubok jaz koji se ak i produbljuje izmeu rada fotografa i raa umjetnika s fotografskom kamerom. Ovom malom izlobom eljeli bismo potaknuti razmiljanja o oba pristupa fotografskom mediju. U nekim se sluajevima nadamo da emo pridonijeti objanjavanju tih vidova, usporedo prikazujui radove koji su samo na prvi pogled i slinog sadraja: tako se izlau fotografski radovi Hamisha Fultona, u kojima autor slikom i tekstom izraava svoj doivljaj stanovitog krajolika, zajedno s topografskim ilustracijama fotografa Fay Godwin; portretne studije posjetilaca u opatiji Tintern Keitha Arnatta prikazuju se zajedno s AI Vandenbergovim neslubenim snimkama mladih ljudi na glavnim ulicama gradova u kojima je radio kao modni fotograf. Na drugim primjerima nadamo se da emo moi prikazati podruja u kojima su stavovi fotografa i umjetnika mnogo srodniji nego to se obino misli, da emo istraiti zajedniko tlo velike kompleksnosti i privlanosti. U izlobi prikazana su djela ukupno dvanaestoro umjetnika i fotografa: Keitha Arnatta, Marca Chaimowicza, Hamisha Fultona, Fay Godwin, Briana Griffina, Tima Heada, Paula Hilla, Johna Hilliarda, Sharon Kivland, Simona Reada, Ala Vandenberga i Boyda Webba. Izloba se sastoji od 36 djela (60 slika) i zahtijeva minimum od 40 tekuih metara zidne povrine.

    Keith Arnatt

    Keith Arnatt roen je u Oxford u i studirao je na Oxford School of Art i Royal Academy Schools. Ispoetka ga je privlailo figurativno i portretno slikarstvo, no kasnije se orijentirao prema slikarstvu i kiparstvu srodnom Minimal Artu, te je 1967. godine poeo stvarati ono to sam zove situacije predmete i ljude smjetene u krajo

Recommended

View more >