Fotografija

U svijet fotografije sam ušao u svojim ranim tinejdžerskim godinama kupnjom prvog digitalnog “idiota”. Kako sam i prije pratio meteorološka zbivanja u svojoj okolini, često promatrajući pojave munja, pijavica i drugih dinamičkih zbivanja – fotografija mi se sasvim nesvjesno uvukla u život kroz pokušaje dokumentiranja raznih meteo zbivanja.

Ubrzo se rodila strast prema fotografiranju općenito, a naročito fotografiranju vremenskih (ne) prilika.Učlanjenjem u udrugu Crometeo su mi se proširili vidici u smislu samoedukacije i upijanja znanja u meteorologiji i fotografiji.

Svojim fotografijama želim što vjernije prikazati dinamička atmosferska zbivanja, koja nekad ostavljaju bez daha, u svom punom.

Fotografije u ovoj reportaži su snimljene tokom ovog ljeta na jadranskoj obali koju je u više navrata poharalo nekoliko različitih ciklona – zapisao je u reportaži Boris Bašić.Reportaže na portalu Fotografija.ba se objavljuju svaki drugi ponedjeljak, a sve sa ciljem promovisanja kvalitetnih fotopriča. Medijski partner fotoreportaža je najčitaniji portal u BiH – Klix.ba koji također prenosi ovaj sadržaj.Sponzor reportaža je Canon Bosna i Hercegovina, a sve do sada objavljene reportaže pogledajte OVDJE.Ukoliko želite da objavite priču u ovoj rubrici, pošaljite upit na info@fotografija.baNema komentara »

by Haris Čalkić

REPORTAŽA: KARIĆ21:00 in Info, Reportaže by Haris Čalkić

Prijevozno sredstvo iz prošlosti koje prkosi budućnostiProšetati dubrovačkim ulicama, a ne sresti karić jako je teško. Svakodnevna opskrba dubrovačke gradske jezgre, pogotovo ljeti u tijeku turističke sezone, vrlo je zahtjevan zadatak, i dok oni “veći” sebi mogu priuštiti kombi ili neko slično dostavno vozilo, veliki dio potrepština dopremi se i “ručno”, karićem. I mada je danas sve više modernih električnih verzija ovog prijevoznog sredstva, klasični karić uspješno odolijeva svim tehnološkim i drugim suvremenim dostignućima i svojom zastupljenošću na dubrovačkim ulicama konkurira svojim “električnim srodnicima”. Sastavni je dio života većine ljudi koji žive i rade unutar dubrovačkih zidina. Ujedno, to je i najjeftiniji, a često (pogotovo u noćnim satima) i jedini način za dopremiti potrebito u Grad. Za dosta ljudi on je jedini izvor prihoda i osiguravatelj egzistencije, nekima pak služi kao pomoć da dođu do gradske pjace i dovezu svoju ponudu, a rijetki posjeduju svoj vlastiti u različitim izvedbama. Parkirani u pustim ulicama neizostavan su dio gradske kulise, mada ih ljeti stolovi mnogobrojnih restorana, potjeraju u još zabitije kutke Grada, gdje tiho čekaju svoje vlasnike i nove zadatke – zapisao je u reportaži Goran Bisić.