1.Finansijski menadžment i finansijski menadžer

Finansije predstavljaju krvotok poslovnih subjekata. Finansije možemo definisati kao nauka i umjetnost upravljanja novcem. Finansije se tradicionalno dijele na tri komponente i to;

Javne finansije - problemima javnih rashoda,prihoda,budžeta, fiskalne politike Monetarne finansije - pitanje novca, kredita, banaka Poslovne finansije - se bave finansijama preduzeća

2. razvoj finansijskom menadžmenta

Finansijski menagment je relativno mlada naučna disciplina. Prema tradicionalnom shvatanju, zadatak finansijskog upravljanja se svodio uglavnom na pribavljanje finansijskih sredstava. Predmet interesovanja bila je pasiva bilansa stanja preduzeća. Nasuprot tradicionalnom, savremeni pristup finansijskom upravljanju obuhvata i aktivu i pasivu bilansa stanja.Treba istaći da su menageri i prije savremenog pristupa donosili odluke o tome koliko uložiti u preduzeće, u koje konkretne oblike i iz kojih izvora finansiranja.

Finansijski menager donosi tri ključne odluke koje su bitne za opstanak , rast i razvoj preduzeća, a to su;

a) Odluka o investiranjub) Odluka o finansiranjuc) Odluka o dividendi

Odluka o investiranju je najvažnija i najdelikatnija odluka od tri glavne odluke u preduzeću. Oa odluka je vezana za kompoziciju aktive bilansa stanja. Donošenjem ove odluke finansijski menager određuje ukupnu vrijednost imovine preduzeća, sastav te imovine, tj. proporciju između fiksnih i obrtnih sredstava, i karakter poslovnog rizika kako ga shvataju dobavljači kapitala. Pored novih insvesticija finansijski menager mora efikasno upravljati postojećom imovinom. Isto tako ne smije se zanemariti ni deinvestiranje. Deinvestiranje je radnja suprotna investiranju i predstavlja važnu opciju, ako se može pokazati da je odluka, naprimer, o povlačenju s postojećeg tržišta ili iz aktivnosti, ekonomski opravdana. To znači da se rješavamo imovine angažovane na jednom mjestu i tako oslobođena sredstva povoljnije angažujemo na drugom mjestu.Odluka o finansiranju je druga važna odluka koju donosi finansijski menager. Ovdje se on bavi pasivom bilansa stanja tj. iznalaženjem najbolje kombinacije izvora finansiranja. Drugim riječima treba da izabere ona finansiranja koja u datim uslovima rada obećava najuspješnije poslovanje preduzeća.Odluka o dividendi je treća važna odluka koju donosi finansijski menager. Ovom odlukom se određuje iznos neto dobitka koji će preduzeće zadržati i dio neto dobitka koji će isplatiti vlasnicima preduzeća ( dioničarima).

3. Finansijska politika – osnova finansijskog menagmenta

Finasijska politika preduzeća temelji se na određenim principima. Principi finansijske politike mogu se definisati kao zahtjevi kojih se finansijski menageri moraju predržavati ukoliko žele da preduzeće ostvari zadovoljavajući status na tržištu. Osnovni principi finansijske politike su;

a) Princip finansijske stabilnostib) Princip rentabilnosti,c) Princip sigurnosti i likvidnosti,d) Princip finansiranja u skladu sa rizikom,e) Princip finansijske elastičnostif) Princip nezavisnostig) Princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja.

Principi finansijske politike su međusobno povezani i jedni drugima konkurišu.

Princip finansijske stabilnosti polazi od odnosa između dugoročno vezanih sredstava i sopstvenog kapitala uvećanog za dugoročno pozajmljeni kapital. Shodno tome, stabilnost finansiranja mjeri se pomoću slijedećeg koeficijenta:

Koeficijent finansijske stabilnosti

Koeficijent finansijske stabilnosti treba da bude 1 ili manji od 1.Ako je koeficijent 1, to znači da su dugoročno vezana sredstva pokrivena sopstvenim i dugoročno pozajmljenim kapitalom. U takvim okolnostima kažemo da u finansijskoj strukturi preduzeća egzistira dugoročna finansijska ravnoteža, odnosno da su stvoreni uslovi za postizanje likvidnosti, što nikako ne znači da nije moguća nelikvidnost. Ako je koeficijent manji od 1, to znači da su dugoročno vezana sredstva manja od sopstvenog i dugoročno pozajmljenog kapitala. U takvom slučaju je dugoročna finansijska ravnoteža pomjerena u korist izvora sredstava. Time je obezbijeđena i likvidnost i sigurnost za održavanje likvidnosti.

Princip rentabilnosti , Rentabilnost predstavlja najuniverzalniji pokazatelj uspješnosti poslovanja preduzeća. Ona održava izdašnost uloženih, odnosno angažovanih poslovnih sredstava preduzeća. Još jednostavnije, to je sposobnost zarađivanja. Princip rentabilnosti upućuje na to da se novčana sredstva ulažu u poslove kojima će se najviše oploditi.

Princip sigurnosti i likvidnosti,Prema tradicionalnoj teoriji, osnovni kriterijum kreditne sposobnosti, odnosno sigurnosti, jeste garantna supstanca. Ova teorija, dakle, smatra da veće učešće vlastitih izvora u strukturi izvora finansiranja ujedno znači i veću sigurnost za povjerioca da će mu sredstva biti vraćena. Prema savremenoj teoriji, rentabilnost, odnosno zarađivačka sposobnost dužnika, predstavlja primarnu sigurnost za kreditora. Ukoliko je stopa rentabilnosti veća, to znači da je preduzeće sposobnije da preuzme teret zaduženja i da minimizira rizik njegovog nevraćanja.

Prema tradicionalnom shvatanju pod likvidnošću se podrazumijeva sposobnost imovinskih dijelova da se transformišu u novac. Tradicionalno shvatanje likvidnosti izostavlja, dakle, segment obaveza preduzeća i njegovu sposobnost da ih po dospijeću izmiruje, već uzima u obzir samo likvidnost sredstava, odnosno imovine.Savremeno shvatanje likvidnosti dovodi u vezu likvidnost imovinskih dijelova preduzeća sa njegovim obavezama, što znači da se likvidnost posmatra iz ugla platežne sposobnosti preduzeća. U tom smislu se likvidnost definiše kao parmanentna sposobnost preduzeća da izmiruje dospjele obaveze.Trenutna likvidnost može se utvrditi putem koefcijenta likvidnosti (kt) na sledeći način;

Gdje je G gotovina u blagajni, D depozit po viđenju, HV hartije od vrijednosti koje se istog dana mogu unovčiti ili indosamentom prenijeti povjeriocu i O obaveze dospjele za plaćanje.Ako je koeficijent 1 ili veći od 1 likvidnost postoji, ako je koeficijent manji od 1 likvidnost ne postoji, odnosno preduzeće je ne likvidno.

Princip finansiranja u skladu s rizikomPošto sopstveni kapital najčešće nije dovoljan za finansiranje njegovih poslovnih procesa, to je među finansijskim izvorima preduzeća neizbježna pozicija duga. Angažovanjem duga preduzeće se suočava sa finansijskim rizikom, ali istovremeno očekuje povećanje stope pinosa na sopstveni kapital. Ukoliko je preduzeće prezaduženo, naručito su naglašena dva rizika, a to su:

Rizik povjerioca da će moći naplatiti svoja potraživanja i Rizik preduzeća od negativnog finansijskog rezultata.

U takvim okolnostima, samostalnost i i sigurnost preduzeća su ugroženi.

Princip finansijske elastičnostiOnovna pretpostavka opstanka i uspješnog poslovanja preduzeća jeste prilagođavanje promjenama okruženja. Velika preduzeća, s visokim organskim sastavom kapitala su , u pravilu, neelastična, dok se mala preduzeća lakše adaptiraju na promjene okruženja.Princip finansijske elastičnosti izražava sposobnost prilagođavanja preduzeća izmijenjenim uslovima poslovanja, prije svega pod uticajem tržišta. Zahtjev finansijske elastičnosti je ispunjen ukoliko je preduzeće u stanju da:

Pribavi dodatni kapital Prijevremeno otplati pozajmljeni kapital

A mogućnost ispunjenja ovog zahtjeva je veća ako je sopstveni kapital viši, a pozajmljeni niži, i ako je dobra kreditna sposobnost preduzeća.

Princip nezavisnostiOvaj princip finansijske politike polazi od zahtjeva da menagment preduzeća bude( što je moguće u većoj mjeri) nezavisan od povjerilaca preduzeća. Ako su ostali principi na većem nivou ostvarenja to je veća nezavisnost menagmenta. U takvim okolnostima ,

povjerioci preduzeća imaju manje razloga da se miješaju u poslovnu i finansijsku politiku preduzeća dužnika.

Princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranjaPrilikom koncipiranja finansijske politike treba paziti i na dejstva slike finansiranja, koja je predstavljenja bilansom stanja. Na osnovu slike finansiranja javnost ocjenju je bonitet i atraktivnost ulaganja u takvo preduzeće, pri čemu naročito težinu ima; odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala, odnos imovine i dugova, odnos sopstvenog kapitala uvećanog za dugoročno pozajmljeni kapital i dugoročno rezervisanja i stalne imovine, odnos obrtne imovine i kratkoročnih kredita. U poslovnom smislu, odnos javnosti prema preduzeću zavisi od toga kakav je utisak, pozitivan ili negativan, na javnost ostavila njegova slika finansiranja.

1.4 Finansijski ciljevi preduzećaCilj predstavlja najmoćniju pokretačku snagu i najvažniji orjentir za usmjeravanje aktivnosti preduzeća. Finansijski cilj je potreban da bi se sve odluke međusobno povezale. U literaturi se obično navode sledeći ciljevi preduzeća;

a) Jačanje finansijske snageb) Maksimizacija neto dobitka po dionicic) Maksimizacija bogastva dioničara

a) Finansijsku snagu čine dvije komponente- kvanitativna – predstavlja obim i vrijednost imovine- kvalitativna. - u kvalitativnom smislu finansijska snaga znači: - Trajnu sposobnost plaćanja - Trajnu sposobnost finansiranja - Trajnu sposobnost investiranja - Trajnu sposobnost povećanja imovine vlasnika - Trajnu sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika preduzeća.

Trajna sposobnost plaćanja podrazumijeva da je preduzeće sposobno u svakom momentu platiti dospjele obaveze, odnosno da je sposobno da obezbijedi takav priliv novčanih sredstava koji će biti sinhronizovansa dospijećem obaveza , što predpostavlja da su novčana sredstva uvijek jednaka ili veća od dospjelih obaveza.Trajna sposobnost finansiranja podrazumijeva sposobnost finansiranja dugoročno vezanih sredstava iz vlastitih i pozajmljenih izvora, a kratkotočno vezanih iz pozajmljenih izvora. Trajna sposobnost investiranja podrazumijeva da preduzeće može rentabilno ulagati višak sredstava u proces poslovanja.Trajna sposobnost povećanja imovine vlasnika predstavlja uvećanje imovine vlasnika koje se postiže ostvarenjem pozitivnog finansijskog rezultata preduzeća. Trajna sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika preduzeća, a to su: uprava, vlasnik, radnici, povjerioci,..

b) Maksimizacija neto dobitka po dionici kao finansijski cilj, koja se ostvaruje kroz:1) Maksimizaciju prihoda (povećanje obima prodaje i prodajnih cijena)

2) Minimizacija troškova ( smanjenje varijabilnih i fiksnih troškova )3) Minimizacija poreza ( smanjenje poreske osnovice i smanjenje poreskih stopa ).

Neto dobitak po dionici se dobije kada se ukupni dobitak poslije oporezivanja i umanjenja za preferencijalne dividende podijeli sa brojem emitovanih i prodatih običnih dionica.Ovaj cilj ima određene slabosti kao što su:- zanemaruje vremenski raspored ( dinamiku )- zanemaruje gotovinski tok- zanemaruje rizičnost očekivanih prinosa- zanemaruje učinak politike dividendi na tržišnu cijenu dionice.

c) Maksimizacija bogatstva dioničara kao finansijski ciljPredstavlja maksimiziranje tržišne cijene dionice, kao osnovnog cilja dioničara. A dioničari očekuju da što je veći rizik, da imaju veću stopu povrata na uloženu investiciju.

Inokosno preduzeće

Inokosno je preduzeće u vlasništvu jednog individualnog vlasnika.To je najstariji i najrašireniji oblik organizacije poslovanja.To su uglavnom mala obiteljska preduzeća koja su u pravilu orijentisana na uže, lokalno tržište.U inokosnom preduzeću vlasnik istovremeno upravlja i rukovodi svojim preduzećem. Prednosti: Nedostaci:1)Sloboda djelovanja 1) Neograničena odgovornost2)Lakoća osnivanja 2) Pomanjkanje kontinuiteta3)Mali troškovi pokretanja 3) Teškoće dobivanja kredita4)Porezne pogodnostiPartnerstvo

Partnerstvo ili ortaštvo predstavlja udruživanje dviju ili više pravnih osoba koje temeljem dogovora, a potom i ugovora, osnivaju partnersko preduzeće. Prema organizaciono-tehničkim i drugim obilježjima veoma je slično inokosnom vlasništvu, ali predstavlja ekonomski snažniju organizaciju. U partnerstvu dogovorno se udružuju vlasnici preduzeća radi ostvarenja zajedničkih interesa, ciljeva ili profita. Te osobe zajednički odgovaraju prema trećima svojom imovinom. S obzirom na prava i obveze partnerstva se mogu podijeliti na:a)Opšte partnerstvo u kojem partneri za obaveze preduzeća odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom.b)Ograničeno partnerstvo u kojem pored opštih partnera, postoje i partneri čija je odgovornost ograničena samo na uloge koje su oni unijeli u partnerstvo.

Prednosti: Nedostaci:1)Veći izbor talenata 1) Neograničena odgovornost2)Veći ulog novca 2) Pomanjkanje kontinuiteta3)Lakoća osnivanja 3) Teškoće prijenosa vlasništva4)Moguće porezne pogodnost 4) Mogućnost prisilne likvidacije

KorporacijaKorporacija (engl. Corporation) predstavlja najsloženiji oblik poduzeća u tržišnoj ekonomiji. Korporacije mogu biti u vlasništvu od jedne pa do stotinu, tisuću ili nekoliko stotina tisuća vlasnika (dioničara).

Osnovni cilj osnivanja korporacija je prikupljanje slobodnog kapitala na tržištu.Dioničari kupuju dionice i na taj način postaju suvlasnici takvog poduzeća. Shodno broju dionica oni posjeduju i određena prava u donošenju poslovnih odluka.Korporacije često nastaju iz inokosnih poduzeća ili partnerstava koja su se radi potrebe prikupljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacije) odlučile inkorporirati. Na taj način vlasnici poduzeća se odriču određenog udjela u vlasništvu, ali prikupljaju dodatna financijska sredstva za pokretanje novih poslovnih aktivnosti.

Prednosti: Nedostaci:1)Ograničena odgovornost 1) Visoki početni zakonski troškovi2)Kontinuitet 2) Naglašena reguliranost3)Lakoća prijenosa vlasništva 3) Ograničena odgovornost4)Lakoća dobivanja kredita 4) Dvostruko oporezivanje

Koncept vremenske vrijednosti novca

Koncept vremenske vrijednosti novca je temeljni koncept finansija. Govori nam da je 1 KM vrijednija danas nego u budućnosti, jer čekanje košta. Da bi se mogli upoređivati novčani iznosi raspoloživi u različitim vremenskim periodima, potrebno ih je svesti na isti vremenski trenutak. Odnosno, potrebno je novčane iznose korigovati za faktor Vrijeme, jer se samo tako oni mogu objektivno upoređivati. To nam omogućava kamatna stopa. Razlikujemo:- prostu kamatu- to je kamata koja se obračunava samo na glavnicu- složenu kamatu – obračunata kamata se dodaje na glavnicu.Obračun kamata se provodi upotrebom složenih formula, koje se obično ne koriste, jer postoje finansijske tablice za obračun kamata, pomoću kojih se utvrđuje iznos kamata.

I finansijska tablica se koristi za izračunavanje buduće vrijednosti novca. Buduća vrijednost uloga na kraju n perioda može se izračunati ovako:

FV1= Po + Poi ili FV1 = Po(1 +i)

Po = početni iznosI = kamatna stopaPoi = ukupan iznos kamata,FVn = buduća vrijednost na kraju n perioda

FVn = Po(1+ i) n -- za složeno ukamaćivanje

II finansijska tablica se koristi za izračunavanje sadašnje vrijednosti ( diskontovanje). Predstavlja obrnuti postupak od složenog ukamaćivanja. Ta kamatna stopa koja se koristi za izračunavanje zove se diskontna stopa, jer je sadašnja vrijednost za određeni procenat svake godine manja od buduće vrijednosti.Izračunava se :

1

FVn = [ — ] (1+ i)n

III finansijska tablica se koristi za izračunavanje buduće vrijednosti običnog anuiteta. Formula za buduću vrijednost običnog anuiteta glasi:

R = [ ( 1+ i ) n-t ] , a što je ekvivalentno: R ( FVIFA i,n )

R je periodični primitak ili isplataFVIFA i,n je kamatni faktor buduće vrijednosti za anuitet sa složenom kamatnom stopom i za n perioda.

IV finansijska tablica se koristi za izračunavanje sadašnje vrijednosti anuiteta. Formila za izračunavanje glasi:

R R RPVAn = — + — + — , a što je ekvivalentno: R (PVIFA i,n ).

(1+ i )¹ ( 1+ i )² ( 1+ i)n

Izračunavanje kamatne stope: FVIFi,n = FVn/Po

Po – početna vrijednost,FVn – iznos na kraju n – te godineFVIFi,n – kamatna stopa

Izračunavanje međuvrijednosti u kamatnim tablicama (interpolacija)

FVn = Po(1+i)n = Po(FVIFi,n)

i– interpolacija – stvarna kamatna stopa,D – diferencija – razlika između i i 51% 0,55384 d 0,2467

Ispodgodišnje ukamaćivanje i diskontovanje

Obračunski period je vremenska jedinica na koju se obračunava kamata. Važno je da li je nominalna ili objavljena složena kamatna stopa ekvivalentna efektivnoj godišnjoj kamatnoj stopi. i FVn = Po {1 + }m*n m- godišnji broj obračuna složenih kamata, kada m teži beskonačno i je aproksimativno 2,71828

Vrijednost početnog iznosa na kraju n-te godine je veća što se kamata obračunava više puta. Max buduća vrijednost se dobija kontinuiranim ukamaćivanjem.

FINANSIJSKA TRŽIŠTA

Tržište definišemo kao organizovani prostor na kome se susreću ponuda i potražnja. Razlikujemo dvije vrste tržišta:- robno ili produktivno tržište – na kome se nude razne vrste roba i usluga- finansijsko tržište – na kome se obavlja promet hartijama od vrijednosti

Finansijska tržišta se mogu klasifikovati prema više kriterijuma.

Prema formalnosti strukture, razlikuju se finansijska tržišta organizovana kao :- berze – fiksno mjesto trgovanja prema jasno definisanim pravilima- vanberzanska tržišta – ne vezuju se za jedno mjesto i malo su labavija pravila.

S obzirom da li se hartije od vrijednosti pojavljuju prvi put, razlikujemo: primarno (emisiono) – je tržište na kojem se hartije od vrijednosti pojavljuju prvi

put.Kupci kupuju novoemitovane hartije i postaju njihovi vlasnici. Dok prodavci imaju ulogu emitenta i prodajući hartije od vrijednosti dolaze sredstava finansiranja.

Sekundarno finansijsko tržište – na kome se trguje već emitovanim hartijama od vrijesnosti. Zato se zove još i transakciono tržište ili tržište „druge ruke“.

Prema karakeru tržišnog materijala, finansijska tržišta se mogu podijeliti na:

- tržište novca – je dio fin.tržišta na kome se trguje finansijskim sredstvima sa rokom dospijeća do jedne godine ( kratkoročni krediti i hartije od vrijednosti )

- tržište kapitala – ovdje se trguje finansijskim sredstvima sa rokom dospjeća preko jedne godine ( dugoročni krediti i hartije od vrijednosti )

- devizno tržište – kupuju se i prodaju strana sredstva plaćanja pomoću kursa deviza.

Instrumenti tržišta novca- kratkoročna državna obveznica – kratkoročna obligacija državnog budžeta- depozitni certifikat – je prenosiva potvrda o sredstvima deponovanim kod banke- bankarski akcept – pisana obligacija o isplati pozajmljenih sredstava- komercijalni zapis – privatno emitovane diskontne hartije od vrijednosti- federalni fondovi – sredstva poslovnih banaka na računu centralne banke- ugovor o ponovnom otkupu – ugovor kojim se prodana hartija ponovo otkupljuje

Instrumenti tržišta kapitala su hartije od vrijednosti čiji je rok dospijeća duži od jednegodine i tu se ubrajaju:- dužničke hartije od vrijednosti – sve vrste dugoročnih obveznica- vlasničke hartije od vrijednosti – sve vrste dionica

Obveznica je oblik hartije od vrijednosti čijom kupovinom vlasnik obveznice postajepovjerilac preduzeća. To je jedan od načina pribavljanja kapitala, odnosno kreditiranjaemitenta. Obveznice se mogu klasifikovati na različite načine, zavisno od kriterijuma.Sa aspekta emitenta, sve obveznice se mogu podijeliti na:- obveznice koje emtiju vlada ili državni organi- obveznice koje emituju preduzeća- obveznice koje emituju banke ili druge finansijske institucije

Sa aspekta obezbijeđenosti sredstvima emitenta, razlikujemo:- osigurane obveznice – obično se osiguravaju nekom zalogom- neosigurane obveznice – ne postoji obezbjeđenje u vidu zaloga

U zavisnosti da li su obveznice registrovane ili ne, razlikujemo:- registrovane obveznice – kamata se isplaćuje registrovanom imaocu, te je prenos

prava otežan- neregistrovane obveznice – kamata se isplaćuje onome ko posjeduje obveznicu, pa je

prenos prava olakšan

Prema kamatnoj stopi, dijelimo ih na:- obveznice bez kamatne stope – ne plaća se kamata tokom posjedovanja obveznice- obveznice sa fiksnom kamatnom stopom – procentualno od nominalne vrijednosti- obveznice sa promjenljivom kamatnom stopom – utvrđuje se kamata periodično.

Prema načinu amortizacije, mogu biti:- obvenice s jednokratnim dospijećem – amortizuju se jednokratnom isplatom- obveznice sa višekratnim dospijećem – isplaćuju se u jednakim anuitetima- obveznice s kombinovanim dospijećem – kombinovano

Vlasničke hartije od vrijednosti su sve vrste dionica. Kupovinom dionica, vlasnici dionicapostaju suvlasnici emitenta, tj. njegovog dijela. Postoji niz klasifikacija dionica, zavisnood kriterijuma, ali ona najznačajnija je prema sadržaju prava učešća.

Prema sadržini prava učešća, razlikujemo:

- obične ili redovne dionice – su trajni kapital korporacije i nemaju rok dospijeća- preferencijalne ili povlaštene dionice – su dio trajnog kapitala preduzeća, s tim što

daju određene povlastice u isplati dividende i namirivanju iz likvidacione mase, u odnosu na obične dionice.

Izvedene hartije od vrijednosti – finansijski derivati.Dozvoljavaju investitoru minimalan rizik, tako što rizik prenosi na špekulante, a koji su spremni na rizik. Mogu biti kratkoročne (na tržištu novca) i dugoročne (na tržištu kapitala). Najvažniji su:

Forvord – je terminski ugovor u kojem kupac i prodavac ugovaraju kupovinu/prodaju neke robe gdje će se isporuka i konačno plaćanje izvršiti po dogovoru.Fjučers – su likvidni terminski ugovori, kojima se može trgovati na sekundarnim tržištima, te za razliku od forvorda mora postojati neki depozit pri kupovini / prodaji.Opcija je vrsta terminskog ugovora po kojoj njen imalac može prodati robu po unaprijed utvrđenoj cijeni i vremenu.Svop je ugovor između dvije strane gdje jedna strana plaća fiksni a druga varijabilni iznos, vrši se samo isplata kamata, transfer.

Berza je organizovano mjesto, gdje se uz određena pravila vrši kupoprodaja određenihvrsta roba. S obzirom na vrstu berzanskog materijala, berze se mogu podijeliti na:

- robne berze i berze usluga – vrši se kupoprodaja roba i usluga- novčane i devizne berze – vrši se kupoprodaja novca i stranih deviznih sredstava- berze hartija od vrijednosti – kupoprodaja hartija od vrijednosti tržišta novca i tržišta

kapitala.

PRAVILA FINANSIRANJA

Pravila finansiranja se dijele u dvije grupe:- vertikalna pravila finansiranja ( koja tangiraju smo pasivu bilansa stanja )- horizontalna pravila finansiranja ( tangiraju pojedine dijelove aktive i pasive )

1. Vertikalna pravila finansiranja

Među njima su najvažnija:a) pravila za odnos između sopstvenih i pozajmljenih sredstavab) pravila za odnos rezervi prema osnovnom kapitaluc) pravila za odnos dugoročnog prema kratkoročnom kapitalu

a) Pravila za odnos između sopstvenih i pozajmljenih sredstava

Postoje podijeljena mišljenja o visini učešća pozajmlenog kapitala. Najčešće se spominje Gerstnerovo pravilo, tzv.zlatno pravilo izravnanja rizika.Prema ovom pravilu, prihvatljiva cijena finansiranja je 50:50( sopstveni/pozajmljeni kapital). Time se osigurava sigurnost povratka kapitala povjeriocima, prihvatljivost troškova finansiranja, itd.

Bredt predlaže odnos 2:1 ( sopstveni u odnosu na pozajmljeni )Lohman predlaže 1:3 ( u korist pozajmljenog kapitala )Taylor tvrdi da odnos sopstvenog prema pozajmljenom kapitalu zavisi od prikladnosti date situacije, tj. nije kvantificirao taj odnos. Svako preduzeće bi trebalo smao da odredi optimalnu strukturu između sopstvenog i pozajmljenog kapitala. Ona zavisi od četiri faktora:- organskog sastava imovine ( odnos fiksne i tekuće imovine )- veće učešće fiksne

imovine zahtijeva više sopstvenog kapitala.- tekuće inflacione stope – zahtijeva jačanje strukture sopstvenog kapitala - tekuće rentabilnosti - pomijeranje se vrši prema pozajmljenom kapitalu- likvidnosti preduzeća – pomijeranje se vrši prema pozajmljenom kapitalu

b) Pravila za odnos rezervi prema osnovnom kapitalu U okviru ovog pravila formulisano je pravilo za odnos između osnovnog i rezervnog kapitala. To se odnosi samo na sopstveni kapital ( ne dotiče pozajmljeni kapital ). Iz neto dobitka se jedan dio prebacuje na račun rezervi, ali su i one u strukturi sopstvenog kapitala. Što su rezerve veće i preduzeće je stabilnije. Ovo pravilo se manje tretira, ali je važno zbog skrivenih gubitaka.

c) Pravila za odnos dugoročnog prema kratkoročnom kapitalu Ovo pravilo ovisi o strukturi imovine i djelatnosti preduzeća. Ako ima više dugoročne imovine, treba da ima više dugoročnog kapitala i obratno. Ako je više obrtnih sredstava, treba da ima više kratkoročnog kapitala.Kod ovog pravila postoje razmimoilaženja oko dugoročne i kratkoročne imovine.

2. Horizontalna pravila finansiranja

Kod horizontalnih pravila finansiranja poveziju se izvori finansiranja sa oblicima ulaganja. Razlikujemo

1) zlatna pravila i2) ostala pravila finansiranja.

1. Zlatna pravila finansiranja se dijele na:

- zlatno bankarsko pravilo – koje je definisano od strane nijemca Hübnera 1854 godine, a koji govori o tome da bi banke mogle ostati likvidne trebaju odobravati onoliko kredita, koliko imaju depozita. To znači da, ako imamo neki kredit kod neke banke, ta banka bi mogla isti iznos plasirati negdje drugo na isti rok.

- Zlatna bilansna pravila finansiranja – ovdje razlikujemo pravila

a. u užem smislu ( dugoročni izvori finansiranja trebaju finansirati dugoročnu vezanu imovinu, osim trajnih obrtnig sredstava.

b. u širem smislu ( dugoročni izvori finansiranja trebaju finansirati dugoročno vezanu imovinu plus trajna obrtna sredstva.

Trajna obrtna sredstva obuhvataju- gvozdene zalihe- dio gotovine u kasi- potraživanja od kupaca

Schmidt-ovo pravilo jednakosti finansiranja glasi:- iz sopstvenog kapitala treba finansirati realna dobra- iz pozajmljenog kapitala treba finansirati monetarnu aktivu(potraživanja i gotovinu ).

Zlatna pravila finansiranja imaju i svoje kritičare, kao npr. Härle, koji tvrdi da je za održavanje likvidnosti dovoljno obezbijediti da priliv novca bude jednak odlivu. Te da se ne moramo pridržavati zlatnih pravila finansiranja.

2. Ostala pravila finansiranja ubrajaju:- pravilo finansiranja 2:1 – koje tangira obrtna sredstva i kratkoročne obaveze. Zove se

još i bankarski odnos. Kratkoročne obaveze su ( novac, potraživanja, zalihe, kratkoročne hartije od vrijednosti).

- Pravilo finansiranja 1:1 – tangira obrtna sredstva (iz kojih isključujemo zalihe) i kratkoročne obaveze. Što znači da se zalihe trebaju finansirati iz dugoročnih izvora finansiranja.

- Pravilo odnos gotovine i kratkoročnih obaveza. Kod ovog pravila postoje dva prijedloga, ali nemaju širu praksu. Prema prvom prijedlogu treba imati 20% gotovine u odnosu na kratkoročne obaveze, a prema drugom prijedlogu treba imati 12% gotovine u odnosu na kratkoročne obaveze.

5.POGLAVLJE “FINANSIJSKA ANALIZA”

1.Pojam i značaj finansijske analizeZa pravilno vođenje financijske politike preduzeća važna je finansijska analiza poslovanja kao osnova za donošenje odgovarajućih odluka.Termin analiza potiče od grčke riječi “analisys” što znači raščlanjivanje,rastavljanje nekog složenog objekta na njegove konstitutivne dijelove.Nakon raščlanjivanja neke cjeline na njegove dijelove u nauci je uobičajeno detaljno istraživanje radi identifikovanja odnosa između pojedinih elemenata cjeline.Osnovni cilj analize je da na bazi anliziranog objekta pruži informacije o njegovom bonitetu ili trendu razvoja.

Analiza čiji je objekat poslovanje preduzeća naziva se analiza analiza poslovanja preduzeća.Za didaktičke potrebe analiza se može dekomponovati na 2 područja:-analiza finansijskih izvještaja-analiza osnovnih funkcija preduzećaFinansijska analiza je proces primjene različitih analitičkih sredstava I tehnika pomoću kojih se podaci iz finansijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje.U svojim godišnjim finan.izvještajima preduzeće pokušava “pokazati svoje najbolje lice”.Friziranje finansijskih izvještaja predstavlja primjenu različitih računovodstvenih metoda I postupaka kako bi godišnji finan.izvještaj preduzeća djelovao što privlačnije.Kada je riječ o bilansu uspjeha primjenjuju se 2 metode friziranja:-ubrzavanje prihoda-odgađanje rashodaU bilansu stanja, 2 metode friziranja:-precjenjivanje imovine-podcjenjivanje obavezaPomoću revizije fin.izvještaja (ovl.reviz.kuće)dobija se potvrda o objektivnosti izvještaja.Pristup analize fin.izvještaja problematici upravljanja je parcijalan pristup,o čemu se mora voditi računa prilikom prosuđivanja značaja fin.analize.Postoje 3 glavna razlogazašto se analiziraju temeljni fin.izvještaji I ostvareni fin.pokazatelji:1.potreba da se kontinuirano prati vlastita fin.situacija ,kako bi menadžment donosio što ispravnije odluke2.stvaranje slike o poslovnim partnerima sa kojima preduzeće stupa u poslovne odnose3.da se kod ulaganja u dugoročne hartije od vrijednosti detaljno provjeri bonitetemitenta dugoročne hartije od vrijednosti ,odnosno da se potencijalnim ulagačima pruže sve informacije potrebne za donošenje odluke o ulaganju kapitala.

2.Ciljevi I vrste finansijske analizeOpšte ciljeve finan.analize predstavljaju : ispitivanje uslova fin.ekvilibrijuma I mjerenje rentabiliteta uloženih sredstava.Najčešći korisnici rezultata fin.analize :-investitori u dionički kapital,menadžment,povjerioci,poreski organi,konkurenti,sindikat,ostali korisnici.Investitori u dion.kapital-zainteresovani za tekuću I dugoročnu profitabilnost svojih ulaganja .Menadžment preduzeća-3 zadaće: ostvariti čisti dobitak,držati pod kontrolom fin.stanje I spriječiti njegovu nelikvidnost.Povjerioci-za kratkor.potraživanja,zanima ih likvidnost pred.;Povjer.za dugor.potraž.,zanima ih sposobnost za otplaćivanje duga u dužem periodu.Poreski organi-zainteresovani za utvrđivanje osnove oporezivanja.Konkurente-zanima razvoj poslovanja I sposobnost zarađivanja.Sindikat-zahtjevi za raspodjelu,osiguranje radnih mjesta I otvaranje novih radnih mjesta.Ostali korisnici –zanima ih stanje I razvoj nacionalne ekonomije.

Postoji više vrsta fin.analize tj analize bilansa.Među kriterijma za identifikovanje vrste analize bilansa javljaju se:1.korisnici analize bilansa(interna I eksterna analiza)2.vrijeme posmatranja(statička I didinamička analiza)3.predmet analize bilansa(analiza bilansa stanja I anal.bilansa uspjeha)4.način pripremanja bilansa(anal.bilansa stanja I bil.uspjeha iskazanih u apsolutnim brojevima,relativnim odnosima I formi grafikona)5.Instrumenti I postupci analize bilansa: -vizuelna analiza bilansa -analiza bilansa pomoću računa pokrića -anal.bilansa pomoću neto obrtnog kapitala -cash flow analiza -funds flow analiza -racio analiza

3.Pretpostavke finansijske analize Svrsishodnost I uspješnost finan.analize zavisi od ispunjenja materijalnih I formalnih uslova za sprovođenje postupaka analize.Materijalni uslovi-znači obezbjeđenje istinitih I objektivnih bilansnih podatakaFormalni uslovi-pravilna klasifikacija bilansnih pozicija3.1. Materijalne pretpostavke finansijske analizeObezbjeđenje materijalnih pretpostavki finansijske analize postiže se:1.respektovanjem principa uzročnosti I sigurnosti prilikom bilansiranja I utvrđivanja rezultata2.eliminisanjem uticaja monetarnih poremećaja na bilans I periodične rezultate3.konsolidovanjem bilansa složenih preduzeća Respektovanje principa uzročnosti I sigurnosti je sračunato na realizaciju starog računovodstvenog ideala o povezivanju rashoda sa njima odgovarajućim prihodima.Princip uzročnosti- predstavlja zahtjev da se na tekući obračunski period alocira pripadajući iznos prihoda I rashoda.Princip sigurnosti-sračunat je na sprječavanje arbitrarnosti prilikom bilansiranja I utvrđivanja periodičnog rezultata.Eliminiranje uticaja monetarnih poremećaja .Da bi bilansni podaci bili upotrebljivi za analizu potrebno je eliminisati uticaj inflacije na bilansne podatke ,tj sve pozicije bilansa stanja I bilansa uspjeha iskazati u novčanim jedinicama iste kupovne moći.Konsolidovanje bilansa složenih preduzeća .U koliko između članica složenog preduzeća postoje ekonomski odnosi tada zbirni bilans stanja I zbirni bilans uspjeha ne bi bili realni ,tj bili bi uvećani.Iz tog razloga neophodno je izvršiti konsolidovanje svih bilansnih pozicija koje su posljedica međusobnih ekonomskih odnosa članica složenog preduzeća kao zajedničkog interesa .To znači da iz aktive I pasive treba da budu isključene sve pozicije koje proističu iz međusobnih učešća,potraživanja I obaveza.Treba imati u vidu da na pojedinim bilansnim pozicijama može doći do miješanja realnih I nominalnih elemenata ,što stvara latentne rezerve ili skrivene gubitke.Latentne rezerve- 3 razloga usljed kojih se pojavljuju:1.kao posljedica objektivnih teškoća tačnog raspodjeljivanja troškova sadašnjih I budućih perioda

2.razborita primjena principa opreznosti3.svjesne manipulacije odgovornih lica u preduzeću ,u cilju ostvarenja poslovno političkih ciljeva.Latentne rezerve pojavljuju se u bilansu stanja ako se:-potcjenjuje pozicija aktive ili-precjenjuje pozicija pasive.U oba slučaja dolazi do smanjenja finansijskog rezultata.Dolazi do transfera jednog dijela finansijskog rezultata iz sadašnjeg u naredne obračunske periode. Skriveni gubici –uvijek obezbjeđuju iskazivanje pozitivnog fin.rezultata u obrač.periodu. Oni će se pojaviti usljed:-precjenjivanja pozicija aktive ili-potcjenjivanja pozicija pasiveU oba slučaja to ima za posljedicu povoljniji periodični rezultat jer su rashodi u bilansu uspjeha nižiU zavisnosti od visine mogu da:-umanje negativni fin.rezultat-negativni fin.rezultat pretvore u pozitivni-pozitivni fin.rezultat povećaju3.2. Formalne pretpostavke finansijske analizeUspješna realizacija analize fin.položaja preduzeća zahtjeva adekvatno grupisanje pozicija bilansa stanja ,koji će omogućiti isticanje karakternih grupa sredstava I izvora sredstava,koje su osnova za uspostavljanje bilansnih relacija shodno zahtjevima pravila finansiranja.Dominirajuće je načelo likvidnosti prilikom formiranja redoslijeda navođenja bilansnih pozicija.Primjena ovog načela znači da se ulaganja raspoređuju prema stepenu njihove likvidnosti,tj pretvorivosti u gotovinu.Istovremeno ,pozicije pasive se razvrstavaju prema stepenu njihove dospjelosti(ročnosti).Dakle u aktivi je došao do izražaja princip likvidnosti,a u pasivi princip ročnosti.Grupisanjem pozicija u aktivi po principu rastuče likvidnosti odgovara grupisanje pozicija u pasivi po principu opadajuće ročnosti.U aktivi se na prvom mjestu upisuju najnelikvidnija sredstva(fiksna sr.) a naspram njih u pasivi stoje najdugoročniji izvori finansiranja (sopstveni kapital).Potom se u aktivi upisuju sred.likvidnijeg oblika(npr zalihe) a naspram njih u pasivi stoje dugoročni izvori finansiranja.Zatim se u aktivi upisuju još likvidnija sredstva(npr potraživanja)a u pasivi naspram njih kratkoročne obaveze.Poretku pozicija u aktivi po principu opadajuće likvidnosti odgovara poredak pozicija u pasivi po principu rastuće ročnosti.Grupisanje pozicija bilansa uspjeha treba da obezbjedi segmentiranje rezultata prema porjeklu.

4.Instrumenti I postupci finansijske analizeTo su:1.vizuelna analiza bilansa2.analiza bilansa pomoću računa pokrića3.analiza bilansa pomoću neto obrtnog kapitala

4.cash flow analiza5.funds flow analiza6 racio analiza1. VIZUELNA ANALIZA BILANSA PREDUZEĆA To je inicijalna metoda koja se primjenjuje u analizi bilansa.Zbog svoje jednostavnosti I brzine primjene pogodna je za eksternu analizu pomoču koje se stiče globalna predstava o finansijskom položaju preduzeća I njegovoj rentabilnosti.Nakon primjene ove metode primjenjuju se ostale metode analize bolansa.Tangira I bilans stanja I bilans uspjeha.Može se koristiti za statičku I dinamičku analizu fin.položaja I rentab.preduzeća.2.ANALIZA BILANSA POMOĆU RAČUNA POKRIĆAOna se odnosi samo na bilans stanja.Može se koristiti za statičku I dinamičku analizu finansijske strukture.Najvažnije relacije koje se istražuju u fin.strukturi preduzeća odnose se na:-struktura imovine(odnos fiksne I obrtne),strukturu kapitala(sopstveni I pozajmljeni),pokriće fiksnih sredstava sopstvenim kapitalom I sl.Da bi se ova metoda mogla realizovati neophodno je adekvatno grupisanje pozicija bilansa stanja.3.ANALIZA BILANSA POMOĆU NETO OBRTNOG KAPITALAOna polazi od cjeline bilansa,dok racio analiza polazi od karakterističnih relacija između pojedinih dijelova bilansa stanja I bilansa uspjeha.Do ove veličine se dolazi računskim putem.Do nje se dolazi na 2 načina I to je važno sa analitičkog stanovišta. Neto obrtni kapital=Dugoročni izvori – Neto imobilizacijeI 2.način:Neto obrtna sredstva= Obrtna sredstva – Kratkoročne obaveze

Ovo su iste veličine I pokazuju dio obrtnih sredstava koji je finansiran dugoročnim izvorima,sopstvenim I pozajmljenim. Do povećanja neto obrtnog kapitala dolazi: prodajom fiksnih sredstava,povećanja sopstvenog kapitala I povećanja dugoročnih kredita. Do smanjenja neto obrtnog kapitala dolazi: nabavkom fiksnih sredstava,smanjenjem sopstvenog kapitala I smanjenjem dugoročnih kredita. Normalnom visinom neto obrt.kapitala može se smatrati svaki iznos koji obezbjeđuje optimalni poslovni rezultat (rentabilnost)I nesmetano izvršavanje dospjelih obaveza(likvidnost) ali ne samo u prošlosti nego I u doglednoj budučnosti: 4.CASH FLOW ANALIZA Cash flow se može prevesti kao tok gotovine ili novčani tok a shvata se dvojako I to:- kao bruto cash flow(tok primanja I izdavanja novca) I - kao neto cash flow (razlika primanja I izdavanja novca)Neto cash flow je indikator obima raspoloživih novčanih sredstava za isplatu dividendi,finansiranje investicija I podmirenje obaveza.Može se uspješno koristiti :-kao instrument za analizu I procjenu prinosne snage preduzeća -kao instrument za analizu I procjenu finansijske snage preduzeća.

Postoje 2 metode utvrđivanja toka novca u preduzeću I identifikaciju čistog novčanog toka:-direktna-indirektnaKod direktne cash flow se formira na osnovu razlike priliva I odliva novca za određeni vremenski period.Kod indirektne javljaju se 3 oblika izračunavanja:1. Cash flow 1 = Dobitak + Amortizacija

Bruto cash flow-ako se u obračun uzme veličina dobitka prije oporezivanjaNeto cash flow-ako se izn.amortizacije doda neto dobitak

2. Cash flow 2 = Cash flow 1 + Ostali rashodi koji nisu istovremeno I odlivi3. Cash flow 3 = Cash flow 2 – Prihodi koji ne predstavljaju prilive Obaveze

Pokazatelj faktor zaduženosti: ____________

Cash flow

On je okosnica cash flow koncepta I govori o tome :Koliko bi godina trebalo posljednju ostvarenu veličinu cash flow –a ostvarivati I u budučnosti kako bi se podmirili svi dugovi ,uz pretpostavku uzdržavanja od investicija I raspodjele dividendi.

5.FUNDS FLOW ANALIZAOna se zasniva na bilansima stanja dvaju ili više sukcesivnih obračunskih perioda.Funds flow znači tok izvora sredstava tj finansijski tok.Njome se identifikuju I prate neto razlike bilansnih pozicija ili segmenata dvaju ili više sukcesivnih bilansnih stanja.Koristi se za potrebe dinamičke analize bilansa stanja I dopunjuje se sa analizom bilansa uspjeha I cash flow analizom.

6.RACIO ANALIZAStavljanjem u odnos jedne prema drugoj bilansnoj poziciji dobija se broj koji se naziva pokazatelj,racio ili koeficijent.Pokazatelj predstavlja mjerilo I mjeru ekonomskih pojava I procesa izraženu u obliku relativnog broja.Dovodimo u vezu one ekonomske veličine koje mogu da budu od značaja za ocjenu finansijskog položaja ,rentabilnosti,kao I za ocjenu upravljanja preduzećem.Racio analiza obuhvata : Obračun karakterističnih racija I tumačenje racija.Postoje 3 vrste standarda koji se koriste u fin.analizi kao osnova sa kojim se upoređuju ostvareni podaci: -ciljne veličine utvrđene planom-istorijski podaci iz prethodnog perioda-eksterni podaci ostvareni u drugim preduzećima (za poređenje)Finansijski pokazatelji se obično razvrstavaju prema tipu informacija kojePružaju(više grupa razlikujemo):1.Pokazatelji likvidnosti-sposobnost pred.da podmiri svoje kratkoročne obaveze

2.Pokazatelj zaduženosti-mjere koliko se preduzeće finansira iz tuđih izvora sred.3.Pokazatelj aktivnosti-mjere kako pred.efikasno upotrebljava svoje resurse4.Pokazatelj rentabilnosti-koji mjere povrat uloženog kapitala5.Pokazatelj tržišne vrijednosti-mjere uspješnost ulaganja u obične dionice Pokazatelj likvidnostiPokazatelji likvidnosti pokazuju sposobnost plaćanja obaveza preduzeća u kratkom roku.Najčešće korišćeni pokazatelji likvidnosti su:

a) Opšti racio likvidnostib) Rigorozni racio likvidnostic) Racio novčane likvidnosti

a) OPŠTI RACIO LIKVIDNOSTI

Opšti racio likvidnosti = Tekuća aktiva = 180.000 = 1,80 : 1 Tekuća pasiva 100.000

On pokazuje u kojoj mjeri tekuća aktiva pokriva tekuću pasivu.Ako je veći od 1 onda je neto obrtni kapital pozitivan te da će tekuće obaveze biti pokrivene na vrijeme I obrnuto.Ovdje je nešto manji od 2 I to je zadovoljavajuće.

b) RIGOROZNI RACIO LIKVIDNOSTI – aplikacija pravila finansiranja 1:1. Izračunava sposobnost preduzeća da u kratkom roku osigura određenu sumu novca.

RIGOROZNI RACIO LIKVIDNOSTI = BRZA AKTIVA / TEKUĆA PASIVA = 1,00:1,

Pokazuje da je svaka KM tekućih obaveza pokrivena sa 1 KM gotovine, utrživih vrijednosnih papira i potraživanja od kupaca.

c)racio novčane likvidnosti – uključuje samo gotovinu i utržive vrijednosne papire. Koristi se za ocjenu likvidnosti kada preduzeće treba obaveze platiti gotovinom, konzervativan je.

GOTOVINA + UTRŽIVE HARTIJE RACIO NOVČANE LIKVIDNOSTI = TEKUĆA PASIVA

Pokazuje da je svaka Km tekućih obaveza pokrivena sa 0,2 Km gotovine.

Pokazatelji zaduženosti

Kada je preduzeće prezaduženo teže dolazi do novih kredita i dolazi mali dio dobiti za dioničare ali uspješna upotreba duga povećava zaradu za vlasnike. Oni su:

a) odnos ukupnog duga (kratkoročnog i dugoročnog) i glavnice (sopstvenog kapitala) izračunava se:

UKUPNI DUGODNOS UKUPNOG DUGA I GLAVNICE = = 1,00:1

DIONIČKA GLAVNICA

Povjerioci osiguravaju 1 KM na svaku KM koju osiguravaju dioničari.

b) odnos ukupnog duga i ukupne imovine pokazuje koliki se dio imovine finasira iz pozajmljenih izvora (kratkoročnih i dugoročnih).

UKUPNI DUGODNOS UKUPNOG DUGA I UKUPNE IMOVINE = = 0,50:1 UKUPNA IMOVINA

50% je finansirano zaduživanjem a 50% sopstvenim kapitalom.

c) odnos dugoročnog duga i ukupne kapitalizacije (udjel tuđeg kapitala) bavi se dugoročnom kapitalizacijom preduzeća gdje se uzima sopstveni kapital i dugoročni dug.

DUGOROČNI DUGODNOS DUGOROČNOG DUGA I UKUPNE KAPITALIZACIJE = 0,37:1 UKUPNA KAPITALIZACIJA

Dugoročni dugovi učestvuju sa 37% a sopstveni sa 63%.

d) koeficijent pokrića rashoda na ime kamata pokazuje da li je preduzeće dovoljno zaradilo dobitka prije kamata i poreza. Računa se:

POSLOVNI DOBITAKKOEFICIJENT POKRIĆA RASHODA NA IME KAMATA = = 6,0 RASHODI NA IME KAMATA Svaka KM rashoda na ime kamata je pokrivena sa 6 KM poslovnog dobitka.

Pokazatelji aktivnosti (koeficijent obrta)

Njime se mjeri koliko efikasno preduzeće koristi svoju imovinu. Koriste se prosječne veličine iz bilanca stanja i uspjeha i obuhvata cio period a ne samo kraj godine. I Aktivnosti potraživanja od kupaca imaju dva pokazatelja:

1) KOEFICIJENT OBRTA KUPCA = NETO PRIHODI OD PRODAJE PROSJEČAN SALDO KUPCA 2) PROSJEČNO VRIJEME NAPLATE POTRAŽ. OD KUPCA= 360 DANA KOEFICIJENT OBRTA KUPCA

Potrebno je da prođe prosječno 68 dana od momenta prodaje do naplate. Ova dva pokazatelja su važni instrumenti likvidnosti i rentabilnosti.

Kada se ispituje vlastita spremnost plaćanja koriste se pokazatelji:

VRIJEDNOST GODIŠNJIH NABAVKI MATERIJALA I USLUGAKOEFICIJENT OBRTA DOBAVLJAČA = =5,2 PROSJEČAN SALDO DOBAVLJAČA

Pokazuje da se obaveze prema dobavljačima u posmatranom periodu isplaćuju prosječno 5 puta.

360 DANAPROSJEČNO VRIJEME PLAĆANJA OBAVEZA PREMA DOB= =69,23

KOFICIJENT OBRTA DOBAVLJAČA

Pokazuje da se obaveze prema dobavljačima je 70 dana od nabavke do plaćanja.

II Aktivnost vezana za zalihe

a) KOEFICIJENT OBRTA ZALIHA= CIJENA KOŠTANJA REALIZOVANIH PROIZVODA

PROSJEČAN SALDO ZALIHA

Ima cilj da eliminiše uticaj dobitka ili gubitka na koeficijent zaliha. 360 DANA b)PROSJEČNO VRIJEME TRAJANJA JEDNOG OBRTA ZALIHA= KOEFICIJENT OBRTA ZALIHA

Pokazuje da zalihe u obračunskom periodu se obrnu 3,43 puta.

III Koeficijent ukupne imovine ( koef obrta aktive) pokazuje koliko 1 KM aktive stvara KM neto prihoda od prodaje. NETO PRIHODI OD PRODAJEKOEFICIJENT OBRTA UKUPNE IMOVINE = = 0,89 PROSJEČNA POSLOVNA SREDSTVA

Pokazuje da jedna KM aktive inicira ostvarenje 0,89 KM neto prihoda od prodaje.

Pokazatelji rentabilnosti mjere zarađivačku sposobnost preduzeća. Svrstavaju se u 2 grupe:

1) pokazatelji koji pokazuju rentabilnost u odnosu na prihode od prodaje

To su:Stopa poslovnog dobitka – pokazuje menadžerima koliko bi ostvarili dobitka prije oporezivanja kada finansiraju iz vlastitih izvora

POSLOVNI DOBITAK = 15 %

STOPA POSL. DOBITKA = NETO PRIHODI OD PRODAJE

Pokazuje da preduzeće na svakih 100 KM neto prihoda od realizacije proizvoda ostvarilo 15 KM poslovnog dobitka.

Stopa neto dobitka – mjeri rentabilnost prihoda od prodaje.

NETO DOBITAKSTOPA NETO DOBITKA = = 7,5 % NETO PRIHODI OD PRODAJE

Pokazuje da je preduzeće na svakih 100 KM neto prihoda od prodaje prosječno ostvarilo 7,5 KM neto dobitka . Samo ako je obrt kapitala 1 stopa neto dobitka je jednaka stopi prinosa na sopstveni kapital.

2)grafikon rentabilnost predstavlja instrument planiranja i kontrole. Važni su faktori koji djeluju na razliku između prihoda i rashoda a to su:

- obim realizacije,- asortiman proizvodnje,- prodajne cijene,- odnos varijabilnih i fiksnih troškova u ukupnim troškovima.-

Mrtva točka je presjek linije ukupnih prihoda i ukupnih troškova gdje je poslovni dobitak = 0. Fiksni troškoviPrijelomna točka = = varijabilni troškovi 1- prihodi od prodaje

Ona omogućava izračunavanje ravnoteže između gubitka i dobitka. F

PRIJELOMNA TOČKA (KOLIČINSKA) =

p-v

p = jedinična prodajna cijena

v = jedinični varijabilni troškovi

Broj jedinica učinka koji je potrebno realizovati da bi se ostvario željeni rezultat je

F + Dp

X =

p – v

X – broj jedinica učinka,

F – fiksni troškovi,

Dp – planirani rezultati,

P – jedinična prodajna cijena,

v – jedinični varijabilni troškovi

varijabilni trokovi

1 -

neto prihodi od prodaje

Stopa marže pokrića pokazuje učešće marže pokrića u neto prihodima od prodaje.

Pokazatelji koji pokazuju rentabilnost u odnosu na investicije

1) stopa prinosa na ukupna poslovna sredstva – pokazuje procent periodičnog prirasta.

POSLOVNI DOBITAK = STOPA PRINOSA NA UK. POSL. SREDSTVA = 13,33% PROSJEČNA POSLOVNA SREDSTVA

Pokazuje da preduzeće na svakih 100 KM prosječno uloženih sredstava ostvaruje 13,33 KM poslovnog dobitka. Vezana je za vremensku i prostornu analizu.

2) stopa prinosa na sopstvena sredstva – je relativan odnos neto dobitka i prosječnih sopstvenih sredstava.

NETO DOBITAK X 100

STOPA PRINOSA NA SOPSTVENA SREDSTVA = = 13,04 % PROSJEČNA SOPSTVENA SREDSTVA

Pokazuje da na svakih 100 KM prosječno angažovanih sopstvenih posl sredstva ostvareni prirast tih sredstava je 13,04 %.

Da bi se max efikasnost korišćenja sopstvenih sredstava treba smanjiti vrijeme obrta sopstvenih sredstava i povećati učešće neto dobitka u prihodima od realizacije proizvoda.

Du Pont sistem analize

Polazeći od koristi koje neka investicija vraća, Američka kompanija Du Pont razvila je 1919. godine vlastiti sistem pokazatelja koji se smatra najpoznatijim logičko deduktivnim sistemom pokazatelja. Pod sistemom pokazatelja podrazumijeva se «izbor odgovorajućih pokazatelja, odgovarajući način njihovog povezivanja ili odgovarajuća zavisnost i sveukupna zavisnost pojedinih pokazatelja i njihovog povezivanja s ciljem».

Osnovna Du Pont formula dovodi u vezu stopu dobitka sa koeficijentom obrta ukupnih poslovnih sredstava i proizvod ove dvije veličine daje stopu neto prinosa na ukupna sredstva .

Stopa neto prinosa Koeficijent obrta ukupnih------------------------ = stopa neto dobitka X Na ukupna sredstva poslovnih sredstava

Stopa neto prinosa Neto dobitak Neto prihodi od prodaje = ---------------------------- X ------------------------------Na ukupna sredstva Neto prihodi od prodaje Prosječna poslovna sredstva

Stopa neto prihoda neto dobitak = ---------------------------------- = 6,67 Na ukupna sredstva Prosječna poslovna sredstva

Stopa neto doprinosa na ukupna sredstva od 6,67% pokazuje da je preduzeće u posmatranoj godini na 100 KM prosječno uloženih sredstava ostvarilo 6,67KM neto dobitka.Do povećanja stope neto doprinosa na ukupna poslovna sredstva doći će ako dođe do povećanja stope neto dobitka, povećanja koeficijenta obrta ukupne imovine ili oboje. Karakteristično je da preduzeća koja ostvaruju nisku stopu neto dobitka po pravilu imaju veliki koeficijent obrta ukupnih poslovnih sredstava. Proširena Du Pont formula dovodi u vezu stopu neto prinosa na ukupna sredstva sa stopom prinosa na sopstvena sredstva na sljedeći način:

Stopa prinosa stopa neto prinosa multiplikator Na sopst.sred. = ------------------------- X ------------------- na ukupna sredstva sopstvenih sredstava

Ovaj multiplikator pokazuje koliko je na 1 KM sopstvenog kapitala angažovano ukupnih poslovnih sredstava.Ako se za proširenje izraza poslužimo poznatim pokazateljima nastaje sljedeća formula:

Stopa prinosa Neto dobitak prosječna poslovna sredstva Na sopst.sred. = ------------------------------ X ----------------------------------- prosječna poslovna sredstva prosječni poslovnih kapital

Pokazatelji tržišne vrijednosti su karakteristični za dionička preduzeća. Oni pružaju dioničarima informaciju o efektima ulaganja u obične dionice dioničkog preduzeća .

Ključni pokazatelji tržišne vrijednosti su:a) neto dobitak po dionicib) odnos tržišne cijene po dionici i neto dobitka po dionicic) racio plaćanje dividended) dividendna stopa ie) knjigovodstvena vrijednost

a) neto dobitak po dionici pokazuje rentabilnost dioničkog preduzeća posmatranu kroz ostvareni neto dobitak po jednoj običnoj dionici. Obrazac:

b) neto dobitak Neto dobitak po dionici = ----------------------------- Broj izdatih običnih dionica

Broj izdatih običnih dionica odnosi se samo na emitovane i prodate dionice. U konkretnom slučaju neto dobitak po običnoj dionici iznosi :

c) odnos tržišne cijene po dionici i neto dobitka po dionici pokazuje kako tržište dionica ocjenjuje zarade po dionici i njihovu budućnost. Ovaj se pokazatelj takođe naziva i multiplikatorom zarada, a izračunava se na sljedeći način:

Odnos tržišne cijene po dionici tržišna cijena po dionici 120 KM = ------------------------------- = ------------ = 6,4i neto dobitka po dionici neto dobitak po dionici 18,75 KM

Proističe da su ulagači kapitala spremni da plate 6,4 KM da bi svake godine ostvarili jednu KM neto dobitka po dionici. Ako se stavi u relativan odnos neto dobitak po dionici i tržišna cijena po dionici dobit će se stopa kapitalizacije dioničkog kapitala.

d) Racio plaćanja dividende predstavlja odnos između isplaćene dividende po dionici i neto dobitka po dionici.

Isplaćena dividenda po dionici Racioplaćanja dividende = ----------------------------------- Neto dobitak po dionici

e) dividendna stopa izračunava se iz realitvnog odnosa dividende po dionici i tržišne cijene po dionici tj. prema obrascu:

dividenda po dioniciDividendna stopa = -------------------------- Tržišna cijena po dionici

Preduzeća sa izraženim rastom i razvojem najčešće imaju nižu dividendnu stopu dok je ta stopa viša kod «zrelih» preduzeća.

Ukupni sopstveni kapitalKnjigovodstvena vrijednost po dionici = ---------------------------------------- Broj izdatih običnih dionica

U konkretnom slučaju knjigovodstvena vrijednost po dionici na kraju godine iznosi:

Ukupni sopstveni kapital 240.000 KM Knjig. Vrijed. po dionici = ---------------------------------- = -------------------- =150 KM Broj izdatih običnih dionica 1600

Knjigovodstvenu vrijednost preduzeća polazi od bilanca stanja koji se zasniva na istorijskim podacima, ignoriše potencijalne dobitke koji bi se mogli ostvariti korištenjem sredstava i ne razmatra međuzavisnost sa tržišnom vrijednošću preduzeća.

«Sunce pokazatelja» Ili radarska karta uspjeha je jednostavan način prikazivanja globalne slike o poslovanju preduzeća. Ima šest pokazatelja: supstance(S) , likvidnost(L), opšta ekonomičnost (Eo), rentabilnost ukupnog ulaganja (ROI), rentabilnost vlastitog ulaganja (ROE), rentabilnost prometa (ROS).

Opšta ekonomičnost(EO) = ukupni prihodi / ukupni rashodi.

Ocjena upotrebne vrijednosti racio brojeva

Nazivaju se još opšti racio likvidnosti ili tekući odnos. Na osnovu pozicija bilanca stanja i uspjeha mogu se izračunati desetine racio brojeva, zato treba izbjeći pretrpavanje informacijama. Za ocjenjivanje boniteta preduzeća potrebna su samo četiri pokazatelja. Služe za postavljanje pravnih pitanja u svrhu perspektive preduzeća.

Izračunavanje ukupnog izraza uspješnosti – «Z» test

Z = 1,2 x1 + 1,4x2 + 3,3x3 + 0,6x4 + 1,0x5

neto obrtni kapital X1 = -------------------------

Ukupna aktiva

Zadržani profitiX2 = -------------------- Ukupna aktiva

Profiti prije isplate kamate i porezaX3 = ----------------------------------------------- Ukupna aktiva

Tržišna vrijednost ukupnog vlasničkog kapitalaX4 = -------------------------------------------------------------- Knjigovodstvena vrijednost ukupnog zaduženja

Prodaja X5 = -------------------------- Ukupna aktiva

Z<1,81- crna zona1,81< Z < 2,99 – siva zonaZ>2,99 – sigurna bijela zona

Mana – nije imun na računovodstvene greške ni za nova preduzeća jer nemaju raspoređene dobiti.

Poslovni rizik i poslovni leveridž

Koefcijent ( faktor ) poslovnog leveridža pokazuje koliko svaki procenat promjene marže pokrića izaziva procentualnu promjenu poslovnog rezultata. Faktor poslovnog leveridža

se izražava:

Dobiveni koefcijent pokazuje da će procentualno povećanje ili smanjenje obima prodaje prouzrokovati trostruko procentualno povećanje ili smanjenje poslovnog dobitka.Što je djelovanje faktora poslovnog leveridža slabije, manji je poslovni rizik od ostvarenja poslovnog dobitka.

Finansijski rizik i finansijski leveridž

Finansijski leveridž se stvara izborom. Jer preduzeće u strukturi finansiranja ne mora imati dug, ali je takvih preduzeća veoma malo. Faktor finansijskog leveridža se izražava:

Dobiveni koefcijent pokazuje da će procentualno povećanje ili smanjenje poslovnog dobitka, prouzrokovati 1,3 puta veće procentualno povećanje(smanjenje) dobitka prije oporezivanja.Prema tome, aktiviranje dejstva finansijskog leveridža uzrokuju fiksni finansijski rashodi. Finansijski leverdž je mač sa dvije oštrice, a što je veći faktor finansijskog leveridža, veći je i rizik ostvarenja prinosa na sopstvena sredstva. A upotrebljava se u nadi da će se povećati prinos vlasnicima običnih dionica.

Ukupni rizik i kombinovani leveridž

Kombinovani leveridž objedinjava dejstvo poslovnog i finansijskog leveridža i odražava izloženost preduzeća ukupnom riziku. Faktor kombinovanog leveridža se izražava kao

Taj koefcijent izražava da procentualno povećanje(smanjenje) obima prodaje, prouzrokovaće veće procentualno povećanje(smanjenje) neto dobitka i stope prinosa na sopstvena sredstva.Što je veće korištenje poslovnog i finansijskog leveridža, gomila se rizik na rizik, zbog pretpostavke za ostvarenje veće stope prinosa na sopstvena sredstva. A u tom slučaju preduzeće mora osigurati rentabilnost.

Tačka indiferencije finansiranja

Je tačka na kojoj se stopa prinosa na ukupna sredstva izjednačava sa prosječnom cijenom pozajmljenog kapitala.

Pristupi menadžmentu obrtnog kapitala

Menadžeri moraju održavati likvidnost, kako bi udovoljili dospjelim obavezama, ali pretjerano investiranje u tekuću imovinu (povećava likvidnost), ali smanjuje profitabilnost. Razlikuju se tri pristupa za rješavanje tih veza, a to su:

- relaksirajući ili konzervativni pristup – oslanja se na veće nivoe tekuće imovine- Restriktivni ili agresivni pristup – manje se oslanja na ulaganje u tekuću imovinu- Umjereni pristup – nalazi se između ova dva pristupa

U zavisnosti od toga kako preduzeće finansira sezonske varijacije u tekućoj imovini rezlikujemo: - pristup usklađivanja ročnosti - konzervativni pristup - agresivni pristup

Pristup usklađivanja ročnostiUsklađuje dospjelost izvora finansiranja sa ročnošću vezivanja sredstava. Prema tome, iz dugoročnih izvora finansiranja se finansiraju dugoročno vezana imovina i trajna obrtna sredstva, a povremena obrtna sredstva finansiraju se iz tekućih obaveza. Jer kad bi se dugoročni dug upotrebljavao za finansiranje tekuće imovine, preduzeće bi moralo plaćati kamate i onda kada ih ne koristi.

Povremena tekuća kratkoročno finansiranjeimovina

permanentna tekuća imovina dugoročno finansiranje

fiksna imovina

Konzervativni pristupKod konzervativnog pristupa, preduzeće iz dugoročnih izvora finansiranja finansira dugoročno vezanu imovinu, permanentnu tekuću imovinu i neke povremene tekuće imovine. A kratkoročnim izvorima finansiranja se finansiraju samo neki dijelovi tekuće imovine. Na ovaj način preduzeće žrtvuje profitabilnost na ime neupitne raspoloživosti gotovine i ispunjenja obaveza.

Povremena tekuća kratkoročno finansiranjeimovina

permanentna tekuća imovina dugoročno finansiranje

fiksna imovina

Agresivni pristup

Ovaj pristup zahtijeva veću upotrebu kratkoročnog finansiranja, a manje dugoročnog finansiranja. Prema tome, preduzeće iz dugoročnih izvora finansiranja finansira dugoročno vezanu imovinu i dio permanentne tekuće imovine. A iz kratkoročnih izvora finansiranja finansira se povremena tekuća imovina i dio permanentne tekuće imovine. Što se više iz kratkoročnih izvora finansiranja finansira permanentna tekuća imovina, to je pristup agresivniji. Time se povećava profitabilnost, aili i rizik poslovanja.

Poslovni ciklus i ciklus gotovinePoslovni ciklus je vremenski period koji protekne od nastanka novčane obaveze za nabavke do naplate potraživanja koja je proizašla iz prodaje proizvoda i usluga. On se matematički izražava kao: Jedan od ciljeva preduzeća je da taj ciklus traje što kraće, jer to označava efikasno upravljanje zalihama i potraživanjima.Ciklus gotovine je vremenski period koji protekne od stvarnog novčanog izdatka za nabavke do naplate gotovine koja proizilazi iz prodaje. Ciklus gotovine se matematički izražava kao : Cilj preduzeća je imati što kraći ciklus gotovine, jer to poboljšava profit.

Motivi za držanje gotovine- Transakcioni motiv – preduzećima je gotovina potrebna za isplatu plata, dugova,

poreza i dividendi.- Motiv opreznosti – zadržava se dio gotovine kao rezerva za plaćanje neočekivanih

obaveza. Ali to se izbjegava ako postoji mogućnost da hitno pozajmi potrebnu gotovinu.

- Špekulativni motiv – iskorištavanje privremenih mogućnosti, kao što je neočekivani pad cijena. Obično se gotovina ne drži u tu svrhu.

Troškovi držanja gotovine su:- gubitak kamata – neuposlena gotovina ne donosi prihod- gubitak kupovne moći – ako se mjenja kurs između dvije valute, držanje gotovine

u jednoj valuti može dovesti do gubitka kupovne moćiTroškovi nedržanja gotovine su:

- gubitak goodwila – neplaćanje dospjelih obaveza može nanijeti veliku štetu ugledu firme

- gubitak mogućnosti – zbog neposjedovanje gotovine za finansiranje iznenadnih poslova

- nemogućnost traženja popusta – casa sconto ili iskorištavanje diskontnog perioda- troškovi posuđivanja – ponekad kamate na kratkoročno pozajmljena sredstva

mogu biti velike.Potrebno je postići optimalan nivo gotovine, a utvrđuje se pomoću dva modela:

- Baumol-ov model- Miller-orr-ov model.

Baumol-ov model

Ovo je najjednostavniji model za utvrđivanje optimalnog salda gotovine. Ovaj model pretpostavlja da je isplata gotovine ravnomjerna tokom vremena, da su oportunitetni troškovi držanja gotovine konstantni, a da preduzeće plaća fiksni trošak transakcije svaki put kada konvertuje hartije od vrijednosti. Tako se promjena salda gotovine može prikazati kao testera. Kada saldo gotovine na računu dostigne nulu, preduzeće prodaje C KM utrživih hartija od vrijednosti, te polaže ta sredstva na račun. Jednačina se može iskazati kao:

ukupni troškovi gotovinskog salda =

Formula za izračunavanje optimalne veličine depozita je:

T- ukupan iznos u KM koji preduzeće godišnje treba da položi na svoj računC- veličina svakog depozitab- fiksni trošak svake transakcijei- kamatna stopa koju bi preduzeće moglo da zaradi

C

C/2Prosječni saldo gotovine

0 depozit vrijeme

Miller-Orr-ov modelOvaj model pretpostavlja da dnevni tok gotovine protiče nasumično iz dana u dan. Prema ovom modelu utvrđuju se:DKL – donji kontrolni limitGKL – gornji kontrolni limitCiljani novo gotovine

Razlika između ove dvije granice je 3Z nivoa. Ravnotežni ( ciljani ) nivo se nalazi jedan Z nivo iznad donje kontrolne granice, odnosno 2Z nivoa ispod gornje kontrolne granice.Kada padne ciljani nivo na donju kontrolnu granicu, preduzeće prodaje Z konvertibilnih maraka vrijednosti utrživih vrijednosnih papira, kako bi se ponovo vratilo na ciljani nivo.Isto tako, ako dođe do situacije da se saldo gotovine popne na gornju kontrolnu granicu, tada je potrebno kupiti 2Z konvertibilnih maraka vrijednosti utrživih hartija od vrijednosti. Na taj način se preduzeće ponovo vraća na ravnotežni ( ciljni ) nivo.I sve dok se saldo gotovine kreće unutar donje i gornje kontrolne granice, ne poduzimaju se nikakve akcije.Ciljani novo se može izračunati pomoću vrijednosti Z.

=

C* = DKL + ZGKL = DKL + 3ZPSG = DKL + (4/3)Z varijansa neto gotovinskih tokova po periodu. ( σ )troškovi po transakciji ( b )perodična kamatna stopa ( i )

Investiranje suviška gotovine

Smisao upravljanja gotovinom je da se oslobodi što više slobodno raspoloživog novca za rentabilna ulaganja, a da se pri tome ispuni zahtjev za likvidnošću.Znamo da neuposlena gotovina ne donosi prihod, te ju je potrebno na odgovarajući način uložiti, kako bi se ona najbolje oplodila To se vrši na način da se privremeno neangažovana gotovina ulaže u kratkoročne hartije od vrijednosti.Prilikom odabira najpovoljnijeg ulaganja uzima se nekoliko kriterija, a to su:

- Rizik neplaćanja – odnsi se na situaciju da korisnik pozajmice neće udovoljiti obavezama da plati kamatu i vrati glavnicu. A što je veći rizik nevraćanja, veći je i očekivani profit.

- Likvidnost – se odnosi na sposobnost hartije od vrijednosti da se konvertuje u novac.

- Dospijeće – se odnosi na period isplate hartija od vrijednsoti. Što je duži rok, eći je povrat, ali i rizik se povečava.

- Povrat na hartiju od vrijednosti – Povezan je sa rizikom. Što je veći rizik, veći je povrat na hartiju od vrijednsoti. Shodno tome, najlikvidnije hartije od vrijednosti će imati najmanju kamatnu stopu.

Da bi se moglo što efikasnije upravljati kratkoročnim hartijama od vrijednosti, korisno je njihov portfolio podijeliti u 3 jednaka dijela:

- dio brzo unovčivih hartija od vrijednosti- dio koji je namijenjen za kontrolisane isplate- slobodno unovčivi dio hartija od vrijednosti

Pored ovoga, bitan je i stav menadžera. Pa će tako konzervativniji menadžeri ulagati u državne hartije od vrijednosti, a agresivniji menadžeri će ulagati u one hartije od vrijednosti koje imaju najvišu kamatnu stopu.

Menadžment gotovinskih naplata i isplata

Preduzeće može povečati efikasnost upravljanja gotovinom ako ubrza naplatu potraivanja i uspori plaćanja. Ali je onda vrlo važno procijeniti gotovinski tok, odnosno obezbijediti ravnotežu između priliva i odliva. Ali, .

Preduzeće može ubrzati naplatu potraživanja na više načina. Mi ćemo pomenuti dvije metode:

- Sistem zaključanog pretinca- Upotreba koncentrisanog bankarstva

Sistem zaključanog pretinca – kupci šalju čekove u specijalni poštanski pretinac koji odražava lokalna banka. Nekoliko puta na dan, banka pregledava pretinac i putem elektronskog zapisa deponuje čekove na račun kompanije.

Upotreba koncentrisanog bankarstva – se vrši tako što se uplate iz regionalnih filijala, a koje imaju odvojene bankovne račune, prebacuje u sjedište firme. To se može ubrzati na način da se kupcima sugeriše da odmah uplaćuju sredstva na centralni račun.

Kod usporavanja isplata, preduzeće mora voditi računa da ne naruši bonitet kompanije. Najčešće korištene metode za usporavanje isplata dobavljačima su:

- Centralizovane isplate – tako što će se isplata vršiti preko jednog računa, najčešće u sjedištu kompanije. A plaćanje se vrši nakraju diskontnog perioda ili po isteku kreditnog roka.

- Upotreba mjenica za plaćanje računa – Mjenice, razliku od čekova, nisu lative na zahtjev. Tako kompanije mogu imati manji saldo gotovine, ali zato imaju veće uslužne troškove. A i dobavljači nastoje primiti čekove, više nego mjenice.

- Uspostavljanje sistema nultog budžetiranja – to se vrši uz pomoć više pomoćnih računa, na koje će se sa glavnog računa prebaciti onoliko novca, koliko im je potrebno za dnevne isplate. Nakon toga, pomoćni računi su ponovo nulirani (prazni). A gotovina se ne zadržava na pomoćnim računima.

Planiranje toka gotovine

Kao što je već spomenuto, upravljanje i planiranje gotovije je od velikog značaja za menadžment gotovine. Što znači da se treba uspostaviti ravnoteža između priliva i osliva gotovine. Gotovinski tokovi se planiraju za određene vremenske periode. Tako, ponavajući kumulativni novčani saldo, menadžeri mogu donositi kvalitetnije odluke.

U primjeru koji je naveden u knjizi je prikazano kako se planira gotovinski tok za odeđeni period.Uglavnom, radi se o tome da se saberu svi planirani prilivi gotovine za taj period, a onda se oduzmu svi planirani odlivi, te se izračunava suficit/ odnosno deficit za posmatrani period.

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Analiza kreditne sposobnostiRazmatra se pet faktora, tzv. pravilo 5 K.

- karakter – volja kupca da svoje obaveze izmiruje na vrijeme. Često se uzima kao najvažniji aspekt kreditne analize.

- Kapacitet – sposobnost kupca da izmiri svoje obaveze- Kapital – razmatraju se pokazatelji zaduženosti- Kolateral – odnosi se na kupčevu imovinu koja je na raspolaganju. Što je kolateral

veći- manji je rizik.- Konjukturna faza – moguć je tržišni rizik. Ako preduzeće u normalnim

ekonomskim uslovima jedva ispunjava svoje obaveze, onda u kriznim uslovima to neće moći nikako.

Analiza potraživanjaObično se vrši pomoću perioda naplate potraživanja. Izračunava se analiza starenja potraživanja, tako što se klasifikuju potraživanja od kupaca prema broju dana nenaplaćenih potraživanja. Druga analiza je analiza prosječne starosti potraživanja. Izračunava se ponderisani prosjek za svako nenaplaćeno potraživanje. A dobija se tako što se podijeli iznos datog potraživanja sa ukupnim iznosom svih nenaplaćenih potraživanja. Može se računati i pomoću

racia gubitka zbog otpisa nenaplativih potraživanja=

Odluka o postupcima naplate nenaplaćenih potraživanjaKada se u preduzeću identifikuju nenaplaćena potraživanja, preduzimaju se sled. koraci:

- pismena opomena – šalje se prijateljski podsjetnik o neizmirenim obavezama- telefonski poziv – nakon nekoliko pismenih opomena, poziva se kupac na

razgovor- lične posjete kupcu – preduzeće šalje svog predstavnika na sastanak sa neurednim

kupcem.- angažovanje specijalnih agencija za naplatu potraživanja – tim agencijama se daje

određena naknada.- poduzimanje pravnih mjera – traže se potraživanja putem suda.

Osnovna varijabla politike naplate potraživanja su troškovi za naplatu potraživanja. Sa povečanjem troškova za naplatu potraživanja, smanjuje se udio gubitka zbog nenaplativih potraživanja. Ali oni dolaze do tačke zasićenja, gdje dodatni izdatci beznačajno utiču na smanjenje gubitka zbog nenaplaćenih potraživanja.Klasifikacija troškova zaliha:

- troškovi nabavljanja zaliha – prijem, istovar, kontrola, smještaj,...- troškovi držanja zaliha – uzrokovani su držanjem zaliha u magacinu- troškovi nedostatka zaliha.

Kod troškova nedostatka zaliha nastaju propušteni prihodi od prodaje, gubitak goodwila, gubitci zbog neizvršenja planova proizvodnje. U slučaju nedostatka zaliha gotovih proizvoda, kupac može da odustane od porudžbine, prihvati supstitut ili pristane da sačeka na traženi proizvod.

33

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

ABC metoda kontrole zalihaPrema ovoj metodi, zalihe se klasifikuju prema visini monetarnih ulaganja.Grupa A sadrži najmanji procenat zaliha (20%), zato što je najskuplja i ona vrijednosno zauzima 80% zaliha.Grupa B sadrži nešto jeftinije proizvode te vrijednosno zauzima 15% zaliha, a količinski 30%.Grupa C sadrži najjeftinije zalihe kojih količinski ima najviše čak 50%, ali vrijednosno najmanje 5%.

100 95 80

A B C

20 50 100

Model ekonomične veličine porudžbine – EOQNa osnovu ovog modela određujemo optimalnu veličinu porudžbine. Polazi od određenih pretpostavki:

- prodaja zaliha se može perfektno procijeniti- upotreba se odvija ravnomjernom brzinom tokom čitave godine- troškovi nabavljanja su konstantni- troškovi držanja zaliha su konstantni- porudžbine se realizuju bez odlaganja

Formula za izračunavanje ukupnih troškova zaliha

Formula za optimalnu veličinu porudžbine je:

Optimalna veličina porudžbine je ona veličina porudžbine koja obezbjeđuje najniži ukupan trošak zaliha. A to je tačka u kojoj se sijeku linije troškova držanja zaliha i nabavljanja zaliha.

Slabosti EOQ modela- godišnja potražnja za zalihama se ne može perfektno procijeniti- potražnja se ne mora odvijati ravnomjerno- obično postoji neko vrijeme od ispostavljanja porudžbine do zaprimanja zaliha- troškovi nedostatka zaliha se u modelu ignorišu.

Zbog tih slabosti, ovaj model zahtijeva izvjesne dopune. Tako se zalihe neće svoditi na nulu, prije nego se poruči nova količina. Nego će porudžbina biti pomaknuta unaprijed za ono vrijeme koliko traje procesiranje porudžbine.U drugoj varijanti formiraju se rezerve zaliha.

34

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Najvažniji koncepti vrijednosti preduzeća- Ekonomska vrijednost – sposobnost preduzeća ili pojedinih oblika imovine da

osiguraju pritjecanje neto gotovinskih tokova.- Tržišna vrijednost – je vrijednost preduzeća ili pojedinih oblika imovine na tržištu - Knjigovodstvena vrijednost- je vrijednost koja je navedena u bilansu stanja

preduzeća- Likvidaciona vrijednost – procijenjena vrijednost imovine u slučaju postupka

likvidacije- Raskomadana vrijednost – polazi od pretpostavke da posebno prodavani dijelovi

preduzeća daju veći zbir, nego vrijednost ukupnog preduzeća.- Reprodukciona vrijednost – procjena novčanog iznosa koji je potreban za zamjenu

nekog dijela imovine( npr. postrojenja).- Jamstvena vrijednost – vrijednost imovinskih oblika koji se daju kao zalog kod

zajma.- Oporeziva vrijednost – - Procijenjena vrijednost – kada nema jasnu tržišnu vrijednost- Vrijednost uz pretpostavku neograničenog vremena poslovanja –

Razlozi za vrednovanje preduzećaIdentifikovane su tri grupe razloga za vršenje vrednovanja preduzeća:- Poslovni – radi funkcionisanja na tržištu u slučaju prodaje, izdavanja u zakup,

spajanja, ..- fiskalni – radi utvrđivanja poreske osnovice za obračun poreza- pravni – u slučaju prinudnog poravnanja, stečaja, itd.

Predmet procjene vrijednosti preduzeća je kapital koji može biti:- ukupni kapital- dugoročni kapital- sopstveni kapital –najznačajniji je, jer se prodajom preduzeća mijenja vlasnik koji

preuzima sve ostale dijelove preduzeća.

Pristupi procjeni vrijednosti preduzećaPostoje dva glavna pristupa procjeni vrijednosti preduzeća, i to:- statički ( računovodstveni )- gdje se stvarna vrijednost imovine i obaveza utvrđuje

na određeni datum- dinamički ( poslovni ) pristup – procjenjuje sposobnost preduzeća da stvara poslovne

rezultate.

Metode za procjenu vrijednosti preduzeća1. statičke metode – gdje se vrednuje pojedinačno svaka pozicija aktive i pasive, pri čemu je njihova razlika- kapital preduzeća.To znači da se ove metode oslanjaju na bilans stanja.U okviru statičkih metoda možemo razlikovati:

- metodu knjigovodstvene vrijednosti preduzeća- metodu korigovane knjigovodstvene vrijednosti preduzeća

- metodu reprodukcione vrijednosti preduzeća - metodu likvidacione vrijednosti preduzeća

35

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

2. dinamičke metode, koje obuhvataju: a) metode kapitalizacije neto dobitka - metodu kapitalizacije stabilizovanog ostvarenog neto dobitka - metodu kapitalizacije stabilizovanog očekivanog neto dobitka

- metodu kapitalizacije ponderisanog neto dobitka- metodu kapitalizacije rastućeg neto dobitka

b) diskontne metode, one svode buduće rezultate poslovanja na sadašnju vrijednost, tj. koliko sada vrijedi novčano primanje koje će preduzeće ostvariti u budućnosti. Svođenje se vrši pomoću diskontovanja, i što je veća udaljenost, procjena je manje precizna. U okviru toga, koriste se dvije metode, i to: - metoda diskontovanja neto dobitka - metoda diskontovanja čistog novčanog toka3. kombinovane metode, one kombinuju statičke i dinamičke metode, tako što povezuju rezultate procjene statičkih i dinamičkih metoda, nadopunjujući ih novim momentima, a u cilju fer procjene vrijednosti preduzeća. One obuhvataju:

- metoda srednje vrijednosti - štutgartska metoda - metoda multiplikacije - metoda procjene goodwill-a

Metoda srednje vrijednostiPostoje dvije metode procjene u okviru metode srednje vrijednosti, a to su:- metoda jednostavne sredine – vrijednost preduzeća se definiše kao aritmetička

sredina vrijednosti njegove imovine nakon izmirivanja obaveza i kapitalizirane vrijednosti njegovih konstantnih neto dobitaka. Formula za izračunavanje vrijednosti preduzeća glasi:

VP – vrijednost preduzećaVs – statička vrijednost preduzećaND – neto dobitak preduzeća, koji je stalan tokom vremenak – cijena kapitala

- metoda vagane sredine - ako se statičkoj vrijednosti preduzeća doda dio dinamičke vrijednosti, tj.dio viška vrijednosti kapitalizacije od njegove statičke vrijednosti.

Formula za izračunavanje pomoću metode vagane sredine je:

Veličina d pokazuje koji će se dio viška dodati statičkoj vrijednosti preduzeća. Ako pretpostavimo da je d = 2, dobit će se isti rezultat, kao i kod metode jednostavne sredine. Što znači da je ova formula primjenljiva samo u slučajevima kada se dodaje trećina ili

36

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

četvrtina onog viška za koliko je vrijednost kapitalizacije konstantnih neto dobitaka preduzeća veća od njegove statičke vrijednosti.

Štutgartska metoda

Formula za štutgartsku metodu glasi:

VP – vrijednost preduzećaVs – statička vrijednost preduzećaND – stalni godsišnji neto dobitak preduzećak – cijena kapitala, odnosno zahtijevana stopa prinosaU ovoj metodi je broj 5 uzet kao konstanta koja odgovara najčešće uzimanom vremenu za procjenu efekata u budućnosti ( 5 godina ).

Metoda multiplikacije (P/E)Pomoću pokazatelja P/E , lako se utvrđuje vrijednost dioničkog preduzeća čije dionice kotiraju na berzi. On predstavlja sastavni dio dnevnog izvještaja o kretanju tržišnih cijena dionica i dostupan je širokoj javnosti. Izračunava se iz odnosa tržišne vrijednosti dionice i neto dobitka po dionici. A veći P/E ukazuje na bržu sposobnost stvaranja profita.Pomoću metode P/E, vrijednost preduzeća se izračunava putem sledeće formule:

D - broj prodatih dionicaP - tržišna vrijednost jedne dioniceE - neto dobitak po jednoj dionici

Metoda procjene goodwill-aNe posjeduju sva preduzeća goodwill, ali zato ona preduzeća koja posjeduju goodwil ( dobar glas) moraju ga pravilno procijeniti. Goodwill se procjenjuje prilikom prodaje preduzeća, a svrstava se u nematerijalna stalna sredstva i ulazi u bilans stanja onoliko koliko je plaćen. I goodwill se vremenom troši, pa ga je potrebno amortizovati, kao i ostala stalna sredstva.Metode procjenjivanja goodwilla su:- metoda kapitalizacije prosječnih prekoračenja neto zarada- metoda broja godina u kojima se očekuje prekoračenje neto zarada- metoda sadašnje vrijednost budućih prekoračenja neto zarada

Metoda kapitalizacije prosječnih prekoračenja neto zaradaOva metoda se naziva direktna metoda, a prema ovoj metodi formula za procjenu glasi:

G - vrijednost goodwillaD – očekivani godišnji budući neto dobitcir – stopa rentabilnosti sopstvenog kapitala ostvarena u tipičnoj industrijiC – iznos neto aktivej – stopa kapitalizacije goodwilla

37

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Nedostatak ove metode je da nema sigurnosti da će se vratiti ulaganje. A većom stopom kapitalizacije goodwill-a od uobičajene stope povrata na neto imovinu, nastoji se smanjiti rizik i neizvjesnost.

Metoda broja godina u kojima se očekuje prekoračenje neto zaradaPošto vremenska moć goodwill-a ne traje vječno, postavlja se pitanje broja godina ostvarivanja natprosječne neto zarade. Broj godina se množi sa iznosom očekivane natprosječne zarade. Npr. ako se u narednih pet godina očekuje natprosječna zarada u iznosu od 40.000,00 KM, onda će vrijednost goodwill-a biti: 5x40.000,00 KM=200.000,00 KM.

Metoda sadašnje vrijednosti budućih prekoračenja neto zaradaPrema ovoj metodi vrijednost goodwill-a predstavlja diskontovanu ( sadašnju ) vrijednost prekoračenja neto dobitka koji se očekuje u narednom periodu. Prema tome, ako uzmemo da je prekoračenje neto dobitka 40.000,00 KM i pretpostavimo da će on trajati još narednih 5 godina, a stopa rentabilnosti od 15% se smatra prikladnom, onda ćemo iznos od 40.000,00 pomnožiti sa 5 godina i taj iznos diskontovati uz diskontni faktor 1,15. Ovaj postupak se lako rješava uz pomoć tablica IV.Prednost ove metode je u tome, što pored uključivanja koncepta vremenske vrijednosti novca, anticipira period trajanja povećanog neto dobitka preduzeća zajedno sa realnom stopom rentabilnosti.

Pojam finansiranja i ograničenja u modeliranju izvora finansiranjaFinansiranje se može shvatati u užem i u širem smislu.U užem smislu, finansiranje obuhvata samo pribavljanje finansiskih sredstava potrebnih za tok reprodukcije.Preduzeće se može javiti kao investitor i kao investicija.U širem smislu, finansiranje predstavlja dinamički proces koji obuhvata: - pribavljanje fin.sredstava - investiranje fin.sredstava - vraćanje fin.sredstavaPribavljanjem novca uspostavljaju se fin.odnosi sa izvorima finansiranja.Taj novac menadžment investira.Proizvodni menadžment organizuje proizvodnju .Prodajni menadžment prodaje proizvode i naplaćuje potraživanja od kupaca .Tako oslobođena novčana sredstva preduzeće koristi za vraćanje novčanih sredstava njihovim izvorima.Odluke o finansiranju se reflektuju na desnoj strani bilansa stanja.Donošenjem ovih odluka se uspostavljaju izvori finansiranja,odnosno finansiska struktura(odnos između sopstvenih i pozajm.izvora fin.) i struktura kapitala preduzeća(odnos između sopstvenih izvora i dugoročnih dugova).Dugoročne finansijske odluke .One brinu o strukturi kapitala preduzeća koji preduzeće koristi za finansiranje svoje dugoročno vezane imovine.Preduzeće donosi niz fin.odluka:

- pored utvrđivanja iznosa finansiranja obuhvataju i izbor između alternativa: -koristiti interne ili eksterne izvore fin. -emitovati svojinske ili dužničke fin.instrumente -utvrditi ročnost instrumenata -odrediti tajming emisije

38

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

-opredjeliti se između javnog ili privatnog plasmanaKratkoročne finansijske odluke(pribavljanje kratkoročnih izvora finansiranja).Raspolaganje kratkoročnim izvorima finansiranja od ključnog je značaja za egzistenciju preduzeća.Jer ako preduzeće ne može da opstane u kratkom roku njegova dugoročna perspektiva postaje bespredmetna.Pri modeliranju izvora finansiranja preduzeće je ograničenointernim i eksternim faktorima.Mogučnost izbora ograničene su :-strukturom imovine i njenih izvora tj.vertikalnom i horizontalnom fin.strukturom izvedenom iz bilansa stanja(interni faktori)-opštom ekonomskom situacijom tj.povjerenjem i očekivanjem investitora o budućim ekonomskim događajima i dr.

Vrste izvora finansiranjaIzvori finansiranja mogu se klasifikovati primjenoj različitih kriterijuma.Prema vlasništvu:1.vlastiti(sopstveni)2.tuđi(pozajmljeni)3.hibridni(kombinovani)Vlastiti-ulažu se u poslovanje na neodređeno vrijeme,imaju pravo upravljanja poslovanjem,posljednji su u redu u hijerarhiji učešća u poslovnom rezultatu i u likvidacionoj masi preduzeća.Tuđi-Kod njih postoji obaveza vraćanja sredstava i plaćanje kamata za korišćenje sredstava.Hibridni-kod njih su kombinovane karakteristike vlastitih i tuđih izvora.Prema porijeklu:1. interne(unutrašnje) 2. eksterne (spoljnje)Interni_predstavljaju iznos zarada koje je preduzeće odlučilo zadržati nakon plaćanja novčanih dividendi svojim dioničarima.Eksterni-pribavljanje sredstava uključivanjem dugova putem bankarskih zajmova ili izdavanjem obveznica ili prodaje vlasničkih interesa putem ponude dionica.Prema roku raspoloživosti:1.dugoročno-rok dospijeća duži od godinu dana2.kratkoročni-rok dospijeća do jedne godineTrajni izvor kapitala u dioničkom preduzeću je dionički kapital koji se može pribaviti emisijom dionica.Na taj način pribavljeni kapital nema rok dospijeća,pošto su dioničari vlasnici preduzeća,za razliku od emisije i prodaje obveznica koje su dugoročni dug sa rokom dospijeća.

Finansiranje iz dugoročnih izvoraPrilikom pribavljanja dodatnog kapitala putem emisije i prodaje dugoročnih hartija od vrijednosti,mora se razmotriti nekoliko elemenata:1.trošak2.izloženost riziku3.fleksibilnost

39

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

4.kontroluTrošak-je najvažniji kriterijum prilikom izbora opcije dugoročnog finansiranja.Svaki izvor dugor.finansiranja ima određene karakteristike koje određuju i njegov trošak.Izloženost riziku-izloženost preduzeća riziku djelimičnog ili potpunog zaostajanja isplata fiksnih naknada(kamate,preferencijalne dividende)po osnovu korišćenja izvora finansiranja zasniva se na analizi varijabiliteta zarada iz prošlosti i novčanih tokova na kojima se planiraju budući uslovi.Fleksibilnost-Radi se o rasponu opcija budućeg finansiranja.Kontrola nad preduzećem- Tu treba istaći da svaka emisija običnih dionica uključuje:

- rizik razvodnjavanja vlasništva- rizik razvodnjavanja zarade po dionici-

Finansijanja emisijom dionicaDa bi privukla što više investitora mnoga dionička preduzeća prodaju različite vrste dionica pri čemu svaka vrsta daje investitorima različita prava i mogučnosti.Preduzeća takođe dio svojih sredstava može plasirati u tuđe dionice ,pa i u dionice konkurencije.Dionice prema obimu prava koja sadrže:1. obične (redovne)2. preferencijalne(povlašćene)To su dugoročne hartije od vrijednosti neodređenog roka dospijeća.Obične – se sastoje iz 2 dijela: plašta i kuponskog tabaka.Na plaštu dionice navedeni su:-naziv i sjedište emitenta-oznaka serije sa kontrolnim brojem-oznaka da je dionica i vrstu dionice-redoslijed emisije-ukupan obim emisije-nominalna vrijednost i broj dionice-ime kupca ili oznaku na koga glasi-prava,mjesto i datum izdavanja-potpis ovlašćenih licaKuponski tabak sadrži:-naziv i sjedište emitenta-oznaka serije i kontrolni broj-redni broj kupona za naplatu dividende-godinu za kuju se dividenda isplaćuje-potpise

Finansiranje emisijom običnih dionicaObične dionice ozhnačavaju vlasništvo nad dijelom dioničkog preduzeća.Prodaja običnih dionica omogućava preduzeću emitentu da dođe do sredstava za finansiranje svojih poslovnih aktivnosti.Kupci običnih dionica postaju suvlasnici preduzeća.

Osnovna prava vlasnika običnih dionicaOsnovna prava koja uživaju vlasnici običnih dionicaodnose se na:1. pravo glasa

40

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

2.pravo na srazmjeran dio ostvarenog dobitka3.pravo preče kupovine dionica4.pravo na pregled poslovnih knjiga5.pravo na srazmjeran dio likvidacione mase u postupku likvid.preduzeća6.pravo na transfer dionica7.pravo odlučivanja o važnim pitanjima za poslovanje preduzećaPravo glasa je pravo dioničara na skupštini dioničara da biraju članove nadzornog odbora koji onda biraju menadžere čime se omogučava dioničarima da vrše kontrolu nad radom emitenta.Glasanje može biti po sistemu večinskog ili kumulativnog glasanja.Većinsko-dioničari o svakom članu nadzornog odbora glasaju odvojeno.(jedna dionica=jedan glas).1oo glasova svakom od članu nadz odbora 5 od 12 ukupno.Kumulativno-dioničari mogu sve glasove dati samo jednom kandidatu.Dioničar ima 5oo glasova koje može dati dsamo jednom kandidatu.

Formula za određivanje minimalnog broja dionica koji je neophodan da bi se izabrao željeni broj članova nadzornog odbora:

n = + 1 n – broj dionica kojima treba raspolagati

d- broj članova nadzornog odbora koje grupa želi da izabere N-ukupan broj emitovanih dionica D-ukupan broj članova nadzornog odbora koji se birajuPravo na dividendu-vlasnici običnih dionica imaju pravo na dividendu tj srazmjerni dio ostvarenog dobitka dioničkog preduzeća.Osnovu za isplatu dividendi čini ostvareni dobitak nakon oporezivanja što znači da će zahtjevi kreditora i zaposlenih biti namireni prije zahtjeva običnih dioničara.Pored dividendi dioničari mogu ostvariti i kapitalni dobitak koji nastaje kada se dionice na tržištu vrijednosnih papira prodaju po tržišnoj cijeni koja je veća od cijene po kojoj su kupljene.Pravo preće kupovine dionice-ovim pravom se omogućava postojećim vlasnicima da održe svoj vlasnički udio kupovinom novih dionica jer se emisijom novih dionica može poremetiti vlasnička struktura i kontrola upravljanja.Pravo na pregled poslovnih knjiga-ima za cilj da vlasnicima dionica obezbjedi relevantne informacije o poslovanju preduzeća.Ovo nije neograničeno jer se može narušiti konkurentska pozicija preduzeća a time bi i dioničari bili na gubitku. Pravo na srazmjeran dio likvid.mase-u slučaju likvidacije preduz.vlasnici običnih dionica imaju pravo na to ali tek nakon što su u cjelosti namirena potraživanja kreditora i potraživanja preferencijalnih dioničara.Pravo na transfer dionica-to je pravo na njihovu prodaju.Vlasnici običnih dionica mogu dionice prodati drugim investitorima bez traženja bilo čije saglasnosti i tako osloboditi uložena sredstva.Pravo odlučivanja o važnim pitanjima za poslovanje preduz.-omogućava dioničarima da odlučuju npr. o:izmjenama kapitalne strukture,spajanju,pripajanju i dr. i tako utiču na visinu sopstvenih prinosa.-Pored ovoga preduzeće može emitovati različite klase običnih dionica koje se obično označavaju velikim latiničnim slovima(klasa A, B ).Klasa A –obično imaju slabija glasačka prava.

41

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Klasa B-imaju obično nadmočnija glasačka prava.

Prednosti i nedostaci finansiranja putem običnih dionicaPrednosti korišćenja emisije običnih dionica za pribavljanje fin.sredstava:

1. sredstva prabavljanja emisijom običnih dionica se ne vraćaju dok pozajmljeni kapital ima rok dospijeća u kome se mora vratiti.

2. prodajom običnih dionica povećava se osnovni kapital u pasivi što povećava stepen samofinansiranja i smanjuje stepen zaduženosti(ali da se ne povećava pozajmljeni kapital)

3. dividenda se plaća samo ako emitent ostvari zadovoljavajući nivo dobitka(profita)4. prodaja običnih dionica je atraktivnija od prodaje obveznica ili dr.inst.kreditnog

kapitala jer obečavaju veći prinos i druga prava vlasnicimaPribavljanje fin.sredstava emisijom običnih dionica karakteristišu nedostaci:

1. emisija običnih dionica može da dovede do gubitka kontrole nad preduzećem2. njihovo emitovanje prouzrokuje visoke troškove što smanjuje pozitivne efekte3. njihova emisija je skup oblik finansiranja zato što vlasnici običnih dion.snose

najveći rizik4. dividenda se isplaćuje iz oporezovanog dobitka a kamata ne.5. njihova emisija povećava ukupne troškove kapitala preduzeća

Tipovi vrijednosti običnih dionicaSvaka obična dionica kao i preferencijalna ima:1.nominalnu2.knjigovodstvenu3.likvidacionu4.tržišnu i5.stvarnu vrijednostNominalna vrij.obične dion.-je uvedena kako bi se garantovalo da će emitent dobiti pravičnu cijenu za dio imovine koji predstavlja dionica.Ta vrijednost služi trgovačkom sudu za registraciju vrijednosti vlasničkog kapitala dioničkog preduzeća.Knjigovodstvena vrij.obič.dion.-se definiše bilansnom terminologijom.Ona se izračunava: Knjig.vrij.po dion.=

ILI

Knjigov.vrij.po dion.=

Likvidaciona vrij.obič.dion.-pojavljuje se u slučaju likvidacije preduz.i najčešće se ne poklapa sa knjigovod.vrijednošću zato što imovina preduzeća može da bude prodana za manje od njene knjig.vrijednosti posebno ako su uključeni i troškovi likvidacije.

42

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Tržišna vrij.obič.dion.-je tekuća cijena po kojoj se obična dionica prodaje (kupuje)na tržištu hartija od vrijednosti.Ona se u pravilu razlikuje od knjig.i likv.vrijednosti.Stvarna vrijednost-(fundamentalna vrijednost)-je mjera teorijske vrijednosti neke imovine.To je ona vrijednost koju bi dionice trebale imati polazeći od čvrstih činjenica.Ona zahtjeva procjene i zbog toga ne možemo je znati pouzdano.Ona nam služi za procjenu da li kupiti ili prodati fin.imovinu kada se komparira sa njenom tržišnom vrijednošću(cijenom).

Određivanje vrijednosti običnih dionicaVrednovanje je proces u kojem investitor utvrđuje vrijednost investicije koristeći koncept prinosa (povrata na uložena sredstva) i rizika.Može se primjenjivati na dionice,obveznice,nekretnine i sl.Diskontovana vrijednost novčanih tokova je standardni pristup vrednovanju.Kod nje procjenjena vrijednost finan.imovine je sadašnja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova (povrata)od te imovine.Korporativni menadžeri moraju razumjeti proces vrednovanja kako bi maksimizirali bogastvo dioničara.Vrednovanje bilo koje fin.imovine je funkcija:

1. iznosa povrata generisanog od imovine od početka do kraja njenog životnog vijeka

2. vremenskog rasporeda novčanih tokova3. rizika povezanog sa novčanim tokovima kao mjerila zahtjevane stope povrata

Model diskontovanog novčanog toka koji će primiti vlasnici običnih dionica kroz buduću distribuciju novčanih dividendi temeljni je model za vrednovanje običnih dionica.Ovisno o pretpostavljenom kretanju dividendi koje će neka dionica odbacivati u budućnosti razvijene su 3 grupe modela za vrednovanje dionica koje se temelje na sadašnjoj vrij.struje njenih budućih dividendi a to su:

1. model konstantnih dividendi(model nultog rasta dividendi)2. model konstantnog rasta dividendi i 3. model varijabilnog rasta dividendi

Model konstantnih dividendi-On je najjednostavniji jer polazi od pretpostavke da dividende neće rasti.Sadašnja vrijednost obične dionice izračunava se :

V = V-sadašnja vrij.obič.dion.

D -konstantne dividende; k -diskontna stopa(zahtjevana stopa povrata investitora)

Ovaj model može se koristiti samo u slučaju ako bi dionice isplaćivale fiksnu dividendu zauvjek.Model predviđa pad vrij.dioniceako se poveća rizik a povećani rizik se ne nadoknadi povećanim dividendama.Model konstantnog rasta dividendi(Gordonov model)-polazi od pretpostavke da će dividende rasti uvijek po istoj stopi.Uz pretpostavku da je ke > g:

43

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

V= V-sadašnja vrij.obič.dionice

ke-diskontna stopa g- godišnja stopa rasta dividendi D -prva očekivana dividen.(divid.u narednoj god. ) Praktični značaj mu je mali.Za primjenu ovog modela važna je procjena stope rasta koja se vrši na temelju kretanja dividendi u prošlosti i njenim prilagođavanjem očekivanim rezultatima u budučnosti.Ocjena stope rasta zavisi od ocjene stope profitabilnosti namjeravanih investicija preduzeća.Model varijabilnog rasta dividendi-Suština ovog modela se sastoji u predviđanju rasta dividendi u budućnosti.Ovdje se pretpostavlja da će dividende rasti po različitim stopama(g1,g2,g3..)tokom vremena.Jedna varijanta: model sa 2 stope rasta

V =

V- sadašnja vrij.obič.dion.Do-sadašnja dividenda po dionicig-stopa rasta dividendi u vremenu t=1,2,.....Tg -stopa rasta dividendi u vremenu t=(T+1),...., .

Vrijednost obične dionice je jednaka zbiru sadašnje vrijednosti očekivanih dividendi u vremenu t=1,....,T i sadašnje vrijednosti očekivanih dividendi u vremenu nakon toga sve do beskonačnosti.

Finansiranje emisijom preferencijalnih dionicaPreduzeća do kapitala mogu doći i emisijom preferencijalnih dionica.Preferencijalne dionice su hibridne dugoročne hartije od vrijednostikoje se po svojim karakteristikama nalaze između običnih dionica i obveznica a njihovi imaoci se nalaze između pravih vlasnika i kreditora preduzeća.Dvije su karakteristike po kojima su pref.dion.slične sa obveznicama u odnosu na obič.dion.:

1. fiksna preferencijalna dividenda2. preče pravo na neto dobitak i imovinu(u slučaju likvidacije pred.)

Pref.div.se isplaćuje iz neto dobitka isto kao i dividenda na obič.dion.Kod analize fin.strukture za potrebe kupaca obveznica tada bi se pref.dion.prikazale kao eksterni izvor sopstvenog kapitala.Ako bi se analiza fin.stukture vršila za potencijalne kupce običnih dion.,preferen.dion.bi se mogle tretirati kao dug.

Osnovne karakteristike preferencijalnih dionicaTo su :

1. preče pravo na prinos i sredstva2. nominalna vrijednost

44

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

3. kumulativna dividenda4. konvertibilnost i 5. neke druge specifične karakteristike

Preče pravo na prinos i sredstva(u slučaju likvidacije pred.)-ima manji rizik ulaganja u odnosu na obične dioničare.Povlašćen položaj se osigurava i zaštitnim klauzulama:

a) ograničenje običnih dividendib) ograničenje budućih emisija preferencijalnih dionicac) ograničenje prodaje imovined) ograničenje promjena uslova preferencijalnih dionica

Nominalna vrijednost-predstavlja utvrđeni iznos koji treba da se isplati preferencijalnim dioničarima u slučaju likvidacije preduzeća.Kumulativna dividenda-Pref.div.se utvrđuje kao procenat nominalne vrijednosti (n.p.,8% u odnosu na nominalnu vrij.od 100 KM).ili u apsolutnom iznosu.Pref.div.se ne moraju plaćati ako je poslovanje pred.slabo.Tada se pravo na preferencijalnu dividendu kumulira što znači da ono ne zastarjeva.To znači da nije moguče izvršiti isplatu običnih dividendi sve dok se ne izvrši isplata zaostalih prefer.dividendi.Konvertibilnost –Radi se o pravu preferen.dioničara da svoje dionice zamjene za obične dionice istog preduzeća(samo u određenim rokovima i uslovima).Emisija prefer.dionica obično sadrži i klauzulu opoziva.Klauzula opoziva znači da će preduzeće opozvati pref.dionice u određenom roku po određenoj cijeni opoziva,koja je iznad njihove originalne cijene pri izdavanju.Neke druge specifične karakteristike-su pravo glasa i participacija.Pravo glasa-Obično nemaju pravo glasa kod izbora menadžmenta pred.zbog prioritetnog statusa pri polaganju prava na imovinu ili dobitak preduzeća.Participacija-samo će u rijetkim slućajevima preduzeće emitovati participativne preferencijalne dionice.One posjeduju svojstvo participacije što omogućava da sudjeluju u podjelipreostale zarade preduzeća poslije isplate pref.i običnih dividendi.Mogu biti:u cijelosti participativne i djelimično participativne.

Prednosti i nedostaci finansiranja putem preferencijalnih dionicaNajvažnije prednosti u odnosu na emisiju ostalih hartija od vrijednosti:

1. preferencijalna dividenda predstavlja fiksno plaćanje koje se može odlagati za razliku od obveznica na koje se plaća kamata

2. emisija prefer.dionica ne zahtjeva zalaganje imovine preduzeća,tako da ona može služiti za zalog prilikom emisije obveznica

3. pošto pref.dion.nemaju rok dospijeća može se reći da se radi o fleksibilnim hartijama od vrijednosti u odnosu na obveznice

4. kada postoji tendencija rasta neto dobitka emisijom pref.dion.obezbjeđuje se veći prinos za obične dioničaredok bi emisija običnih dionica uslovila jednako učešće dodatnih dioničara u dobitku i upravljanju preduzećem

Loša strana finan.prefer.dionicama u odnosu na obveznice je u tome što su pref.dion.skuplji izvor finansiranja.

Određivanje vrijednosti preferencijalnih dionica

45

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Preferen.dionice nemaju određen dan dospijeća.Pod pretpostavkom da se preferencijalne dionice držr trajno,pref.dividende (čiji su iznosi konstantni)predtavljale bi jedini prinos investitora.Zato one čine osnovu za vrednovanje pref.dionica.Vrij.pref.dionica može se izračunati:

V= V- sadašnja vrij.pref.dionica

D -konstantna godišnja dividenda po pref.dionici k -diskontna stopatj očekivana stopa povratainvestitora

Finansiranje emisijom obveznicaObveznice spadaju u red najznačajnijih dužničkih tj.kreditnih hartija od vrijednosti čijom emisijom emitent dolazi do neophodnih sredstava.Time preuzima na sebe obavezu da ih u utvrđenom roku vrati zajedno sa pripadajućim prinosom.Obveznica se sastoji iz :

1. plašta2. kamatnih kupona

Plašt sadrži: 1. oznaku da je obveznica i vrstu,naziv i sjedište emitenta 2. oznaku da li glase na ime ili na donosioca 3. nominalnu vrijednost 4. naziv garanta 5. visinu kamatne stope 6. procenat učešća u dobitku 7. mjesto i datum emisije 8. oznaku serije i kontrolni broj 9. faksimil potpisa i pečat 10. oznaku rokova plaćanja kamate i glavniceKamatni kupon sadrži: 1. oznaku serije i broj kupona 2. visinu kamate 3. datum dospijeća i način plaćanja kamate 4. faksimil potpisa i pečatPrimarna emisija obveznica vrši se na osnovu ugovora o kreditu(između emitenta i povjerioca-kreditora).Najveći broj emisije obveznica ima rokove dospijeća od 10 do 30 godina iako može biti i ispod 10 godina.Preduzeće emitent se obavezuje da će investitorima platiti ugovorenu kamatu i glavnicu po naprijed utvrđenom redoslijedu,u određenom periodu vremena.Razlikuju se od drugih vrsta zajmova po tome što su prenosive.Kupac obveznice ne mora je čuvati do dospijeća ,on je može prodati.

Prednosti i nedostaci finansiranja putem obveznicaFinansiranje dugoročnim obveznicama donosi preduzeću prednosti:

1. Troškovi duga su ograničeni na iznos glavnice i kamate(ne učestvuju u diobi viška profita)

2. Troškovi duga su znatno niži od troškova dioničkog kapitala(manji rizik od finansiranja putem dionica)

3. Vlasnici obveznica nemaju pravo glasa i vlasništva nad preduzećem(bolje održavanje kontrole)

46

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

4. Plaćanje obaveze po osnovu kamata na emitovane obveznice tretira se kao trošak poslovanja za preduzeće(za taj iznos se pred.oslobađa od poreza)

5. Korišćenje obveznica (uz call odredbu tj.o reotkupu) unosi veliki stepen fleksibilnosti u finan.stukturu preduz.

Nedostaci finansiranja dugoročnim obveznicama: 1. Preduzeća su obavezna da vrše isplatu kamata i glavnice bez obzira na poslovne

rezultate (ako ne isplaćuju vlasnici obvez.poduzimaju razne mjere pa i likvidaciju)

2. Viši finansijski leveridž tj.veće učešće duga zahtjeva i veće stope prinosa dioničkog kapitala što povećava troškove dioničkog i ukupnih troškova kapitala.

3. Dug obično ima fiksni rok dospijeća pa menadžeri o tome moraju da vode računa4. Dug predstavlja dugoročnu obavezu koja sa sobom nosi rizik koji može postati

teret za preduzeće5. Dugoročni kreditni uslovi imaju strožije uslove od kratkoročnih i dioničkog

kapitala6. Postoje objektivne granice do koje preduzeća mogu da koriste dug kao izvor

kapitala

Određivanje vrijednosti obveznicaRazlikujemo vrijednost obveznica: -nominalnu -tržišnuNominalna vrijednost –predstavlja osnovnu vrijednost obveznice i ona odražava iznos obaveza emitenta po osnovu njihove emisije(vrij.koja će biti isplaćena na dan njihovog dospijeća).Tržišna vrijednost-predstavlja cijenu koja se formira na sekundarnim tržištima obveznica a izražena je kao procenat njene nominalne vrijednosti.Tržišna cijena zavisi od ponude i potražnje.Ponuda obveznica uslovljena je zahtjevima emitenta za finansiranjem ovom vrstom hartija od vrijednosti.Faktori koji utiču na potražnju za obveznicama odnose se na:-promjene kreditnog statusa-preostalo vrijeme do roka dospijeća-očekivanja investitora u pogledu stope inflacije-promjene kamatnih stopa-kretanje deviznih tečajevaOvi faktori nose u sebi rizike za vlasnike:-kreditni rizik-inflacijski rizik-rizik kamatne stope-tečajni rizikSuština analize vrijednosti obveznica je u određivanju sadašnje vrijednosti budućih novčanih priliva od obveznica.Smanjenje kamatne stope povećava vrijednost obveznice i obrnuto.Razlikujemo 3 tipa obveznica:1. obveznice sa nultim kuponom2. obveznice sa kuponima

47

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

3. obveznice koje nikad ne dospijevaju(konzole)a) Određivanje vrijednosti obveznica sa nultim kuponomRačuna se pomoću formule:

V= V- sadašnja vrij.obveznice

MV-vrijednost obveznice na dan dospijeća k - kamatna stopa n-broj godina do konačnog dospijećaOvo je najprostiji tip obveznice.Za nju je karakteristično da ona svojim vlasnicima donosi samo jedno plaćanje u budućnosti.Plaćanje će se izvršiti na dan dospijeća obveznice i jednako je nominalnoj vrijednosti obveznice.Zato je potrebno za određivanje sad.vrij.obvez.izvršiti diskontovanje njihove nominalne vrijednosti.b)Određivanje vrijednosti obveznica sa kuponimaOne su najčešći tip obveznica.One svojim vlasnicima donosi periodičnu isplatu kamate(preko kupona) a na dan dospijeća i glavnicu(nominalnu vrijednost obveznice).Pri izračunavanju vrijednosti ovih obveznica treba izvršiti diskontovanje svih njenih budućih plaćanja.

V= .....+ I- plaćanje kupona

Ostalo isto kao u formuli za određ.vrij.obv.sa nultim kuponomc)Određivanje vrijednosti obveznica koje nikad ne dospijevajuOne svojim vlasnicima donose isplatu kamate bez ograničenja tj.bez krajnjeg roka dospijeća.

V= I-fiksna godišnja isplata

k -kamatna stopa(zahtjevana stopa prinosa invest.)Veća zahtjevana stopa prinosa investitora smanjuje vrijednost ovog tipa obveznice i obrnuto.

Prinos do dospijeća na obvezniceKuponska kamatna stopa je ugovorena kamatna stopa koja se primjenjuje na nominalnu vrijednost obveznice.Prinos do dospijeća-pokazuje koliko investitor može da zaradi držanjem obveznice od momenta kupovine obveznice po tržišnoj cijeni do momenta njenog dospijeća.

P = ....+

P -tekuća tržišna cijena obveznice I-iznos kupona MV-nominalna vrijednost obveznice

48

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

n-broj godina do konačnog dospijeća Ytm-prinos do dospijeća

Klauzule o obveznicama i vrijednostU ugovoru o kupovini obveznica moguće je navesti brojne klauzule da bi se obveznice različitih vrsta oblikovale prema potrebamapreduzeća emitenta i postojećim prilikama na tržištu hartija od vrijednosti.Hipotekarne obveznice-su obveznice koje su osigurane posebnom imovinom preduzeća.Vlasnici tih obveznica imaju zaštitu od nemogučnosti naplate glavnice i kamata.Obveznice ovisne o dobitku-nisu osiguranei one donose kamatu samo ako dobitak preduzeća dostigne određeni minimalni nivo.Konvertibilne obveznice-mogu sudjelovati u rezultatu mogućeg tržišnog povećanja cijena običnih dionica za koje se konvertibilne obveznice mogu zamijeniti prema utvrđenoj cijeni.

Rangiranje obveznicaOno je način za ocjenu vjerovatnoće da dužnik neće izvršiti obaveze po osnovu emitovanih obveznica.Faktori od kojih zavisi rejting obveznica:

odnos duga i dioničkog kapitala varijabilitet u kretanju prihoda emitenta veličina emisije obveznica zaštita koja se u ugovorima o kreditu nudi vlasnicima u slučaju neizvršavanja

obavezaIzvori informacija na osnovu kojih se sastavljaju rangovi:

finansijski izvještaji emitenta obveznica podaci dobijeni od kreditora podaci sa berze i sl.

Rejting obveznica utiće i na prinos od obveznice.Što je veći rejting to je niža njena kamatna stopa.Obveznice koje spadaju u kategoriju koja se preporučuju za investiranje su one koje Moody´s rangira sa Baa pa naviše a Standard and Poor´s sa BBB.

OpcijeOpcija je finansijski instrument koji svom imaocu daje pravo da kupi ili proda određeno sredstvo ili imovinu, po nekoj prethodno utvrđenoj cijeni, na dan dospijeća ili prije roka dospijeća. Opciju izdaju investitori i ima veći značaj investitorima, nego finansijskim menadžerima, a predstavlja mogućnost akcije za njihovog vlasnika, ali ne i obavezu preduzimanja akcije.

Vrste opcija i opcijskih tržištaPrema prirodi prava opcija može biti:

49

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

- Kupovna – daje pravo vlasniku da kupuje određenu količinu aktive po već utvrđenoj cijeni, na već utvrđen dan ili ugovoreni rok.

- Prodajna - daje pravo vlasniku da prodaje određenu količinu aktive po već utvrđenoj cijeni, na već utvrđen dan ili ugovoreni rok.

Ovisno o tome da li je utvrđen određeni dan ili određeni rok, razlikujemo:- Američku – ona se može iskoristiti u bilo kojem trenutku do isteka važnosti opcije.

Zbog toga je skuplja od Evropske.- Evropsku – ona se može iskoristiti samo na dan isteka određenog roka. Kod ove

opcije prodavac nema rizika da će opcija biti iskorištena prije isteka roka, pa je stoga jeftinija.

Prema tipu aktive, opcije mogu biti:- Finansijske – ( opcije na dionice, na berzanske indekse, na valute i kamatne opcije )- Robne – odnose se na neki oblik aktive ( zemlja, zgrade, ..)- Realne – ( opcija prije investiranja, nastavak započete investicije i opcija za

odustajanje )Prema pokrivenosti, opcije mogu biti:- Pokrivene – sastavljaju se kada se posjeduje neka imovina i njima se najviše trguje- Nepokrivene – sastavljaju se kada se ne posjeduje vezana imovina

Teorijska vrijednost naspram cijene opcijeTeorijska vrijednost se definiše kao: tekuća cijena dionice – izvršna cijena.Ako cijena dionice raste, raste i teorijska vrijednost opcije, ali se tržišna cijena opcije penje sporije i to uzrokuje opadanje premije. To se objašnjava kroz dva faktora:- opadajući efekat leveridža- rastuća opasnost od gubitkaNa vrijednost opcije utiču još i:- rok dospijeća opcije – što je duži rok dospijeća opcije, veća je njena vrijednost i

premija- varijabilnost vezane cijene dionice – ukoliko cijena neke dionice često varira, njena

opcija će biti skuplja zbog mogućnosti velikog dobitka. A dionica čija se vrijednost ne mijenja, isključena je mogućnost velikog dobitka, pa je opcija na tu dionicu jeftinija.

VarantiVarant je opcija emitovana od strane preduzeća i oni daju pravo imaocu da kupi određeni broj dionica po već utvrđenoj cijeni. Koristi se da potaknu investitore da kupe dugoročni dug preduzeća po nižoj kamatnoj stopi, nego što bi inače bila zahtijevana.Početna tržišna cijena obveznice s varantimaUtvrđuje se: nerazblažena vrijednost duga od obveznice + vrijednost varanta.Vrijednost čistog duga od obveznice se može prilično tačno procijeniti, dok vrijednost varanta ne može. Ona može biti potcijenjena ili precijenjena. Ukoliko je potcijenjena, donosi profit investitorima.

Upotreba varanta u finansiranjuUslovi koji podstiču imaoce varanta na njihovo izvršenje:

50

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

- kada tržišna cijena dionice nadmašuje izvršnu cijenu ( imaoci varanta će izvršiti varante i kupiti dionice )

- kada preduzeće povečava dividende na obične dionice ( viša dividenda na dionicu znači veći oportunitetni trošak držanja varanta )

- kada varanti imaju fleksibilne izvršne cjene

Konvertibilne hartije od vrijednostiTo su obveznice ili prioritetne dionice koje mogu biti zamijenjene za običnu dionicu, ako to imaoc hartije od vrijednosti želi. Za preduzeće koje ih emituje, one predstavljaju odgođeno finansiranje običnim dionicama. Konverzija ne donosi novi kapital, samo dug bude zamijenjen običnom dionicom.

Racio konverzije i konverzijska cijenaDefiniše se kao broj običnih dionica koje imalac hartije od vrijednosti dobija konverzijom.Konverzijska cijena predstavlja efektivnu cijenu koju preduzeće dobija za svoju običnu dionicu, kada se konverzija desi. Ako je određen racio konverzije, određena je i konverzijska cijena i generalno, oni su fiksni do kraja vrijednosti obveznice.

Upotreba konvertibilnih hartija od vrijednosti u finansiranjuKonvertibilne hartije od vrijednosti nude tri važne prednosti:- dopuštaju preduzeću da proda dug sa nižom kamatnom stopom od nerazblažene

obveznice.- Podređene su hipotekarskim obveznicama, bankarskim zajmovima i drugim starijim

dugom, pa njihovo finansiranje dopušta preduzeću nesmanjen redovni dug- Obezbjeđuje put za prodaju običnih dionica po cijeni višoj od trenutne cijene. To se

radi, jer se očekuje povećanje cijene dionice. Ukoliko se ne poveća cijena dionice, to može da bude kobno za preduzeće.

Nedostatci konvertibilnih hartija od vrijednosti- omogućuje emitentu da prodaje dionice po višoj cijeni od tržišne. Ali ako cijena

dionice znatno raste, preduzeću je bolje da koristi nerazblaženi dug.- Ako preduzeće želi da poveća glavnicu, a cijena dionice ne raste dovoljno nakon

emitovanja obveznica- Imaju nižu kuponsku kamatnu stopu

Razlike između varanta i konvertibilnih hartija od vrijednosti- varanti se izdaju u privatnom plasmanu, a konvertibilne hartije od vrijednosti javnom

ponudom.- Po efektu na gotovinske tokove i strukturu kapitala ( varanti se izvrševaju za

gotovinu i time povećavaju imovinu preduzeća i dioničku glavnicu )

51

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

- Prema mogućnosti odvajanja instrumenata u paketu ( varanti se mogu odvojiti od obveznice uz koju su izdati )

- Prema načinu emisije ( varanti se mogu izdati neovisno od drugih instrumenata )

LizingLizing je davanje u zakup određenog dobra. Nastali su zbog poteškoća prodaje proizvoda. Pod ugovorom se podrazumijeva da davalac lizinga daje a korištenje određeno dobro, a primaoc lizinga se obavezuje na plaćanje određene naknade za korištenje tog dobra.

Vrste lizingaPrema trajanju ugovora, razlikujemo:- Poslovni – rok zakupa je kraći od vijeka trajanja sredstva. Po isteku ugovora, davaoc

lizinga može predmetno dobro izdati ponovo nekom drugom.- Finansijski – je dugoročan i ukupan iznos naknade za korištenje lizing dobra,

premašuje iznos nabavne cijene sredstva koje se daje u zakup, za iznos naknade finansiranja nabavke sredstva.

U zavisnosti od toga, da li je lizing od proizvođača ili posrednika, razlikujemo: - direktni – učestvuju dvijestrane ( proizvođač kao davaoc lizinga i korisnik lizinga ) - indirektni – učestvuju tri strane ( proizvođač, lizing ustanova i korisnik lizinga ) On može biti: - lizing opreme – mašine, uređaji, ...

- lizing nepokretnih dobara – zemljište, zgrade, poslovni prostori, .. - međunarodni lizing – brodovi, avioni, ...

Trošak kapitala od lizingaPredstavlja diskontnu stopu koja će izjednačiti buduće periodične troškove lizinga sa tržišnom vrijednošću imovine koja je predmet lizinga. Ako se trošak lizinga plaća na kraju perioda, onda trošak kapitala iznosi:

– godišnji troškovi lizinga– trošak kapitala od lizinga - tržišna vrijednost imovine

T – trajanje lizing aranžmanat - godine trajanja lizing aranžmana

Godišnji troškovi lizinga se češće plaćaju početkom perioda. Formula za izračunavanje

glasi:

Trošak kapitala od lizinga je viši ukoliko se troškovi lizinga plaćaju početkom perioda.

Lizing nasuprot kupovini sredstavaPreduzeće će se odlučiti za onu opciju koja manje košta. Ako je sadašnja vrijednost troškova liinga manja od sadašnje vrijednosti troškova kupovine, prednost se daje

52

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

lizingu. A ako su te dvije vrijednsoti iste, onda se uzimaju u obzir i drugi faktori koji se ne mogu kvantifikovati.

Prednosti lizinga- ne moraju se obezvijediti sopstvena sredstva, tj. ne mora se dugoročno zaduživati- ne kvari se struktura kapitala i dugoročna finansijska ravnoteža- omogućava korištenje savremene opreme- eliminiše se zastarijevanje opreme- davaoc lizinga ne traži nikakvo sredstvo za obezbjeđenje duga- po isteku ugovora, postoji više opcija ( ili otkup opreme ili zaključivanje novog

ugovora o lizingu ).

Nedostatci lizinga- skup izvor finansiranja- ako dođe do problema u realizaciji, naknada se mora platiti, a imovina se ne može

vratiti imaocu- po isteku roka, davaoc lizinga može prodati lizing dobro. Ako korisnik nema

mogućnosti da kupi lizing dobro, može nastati ekonomska šteta za korisnika.

ForfetingPosao forfetinga se realizuje prodajom izvoznog potraživanja banci ili forfeteru (specijalnoj finansijskoj ustanovi), uz diskont, ali na osnovu prezentacije dokumenata koji garantuju naplatu potraživanja. Sličan je faktoringu, samo što se ovdje radi o prodaji potraživanja od kupaca u inostranstvo.Forfeter otkupljuje potraživanja i preuzima rizik naplate, što znači da prodavac forfetinga nje odgovoran za slučaj da se ne naplate potraživanja.

Prednosti- dobija se odmah gotovina za isporučenu robu ili usluge- oslobađa se rizika vezanih za izvoz ( promjena valutnog kursa )- mogućnost bržeg dobijanja kredita- sva dokumentacija je jednostavna i brzo se priprema za isplatu

Nedostatak leži u tome da je ovo još uvijek skup način finansiranja.

FranšizingPredstavlja ekskluzivno pravo da jedno preduzeće koristi i obavlja određene poslove, prema pravilima davaoca franšizinga. Postoje dvije vrste franšizinga:- poslovni- proizvodni

53

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Poslovni franšizing se odnosi na pravo prodaje robe. Davaoc franšizinga prenosi ekskluzivno pravo prodaje, te mu ustupa kompletnu poslovnu formulu u cilju uspješnog poslovnog plasmana robe. Prednost primaoca franšizinga je što dobija već prihvaćen proizvod od strane kupaca, a prednost davaoca ( osim naknade ) je širenje tržišta za svoje proizvode.Proizvodni franšizing odnosi se na pravo proizvodnje određenog proizvoda, a to uključuje obavezu davaoca franšizinga da ustupi znanje i iskustvo u poslovanju, obuku kadrova, pružanja pomoći u osvajanju tržišta, marketinški program, itd. Davalac franšizinga određuje kapacitet i kontroliše obim proizvodnje korisnika franšizinga. Korisnik frašizinga plaća određenu naknadu za ustupljeno znanje.

FINANSIRANJE IZ KRATKOROČNIH IZVORA FINANSIRANJAKratkoročni izvori finansiranja neophodni za izmirenje novčanih obaveza za koje se očekuje da će dospjeti za plaćanje uskoro, u bliskoj budućnosti, najduže do jedne godine. Različiti kratkoročni izvori finansiranja raspoloživi su preduzeću i finansijski menadžer mora znati prednosti i nedostatke svakog od njih.Kratkoročni izvori finansiranja obično se klasifikuju na: neosigurane, osigurane.Neosigurani kratkoročni izvori finansiranjaNeosigurani kratkoročni izvori finansiranja obuhvataju:1. obaveze prema dobavljačima (trgovačke kredite), 2. ukalkulisane obaveze na teret troškova poslovanja, 3. bankarske kredite, 4. ostale izvore. TRGOVAČKI KREDIT KAO KRATKOROČNI IZVOR FINANSIRANJATrgovački kredit je spontani izvor finansiranja koji nastaje kroz redovne poslovne transakcije. Trgovački kredit je veoma važan izvor „besplatnog" finansiranja koji preduzeća trebaju shvatati veoma ozbiljno. Činjenica da je trgovački kredit strogo besplatan je ispunjena sumnjom, otlcada preduzeća od troškova odobravanja kredita stvaraju cjenovnu politiku. Ukoliko dobavljači nisu voljni da odvajaju svoje cijene za one koji izmiruju svoje račune odmah i one koji to ne čine, onda ne postoji očit diferencijalni trošak uzimanja kredita.Troškovi uzimanja kredita uključuju:- cijenu,- mogući gubitak dobavljačevog goodrvilla,- upravljanje i računovodstvo i - ograničenja.

CijenaNeki dobavljači mogu ponuditi niže cijene za plaćanje odmah. Moguči gubitak dobavljačevog goodwill-aUkoliko dođe do prekoračenja rokova kredita, dobavljači mogu diskriminisati delikvetne kupce smanjujući im isporuke. Administracija i računovodstvoUzimanje kredita izaziva administrativne i računovodstvene troškove koji se drugačije ne mogu stvoriti.

54

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

OgraničenjaMnogi dobavljači insistiraju da pri odobravanju kredita porudžbine moraju imati određeni inimum ili da su čak redovne.Troškovi neuzimanja kredita uključuju:- troškove kamata i - inflaciju.Troškovi kamataTrgovački kredit je, u suštini, beskamatni zajam, tako da njegovo neiskorišćavanje imaodređeni kamatni trošak.InflacijaU periodu inflacije, zajmoprimci su u povlašćenoj poziciji prema zajmodavcima u vezi sa položajem kamatnih stopa koje prividno uspostavljaju potpunu ravnotežu.Faktori koji utiču na kreditne uslove dobavljačaUslovi prodaje ili kreditni uslovi opisuju plaćanje obaveze od strane kupca. Četiri glavna faktora utiču na dužinu kreditnih rokova su:1. ekonomski karakter proizvoda,2. položaj prodavca,3. položaj kupca i4. gotovinski popusti.Ekonomski karakter proizvoda . Proizvodi sa visokim obrtom prodaje prodaju se uz relativno kratke kreditne rokove. Kupac će brzo preprodati proizvode, generišući gotovinu koja će mu omogućiti isplatu dobavljača.Položaj prodavca . Finansijski slabi prodavci moraju zahtijevati gotovinu ili izuzetne kreditne rokove. Veliki prodavci mogu upotrijebiti svoju poziciju da nametnu relativno kratke kreditne rokove. Ipak, suprotno se često pojavljuje u praksi, a to je da su finansijski jači prodavci dobavljači novčanih sredstava malim preduzećima.Položaj kupca. Finansijski zvučni trgovci koji prodaju na kredit mogu, u obrtu, lako prihvatiti duže rokove. Neke klase trgovaca, koji se smatraju prodavcima u posebno rizičnim područjima dobijaju produženje rokova kredita ali nude obilate popuste za podsticanje prij evremenih pl ać anj a.Gotovinski popusti. Gotovinski popust je redukcija u cijeni bazirana na plaćanju unutar zadatog perioda. Troškovi neiskorišćavanja gotovinskog popusta često nadmašuju kamatnu stopu uz koju kupac može pozajmljivati, tako da je važno preduzeća budu oprezna u svojoj upotrebi trgovačkog kredita kao izvora finansiranja. Kreditni uslovi tipično izražavaju iznos gotovinskog popusta i datum njegovog isteka, kao krajnji datum duga.

Neke praktične napomene u vezi s upravljanjem trgovačkim kreditom1.Uspostaviti politiku. Nakon procjenjivanja troškova uzimanja i neuzimanja kredita, politika bi trebala biti utvrđena i trebalo bi je slijediti. Sasvim je moguće da se dobavljači tretiraju različito u skladu sa:- popustom ponuđenim za brza plaćanja,- odnosom prema uzetom kreditu od strane pojedinačnih dobavljača,- težinom bilo kojih mogućih posljedica koje proističu iz gubitka dobavljačevog goodwill-a.2. Iskoristiti trgovački kredit ukoliko je razumno. Malo je vjerovatno da su, za neka tipična preduzeća, troškovi uzimanja kredita važniji od njegove stvarne koristi.

55

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

3.Upravljati rizikom deviznog kursa. Kada je preduzeće uključeno u kupovinu na kredit u stranoj valuti, postoji opasnost da nepovoljna promjena deviznog kursa, u periodu kupovine do plaćanja, poveća iznos koji stvarno treba platiti. Jedan od načina da se izbjegne ovakav problem trgovačkog dužnika je da se postavi uslov da plaćanje bude u domaćoj valuti. Druga je mogućnost da se odmah kupi zahtijevana strana valuta i tako fiksira devizni kurs i otklni rizik.4.Racio brojevi. Najkorisniji racio broj u praćenju obaveza prema dobavljačima je prosječno vrijeme plaćanja obaveza prema dobavljačima. On daje uvid u to koliko vremena, u prosjeku, treba preduzeću da plati svojim dobavljačima, te daje mogućnost komparacije sa planiranim periodom.UKALKULISANE OBAVEZE...predstavljaju akumulirane troškove koji još nisu plaćeni. Najveći dio tih akumuliranih troškova proizilazi iz zarađenih zarada i neplaćenih poreza. Kao i obaveze prema dobavljačima, ukalkulisane obaveze se ubrajaju u spontane izvore finansiranja jer nastaju prirodno iz svakodnevnih transakcija preduzeća.NEOSIGURANI KRATKOROČNI KREDITI..su krediti koje komercijalne banke odobravaju na osnovu kreditne sposobnosti, prvenstveno likvidonosne situacije privrednim preduzećima. To su:1. jednokratni krediti,2. kreditna linija,3. revolving kredit.Jednokratni kredit..prvenstveno dobijaju ona preduzeća čiji je kreditni bonitet pouzdan. Ova vrsta kredita se, po pravilu, odobrava preduzećima kojima su finansijska sredstva neophodna samo na određeno vrijeme, a ne stalno. Kredit se formalno realizuje u vidu mjenice koju je dužno da popiše preduzeće dužnik. Mjenična obaveza precizira uslove kreditiranja u pogledu roka trajanja kredita i ugovorene kamatne stope. Rok dospijeća kredita uglavnom se kreće u rasponu od 30 90 dana, a kamata se ugovara, načelno, u fiksnom procentu. Primarna kamatna stopa predstavalja minimalnu kamatnu stopu koju banke zaračunavaju za kratkoročne kredite najboljim komitentima. Ta kamatna stopa se mijenja u zavisnosti od ponude i tražnje za kratkoročnim dugom. Komercijalne banke zahtijevaju od svojih komitenata da plate i izvjestan procenat na ime premije za rizik kreditiranja. Veličina te premije nije standardna, već prvenstveno zavisi od procijenjenog poslovnog i finansijskog rizika potencijalnog dužnika.Kreditna linija..predstavlja ugovor između komercijalne banke i preduzeća kojim se utvrđuje maksimalan iznos neosiguranih kratkoročnih finansijskih sredstava koji će banka staviti na raspolaganje preduzeću u određenom periodu. Taj period po pravilu iznosi godinu dana. Ovaj ugovor ne označava garantovan kredit, već samo otvorenu mogućnost preduzeću da može koristiti kredit do određenog iznosa ukoliko banka bude raspolagala dovoljnim iznosom sredstava u vrijeme kada je kredit potreban preduzeću.Određivanje efektivne kamatne stope kredita zavisi od ugovorene kamatne stope i metode naplate kamate od strane kreditora.Ako se kamata plaća po konačnom dospijeću kredita, ugovorena kamatna stopa jednaka je efektivnoj kamatnoj stopi.

56

Finansijski menadžment Prof.dr.sc Sead Omerhodžić

Ako preduzeće mora da plati kamatu unaprijed, što je karakteristika kredita koji je poznat pod nazivom diskontni kredit, efektivna kamatna stopa će porasti.Većinu ugovora o kreditnim linijama komercijalna banka uslovljava obavezom preduzeća da mora držati na beskamatnom ili niskokamatnom računu kod komercijalne banke određeni iznos, koji se naziva kompenzacioni saldo gotovine . Taj saldo smanjuje iznos kredita koji je stavljen na raspolaganje preduzeću, a efektivna kamatna stopa, kao i kod plaćanja kamate unaprijed, ponovo nadmašuje ugovorenu.Da bi bila sigurna da će zajmoprimac odobreni kredit koristiti namjenski za finansiranje svojih kratkoročnih potreba, komercijalna banka može primjeniti „odredbu čišćenja" kojom bi zajmoprimac bio primoran očistiti bankovni dug-tj. Ništa ne dugovati banci- za određeni vremenski period. Čisti period obično traje jedan do dva mjeseca.Revolving kredit...predstavlja garantovanu kreditnu liniju. Potpisivanjem ugovora o revolving kreditu, komercijalna banka preuzima na sebe obavezu da će svom komitentu staviti na raspolaganje određeni iznos finansijskih sredstava u bilo koje vrijeme u okviru ugovorenog perioda. Pored redovne kamatne stope, ugovor o revolving kreditu predviđa da preduzeće mora da plati komercijalnoj banci posebnu proviziju ako ne koristi pun iznos garantovanog kredita. Najčešće, ta provizija iznosi 0,5% procenata i obračunava se na prosječni godišnji saldo neiskorišćenog kredita. Smisao ugovaranja posebne provizije i njenog obračunavanja jeste u tome da se komitent stimuliše da pažljivo planira svoje potrebe za finansijskim sredstvima. Revolving kredit je skuplji izvor finansiranja od kreditne linije i manje rizičan izvor finansiranja za preduzeće, s obzirom da njegovu tekuću raspoloživost garantuje komercijalna banka.

57