finansije - skripta za i parcijalni ispit

40
Mirela Ajanović april, 2010. godine Alma Altumbabić Lejla Čikarić Prvi parcijalni ispit iz nastavnog predmeta FINANSIJE Teorija: I Pojam, razvoj i zadaci finansija kao naučne discipline (5 pitanja) II Novac i novčani sistemi (36 pitanja) III Teorije inflacije (6 pitanja) IV Monetarni sistem (34 pitanja) V Monetarni sistem BiH (52 pitanja) Zadaci: I Grupa zadataka II Grupa zadataka

Upload: nermin-skenderovic

Post on 30-Jun-2015

271 views

Category:

Documents


4 download

TRANSCRIPT

Page 1: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

Prvi parcijalni ispit iz nastavnog predmeta

FINANSIJE

Teorija:

I Pojam, razvoj i zadaci finansija kao naučne discipline (5 pitanja)

II Novac i novčani sistemi (36 pitanja)

III Teorije inflacije (6 pitanja)

IV Monetarni sistem (34 pitanja)

V Monetarni sistem BiH (52 pitanja)

Zadaci:

I Grupa zadataka

II Grupa zadataka

Page 2: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

I POGLAVLJE

Pojam, razvoj i zadaci finansija kao naučne discipline

1. Pojam finansija

Sam pojam finansija ima dugu tradiciju i istoriju i vodi porijeklo od latinskog izraza „ finatio“ odnosno „finantio pecuniaria“ koji se upotrebljava da se obilježi plaćanje. U savremenim tokovima pojam finansija se najranije javlja u Francuskoj u XV stoljeću i označavao je državni prihod, državnu ekonomiju (fran. les finances), te kasnije se pojavljuje i u drugim evropskim zemljama i dobija širi spektar značenja. Bez konkretnih odrednica pojam finansija ne obuhvata samo državno plaćanje nego i druge oblasti kao što su monetarna ekonomija, bankarstvo, devizno poslovanje, štednja, osiguranje, poslovne finansije i dr. Finansije, kao složena oblast obuhvata 5 glavnih područja koja prema širini i specifičnosti čine posebne naučne discipline:

Monetarne finansije, Javne finansije, Finansijske tržišta i institucije, Međunarodne finansije, Bankarstvo.

U užem značenju, finansije obuhvataju državne, odnosno javne prihode i rashode, budžet i javne kredite. Ovakvo tumačenje pojma prvi puta se pojavio u francuskoj, a zatim se proširilo i na druge zemlje. Za finansije u užem smislu često se upotrebljava izraz javne ili državne (društvene) finansije.

U širem značenju, pojam finansija obuhvata izučavanje novca, kredita i bankarastva. Finansije koje imaju za predmet ovo drugo, šire značenje obično se nazivaju monetarno-kreditnim finansijama. U okviru nastavnih disciplina studija ekonomije finansije često se objedinjuju javne i monetarno-kreditne finansije i izučavanju u sklopu nastavne discipline Finansije.

2. Finansije kao naučna disciplina

Nauka o finansijama kao samostalna nauka novijeg je datuma. Datira s početka XIX vijeka, ali se naučna misao o finansijskim pojavama javlja ubrzo nakon pojave privatnog vlasništva. Njemački ekonomista Lorenc fon Štajn izučavao je finansijske pojave kao posebnu naučnu disciplinu. Prve ozbiljne studije o finansijskim pojavama nailazimo kod antičkih mislilaca, Ksenofana i Aristotela koji su se bavili problematikom državnih prihoda i njihove upotrebe. Toma Akvinski pisao je o opravdanosti poreza, pravednosti prilikom oporezivanja, o zajmovima, kamatama i zelenaštvu. Ibn Haldun arapski filozof, bio je zagovornik trgovine i gradskih zanimanja, a protiv oporezivanja. Po njegovom tumačenju zlato i srebro su predstavljali mjeru bogatstva. Žan Boden iz francuske, imao je veliki utivaj na razvoj finansijske misli. Kada govorimo o osnovama finansijske nauke neophodno je pomenuti kameraliste, koji su se razvili u Njemačkoj. Kameralisti su finansijsku nauku tretirali u sklopu političke ekonomije. Slijedeći bitan korak je vezan za pojavu merkantilista. Oni razvijaju tezu da su zlato i srebro, od kojih se pravi novac, glavni oblik društvenog bogatstva, te da država treba da usmjeri ekonomsku politiku u cilju prikupljanja što većih količina dragocjenih metala. Najzančajniji pretstavnik ove škole je Džems Stjuart. Fiziokratska škola javlja se u francuskoj, u drugoj polovici XVIII vijeka, kao reakcija na merkantilizam. Zastupaju stanovište o jedinstvenom porezu. Smatrali su da se proizvod stvara samo u poljoprivredi, jer jedino ona daje čisti prinos. Predstavnik ove škole Kene, smatrao je da postoji samo jedan porez, porez na zemljište, koga treba da plaćaju vlasnici zemljišta u visini jedne trećine od prinosa. Predstavnik klasične škole Peti u djelu „Rasprava o porezima i

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 2

Page 3: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarićkontribucijama“, pisao je o državnim prihodima i najboljem načinu njihove upotrebe. Bio je pristalica opšte poreske obaveze i zalagao se za proporcijalno oporezivanje. Smit, Rikardo i Mil u djelima o političkoj ekonomiji posvećuju veću pažnju finansijama, a posebno porezima, novcu i bankama. Smit je tvorac poreskih načela i protivnik javnih kredita. Njemačka historijska škola sa predstavnicima Štajn, Šefle i Vagner je takođe dala doprinos razvoju finansijske naučne misli. Sociološka škola finansijsku nauku posmatra dijelom sociologije i napominje nužnost njenog povezivanja sa svim drugim društvenim naukama. Psihološka i druge subjektivističke škole (Gracijani, Maršal Saks i drugi) insistiraju na progresivnom oporezivanju s obzirom na teoriju granične korisnosti. Monetarni problemi posebno su tretirani u radovima teoretičara: Fišera, Fridmana, Patikina.

3. Nastanak novca

Nastanak novca kao sveopšte mjere vrijednosti roba vezan je za potrebe razmjene proizvoda. Novac se javlja već sa prvim začećima robovlasništva, 10.000 godina prije naše ere. Potrebu za novcem su izazvale pojave privatnog vlasništva i društvena podjela rada.

Kao opšti ekvivalent se u početku javljaju: školjke, stoka, krzno, platno, žito, strijele, suha riba, pirinač, čaj, ali ih ubrzo potiskuju metali, naročito plemeniti. Osobine plemenitih metala, posebno zlata (djeljivost trajnosti, lako prenošenje, kovanje, čuvanje) izdvojili su zlato kao najpraktičniju novčanu robu.

Pojam bimetalizam vezan je za period kada su kao sredstvo razmjene služili metali: gvožđe, bakar, nikl, srebro i zlato (zlatni kovani novac – pojam talizam).

Iz činjenice da u prometu mogu cirkulirati i sredstva plaćanja čija stvarna vrijednost nije jednaka nominalnoj razvile su se prvo banknote ili novčanice, a zatim i papirni novac. One su se mogle u svakom momentu zamijeniti u zlatni novac odgovarajuće vrijednosti. Ovo svojstvo zamjenljivosti naziva se konvertibilitet.

Novčanice su se pojavile iz potrebe prometa, naime trgovci su svoj metalni novac povjeravali bankama, a ove su im izdavale potvrde, certifikate koje su na početku glasile na ime.

Onog momenta kada je princip zamjenljivost novčanica za zlato ukinut (sistem pokrića), tj. kada je njen imalac izgubio pravo da za njih dobije metalni novac one gube dotadašnji karakter surogata novca i postaju novac, tj. papirni novac kao zakonito i definitivno sredstvo plaćanja. Zlatno pokriće je bila određena količina zlata koja je služila kao osnova za izdavanje papirnog novca, a nalazila se u trezorima emisionih banaka. Država je određivala emisionoj banci odnos zlata koji služi kao pokriće i količine papirnog novca koje stavlja u opticaj. U početku je od banke traženo 100% pokriće, ali je ubrzo napušten takav zahtjev pa je tražen manji procenat, 40%, 30%, pa i manje. Ovaj sistem (zlatno važenje) je funkcionisao do prvog svjetskog rata.

Na temelju papirnih novčanica razvio se žiralni, knjižni ili skripturalni novac koji predstavlja sva novčana potraživanja kod banaka. Vlasnik žiro-računa daje banci nalog za prenos (ili ček) i banka na osnovu toga naloga preknjižava naloženu sumu i prenosi je na drugi račun. Time je izvršeno plaćanje. Žiralni novac nastaje polaganjem gotovog novca banci ili odobravanjem kredita.

9. Funkcije i ciljevi finansijske politike

Što se tiče fiskalne politike i novog, modernog koncepta, on se zapravo rađa sa dolaskom Keynes-a 30-tih godina 20. vijeka. Tada se napušta princip apstinencije države u privrednim procesima, dolazi do promjena odnosa između privatnog i javnog sektora i nagle ekspanzije trošenja BDP-a kroz budžetske kanale, te se stavlja naglasak, pored funkcije države, i na ekonomsko-političkim dimenzijama i socijalno-političkim dimenzijama (prihoda) rashoda. Mjere fiskalne politike postaju dio «aktivne» ekonomske politike, nastaju

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 3

Page 4: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarićnovi pojmovi fiskalna teorija i politika i niz drugih pojmova kao što su: kompezatorne finansije, funkcionalne finansije, fiskalni intervencionizam...

Fiskalna politika je savremena finansijska politika koja sadrži komponentu socijalno-eknomske politike i koja se provodi upravljanjem javnim finansijskim sredstvima mjerama restriktivne ili ekspanzivne fiskalne politike. Povezana je sa ekonomsko-političkim i socijalno-političkim dimenzijama, te trajno gubi «neutralnost» u dejstvu na proces reprodukcije. S druge strane, fiskalni sistem predstavlja institucionalni okvir za djelovanje fiskalne politike. Fiskalna politika i fiskalni sistem su međusobno uslovljeni i povezani.

10. Ko je utemeljivač monetarizma i jedan od najzančajnijih makroekonomskih teoretičara.

Milton Fridman je najznačajniji makroekonomista 20. vijeka i utemeljivač monetarizma. Rođen je 1912. godine. Bio je profesor na Univerzitetu u Čikagu i osoba koja je svojim mnogobrojnim radovima omogućila nastanak nove škole i jačanje njene pozicije. Uz Johna Maynarda Kejnsa, Friedman je nesumnjivo najznačajniji i najuticaniji makroekonomista 20. vijeka. Tokom 30-tih godina Friedman je magistrirao u Čikagu i bavio se empirijskim istraživanjima u Nacionalnom birou za ekonomska istraživanja (NBER). Na Univerzitet u Čikagu vratio se 1946. godine i doktorirao sa radom «Revenue from Professional Practising». Profesor ekonomije postao je 1948. godine sa 36 godina i te godine je objavio rad «A Monetary and Fiscal Framework for Economic Stability» koji predstavlja prvi značajan otklon u odnosu na kejnzijansku ekonomiju. Zalagao se da moć vlade bude ograničena, isticao da prevelika državna intervencija svakako nije produktivna, da je slobodna tržišna konkurencija djelotvornija od državne intervencije, te isticao prednost privatne svojine.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 4

Page 5: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

II Poglavlje

Novac i novčani sistemi

Novac ima četri osnovne funkcije:

1. Sredstvo razmjene (sredstvo plaćanja),2. Sredstvo očuvanja vrijednosti (sredstvo za zgrtanje blaga i svjetskog novca),3. Obračunska jedinica - mjera vrijednosti (iskazivanje vrijednosti),4. Sredstvo odgođenog plaćanja.

3. Novac kao sredstvo razmjene

Novac kao sredstvo razmjene znači da će sudionici u platnom prometu prihvatiti kao sredstvo plaćanja. Pojedinac može prodati proizvedenu robu za novac i kupiti novu robu. Porastom obima proizvodnje i prometa raste i značaj novca, koji postaje sredstvo razmjene u modernoj privredi. Proces razmjene se može predstaviti kroz odnos N-R, gdje je N oznaka za novac, a R oznaka za robu.

4. Novac kao sredstvo očuvanja vrijednosti

Novac kao očuvanje vrijednosti, se javlja u njegovom značenju novca kao sredstvo za zgrtanje blaga i svjetskog novca. Stabilnost novca iskazanu kroz njegovu kupovnu snagu i znak povjerenja u sistemu važenja je preduslov funkcije novca kao sredstva za očuvanje vrijednosti.

5. Novac kao obračunska jedinica – mjera vrijednosti

Novac kao obračunska jedinica je u funkciji iskazivanja vrijednosti obima privredne aktivnosti i stečenih materijalnih dobara. Preko obračunske jedinice kao mjere vrijednosti omogućuje se sudionicima u ekonomskim transakcijama da uporede relativne vrijednosti različitih roba i usluga. Novac kao mjera vrijednosti ima sadržaj kao i svaka druga roba.

7. Pojam fiducijarnog novca

Postoje dvije vrste novca: Robni, Fiducijarni novac.

U sistemu papirnog važenja centralna banka izdaje fiducijarni novac.

Fiducijarni novac je monetarni standard prema kojem neka valute nema podlogu ni u čemu osim u javnom povjerenju, odnosno u vjeri da se može zamjeniti u dobra i usluge.

Povjerenje u važeći monetarni sistem je istovremeno povjerenje u postojeći sistem proizvodnje i razmjene i povjerenje u monetarnu vlast da nastoji očuvati kupovnu moć valute, odnosno važećeg novca. U osnovi fiducijarnog novca je vjerovanje u prihvatljivost novca, da će biti prihvaćen u plaćanju roba i usluga.

9. Poželjne osobine novca

Poželjne osobine novca su: prenosivost, trajnost, djeljivost, standardizovanost, prepoznatljivost.U sistemu papirnog novca imaju navedene poželjne karakteristike.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 5

Page 6: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić10. Kakvo je značenje bartera u razmjeni bez upotrebe novca – nemonetarna i kod prevazilaženja problema likvidnosti

Istorija je pokazala da promet postoji i bez novca, takozvana nemonetarna ekonomija.

Direktna razmjena neke robe i usluge za drugu robu i uslugu naziva se barter. Barter je razmjena bez upotrebe novca.

Nedostaci ekonomije koja koristi barter: Očuvanje opće kupovne moći, Nepostojanje zajedničke mjere i vrijednosti, Nepostojanje obračunske jedinice.

U sistemu savremene proizvodnje i prometa sačuvali su se određeni oblici bartera kao oblika razmjene radi prevazilaženja problema likvidnosti, tj. mogućnosti da se plati novcem kao najlikvidnijim oblikom robe.

13. Pojam monete kao znak vrijednosti

Naziv za sve vrste novca. Naziv je nastao prema imenu rimske božice, jer se u blizini njezinog hrama nalazila kovnica novca.

15. Pojam bankote – novčanice

Novčanica predstavlja surogat novca koja se pojavljuje u obliku papirne ceduljice.

Surogati novca su zamjena za novac. Novčanica postaje surogat pravog novca nastao zbog potrebe prometa. Materijalni predstavnik novca se mogao lako pretvoriti u određenu količinu zlata ili srebra ili drugog metala koji je koristio kao novčana roba. Na bazi deponovanog zlata bankari su izdavali pismene ceduljice koje su glasile na određenog bankara u nekom udaljenom mjestu. Papirni novac je bio u obliku potvrde da će biti isplaćen naznačen iznos. Iz ove papirne ceduljice razvila se banknota. Banknota se pušta u promet u visini deponovanog zlata kod banke i neograničeno je konvertibilna u zlato. Izdavanje banknota i njihovo postepeno odvajanje od zlata omogućilo je bolje snadbjevanje prometa novčanim sredstvima. Ovim, novac postaje snažno sredstvo ekonomske politike, ali i stalni faktor opasnosti za pojavu inflatornih kretanja.

18. Papirna novčanica kao zakonski i definitivno sredstvo plaćanja

Kada država zakonski ukida konvertibilnost banknota u zlato ista se pretvara u papirni novac sa tečajem i postaje zakonski definitivno sredstvo plaćanja. Papirni novac ima dugu i zanimljivu povjest. U srednjem vijeku ljudi su počeli svoj metalni novac povjeravati bankama na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde na osnovi kojih su mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postepeno su ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umjesto metalnim novcem. Tako je nastao papirni novac. On zapravo samo zamjenjuje zlato ili srebro koje bi trebalo služiti za plaćanje. Papir je mnogo praktičniji i lakši od kovina. Ni papirni novac nije sredstvo izvornog plaćanja. Često banka prenosi novac jednog korisnika na drugog žiro-računom ili vrijednosnim papirima – čekom, doznakom, bonom i dr, tako se novac samo knjigovodstveno obračunava kao sredstvo plaćanja.

21. Depozitni novac kao dominantni oblik

Naziv depozitni novac dolazi od toga da sredstva figuriraju kao depozi. Depozitni novac predstavlja najsavremeniji oblik kreditnog novca. Depozitni novac je savremeni oblik novčanog surogata, koji je potisnuo sve ostale oblike novca i postao najznačajniji.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 6

Page 7: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićDepozitni novac predstavlja slobodno raspoloživa sredstva na računima banaka koja su odmah plativa - po viđenju ili na poziv. Savremeni kreditni novac u obliku depozitnog novca obavljaju pojedine novčane funkcije kao i papirni novac:

obavlja funkciju prometnog sredstva, platežnog sredstva, funkciju štednje novca. najveći obim prometa danas se obavlja pomoću depozitnog novca.

22. Šta je novac u opticaju

Novčani opticaj predstavlja cjelokupnu masu različitih po formi prometnih i platežnih sredstava te sva ona sredstva koja imaju sposobnost plaćanja i koja svako prima u regulisanju obaveze. Struktura novčanog opticaja je određenja gotovinskim, depozitnim novcem, kao i različitim surogatima, kao što je mjenica. U savremenim valutnim sistemima gotovinski opticaj je sveden na manju mjeru, dok najveći dio novčanog opticaja predstavlja depozitni novac. Novac u opticaju predstavlja količinu novca u opticaju. Količina novca je određena prema potrebama privrede.

24. Šta je Kvazi novac i šta je to monetarna i nemonetarna pasiva

Kvazi novac čine drugi depoziti u bankama koji ne služe za tekuća plaćanja, ali mogu da se pretvore u novčana sredstva plaćanja. Kvazi novac je monetarni termin koji označava novčana sredstva koja ne obavljaju funkciju prometnog sredstva, ali veoma brzo mogu biti pretvorena u prometno sredstvo, a to su štedni depoziti.

25. Definicija važenja ili valute

Valuta je riječ talijanskog porijekla koja označava novčanu jedinicu neke zemlje (sredstvo plaćanja u toj zemlji). Hrvatska valuta zove se kuna, američka dolar, valuta Europske unije je euro itd.

32. Kreditni novac

Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Potpuno razumjevanje kredita uključuje i pitanja kamate koja predstavlja cijenu korištenja novčanih sredstava, odnosno cijenu neplaćanja najlikvidnijim oblikom odmah i plaćanja u produženom obliku. Korištenje mogućnosti odgođenog plaćanja može biti autonomno u slučaju nabavke robe sa utvrđenim rokom plaćanja bez kamate ili pak plaćanja sa rokom uz kreditni odnos. Kredit nadomještava nepostojanje novca i omogućuje da se promet idalje odvija. Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na povjerenju gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice.

33. Mjenice i obveznice

Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na povjerenju gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice. U postupku razmjene robe novac može biti zamjenjen mjenicom. Razvojem mjenice stvara se novo prometno sredstvo koje je nastalo kreditom. Sa monetarnog gledišta mjenica znači pretvaranje robe u oblik kreditnog novca; a prilikom eskontovanja mjenice dolazi do pretvaranja kreditnog novca u papirni novac - novčanicu.

34. Mjenica kao instrument obezbjeđenja plačanja

Mjenica je instrument kredita koja služi za obezbjeđenje plaćanja u novcu i za razliku od novčanica ne postoji obaveza primanja za izmirenje obaveze.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 7

Page 8: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićX (trasant)

Platiti na dan..................

Y (remitent-u) ili po njegovom naređenju

Sumu....................................................

Potpis................................................

35. Eskontovanje mjenice

Eskontovanje mjenice, kao oblika kreditnog novca, znači njeno pretvaranje u drugi oblik kreditnog novca, a to je bankarski kredit. Postupak eskontovanja je pretvaranje robnog kredita u definitivni novac.

46. Multiplikacija depozita i ekspanzija kredita

Multiplikacija depozita čija je druga strana kreditna ekspanzija zasniva se na aktivnosti banke koja prima fiducijarni depozit i zadržava dio kao rezervu likvidnosti koja je obično utvrđena od strane Centralne banke. Multiplikacija depozita se temelji na početnom depozitu Do i obavezne rezerve OR i rezerve likvidnosti RL. (Navesti formule iz I grupe zadataka)

47. Stopa obavezne rezerve

Stopa obaveznih rezervi predstavlja minimalnu stopu rezervi gotovine koju poslovne banke moraju držati u odnosu na depozite, čime se direktno utiče na količinu novca u opticaju. Centralna banka mjenja stope obaveznih rezervi i time regulira ponudu kredita poslovnih banaka.

50. KP = maskimalni iznos kredita

Višak sredstava iznad rezervne likvidnosti predstavlja kreditni potencijal, maksimalni iznos kredita koji banka može odobriti, a da ostane likvidna. Ako se snizi stopa obavezne rezerve kreditni potencijal će se povećati i obrnuto. Isto tako od povećanja depozita preko polaganja na račun transakcionih i štednih depozita doći će do povećanja kreditnog potencijala.

51. Značenje formule: KP = F + MK + D(1-Ro) - Dv*RL

KP - kreditni potencijal bankeF - fondovi bankeMK - međubankarski kreditiD - primljeni oročeni depozitiRo - obavezna rezervaDv - primljeni depozit po viđenjuRL - rezerva likvidnosti

54. Formalna granica kreditne ekspanzije

Ekspanzija bankarskog kredita pored ekonomske ima i formalnu granicu. Formalna granica je određena stopom zakonske ili empirijske utvrđene rezerve likvidnosti u gotovini. Svaka banka zadržava jedan dio stvorenih depozita u gotovini da bi sačuvala ili obezbjedila likvidnost. Bankarski sektor po prirodi djelatnosti nastoji obezbjediti što veću kreditnu ekspanziju. Logično radi se o principu rentabilnosti koji je u korelaciji sa principima likvidnosti i sigurnosti. Ta granica koja je određena sa principom likvidnosti naziva se formalnom granicom kreditne ekspanzije.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 8

Page 9: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić55. Stvarna granica kreditne ekspanzije

Stvarna granica kreditne ekspanzije je određena stanjem likvidnosti u nebankarskom sektoru.

56. Pojam i struktura monetarnih agregata

Novčana masa se javlja kao osnovni monetarni agregat preko kojeg se istazuje ukupan zbir platežnih i prometnih sredstava tj. novca. Sa analitičkog stanovišta pod novčanom masom se podrazumjeva određena količina koja u određenom trenutku postoji. Sva novčana sredstva se mogu strukturirati u monetarne (novčane) agregate skrećenih izraza: M0, M1, M2, M3, koji se nazivaju još i novčani volumen, a uz njih postoje još i nelikvidna sredstva koja uz novčani volumen čine i novčani potencijal, tj. ukupna novčana sredstva M4.

Monetarni potencijal, ukuljućeni su nelikvidni oblici kao što su: oročeni depoziti preko jedne godine i blokirani depoziti.

Monetarni volumen, uključeni su ograničena likvidna sredstva sa stepenom oročavanja od jedne godine.

57. Šta su monetarni agregati

Monetarni agregati moraju dati odgovor na stanje u realnom sektoru ekonomije i dobijanje slike realnog stanja sa stanovišta globalne i sektorske likvidnosti; brzine opticaja novca, tehnika plaćanja, regularnost novčanih tokova ili takozvana siva ekonomija. Monetarni agregati kod problematike likvidnosti imaju relativno značenje, jer su statička veličina.

64. Štedni i oročeni depoziti

Kvazi novac čine drugi depoziti u bankama koji ne služe za tekuća plaćanja, ali mogu da se pretvore u novčana sredstva plaćanja. Kvazi novac je monetarni termin koji označava novčana sredstva koja ne obavljaju funkciju prometnog sredstva, ali veoma brzo mogu biti pretvorena u prometno sredstvo, a to su štedni depoziti.

Pored štednih depozita postoje i oročeni depoziti do jedne godine i ograničeni depoziti (rezervni fondovi i sl.).

65. Primarni novar – M0

M0 (monetarna baza) koja je pod kontrolom centralne banke, a to je primarni novac (gotovina = metalni + papirni).

66. Novčana masa u užem smislu – M1

M1, novčana masa sa gotovinskim (efektivnim) novcem i žiralnim (depozitnim) novcem, kao načišći oblik koji agregira sredstva kupovne snage u stanja likvidnih oblika tj. predstavljaju stedstva plaćanja. M1 ili novčana masa u užem smislu su likvidna sredstava za obavljanje tekućih plaćanja, odnosno likvidnim potraživanjima nebankarskih subjekata (preduzeća, ustanove, stanovništvo) prema bankarskom sistemu.

67. Novčana masa kao dio (novčane) imovine – M2, M3, M4...

M2, (M1 + kvazi novac) obuhvata M1 sa kvazi novcem, kao sredstvima koja se mogu veoma brzo pojaviti u platnom prometu kao sredstva plaćanja. Kvazi novac čine drugi depoziti u bankama koji ne služe za tekuća plaćanja ali mogu da se pretvore u novčana sredstva plaćanja. Novčana masa M2 iz pregleda Centralne banke sadrži i strana sredstva plaćanja u formi kvazi novca koji obuhvaćaju strana sredstva plaćanja u stranoj valuti, veći dio, oročeni štedni depoziti u domaćoj valuti, manji dio.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 9

Page 10: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićM3, (najširi novčani agregat), obuhvaća M2 uvećana sa tzv. ostalim likvidnim sredstvima. U ostala likvidna sredstva spadaju oročeni depoziti, sredstva za kupovinu deviza i sredstva za pokriće po akreditivima.

M4, (M3 + oročeni devizni depoziti, obveznice i drugi dugoročni instrumenti i to su ukupna likvidna sredstva), M3 i dugoročne obaveze bankarskog sistema prema negankarskim subjektima u domaćoj valuti i devizama.

85. Pojam i smisao monetarnog multiplikatora

Monetarni multiplikator je broj koji pokazuje za koliko puta se maximalno može povećati količina depozitnog novca u bankarskom sustavu ako se primarni novac ili inicijalni depozit, koji štediše ulažu u poslovne banke, poveća za jednu novčanu jedinicu. Jednak je recipročnoj vrijednosti stope obvezne rezerve.

MONETARNI MULTIPLIKATOR = M.M. = 1/R = M1/M0

86. Likvidnost kao pojam

Likvidnost po definiciji predstavlja sposobnost različitih subjekata da u roku udovolje svojim obavezama. Promjene u ukupnoj količini novca i stopa rasta količine novca utiču na važne ekonomske pokazatelje kao što su:

Zaposlenost, Stabilnost cijena, Stopa rasta društvenog proizvoda, Obim spoljnotrgovinske razmjene i Plaćanja sa inostranstvom.

89. Likvidnost i solventnost

Likvidnost (engl. solvency, liquidity, njem. Zahlungsfähigkeit, Liquidität) je svojstvo imovine ili njenih pojedinih dijelova koje se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obaveza. U poslovnoj ekonomiji je likvidnost, uz rentabilnost, jedno od osnovnih načela upravljanja korporacijom u robno-novčanom gospodarstvu. Likvidnost poduzeća nerijetko se definira kao sposobnost trgovačkog društva da pravovremeno podmiruje svakodnevne aktivnosti bez finansijskih teškoća, odnosno mogućnost, te raspoloživost finansijskih sredstava da se ispune povučeni depoziti i druge financijske obveze prema dospijeću.

Solventnost (engl. solvency, njem. Zahlungsfähigkeit) je platežna sposobnost, sposobnost namirenja obveza. Subjekt je solventan kad je sposoban podmiriti dospjele obveze u iznosu i roku dospijeća. Mjeri se odnosom raspoloživih novčanih sredstava i dospjelih obaveza plaćanja. Razlikuje se pretjerana, optimalna, nedovoljna i granična solventnost. Kod pretjerane solventnosti subjekt raspolaže sa znatno više novca u odnosu na obaveze plaćanja. Optimalna solventnost odražava odnos kad je raspoloživi novac veći za rizike od dospjelih obveza plaćanja, ta razlika je rezerva solventnosti. Nedovoljna solventnost je stanje između optimalne i granične solventnosti, situacija kad su rezerve solventnosti nedovoljne i kad postoji rizik granične solventnosti i insolventnosti. Granična solventnost odražava odnos kod kojeg je raspoloživi novac jednak dospjelim obvezama plaćanja, novčana rezerva ne postoji. Postoji i stanje insolventnosti, situacija u kojoj su dospjele obveze plaćanja veće od raspoloživog novca. Solventnost je izravno povezana s likvidnošću, ona je kratkoročni aspekt likvidnosti poslovanja.

99. Brzina opticaja i likvidnosti.

Brzina opticaja novca je važan faktor koji se mora uzeti u postupku analize likvidnosti jer on koriguje odnose između društvenog proizvoda i novčane mase. Brže oslobođenje novca poboljšano njegovom cirkulacijom u

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 10

Page 11: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarićkanalima platnog prometa dovodi do toga da se istim ili manjim obimom novčane mase mogu zadovoljiti potrebe globalne i sektorske likvidnosti. U savremenoj monetarnoj teoriji brzina opticaja novca je recipročna potražnji novca.. Međutim, zbog uticaja korištenja kredita i supstituta novca moguće je obaviti povećani obim prometa istom količinom novca. Računski brzina novca se može iskazati kroz sljedeći odnos:

Kod bezgotovinskog platnog prometa Kod gotovinskog plaćanja Za analizu likvidnosti važno je da li se ona sprovodi ex post (odnosi se na prošlost) ili ex ante (odnosi

se na budućnost).

100. Siva emisija.

Siva emisija novca van legalnih tokova predstavlja deformaciju monetarnih tokova. Najčešći oblici sive emisije:

Nevraćanje ili neuredno vraćanje dospjelih kredita u bankarski sistem i neovlašteno korištenje kredita od strane komitenata,

Špekulativno zadržavanje gotovog novca i nepolaganje istog na račun, Nenamjensko trošenje benkarskih kredita, Finansijska nedisciplina. Mogu ugroziti sistemsku sigurnost koja se ispoljava kroz rizike sigurnosti i likvidnosti.

Najveći problem sive emisije je osjećaj nesigurnosti i stvaranja ekonomije bez povjerenja i poslovnog morala. Sistem supervizije i kontrole bankarskog poslovanja nalaže sve oblike kontrole.

Neželjeni efekti sive ekonomije se ogledaju u: Prekid funkcije depozit-kredit i uspostavljanje procesa kreditne multiplikacije, Izražena nelikvidnost privrede i zavisnost privrede od kredita, Deformacije u strukturi novčanih sredstava izazvanih prelijevanje likvidnih u nelikvidne oblike

usljed promjene namjene korištenja sredstava, Prevelika količina gotovog novca u opticaju u strukturi novčane mase.

Pranje novca je pretvaranje tzv. „prljavog“ novca ili druge imovinske koristi pribavljenih kriminalnim ili drugim protuzakonitim radnjama u „čist“ novac, koji se može upotrijebiti i koristiti kao legalni prihod u bankovnim, trgovačkim, kupoprodajnim, investicijskim, poduzetničkim i drugim poslovima ili ulaganjima. „Prljavi novac“ je dakle svaki profit ili sredstva (novac i imovina) koja proizilaze iz nezakonitih aktivnosti. Pranje novca bez prethodne kriminalne aktivnosti ne postoji.

Neke od metoda pranja novca su: Krijumčarenje gotovine, fizički transport gotovine u stranu državu gdje se novac polaže u banku i

uskoro postaje neprepoznatljiv, Konstrukcija-velika finansijska transakcija pratvara se u niz malih s malim iznasima novca. Kockarnice, lica sa gotovinom dolaze u kockarnicu, dobiva žetone, odigra nekoliko serija i za

preostalih većinu žetona traži isplatu koju potom deponira na račun trećih osoba. Lažne kompanije-tzv.“shell konpanije“ prikrivaju sredstva pranja novca, a „front kompanije“

obavljaju legalne poslovne aktivnosti radi prikrivanja pranja novca, ove kompanije ne posluju, već postoje samo kao sredstvo za uplatu gotovog novca na račune u bankama koja su osnovana putem prevara sa ličnim dokumentima i korupcije.

Pranje novca se najčešće obavlja u zemljama zvanima „porezni raj“ ili „off-shore“ državama.

Međunarodne incijative za sprečavanje pranja novca su: FATF – radna grupa za djelovanje u oblasti finansija, Bazelski komitent za kontrolu banaka.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 11

Page 12: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

III Poglavlje

Teorije inflacije

1. Pojam inflacije

Inflacija je pojava koja se manifestuje u rastu cijena što dovodi do opadanja životnog standarda stanovništva, pogoršavanja devizne bilanse i kursa domaće valute. Inflacija je heterogena i kompleksna pojava koja izaziva poremećaje na tržištu i otežava kontinuirano funkcioniranje privrede. Uzroci pojave inflacije su, istorijski posmatrani, u najvećem broju slučajeva bili izazvani ratnim poremećajima i prirodnim nedaćama: poplave, suše, zemljotresi i sl. U najnovine vrijeme ispoljava se kao pojava sa pratećom nestabilnosti privrede, teonetarnim poremećajima.

Poznati modeli inflacije su: Inflacija troškova (Latinskoamerički model i Skandinavski model) Psihološko objašnjenje inflacije, Model racionalnih očekivanja.

4. Fišerova jednačina

Prvu matematički izraženu verziju dao je američki ekonomista I. Fisher, 1911. godine i to je i do danas jedna od najčešće navođenih formula u ekonomskim radovima. Fisherova jednačina polazi od:

Cijene su funkcija novca u opticaju, Cijene su zavisne od obima robnog prometa.

Poznata Fišerova formula, koja najbolje objašnjava teoriju novca, zasniva se na:

MG (V) + M'D (V)P = Q

M = količina gotovog novca M' = količina depozitnog novca G(V) = brzina opticaja gotovog novcaD(V) = brzina opticaja depozitnog novcaP = predstavlja opšti nivo cijena koji je u korelaciji količine gotovinskog i depozitnog novca ponderisanih sa brzinom opticaja, s jedne strane, i recipročne vrijednosti obima roba.

Na bazi ovih postavki proizilazi da se sudaraju dvije mase, i to novca i roba, te da se iz tog odnosa dobivaju cijene. Iz takvog odnosa se po kvantitativnoj teoriji dolazi do vrijednosti novca. Znači više novca uzrokuje rast cijena i obrnuto.

5. Kembridžska formulacija novca

Neoklasičnu varijantu kvantitativne teorije dao je 1917. godine Pigou u formuli tzv. kembridđske jednačine. Kembridžka formulacija novca je reformulisana kvantitativna teorija. Predstavnici ove teorije su Marshall, Pigou, Kexnes, Roberston. Najznačajniji predstavnik ove teorije je Marshall koji daje naglasak na kamatnu stopu i marginalnu produktivnost kapitala. Polazište ove teorije je na renije uspostavljenom odnosu:

MV = PQ

ako se uvede izraz: v = 1/k

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 12

Page 13: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarićkako je: Q = R = Y dohotka

M VP = R

Na ovaj način je uspostavljena veza između M-količine novca sa P-opšteg nivoa cijena, k-kamatnom stopom i Y-dohotkom.

Kembridžka verzija poslužila je kao osnova za tumačenje inflacije koju su kasnije preuzeli i monetaristi. Suština je da se rastom ponude novca povećava nivo cijena. Rast nivoa cijena smanjuje realnu količinu novca koju pojedinci žele da drže jer cijene predstavljaju trošak držanja novca. Tražnja za novcem u ovom slučaju raste sa rastom realnog dohotka, a opada sa rastom stope inflacije, jer inflacija smanjuje prinos na novac. Tj. predstavlja oportunitetni trošak držanja nobvca. Prema tome, tokom rasta inflacije smanjuje se k, a povećava V, a ponuda i tražnja za novcem izjednačavaju se na sve višem nivou cijena.

8. Model racionalnih očekivanja

Model racionalnih očekivanja polazi od statičkog, adaptivnog i recionalnog očekivanja. Statička očekivanja preslikavaju sadašnje stanje u budućnost. Adaptivno očekivanje zasnovano je na prošlim zapažanjima i stopi inflacije i postepenim ispravljanjem grešaka. Racionalno očekivanje se zasniva na očekivanjima zasnovanim na raspoloživim informacijama iz prethodnog perioda. Na bazi toga se zasnivaju očekivanja inflacije zasnovanog na nivou sadašnje inflacije i procjena ekonomskih procesa koji se predviđaju u budućnosti. Teorija recionalnih očekivanja obdacuje ulogu države i njenu neefikasnu ekonomsku politiku vraća na pojedinca i njegova racionalna očekivanja.

15. Friedmanova verzija tražnje za novcem

Pretpostavke fridmanove verzije tražnje za novcem su: Kvantitativna teorija novca je stabilna funkcija tražnje za novcem sa realnim veličinama tj. realnom

količinom novca. Novac je za pojedinca oblik držanja imovine: aktive, a za preduzeće to je kapitalno dobro; te se na taj

način tražnja za novcem zavisi od prinosa i troškova novca kao oblika aktive, pa se analiza integriše u teoriju kapitala i portofolio pristup.

Tražnja za novcem zavisi od imovine, nivoa cijena i prinosa alternativnih oblika imovine, kao i od ukusa i preferencija pojedinaca; vlasnik novca kao imovine raspodjeljuje ga tako da za sebe ostvari max. koristi

Tražnja za novcem i brzina opticaja novca suštinski su stabilni čak i toko0m hiperinflacija, a realna količina novca samo se prilagođava prema principu optimizacije koristi.

Nominalna količina novca utiče na nominalni dohodak sa vremenskim pomakom, dovodeći do rasta nivoa cijena u drugom roku.

Najvažniji činioci u tražnji za novcem su permanentni dohodak shvaćen kao neka vrste pupstituta za ukupno bogatstvo pojedinca i stopa inflacije kao trošak držanja novca. Kamatna stopa ima manji uticaj na tražnju za novcem čime je Friedman odbacio Keynsov koncept preferencije likvidnosti.

Friedmanova funkcija tražnje za novcem ima sljedeći oblik:

Md / P = (Yp,rb – rm,re – rm,Te – rm,h,u)

Yp je permanentni dohodak kao ponderisani prosjek ranijih dohodaka,h je odnos kapitala uloženog u ljudske resurse prema kapitalu uloženim u ostale resurse,u je simbol koji označava sve drzge varijable u modelu,rm kamatna stopa na uloženi novac,

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 13

Page 14: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarićrb kamatna stopa na obveznice,re kamatna stopa na akcije.

Jednačina pokazuje da realna tražnja za novcem raste sa rastom permanentnog dohotka i komponente h, dok opada sa rastom stope inflacije i rastom prinosa na obveznice i akcije budući da su to troškovi držanja novca, odnosno alternativni oblici ulaganja novca. Centralna Friedmanova teza je da najveći uticaj na tražnju za novcem ima Yp. Budući da je permanentni dohodat stabilan tokom vremena, Friedman izvlači zaključak da je i tražnja za novcem stabilna veličina u odnosu na permanentni dohodak. Empirijska je činjenica, ističe Friedman da kamatna sopa ima znatno manji uticaj na tražnju za novcem. Na taj način Friedman je ponovo reafirmisao kvantitativnu teoriju novca u modernoj verziji sa uključivanjem permanentnog dohotka i stope inflacije.

16. Phillipsova kriva u monetarizmu

Do pojave Friedman-Phellpsove hipoteze Phillipsova kriva je bila standardni analitički instrument ekonomske politike. Phillipsova kriva je predstavljala jednu vrstu poželjne krive indiferencije u teoriji ekonomije blagostanja, Welfare economics. 16 Freidman i Phelps su 1967. nezavisno jedan od drugog modifikovali dotad standardnu Phillipsovu krivu. Modifikovana Phillipsova kriva ima tri nova svojstva:

uvedena su inflaciona očekivanja po adaptivnoj šemi, uveden je koncept prirodne stope nezaposlenosti (NRU) pošlo se od realnih, a ne od nominalnih nadnica.

Adaptivna stopa inflacije dobija se na taj način što se putem učenja na greškama privrednih subjekata, stalno koriguje prognozirana u odnosu na stvarnu inflaciju u prethodnom periodu. Keoficijent adaptacije kreće se između 0 i 1, i izražava stepen učenja na greškama. Kada je stopa inflacije stalno rastuća tada očekivana stopa inflacije potcjenjuje njen nivo, a kada je stalno padajuća precjenjuje njen tekući nivo. Ovako definisana inflaciona očekivanja imaju ključni značaj za razumjevanje Friedmanovog koncepta Phillipsove krive. Ona omogućavaju razlikovanje kratkog i dugog roka. Ovaj koncept prilagođavanja se može grafički prikazati. (Grafik br. 14., str. 135.)Na x-osi je stopa nezaposlenosti a na y-osi stopa inflacije. Privredni subjekti se ravnaju prema realnim nadnicama, ali postoji problem pogrešnje percepcije- radnika u kratkom raku zbog adaptivnih inflacionih očekivanja. Pokušaj monetarne politike da snizi nezaposlenost ispod NRU,uzrokuje rast inflacije. U tački A je prva privremenaa ravnoteža kada radnici uočavaju da su prevareni, adaptivna očekivanja, vrše reviziju realnih nadnica, uzrokuju pad tražnje za radom snagom i vračanje u tačku stabilne ravnoteže B (na nivo NRU). Tada su aktivna inflaciona očekivanja i startuje se sa višeg nivoa inflacije. U novim iteracijama prelazili bismo na tačke C i D i na Phillipsove krive F2 i F3 sa sve višim i višim nivoima inflacije. Na osnovu ovoga može se prikazati grafik koji daje kratkoročnu i dugoročnu Phillipsovu krivu kao rezultat prilagođavanja. (Grafik br. 15., str. 136.)Kada je 0 = 1 Phillipsova kriva je vertikalna i iščezava trade-off. U kratkom roku je 0<0<1 i tada zbog negativnog nagiba postoji mogućnost trgovine između inflacije i nezaposlenosti. Zgog sistemske greške u prognozi postoji dejstvo novčane iluzije i novac je neneutralan u kratkom roku. U dugom roku privredni subjekti uče na greškama, koriguju svoju prognozu, trade-of iščezava, a nezaposlenost se vraća na nivo NRU.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 14

Page 15: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

IV Poglavlje

Monetarni sistem

2. Definišite makroekonomske ciljeve, a posebno izdvojite monetarno-kreditne ciljeve

Osnovni makroekonomski ciljevi koji se postavljaju pred ekonomsku politiku sadržani su: privredni rast, puna zaposlenost, stabilnost cijena, bilansna plaćanja, efikasnost privređivanja, ekološki standardi, privredne slobode i pravičnost.

Strategija realne monetarno kreditne politike se zasniva na stabilnosti cijena i njene usklađenosti sa potencijalnim rastom ekonomije.

6. Pojam trgovinske i platne bilanse

Platni bilans je skup svih ekonomskih transakcija između rezidenata i nerezidenata za određeni vremenski period (uglavnom godinu dana). Platni bilans predstavlja pregled transakcija zemlje sa inostranstvom za period od godinu dana. Platni bilans se može formirati i za kraće vremenske periode npr. kvartalno ili polugodišnje.

Trgovinski bilans je jedan od najvažnijih stavki platnog bilansa većeg broja zemalja, a posebno zemalja u razvoju. Trgovinski bilans se povezuje sa matricom međusektorskih tokova. On obuhvata izvoz i uvoz robe.

24. Dajte značenje politike deviznog tečaja

Devizni tečaj postaje sredstvo ekonomske politike, te se njime manipulira kako bi se ostvarili ciljevi nacionalnih ekonomija.

25. Pojam fiksnog i fluktuirajućeg deviznog tečaja

Podjela na fiksni i fluktuirajući devizni tečaj samo je uslovna. U slučajevima u kojima se veličina deviznog tečaja formira isključivo pod utjecajem slobodnog djelovanja ponude i potražnje za devizama kažemo da dotična država ima slobodno fluktuirajući (varijabilni) devizni tečaj. Država dekretom određuje veličinu deviznog tečaja koje se moraju pridržavati svi ekonomski subjekti koji sudjeluju u transakcijama na deviznom tržištu. U tom slučaju promjene u ponudi i potražnji za devizama nemaju utjecaja ne veličinu deviznog tečaja, te bi rekli da dotična država ima fiksni (vezani) devizni tečaj.

27. Prednosti fleksibilnog deviznog režima:

monetarna neovisnost, smanjena potreba držanja rezervi, širi raspon mjera monetarne politike (uticaj na privredne cikluse i dr.), usklađivanje sa realnim tečajem.

29. Prednosti fiksnog tečaja:

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 15

Page 16: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

pouzdana baza za poslovne kalkulacije, podsticanje dugoročnih poslovnih aranžmana i smanjeni transakcioni troškovi,

zaštita nacionalne ekonomije od poremećaja, suženje prostora za špekulativne poslove.

30. Nedostaci fiksno utvrđenog deviznog tečaja:

podređivanje ekonomske politike održavanju tečaja, usklađivanje inflacija sa inostranstvom, potreba držanja većih deviznih rezervi, krupni poremećaji poslije prilagođavanja tečaja novonastalim okolnostima, neuravnoteženost platnog bilansa.

32. Pojam dolarizacija i eurizacija

Dolarizacija (eurizacija) podrazumijeva korištenje strane valute kao zakonskog sredstva plaćanja. Dolarizacija je model fiksnog deviznog kursa koji se praktikuje u zemljama sa visokom valutnom supstitucijom i permanentnom inflacijom.

33. Valutna unija (npr. euro zona) je novčana zajednica dviju ili više država s istom valutom ili s različitim valutama koje su u čvrstom međusobnom odnosu.

34. Valutni odbor (currency board)

Valutni odbor predstavlja devizni režim koji pretpostavlja strogo utvrđeni zakonski tečaj gdje se emisija domaće valute može vršiti samo uz adekvatan priliv rezervne valute, i gdje postoji pokriće u stranoj valuti kako bi se u svakom trenutku obezbjedila konvertibilnosti (zamjena) domaće valute za stranu valutu. Valutnim odborom se uvozi monetarna politika rezervne valute, te se smatra i prijelaznim rješenjem do potpune dolarizacije (eurizacije).

35. Fiksni peg tečaj

Fiksni peg tečaj – gdje je valuta vezana za valutu druge zemlje uz moguća određena odstupanja od +, - 1 %. Centralna banka direktno na deviznom tržištu ili indirektno kroz kamatne stope i deviznom kontrolom utiče na tečaj.

36. Horizontalni prsten tečaj

Horizontalni prsten podrazumjeva raspon plivanja tečaja unutar određenih granica, korišten os strane sadašnjih država euro zone.

37. Puzeći peg tečaj

Puzeći peg, kod koga se fiksan tečaj odražava u odnosu na određene kvantitativne targete (stopa inflacije kod trgovačkih partnera i dr.)

41. Komparacija tipičnog aranžmana valutnog odbora (CBA) i CB

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 16

Page 17: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

VALUTNI ODBOR CENTRALNA BANKA

1 Uobičajno snadbjeva samo novčanicama i kovanim novcem

Uobičajno snadbjeva novčanicama, kovanim novcem i depozitima

2 Fiksni devizni kurs u odnosu na rezervnu valutu Fiksni /fluktuirajući kurs

3 Devizne rezerve 100% monetarnih obaveza Varijabilne devizne rezerve

4 Puna konvertabilnost Ograničena konvertabilnost

5 Monetarna politika vezana pravilima Diskreciona monetarna politika

6 Ne predstavlja poslednje utočište bankama (u pogledu rješavanja likvidnosnih poteškoća)

Zajmodavac bankama u krajnjoj instanci

7 Ne reguliše poslovne banke Često reguliše poslovne banke

8 Transparentan Često netransparentan

9 Taštićen od političkog pritiska Politizirana

10 Visok stepen kredibiliteta Nizak kredibilitet

11 Ostvaruje emisioni prihod ok kamate Ostvaruje emisioni prihod od kamate i inflacije

12 Ne može stvoriti inflaciju Može stvoriti inflaciju

13 Ne može finansirati potrošnju domaćih vlasti Može finansirati potrošnju domaćih vlasti

14 Nisu mu potrebni preduslovi za monetarnu reformu Otrebni su joj preduslovi za monetarnu reformu

15 Brza monetarna reforma Spora monetarna reforma

16 Mali broj osoblja Veliki broj osoblja

50. Iskustva zemalja u tranziciji sa monetarnim-valutnim odborom

Zemlje u tranziciji koje su prihvatile valutni odbor su: Bosna i Hercegovina, Estonija, Bugarska (ušla u EU) i Litvanija. Za zemlje u tranziviji valutni odbor predstavlja prelazno rješenje do ulaska u valutnu uniju-euro zonu. Sve zemlje (sa izuzetkom Litvanije-dolar) su vezale svoju valutu prvo za DM, a kasnije za euro. Valutni odbor je uveo Bugarsku u Evropsku uniju i time potvrdio sa se sa ovim instrumentom mogu ispuniti sljedeći kriteriji konvergencije :

inflacije ne vraća od 1.5% u odnosu na tri zmlje EU sa najnižom inflacijom, stabilna domaća valuta u periodu dvije godine prije ulaska u Uniju, javni dug ne veći od 60% GDP-a i fiksni deficit ne veći od 3% GDP-a, stope petogodišnjih obveznica ne smiju biti veće od 2% u odnosu na tri zemlje sa najnižom

inflacijom, usklađeno zakonodavstvo uključujući usklađivanje sa Sporazumom i Statusom Evropskog sistema

centralnih banaka.

52. Bitne razlike valutnog odbora i Centralne banke

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 17

Page 18: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićBitne razlike valutnog odbora i centralne banke ogledaju se u sljedećem:

u valutnom odboru nema prostora za političke pritiske, davalvaciju valute, štampanja novca za budžetski deficit, subjektivnog ljudskog faktora,

valutni idbor je transparentan i razumljiv svakome, obezbjeđuje kradibilitet i stabilnost cijena u valute,

obezbjeđuje devizne rezerve na nivou od minimalno 100%, uslijed konvertibilnosti valute i stabilnog tečaja obezbjeđuje direktne i portfolio incesticije, ne regulira komercijalne banke, nije posljednje utočište. zarađuje profit samo od kamata, nema emisione dobiti (segniorage) Valutnim odborom se uvozi monetarna politika rezervne valute, te se i smatra prijelaznim rješenjem

od potpune dolarizacije (eurizacije). U prošlosti je prisutan kod kolonijaliziranih zemalja dok u modernom dobu valutni odbor uvodi Hong Kong 1983.godine te Argentina u perioduod 1994 do 2002.godine. Od zemalja u tranziciji valutni odbor uvode Bugarska 1997, Estonija 1993, Litvanija 1994,Bosna i Hercegovina 1997.

53. Nedostaci valutnog odbora

Valutni odbor ina izražene nedostatke u smislu nemogućnosti fleksibilnije monetarne politike (de facto je nema) kako bi se uticalo na određene pozitivne pomake, zatim pokazuje izraženu ovisnost od monetarne politike Centralne banke za čiju valutu je vezan (odnosno, pokazuje sve nedostatke fiksnog deviznog tečaja), te je posebno izražen problem realnosti tečajate je teško upravljati asimetričkom makroekonomijom.

59. Položaju centralne banke u bankarskom sistemu i njene funkcije

Centralna banka je po svom položaju u bankarskom sistemu-monetarna institucija. Funkcije ove banke su: održevenje stabilnosti novca, kontrola i regulisanje mase novca u opticaju, unutrašnja likvidnost u realnom sektoru ekonomije, likvidnost plaćanja sa inostranstvom, funkcionisanje finansijskog tržišta, upraljanje državnim dugom i deviznim rezervama. Centralna banka kao emisiona banka je jedina institucija koja je ovlaštena od države da izdaje –

štampa novac kao zakonsko sredstvo plaćanja. Najčešće se zbog svojih funkcija i položaja u bankarskom sistemu naziva i banka-bankama.

60. Poslovi centralne banke u savremenim privrednim sistemima

U savremenim privrednim sistemima poslovi centralne banke su: emisija novčanica i kovanica, rukovanje deviznim rezervama, regulisanje količine novca, regulisanje likvisnosti bankarskog sistema i likvidnosti privrede, organizacija unutrašnjeg platnog prometa i plaćanja sa inostranstvom, supervizija i nadzor nad bankarskim poslovanjem, poslovi za račun banke.

67. Pasivni bankarski poslovi

Pasivni bankarski poslovi su:

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 18

Page 19: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

ulozi na štednju, novčani polozi, žiro depoziti, reeskont i relombard, emisija blagajničkih zapisa i depozitnih certifikata.

68. Aktivni bankarski poslovi.

kontokorentni kredit, eskontni i relombardni kredit, akceptni kredit / akcept mjenice, rambursni kredit / dokumentarni kredit, potrošački kredit / robni – novčani- mješoviti

69. Netralni i vlastiti bankarski poslovi.

Neutralni bankarski poslovi su: platni promet, izvršenje državnog budžeta, statistika, mjenjački poslovi, komisioni poslovi, trezorski poslovi.

Vlastiti bankarski poslovi su: razne transakcije za vlastite račune, finansijski konsalting i inžinjering.

81. Bilans stanja banke

Bilans stanja banke predstavlja sistematizovan pregled bankarske aktive i pasive na određeni dan. Bilans stanja sadrži: aktivu, obaveze i kapital.

AKTIVA (IMOVINA) = OBAVEZE + KAPITAL

Aktivu čine pozicije: novčana sredstva i računi depozita kod depozitnih institucija vrijednosni papiri za trgovanje plasmani drugim bankama krediti vrijednosni papiri poslovni prostor i druga poslovna aktiva ostale nekretnine investicije i nekonsolidovana povezana preduzeća ostala aktiva rezerve za potencijalne gubitke

Pasivu čine pozicije: depoziti uzete pozajmice – dospjele obaveze uzete pozajmice od drugih banaka

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 19

Page 20: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

obaveze prema vladi obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama subordinisani dugovi i subordinisane obveznice ostale obaveze

Kapital čine pozicije: trajne prioritetne dionice obične dionice emisiona ažia neraspoređena dobit i rezerve kapitala kursne razlike ostali kapital

82. Struktura aktive bilansa stanja banke

Pozicije aktive su date po principu opadajuće likvidnosti. Novčana sredstva i računi depozita su dati sa pozicijama gotov novac i nekamatosni računi depozita, te kamatosni računi depozita.

Gotov novac i nekamatosni računi depozita obuhvata ukupno stanje gotovog novca, novčanih sredstava u procesu naplate i novčana sredstva u procesu isplate.

Kamatosni računi depozita obuhvataju sve kamatosne račune depozita kod drugih depozitnih institucija bez obzira da li su u obliku štednih ili oročenih depozita, uključujući i certifikate o depozitima koji nisu predmet trgovine.

Vrijednosni papiri za trgovanje obuhvataju stavke koje je banka kupila radi ponovne prodaje u bliskoj budućnostu u cilju zarade.

Plasmani drugim bankama obuhvataju međubankarske transakcije u obliku kratkoročnih plasmana sa žiro računa izvještajne banke – rezervnog računa kod CB.

Krediti, potraživanja po poslovima lizinga i dospjela potraživanja imaju strukturu koja je posebno iskazana u bilansu stanja:

4a /Krediti, koji predstavljaju rezultat direktnog ugovaranja i kupljeni krediti, a mogu biti i u obliku dokumentarnog kredita

4b /Potraživanja po poslovima lizinga, koja obuhvataju potraživanja banke nastala kao rezultat direktnog ili indirektnog ugovora između davaoca i tražioca

4c /Dospjela potraživanja po kreditima i poslovima lizinga, kao rezultat kreditnog rizika bilansnih i vanbilansnih pozicija banke

Ostala aktiva obuhvata stanje svih stavki koje su sadržane u predhodnim pozicijama.

Rezerve za potencijalne gubitke date su u dvije pozicije: za potencijalne gubitke u skladu sa propisima supervizora vezane za kredite i potraživanja po

poslovima lizinga za potencijalne gubitke vezane za ostale pozicije

Ukupna aktiva predstavlja ponderisanu vrijednost zbora svih pozicija umanjenih za rezerve za potencijalne gubitke.

83. Struktura pasive bilansa stanja banke

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 20

Page 21: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićStruktura pasive data je na pozicijama obaveza i kapitala.

Depoziti, i to po viđenju, štedni i oročeni.Depoziti po viđenju obuhvataju depozite koji se isplaćuju po zahtjevu i dospjele oročene depozite za koje nije ugovorena mogućnost automatskog obnavljanja.Računi štednje po viđenju predstavljaju štedne depozite za koje nije ugovoren rok dospjeća nego su raspoloživi za povlačenje po zahtjevu deponenta – štediše.Oročeni depoziti čine depoziti koji se ne mogu polačiti prije ugovorenog roka bez kaznene naknade.Posebni depoziti čine depoziti koji prate drugu poslovnu transakciju i obično služe za pokriće rizika po datim kreditima, otvoreni akreditivi, date garancije i slično.

Pozajmice – dospjele obaveze su: dospjele, a nevraćene dospjele, a neizmirene vanbilansne pozicije

Pozajmice od drugih banaka sadrže međubankarske transakcije u obliku kratkoročnih pozajmica sa žiro računa drugih banaka – rezervni računi kod CB.

Obaveze prema vladi sadrže mjenice i druge instrumente plaćanja plative na zahtjev, izdate u svrhu plaćanja dažbina.

Obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama odnose se na: izdate mejnice, obveznice i uplata drugih depozitnih institucija po različitom osnovu zaduživanjem po osnovu kupljenog prostora i druge fiksne aktive poslove lizinga i ostalo

Subordinirani dugovi i subordisane obveznice koje ispunjavaju uslove Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banke.

Ostale obaveze su obaveze koje nisu obuhvaćene u predhodnim pozicijama

Ukupne obaveze čine zbor svih predhodnih obaveza.

Kapital čine pozicije: trajne prioritetne dionice (trajne kumulativne i trajne nekumulativne dionice) obične dionice

84. Pozicije obaveza pasive bilansa stanja banaka

Pasivu čine pozicije: depoziti uzete pozajmice – dospjele obaveze uzete pozajmice od drugih banaka obaveze prema vladi obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama subordinisani dugovi i subordinisane obveznice ostale obaveze

Obaveze prema vladi sadrže mjenice i druge instrumente plaćanja plative na zahtjev, izdate u svrhu plaćanja dažbina.

Obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama odnose se na: izdate mejnice, obveznice i uplata drugih depozitnih institucija po različitom osnovu zaduživanjem po osnovu kupljenog prostora i druge fiksne aktive poslove lizinga i ostalo

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 21

Page 22: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

Subordinirani dugovi i subordisane obveznice koje ispunjavaju uslove Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banke.

Ostale obaveze su obaveze koje nisu obuhvaćene u predhodnim pozicijama

Ukupne obaveze čine zbor svih predhodnih obaveza.

85. Pozicija kapitala banaka i njegova struktura u bilansu stanja banke

Kapital čine pozicije: trajne prioritetne dionice obične dionice emisiona ažia neraspoređena dobit i rezerve kapitala kursne razlike ostali kapital

Kapital čine pozicije: trajne prioritetne dionice (trajne kumulativne i trajne nekumulativne dionice) obične dionice

86. Neraspoređena dobit i rezerva kapitala banke:

nepokriveni gubitak iz ranijih godina rezerve propisane zakonom rezerve koje se odnose na procjenu kvaliteta aktive revalorizacione rezerve

87. Struktura vanbilansnih pozicija banke

U vanbilansnoj evidenciji se vode pozicije koje u sebi sadrže mogućnost nižeg ili višeg stepena da će određene obaveze biti uknjižene u bilans stanja. Najčešće stavke vanbilansnih evidencija su garancije i akreditivi. Struktura stavki vanbilansne evidencije data je u sljedećem obrascu BS-VB:

neopozive obaveze za davanje kredita kupljena potraživanja po datim kreditima od drugih banaka krediti osigurani instrumentom za obezbjeđenje naplate (kolateral) vrijednosni papiri u trezoru vrijednosti u trezoru kao kolateral strani čekovi neopozivi dokumentarni akreditivi izdate garancije izdate mjenice i dati avali nostro finansijske aktive vezane za proces naplate tekući ugovori za transakcije sa devizama ostale stavke vanbilansa banke

88. Bilans uspjeha banke

U bilansu uspjeha banka prikazuje prihode i rashode o ostvarene dobiti.

PRIHODIPrihodi od kamata su:

kamatosni računi depozita kod depozitnih institucija plasmani drugim bankama sa rezervnog računa CB

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 22

Page 23: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

krediti i poslovi lizinga – nedospjeli i dospjeli vrijednosni papiri koji se drže do dospjeća vlasnički vrijednosni papiri potaživanja po plaćenim vanbilansnim pozicijama ostali prihodi od kamata operativni prihodi (prihodi po osnovu poslovanja sa devizama, naknade po kreditima, naknade po

vanbilansnim poslovima, naknade po izvršenim uslugama, prihodi po osnovu poslova trgovine ostvarenih na stavkama aktive, vrijednosni papiri i dr.)

RASHODIRashodi od kamata su:

depoziti uzete pozajmice – dospjele obaveze uzete pozajmice od drugih banaka obaveze prema vladi obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama subordinisani dugovi i subordinisane obveznice ostali rashodi po kamatama i slični rashodi

Nekamatni rashodi su: troškovi rezervi po osnovu kreditnog rizika i potencijalne kreditne i druge gubitke troškovi plata, fiksni i režijski troškovi poslovanja banke ostali operativni i direktni troškovi

DOBIT PRIJE OPOREZIVANJAGUBITAK POREZI NA DOBITNETO DOBIT

89. Struktura prihoda banke

PRIHODIPrihodi od kamata su:

kamatosni računi depozita kod depozitnih institucija plasmani drugim bankama sa rezervnog računa CB krediti i poslovi lizinga – nedospjeli i dospjeli vrijednosni papiri koji se drže do dospjeća vlasnički vrijednosni papiri potaživanja po plaćenim vanbilansnim pozicijama ostali prihodi od kamata operativni prihodi (prihodi po osnovu poslovanja sa devizama, naknade po kreditima, naknade po

vanbilansnim poslovima, naknade po izvršenim uslugama, prihodi po osnovu poslova trgovine ostvarenih na stavkama aktive, vrijednosni papiri i dr.)

90. Struktura rashoda banke

Rashodi od kamata su: depoziti uzete pozajmice – dospjele obaveze uzete pozajmice od drugih banaka obaveze prema vladi obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 23

Page 24: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

subordinisani dugovi i subordinisane obveznice ostali rashodi po kamatama i slični rashodi

Nekamatni rashodi su: troškovi rezervi po osnovu kreditnog rizika i potencijalne kreditne i druge gubitke troškovi plata, fiksni i režijski troškovi poslovanja banke ostali operativni i direktni troškovi

94. Obavezna rezerva banke kao instrument monetarne politike

Suština ovog instrumenta sastoji se u tome da svaka poslovna banka mora držati određeni dio depozita po viđenju na posebnim računima kod CB. Izdavanje se vrši u određenom procentu u odnosu prema depozitima po viđenju. Znači da se dio depozita po viđenju stavlja van kreditnog potencijala i ne može se koristiti za kredite. CB koristi ovaj instrument da bi regulisala količinu novca u opticaju, kontrolisala likvidnost i kredni potecijal banke. Preko ovih instrumenata može se voditi ekspanzivna i restriktivna politika. Povećanjem i smanjenjem obavezne rezerve reguliše se kreditna multiplikacija. Obavezna rezerva CB BiH obračunavaju se kao proskečne dnevne rezerve desetodnevnom periodu. Banke drže depozite u KM kod CB u minimalno propisanim nivoima.

95. Eskontna stopa kao instrument monetarne politike

Eskontna stopa je jedan od najznačajnijih instrumenata monetarno-kreditne politike koja se sastoji u podizanju i spuštanju kamatne stope po kojoj banka daje kredite. Eskontnom stopom CB određuje cijenu kredita koju odobrava poslovnim bankama. Promjenom u visini eskontne stope CB nastoji djelovati na ponudu i tražnju novca na tržištu novca. Diskontna stopa je važna za određivanje uslova za reeskont u pogledu rokova, kvaliteta, visine i vrste kredita koje banke određuju i koje banke moraju ispuniti da bi se mogle koristiti reeskontom.

96. Politika otvorenog tržišta kao instrument monetarne politike

Politika otvorenog tržišta (Open Market Policy) predstavlja složeniji i efikasniji mehanizam u savremenim tržišnim privredama gdje je uloga finansijskog tržišta dominantna.pretpostavke za funkcionisanje politike otvorenog tržišta su:

CB može uspješno sprovoditi kupovinu i prodaju obveznica aktivna uloga države (uticaj na kreiranje novca putem emisije obveznica i stvaranjem javnog duga) ponuda i tražnja novca i njihovo pretvaranje u kamatosne oblike

97. Selektivna kreditna politika, regulacija kredita CB poslovnim bankama, politika minimalne stope likvidnosti poslovnih banaka

Selektivna kreditna politika djeluje na promjene novca samo u određenim sektorima privrede, a u suštini svodi se na indirektno regulisanje kreditnog potencijala banaka. CB sprovodi selektivnu politiku na sljedeći način:

pravom na reeskont ako svoja sredstva plasiraju u određene namjene koje preferira monetarno-kreditna politika i CB

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 24

Page 25: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

davanjem podršle CB kroz odobravanje povoljnih kamata na reeskontna sredstva što obara kamatu kod krajnjeg korisnika koji je selektivno podržan

stimulativni uslovi u davanju i odobravanju sredstava od CB ovisno kakvi se monetarni efekti žele postići u pogledu angažovanja primarne emisije u selektivne namjene

V Poglavlje

Monetarni sistem BiH

87. Definicija i klasifikacija platnog prometa?

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 25

Page 26: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićPlatni promet je skup svih plaćanja nezavisno od osnova i načina izvršenja. Razlikuju se unutrašnji i međunarodni platni promet.

88. Šta je to SDK-a i koje su bile njene funkcije?

SDK – Služba društvenog knjigovodstva. Transformacijom javnog sektora ekonomije i prenesom finansijskog nadzora na institucije poreske administracije obezbjedile su njenu reduciranu ulogu na poslove platnog prometa i statistike.

93. Ovlaštenja banaka koja obavljaju platni promet?

vođenje računa nosioca platnog prometa – banaka evidencija naplate i raspodjele javnih prihoda obavljanje poslova gotovinskog platnog prometa praćenje i iskazivanje stanja na računima nosioca i učesnika u platnom prometu poslovi deponovanja gotovog novca i zamjene pohabanih novčanica sve druge poslove koji su određeni zakonom i ugovorom

98. RTGS BiH

RTGS – Real Time Gross Setllement ili Bruto poravnanje u realnom vremenu; pojedinačno poravnanje pojedinačnog naloga. Ovaj sistem sadrži CAS – Central Accounting System u kome su, u Centralnoj banci, sredstva banaka koje učestvuju u platnim transakcijama i gdje se vrši poravnanje platnih naloga. RTGS je u principu skulplji od žiro kliringa i trebao bi se koristiti uglavnom za velika plaćanja. RTGS je veoma siguran sistem za poravnanje, obzirom da koristi sve prednosti SWIFT mreže koja je veoma sigurna, a sam sistem onemogućava poravnanje naloga za koje prethodno nisu obezbjeđena sredstva. Takav nalog se neće izvršiti sve dok banka ne obezbijedi dostatna sredstva na računu, tj. ne postoji mogućnost da bankovni račun ode u minus. U ovom sistemu banke mogu slati plaćanja svaki dan, osim subote i nedjelje, prvog i drugog januara, te prvog maja u periodu od 8:00 do 16:00h.

99. Operativna pravila za bruto poravnanje u realnom vremenu u RTGS sistemu

Operativna pravila za bruto poravnanje u realnom vremenu odnose se na uslove pod kojima CB BiH i poslovne banke ulaze u sistem bruto poravnanja u realnom vremenu i napuštaju BPRV, uslove isključivanja banaka iz BPRV-a, praksu i postupke rada BPRV-a, postupke za poravnanje klirinških neto pozicija banaka, te postupke za poravnanje učesnika BPRV-a u posebnim slučajevima. CB je odgovorna za funkcionisanje BPRV-a kojim omogućava učesnicima pojedinačno i trenutno poravanje odobravanjem i zaduživanjem računa za poravnanje kod CB. Kroz BPRV obezbjeđeno je poravnanje između samih učesnika, kao i poravnanje koje učesnici obavljaju za svoje korisnike. Učesnici BPRV-a jesu CB i poslovne banke koje imaju dozvolu za obavljanje platnog prometa izdatu od nadležne agencije za bankarstvo i otvoren transakcioni račun kod CB. Putem BPRV-a poravnavaju se svi platni nalozi, bez obzira na iznos, upućeni na izvršenje od strane banaka učesnika BPRV-a i CB, žirokliringa CB i drugih pravnih lica koji su u funkciji obračunskih agenata (npr., operatora kritičnog poslovanja).

100. Izvršenje platnog naloga u RTGS sistemu

Plaćanje se smatra konačnim u trenutku preknjiženja sredstava na račun za poravnanje učesnika u BPRV-u. Platni nalozi će biti izvršeni prema listi prioriteta. Ako dva ili više platnih naloga imaju isti prioritet, izvršiće se najprije platni nalozi koji su vremenski ranije prispjeli u BPRV. Lista prioriteta platnih naloga uključuje prioritete od 1 do 98, a određuje ih sam učesnik. Ako učesnik ne navede prioritet podrazumjeva se prioritet 98. Učesnik je dužan pratiti i provjeravati status prosljeđenih platnih naloga u BPRV.

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 26

Page 27: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić101. Opoziv platnog naloga u RTGS sistemu

Učesnik ili CB u ime učesnika, ako to učesnik propusti ili ako CB ocijeni potrebnim, može opozvati nalog koji je u redu čekanja za izvršenje. CB može opozvati platni nalog u ime učesnika-pošiljaoca u slučaju zastoja platnog prometa iz teničkih razloga, kad učesnik-pošiljaoc to ne može sam izvršiti. Na traženje CB ili učesnika BPRV-a koji je pogrešno usmjerio platni nalog, učesnik koji je primio sredstva na osnovu pogrešno usmjerenog platnog naloga, dužan je vratiti doznačena sredstva:

do kraja radnog vremena, ako sredstva na račun komitenta-krajnjeg primaoca, nisu knjižena, ili odmah po primitku vraćenih sredstava od komitenta na čiji su račun knjižena pogrešno usmjerena

sredstva

Ako učesnik-primalac ne može knjižiti nalog zbog nedovoljnih ili pogrešnih podataka na platnom nalogu, učesnik-primalac će kontaktirati učesnika-pošiljaoca i zahtjevati dopunu podataka ili će platni nalog vratiti učesniku-pošiljaocu što prije, a najkasnije naredni radni dan.

102. Raspored rada BPRV-a u RTGS sistemu

Radni dani BPRV-a su svi radni dani tokom godine od ponedjeljka do petka. Neradni dani su subote, nedjelje, prvi i drugi januar, te prvi maj, a eventualno i drugi dani koje će u skladu sa propisima i opravdanim razlozima odrediti guverner. Radni dan BPRV-a počinje od 8:00, a završava u 16:00h, i u tom vremenu prima platne naloge. U slučaju da radni dan BPRV-a iz bilo kog razloga kasni sa početkom rada i u slučaju produženja radnog dana dužeg od jednog sata, CB o tome obavještava učesnike na najprikladniji način.

103. Izvršavanje naloga iz kliringa u RTGS sistemu

Poravnanje naloga iz kliringa biće izvršeno preko računa za poravnanje učesnika kliringa. Učesnici u kliringu, pravna lica koja su u funkciji obračunskih agenata i CB kao agent za poravnanje BPRV-a, postupaju u skladu sa utvrđenim pravilima. Obračunski agent, nakon obavljenog kliringa, obavještava CB o pozicijama učesnika – neto zaduženjima i neto odobrenjima, slanjem klirinškog izvještaja, e elektronskoj formi, koje su utvrđene od strane CB. CB će na osnovu klirinškog izvještaja provjeriti da li se neto zaduženja mogu izvršiti u BPRV-u preko računa za poravnanje. Nakon što je CB zadužila račun za poravnanje učesnika BPRV-a – netodužnika, odmah će izvršiti odobrenje računa za poravnanje učesnika BPRV-a – neto povjerioca, u skladu sa donesenim klirinškim izvještajem. Poravnanje obaveza i potraživanja iz kliringa smatra se konačnim u trenutku kad je odobren račun za poravnanje učesnika BPRV-a – neto povjerioca.

104. Žiro kliring BiH

Za razliku od RTGS, ŽK kao sistem manjih plaćanja, do 20.000,00 KM, je multilateralni kliring koji se ne odvija u realnom vremenu već u dva ciklusa, dva puta dnevno, u 10:00 i 15:00h. tada se sva plaćanja između svih učesnika u kliringu poravnaju i samo rezultat tog poravnanja, neto zaduženja ili odobrenja odlaze u RTGS gdje je poravnanje konačno kada se ova salda prenesu sa računa banaka koje duguju na račune banaka koja potražuju. ŽK koristi SWIFT formate poruka, ali ne i SWIFT mrežu, kao RTGS. CB je za potrebe ŽK izgradila potpuno novu nakarsku mrežu u BiH. Sve komercijalne banke, u zavisnosti u kom dijelu BiH se nalaze, najkvalitetnijim telekomunikacionim linijama su vezane za podklirinške kuće u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu, a aove na ŽK Centar U CB u Sarajevu.

105. Funkcionisanje ziro kliring sistema

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 27

Page 28: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

106. Operativna pravila ziro kliringa

Operativna pravila za ŽK odnose se na: prava, obaveze i odgovornosti CB BiH u vezi sa radom ŽK, uslove za učešće i odgovornosti učesnika, način i postupke za kliring i poravanje, postupke u slučaju kad učesnik u ŽK nije u stanju da ispuni obaveze.

Pravila i postupke za ŽK propisuje CB.

107. Prava i odgovornosti CB u ziro kliringu

CB je odgovorna da poravnanja potraživanja i dugovanja proistekla iz kliringa budu izvršena u skladu sa posebnim aktom CB kojim je regulisano bruto poravnanje u realnom vremenu

vrši kontrolu i nadzor postupaka učesnika u ŽK nadzor i kontrolu evidencija i zapisa učesnika može ovlastiti revizorsku kuću u cilju obavljanja nadzora i kontrole učesnika sva saznanja i informacije kojim raspolažu službenici smatraju se javnom tajnom obezbjeđuje dislociran rezervni sistem ŽK u Banjoj Luci koji omogućava neometano i sigurno

nastavljanje rada pri vanrednim dešavanjima može ograničiti poravnanje platnih naloga iz ŽK među učesnicima obustaviti rad ŽK na duže ili kraće vrijeme u slučaju poteškoća sa ŽK ima pravo promjeniti radno vrijeme ŽK

108. Odgovornosti ucesnika u ziro kliringu

svaki učesnik je odgovoran za svoje računarske aplikacije i njihovu usklađenost i povezivost sa ŽK, kao i pouzdanost kako ne bi ugrozio ŽK

pravilno popunjavanje i usmjeravanje platnih naloga, te za autentičnost svih platnih naloga usmjerenih u ŽK

tačno i pravilno prihvatanje autoriziranog platnog naloga koji je dobio od drugog učesnika ŽK u toku radnog vremena

podmiriti troškove usluga CB za učešće u ŽK, a u skladu sa odlukom CB o tarifi, zaduženjem računa rezervi učesnika kod pripadajuće glavne jedinice

opremu za ŽK, koja je vlasništvo CB, pravilno i namjenski koristi u skladu sa potrebama za učešće u platnom prometu vezanim za ŽK

snositi troškove održavanja opreme i računarskih programa ustupljenih na korištenje od strane CB

109. Načini i postupci kliringa i poravnanja u ŽK

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 28

Page 29: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla ČikarićPlatni nalozi usmjereni u ŽK moraju glasiti na BAM. Platni nalozi usmjereni u ŽK moraju biti u elektronskoj formi u propisanim fajlovima, zaštićeni šifrom, popunjeni u sklau da standardima SWIFT-a i važećim odredbama za domaće platne transakcije. Vrste poruka jesu MT103, MT201 i MT205. Platni nalozi primljeni u ŽK su nepozivi. Nalog je primljen u ŽK kad učesnik dobije potvrdu o prihvatanju, u ciklusu poravnanja za koje je upućen. Poravanje se smatra okončanim u trenutku kad su prenesena sredstva na račun za poravnanje BPRV-u neto povjerioca.

111. SWIFT poruke i njihova primjena

SWIFT je znači ulazni dokument za obradu priliva. On mora sadržati sljedeće: iznos priliva, datum valute, nalagodavac, banku pokrića i banku korisnika, naziv korisnika i broj njegovog računa, osnov plaćanja, detalji vezani za troškove po obradi priliva :

o BEN-opcija znači da bankarske troškove priliva snosi korisnik,o OUR-opcija znači da troškove snosi nalogodavaco SHA- opcija znači da troškove snosi nalogodavac sa svojoj strani, a korisnih

112. Pojam i praksa medjunarodnog i deviznog placanja

Pod plaćanjima se podrazumjeva sistem podmirivanja novčanih obaveza između dva subjekta po osnovu obavljenih trgovačkih, privrednih, uslužnih i drugih aktivnosti. Između dvije kategorije: međunarodno plaćanje i devizno plaćanje često se stavlja znak jednakosti, iako te dvije kategorije nisu uvijek iste. Djelimično se preklapaju te prepliću u raznim oblicima tehničko-operativnih poslova i metoda komunikacije između učesnika u platnoj transakciji (nalogodavac-korisnik) i nosioca platnog prometa (banka nalogodavac i banka korisnika), pa se često stavljaju u istu kategoriju. Pod plaćanjem prema inostranstvu podrazumijeva se plaćanje radi obavljanja vanjskotrgovinskog prometa, uključujući usluge, plaćanje dospjelih obaveza po kreditima uzetim u inostranstvu, kao i plaćanje po drugim tekućim poslovima. Transakcije plaćanja u inostranstvo se obavljaju preko poslovnih banaka. Devizni posao plaćanja u inostranstvo podliježe deviznoj kontroli u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju. Transfer kapitala iz zemlje obavlja se uz uslove propisane Zakonom o deviznom poslovanju. Plaćanje u inostranstvo banke vrše platnim instrumentima na osnovu urednog naloga. Urednim nalogom za izvršenje plaćanja smatra se nalog koji je dat na odgovarajućem obrascu, koji je popunjen i ovjeren u skladu sa važećim propisima i za čije izvršenje je obezbjeđeno pokriće na računu klijenta. Osnovna odlika međunarodnog plaćanja je plaćanje usmjereno sa rezidentovog ka nerezidentovom računu.

I Grupa zadataka

Potrebna rezerva/stopa rezervi poslovne banke/ukupna rezerva/stopa obavezne rezerve:

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 29

Page 30: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

R = ro + rl = ro × dmax

ro - rezerva likvidnostirl - obavezna rezerva

Maksimalni iznos multiplikacije depozita:

D = Do × dmax

Do - inicijalni impuls/depozit po viđenju/depozit avista/inicijalni prilog sredstava

Stopa zadržavanja sredstava:

H = ho × dmax

Depozitni multiplikator:

1 1 R 1 – z

z = (1 – R) × h

Kalkulacija multiplikacije depozita:

Iteracija D R (y%) H (z%)1. Do ro (Do × y%) ho (Do – ro)

2. Do1 (ho × z%) ro1 (Do1 × y%) ho1 (Do1 – ro1)

3. Do2 (ho1 × z%) ro2 (Do2 × y%) ho2 (Do2 – ro2)

4. Do3 (ho2 × z%) ro3 (Do3 × y%) ho3 (Do3 – ro3)

... ... ... ...n-ta iteracija Don (hon-1 × z%) ron (Don × y%) hon (Don – ron)

∑ D = Do × dmax R = ro × dmax H = ho × dmax

II Grupa zadataka

Kreditni potencijal/višak likvidnih sredstava:

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 30

dmax = =

Page 31: Finansije - Skripta za I parcijalni ispit

Mirela Ajanović april, 2010. godine

Alma AltumbabićLejla Čikarić

KP = F + MK + D(1 – Ro) – Dv × Rl

D = Dv + Do

F - fondovi bankeMK - međubankarski kreditiD - primljeni oročeni depozitiRo - obavezna rezervaDv - primljeni depozit po viđenjuRl - rezerva likvidnosti

Kreditni multiplikator:

1 1 R 1 – z

Maksimalni iznos kredita:

Kmax = k × Do

Finansije – Prvi parcijalni ispit | 31

k = =- 1 - 1