FINANCIJSKI MENADŽMENT

CILJ POSLOVANJA I OBLICI POSLOVNOG ORGANIZIRANJA  Financije su skup teorija, principa i tehnika koje se bave pribavljanjem i menadžmentom novca poslovnih subjekata, vlade i pojedinaca.Predstavljaju krvotok poslovnih subjekata.

Financijski menadžment istražuje menadžment tvrtke (poslovnog subjekta), a bavi se stjecanjem, menadžmentom i financiranjem resursa tvrtke (poduzeća, kompanije). Financijski menadžer je osoba koja se bavi korporacijskim investiranjem ili financijskim odlukama.Sudjeluje u kreiranju politike i odgovoran je za njenu uspješnu realizaciju. Odgovoran je i za definiranje temelja za donošenje poslovnih odluka koji proizlazi iz kreiranja vrijednosti za druge funkcije u poduzeću pored financijske. Svaka organizacija provodi tri različite vrste aktivnosti:

 poslovne  investicijske  Financijske

Za obavljanje ovih djelatnosti nužno je raspolagati gotovinom koja pritječe u organizaciju od obavljanja poslovnih, investicijskih, te financijskih aktivnosti. Osnovne odluke financijskog menadžera su:odluka o investiranju (koju imovinu nabaviti)odluka o financiranju (kako pribaviti gotovinu za financiranje investicija)odluka o održavanju likvidnosti (koliko gotovine i kada tvrtka treba imati za podmirivanje dospjelih obveza plaćanja) Donošenje financijskih odluka:

1. utvrđivanje mogućih smjerova aktivnosti2. prikupljanje relevantnih informacija3. izbor najbolje aktivnosti za obavljanje postavljenog cilja i definiranje alternativa4. nadzor realizacije i poduzimanje korekcije

 Agencijski problem Javlja se uvijek kada menadžer tvrtke posjeduje manje od 100% običnih dionica tvrtke. U tom slučaju se može dogoditi da menadžeri donose odluke imajući u vidu svoje interese, a ne interese dioničara, tj. cilj maksimalizacije bogatstva dioničara.Donaldsova analiza ciljeva menadžmenta govori da menadžeri žele maksimizirati bogatstvo kompanije, a ne dioničara što se realizira preko povećanog korporacijskog bogatstva, a koje je povezano s korporacijskim rastom i veličinom. Dioničari mogu prisiliti menadžere da djeluju u njihovom interesu da koriste konkurenciju na tržištu za menadžere koja može prisiliti menadžere da djeluju u interesu dioničara. Također mogu koristiti mogućnost preuzimanja (takeovera), te opcije dionica menadžerima. Nezadovoljstvo naposljetku mogu pokazati i prodajom dionica tvrtke. 

 

1

KONCEPT VREMENSKE VRIJEDNOSTI NOVCA  Koncept vremenske vrijednosti novca ili analize diskontiranih gotovinskih tijekova nam govori da novac koji se ima primiti ili platiti u različitim vremenskim točkama predstavlja različitu robu ili drugačije rečeno ima različitu vrijednost. Ovaj nam koncept govori da je jedna kuna vrednija danas nego u budućnosti. Zbog toga su na uzdržavanje od potrošnje (investiranje) pojedinci spremni samo uz određenu naknadu – kamatnu stopu koja je oportunitetni trošak čekanja na potrošnju u budućnosti. Jedna je kuna u budućnosti vrednija i zbog rizika, koji je prateći element budućnosti. Primjerice to je rizik nepovoljnog događaja koji će imati za posljedicu da neće vratiti investirani iznos i/ili naknadu u dogovorenom roku.Postoji i rizik inflacije – opadanja kupovne moći novca, što ima za posljedicu da neće ostvariti potrošnju više razine. Dva procesa svođenja novčanih iznosa na isti vremenski trenutak:diskontiranje – svođenje jednokratnog iznosa koji dospijeva u budućnosti na sadašnjost (izračun sadašnje vrijednosti)ukamaćivanje – svođenje gotovinskog iznosa na neki budući datum (izračun buduće vrijednosti) Iznalaženje buduće i sadašnje vrijednosti moguće je upotrebom:

jednadžbi za izračun sadašnje i buduće vrijednosti financijskih tablica kalkulatora kompjutera s financijskim software-om

 IZRAČUN BUDUĆE VRIJEDNOSTI Ukamaćivanje je proces u kojem uz primjenu odgovarajućih kamata izračunavamo koliko neki iznos ili tijek gotovine vrijedi za n razdoblja u budućnosti.Što je viša kamatna stopa, viša je buduća vrijednost, odnosno brži rast BV. Što je veći broj razdoblja ukamaćivanja, viša je BV.

 IZRAČUN SADAŠNJE VRIJEDNOSTI Diskontiranjem se iznos ili gotovinski tijek koji se treba naplatiti ili se duguje na neki budući datum svodi na sadašnju vrijednost. Kamatna stopa se u ovom procesu naziva diskontna stopa.Diskontiranje se provodi stopom koja predstavlja oportunitetni trošak – stopu povrata koja se mogla zaraditi da su sredstva uložena u alternativnu investiciju jednake kase rizika.Što je buduća vrijednost udaljenija u budućnost, sadašnja vrijednost opada i približava se nula. Što je diskontna stopa veća, SV je niža.  VIŠESTRUKI GOTOVINSKI TIJEKOVI Višestruki gotovinski tijek predstavlja seriju plaćanja koje se očekuju primiti ili koji se namjeravaju isplatiti (investirati). Mogu biti:

nejednoliki gotovinski tijek beskonačni jednoliki gotovinski tijek (vječna renta) konačni jednoliki gotovinski tijek novca (periodična renta)

 NEJEDNOLIKI GOTOVINSKI TIJEK

2

 Izračun sadašnje/buduće vrijednosti svodi se na višestruke procese diskontiranja/ ukamaćivanja jednokratnih gotovinskih iznosa (svaki se zasebno diskontira/ukamaćuje).  BESKONAČNI JEDNOLIKI GOTOVINSKI TIJEK (VJEČNA RENTA) Beskonačni jednoliki gotovinski tijek predstavlja niz jednakih gotovinskih iznosa koji se javljaju u jednakim intervalima, a nazivaju se vječni povrat.Sadašnja vrijednost vječnog povrata računa se iz odnosa plaćanja koje se očekuje unedogled i odgovarajuće diskontne stope što je izraženo jednadžbom:  K = iznos koji se javlja unedogled u jednakim vremenskim intervalimak = diskontna stopaSV = sadašnja vrijednost vječne rente

 JEDNOLIKI KONAČNI GOTOVINSKI TIJEK (PERIODIČNA RENTA) Plaćanje jednakih iznosa u jednakim intervalima tijekom specificiranog razdoblja (mjesečno, kvartalno, godišnje,...) predstavlja periodičnu rentu.Primjer periodične rente su vrijednosnice s jednakom shemom gotovinskih tijekova kao što su prioritetne dionice, kuponske obveznice, otplatni zajmovi...

 VREDNOVANJE RASTUĆE VJEČNE RENTE Neki gotovinski tijekovi predstavljaju beskonačnu geometrijsku seriju – seriju različitih iznosa koji se povećavaju po određenoj stopi – stopi rasta g.Primjer ovakvog tijeka predstavljaju primici od dionica čije dividende rastu po konstantnoj stopi. I = iznos godišnjeg povrata koji raste po stopi gk  = diskontna stopa 

RIZIK, POVRAT I MODEL ZA ODREĐIVANJE CIJENE ULOŽENOG KAPITALA (CAPM) Svaka dionica nosi u sebi određeni rizik jer njene buduće posljedice nisu izvjesne za donosioca. Stoga su na odluku o investiranju, koja pretpostavlja i odluku o uzdržavanju od potrošnje, investitori spremni samo pod pretpostavkom adekvatne kompenzacije za snošenje procijenjenog rizika u obliku minimalne stope povrata za ulaganje u danu imovinu. Ova stopa se naziva tražena stopa povrata. Tražena stopa uključuje u sebi dvije vrste naknade investitoru:naknadu za uzdržavanje od potrošnje (potrošnja u budućnosti umjesto danas)naknadu za podnošenje rizika ili riziko premiju Za odluke financijskog menadžmenta važne su dvije vrste rizika: 

1. poslovni rizik koji nastaje uslijed djelovanja čimbenika koji se odražavaju na gotovinski tijek iz poslovanja, a može se razlučiti na:

a. neizbježni, sustavni ili tržišni rizik (na koji utječe stanje u gospodarstvu, tehnološke promjene i sl.)

b. izbježni, nesustavni ili korporacijski rizik (na koji utječu čimbenici vezani za samu tvrtku kao što su štrajkovi, razvitak novih proizvoda i sl.)

3

2. financijski rizik koji se javlja vezano za način financiranja tvrtke. Javlja se kod tvrtki koje koriste dugovno financiranje, čime nastaje dodatni rizik za dioničare kompanije (rizik bankrotstva)

 Rizik vrijednosnice i njegovo mjerenje Rizik možemo definirati kao vjerojatnost da će stvarna stopa povrata ostvarena od držanja vrijednosnica odstupati od očekivane stope.Što je veća veličina i vjerojatnost tog odstupanja veći je rizik. Rizik vrijednosnice može se mjeriti na slijedeće načine:upotrebom normalne distribucije vjerojatnostigrafičkim pristupomkorištenjem prognoze ishodakorištenjem povijesnih stopamjerenjem u relativnim terminima i to kovarijacijom i betomobilježjem Z 1. Upotreba normalne distribucije vjerojatnosti Distribucija vjerojatnosti je lista svih mogućih ishoda s dodijeljenom vjerojatnošću svakog rezultata.Osnovni parametri distribucije vjerojatnosti su očekivana stopa povrata i standardna devijacija. Normalna distribucija vjerojatnosti može se koristiti za mjerenje rizika ako postoje prognoze stručnjaka o mogućim stopama povrata na vrijednosnicu i njihova vjerojatnost pojave.Standardna devijacija je mjera disperzije, varijabilnosti niza promatranja. To je drugi korijen iz varijance, vjerojatnošću ponderirano prosječno odstupanje od očekivane vrijednosti.Što je veća varijanca ili standardna devijacija (SD) distribucije vjerojatnosti mogućih povrata od neke investicije, manja je očekivana korisnost te investicije, te manja želja da se ona poduzme. Rizik i povrat portfelja Portfelj možemo definirati kao kombinaciju dviju ili više vrijednosnica ili drugih vrsta imovine koje drži pojedinac ili kompanija.Diversifikacija je kombiniranje vrijednosnica na način da se umanji relativni rizik. Pored rizičnih vrijednosnica postoje vrijednosnice bez rizika (risk free). To su vrijednosnice čiji je prinos poznat sa izvjesnošću za vrijeme razdoblja držanja. Rizik i povrat portfelja koji se sastoji od dvije vrijednosnice Očekivana stopa povrata od portfelja je vagani prosjek očekivanih stopa povrata pojedinačnih vrijednosnica gdje su ponderi vrijednosni udjeli pojedinih vrijednosnica u portfelju.Postoji veza ili kovarijacija između prinosa dva vrijednosna papira koja pokazuje očekivano variranje prinosa dvije vrijednosnice jedne s drugom.  Ri = očekivana stopa povrata za i-tu vrijednosnicuwi = vrijednosni udio i-te vrijednosnice u portfeljum =  broj vrijednosnica u portfelju Koeficijent korelacije pokazuje korelaciju povrata na vrijednosnice  i j. Može se kretati u intervalu od -1 do +1, a govori o smjeru i intenzitetu vrijednosti između varijabli.Rizik portfelja je proporcionalan s brojem vrijednosnica u portfelju i obrnuto proporcionalan s koeficijentom korelacije.

4

CAPM model

 CAPM model je stanje ravnoteže koji utvrđuje postojanje pozitivne linearne veze između tražene stope povrata na vrijednosnicu/portfelj i pripadajućeg rizik u portfelj kontekstu.Očekivana stopa povrata jednaka je zbroju stope povrata bez rizika i premiji za rizik koja odražava diversifikaciju.  Pretpostavke modela i konstruiranje portfelja Model polazi od nekih pretpostavki koje su prisutne i kod tržišnog modela:

investitori procjenjuju portfelj na bazi očekivane stope povrata  i  tijekom jednoperiodskog horizonta

investitori preferiraju portfelj s većim povratom investitori su averzni prema riziku postoji stopa povrata bez rizika po kojoj je moguće posuđivati i pozajmljivati imovina je neograničeno djeljiva

 Pored toga, usvajaju se i nove pretpostavke:

svi investitori imaju isti jedno periodski horizont držanja informacije su besplatne i trenutno raspoložive svim investitorima investitori imaju homogena očekivanja u pogledu R, SD i Cov.

 Investitori prilagođavaju rizik svog portfelja određivanjem proporcije portfelja koji se odnosu na rizičnu u odnosu na nerizičnu imovinu. Temeljna jednadžba CAPM i karakteristični pravac Tražena stopa povrata jednaka je stopi povrata bez rizik uvećanoj za riziko premiju što se izražava jednadžbom:Jednadžba definira riziko premiju na vrijednosnicu kao suvišak iznad stope povrata bez rizika. Nadprosječni povrat (na dionicu, tržišni portfelj) računa se relacijom: Veza između natprosječnog povrata na vrijednosnicu i natprosječnog povrata na tržišni portfelj grafički se predočava karakterističnim pravcem.Karakteristični pravac je izveden iz CAPM-a. On predstavlja mjeru očekivane funkcijske vezeizmeđu riziko premije na vrijednosnicu i riziko premije na tržišni portfelj. Sustavni rizik mjeren betom je nagib pravca koji opisuje funkcijsku vezu između natprosječnih povrata na dionicu i na tržišni portfelj.To je neizbježivi rizik, rizik vezan za tržišne fluktuacije koji se ne može diverzificirati.Možemo je definirati kao mjeru razmjera u kojem se prinosi na dionicu kreću u odnosu na prosjek prinosa na burzi.      

 FINANCIJSKO OKRUŽJE PODUZEĆA

5

  Financijski sustav predstavlja skup institucija, tržišta, pojedinaca, regulacije i tehnika kojima se trguje vrijednosnicama.Njegova osnovna funkcija je prenošenje sredstava od štedno suficitnih na štedno deficitne sektore, odnosno osiguranje sredstava za financiranje ulaganja u kapitalna dobra i kratkotrajnu imovinu.Također su važne njegove uloge pružanja usluga plaćanja, osiguranja likvidnosti i trgovine rizikom. Možemo razlikovati 3 tipa financijskih sustava:

financijski sustavi orijentirani burzama: SAD i Velika Britanija financijski sustavi orijentirani bankama: Njemačka, Francuska i Japan financijski sustavi zemalja u razvoju (ZUR): osnovni izvor sredstava poduzećima

predstavljaju bankarski krediti Zemlje s razvijenim financijskim institucijama i tržištima rastu brže, dok one koje imaju slabi kapacitet/strukturu financijskog sektora doživljavaju financijske krize s negativnim posljedicama na razvitak nacionalnog gospodarstva. Financijska tržišta su tržišta za trgovinu financijskim instrumentima. Financijski instrument je isprava koja za imaoca inkorporira potraživanje prema zaradi ili imovini izdatnika – nefinancijskih kompanija (poduzeća), financijskih institucija, kućanstava ili države, a za izdatnika predstavljaju obvezu. Nefinancijske korporacije su najveći korisnici sredstava na tržištu kapitala, dok je sektor domaćinstva najveći neto ponuditelj sredstava.

 VRSTE I KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH TRŽIŠTA Financijska tržišta se mogu klasificirati prema nizu kriterija:

formalnosti strukture po tome radi li se o trgovini novih ili ranije izdanih instrumenata načinu prodaje instrumenata dospijeću instrumenata obliku u kojem su sredstva pribavljena metodi trgovine

 1. Prema formalnosti strukture Burze uključuju fiksno mjesto trgovine, uz restriktivno definiranje sudjelovanja na tržištu i strogo specificirana pravila trgovanja. OTC tržišta ne uključuju fiksno mjesto trgovanja i u pravilu podrazumijevaju labaviju organizaciju, informacijsku strukturu i pravila trgovanja.Danas se i na jednim i na drugim tržištima koristi automatizirani trgovinski sustav uz primjenu kompjuterskih terminala, a glavna razlika sastoji se u stupnju formalnosti strukture.

2. Prema tome radi li se o prodaji novih ili već emitiranih instrumenata Primarna tržišta su tržišta za prodaju novih vrijednosnica. Tu se mobilizira štednja od štedno suficitnih subjekata i prenosi štedno deficitnim subjektima.Osnovna funkcija ovih tržišta je prikupljanje novih ušteda i alokacija sredstava između konkurentnih sektora /poduzeća.

6

Odobravanje kredita korporacijama, kućanstvima, potrošačima, državi i financijskim institucijama također spada u transakcije primarnog tržišta. Sekundarna tržišta predstavljaju transakcije niza brokera i dilera na burzi ili OTC tržištu kojima se preprodaju ranije izdane vrijednosnice.Ne radi se o novoj štednji, već o preraspodjeli postojeće štednje. Na sekundarnim tržištima se omogućuje unovčenje ranijih ulaganja, tj. likvidnost investitora uz relativno stabilne izvore financiranja za emitenta.Osiguranje likvidnosti je osnovna funkcija sekundarnih tržišta. Sekundarno se tržište sastoji od 2 dijela:

tržište na veliko tržište na malo

 3. Prema predmetu trgovine prvo tržište – sekundarno burzovno tržište (trgovina dionicama koje kotiraju na burzi)drugo tržište – sekundarno OTC tržište (trgovina dionicama koje kotiraju na OTC tržištu)treće tržište – sekundarno OTC tržište za dionice koje kotiraju na burzičetvrto tržište – elektronski trgovinski sustav za blok trgovine dionicama koje kotiraju na vodećoj burzi 4. Prema načinu prodaje instrumenata Otvoreno tržište je tržište na kojem se instrumenti kao dionice i obveznice prodaju općoj javnosti (primarno tržište), postajući često predmetom višestrukih prodaja i kupnji do roka dospijeća (sekundarno tržište). Na dogovornom tržištu vrijednosnice se prodaju privatno jednom ili nekolicini velikih financijskih institucija i bogatim pojedincima koji ih drže u svom portfelju do roka dospijeća. Sekuritizacija je proces objedinjavanja niza istovrsnih kredita dogovorenog tržišta, npr. stambenih ili auto zajmova, od strane zajmodavca (banke) i njihova prodaja investitorima na otvorenom tržištu.  5. Prema dospijeću financijskih instrumenata Tržište novca u užem smislu možemo definirati kao tržište za transakcije kratkoročnim kreditnim vrijednosnicama koje su javno emitirane ili privatno plasirane.Pribrojimo li ovom tržištu kratkoročne depozite i kredite banaka dobivamo tržište novca u širem smislu. Tržište kapitala u užem smislu je tržište za transakcije srednjoročnim i dugoročnim kreditnim i vlasničkim vrijednosnicama javno emitiranim ili privatno plasiranim.Dodamo li ovom tržištu tržište srednjoročnih i dugoročnih bankarskih kredita dobivamo tržište kapitala u širem smislu. Tržište novca je tržište na kojem se trguje sigurnim, neosiguranim financijskim instrumentima s dospijećem od godine dana.To je tržište za transakcije na veliko koje je organizirano kao OTC tržište. Financijski instrumenti kojima se trguje na ovom tržištu trebaju biti visoko utrživi (likvidni) s malim stupnjem rizika što pruža investitorima relativno sigurnu mogućnost investiranja. 

7

Tržište kapitala je tržište na kojem se trguje financijskim instrumentima s rokom dospijeća preko godinu dana. Tržište kapitala uključuje:

bankarsko tržište, koje ima veliku ulogu u financiranju kompanija u Njemačkoj, Italiji i Japanu.

tržište vrijednosnicama – tržišta za emisiju i kasnije obično višestruke kupnje i prodaje financijskih instrumenata.

 Tržište kapitala izuzetno je osjetljivo na problem agencijskih troškova (informacijski problem). Postojanje suprotstavljenih interesa između vlasnika i menadžera, te vlasnika (holdera dionica) i holdera obveznica, čini investitore opreznim pri donošenju odluke o ulaganju u dugoročne vrijednosnice. 6. Prema obliku u kojem su sredstva pribavljena Na tržištima vlastitog kapitala poduzeća i financijske institucije s korporativnom organizacijom pribavljaju/povećavaju vlastiti kapital emisijom dionica.Investitori u dionice su rezidualni vlasnici kompanije koji ne očekuju povrat uloženih sredstava u tvrtku od emitenta, već povratak u obliku dividende. Pribavljanje financijskih sredstava emisijom dionica nosi sa sobom određene nedostatke:

emisija dionica se tumači kao signal da menadžment tvrtke procjenjuje da je cijena dionice tvrtke precijenjena pa treba iskoristiti povoljan trenutak za takav oblik financiranja.

u uvjetima disperziranog vlasništva dionica vlasnici tvrtke su manjinski dioničari koji nemaju efektivnu kontrolu nad aktivnostima menadžmenta.

Zajmovna tržišta uključuju tržišta za kratkoročno, srednjoročno i dugoročno zaduži-vanje. Tržište kratkoročnog zaduživanja je tržište kratkoročnih bankarskih kredita, a ovdje možemo ubrojiti i zaduživanje na novčanom tržištu.Specifičnost ovog tržišta je u tome što se ovdje ne radi o razmjeni jedne vrste robe za drugu, već o razmjeni novca za obećanje plaćanja u budućnosti.

7. Prema metodi trgovine Na dražbovnim tržištima nalozi trgovaca se direktno sučeljavaju čime se dolazi do ravnotežne cijene (cijene koja „čisti tržišta“). Na dilerskim tržištima tržište čine dileri koji kotiraju cijene po kojima su spremni kupiti i prodati vrijednosnicu. Hibridna tržišta imaju element jednih i drugih tržišta.          VREDNOVANJE I FINANCIJSKI MENADŽMENT 

8

Vrednovanje je proces iznalaženja financijske vrijednosti neke investicije. Investicijske odluke ulaze u red najznačajnijih odluka financijskog menadžmenta. Vrednovanje vrijednosnica Vrijednosnice predstavljaju financijsku imovinu koju definiramo kao potraživanje na gotovinske tijekove od realne imovine – poslovnih i proizvodnih objekata, zemljišta, opreme i sl. realne imovine. Vrijednosnice emitiraju tvrtke, financijske institucije i državni organi radi prikupljanja kapitala. Kao investitori javljaju se pojedinci – individualni investitori ili druge banke i nebankarske financijske organizacije – institucionalni investitori. Na efikasnim tržištima cijena vrijednosnice jednaka je njenoj vrijednosti, odnosno očekivana stopa povrata na vrijednosnicu jednaka je traženoj stopi povrata investitora definiranoj liniji tržišta vrijednosnica (SML). OPĆE PRAVILO VREDNOVANJA Prema općem pravilu vrednovanja vrijednost neke imovine rezultat je očekivanih gotovinskih tijekova od te imovine tijekom njenog životnog vijeka.Stoga se vrijednost neke imovine može izračunati kao sadašnja vrijednost očekivanih gotovinskih tijekova diskontiranih odgovarajućom stopom. Faze procesa vrednovanja:

odrediti tijek gotovine utvrditi traženu stopu povrata na gotovinske tijekove na temelju njihove rizičnosti i

oportunitetnog troška izračunati sadašnju vrijednost svakog tijeka diskontiranjem traženom stopom povrata zbrojiti sadašnje vrijednosti

  P0 = vrijednost investicije u t=0, odnosno danask = tražena stopa povrataGTt = iznos očekivanog gotovinskog tijeka koji će se dobiti u vremenu t Razlikujemo 3 osnovne vrste vrijednosnica: Dužničke ili kreditne vrijednosnice predstavljaju ugovorom definirana obveza emitenta za isplatu imaocu unaprijed definiranog tijeka gotovine. Prioritetne dionice (hibridne vrijednosnice)

imaju karakteristike kreditnih i običnih dionica imaocu se ne garantira prioritetna dividenda prvo se isplaćuje prioritetna dividenda, pa onda obična

Obične dioniceobećanje plaćanja dividende u slučaju dobrog poslovanja i po odluci skupštine  VREDNOVANJE DUGOVNIH VRIJEDNOSNICA ( OBVEZNICA ) Obveznice predstavljaju osnovnu vrstu dugoročnih dugovnih vrijednosnica kojim se emitent (prodavatelj) obvezuje na isplatu fiksnih iznosa kupcu obveznice na unaprijed specificirani datum. 

9

Rizik neplaćanja kreće se od nula na državne vrijednosnice do visokih rizika za obveznice koje izdaju tvrtke u financijskim poteškoćama, do obveznica s visokim povratima poznatim kao „junk bonds“. Nominalna vrijednost je vrijednost utvrđena na obveznici, a predstavlja iznos koji je tvrtka posudila i koji obećava vratiti. Utvrđuje se okruglim iznosima. Kuponska kamatna stopa definira kuponska plaćanja koja će emitent godišnje, ili češće polugodišnje isplaćivati kupcu obveznice. Datum dospijeća je datum na koji se nominalni iznos mora isplatiti investitoru. Prema pokriću – kolateralu, razlikuju se 3 vrste dionica:

hipotekarne – pokriće predstavljaju nekretnine kao zgrade i zemljište s imovinskom hipotekom – pokriće je osobna pokretna imovina emitenta zadužnice – pokriće je opća kreditna sposobnost emitenta, a ne konkretna imovina

Klauzula opoziva omogućuje tvrtki emitentu isplatu – otkup obveznice prije roka dospijeća po unaprijed definiranoj cijeni koja uključuje premiju opoziva. Prema karakteru gotovinskog tijeka, obveznice mogu biti:

obveznice s kuponima koje obećavaju kuponske isplate tijekom određenog broja godina i jednokratni iznos o roku dospijeća

jednokratno isplative – čiste diskontne ili obveznice s nultim kuponom koje obećavaju jednokratni iznos na unaprijed utvrđeni budući datum

obveznice koje su vječni povrat (konzole) – obveznice bez dospijeća koje nude konstantna kuponska plaćanja

  VREDNOVANJE KUPONSKIH OBVEZNICA Korporativne obveznice se najčešće izdaju kao kuponske – višekratno isplative vrijednosnice. K = iznos kuponskih plaćanjakd = tražena stopa povrata na obvezniceN = nominalna vrijednost obveznicen = broj godina dospijeća  VREDNOVANJE KUPONSKIH OBVEZNICA BEZ DOSPIJEĆA (konzole) Nude investitoru fiksne kupone u nedogled, te se svrstavaju u instrument vječne rente. K = iznos kuponakd = tržišna stopa povrata  VREDNOVANJE PRIORITETNIH (POVLAŠTENIH) DIONICA Prioritetne (povlaštene) dionice predstavljaju korporativne vrijednosnice s karakteristikama dužničkih i vlasničkih vrijednosnica, tj. hibridne vrijednosnice.Prioritetni dioničari imaju pravo prvenstva u odnosu na obične dioničare u slučaju likvidacije kompanije i pri isplati dividendi. 

10

Obveza isplate dionica nije zakonska, pa stoga ne može tvrtku odvesti u bankrot kao u slučaju neplaćanja kupona na obveznice.Prioritetni dioničari su zaštićeni na način da se glavnina prioritetnih dionica emitira kao kumulativne dionice što znači da zaostale dividende moraju isplatiti prije bilo kakve isplate dividendi običnim dioničarima. Većina prioritetnih dionica spada u instrumente vječne rente, tj. u konzole poput obveznica koje su vječna renta.P0 = vrijednost prioritetne dionicekp = tražena stopa povrata na prioritetnu dionicuDp = prioritetna dividenda   VREDNOVANJE OBIČNIH DIONICA Obične dionice predstavljaju vlasničku vrijednosnicu – vrijednosnicu koja imaocu – običnom dioničaru daje pravo idealnog vlasništva nad kompanijom emitenta i pravo upravljanja kompanijom na pro-rata bazi.Potraživanje običnog dioničara je po rangu prioriteta rezidualno – drugi zainteresirani imaju prioritet pri isplati dividendi i/ili likvidacijske mase. Dividenda predstavlja dio neto dobitka koji je kompanija odlučila podijeliti dioničarima, a kapital dobitak predstavlja razliku između niže kupovne i više prodajne cijene koju ostvari dioničar pri prodaji dionice. Dividende predstavljaju jedine gotovinske tijekove koje dioničari mogu očekivati od dionice (osim u slučaju likvidacije ili prodaje). Stoga se i vrijednost dionice računa kao sadašnja vrijednost očekivanog tijeka dividendi. Vrednovanje dionica s konstantnim dividendama - Dionica s nultim rastom Dionice s nultim rastom dividendi nude konstantnu dividendu zauvijek, pa spadaju u skupinu instrumenata s vječnim povratom (perpetualna vrijednosnica). Model konstantnog ili normalnog rasta U pravilu, dividende rastu konstantno, iz razdoblja u razdoblje, po istoj stopi – primjerice po stopi rasta BDP-a.D0 = zadnja isplaćena dividendaks = tražena stopa povrata na dioniceg = stopa rasta dividendi zauvijek Rast dividendi je prvenstveno rezultat rasta zarada po dionici. Rast zarada definira se kao funkcija stope reinvestiranja dobitka i stope povrata koju kompanija ostvaruje na dioničku glavnicu (vlastiti kapital) tj. ROE. Zarade u sljedećoj godini: Zarade sljedeće  =     tekuće    +          tekuće          ×         povrat na     godine                   zarade       zadržane zarade         zadržane zarade

DONOŠENJE ODLUKA O FINANCIRANJU  

11

FINANCIRANJE IZ DUGOROČNIH IZVORA Pravilo je da se ulaganje u dugotrajnu imovinu financira iz dugoročnih izvora, premda se privremeno, u očekivanju boljih tržišnih uvjeta, primjerice nižih kamatnih stopa na tržištu kapitala, ove investicije mogu financirati iz kratkoročnih izvora. Procijenjene potrebe za ulaganjem u dugotrajnu imovinu i povećanje neto radnog kapitala definiraju ukupne potrebe za dugotrajnim financiranjem. Jednadžba za izračun ukupnih potreba za dugoročnim financiranjem: Ukupne potrebe          ulaganje u             porast netoza dugoročnim     =     dugotrajnu    +        obrtnogfinanciranjem               imovinu                  kapitala  Utvrđene potrebe za dugoročnim financiranjem mogu se pokriti interno raspoloživim sredstvima ili iz vanjskih izvora dugoročnog investiranja.Interni izvori raspoloživi za ulaganje uključuju gotovinske primitke iz poslovanja umanjene za dividende. OBIČNE DIONICE Obične dionice predstavljaju vrijednosnice bez roka dospijeća čiji vlasnici imaju pravo dobivanja dividende, uobičajeno na kvartalnoj bazi.Mogu imati nominalnu, knjigovodstvenu i tržišnu vrijednost. Dionice imaju u pravilu utvrđenu nominalnu vrijednost koja sama po sebi nema ekonomsku vrijednost. Nominalna vrijednost predstavlja minimalnu cijenu po kojoj se dionice mogu emitirati. Tvrtke u svom statutu definiraju iznos dionica koji tvrtka može emitirati – iznos odobrenih dionica.Ukupni iznos odobrenih dionica ne mora biti izdan, tj. prodan. Dio izdanih dionica kompanija može otkupiti na tržištu i držati u svome trezoru kao trajni kapital u pričuvi – trezorske dionice – s namjerom kasnije prodaje.Broj dionica u prometu predstavlja razliku izdanih i trezorskih dionica.  PRAVA DIONIČARA Dioničari kompanije su njeni vlasnici. Osnovna prava dioničara uključuju:

pravo glasa pravo sudjelovanja u raspodjeli dividende, te u raspodjeli imovine tvrtke u slučaju bankrota pravo prvokupa novih dionica

 Pravo glasa je pravo dioničara na skupštini dioničara da biraju članove upravnog odbora, koji onda biraju menadžere.U malim tvrtkama vodeći dioničar je ujedno i predsjednik Upravnog odbora i glavni menadžer. Glasanje dioničara može biti po sistemu kumulativnog ili većinskog glasanja. Kod kumulativnog glasanja dioničari mogu sve glasove dati smo jednom kandidatu što pogoduje manjinskim dioničarima, dok se kod većinskog glasanja o svakom članu Uprave glasa odvojeno. Pravo sudjelovanja u raspodjeli dividendi dioničari ostvaruju razmjerno svom udjelu u dioničkoj glavnici, ali dividende nisu zakonska obveza kompanije.Pored gotovinskih dividendi, dioničari mogu dobiti, istina manje važne, dioničke dividende ili split dionica.

12

 U slučaju bankrota kompanije dioničari imaju rezidualno pravo potraživanja prema njenoj imovini. To znači da prvenstvo pri naplati prema tvrtki imaju vjerovnici, zaposlenici, dobavljači i država, a preostala imovina se raspodjeljuje na dioničare proporcionalno njihovom udjelu. Pravo prvokupa je pravo postojećih dioničara da u proporciji s postojećim vlasništvom imaju pravo kupiti nove dionice prije nego se one ponude drugima. Ako dioničar raspolaže sa 3% starih dionica, ima pravo da mu se ponudi kupnja 3% novih dionica. Svrha prvokupa je zaštita dioničara od razrjeđivanja vrijednosti. Drugi razlog je zaštita razmjera kontrolne moći dioničara nakon dodatne emisije dionica. Prednosti financiranja emisijom običnih dionica :

1. kapital pribavljen od dioničara nema rok dospijeća2. dividenda nije zakonska obveza3. porast dioničkog kapitala povećava zaštitu vjerovnika u slučaju gubitaka4. nekad je lakše pribaviti sredstva emisijom dionica

Nedostaci financiranja emisijom običnih dionica:1. može dovesti do promjene kontrole nad kompanijom2. može se protumačiti kao negativni signal3. troškovi flotacije (upisa i distribucije) veći su nego kod prorit. dionica i obveznica

DUGOROČNI KREDITNI IZVORI Osnovni oblici kreditnog dugoročnog financiranja korporacija su:

emisija obveznica krediti na obročnu otplatu leasing

 Pod dugoročnim zaduživanjem podrazumijeva se zaduživanje s rokom vraćanja preko jedne godine. Vrlo je važna odluka o tome treba li se tvrtka financirati iz vlastitih ili tuđih izvora. Definiranje potrebe tvrtke za odgovarajućim oblikom financiranja financijski menadžer treba uskladiti s postojećim tržišnim uvjetima (troškom pojedinog oblika financiranja), dostupnošću izvora i fleksibilnošću vezanoj za karakteristike pojedinog instrumenta. Ukoliko tvrtka nije specificirala dionice, obične dionice nose pravo glasa i time upravljanja kompanijom, što ne znači da ga dioničari efektivno i koriste.Vjerovnici i vlasnici obveznica nemaju pravo upravljanja kompanijom. Zaštita vlasnika obveznica ostvaruje se kroz odredbe ugovora o emisiji obveznica, a zaštita ostalih vjerovnika kroz odredbe kreditnih ugovora. Trošak izvora:Dioničarima tvrtka isplaćuje dividende kao povrat na dioničku glavnicu. Isplata ovog povrata nije zakonska obveza, već je vezana za odluku Upravnog odbora.Trošak dugovnih financiranja je kamata koja se isplaćuje periodično (fiksna naknada ili fiksna stopa). Kamate na dug predstavljaju zakonsku obvezu. Ukoliko tvrtka ne plati kamate na obveznice, opunomoćenik ima pravo tražiti bankrot poduzeća. Prednosti dugoročnog dugovnog financiranja:

1. upotreba duga ne dovodi do promjene u kontroli nad kompanijom2. zbog tretiranja kamata kao porezno odbitne stavke, trošak financiranja je niži u odnosu na

druge izvore financiranja

13

3. trošak financiranja je fiksan Nedostaci dugoročnog dugovnog financiranja:

1. kumuliranje visoke razine duga može preko rasta rizičnosti tvrtke povećati trošak dugovnih i vlasničkih instrumenata poduzeća

2. glavnica duga se mora doplatiti na utvrđeni datum3. može se dogoditi da tvrtka ne može isplaćivati kamate (bankrot)4. vjerovnici preko ugovora o kreditu mogu donijeti restriktivne odredbe koje ograničavaju

slobodu menadžmenta u donošenju odluka KREDITI NA OBROČNU OTPLATU Kredit na obročnu otplatu je dugoročni privatno plasirani dug. Posudilac (najčešće banka) plasira sredstva zajmoprimcu koji se obvezuje na plaćanje serije kamata i glavnice prema utvrđenoj dinamici. Dospijeće ovih kredita može iznositi i do 30 godina (ali u pravilu u rasponu od 1 do 15 godina). Zajam se otplaćuje jednakim obrocima u čijem se udjelu kamate smanjuju kako se smanjuje iznos neotplaćene glavnice na koju se kamata obračunava.  Prednosti financiranja kreditom na obročnu otplatu:

1. niži flotacijski troškovi i brži plasman2. lakši pristup vjerovniku i lakše pregovaranje u slučaju poteškoća3. mogućnosti primjene principa sučeljavanja4. lakoća pristupa izvoru za male i srednje tvrtke

Nedostaci financiranja kreditom na obročnu otplatu:1. veća rizičnost duga i mogućnost bankrota2. oštrije restriktivne odredbe (zahtijevati povećanje vlastitog kapitala kao dodatno osiguranje

banke)

 METODE EMISIJE Kod donošenja odluke o probavljanju sredstava iz vanjskih izvora emisijom vrijednosnica tvrtka treba odlučiti:

koliko sredstava planira pribaviti, koje vrijednosnice planira emitirati (jednu ili kombinaciju više vrijednosnica), koju metodu emisije će koristiti

 1. Ponuda prava koristi se kod emisije dodatnih dionica, obvezno kada je u statutu tvrtke određeno pravo prvokupa postojećih dioničara, ili prema izboru tvrtke, ako to pravo nije utvrđeno statutom. Ponuda prava je u obliku certifikata koji imatelju daje pravo da kupi određeni broj dodatnih dionica (kako bi sačuvali svoj udio). 2. Javnom ponudom se koristi kako kod emisije dionica, tako i obveznica.  Uzimajući u obzir ulogu koju u javnoj ponudi ima investicijski bankar razlikujemo: 

ponuda na temelju prospektusa mogu koristiti velike, renomirane tvrtke. Tvrtka mora pripremiti dokument – prospektus koji sadrži osnovne informacije potrebne investitorima da se odluče za kupnju vrijednosnica.

javna ponuda uz angažman investicijskog bankara je gotovo pravilo u razvijenim zemljama, posebno kada se planira ponuda na stranom ili međunarodnom tržištu kapitala.

14

Savjetodavna funkcija kod donošenja odluka: preispitivanje odluka o vrsti vrijednosnice, utvrđivanje cijene i datuma emisije, utvrđivanje ostalih uvjeta (napose kod obveznica).

 Marketinška funkcija investicijskog bankara najčešće se realizira tako da sindikat investicijskih bankara organizira prodajnu grupu koja se sastoji od sindikata supotpisnika koji djeluju kao trgovci na veliko, te od dilera koji prodaju vrijednosnice na „tržištu na malo“. 3. Privatni plasman ili direktni plasman vrijednosnica odvija se prodajom emisije jednom ili nekolicini investitora – u pravilu institucionalnih investitora kao što su osiguravajuće kompanije i mirovinski fondovi. Prioritetne dionice su hibridne ili quasi kreditne vrijednosnice koje vlasniku – prioritetnom dioničaru daju pravno na fiksnu dividendu i uvjetno pravo upravljanja kompanijom. Razlikujemo kumulativne, participativne, konvertibilne. Kumulativne prioritetne dionice daju vlasniku pravo na isplatu neisplaćenih dividendi u određenom razdoblju, najčešće 3 godine. Participativne prioritetne dionice daju imaocima mogućnost sudjelovanja u neočekivanoj zaradi tvrtke. Konvertibilne prioritetne dionice daju dioničarima pravo konverzije u obične dionice emitenta. Prioritetne dionice se izdaju kao:

instrument bez fiksnog roka dospijeća kao opozive prioritetne dionice ili prioritetne dionice s fondom koji se iscrpljuje.

 Prednosti financiranja prioritetnim dionicama:

1. zakonski karakter prioritetnih dividendi (u teško situaciji može propustiti plaćanje prioritetnih dividendi, a da ne ide u bankrot)

2. fleksibilnost gotovinskih tijekova3. zaštita kontrole postojećih dioničara tvrtke

Nedostaci financiranja prioritetnim dionicama:1. nisu porezno odbitna stavka za tvrtku emitenta2. u praksi su fiksni trošak

            PLANIRANJE KAPITALNIH ULAGANJA  Vrijednost tvrtke se može definirati kao zbroj vrijednosti tekućih investicijskih projekata i onih koje tvrtka planira usvojiti.

15

 Pod planiranjem investicijskih ulaganja podrazumijeva se čitav proces kreiranja, analize i procjene investicijskih projekata, strukturiranja proračuna kapitalnih ulaganja, te kontrole provođenja usvojenih investicijskih projekata. Kapitalna ulaganja uključuju relativno velike izdatke u sadašnjosti za koje se očekuje da će generirati gotovinske tijekove u budućnosti tijekom perioda dužeg od jedne godine.Ova ulaganja uključuju ulaganja u zgrade, zemljišta, proizvodne hale, opremu, nove proizvode, zgrade, marketinške projekte, edukaciju zaposlenika i sl. Podjela investicijskih projekata:

projekti zamjene projekti proširenja ostali projekti

Projekti zamjene u pravilu ne uključuju kompleksnu procjenu, niti nove gotovinske tijekove, već impliciraju sniženje troškova.Zahtijevaju niža sredstva i jednostavniju odluku, te se donose na razini proizvodnog menadžera. Projekti ekspanzije mogu biti projekti koji omogućuju proširenja obujma poslovanja. To mogu biti ulaganja u nove proizvod ili nova tržišta koji omogućuju diversifikaciju poslovanja ili teritorijalnu diversifikaciju. Osnova kreiranja investicijskih prijedloga su misija i strategijski plan poduzeća. Metode za procjenu kapitalnih ulaganja Računovodstvena stopa povrata Računovodstvena stopa povrata računa se na temelju podatak iz računa dobiti ili gubitka kao omjer prosječnog neto dobitka (dobitak nakon oporezivanja) i inicijalnog uloga. ARR=  Karakteristike metode:ü  ne temelji se na gotovinskim tijekovima, već na računovodstvenoj kategoriji dobitkaü  ne respektira vremensku vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova,           jednostavna je za upotrebu Metoda otplatnog perioda (PBP) Otplatni period je razdoblje potrebno da se investicijsko ulaganje pokrije očekivanim pozitivnim gotovinskim tijekovima. P0 = broj perioda do otplateGTt = gotovinski tijek u periodu tI0 = inicijalni izdatak 

Karakteristike metode otplatnog perioda: ne respektira dinamiku gotovinskih tijekova i vremensku vrijednost novca tijekom otplatnog

perioda, ne respektira iznos ni dinamiku gotovinskih tijekova nakon perioda otplate, ne vodi računa o trošku kapitala projekta,

16

ne vodi računa o maksimalizaciji bogatstva dioničara, laka je za izračun i daje jasne rezultate, daje određenu sliku o likvidnosti

 Metoda neto sadašnje vrijednosti (NPV) Neto sadašnja vrijednost projekta predstavlja razliku između koristi i troškova projekta koja povećava bogatstvo dioničara, odnosno kao suvišak sadašnje vrijednosti primitaka nad sadašnjom vrijednošću izdataka. I0 = inicijalno ulaganje, gotovinski tijek u t=0,GTt = očekivani neto gotovinski tijek u razdoblju t,k  0 trošak kapitala (tražena stopa povrata)n = zadnje razdoblje u kojem se očekuju tijekovi novca  Karakteristike NPV metode:

usklađenost s ciljem maksimiranja bogatstva dioničara respektiranje vremenske vrijednosti novca i dinamike gotovinskih tijekova pretpostavka reinvestiranja gotovinskih tijekova projekta po stopi troška kapitala respektiranje svih relevantnih informacija

 Metoda interne stope rentabilnosti (IRR) Interna stopa rentabilnosti je stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost očekivanih izdataka (troška investicije) sa sadašnjom vrijednošću očekivanih primitaka. IRR pravilo odlučivanja:

za projekt investicijskog tipa ( prvo negativni pa potom pozitivni) – usvojiti projekt ako je IRR> tražene, granične stope povrata, stope odbijanja projekata – diskontne stope koju IRR projekta mora nadmašiti da bi se projekt mogao usvojiti,

kod međusobno isključivih projekata s uobičajenim gotovinskim tijekovima usvojiti projekt s IRR>tražene stope povrata (troškova kapitala) i s maksimalnom IRR.

kod zavisnih i međusobno isključivih projekata financijskog tipa – prvo pozitivni, pa potom negativni gotovinski tijekovi – usvojiti projekt ako je IRR<tražene stope povrata

kod zavisnih i međusobno isključivih projekata s višestrukom promjenom predznaka gotovinskih tijekova ne koristiti IRR metodu

Karakteristike IRR metode: nije direktno povezana s ciljem maksimalizacije bogatstva dioničara lako se izračunava kad se radi o anuitetu, a u suprotnom slučaju izračun je vrlo složen bez

računala daje informaciju o marži sigurnosti projekta – daje ideju o osjetljivosti projekta uzima i u obzir jednu netočnu pretpostavku – reinvestiranje gotovinskih tijekova po IRR

(uzima pretpostavku da je IRR trošak kapitala) respektira vremensku vrijednost novca i dinamiku gotovinskih tijekova ne daje uvijek jasnu i nedvosmislenu odluku

 Indeks profitabilnosti (PI) Indeks profitabilnosti je omjer sadašnje vrijednosti neto budućih primitaka i inicijalnog uloga. PI pravilo odlučivanja:

17

usvojiti projekt ako je PI>1 kad se gotovinski tijekovi diskontiraju odgovarajućom diskontnom stopom

odbaciti kad je PI<1

Karakteristike PI metode: daje rezultat kao i NPV metoda, respektira dinamiku gotovinskih tijekova i vremensku vrijednost novca, ne vodi izravno računa o maksimalizaciji bogatstva dioničara

 KRATKOROČNI FINANCIJSKI MENADŽMENT  Menadžment radnog kapitala Pojam (bruto) radnog kapitala definira se kao kratkotrajna imovina, a neto radni kapital kao razlika između kratkotrajne imovine (gotovina, utržive vrijednosnice, zalihe, potraživanja) i kratkoročnih obveza (spontano financiranje: trgovački kredit, vremenska razgraničenja poreza i plaća, kratkoročne osiguran i neosigurane pozajmice, komercijalni zapisi), tj. neto iznos sredstava potreban za dnevno odvijanje poslovanja. Poslovni ciklus se sastoji od:

konverzija gotovine u zalihe konverzija zaliha u potraživanja konverzija potraživanja u gotovinu.

Poslovni ciklus je vremensko razdoblje koje protekne od prispijeća zaliha do naplate potraživanja. Dužina ciklusa je jednaka zbroju razdoblja zaliha, koje obuhvaća vrijeme potrebno za narudžbu, proizvodnju i prodaju proizvoda, i razdoblja potraživanja koje obuhvaća vrijeme od prodaje proizvoda do naplate potraživanja.  Poslovni    =    razdoblje držanja     +     razdoblje naplateciklus               robe na zalihama               potraživanja                           (u danima)                      (u danima)  Ciklus gotovine  razdoblje koje protekne od plaćanja materijala do naplate potraživanja, dakle, vrijeme od isplate do naplate gotovine.  Ciklus    =   poslovni   +      razdoblje podmirivanjagotovine      ciklus           obveza prema dobavljačima                                                   (u danima)                     Loš menadžment obrtnog kapitala reflektira se u:

previsokoj razini zaliha sirovina s posljedicom visokih obveza i nedostatka gotovine previsokoj razini proizvodnje u odnosu na potrebe previše liberalnoj kreditnoj politici (može izazvati nedostatak novca).

 Loš menadžment obrtnog kapitala može dovesti do povećane zaduženosti i troškova financiranja, uz prijetnju financijskih neprilika, čak i tvrtkama koje bilježe profitabilno poslovanje.Osnovna razlika proizlazi iz činjenice da se do veličine profita dolazi primjenom koncepta razgraničenja kojim se prihodi i rashodi priznaju – ne u trenutku nastanka, već u razdobljima na koja se odnose. 

18

Permanentno i privremeno ulaganje u radni kapital (kratkotrajnu imovinu) Razina ulaganja u kratkotrajnu imovinu koja omogućuje postizanje konstantne ili minimalne razine prodaje naziva se permanentna trajna kratkotrajna imovina (permanentni bruto radni kapital), dok se suvišak iznad te razine naziva privremena kratkotrajna imovina (privremeni bruto radni kapital), čija je svrha udovoljiti privremenim potrebama likvidnosti.Veća kratkotrajna imovina unaprjeđuje prodaju i odnose s kupcima. Veći neto radni kapital znači da tvrtka ima manje spontano i financiranje obveza prema dobavljačima i razgraničenja poreza i plaća, pa će i odnosi s dobavljačima biti bolji.Veće ulaganje u radni kapital i time veći pokazatelj znače da će tvrtka imati veći trošak likvidnosti (zavisni trošak) koji predstavlja propuštenu dobit. Viši pokazatelj    Ki /A znači manji trošak nelikvidnosti – trošak koji izražava troškove iscrpljivanja/nedostatka gotovine i zaliha. Financiranje bruto radnog kapitala Permanentna (trajna) kratkotrajna imovina može se financirati iz kratkotrajnih ili dugoročnih izvora, dok se privremena kratkotrajna imovina treba financirati iz kratkoročnih izvora. Odluka o financiranju permanentne kratkotrajne imovine treba se donijeti u kontekstu izbora između povrata i rizika. Kratkoročni izvori financiranja su jeftiniji zbog niže kamate i nižih troškova pribavljanja sredstava ( od dugoročnih) što znači i veću rentabilnost. Odluka o financiranju kratkotrajne imovine ovisi o politici financiranja kratkotrajne imovine koju politika vodi. Agresivnom politikom se smatra kada se kratkotrajna imovina uglavnom financira iz kratkoročnih izvora tj. ukupna privremena i dio permanentne kratkotrajne imovine. MENADŽMENT GOTOVINE Cilj menadžmenta gotovine je održati ulaganje u gotovinu na minimalnom nivou, osiguravajući pri tome efikasno poslovanje tvrtke. Pored gotovine tvrtke drže i likvidnu imovinu koja uključuje gotovinske ekvivalente i utržive vrijednosnice.Razlozi držanja gotovine su transakcijski, opreznosni i spekulativni. Transakcijska potražnja za novcem vezana je za potrebe tvrtke za plaćanje redovnih obveza – plaća, poreza, kamata, plaćanje dobavljača i sl. pri čemu su neki izdaci poznati po iznosu i dinamici, a neki nisu. Opreznosne tražnje - kako primici gotovine od gotovinske prodaje i naplate potraživanja od kupaca, kao ni gotovinski izdaci nisu poznati s izvjesnošću, tvrtka mora održavati suvišak sredstava i iznad razine koja bi proizlazila iz transakcijskih razloga. Spekulativna tražnja za novcem je rezultat želje za osiguranjem fleksibilnosti i korištenjem budućih investicijskih mogućnosti s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću, bilo stjecanjem drugih tvrtki/dijelova tvrtki, bilo interno generiranim investicijama, a realizira se držanjem visoko likvidnih vrijednosnica. Menadžment gotovine sastoji se od:

utvrđivanja optimalnog salda gotovine gotovinskih naplata i isplata investiranja suviška gotovine

 Utvrđivanje optimalnog salda gotovine Baumolov model Model određivanja gotovinskog salda na temelju modela zaliha, postavljajući problem menadžmenta gotovine kao problem utvrđivanja optimalne veličine narudžbe.

19

Prema ovom modelu tvrtka, polazeći od početnog salda, koristi gotovinu dok ne padne na nultu razinu, obnavljajući saldo prodajom vrijednosnica.Određivanje ciljnog gotovinskog salda vrši se uravnoteženjem zavisnih troškova i transakcijskih troškova.  TZ = ukupni zavisni troškoviQ/2 = prosječni saldo gotovine,k = kamatna stopa na utržive vrijednosnice. Jednadžba za izračun ukupnih troškova narudžbe: P = prodaja                         F = fiksni trošak prodaje vrijednosnica za obnovu gotovinskog salda  Jednadžba za izračun optimalne narudžbe gotovine(prodaja vrijednosnica):  Menadžment gotovinskih primitaka i izdataka Smisao menadžmenta primitaka i izdataka gotovine može se ukratko izraziti konceptom: ubrzati naplatu i usporiti plaćanja. U tržišnim sustavima u kojima se platni promet odvija preko banaka u kojima banke imaju tekuće račune, tvrtke ispostavljaju čekove za podmirenje obveza plaćanja i naplaćuju potraživanja naplatom čekova ispostavljenih od njihovih kupaca.   MENADŽMENT POTRAŽIVANJA Potraživanja su rezultat prodaje robe na kredit što je uobičajeno u suvremenim poslovnim odnosima. Dužina kreditnog razdoblja ovisi o praksi u pojedinim zemljama, te unutar pojedinih zemalja može se razlikovati po industrijama, a vezana je i za veličinu tvrtke.Politika cijena, veličina tvrtke i njena tržišna pozicija imat će značajan odraz u kreditnoj politici i razini potraživanja.Za donošenje odluka iz područja menadžment potraživanja odgovorni su financijski menadžer i menadžer prodaje. Osnovni elementi menadžmenta potraživanja su:

1.  kreditna politika koja obuhvaća:

definiranje uvjeta prodaje definiranje kreditnih standarda analizu kreditne sposobnosti

2.  politika naplate koja obuhvaća:

analizu potraživanja odluku o postupcima naplate nenaplaćenih potraživanja.

 Donošenje odluke o kreditnoj politici Kreditna politika je usko povezana s politikom cijena. Tako će tvrtke koje prodaju proizvode i usluge na kredit moći postaviti više cijene u odnosu na konkurenciju koja ne nudi kredite. Stoga su, u pravilu, cijene i bruto profitne marže više kod tvrtki koje provode liberalniju kreditnu politiku. 

20

Utvrđivanje kreditnog standarda i analiza kreditne sposobnosti Kreditnim standardom smatra se minimalna kreditna sposobnost koju trebaju zadovoljiti kupci da bi im se odobrila prodaja na kredit, te iznos kredita koji može koristiti pojedini kupac. Kreditna sposobnost je sposobnost i spremnost kupca da izvrši preuzete obveze po utvrđenoj dinamici i utvrđenom iznosu. Procjena kreditne sposobnosti – „5K“:

1. karakter2. kapacitet3. kolateral (imovina koja stoji na raspolaganju za naplatu potraživanja u slučaju   potrebe)4. kapital5. konjunkturna faza ( faza gospodarskog ciklusa koja može utjecati na sposobnost kupca da

podmiri svoje obveze). Postupci naplate Postupci koji se mogu primjenjivati:

osobni posjeti telefonski pozivi prodaja potraživanja utuživanje

 Osobni posjeti smatraju se najučinkovitijim sredstvom, te ga treba primijeniti odmah prvi dan kašnjenja s naplatom.Telefonski pozivi su također korisni, i kao pojedinačna metoda i u kombinaciji s dopisima, a prioritet zvanja imaju kupci koji imaju najveća dugovanja.Dopisi imaju prednost kod kupaca koji duguju  male iznose, te onih koji su djelomično podmirili svoj dug.Kad je potraživanje neplaćeno nekoliko mjeseci, može se dati agencijama za naplatu potraživanja,a kao razlog se navode situacije poput:

ne odgovara na telefonske pozive, plaća drugima, opetovano krši data obećanja promijeni adresu i „nestane“

MENADŽMENT ZALIHA Zalihe predstavljaju važan oblik kratkotrajnih ulaganja poduzeća. Koristi od ulaganja u zalihe obuhvaćaju:

prednosti korištenja količinskog diskonta pri nabavi, marketinške prednosti vezane za mogućnost ponude cjelokupnog asortimana i ispunjavanja

svih narudžbi kupaca, porast profitabilnosti zbog špekulativnog ulaganja u zalihe u uvjetima očekivanja rasta cijena

zaliha

Troškovi zaliha obuhvaćaju: zavisne troškove troškove narudžbe troškove iscrpljivanja zaliha

Model ekonomične veličine narudžbe – EOQ model 

21

EOQ model se svodi na ekonomiziranje zalihama utvrđivanjem optimalne veličine narudžbe koja minimizira troškove zaliha. Temeljni model polazi od postavki:

prodaja se može perfektno procijeniti, upotreba je jednolika tijekom godine i nakon potpunog iscrpljenja zaliha ispostavlja se nova

narudžba zavisni troškovi i troškovi narudžbe su konstantni nema kašnjenja u isporuci naručenih zaliha

 Q = veličina narudžbe u jedinicamaZ = godišnji zavisni trošak po jediniciP = godišnja prodaja u jedinicamaN = fiksni trošak po narudžbiP/Q... broj godišnjih narudžbi

22