Pravni relativizam i pravo prirode u uenjima sofista

Rije nomos, koja se uslovno reeno moe prevesti kao zakon, javlja se ve kod Aesoida i njom se oznaava poredak koji je Zeus uspostavio. Normalno se moe pretpostaviti da je borba sofista protiv tiranije nomosa mogla da iskrsne u vrijeme kada je poela da iezava zajednika svojina starih plemenskih zajednica i kada je na njeno mjesto dola imovinska, a sa njom i svaka druga nejednakost.

Za sofiste nomos vie nije legitimni bazileus, ve puki uzurpator, izraz gole moi.

Naspram pojma nomos u uenjima sofista vano, ili ak sredinje mjesto pripada pojmu physis koji su sofisti preuzeli od jonskih filozofa. Physis je vjeni poredak koji nam otkriva kosmos ili logos.

Razaranje stare vjere zavrilo se osnivanjem vjere u prirodu i povjerenjem u um.

Pitagora - ovjek je mjera svih stvari, koje jesu da jesu i koje nisu da nisu. ; ovaj aforizam poznat je i kao homo ......ensura* pravilo. Svaki ovjek ima posebna mjerila ili mnjenja o tome ta je dobro. Nomos nije pravo jaeg, ni pravo slabijih.

ta je nomos o tome odluuje zajednica: polis, genos i cikos*

Protagora se zalagao da se umjesto arhaikog izvoenja dokaza uvedu naela nove retorike koja poivaju u argumentaciji i toleranciji. On je ustao protiv kazne kao osvete i odmazde, osim ako je svrha (telos) kasne da kanjeni postane bolji i plemenitiji.

Georgija je bio ubjeen u veliku mo besjednitva rekavi da je mo besjednitva da se kroz nagovaranje prui izgled istinitosti, vjerovatnoa, a ne sama istina. Zajednika osobina svih sofista je da su suprostavljali prirodu (physis) i zakon (nomis).

Pravo, priroda i sloboda?

Filozofija prava je stara koliko i sama evropska filozofija. Filozofija prava STRICTO SENSO je stara koliko i njemaki idealizam, a on zapoinje tek sa Hegelom.

U antici je svijet zamiljen kao zajednica bogova i ljudi; u njemu vlada svjetski um jer je ljudski um samo dio svijeta (etiko shvatanje prirode; priroda ima tri obiljeja: boansko, fiziko i ljudsko).

PRIRODA (gr. physis, lat. Natura) kod Homera je znaila zaetak, svojstvo nekog bia, a oznaava samoniknost i izvorsnost. Postoji razlika izmeu stvaralake i stvarne prirode (panteisti slave nepoznatog boga (I) i neto to je ljudima znano (II)

PRAVO (lat. Directum) fizike ili obiajno-moralne predstave.

U uem smislu filozofija prava zapoinje sa Hegelom; osnovne crte filozofskog prava ili prirodno pravo i osnove nauke o dravi prvi put se pojavljuje u izrazu filozofija prava. Pravedno je ono to je korisno svakome. & Pravedno je ono to je korisno naciji. (nacisti)

Hegel je pokazao da je filozofija prava filozofija slobode

Iz nepravde (ma koliko trajala) ne moe se stvoriti pravo, bez obzira to se nepravda htjela zvati pravom. Pravo postoji samo u onom drutvu u kome je autonomija subjekata i njeno samoodreenje respektovani kao jezgra i temelj drutva.

Pojam i znaaj vlasnitva kod Hegela

U temelju Hegelove filozofije prava lei pravo vlasnitva pa se stoga u itavoj filozofiji prava dokazuje kako je vlasnitvo kao pravo mogue ili kako je mogua zajednica bezuvjetno slobodnih privatnih vlasnika.

Naglaeno je da pojam vlasnika kao pravne zbilje nije identian s pojmom stvari kojom moemo slobodno raspolagati u smislu prima ocupatio* jest posjed. Posjed i vlanitvo predstavljaju dva povjesno razliita oblika pravne zbilje ili imovine. Razlika je u tome to posjedne obuhvata samo vanjsku stvar (zemlju), nego i drugog ovjeka kao stvar. Hegel navodi u ovom sluaju primjer iz rimskog prava prema kojem otac u obitelji vlastitu djecu tretira kao stvar i kojima neprikosnoveno raspolae.

Vlasnitvo je naprotiv objektivacija vlastite volje, ono je predmetni oblik volje u kojem volja raspolae samom sobom, ili svojim predmetnim i jedino tako zbiljskim oblikom. U vlasnitvu pojedinac raspolae objektivacijom svoje vlastite volje. On je sam sebi predmetan te slobodno raspolae svojom vlastitom predmetnou, jer ona je slobodna kao to je i on slobodan.

Vidljivo je da Hegel pojam vlasnitva kao zbilju ideje prava ne oblikuje samo nasuprot prosvjetiteljskim utemeljenju prava kao racionalne institucije za regulisanje odnosa meu univerzalno-slobodnim umnim pojednicima, ve i nasuprot rimskom i feudalnom odreenju posjeda.

Pojam pravednosti u Platonovoj filozofiji

Da bi odredio ta je pravednost, Platon poinje od ideje da je pravedno dati svakome ono to mu pripada a da se e pravedna drava biti ona u kojoj budu zadovoljeni interei svih, a ne samo jednog dijela drutva. POJAM, UTEMELJENJA I ZNAAJ ETIKE ZA PRAVOTemeljni etiki pojam kod Aristotela je umjerenost. Zbog toga je i samo pravo neka vrsta etikog minimuma, i treba da promovira ljudske vrijednosti.

Pojmovi etike i morala nisu sinonimi i ne smijemo ih poistovjeivati jer etika je ustvari filozofska refleksija o moralu to znai da je moral predmet izuavavanja etike, tj. da li su neke norme moralne ili ne.

Etika nije skup zlatnih pravila, tj. itajui neke etike knjige neemo morati dobiti odgovorr, ali iste te knjige mogu nam pomoi da doemo do odgovora i navesti na njega.

Moralna filozofija ili etika, filozofija je disciplina koja prouava ljudsko djelovanje i norme po kojima se to djelovanje usklauje ili bi se trebalo usklaivati. Pojam je uveo Aristotel. KRATKA POGLED NA ETIKE TEORIJEEudajmonizam- (izgr.eudaimon "sretan", doslovno "onaj koji ima dobroga duha")etikostajalite koje stavljasreu(eudaimonia) kao najvie dobro i cilj ljudskoga ivota. Hedonizam(gr.hdon, uitak)etikije nauk koji, kao podvrstaeudaimonizma, uitak smatra vrhovnimdobromi ciljem ljudskog djelovanja. Utilitarizam(lat.utilis, koristan) je pravac ueticikoji polazi od pretpostavke da je etiki ispravno ono djelovanje koje poveava ukupnusreuu svijetu, tj. promieope dobro.

Nastanak filozofijeSamo ime kae file (ljubav), sophia (mudrost), dakle ljubav prema mudrosti. Moe se tumaiti i kao tenja ka znanju, ali ispravan prijevod je ljubav prema mudrosti.

Filozofija je jedno slobodno, aktivno i otvoreno miljenje; nastala je jo u 6 vijeku p.n.e. u antikoj Grkoj, tanije u Joniji (mala Azija) na dananjoj karti svijeta to je Turska.

Odgovor na pitanje zato ba tamo i ta je uslovilo pojavu filozofije lei u specifinom dravnom ureenjju antike Grke , postojalo je neto to se naziva 'antiki urbanitet' tj. Svojevrsna kultura gradskog ivota. Postojali su Polisi gradovi-drave u kojima je ivot slobodnih ljudi bio ureen da visokom novou. Javno se raspravljalo o svim drutvenim pitanjima, uestvovalo se u politikom ivotu. S obziro na to da su ivjeii na nain robova koje je ak jedan Aristotel smatrao oruem koje govori, ljudi su imalo viak slobodnog vremena. Tad nije postojala tolka ljubav prema materijalnom jer su slobodni ljudi, plemstvo, imali sreen ivot, sreeno egzistencijalno pitanje, pa su u slobodnom vremenu razvili tu sklonost ka razmiljanju o viim istinama, tj. Nastala je filozofija.

Osim toga, javne rasprave su dovele do toga da se razvije razlono miljenje. U raspravama se trae argumenti, ne prihvata se nita zdravo za gotovo, tanije preispituje se sve i trae neke zakonitosti.

Starogrka pravna filozofija, prelazak od mita logosu?

Mitovi Grke nastajali su u sklopu susjednih bliskoistonih mitova (nastanak prava). Mit je duhovni izraz jednog stanja o ivotu prastarih ljudskih zajednica kojim se prikazuje prvo osloboenje ovjeka od haotinog mnotva stvari to ga okruuju. Osloboenje se prvo javlja u imenovanju stvari, slike, simboli i alegorijama pomou kojih ovjek predstavlja sebi okolinu.. Jezik i rije su orua kojim ovjek mitski svijet, a mitske predstave slue ovjeku da se snae u svijetu.

Starogrki mit pripovijeda o pojavi bogova i o njihovom susretanju sa ljudima (Homerovo doba) Mitska predstava o pravu je iskazana u dva oblika enskih boanstava: THEMISI i DIKLE. Obje su u bliskom srodstvu i djeluju skupa sa velikim boanstvima.

Boginja Themis se u mitu vodi manje nego Dikte i to uglavnom kao rasplinuta predstava boanskog prava. Ona je as boginja zemlje. Majka, supruga, as sestra. ( Themis poredak, obiaj)

Dikle predstavlja ljudsko pravo i regulie meuporodine plemenske odnose na imperativan nain. Ima dva lica; u jednom je izraena osveta, odmazda i kazna, a u drugom zatita prava. Ima vie uloga, ureuje i usmjerava, otkriva ta je skriveno.