TEME: FAZA „BREAK“ POENA i PRIPREMA MEČA

PREDAVAČ: IGOR KOLAKOVIĆ

FAZA „BREAK“ POENA

ODBOJKAŠKA IGRA

FAZA NAPADA (Napad iz prijema)

FAZA „BREAK“ POENA

(Kontra-napad, odbrana)

PRIJEM SERVISA

DIZANJE NAKON PRIJEMA

SMEĈ

ZAŠTITA NAPADAĈA

SERVIS

BLOK

ODBRANA POLJA

DIZANJE NAKON ODBRANE

KONTRA NAPAD

ZAŠTITA NAPADAĈA

U odbojkaškoj igri, dakle, postoji faza prvog napada (promjena ili side-out) i faza odbrane. Ovu drugu fazu zovemo faza kontra-napada a ustalila se i sa nazivom faza “break” poena.

Uspješnost u osvajanju “break” poena zavisi od kvaliteta servisa i od

zone u koju se servira. Onog trenutka kada serviramo, naša odbrambena taktika u ovoj fazi igre se pokreće: blok, odbrana u polju i kontra-napad sa zaštitom, koji predstavlja nastavak dobre odbrane. Neki odbojkaški teoretičari i praktičari smatraju da uopšte ne treba govoriti o fazi odbrane, već o fazi kontra-napada: za njih se odbojkaško nadigravanje sastoji upravo od napada i kontra-napada.

CILJ SERVISA

Postići poen (as) ili olakšati osvajanje poena(as kontra)

Oteţati mogućnost brzog i

raznovrsnog napada protivnika

Izvesti siguran servis

SERVIS

Elementom servisa počinje faza “break”-poena, odnosno počinje sama igra. Pravilni taktički izbor i vještina realizacije servisa često odlučuju o rezultatu utakmice i pobjedniku i oprjedjeljuju našu taktiku bloka i odbrane.

Razlikujemo tehniku i taktiku float i skok servisa. Kada govorimo o tehnici serviranja osvrnućemo se samo na elemente

tehnike skok-servisa:

Taktika servisa zavisi od:

individualnih mogućnosti servera (tehničkih, taktičkih,

psiholoških)

učinka i karakteristika svake pojedinačne protivnikove rotacije na prijemu servisa

kretanja toka utakmice

izbora redosljeda igrača na servisu

Trener je zaduţen za utvrđivanje toka igre izborom:

redosleda igrača na servisu

ko rizikuje na servisu

kada se moţe rizikovati ili ne moţe rizikovati

kako i gdje treba servirati

ELEMENTI

SKOK SERVISA

DUŢINA ZALETA

PRAVILNO PODBACIVANJE (moţda jedan od

najvaţnijih elemenata)

UDARAC U

NAJVISOĈIJOJ TAĈKI

POKRET ŠAKE

Prilikom izbora redosljeda igrača na servisu, a uzimajući u obzir njihove individualne mogućnosti, bilo bi dobro ukomponovati tim sa 3-4 igrača koji mogu uspješno jako i riskantno servirati, kao i druga 2-3 igrača sa svojim sigurnim, kontrolisanim servisom. Njihovim naizmjeničnim rasporedom omogućili bi da ekipa ne gubi ritam servisa čestim greškama a serveri koji reskiraju bi imali manji pritisak mogućih ekipnih grešaka u nizu na ovom elementu. Naravno da ovaj princip nije uvijek moguće u cjelini ispoštovati ali treba teţiti ka njemu.

Preuzimanje rizika na servisu postao je vaţan princip u današnjoj

odbojci, pogotovo protiv jakih timova koji su dominantni u prvom napadu. Međutim, rizičan servis ne smije da bude samo proizvod trenutne

inspiracije igrača! Serveri su spremni da preuzmu rizik zahvaljujući samopouzdanju koje su stekli tokom uspješnog i dugotrajnog treninga takvog servisa.

Igrače koji posjeduju element inspiracije i spremnosti na rizik ipak treba bodriti da tokom meča serviraju utrenirani servis, uprkos greškama koje su moguće u njegovom izvođenju. Treba ih usmjeravati da razmišljaju u pozitivnom pravcu kako da osvoje poen ili pripreme osvajanje poena, ne nikako u pravcu razmišljanja da ne naprave grešku tada su one i najčešće. Greške su sastavni dio odbojkaškog nadigravanja i nemoguće ih je eliminisati ali se uvijek teţi njihovom smanjivanju.

Postoje određene situacije za vrijeme utakmice kada je naročito vaţno

da imamo sigurnost na ovom elementu, čak i po cijenu slabijeg, ali ne i slabog servisa.

Takve situacije imamo:

na početku meča

na set ili meč lopti

nakon greške prethodnika, ili više prethodnika

nakon prekida igre (time-out, izmjena protivnika, sopstvena

taktička izmjena)

nakon svoje greške u prethodnoj rotaciji

nakon dugog, teškog poena

kada protivnik uzastopno gubi poene

Nije lako naći mjeru i ravnoteţu jačine servisa u trenutku kada se podrazumijeva da se ne smije pogriješiti. Ove mogućnosti opredjeljuju kvalitet igrača.

Veoma je vaţno da svaki igrač ima tehnički nivo koji mu omogućava da

ostvari više vrsta servisa i da ih primjenjuje u zavisnosti od taktičkih interesa. Danas imate igrače na visokom nivou koji koriste samo jednu vrstu servisa, istog inteziteta, bez sposobnosti mijenjanja čak ni pravca tog servisa i tada se ograničavaju taktičke mogućnosti ekipe na sevisu. Ovi igrači, na primjer, koriste samo skok servis pa kada postoji pritisak rezultata i teške situacije, serviraju izuzetno blago tako da se protivnički napad svodi na nivo napada iz lagane kontre bez ikakvog pritiska na prijemu. To moţe biti i psihički problem, ne samo tehnički nedostatak a u toj situaciji je bolje odservirati flot servis na određenog igrača ili u određenu zonu sa unaprijed određenim taktičkim planom. Tehnički bolje obučeni i psihološki stabilniji igrači imaju mogućnost ove promjene. Treba puno rada, vremena i strpljenja da se već formirani igrači sa svojom izraţenom sujetom ubijede da vjeruju u promjenu vrste svog servisa u opisanim situacijama.

Na osnovu karakteristika pojedinačnih protivničkih rotacija na prijemu

servisa, do kojih se dolazi na osnovu analiza, trener određuje zone ili igrače gdje će se servirati kako bi se ostvarili ciljevi servisa.

TAKTIKA SERVISA

IZBOR ZONE

SERVIRANJA

IZBOR PROTIVNIČKOG

IGRAČA

IZBOR RITMA I INTENZITETA I

NJIHOVE PROMJENE

ZONE PRIJEMA IZ KOJIH DIZAĈ

UPUĆUJE LOPTE U

PREDVIDIVE ZONE NAPADA

(npr. ako lopta dolazi iz zone 1, dizač obično ne daje iza glave, ili iz zone prijema

4-5 ne daje igraču koji je primio

servis)

ZONA KONFLIKTA

KRATKI SERVISI U SREDINU

TERENA ZBOG USPORAVANJA PROTIVNIĈKOG

NAPADA

ZONE UZ LINIJU TERENA

SLABIJEG PRIMAĈA

NA IGRAĈA / NAPADAĈA

PREDNJE LINIJE (primača i igrača prvog tempa) I

NAPADAĈA SA PAJPA (ovo se radi da

bi se njihov napad usporio ili se izbacili

iz napada)

NA IGRAĈA KOJI JE PSIHIĈKI

NESTABILAN U ODREĐENOM

PERIODU MEĈA

NA IGRAĈA KOJI JE TEK UŠAO U IGRU

POVREMENE DUŢINE

SERVISA (Duţi i kraći servis)

POVREMENA PROMJENA PUTANJE

SERVISA (paralela / dijagonala)

Taktika servisa obuhvata više taktičkih zadataka, koji se mogu postaviti kao dio individualne i ekipne taktike:

ZADACI BLOKA

NEUTRALIZACIJA PROTIVNIĈKOG

NAPADA VEĆ NA SAMOJ MREŢI

(osvajanje direktnog poena)

AMORTIZACIJA NAPADA (pasivni

blok) I OMOGUĆAVANJE

OLAKŠANE ODBRANE

USMJERAVANJE NAPADA

PROTIVNIĈKOG NAPADAĈA

ZATVARANJEM ZONE JAĈEG

PROTIVNIĈKOG PRAVCA, KAKO

BI IGRAĈI ODBRANE POLJA

BILI USPJEŠNIJI

BLOK

Blok je integralni dio odbrambenog sistema, prva linija odbrane, pa

zajedno sa odbranom u polju čini sistem u kojem se međusobno uslovljavaju ova dva elementa. Zato ga ne treba posmatrati izolovano.

Za uspješnost odnosa bloka i odbrane polja, treba obratiti paţnju na:

tehniku bloka i odbrane

taktiku (rasporedom igrača na mreţi i rasporedom igrača u polju na osnovu rasporeda igrača na mreţi)

GLAVNE KOMPONENTE INDIVIDUALNE TEHNIKE BLOKIRANJA

VRIJEME SKOKA

MJESTO SKOKA

KRETANJE U BLOKU

BOČNO

(za kratka rastojanja)

UKRŠTENIM KORAKOM

(za veća rastojanja)

POĈINJE OTVARANJEM (bočnim korakom) I

NASTAVLJA SE UKRŠTENIM

POĈINJE UKRŠTENIM KORAKOM, KORISTI SE ZA BRŢE LOPTE I BRŢI JE OD PRETHODNOG

Vrijeme i mjesto skoka najbolje određujemo gledajući napadača, a manje loptu.

Bloker:

procjenjuje prijem protivnika

procjenjuje dizanje protivnika

uvijek mora da zna ko je na suprotnoj strani mreţe (karakteristike napadača)

mora biti jako skoncentrisan na napadače (a ne na svoga servera)

Kada lopta izađe iz ruku dizača, treba pratiti zalet napadača, a ne loptu. Zalet treba da bude usmjeren ka prsima onoga ko je u bloku. Vaţno je

skočiti frontalno, jer se tako napadač bolje vidi, pa je lakše odrediti vrijeme i mjesto skoka u blok.

Igrači (krajnji) vole bočni skok zato što tako skaču visočije. Međutim,

tokom bočnog skoka postoji samo jedan trenutak u kojem se ruke nalaze na pravom mjestu, tako da igračima treba objasniti i pokazati prednosti frontalnog skoka u odnosu na bočni, pogotovo na kraćim rastojanjima i kada nemamo previše vremena za skok.

Takođe, vaţan element analize za određivanje mjesta za skok u blok je

poloţaj stopala prilikom skoka u blok, bez obzira na vrstu kretanja i skoka.

x

Teţi se da, u trenutku odraza, vrh stopala bude pod uglom od 90º u

odnosu na liniju ispod mreţe. Takav ugao omogućava vertikalni skok.

Ukoliko igrač ne uspije da postavi stopalo pod tim uglom, spoljašnja ruka bloka neće preći na suprotnu stranu terena, zbog čega se rizikuje „prolijetanje“ u bloku, što značajno kvari njegov kvalitet. Time ćemo protivničkom napadaču olakšati posao.

Poslije mjesta i vremena za skok u blok, treća komponenta individualne

tehnike blokiranja je poloţaj ruku. Ruke u bloku moraju biti ispruţene i orjentisane što je više moguće nagore i prema naprijed. Ručni zglobovi ne smiju biti puno savijeni i minimalno slijede pravac ruke a razmak između palaca ne smije biti veliki.

Problem koji treba izbjeći u kretanju u bloku je „prolijetanje“,

pogotovo kada se srednji bloker kreće u bloku, jer se tako otvara dijagonala ili sredina terena, što zbunjuje igrače u polju!

Ţelio bih da se osvrnem i na blokiranje prvog tempa a primjenjujemo

dva načina:

1. „ČITANJE“

Ţrtvuje se blokiranje prvog tempa da bi se dao prioritet drugom tempu u situacijama kada protivnik ne pribjegava prečesto prvom tempu

Bloker skače nakon dizanja

Ruke u bloku se drţe što visočije, noge malo savijene (ugao od 130º) i nema kretanja nadolje prilikom skoka, samo nagore

Dobro odigrani visoki prvi tempo teško će se zaustaviti na ovaj način,

ali ako je napadač imalo zakasnio, moţe se izblokirati ili „upasiviti“.

2. „OPCIJA“

Ako protivnik češće igra prvi tempo, koji je visok i pravovremen,

odlučujemo se za „opciju u prvom tempu“. Srednji bloker skače što je jače moguće kako bi zaustavio protivničkog napadača. Bloker bi trebalo da skoči prije napadača ili u istom trenutku sa napadačem.

TAKTIKA BLOKRANJA NA IDEALAN (#) I POZITIVAN (+) PROTIVNIČKI PRIJEM:

U ovim okolnostima kada protivnik ima mogućnost brzog napada sa 4

napadača, taktika blokiranja efikasna je uz:

Adekvatan raspored igrača i postavku bloka i odbrane, u zavisnosti od karakteristika pojedinaca

Analizu napada protivnika po rotacijama: koji igrači i na kojoj poziciji po procentima dobijaju najveći broj lopti, u kojem periodu meča, gdje dizač diţe zavisno od zone iz koje mu dolazi prijem...

Kada je riječ o rasporedu igrača i postavci u bloku i odbrani, postoje

dvije mogućnosti:

1. UŢA VARIJANTA

Uţu varijantu koristimo kada protivnik često igra kroz sredinu (penal,

alma, penal iza, pajp) ili zapostavlja igrača iz zone 2 i 1 u prvom napadu.

Tada su krajnji blokeri u poziciji „pomoći“ ili „čitanja“ na

prvom tempu.

2. ŠIRA VARIJANTA

Širu varijantu koristimo kada se češće igra brzim loptama na krajeve, a

manje kroz sredinu terena. Krajnji blokeri stoje naspram protivničkih krajnjih napadača.

Ova taktika moţe biti podloţna promjenama tokom samog meča, ili

zavisiti od rotacije do rotacije protivnika, odnosno od karakteristika protivničkog napada u tim rotacijama.

U današnjoj odbojci, jako se teško braniti u okolnostima idealnog i pozitivnog prijema, pogotovo tako zvanim ,,blokom 1 na 1“.

Vrlo često ćemo biti u situaciju da se branimo ,,blokom 1 na 1“

(jedinačnim blokom) kada napadači visokog nivoa imaju veliku prednost, pogotovo ako vide poloţaj ruku blokera.

Tada postoje dva načina blokiranja:

zatvaranjem određene zone napada uz miran blok

zatvaranjem neke od zona napada u poslednjem trenutku

Odbrambeni igrači teško mogu da pomognu u takvoj situaciji. Zato

treba zatvarati neku od zona u poslednjem trenutku, sa rukama preko mreţe.

„OPCIJA“ U BLOKU U timskoj taktici blokiranja često koristimo princip „opcija“ u bloku na

idealan prijem protivnika. Analizira se kako protivnik napada u tim situacijama. Ako se u nekoj rotaciji češće ponavljaju dizanja u jednu ili dvije zone sa određenom vrstom napada, moţemo se odlučiti za tako zvanu „opciju“ i blokirati prioritetnu zonu napada sa više igrača.

U mom trenerskom radu,primjenjujem dvije „opcije“:opciju 4 i opciju 2.

Opcija 4 Koristi se kada protivnički napad ima mali broj (ili nema uopšte)

napada iza glave u određenoj rotaciji a protivnički dizač je zakazao „penal“ kao prvi tempo. Blok udvostručujemo tamo gdje je najveći broj lopti.

Princip je sledeći: igrač naše zone 4 (krajnji bloker) skače najjače

moguće na protivničkog napadača na „penalu“, i to u zadnjem trenutku, kako protivnički dizač ne bi imao vremena da ga uoči. Srednji bloker ima tri mogućnosti: skače na protivnički napad sa ,,penala“, čeka pajp, ili ide na kraj da sa krajnjim blokerom naše zone 2 formira dvojni blok na protivničkog napadača zone 4. Naravno, srednji bloker koristi jednu od ovih mogućnosti po dogovoru ili zadatku koji je ranije napravljen a najkasnije neposredno prije samog izvođenja našeg servisa.

Opcija 2 Koristi se kada ima manje (ili uopšte nema) protivničkog napada iz

zone 4, obično na zakaznu „almu“ kao prvi tempo protivnika. Izvodi se

po istom ili sličnom principu kao i opcija 4. Naš krajnji bloker iz zone 2 skače naspram napadača protivničkog prvog tempa (alma) što je jače moguće, dok srednji bloker opet ima tri mogućnosti, kao i kod opcije 4: skače takođe naspram protivničkog napadača koji puca almu, čeka pajp, ili ide na kraj i sa krajnjim blokerom naše zone 4 formira dvojni blok na protivnički napad iz zone 2 ili 1.

Opcije se koriste:

u završnicama setova

u prelomnim trenucima setova

poslije nekoliko izgubljenih poena protivnika, kada moţemo da predvidimo njihovu sledeću akciju

Opcije se nikada ne koriste na samom startu meča, kako ne bismo

prerano otkrili naša taktička opredjeljenja. Primjenjujući ,,opcije’’ rizikujemo da protivnički dizač digne loptu tamo

gdje nismo predvidjeli ; ali to se dešava, to je dio odbojke.

TAKTIKA BLOKIRANJA NA NEGATIVAN (-) PRIJEM:

U slučaju negativnog (-) prijema, moţemo blokirati:

dvojnim blokom

trojnim blokom

DVOJNI I TROJNI BLOK NA VISOKOJ LOPTI Dvojni i trojni blok na visokoj lopti postavlja se kompaktno, u pravcu

protivničkog napada. Veoma je bitno odrediti pravo mjesto i vrijeme za skok.

Izbor mjesta i vremena skoka se vrši:

u zavisnosti od daljine lopte od mreţe u trenutku napada

u zavisnosti od karakteristika protivničkog napadača

u zavisnosti od mjesta napada po širini mreţe

DVOJNI BLOK

Kada je u pitanju dvojni blok, kompaktnost u bloku ima veliku vaţnost. Međutim, dešava se da i u situacijama rasijanog prijema, lopta moţe biti dovoljno brzo dignuta protivničkom napadaču. U tom slučaju nije lako formirati kompaktan dvojni blok, pa insistiram na tome da srednji bloker ne prolijeće i da se ne baca ka krajnjem blokeru, kako bi zatvorio rupu u bloku, jer će tako samo otvoriti veće mogućnosti napadaču. Takođe smatram da će takvim potezom zbuniti svoju odbranu, ne zatvarajući nijednu zonu. Stoga, zahtijeva se da srednji bloker skočiti pravilno, vertikalnim skokom iz mjesta do kojeg je stigao u svojoj kretnji ka krajnjem blokeru i tako napraviti tehnički

pravilan blok.

U tom slučaju će sigurno pokriti jedan dio terena, ali će ostaviti i rupu u

bloku, koju će braniti igrač zone 6, kao da je u odbrani na jedinačnom bloku

nešto bliţim mjestom u svojoj zoni. Sada smo praktično formirali dva pravilna i jedinačna bloka i time omogućili igračima u odbrani da bolje obavljaju svoj posao.

TROJNI BLOK

Koristi se sve češće pri visokoj lopti kod ekipa na visokom nivou.

Naravno, napad je bolje braniti prvom linijom odbrane (blokom) sa šest ruku, nego sa četiri.

Pri rasijanom ili negativnom (-) prijemu, u trenutku kada je igrač ispod

lopte u dubini terena, krajnji igrači u bloku treba da se skupe na rastojanju od

oko 4m , kako bi lakše stigli da formiraju trojni blok na suprotnom, a i

svom kraju, prelazeći što manje rastojanje i štedeći vrijeme. Kretnja bloka mora biti kompaktna, da krajnji bloker svojom kretnjom

ne usporava srednjeg a srednji prilazećeg krajnjeg blokera. Preporučljivo je, pogotovo kada ima vremena, da se krajnji bloker do mjesta za skok u bloku kreće bočnim korakom i da koristi frontalni skok kako bi ostala dva blokera lakše sinhronizovala korak sa njim a on bolje odredio mjesto i vrijeme skoka.

Krajnji bloker je završnom kretnjom odgovoran za određivanje mjesta

skoka a srednji bloker glasom ostalim blokerima diktira(n.p. ,,čekaj, čekaj, sad“) vrijeme skoka u trojnom bloku. Takođe je vaţno da prilazeći krajnji bloker glasno najavi (n.p.,,TRI“) trojni blok kako bi krajni bloker znao da treba da se formira trojni blok i na osnovu toga odredi mjesto skoka.

Kod trojnog bloka je vaţno insistirati da krajnji bloker zatvori prostor

do antene sa jedne, odnosno druge strane . Ako je lopta kraća, unutrašnja

ruka krajnjeg blokera mora biti naspram lopte u trenutku protivničkog

napada . Izuzetak je situacija u kojoj je lopta dignuta iz zone 5 iz dubine

terena u drugu liniju (zona 1); tada ostavljamo otvorenu paralelu u bloku, jer vjerovatnoća snaţnog napada po paraleli u takvoj sitauciji je vrlo ograničena.

Trojni blok koristimo i ako je prednji primač u nemogućnosti da napada

zbog pada prilikom teškog servisa ili je korektor ispao nakon teške

odbrane . Ali tada već imamo dirigovanu kretnju blokera, pa samim

tim i lakšu situaciju za formiranje bloka. Međutim, trojni blok je teţak elemenat i treba ga puno trenirati sa

loptom i bez nje. Njegov uspjeh zavisi od njegove kompaktnosti i uigranosti.

„PREUZIMANJE“ NAPADAČA

U slučaju da krajnji napadači ispadnu iz pozicije za napad, a da je lopta došla do igrača koji moţe da igra prvi tempo, slobodni krajnji bloker se pomjera ka sredini terena i preuzima protivničkog srednjeg napadača, olakšavajući svom srednjem blokeru izbor ostalih blokiranja. Takva taktika zahtijeva prepoznavanje konkretne situacije i brzo reagovanje što se postiţe dugim uvjeţbavanjem.

ORGANIZACIJA ODBRANE

POSTAVKA ODBRANE OD PRVOG TEMPA (početna pozicija)

POSTAVKA ODBRANE DRUGOG

TEMPA

POSTAVKA ODBRANE OD VISOKE LOPTE

ODBRANA POLJA

Ako prvu liniju odbrane čini blok, drugu liniju čini odbrana polja. Odbrana i blok su usko povezani. Osnovni zadatak odbrane polja je da

spasi loptu koja prolazi pored bloka, loptu ublaţenu blokom ili kroz blok i omogući svojoj ekipi što kvalitetniji kontra-napad kao mogući završetak poena.

Igrači odbrane polja zajedno sa slobodnim blokerima zauzimaju

određene pozicije na terenu, koje su odgovor na protivnički napad, a i na poziciju sopstvenog bloka.

Ĉesto se kaţe da je kvalitetna odbrana stvar velike motivacije i da na

pravi način odraţava moral i ţelju za pobjedom ekipe. Vaţne stvari za individualnu odbranu su:

motivacija

stabilnost u poziciji odbrane sa teţištem naprijed

u trenutku zamaha protivničkog napadača, zaustaviti kretnju (ma

gdje se nalazili)

odbraniti lopte po redosljedu: najprije lake, pa teške, pa tek onda nemoguće

Vrlo je bitno da blok i odbranu organizujemo:

na bazi tehničkih i individualnih karakteristika igrača

tako da se uvijek znaju odgovornosti igrača bloka i odbrane (šta, ko i dokle pokriva)

Ukoliko imamo niţeg krajnjeg blokera, na jednoj, odnosno drugoj

strani, moţemo adaptirati našu postavku odbrane u odnosu na takav blok udvajanjem zone iza krajnjeg blokera igračem zone 6, a u taktičkom smislu srednjeg blokera češće slati u zonu gdje se nalazi naš niţi bloker. Tako ćemo bolje pokrivati logičniji pravac napada protivnika kao i njihovu distribuciju.

Organizacije odbrane na našeg niţeg blokera na napad iz zone 4

Organizacije odbrane na našeg niţeg blokera na napad iz zone 2

MEĐUSOBNI ODNOS BLOKA I ODBRANE

PRVA LINIJA (blok) IMA

OVLAŠĆENJA NA OSNOVU

VEĆ DOGOVORENE

STRATEGIJE

DRUGA LINIJA (odbrana polja)

MORA DA ZNA TAKTIĈKE NAMJERE

BLOKERA DA BI SE BRZO

PRILAGODILA

KOMUNIKACIJA MORA BITI

BRZA I EFIKASNA

DISCIPLINA U POŠTOVANJU DOGOVORA (poštovanje nadleţnosti)

Komunikacija između igrača prve i druge linije (bloka i odbrane) je od

velike vaţnosti. Krajnji blokeri(koji su i odgovorni za određivanje mjesta za skok u bloku) kao i srednji blokeri signalizacijom ili verbalno obavještavaju igrače odbrane koju zonu terena zatvaraju.

Kao primjer moţe da posluţi sledeća signalizacija:

JEDAN PRST 1. Blok zatvara paralelu (ne ostavljajući u bloku prostor do antene),

čime otvara dijagonalu koju brane igrači druge linije (zone 1, 5 ili 6 u zavisnosti od toga u kojoj zoni je bloker).

DVA PRSTA

2. Blok je više orijentisan na zatvaranje dijagonale (ostavljajući u bloku prostor od dvije lopte do antene), čime otvara paralelu koju brani igrač druge linije (zone 1, 5 ili 6 u zavisnosti od toga u kojoj zoni je bloker)

SKUPLJENI PRSTI

3. Blok ostavlja prostor od jedne lopte do antene čime ostavlja i manje prostora za napad po paraleli koju brane igrači odbrane polja uz

bočnu liniju terena (zone 1 ili 5 u zavisnosti od toga u kojoj zoni je bloker)

OPRUŢENA ŠAKA

4. Srednji bloker se ponaša u zavisnosti od taktike protivničkog dizača, pravi izbor gdje da skače – „ĈITANJE“

STISNUTA ŠAKA

5. Srednji bloker skače iz sve snage na protivnički prvi tempo kako bi ga zaustavio – „OPCIJA“

KONTRA-NAPAD Prijem idealnog servisa danas dostiţe i do 70% ukupnog broja prijema.

To znači da se najčešće smečuje kada je dizač u idealnoj poziciji i da se napad nakon prijema servisa moţe uigravati puno više u odnosu na kontra-napad. Realizacija takvog napada kod pobjednika dostiţe i do 60%.

Smeč u kontra-napadu se izvodi u oteţanim okolnostima, uz manje

mogućnosti dogovora dizača i smečera. Tada diţu ostali igrači, koji nijesu precizni kao dizač, a najčešće su u pitanju visoke lopte, često bez prevelikog zaleta za smeč, dok protivnik lakše formira blok u takvim uslovima. Efikasnost smeča tada zavisi od repertoara smečera i individualne taktike

smečera.

Smeč u kontra-napadu se moţe smatrati uspješnim ako iznosi oko 40%.

ORGANIZACIJA KONTRA-NAPADA: 1. KONTRA-NAPAD NA „LAKU LOPTU“

Kada protivnik prebacuje loptu bez napada:

Vaţno je utvrditi kompetencije za dodavanje lake kontre

Napadači zovu glasno vrstu ili tip lopte (maks, polu, devet, penal, alma...) zavisno od pozicije i funkcije koju imaju u tom trenutku

2. AS-KONTRA

Kada lopta pređe na našu stranu nakon lošeg prijema protivnika,

postoji dilema da li takvu loptu udariti ili dodati kontru. Neki treneri

isključivo traţe da se takva lopta dodaje , jer smatraju da je veliki

procenat grešaka ili slabe realizacije takvog napada, dok je veći procenat realizacije kontra-napada poslije dodate kontre. Mišljenja sam da takva lopta predstavlja mogućnost osvajanja lakog poena i da je treba koristiti, pogotovo kada se protivnički dizač nalazi u drugoj liniji, ili kada igrač na mreţi procijeni da protivničkog bloka neće biti. Kada igrač nije siguran u svoju realizaciju, as kontru treba dodati svom dizaču a ne udarati. Ovu situaciju treba trenirati kako bi je igrači prepoznali, mada procjena i realizacija as-kontre zavisi i od iskustva samih igrača.

3. KONTRA-NAPAD IZ ODBRANE KADA DRUGU LOPTU ODIGRAVA:

DIZAČ

Dizač će u kontra-napadu koristiti sličnu taktiku kao i u procesu

napada, ali njegova startna pozicija i zadaci u igri će se razlikovati. U procesu napada, dizač utrčava sa svih 6 pozicija u zonu dizanja, odakle ocjenjuje kako je lopta primljena.

U procesu kontra-napada, dizač ima oteţanu ulogu, jer treba prvo da

izvede blok ili odbranu, zavisno od svoje pozicije, pa tek onda da digne loptu, često izvan takozvane „zone dizanja“.

Dizač bira taktiku kontra-napada u zavisnosti od:

svoje pozicije ili pozicije ostalih igrača

zaleta koji imaju napadači

pozicije protivničke ekipe (diţe onamo gdje je protivnički

blok niţi)

NEKO OD OSTALIH IGRAČA

Dizanje u kontra-napadu ili iz zaštite kontra-napada je često, jako vaţno

i zahtijeva puno treninga. Kada dizač nije u mogućnosti da obavi svoj zadatak zbog već odigrane lopte u odbrani ili zaštiti, ili zbog udaljenosti lopte, ostali igrači preuzimaju njegovu ulogu. Tada treba da se zna ko diţe takvu loptu, a to zavisi od individualnih sposobnosti i kompozicije ekipe

(npr. iz prostora od 3m diţe srednjak , a iz prostora van 3m primač ili

libero).

Treba insistirati da takva lopta, koja je dignuta od igrača koji nisu dizači, ne izlazi van okvira antena. Tako dignuta lopta, teoretski, kada bi je pustili da padne bez napada, ne bi smjela da udari van bocne linije terena. U svakom slučaju treba insistirati na kraćoj lopti jer je takva lakša za napad.

Dizanje teške druge lopte koju diţemo van terena iz kretnje i sa mjesta

koje ne garantuju preveliku preciznost je takođe veoma vaţna.

Obično je takva lopta posljedica teške odbrane ili lošeg prijema i ukoliko bude kvalitetno dignuta a ta situacija pozitivno riješena, to moţe biti vaţan preloman momenat meča. U tim situacijama hrabrimo igrače da slobodno rizikuju prilikom dizanja druge lopte i da ne teţe samo da je zadrţe u igri

kako bi je prebacili bez napada, kao laku kontru protivniku . Ova lopta

nakon dizanja treba da dođe, po širini, na bilo koji dio mreţe ali i blizu mreţe, sa visinom za mogući napad. Takvu loptu moţemo smečovati ili lagano napucavati u blok pa kroz zaštitu doći do još jednog kvalitetnijeg napada sa boljim pozicijama i zaletima napadača. Ĉak je mnogo bolja mogućnost, od našeg laganog prebacivanja, da dignuta lopta pređe na stranu protivnika unutar 3 metra. Tada će protivnicki igraci prednje linije, napadači, biti prinuđeni da dodaju kontru u oteţanoj situaciji zbog teţine takvog dodavanja i neadekvatnog zaleta napadača...

Precizno dizanje dubinskih lopti u ovoj fazi ponekad je od presudne vaţnosti za uspješnu realizaciju smeča i za osvajanje seta i utakmice, zbog čega smatram da mu treba posvetiti posebnu paţnju na treninzima.

ZAŠTITA KONTRA-NAPADA

Zaštita smečera je prelazna faza igre koja se javlja kao nastavak napada. Svaki put kada se smečer zaleti za izvođenje napada, ostatak tima mora da izvodi zaštitu. Efikasna zaštita daje smečeru sigurnost u napadu.

Razlikujemo zaštitu smečera sa različitim odgovornostima:

u prvom napadu na idealan i pozitivan prijem

u konta-napadu na idealno dodatu kontru

na negativan prijem, na dignutu visoku loptu

u kontra-napadu na negativnu odbranu, na dignutu visoku loptu

Kako napad postaje sve sloţeniji, tako i zaštita smečera postaje

sloţenija. Danas timovi uvijek imaju 4 igrača u napadu, pa samim tim i više problema da izvedu kvalitetnu zaštitu smečera. Kao i u odbrani blokom i u odbrani polja, ni ovdje nema idealne zaštite koja moţe da pokrije sve djelove terena. Za dobru zaštitu su vaţne kretnje igrača do svojih pozicija koje je trener odredio i koje se puno treniraju. Za te obavezne kretnje je potrebna puna koncentracija, utreniranost i motivacija, jer znamo da igrači najmanje vole ovaj vaţan segment igre. Ono na čemu treba insistirati u zaštiti je da igrači gledaju u trenutku smeča poloţaj bloka (ne svog smečera) kako bi mogli da predvide kretnju lopte od ruku blokera.

U zaštiti napadača u kontra-napadu, koristi se ista ili slična zaštita kao i

u prvom napadu – na brzu i na visoku loptu.

PRIMJERI ZAŠTITE NAPADAČA U KONTRA NAPADU: ZAŠTITA IZ ZONE 4:

ZAŠTITA IZ ZONE 2:

U fazi “break” poena, ravnoteţa se prelama na jednu ili drugu stranu, što je vaţno za konačni ishod meča. Riječ je o izuzetno sloţenoj fazi, teţoj od faze napada (prijem-napad), pa smatram da je treba mnogo trenirati. Svakako da postoji dilema što je vaţnije odbrana ili napad. Vaţno je i jedno i drugo. Ona ekipa koja poboljša i odbranu i napad ima veće šanse za uspjehom. Zato je teško trenirati dobru odbranu bez dobrog napada i obratno. Smatram da ekipa svoju snagu, tehničku i taktičku utreniranost iskazuje baš u ovoj fazi.

FAZA SIDE-OUT

Servis greške protivnika

3.5

Blok 0.23

Napad 11.4

Greške protivnika 0.7

Ukupno 15.43

Podaci sa finalnog turnira Svjetske Lige 2008 vezani za reprezentaciju Srbije čiji je prosjek osvojenih poena po setu bio 24.5

FAZA “BREAK” POENA

As 0.85

Blok 2.8

Napad 3.3

Greške protivnika 2.1

Ukupno 9.07

PRIPREMA MEČA

Jedan od jako vaţnih (ali ne i najvaţnijih) elemenata za dobar rezultat utakmice je adekvatna priprema meča. Zaključci koji se donose analizama protivnika (ili bar 2 do 3 takva zaključka) mogu biti prelomni u određenom dijelu meča, a svakako i za konačni ishod. Danas je gotovo nezamislivo ući u utakmicu bez određenih uputstava, dogovora, analize protivnika, čak i kada se radi o odbojci niţeg nivoa od reprezentativnih ili nacionalnih šampionata.

Postoji dilema da li koristiti pripremu meča na niţem nivou i koliko:

moje mišljenje je da čak i zagrijavanje protivnika, ili prvi set, mogu posluţiti kao osnova za analizu protivnika u nastavku meča na osnovu njihovih kretnji i pravaca napada.

Naravno, sa većim nivoom takmičenja zahtjevi se povećavaju, ali se

povećavaju i tehničke mogućnosti za analizu, počevši od jednostavnih dijagrama, programa pa do Data Volley i Video sistema, koji se danas najčešće koristi.

Na višem nivou, igrači su vrhunski obučeni: imaju mnogo rješenja za

razne situacije i pod pritiskom su u stanju da izvedu nevjerovatne akcije. Zato ih je teţe skenirati.

Na niţem nivou, naći će se igrači koji imaju uvijek isti pravac napada i

dizači sa jednim te istim navikama u pojedinim rotacijama. Dakle, informacije nam mogu donijeti objektivnu prednost u odnosu na

protivnika.

Nastojaću da vam predstavim način na koji ja vršim pripremu utakmica, zajedno sa stručnim štabom (pomoćnim trenerima i skautom), kako u klubu, tako i u reprezentaciji. Govoriću vam o načinu na koji istraţujemo informacije i kako tretiramo one koje smatramo vaţnim i upotrebljivim za naše igrače.

Hronologija pripreme je sledeća:

Skaut unosi podatke u Data Volley program, i to u realnom vremenu

utakmice, sa svim elementima igre. Nakon toga, sve što se događalo tokom utakmice dostupno nam je vrlo brzo i lako u video ili pisanom zapisu: moţemo pregledati svaki trenutak, svaku rotaciju, svaki element, svakog igrača. U tome je ogromna prednost Data Volley-a. Međutim, svaka utakmica ima emociju i psihološki prelomne trenutke meča, koje je najbolje uočiti gledanjem čitave utakmice, po mogućnosti uţivo. Zato treneri vole da vide utakmicu u cjelini, a ne po segmentima (rotacijama).

Snimke (minimum 4-5 utakmica) obrađujemo i analiziramo u Data

Video sistemu, pravimo diagrame i popunjavamo tabele (PRIMJER). Sprovodimo analize po svim segmentima, obrađujući veliki broj podataka, korišćenih iz što većeg uzorkaPodrazumijeva se da igračima nećemo prezentovati sve zaključke; njima dajemo manji broj konkretnih podataka i uputstava kako igrati i šta koristiti od taktike u pojedinim rotacijama, protiv određenih igrača, u raznim djelovima meča.

Instrukcije ispisujemo na papir i dajemo ih igračima tokom prvog od

dva sastanka pred meč. Vaţno je da te informacije budu saţete; ostale informacije ćemo im uputiti tokom meča, u zavisnosti od neposredne situacije.

Papiri koje dajemo igračima raspoređeni su na sledeći način:

Prvi list (ŠEMA)

o spisak protivničkih igrača o analiza protivničkog dizača o analiza prijema protivničkih igrača o analiza bloka protivničkih igrača

Sledeći list ili dva lista (ŠEMA) o analiza 6 rotacija

Sledeći list (ŠEMA) o analiza pojedinačnih pravaca napada

Poslednji list (ŠEMA) o pravci servisa pojedinih igrača protivnika

ANALIZA DIZAČA Analizu predstojećeg meča počinjemo analizom dizača. Dizač je duša

tima, sa svojim osobenostima i manama. Našu taktiku često gradimo na tim „nazovi“ manama, posebno u fazi “break”-poena.

1. ANALIZA SPOSOBNOSTI DIZAČA:

Koje su njegove karakteristike u dizanju prvog tempa? Npr. da li su mu ruke potpuno ispruţene kada diţe prvi tempo?

Da li diţe prvi tempo sa zemlje?

Da li diţe prvi tempo iz pomjerenog prijema (prijem odmaknut od

mreţe)?

U kom periodu meča diţe prvi tempo i kojem igraču?

Daje li prvi tempo nakon dvadesetog poena?

Daje li prvi tempo igraču koji je primio servis?

Diţe li loptu za napad primaču poslije prijema kratkog servisa? Diţe li

mu poslije bilo kakvog servisa?

„Vraća“ li napadaču poslije greške ili nerealizovanog napada?

Kojem igraču daje odlučujuće lopte poslije 20-tog poena?

Diţe li u duţu ili kraću stranu?

Šta diţe u kontri?

„Kuva“ li drugu loptu i koliko često?

2. ANALIZA DISTRIBUCIJE DIZANJA, U ZAVISNOSTI OD ZONE IZ KOJE MU DOLAZI PRIJEM:

Ima dizača koji prijem iz zone 1 i 2 obično daju u zonu 4, ili prijem iz zona 4 i 5 daju najčešće u zonu 1 i 2. Prijem iz zone 6 se obično koristi za sve vrste distribucija.

Svaka analiza distribucije se vrši u 3 situacije, zavisno od kvaliteta

prijema: o na idealan prijem (prijem bliţe zoni 2, prijem bliţe zoni 4) o na pozitivan prijem o na negativan prijem

ANALIZA PRIJEMA SERVISA PROTIVNIKA Analizu prijema servisa protivnika predstavljamo tabelom redosledom

od najslabijeg do najjačeg primača, na osnovu procenata i koeficijenta efikasnosti.

ANALIZA BLOKA Analiziramo ponašanje blokera:

Da li srednji blokeri čitaju prvi tempo ili ga prate i skaču?

Da li igrači zone 2 i 4 pomaţu i koliko kvalitetno na prvom tempu ili stoje široko naspram svojih napadača?

Šta krajnji blokeri češće zatvaraju u bloku – paralelu ili dijagonalu)?

Da li se „bacaju“ u bloku?

STUDIJA ROTACIJA Svaka od 6 rotacija ima svoje karakteristike, svoje dobre i loše strane.

Na nama je da prepoznamo njihove pojedinosti i specifičnosti na osnovu podataka koje dobijamo iz Data Volley programa i dijagrama.

FAZA PRIJEMA

Treba analizirati raspored igrača na prijemu sa zadatkom serviranja u određenu zonu na određenog igrača, određujući vrstu servisa i intenziteta. Zadatke ćemo određivati u zavisnosti od kvaliteta primača ili konkretnih taktičkih opredjeljenja. Zone u koje ţelimo servirati moţemo osjenčiti.

BROJ LOPTI PO ODREĐENIM ZONAMA NAPADA I NJIHOVI KARAKTERISTIČNI PRAVCI

Analizirajući ove podatke, mogu se primijetiti pravilnosti distribucije

dizača, na osnovu kojih ćemo opredijeliti taktiku bloka i odbrane. Pojaviće se podatak ko dobija najveći broj lopti i koji tip lopti se najviše koristi (penal, alma, maks, pajp...).

ANALIZA POJEDINAČNIH PRAVACA NAPADA Analiziramo svakog protivničkog krajnjeg napadača (primača i

korektora) na osnovu njegovog načina napada iz zone iz koje napada sa dominantnim pravcima (na brzoj lopti, na visokoj lopti). Tada postavljamo konkretne zadatke našim blokerima i odbrambenim igračima. Tokom analize, mogu se proučavati i navike primača kada napada nakon prijema, jer neki igrači smečuju samo određenim pravcem u toj situaciji (npr. paralelu).

I srednji napadači imaju svoje karakteristike, u zavisnosti od zone iz koje kreću u napad. Ima igrača koji pucaju suprotno od sopstvenog pravca kretanja (npr. ako kreće iz zone 4, smečuje ka zoni 1 – i obratno; kad kreće iz zone 2, smečuje u zonu 5) ili isključivo u jednom pravcu. Analiza tih karakteristika takođe dovodi do postavljana konkretnih zadataka za blokere i odbrambene igrače.

ANALIZA PRAVACA SERVISA U analizi pravaca servisa razlikujemo igrače koji serviraju float ili skok

servis (ili obje vrste servisa) zavisno od perioda meča. Analiziramo sve igrače pojedinačno i zaključujemo koji je osnovni pravac njihovog servisa, dajući uputstva primačima.

Na primjer, u analizi servisa, donosimo sledeće odluke za naše primače:

da li da učestvuju svi primači ravnopravno na prijemu float servisa;

smanjujemo li prednjem primaču zonu prijema ili ga potpuno sklanjamo sa prijema float servisa;

skupljamo li se na prijemu skok servisa od linija ili se širimo ka linijama, zavisno od pravaca servisa ili se pomjeramo ka jednoj odnosno drugoj bočnoj liniji. To radimo u trenutku kada server podbaci loptu za servis u zavisnosti od njegovih pravaca servisa.

moţemo čak i da uključimo četvrtog igrača (korektora) ako je servis protivnika izuzetno jak sa nepredvidljivim pravcem

Moramo voditi računa o tendencijama protivničkog trenera:

Da li počinje meč i setove uvijek u istoj rotaciji?

Da li „okreće“ formaciju poslije izgubljenog seta i za koliko rotacija?

Analizom rotacija, pokušaćemo da uskladimo naše rotacije sa

protivničkim: npr. našu najbolju napadačku rotaciju ćemo suprostaviti njihovoj najboljoj serverskoj rotaciji, naša najbolja blokerska linija treba da bude protiv njihove najbolje napadačke linije ili najgore napadačke linije, itd.

Sve ove studije su potkrijepljene mnoštvom količnika i procenata koji su

veoma korisni za trenera, ali koje igrači teško pamte. Kaţu da statistika moţe biti nauka tačnog zbira netačnih podataka, ali to ne treba da nas obeshrabri od njene primjene. Postavlja se pitanje kako prenijeti sve ove informacije, a da mogu biti iskorišćene na terenu. Ono što je vaţno je korišćenje video analiza

iz Data Video sistema i njihovo prikazivanje igračima u saţetom obliku na sastancima. Takođe je bitna i simulacija protivničkih rotacija, pravaca napada i servisa tokom treninga.

VIDEO ANALIZA Video analiza se mora gledati sa kompletnim timom, a pojedine stvari

sa igračima na specifičnim pozicijama: srednjaci gledaju dizača, primači gledaju servera, a dizači blokere.

Drţe se obično 2 sastanka: prvi sredinom nedjelje, drugi dan pred meč

(ako je ritam igranja utakmica na 7 dana). Na prvom sastanku prikazujemo:

6 rotacija protivnika u fazi prijema

Tretiramo svaku rotaciju posebno tako što prikazujemo 10 do 12 akcija po rotaciji, sa odgovarajućim brojem lopti po zonama i vrstama napada, u procentualnoj proporciji koja odgovara brojkama na drugom i trećem listu koji dobijaju igrači.

Na drugom sastanku prikazujemo:

Pojedinačne napade igrača sa tipom i pravcima smeča iz

karakterističnih zona.

Gledamo montiranih 6 do 7 napada po vrsti (brza i visoka lopta) i po

zonama iz kojih napadaju (npr. zona 4, zona 2 za prednjeg primača i zona 4, 1 i 2 za korektora). Montiramo samo za glavna 2 do 3 napadača.

Protivničke igrače u fazi servisa

Izučavamo prepoznatljive karakteristike i pravce servisa. Prikazujemo montiranih 6 do 7 servisa po jednom igraču.

Takođe moţemo gledati i dizača sa njegovim tehničkim osobenostima. Naravno, sve ovo je potpomognuto već ranije pomenutim papirima

koje dajemo svakome od igrača. Igrači su duţni da prouče papire, ali i da ih čuvaju (naš primjer). Sala za video prikazivanje mora biti takva da ne odvraća paţnju igrača, kako bi bili skoncentrisani na video, a sastanak ne smije biti duţi od 20 minuta.

Korisno je da na video analizi učestvuje što više igrača sa neposrednim

pitanjima i predlozima; da traţe da im se ponovo prikaţu određene akcije, i to usporeno, kako bi bolje uvidjeli i razjasnili situacije koje analiziramo.

U toku meča koristimo prvi set za verifikaciju stvari koje se dešavaju i

upoređujemo da li se poklapa sa pripremom meča. Ako vjerujemo u sopstvenu analizu, suština je u strpljenju i

pridrţavanju dogovorene taktike. Kada bude pod pritiskom, u ključnim trenucima utakmice, protivnik će igrati ono u čemu je najsigurniji, a upravo to je bilo predmet naših zaključaka. Zaključke nije teško izvesti, ali ih nije lako uvijek sprovoditi, što zbog limitiranosti sopstvenih igrača, što zbog umješnosti protivnika.

Jer, kako mi proučavamo protivnika, tako i protivnik studira nas. Zato

treba praviti analizu sopstvene ekipe na isti način na koji analiziramo protivničku, kako bismo uvidjeli naše mane, prilike za unaprjeđenje i kako bismo bili korak ispred protivnika.

Toliko o onome što moţemo mi, treneri i stručni štab. Sve ostalo je na

igračima: vještina, istrajnost, posvećenost i naravno hrabrost. Drugim riječima, sve ostalo je sport.