Evolucijska psihologija 2003/2004

 Program: 

1. Povijest evolucijskog mišljenja, osnovni mehanizmi evolucije putem prirodne selekcije, moderna sinteza

2. Teorije srednje razine u evolucijskoj biologiji: teorija ukupne reproduktivne uspješnosti, teorija konflikta između roditelja i potomstva, teorija recipročnog altruizma, teorija spolne selekcije, teorija diferencijalnog roditeljskog ulaganja 

3. Evolucija modernog homo sapiensa, suvremena okolina i okolina naših predaka, život naših predaka lovaca-sakupljača, okolina evolucijske adaptivnosti 

4. Evolucionizam u psihologiji; razlozi za ignoriranje evolucionizma, utjecaj etologije i sociobiologije, standardni model u društvenim znanostima, adaptacije, psihološke adaptacije, specijalizirane adaptacije naspram općenamjenskih mehanizama, distalni i proksimalni mehanizmi, osnovni principi evolucijske psihologije 

5. Osnovne pretpostavke evolucijske kognitivne psihologije; razlike između evolucijskog i tradicionalnog pristupa kognitivnoj psihologiji, kognitivna psihologija i kompjutacijske teorije, istraživanja deduktivnog rezoniranja u okviru evolucijske paradigme - Wasonov selekcijski zadatak i teorija socijalnog ugovora, istraživanja frekvencijske hipoteze - frekvencijski format informacija i ljudsko rezoniranje, spolne razlike u inteligenciji, evolucija i jezik 

6. Izbor spolnog partnera i konflikt među spolovima; prednosti i nedostaci spolne reprodukcije, evoluirane preferencije prema spolnim partnerima kod žena i muškaraca i selekcijski pritisci koji su ih oblikovali, kratkotrajne veze žena i muškaraca, uzroci i posljedice ljubomore kod žena i muškaraca 

7. Razvojna psihologija i moderni darvinizam; konflikt interesa u prenatalnoj vezi majke i fetusa, adaptacije u djetinjstvu i adolescenciji, evolucionistička objašnjenja starenja i umiranja 

8. Evolucijske osnove osobina ličnosti; problemi i ograničenja pri primjeni evolucijskih principa u psihologiji ličnosti, uloga evolucijske psihologije u identifikaciji važnih individualnih razlika, socioseksualnost, stabilnost i promjena ličnosti u evolucijskom kontekstu, evolucijska interpretacija petfaktorskog modela ličnosti 

9. Konflikti i nasilje u obitelji; genetska srodnost i rizik od ubojstva u obitelji, infanticid

10. Evolucijski pristupi kulturi; evolucijski modeli povezanosti biologije i kulture, evolucija i moral, evolucijska estetika, evolucionistička objašnjenja religioznog ponašanja

11. Kritike evolucijske psihologije

Literatura:

Buss, D.M. (1999). Evolutionary psychology: The new science of the mind. Boston: Allyn and Bacon.

Crawford, C., Krebs, D.L. (Eds.). (1998). Handbook of evolutionary psychology: Ideas, issues, and applications. London: Lawrence Erlbaum.

 

Na hrvatskom jeziku:

Dawkins, R. (1997). Sebični gen. Zagreb: Izvori.

Kardum, I. (2003). Evolucija i ljudsko ponašanje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

Polšek, D. (ur.). (1997). Sociobiologija: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Naklada Jesenski i Turk.

Rusan, R. (ur.). (1997). Od Gee do sebičnog gena: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Naklada Jesenski i Turk.

In the distant future I see open fields for far more important researches. Psychology will be based on a new foundation, that of the neccessary acquirement of each mental power and capacity by gradation. Light will be thrown on the origin of man and his history. (Darwin, 1859, str. 458).

Charles Robert Darwin (1809-1882)

Objašnjenja o nastanku života na Zemlji:

1.                 Kreacionizam 2.                 Teorija sijanja 3.                 Teorija evolucije putem prirodne selekcije

Marsov meteorit s mikrofosilima

-Nepromjeniva bit svih stvari postoji u Bogu, koji je kreator svih stvari u skladu s vlastitim perfektnim idejama. Postoji veliki lanac bića kojeg je on tvorac, koji ide od neživog materijalnog svijeta, preko biljaka, nižih životinja, do ljudi, anđela i ostalih spiritualnih bića. Taj je lanac perfektan i nema praznine; permanentan je i nepromjenjiv i svaka stvar ima svoje fiksno mjesto u skladu s Božjim naumom. Budući da je taj prirodni poredak kreiran od strane perfektnog Boga, to je najbolji od svih mogućih svjetova.

-Uloga prirodnih znanosti u takvom pogledu je katalogiziranje veza u Velikom lancu bića i otkrivanje reda i smisla u njemu, tako da mudrost Boga može biti viđena i cijenjena.

-Linnaeusove klasifikacije izvedene u čast Boga (Systema naturae, 1735; Species Planatarum, 1753)

Carolus Linnaeus (1707-1778)

-Krajem 18. stoljeća Kant i Laplace primjenjuju koncept mijenjajućeg svijeta u astronomiji (evolucija zvijezda)

-Geolozi su otkrili različitu starost sedimentarnih stijena, a fosili koji su nađeni u različitim slojevima Zemlje smatrani su dokazima o katastrofama koje su pogađale Zemlju, kao što su npr. velike poplave

-Tijekom kasnog 18. stoljeća prihvaćena mogućnost o kontinuiranom porijeklu novih vrsta (Diderot i Goethe započeli su sa spekulacijama o tome da nove forme života mogu nastati spontanim generiranjem iz nežive prirode ili evolucijom iz postojećih potencijala neke vrste).

-1766 Buffon predložio mogućnost da različite vrste mogu nastati varijacijama iz zajedničkih predaka

Comte de Buffon(1707-1788)

Jean Baptiste de Lamarck (1744-1829)

-prvi odlučan zagovornik evolucije

-1809. Philosophie Zoologique

-niže forme života neprestano nastaju iz nežive prirode spontanim nastajanjem i nužno se razvijaju prema većoj kompleksnosti i perfekciji, prema čemu postoji nasljedna tendencija

-put razvoja određene vrste određen je okolinom; promjene u okolini mijenjaju potrebe organizma, što dovodi do toga da se neki organi koriste više nego neki drugi; korištenje ili nekorištenje organa mijenja morfologiju organizama, što se onda prenosi na naredne generacije

-putovanje brodom Beagle (27. Decembra 1831. - 2. Oktobra 1836.)

-teorija prirodne selekcije počela se pojavljivati 28. Septembra 1838. potaknuta čitanjem Malthusovog eseja Essay on the Principle of Population (1798)

-evolucija putem prirodne selekcije opisana je 1859. godine u Darwinovoj knjizi «On the Origin of Species by Means of Natural Selection» u kojoj je opisao koncepte i činjenice vezane uz evoluciju do kojih je došao petnaestak godina prije. Najvažniji poticaj za objavljivanje te knjige bilo je pismo mladog geologa Alfreda Russela Wallacea, koje je sadržavalo i članak pod nazivom «On the Tendency of Varieties to Depart Indefinitively from the Original Type», u kojem on izlaže ideje o evoluciji putem prirodne selekcije koje su vrlo slične Darwinovim.

-Porijeklo vrsta ima dvije osnovne polazne točke: prvo, svi su organizmi nastali modifikacijom iz zajedničkih predaka, i drugo, glavni je uzrok te modifikacije prirodna selekcija individualnih varijacija.

Darwinovo putovanje brodom Beagle

Zebe s galapagoških otoka

Alfred Russel Wallace (1823-1913) Thomas Malthus (1766-1834)

Osnovna logika Darwinove teorije evolucije putem prirodne selekcije (Mayr, 1982) Opažanje 1. Svaka vrsta ima toliko veliku potencijalnu plodnost da bi se veličina populacija eksponencijalno povećavala ukoliko bi se svi pojedinci uspješno reproducirali. Opažanje 2. Ako izuzmemo sezonske fluktuacije, najveći je broj populacija stabilan s obzirom na veličinu. Opažanje 3. Prirodni su resursi ograničeni. Zaključak 1. Produkcija većeg broja potomaka nego što okolinski resursi dopuštaju dovodi kod pojedinaca u populaciji do borbe za opstanak, tako da unutar svake generacije preživljava samo dio potomstva. Opažanje 4. Pojedinci unutar neke populacije jako variraju po svojim karakteristikama; ne postoje dva identična pojedinca. Opažanje 5. Najveći dio tih varijacija je nasljeđen. Zaključak 2. Preživljavanje u borbi za opstanak nije slučajno, nego djelomično ovisi o nasljednoj konstituciji pojedinca. Pojedinci čije su nasljedne karakteristike prikladnije za njegovu okolinu vjerojatno će imati više potomstva nego pojedinci s manje prikladnim nasljednim karakteristikama. Zaključak 3. Nejednaka sposobnost pojedinaca za preživljavanje i reprodukciju dovest će do postepenih promjena u populaciji, pri čemu će se prikladnije karakteristike akumulirati kroz generacije.

Osnovni mehanizmi Darwinove teorije evolucije 1. Varijacija – organizmi variraju po različitim obilježjima (visina, težina, sposobnosti, osobine ličnosti) i varijacija je ključna da bi se proces evolucije odvijao. Bez varijacije nema evolucije.2. Nasljeđivanje – samo su neke od postojećih varijacija nasljeđene, tj. pouzdano prelaze s roditelja na potomstvo. Ostale varijacije, uzrokovane npr. okolinskim faktorima potomstvo ne nasljeđuje. Jedino su nasljeđene varijacije važne za evolucijski proces.3. Selekcija – organizmi s nekim nasljeđenim varijacijama imaju veći broj potomaka, jer im ta nasljeđena obilježja pomažu pri opstanku i reprodukciji.

Osnovna obilježja evolucije putem prirodne selekcije 1. Evolucija nije intencionalna, nije usmjerena prema nikakvnom cilju. Organizmi ne postaju bolji, savršeniji, nema nekog krajnjeg cilja prema kojem organizmi teže. Evolucionistička objašnjenja nisu teleološka, nema nikakvog plana po kojem bi se odvijao razvoj organske materije, niti nikakvog cilja.  2. Evolucija putem prirodne selekcije je gradualna, postepena, pogotovo ako je mjerimo dužinom ljudskog života. Potrebne su brojne generacije, ponekad i milioni generacija da bi došlo do ovakvih oblika organskog života kakve danas poznajemo. 3. Evolucija je ujedinila sve vrste živih bića i povezala iz sa zajedničkim precima. Svaka vrsta povezana je sa svim drugim vrstama kroz zajedničke pretke. Darwinova je teorija po prvi puta omogućila da se i čovjek smjesti u veliko drvo života, pokazujući na taj način njegovo mjesto u prirodi i njegovu povezanost sa svim drugim vrstama.

Mladi čimpanza Odrasli čimpanza

Problemi teorije evolucije putem prirodne selekcije

1. Darwinu je bio nepoznat mehanizam nasljeđivanja

2. Postojanje altruističkog ponašanja

3. Mnoge životinje imaju određene karakteristike koje izgledaju kao smetnja uspješnoj adaptaciji odnosno preživljavanju

-1871. «Descent of Man and Selection in Relation to Sex» (teorija spolne selekcije; objašnjenje spolnog dimorfizma)

Evolucija nakon Darwina, moderna sinteza -1883. August Weismann, vatreni zagovornik prirodne selekcije, predložio je da su spolne stanice potpuno nezavisne i imune na bilo koje utjecaje ostatka tijela, odbacujući ideju o utjecaju okoline na nasljeđe. Njegove ideje nisu bile prihvaćene od neolamarkijanista, međutim, široko su prihvaćene nakon Mendela i otkrića osnovnih zakonitosti nasljeđivanja.

-Otkriće Mendelovih eksperimenata 1900. dovelo je i do neposrednog prihvaćanja Darwinove teorije o prirodnoj selekciji.

Gregor Mendel (1823-1884)

Spajanje Darwinove teorije evolucije putem prirodne selekcije i Mendelovih zakona nasljeđivanja kulminiralo je u periodu od 1936. do 1947., periodu koji se u biologiji naziva Moderna sinteza.

Fisher (1930). Genetical Theory of Natural SelectionHaldane (1932). The Causes of Evolution- u potpunosti su razvili matematičku teoriju promjene čestine gena pod utjecajem prirodne selekcije i pokazali su da čak vrlo male selektivne razlike mogu dovesti do evolucijskih promjena.

Ernst (1942). Systematics and the Origin of Species” - objašnjava prirodu geografskih varijacija i nastanak novih vrsta.

Huxley (1942). Evolution: The Modern Synthesis- sinteza genetike i sistematike, najznačajnija za uspostavljanje i širenje neodarvinizma u Engleskoj.

Glavne pretpostavke evolucijske sinteze su sljedeće: 1. populacije sadrže genetske varijacije koje nastaju slučajno (dakle nisu

adaptivno usmjerene), mutacijom i rekombinacijom,

2. populacije uključuju promjene u čestini gena, za koje je posebno odgovorna prirodna selekcija, ali i neki drugi procesi,

 3. adaptivne genetske varijante imaju individualno male fenotipske efekte, tako da

su fenotipske promjene postepene.

Evolucija nakon sinteze

-1953. Watson i Crick - struktura DNK; molekularna osnova nasljeđivanja