euroatlantske integracije
DESCRIPTION
skripta za cehulicTRANSCRIPT
-
EUROPSKA SIGURNOST U BIPOLARNOJ FAZI MEUNARODNIH ODNOSA
EUROPA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
- europske zemlje nastoje dobiti politike, sigurnosne i ekonomske garancije Sjedinjenih
Amerikih Drava da u postratovskom razdoblju nee napustiti svoje europske
saveznike.
- Bipolarna faza meunarodnih odnosa 1945.-1989.
- Ideja formiranja jednog europskijeg sustava sigurnosti na Starom kontinentu.
- U tim pokuajima prednjaila je Francuska, ali i Velika Britanija, Njemaka te u
odreenim vremenskim periodima Italija, kao i neke manje europske zemlje (Benelux).
- U konanici, nikakav samostalan europski obrambeni sustav nije uspostavljen, ali je
raspadom bipolarne meunarodne zajednice poetkom '90-ih godina prolog stoljea
postojao stanovit institucionalni sustav (Zapadnoeuropska unija, francusko-njemaki
korpus).
o Gospodarski aspekt
opala proizvodnja ugljena
kriza vlastite nacionalne valute u odnosu na ameriki dolar
jo za vrijeme rata planirani su mehanizmi pomoi za Europu. Ujedinjeni
narodi osnovali su 1943. godine Upravu za pomo i obnovu tzv. UNRRA.
Iz sredinje europske organizacije za kopneni promet, Europske
organizacije za ugljen, Kriznog odbora za Europu 1947. godine stvorena je
Ekonomska komisija UN-a (ECE). Osnivai su tim tijelima namjeravali
pomoi cjelokupnoj Europi, ali u bipolarnoj fazi europskog razvoja pomo
se odnosila samo na zemlje zapadnog blika
o Politiki aspekt
glavni akteri svjetskog poretka temeljenog na ravnotei snaga bile su
upravo europske drave
Velika Britanija, Francuska, Prusija, Rusija, panjolska, Portugal, Belgija i
Njemaka u odreenoj fazi europskog i svjetskog razvoja bile su glavni
stoeri okupljanja ostalih manjih ili slabijih zemalja
o Sigurnosni aspekt
-
soft-security (politike, gospodarske nestabilnosti i nejednakosti)
Velika Britanija i Francuska, sklopile su 1947. Ugovor iz Dunkerqa kojim
se obavezuju na meusobnu pomo u sluaju njemakog napada na
njihov teritorij
Nedugo zatim osnovan je i Bruxellski pakt 1948., gdje su se Londonu i
Parizu prikljuile i teritorijalno malene zemlje Beneluxa koje su fiziki na
prvoj crti eventualnog ponovnog njemakog prodora na iri europski
prostor.
opasnost s Istoka (SSSR)
zapadni svijet izgubio je monopol nad nuklearnim orujem
usred Europe podignuta je eljezna zavjesa koja je podijelila prvo europski
prostor, a kasnije i iru meunarodnu zajednicu na tzv. Zapadni i Istoni
blok
Sjevernoatlantski savez 1949.
Varavski ugovor 1955.
Time je na meunarodnom planu uspostavljen sustav kolektivne sigurnost
temeljen na dva podsustava parcijalne kolektivne sigurnosti.
ULAZAK SAD-a U EUROPU
Trumanova doktrina
- djelatnik amerikog Ministarstva vanjskih poslova George Kennan
- Kennanov poziv na novi pravac amerike akcije oznaava poetak tzv. Amerike politike
containmenta u odnosu na SSSR i socijalistiku skupinu zemalja.
- u svom lanku objavljenom u ljetnom broju asopisa Foreign Affairs 1947. otvoreno je
pledirao na najutjecajnije ljude u amerikom politikom ivotu, da upotrijebe svu
raspoloivu ekonomsku i vojnu mo SAD-a kako bi se Zapadna Europa zatitila od
daljnjeg i jaeg prodora Staljinovog utjecaja.
- Istovremeno, u neposrednom susjedstvu, Turska je vodila teke pregovore sa SSSR-om
oko kontrole tjesnaca Bospor i Dardaneli.
- Kriza vezana uz Grku i Tursku imala je i svoju iru geostrategijsku komponentu
- Ameriki dravni tajnik Dean Acheson podnio je iscrpno izvjee o geopolitikoj situaciji u
iroj regiji
- Senator Vandenberg
-
- Ameriki dravni tajnik Dean Acheson lansirao je teoriju tzv. Domino efekta. Naime,
vjerovalo se kako nije rije samo krizama u Grkoj i Turskoj, ve ukoliko demokratske
snage u te dvije drave padnu pod naletom socijalista, efektom domina komunizam bi se
mogao proiriti juno sve do Irana, a moda ak i u Indiju
- 12. oujka 1947. Truman zatraio ekonomsku i vojnu pomo Grkoj i Turskoj,
opravdavajui svoj zahtjev rijeima da e se ubudue SAD zalagati za demokratski razvoj
svijeta. SAD e pomagati na svakom dijelu svijeta gdje slobodni demokratski razvoj budo
ugroen od strane komunizma. Trumanova doktrina
- Stvorena je doktrina za ostvarivanje i amerikih nacionalnih interesa
Marshallov plan
- ameriki dravni tajnik George Marshall
- U suradnji sa Jeanom Monnetom, ovjekom zaduenim za ekonomski oporavak
Francuske koji je tada privremeno boravio u SAD-u i stekao povjerenje mnogih uglednih
amerikih politiara, nastao je Program europskog oporavka, poznatiji pod nazivom
Marshallov plan
- Marshallov plan kao program slubeno je usvojen na Ekonomskoj konferenciji u Parizu
1947.
- vicarska je pristupila Marshallovom planu, ali nije traila nikakvu pomo
- Prvotna namjera Marshallovog plana bila je pomoi europske saveznike u njihovom
buduem samostalnom gospodarskom razvoju, a ne stvoriti ovisnost o permanentnoj
pmoi SAD-a
- Kao odgovor na tako iznesen Marshallov plan, esnest europskih zemalja dogovorilo je
zajedniku konferenciju u Parizu 12. srpnja 1947.
- Predsjednik Odbora bio je Britanac Oliver Franks, ali kljuna osoba za provedbu
dogovorenih planova bio je Francuz Jean Monnet
- Dana 16. travnja 1948., radi nadzora distribucije novca iz Marshallovog plana, osnovana
je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC)
- Marshallov plan ponuen je i SSSR-u te zemljama Istone Europe, od kojih je veina ve
bila pod sovjetskom sferom utjecaja, ali je SSSR u ljeto 1947. rezolutno odbio plan. Od
socijalistikih zemalja jedino je ehoslovaka isprva prihvatila pomo, ali je nakon
unutarnje politike krize i sovjetske intervencije prekinula takav oblik suradnje sa SAD-
om.
-
Raspad antihitlerovske koalicije
- "prijateljski orijentirani reim u istonoj Europi"
- Za SAD, ali i njihove europske zapadne saveznike, pojam se trebao odnositi na vlade
istonoeuropskih zemalja koje imaju dobre odnose sa SSSR-om, ali koje e istovremeno
imati normalne, ili ak i bolje odnose sa Zapadom. Za Staljinov SSSR, stvaranje
prijateljskih reima u Istonoj Europi oznaavalo je direktno proirenje sovjetskog utjecaja
na taj prostor, stvaranje drava gotovo identinih u svom drutveno-politikom razvoju
SSSR-u i, samim tim, eliminiranje cordon sanitairea u Europi.
- Ameriki ministar trgovine Henry Wallace
- John Foster Dulles pisao je o sovjetskim planovima podjele interesnih sfera u Europi
o U prvoj zoni, tzv. Unutranjoj, nalazi se Sovjetski Savez, a
o u drugoj, tzv. Sredinjoj, nalaze se podruja u Europi koja jo nisu zrela da se u
potpunosti ukljue u sovjetski sistem, ali prisustvo sovjetskih oruanih snaga
osigurava ostvarenje sovjetskog utjecaja u tim podrujima. Po Dullesu, SSSR
poduzima ozbiljne napore da u tu zonu ukljui Grku, Tursku i Iran.
o U treoj, tzv. Vanjskoj zoni nalazi se ostatak svijeta. U toj najveoj zoni, sovjetski
agenti irom svijeta agitiraju protiv zapadnoeuropskog demokratskog razvoja, a
njihov rad zabiljeen je, smatra Dulles, ak i u Sjedinjenim Dravama, unutar
Svjetske organizacije sindikata.
- ameriki ambasador u Moskvi Averal Harrisman
- Moda je najozbiljnije upozorenje SAD-u o ugroenosti Zapadne Europe od irenja
sovjetskog utjecaja pa ak i oruane intervencije sovjetskih vojnih snaga izrekao bivi
premijer Velike Britanije Winston Churchill u svom poznatom govoru odranom na
sveuilitu Fulton, Missouri, SAD, u oujku 1946. Godine. Meutim, Churchillova najava
podizanja eljezne zavjese u Europi, na potezu od Baltika do Jadrana, izmeu dva
razliita, suprotstavljena klasna sistema, tada je kod dijela zapadnih medija doekana s
podsmjehom.
ehoslovaka kriza
- Godine 1944. pod vodstvom Komunistike partije ehoslovake izbio je narodni ustanak
koji se ubrzo proirio na itavu zemlju. U toj politikoj borbi za vlast formirana je vlada
Nacionalne fronte u koju su uli i pripadnici ehoslovake Komunistike partije. Zauzevi
nekoliko znaajnih resora; unutarnje poslove, informiranje, poljoprivredni sektor, poeli su
provoditi radikalne reforme cjelokupnog ehoslovakog razvoja. Na izborima 1946.
-
izvojevali su znaajnu pobjedu te je predsjednik ehoslovake republike mandat za
sastav nove vlade morao povjeriti Klementu Gottwaldu, dotadanjem potpredsjedniku
vlade i tajniku Komunistike partije. Time je po prvi puta komunist postao predsjednik
koalicijske vlade u ehoslovakoj.
- Kriza u ehoslovakoj zavrila je u veljai 1948., kada su pripadnici Komunistike partije,
potpomognuti radnitvom i sindikatima, porazili pobunjenike graanske snage.
Berlinska kriza
- Na posljednjoj konferenciji voa triju velikih drava SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije, u
Potsdamu (17. srpanj-2. kolovoz 1945.) jasno je dola do izraaja razjedinjenost velikih
saveznika u pogledu sredinjeg poslijeratnog sigurnosnog problema: odreivanja statusa
i uloge Njemake nakon zavretka Drugog svjetskog rata.
- Potsdamskom odlukom o granicama Njemaka je izgubila gotovo etvrtinu svog teritorija
od prije 1938. godine
- Podijeljena na etiri okupacijske zone (SAD, Francuska, Velika Britanija, SSSR)
- Berlin je bio iskljuen iz zonskog sistema podijeljene Njemake i stavljen pod zasebnu
savezniku upravu.
- Zapovjednik amerikih vojnih snaga u Njemakoj, general Lucius Clay
- Dana 20. rujna 1949. godine od zapadnih okupacijskih zona osnovana je Savezna
Republika Njemaka s prijestolnicom u Bonnu i dr. Konradom Adenaueom kao prvim
kancelarom.
Hladni rat
- Hladni rat najopenitije se definira kao primjer bipolarnih zaotrenih odnosa, kao stanje
odnosa dva suprotna drutveno-politika i ekonomska sistema nakon drugog svjetskog
rata
- Radovan Vukadinovi Hladni rat dijeli na tri osnovne faze
o A) razdoblje od 1945-1946.
- nasluuje se raspad Ntihitlerovske pobjednike koalicije
- trae pomo SAD-a
- SSSR se priprema za okupljanje svojih istonoeuropskih saveznika.
o B) razdoblje od 1947-1949.
-
- Njemaka je podijeljena izmeu kapitalistikog i socijalistikog bloka
- SAD Trumanovom doktrinom i Marshallovim planom definitivno veu
zapadnoeuropske saveznike uz ameriku politiku.
o C) razdoblje od 1950-1960.
- Politika temeljena na sili kao osnovi moi i zastraivanja dviju suprotnih strana
- Korejski sukob i kubanska kriza pokazali su da nijedan blik nije spreman koristiti
nuklearno naoruanje za dobivanje prednosti na globalnoj sceni
- Godina 1956. Uzima se kao poetak postepenog detanta
- Socijalistiki blok dobiva svoju vojno-politiku organizaciju, Varavski ugovor.
Prof. dr. Anton Grizold prvu fazu hladnoratovskih meunarodnih odnosa (1945-1946.
Godine) naziva jo i prvi hladni rat, ralanjuje na tri podrazdoblja
a) konfrontacije (1949-1953.)
b) laganog poputanja (1953-1962.)
c) suivota (1963-1969.)
Druga faza oznaava razdoblje poputanja napetosti supersila (1969-1979.) dok treu fazu
naziva i trei hladni rat te ga ponovno dijeli na podfaze:
a) konfrontacija (1979-1985.)
b) kraj hladnog rata (1985-1990.)
POECI EUROPSKOG UJEDINJAVANJA
Zapadnoeuropski saveznici i europsko ujedinjavanje
- Churchill neposredno nakon zavretka ratnih operacija 1946. godine u svom govoru u
Zurichu predloio potrebu stvaranja integracije poput Sjedinjenih Drava Europe.
- Osnova integracije bila bi svojevrsna osovina Njemaka-Francuska
- Na taj nain Velika Britanija ne bi bila direktno vezana uz europske integracije procese.
- U elji proirenja trita, Belgija i Nizozemska su jo u rujnu 1944. Potpisale carinsku
konvenciju, a godine 1948. Zajedno s Luksemburgom oformile su privrednu uniju
Beneluks.
- koncepciju europskog ujedinjenja politiki je podravao i konkretno materijalno i
financijski pomogao Washington
-
- Washington je pri tom raunao i na Zapadnu Njemaku, odnosno njezino ukljuenje u
Zapadni savez
- Toga se najvie pribojavala Francuska, te u vrlo kratkom vremenskom razmaku ponudila
nekoliko inicijativa: Schumanov plan (9. Svibanj 1950.), Plevenov plan (24. Listopad
1950.) te prijedlog za stvaranje politike unije (20. 9. 1950.).
Shumanov plan
- Ideju je nadahnuo Monnetov neuspio pokuaj uspostave britansko-francuske unije iz
1940. godine, a Beneluks je uspostavljen 1948. godine
- No, ideja stvaranja ujedinjene Europe, kasnije preinaena u viziju Sjedinjenih Europskih
Drava, zapoeta je jo od Karla Velikog, intenzivirala se dvadesetih godina prolog
stoljea, pa sve do Churchillovog javnog zagovaranja njezine realizacije
- Dana 5. svibnja 1949. godine u Londonu je potpisan statut Vijea Europe. Potpisao ga je
deset vlada: Velika Britanija, Francuska, Irska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Italija,
Danska, Norveka i vedska
- Vijee Europe sastoji se od Odbora ministara.
- prva sjednica Vijea u Strassbourgu 10. kolovoza 1949.
- predsjednik Vijea, bivi belgijski premijer Spaak poeo je nametati ideju tzv. Male
Europe koja bi obuhvaala Francusku, Njemaku, Italiju i zemlje Beneluksa.
- strasti su kulminirale oko nadzora industrije ugljena i elika u Ruhru
- Jean Monnet tu je uvidio ansu za ostvarivanje svog dugogodinjeg sna: uspostave
sjedinjenih Europskih Drava, koja bi poela integriranjem industrija ugljena i elika i
uspostavom nadnacionalne vlasti koja bi kontrolirala i tregulirala te dvije industrije
- Monnet ipak nije htio sam promovirati svoj plan ve ga je ponudio francuskom ministru
vanjskih poslova Robertu Shumanu
- Dana 9. svibnja 1950. godine Shuman je sa planom upoznao europsku javnost putem
medija
- Taj dan se i slubeno slavi kao Dan Europe
2. dio anja; (35/36- 64)
9. svibnja 1950. Schuman predstavio plan europskoj javnosti ( Dan Europe)
-
francuska vlada predlae da francusko-njemaka proizvodnja ugljena i elika bude
stavljena pod zajedniku Visoku upravu u okviru organizacije za suradnju s drugim
europskim dravama- time e rat izmeu Francuske i Njemake i drugih zemalja tog sustava
biti materijalno gotovo nemogu
Monnet je taj projekt nazivao svojom europskom tihom revolucijom
Njemaka je prihvatila plan, no britanski premijer Atlee odbio je plan smatrajui da nema
nain da se najvitalnije ekonomske snage predaju krajnje nedemokratskoj vlasti
francuski komunisti takoer nisu bili oduevljeni tom idejom
usprkos razliitim stajalitima europska estorka: Francuska, Njemaka, Italija i zemlje
Beneluksa, sastala se da raspravlja o institucionalizaciji budue organizacije:
Visoka uprava- postala je glavno tijelo
Oformljeno je Vijee ministar- ima pravo nadzirati rad predstavnika Visoke uprave
Arbitrani sud- presuuje u sporovima
18.travnja 1951. Parikim sporazumom stvorena je Zajednica za ugljen i elik; proces
ratifikacije zavren u prosincu 1951.; Jean Monnet- prvi predsjednik nove Visoke uprave sa
sjeditem u Luksemburgu
2 osnovna razloga britanskog neulaska u Zajednicu:
1. Zajednica je predviala formiranje supranacionalnih organa koji bi bili iznad
nacionalnih vlada
2. Britanija je uvijek zagovarala tzv. antlantskiju politiku, tj. ouvanje vrstih veza sa
SAD-om
- London je jo istaknuo primarno britanske veze sa zemljama Commonwealtha
Ugovorom o asocijaciji 21. prosinca 1954.- Britanija je regulirala svoje odnose sa
Europskom zajednicom za ugljen i elik
tako je ''Mala Antanta'' postala osnova za integriranje tekih industrija svih 6 zemalja, a
posebice Francuske i Zapadne Njemake
-
Plevenov plan
druga ponuena francuska inicijativa- odgovor na amerika traenja da se
zapadnoeuropski saveznici jae pozabave svojim obrambenim snagama, te da se u
euroatlantsku obrambenu strukturu ukljui Zapadna Njemaka
1951.-NATO je oformio Vrhovno zapovjednitvo zajednikih snaga u Europi- SHAPE; time
se eljelo psiholoki odvratiti SSSR od mogueg napada
1950. zapoeo rat u Koreji SAD trai ponovno naoruavanje Njemake Monnet
odluio u Schumanov plan ukljuiti i obranu (zbog straha od udaljavanja Njemake od
Zajednice za ugljen i elik)
24. listopada 1950.- Pleven je Monnetovu ideju predstavio francuskom parlamentu
Monnetova ideja- stvoriti Europsku obrambenu zajednicu koja predvia europsku
vojsku koju bi vodili europski ministar obrane i Vijee ministara, sa
zajednikim proraunom i pravom na raspolaganje zajednikim
naoruanjem; Njemakoj bi bilo doputeno sudjelovati samo u
zajednikoj europskoj vojsci (franc.parlament odobrio plan)
Njemaka se protivila ideji, bila je vie sklona da njihova vojska bude ukljuena u strukture
NATO-a
dolo je do negativnog razvoja situacije u Korejskom ratu SAD pojaao pritisak za
naoruavanjem Njemake osnailo njemaku pregovaraku poziciju s Francuzima
Adenaur (njemaki kancelar) u zamjenu za davanje podrke Plevenom planu, trai:
- priznavanje suvereniteta Zapadne Njemake
- ulazak Njemake u NATO
- ravnopravnost i jednak status njemakih vojnih snaga unutar Europske obrambene
zajednice sa statusom ostalih lanica
- zakljuenje mirovnog sporazuma o njemakim granicama
-
- ukidanje okupacijskog reima u Njemakoj
saveznici se sloili s njemakim zahtjevima
Churchil i Eden (MVP Britanije) opet protiv plana, SAD podrao plan, De Gaulle-protiv
europske vojske to je kasnije izazvalo politiku krizu u Francuskoj
London i Washington nisu dali garancije, to je Pariz traio, da se niti jedna lanica
Europske obrambene zajednice nee moi unilateralnom odlukom odvojiti od Zajednice, ve
su samo usvojili deklaraciju o namjeri prema kojoj e svaki napad na integritet Europske
obrambene zajednice smatrati prijetnjom vlastitoj sigurnosti
27.svibnja 1952.- 6 zemalja lanica Europske zajednice za ugljen i elik potpisalo Ugovor
o europskoj obrambenoj zajednici sa opim sporazumom o Njemakoj- ime joj je priznata
neovisnost i vraen suverenitet (predviala se integracija vojnih snaga svih lanica; osim
snaga za odravanje unutarnjeg reda i vojnih snaga u kolonijama)
vojni prorauni i dalje ostali u domeni nacionalnih drava
u Francuskoj socijalisti, gaullisti i vojni vrh- protiv ratificiranja ugovora- Francuski
parlament odbija ugovor time je Franc. priznala da jo uvijek smatra NATO stupom
europske obrane
Europska politika zajednica
2 prijedloga:
20. rujan 1951. u Ottawi - Schuman je iznio svoj prijedlog o stvaranju nadnacionalne
Europske politike zajednice
znaajniji je bio prijedlog Belgijanca Paula Henrija Spaaka Jeana Monneta, oni su
predloili uspostavljanje Europske politike organizacije kao zajednikog politikog krova nad
Zajednicom za ugljen i elik i Obrambenom zajednicom prijedlog prihvaen
prvi formalni pokuaj donoenja europskog ustava- Nacrt sporazuma koji utjelovljuje statut
Europske zajednice, nacrt su izradili predstavnici Zajednice za ugljen i elik i Vijee Europe
-
u oujku 1953. Skuptina Europske zajednice za ugljen i elik prihvatila nacrt Statuta,
zatim je dan vladama na razmatranje
iskristalizirale su se 3 glavne koncepcije budueg politikog ujedinjenja:
1. De Gaulle potpomognut pristaama stranke RPF zatraio izgradnju zajednice na
temelju konfederacije zapadnoeuropskih drava; osnivanje koalicijske vojske
sastavljene od nacionalnih vojnih snaga sa zajednikim zapovjednitvom; takoer se
zalagao za ogranien broj europskih oruanih snaga koje se stavljaju na raspolaganje
NATO-u
2. Britanski MVP Eden predloio 1952. plan- predvia ukljuenje svih 6 lanica Europ.
zajednice za ugljen i elik u Europsko vijee u kojem bi Britanija imala dominantnu
ulogu; to je vijee zamiljeno kao labavo povezana organizacija u kojoj se
razmjenjuju miljenja i nude rjeenja; predvia se takoer i mogunost djelovanja
SAD-a u razgovorima
3. koncepcija nastala u redovima 6 europskih zemalja lanica Europ. zajednice za
ugljen i elik- teila stvaranju supranacionalne Europe (zagovornici Adenaur i
Schuman)- ta je koncepcija imala najslabiju podrku
na temelju prijedloga zemalja Beneluksa o stvaranju carinske unije, veoj integraciji
trita, prometa, koritenje energetskih izvora, upotrebe atomske energije u mirnodopske
svrhe, razraen je ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice potpisan 25.oujka
1957. u Rimu
paralelno s Rimskim ugovorom potpisan je i ugovor o osnivanju Europske zajednice za
atomsku energiju (EUROATOM) ( time su Europ. zajednica za ugljen i elik i EUROATOM
postale afilijacije EEZ-a)
Bruxellski pakt, Zapadna unija i stvaranje NATO saveza
1947. u Dunkerqueu sklopljen Ugovor o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoi izmeu
Velike Britanije i Francuske
-
1948. Bruxellski pakt
NATO; kao gl. razlog isticana obrana kapitalistikog svijeta od napada SSSR-a, no pravi
razlozi mnogo iri
razlozi formiranja NATO-a lee u 3 osnovne sfere: sigurnosnoj, ekonomskoj i politiko-
ideologijskoj
washingtonski razlozi stvaranja Saveza vezani uz strategijska pitanja:
potreba ublaavanja posljedica prvog udara u sluaju oruanog napada socijalistikih
snaga; taj mogui sukob bi zapoeo u Europi (treba pripremiti obrambene jedinice),
SR Njemaka bi predstavljala prvi tit
nerijeeno pitanje Njemake- neuspjeli pokuaji 4 saveznika da se dogovore o
budunosti Berlina i Njemake, SAD smatrao da Njemaki treba remilitarizirati
elja da se zastrai suprotni blok
sastanak velikih sila u Potsdamu predloena da se u svrhu razmjene informacija nastavi
s vojnom suradnjom VB-e i SAD-a
strah od irenja komunizma- glavni pokreta daljnjih akcija; Kennan takoer upozoravao
na opasnost od irenja sovjetske moi
u prosincu 1947. usvojen Rio Ugovor
predvia se zajednika obrana svih amerikih zemalja u sluaju izvanjske agresije;
svi se nesporazumi moraju pokuati rijeiti mirnim putem prije nego se zatrai pomo
UN-a (SAD onemoguile ruski veto na eventualne odluke UN-a koje se odnose na
ameriki prostor)
pozitivan znak amerikog prihvaanja formiranja regionalnih
sigurnosnih organizacija u posthladnoratovskom razdoblju
17. oujka 1948. potpisan Bruxellski ugovor
- inicijator brit. MVP Ernest Bevin
-
- predviala se privredna, drutvena i kulturna suradnja
- pravi cilj bio je onemoguavanje ponovnog jaanja Njemake
- pakt takoer pruio osnovu na kojoj e se realizirati suradnja sa SAD-om
- formirana europska sigurnosna organizacija Zapadna unija
- lanice: Velika Britanija, Francuska, zemlje Beneluksa
- obavezale su se na meusobnu suradnju na planu politikih, ekonomskih i vojnih
aktivnosti
- Vojni odbor- sainjavali ministri obrane zemalja lanica
nekoliko dana kasnije u Pentagonu poinju tajni pregovori predstavnika VB-e, Kanade i
SAD-a; predloeno da se pozovu predstavnici 13 zemalja (Kanade, VB-e, Francuske,
Belgije, Nizozemske, Luksemburga, Norveke, vedske, Danske, Islanda, Irske, Portugala i
Italije)
Sovjeti proizveli nuklearnu bombu Vanderbergova politika akcija (sudjelovanje SAD-a
u Zapadnom vojnom savezu) napokon dobila veinu u Kongresu
Vanderbergova rezolucija naglaavala da ameriko uee u regionalnim sigurnosnim
institucijama treba biti usmjereno na pruanje pomoi u samoobrani napadnutih zemalja
SAD i Kanada potpisale Sporazum o suradnji sa zemljama Bruxellskog pakta i najavile
vojnu pomo
George Kennan i Chares Bohlen (am. diplomati)- suprotstavili se inicijativi tvrdei da e
doi do poveanja napetosti izmeu SAD-a i SSSR-a
4. travnja 1949. potpisan Sjevernoatlantski ugovor (NATO)
- zemlje potpisnice: Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Francuska, Velika Britanija,
Island, Norveka, Danska, Portugal, Italija, Kanada i SAD
- zamiljen kao organizacija za povezivanje slobodnog, demokratskog euroatlantskog
svijeta
- pregovori oko zajednikih kriterija za biranje buduih lanica, na kraju prihvaeno da
sve lanice koje uu u NATO moraju imati status ''punopravnog lana kako bi mogle
zajedniki dijeliti korist, rizik i cijenu kolektivne sigurnosti''
- europski ameriki saveznici dobili jamstva da SAD ni u vojnom pogledu nee napustiti
zapadnu Europu
-
- lanice se obavezuju da e: osiguravati svoju slobodu, zajedniko naslijee i
civilizacijske tekovine na principima demokracije, potivanje individualnih sloboda i
vladavini prava, udruiti napore u svrhu osiguranja mira
- lanak 5
Stvaranje Varavskog ugovora
1. cilj Staljina- naredio da se sveobuhvatni razvoj SSSR-a podredi jaanju njegove vojne
komponente;
2. cilj- jaanje i modernizacija konvencionalnog sovjetskog naoruanja te uspostavljenje
vee mobilnosti i fleksibilnosti (vjerovalo se da e upravo konvencionalne snage biti znaajne
za europsku obranu)
1949. eksplozija prve sovjetske atomske bombe- doprinos ravnotei snaga na europskom
prostoru
psihoza o oruanom sukobu Istoka i Zapada pridonijela da europske socijalistike drave
upravo na vojnom planu postignu najvei napredak u meusobnim odnosima tih zemalja i
SSSR-a
vojne veze tih zemalja s Moskvom bile su samo produetak politikih veza uspostavljenih
na partijskoj lojalnosti
sovjetska vojna sila, a ne nacionalne vojne soc. zemalja, bila je zaduena za sigurnost
socijalistike Europe
glavni razlozi osnivanja Varavskog ugovora mogu se traiti u 2 sfere:
1. unutarnjoj situaciji u SSSR-u nakon smrti Staljina
SSSR se nakon njegove smrti naao u tekoj politikoj, ekonomskoj i
socijalnoj situaciji
Zagovornici ''novog kursa'' na elu s Maljekovim su poraeni; pobornici
''starog kursa'' (zadravanje razvoja temeljenog na tekoj i metalnoj industriji
-
koji je pogodovao vojsci) bili su pripadnici vojnog vrhapodrali Hruova
time je vojska dobila utjecaj na kretanje vojnih ali i vanjskopolitikih odluka
2. meunarodnim okolnostima koje su dovele do promjena u Europi
postojanje NATO-a i snana diplomatsko-politika aktivnost da se u njegovo
lanstvo primi i SR Njemaka
sazivanje Konferencije o europskoj sigurnosti neuspjeli pokuaj Sovjeta za
uspostavu cjelovite europske sigurnosti
potpisivanje Ugovora s Austrijom 1955. povlaenje sovjetskih snaga iz
dijela Austrije, te time povlaenje i iz Rumunjske i Maarske
trebao se pronai novi nain prisustva sovjetskih vojnih snaga u istono
europskim zemljama
po uzoru na SEV (Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo), Varavski ugovor trebao je
posluiti za samostalnije nacionalno djelovanje zemalja narodne demokracije, ali u okviru
vrstog saveznitva sa SSSR-om
sastanak u Varavi 11.svibnja 1955.
Sudjelovali premijeri, MVP-i i ministri obrane 8 europskih socijalistikih zemalja:
SSSR-a, Poljske, ehoslovake, Maarske, Rumunjske, Bugarske, Albanije i DR
Njemake
neposredan povod primanje SR Njemake u NATO te odbijanje Zapada da se stvori
sveeuropski sustav kolektivne sigurnosti
odlueno da se europske socijalistike zemlje moraju meusobno i vojno udruiti u
svrhu obrane od neprijateljskih tenzija Zapada
14. svibnja 1955.- potpisan Ugovor o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoi
kasnije poznat kao Varavski ugovor:
Bila je to europska regionalna organizacija vojno-politikog karaktera, predstavljala je
okvir jaanja suradnje 8 zemalja na politikom, privrednom i kulturnom planu
Formalno otvorena organizacija bilo koja zemlja mu je mogla pristupiti bez obzira na
drutveno-politiko ureenje
Moskva je naglaavala da je Varavski ugovor iskljuivo obrambeni savez, nasuprot
ofenzivom karakteru NATO-a
Varavski ugovor je u praksi djelovao kao transmisija sovjetskih prijedloga, a ne kao
tijelo meusobne suradnje
-
bio je psiholoka protutea NATO-u i posljedica elje SSSR-a da ni u kojoj sferi ne
zaostaje za Zapadom
Pariki sporazumi 1954. ulazak SR Njemake u NATO i stvaranje Zapadnoeuropske unije
(WEU)
1948. Staljin predloio obostrano savezniko povlaenje svih oruanih snaga s njemakog
teritorija; 1952. Moskva je bila voljna pristati na djelomino ponovno naoruavanje Njemake
pod uvjetom da SR Njemaka bude neutralna zapad odbio oba prijedloga
neslaganja i oko ujedinjenja Njemake:
- Sovjeti se zalagali za puko spajanje dviju njemakih drava ime bi DR
Njemaka dobila isti tretman kao i SR Njemaka Zapad se ne slae
- brit. premijer Eden predloio ujedinjenje Njemake u 5 faza:
1. provoenje slobodnih izbora
2. formiranje ustavotvorne skuptine
3. prihvaanje ustava
4. formiranje svenjemake vlade
5. potpisivanje mirovnog sporazuma
Francuska - eljela ukljuiti Njemaku u novi vojni savez kako bi imala nadzor nad
njezinim gospodarskim i vojnim razvojem, nije ju mogla izolirati jer bi u tom
sluaju prijetila opasnost od Njemakog pribliavanja SSSR-u
- traila vrsta jamstva od SAD-a da e reagirati u sluaju napada na bilo
koju europsku saveznicu
novi njemaki politiki u vojni vrh vidio u njemakom ulasku u Savez mogunost za
vraanje dravnosti
1954. Britanija predloila da se na osnovu revitalizacije Bruxellskog akta formira
Zapadnoeuropska obrambena unija u koju bi se, osim zemalja potpisnica Bruxellskog
ugovora, ukljuile jo i Njemaka i Italija (izbjeglo bi se dupliciranje vojnih snaga poto su te
zemlje ve lanice NATO-a, a Njemaka bi ula u zapadni sustav kolektivne obrane)
-
u listopadu 1954.- zasjedanje Vijea NATO-a u Parizu potpisani Pariki sporazumi:
1. ukida se okupacijski reim u SR Njemakoj
2. pozivaju se Italija i SR Njemaka da se ukljue u Bruxellski pakt koji se preimenuje u
Zapadnoeuropsku uniju; SR Njemaka moe izgraditi ograniene vojne snage
3. SR Njemaka primljena u NATO
4. formiran jedinstveni sistem u Zapadnoj Europi snage Zapadnoeuropske unije
podlijeu komadi NATO-a
SR Njemaka se odrekla proizvodnje vlastitog nuklearnog, biolokog i kemijskog
naoruanja i prihvatila je nadzor na industrijskim postrojenjima
VB, Kanada i SAD obavezale su se zadrati kopnene i zrane vojne snage na teritoriju SR
Njemake (Franc. inzistirala na tome)
ti su dogaaji, u amerikim vojno-politikim krugovima, protumaeni kao prelazak NATO-a
sa rollback strategije na forward defence strategiju
u oujku 1954. istononjemaka okupacijska zona proglaena takoer samostalnom
dravom- Njemaka Demokratska Republika; 1956. ta je drava ula u Varavski ugovor
zbog velikog bijega graana iz DR Njemake u SR Njemaku- s 12. na 13. kolovoz 1961.
izgraen je zid izmeu istonog i zapadnog Berlina (istoni sektor postao dio DR Njemake);
ruenje Berlinskog zida tek 1989.
4.FRANCUSKO-NJEMAKI SIGURNOSNI ODNOSI
Francuske i njemake pozicije nakon zavretka WWII
poto London nije dijelio francusku ideju o ''europskijom Europom'', razgovori izmeu
Pariza i Londona fokusirali su se na pitanje Njemake
-
upravo u jaem pribliavanju i povezivanju s Bonnom, Pariz je nastojao postii 2 cilja
franc. europske politike:
1. Francuska je eljela ostati nadmona nad Njemakom i imati mogunost kontrole i
eventualnog obuzdavanja njemakog svekolikog razvoja; Francuzi su se zalagali za
uspostavu jednog zapovjednog tijela NATO-a sainjenog od SAD-a, VB-e i
Francuske
2. zbog Njemakog nezadovoljstva svojim postratovskim statusom; Francuska ju je
detektirala kao najpogodnijeg saveznika koji moe dati, osim diplomatske, i konkretnu
snagu za uspostavu novog europskog politiko-sigurnosnog poretka predvoenog
Francuskom
(Fran. je jo 1954, predlagala UN-u stvaranje europskog sistema sigurnosti u koje bi
bile ukljuene i socijalistike zemlje)
1957.- pripojenje Saara SR Njemakoj
Adenaur, za razliku od veine njegovih suradnika, podravao suradnju s Francuskom iz
nekoliko razloga:
da bi se omoguila bra i uinkovitija meunarodna rehabilitacija Njemake
uspostavljenje svojevrsne osovine Bonn-Pariz bilo bi za Europu psiholoki prihvatljivo
s obzirom na postojanje osovine London-Washington
Pariz ima vodeu ulogu u europskim integracijskim procesima
rastui njemako-francuski gospodarski odnosi
lojalnost Bonna Washingtonu takoer vana jer predstavlja pouzdane garancije od
prodora socijalistikih utjecaja SSSR-a kao i povratka njemakog nacionalizma
prvi ozbiljniji razgovori izmeu Fran., Njemake, a kasnije i Italije voeni su oko prava i
mogunosti proizvodnje nuklearnog naoruanja neovisnog o NATO-u
SAD vie nije imao nuklearni blokovski monopol
nakon kubanske i berlinske krize i rata u Koreji kada se nuklearno oruje se pokazalo kao
tigar od papira, dio zapadnoeuropskih saveznika poelo je preispitivati amerike garancije da
e pod svaku cijenu vojno braniti teritorij Europe
Francuski vojni establishment suoavao se s nekoliko vanih odluka:
-
1. treba li se usredotoiti na kolonijalne posjede u Africi ili modernizaciji oruanih snaga
unutar NATO-a (proizvodnja nuklearnog naoruanja)
2. kako se postaviti u NATO-u nakon franc. blamae i povlaenja iz Sueza
3. zbivanja u Maarskoj i Poljskoj pokazala da do veeg zbliavanja s Moskvom i soc.
zemljama nee doi
1956. Adenaur predlae osnivanje Vojnog savjeta- sa zadatkom provedbe zajednikog
protokola o francusko-njemakim obrambenim doktrinama i studija za proizvodnju
naoruanja
kriza u Suezu potekla Nijemce na veu angairanost u zapadnoeuropskoj politici
sijeanj 1957. ministri obrane Francuske i Njemake sklopili bilateralni sporazum u
Colomb-Becharu o pitanjima obrane i naoruanja 1958. u Rimu pridruio im se talijanski
ministar postignut usmeni dogovor o izgradnji tvornice za izdvajanje izotopa u Pjerlatu
1957. ministri obrane Francuske, SR Njemake i Italije dogovarali Protokol o suradnji na
planu konvencionalnog i nuklearnog naoruanja protokol je nadogradnja na Porazum iz
Colomb-Bechara
Vojni komitet (Fran., Italija, SR Njem.) trebao je poevi s radom 1957., raditi na
usklaivanju vojnih koncepcija triju zemalja:
organizacija naoruanja i doktrina
uspostavljenje tehnike, znanstvene, gospodarske suradnje
uspostava to kompatibilnijih sustava naoruanja triju zemalja
potpisani sporazumi nisu obavezivali i njihove vlade koje su na kraju odbacili sve
sporazume
u Francuskoj prevagnula struja da krene sama u proizvodnju nuklearnog naoruanja
Francuska se takoer nadala postavljanju amerikih raketa s dvostrukim kljuem na svoj
teritorij, a za uzvrat bi traila obogaeni uran za nuklearne podmornice i informacije o
nuklearnom naoruanju SSSR-a
1958. opet se sastali ministri obrane Fran., Italije i SR Njemake raspravljali o
oivljavanju Zapadnoeuropske unije- dogovorena zajednika znanstvena suradnja
-
EUROPSKA SIGURNOST U BIPOLARNOJ FAZI MEUNARODNIH ODNOSA
EUROPA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
- europske zemlje nastoje dobiti politike, sigurnosne i ekonomske garancije Sjedinjenih
Amerikih Drava da u postratovskom razdoblju nee napustiti svoje europske
saveznike.
- Bipolarna faza meunarodnih odnosa 1945.-1989.
- Ideja formiranja jednog europskijeg sustava sigurnosti na Starom kontinentu.
- U tim pokuajima prednjaila je Francuska, ali i Velika Britanija, Njemaka te u
odreenim vremenskim periodima Italija, kao i neke manje europske zemlje (Benelux).
- U konanici, nikakav samostalan europski obrambeni sustav nije uspostavljen, ali je
raspadom bipolarne meunarodne zajednice poetkom '90-ih godina prolog stoljea
postojao stanovit institucionalni sustav (Zapadnoeuropska unija, francusko-njemaki
korpus).
o Gospodarski aspekt
opala proizvodnja ugljena
kriza vlastite nacionalne valute u odnosu na ameriki dolar
jo za vrijeme rata planirani su mehanizmi pomoi za Europu. Ujedinjeni
narodi osnovali su 1943. godine Upravu za pomo i obnovu tzv. UNRRA.
Iz sredinje europske organizacije za kopneni promet, Europske
organizacije za ugljen, Kriznog odbora za Europu 1947. godine stvorena je
Ekonomska komisija UN-a (ECE). Osnivai su tim tijelima namjeravali
pomoi cjelokupnoj Europi, ali u bipolarnoj fazi europskog razvoja pomo
se odnosila samo na zemlje zapadnog blika
o Politiki aspekt
glavni akteri svjetskog poretka temeljenog na ravnotei snaga bile su
upravo europske drave
Velika Britanija, Francuska, Prusija, Rusija, panjolska, Portugal, Belgija i
Njemaka u odreenoj fazi europskog i svjetskog razvoja bile su glavni
stoeri okupljanja ostalih manjih ili slabijih zemalja
-
o Sigurnosni aspekt
soft-security (politike, gospodarske nestabilnosti i nejednakosti)
Velika Britanija i Francuska, sklopile su 1947. Ugovor iz Dunkerqa kojim
se obavezuju na meusobnu pomo u sluaju njemakog napada na
njihov teritorij
Nedugo zatim osnovan je i Bruxellski pakt 1948., gdje su se Londonu i
Parizu prikljuile i teritorijalno malene zemlje Beneluxa koje su fiziki na
prvoj crti eventualnog ponovnog njemakog prodora na iri europski
prostor.
opasnost s Istoka (SSSR)
zapadni svijet izgubio je monopol nad nuklearnim orujem
usred Europe podignuta je eljezna zavjesa koja je podijelila prvo europski
prostor, a kasnije i iru meunarodnu zajednicu na tzv. Zapadni i Istoni
blok
Sjevernoatlantski savez 1949.
Varavski ugovor 1955.
Time je na meunarodnom planu uspostavljen sustav kolektivne sigurnost
temeljen na dva podsustava parcijalne kolektivne sigurnosti.
ULAZAK SAD-a U EUROPU
Trumanova doktrina
- djelatnik amerikog Ministarstva vanjskih poslova George Kennan
- Kennanov poziv na novi pravac amerike akcije oznaava poetak tzv. Amerike politike
containmenta u odnosu na SSSR i socijalistiku skupinu zemalja.
- u svom lanku objavljenom u ljetnom broju asopisa Foreign Affairs 1947. otvoreno je
pledirao na najutjecajnije ljude u amerikom politikom ivotu, da upotrijebe svu
raspoloivu ekonomsku i vojnu mo SAD-a kako bi se Zapadna Europa zatitila od
daljnjeg i jaeg prodora Staljinovog utjecaja.
- Istovremeno, u neposrednom susjedstvu, Turska je vodila teke pregovore sa SSSR-om
oko kontrole tjesnaca Bospor i Dardaneli.
- Kriza vezana uz Grku i Tursku imala je i svoju iru geostrategijsku komponentu
- Ameriki dravni tajnik Dean Acheson podnio je iscrpno izvjee o geopolitikoj situaciji u
iroj regiji
- Senator Vandenberg
-
- Ameriki dravni tajnik Dean Acheson lansirao je teoriju tzv. Domino efekta. Naime,
vjerovalo se kako nije rije samo krizama u Grkoj i Turskoj, ve ukoliko demokratske
snage u te dvije drave padnu pod naletom socijalista, efektom domina komunizam bi se
mogao proiriti juno sve do Irana, a moda ak i u Indiju
- 12. oujka 1947. Truman zatraio ekonomsku i vojnu pomo Grkoj i Turskoj,
opravdavajui svoj zahtjev rijeima da e se ubudue SAD zalagati za demokratski razvoj
svijeta. SAD e pomagati na svakom dijelu svijeta gdje slobodni demokratski razvoj budo
ugroen od strane komunizma. Trumanova doktrina
- Stvorena je doktrina za ostvarivanje i amerikih nacionalnih interesa
Marshallov plan
- ameriki dravni tajnik George Marshall
- U suradnji sa Jeanom Monnetom, ovjekom zaduenim za ekonomski oporavak
Francuske koji je tada privremeno boravio u SAD-u i stekao povjerenje mnogih uglednih
amerikih politiara, nastao je Program europskog oporavka, poznatiji pod nazivom
Marshallov plan
- Marshallov plan kao program slubeno je usvojen na Ekonomskoj konferenciji u Parizu
1947.
- vicarska je pristupila Marshallovom planu, ali nije traila nikakvu pomo
- Prvotna namjera Marshallovog plana bila je pomoi europske saveznike u njihovom
buduem samostalnom gospodarskom razvoju, a ne stvoriti ovisnost o permanentnoj
pmoi SAD-a
- Kao odgovor na tako iznesen Marshallov plan, esnest europskih zemalja dogovorilo je
zajedniku konferenciju u Parizu 12. srpnja 1947.
- Predsjednik Odbora bio je Britanac Oliver Franks, ali kljuna osoba za provedbu
dogovorenih planova bio je Francuz Jean Monnet
- Dana 16. travnja 1948., radi nadzora distribucije novca iz Marshallovog plana, osnovana
je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC)
- Marshallov plan ponuen je i SSSR-u te zemljama Istone Europe, od kojih je veina ve
bila pod sovjetskom sferom utjecaja, ali je SSSR u ljeto 1947. rezolutno odbio plan. Od
socijalistikih zemalja jedino je ehoslovaka isprva prihvatila pomo, ali je nakon
unutarnje politike krize i sovjetske intervencije prekinula takav oblik suradnje sa SAD-
om.
-
Raspad antihitlerovske koalicije
- "prijateljski orijentirani reim u istonoj Europi"
- Za SAD, ali i njihove europske zapadne saveznike, pojam se trebao odnositi na vlade
istonoeuropskih zemalja koje imaju dobre odnose sa SSSR-om, ali koje e istovremeno
imati normalne, ili ak i bolje odnose sa Zapadom. Za Staljinov SSSR, stvaranje
prijateljskih reima u Istonoj Europi oznaavalo je direktno proirenje sovjetskog utjecaja
na taj prostor, stvaranje drava gotovo identinih u svom drutveno-politikom razvoju
SSSR-u i, samim tim, eliminiranje cordon sanitairea u Europi.
- Ameriki ministar trgovine Henry Wallace
- John Foster Dulles pisao je o sovjetskim planovima podjele interesnih sfera u Europi
o U prvoj zoni, tzv. Unutranjoj, nalazi se Sovjetski Savez, a
o u drugoj, tzv. Sredinjoj, nalaze se podruja u Europi koja jo nisu zrela da se u
potpunosti ukljue u sovjetski sistem, ali prisustvo sovjetskih oruanih snaga
osigurava ostvarenje sovjetskog utjecaja u tim podrujima. Po Dullesu, SSSR
poduzima ozbiljne napore da u tu zonu ukljui Grku, Tursku i Iran.
o U treoj, tzv. Vanjskoj zoni nalazi se ostatak svijeta. U toj najveoj zoni, sovjetski
agenti irom svijeta agitiraju protiv zapadnoeuropskog demokratskog razvoja, a
njihov rad zabiljeen je, smatra Dulles, ak i u Sjedinjenim Dravama, unutar
Svjetske organizacije sindikata.
- ameriki ambasador u Moskvi Averal Harrisman
- Moda je najozbiljnije upozorenje SAD-u o ugroenosti Zapadne Europe od irenja
sovjetskog utjecaja pa ak i oruane intervencije sovjetskih vojnih snaga izrekao bivi
premijer Velike Britanije Winston Churchill u svom poznatom govoru odranom na
sveuilitu Fulton, Missouri, SAD, u oujku 1946. Godine. Meutim, Churchillova najava
podizanja eljezne zavjese u Europi, na potezu od Baltika do Jadrana, izmeu dva
razliita, suprotstavljena klasna sistema, tada je kod dijela zapadnih medija doekana s
podsmjehom.
ehoslovaka kriza
- Godine 1944. pod vodstvom Komunistike partije ehoslovake izbio je narodni ustanak
koji se ubrzo proirio na itavu zemlju. U toj politikoj borbi za vlast formirana je vlada
Nacionalne fronte u koju su uli i pripadnici ehoslovake Komunistike partije. Zauzevi
nekoliko znaajnih resora; unutarnje poslove, informiranje, poljoprivredni sektor, poeli su
provoditi radikalne reforme cjelokupnog ehoslovakog razvoja. Na izborima 1946.
-
izvojevali su znaajnu pobjedu te je predsjednik ehoslovake republike mandat za
sastav nove vlade morao povjeriti Klementu Gottwaldu, dotadanjem potpredsjedniku
vlade i tajniku Komunistike partije. Time je po prvi puta komunist postao predsjednik
koalicijske vlade u ehoslovakoj.
- Kriza u ehoslovakoj zavrila je u veljai 1948., kada su pripadnici Komunistike partije,
potpomognuti radnitvom i sindikatima, porazili pobunjenike graanske snage.
Berlinska kriza
- Na posljednjoj konferenciji voa triju velikih drava SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije, u
Potsdamu (17. srpanj-2. kolovoz 1945.) jasno je dola do izraaja razjedinjenost velikih
saveznika u pogledu sredinjeg poslijeratnog sigurnosnog problema: odreivanja statusa
i uloge Njemake nakon zavretka Drugog svjetskog rata.
- Potsdamskom odlukom o granicama Njemaka je izgubila gotovo etvrtinu svog teritorija
od prije 1938. godine
- Podijeljena na etiri okupacijske zone (SAD, Francuska, Velika Britanija, SSSR)
- Berlin je bio iskljuen iz zonskog sistema podijeljene Njemake i stavljen pod zasebnu
savezniku upravu.
- Zapovjednik amerikih vojnih snaga u Njemakoj, general Lucius Clay
- Dana 20. rujna 1949. godine od zapadnih okupacijskih zona osnovana je Savezna
Republika Njemaka s prijestolnicom u Bonnu i dr. Konradom Adenaueom kao prvim
kancelarom.
Hladni rat
- Hladni rat najopenitije se definira kao primjer bipolarnih zaotrenih odnosa, kao stanje
odnosa dva suprotna drutveno-politika i ekonomska sistema nakon drugog svjetskog
rata
- Radovan Vukadinovi Hladni rat dijeli na tri osnovne faze
o A) razdoblje od 1945-1946.
- nasluuje se raspad Ntihitlerovske pobjednike koalicije
- trae pomo SAD-a
- SSSR se priprema za okupljanje svojih istonoeuropskih saveznika.
o B) razdoblje od 1947-1949.
-
- Njemaka je podijeljena izmeu kapitalistikog i socijalistikog bloka
- SAD Trumanovom doktrinom i Marshallovim planom definitivno veu
zapadnoeuropske saveznike uz ameriku politiku.
o C) razdoblje od 1950-1960.
- Politika temeljena na sili kao osnovi moi i zastraivanja dviju suprotnih strana
- Korejski sukob i kubanska kriza pokazali su da nijedan blik nije spreman koristiti
nuklearno naoruanje za dobivanje prednosti na globalnoj sceni
- Godina 1956. Uzima se kao poetak postepenog detanta
- Socijalistiki blok dobiva svoju vojno-politiku organizaciju, Varavski ugovor.
Prof. dr. Anton Grizold prvu fazu hladnoratovskih meunarodnih odnosa (1945-1946.
Godine) naziva jo i prvi hladni rat, ralanjuje na tri podrazdoblja
d) konfrontacije (1949-1953.)
e) laganog poputanja (1953-1962.)
f) suivota (1963-1969.)
Druga faza oznaava razdoblje poputanja napetosti supersila (1969-1979.) dok treu fazu
naziva i trei hladni rat te ga ponovno dijeli na podfaze:
c) konfrontacija (1979-1985.)
d) kraj hladnog rata (1985-1990.)
POECI EUROPSKOG UJEDINJAVANJA
Zapadnoeuropski saveznici i europsko ujedinjavanje
- Churchill neposredno nakon zavretka ratnih operacija 1946. godine u svom govoru u
Zurichu predloio potrebu stvaranja integracije poput Sjedinjenih Drava Europe.
- Osnova integracije bila bi svojevrsna osovina Njemaka-Francuska
- Na taj nain Velika Britanija ne bi bila direktno vezana uz europske integracije procese.
- U elji proirenja trita, Belgija i Nizozemska su jo u rujnu 1944. Potpisale carinsku
konvenciju, a godine 1948. Zajedno s Luksemburgom oformile su privrednu uniju
Beneluks.
- koncepciju europskog ujedinjenja politiki je podravao i konkretno materijalno i
financijski pomogao Washington
-
- Washington je pri tom raunao i na Zapadnu Njemaku, odnosno njezino ukljuenje u
Zapadni savez
- Toga se najvie pribojavala Francuska, te u vrlo kratkom vremenskom razmaku ponudila
nekoliko inicijativa: Schumanov plan (9. Svibanj 1950.), Plevenov plan (24. Listopad
1950.) te prijedlog za stvaranje politike unije (20. 9. 1950.).
Shumanov plan
- Ideju je nadahnuo Monnetov neuspio pokuaj uspostave britansko-francuske unije iz
1940. godine, a Beneluks je uspostavljen 1948. godine
- No, ideja stvaranja ujedinjene Europe, kasnije preinaena u viziju Sjedinjenih Europskih
Drava, zapoeta je jo od Karla Velikog, intenzivirala se dvadesetih godina prolog
stoljea, pa sve do Churchillovog javnog zagovaranja njezine realizacije
- Dana 5. svibnja 1949. godine u Londonu je potpisan statut Vijea Europe. Potpisao ga je
deset vlada: Velika Britanija, Francuska, Irska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Italija,
Danska, Norveka i vedska
- Vijee Europe sastoji se od Odbora ministara.
- prva sjednica Vijea u Strassbourgu 10. kolovoza 1949.
- predsjednik Vijea, bivi belgijski premijer Spaak poeo je nametati ideju tzv. Male
Europe koja bi obuhvaala Francusku, Njemaku, Italiju i zemlje Beneluksa.
- strasti su kulminirale oko nadzora industrije ugljena i elika u Ruhru
- Jean Monnet tu je uvidio ansu za ostvarivanje svog dugogodinjeg sna: uspostave
sjedinjenih Europskih Drava, koja bi poela integriranjem industrija ugljena i elika i
uspostavom nadnacionalne vlasti koja bi kontrolirala i tregulirala te dvije industrije
- Monnet ipak nije htio sam promovirati svoj plan ve ga je ponudio francuskom ministru
vanjskih poslova Robertu Shumanu
- Dana 9. svibnja 1950. godine Shuman je sa planom upoznao europsku javnost putem
medija
- Taj dan se i slubeno slavi kao Dan Europe
Njemaki kancelar Kohl stavlja naglasak iskljuivo na uvrivanje veza unutar NATO-a,
transatlantsko saveznitvo mora usmjeriti svoje djelovanje na tri podruja:
Jaati unutarnje veze NATO lanica
Jaati suradnju SADa i EEZa
Jaati NATOvu politiku ulogu u odnosu na OSCE
-
-Uvrenje njemako-amerikih i njemako francuskih veza temeljni su vanjskopolitiki
zadaci nove ujedinjene Njemake drave za nadolazee 21. Stoljee
Ciljevi Njemake nakon ujedinjenja:
Suradnja unutar Sjevernoatlantskog saveza
Jaanje ekonomskih veza unutar Eza
Uspostavljanje politike i ekonomske suradnje sa zemljama Istone, Centralne i
Jugoistone Europe
Potreba redefiniranja ciljeva Sjevernoatlantske sigurnosne organizacije
Odravanje dobrih veza sa SADom
Postojala je i bojazan da Njemaka, nautrb NATOa, mogla ostvariti nekakav savez sa
SSSRom, nakon ujedinjenja
Britanski stavovi: snaan NATO savez, uz aktivno uee amerike politike i prisutnost
amerikih vojnih snaga u Europi
Francuska: za ukljuenje istonoeuropskih zemalja Sovjetskog Saveza u izgradnju novog
europskog sigurnosnog poretka
6. ZAPADNOEUROPSKA UNIJA (WEU) OD HLADNOG RATA DO DETANTA
Za vrijeme hladnog rata vojna uloga zapadnoeuropske unije (WEU) bila je zasjenjena
NATOom. To je i razumljivo jer obrana Zapadne Europe bez angamana SADa, nije bila
zamisliva.
Grizald smatra da je WEU od 1954. do 1973. ipak odigrala vanu ulogu pri ukljuivanju SR
Njemake u NATO 1955., obnavljanju povjerenja meu zapadnoeuropskim dravama,
sreivanju problema Saara te savjetovanjima o politikim i ekonomskim pitanjima meu
ministrima vanjskih poslova lanica EZ i Velike Britanije svakog tromjeseja
Rimska deklaracija(pokuala definirati europski obrambeni identitet i uskladiti obrambene
politike)
sredinom 80ih, za vrijeme krize sjevernoatlantskih saveznika, francusko inzistiranje na
europeizaciji europske obrane, potpomognuto njemakim zahtjevom za intenziviranjem
europskog javnog mnijenja oko pitanja zapadne sigurnosne politike, rezultirali su sastankom
ministra obrane i vanjskih poslova lanica WEUa u Rimu u listopadu 1984.g. zakljueno je da
lanice WEUa moraju:
-
- Postii konsenzus glede pitanja obrane, kontrole naoruanja i pitanjima razoruanja,
uspostaviti odnos na relaciji Istok-Zapad, ojaati Atlantsko saveznitvo, poboljati
europsku suradnju na planu naoruanja gdje bi upravo WEU posluila kao politika
platforma takve suradnje
U svrhu institucionalizacije dogovoreno je da se Vijee ministara sastaje dva puta godinje, a
1985.u Bonnu oformljene su tri nove agencije za sigurnosna pitanja: 1) Agencija za
prouavanje nadzora nad naoruanjem, 2) Agencija za prouavanje obrambenih i
sigurnosnih pitanja i 3) Agencija za razvoj suradnje na podruju razoruanja
Ipak, operativnu funkciju europske obrane zadrao je NATO. Dok se NATo trebao baviti
operacionalizacijom sustava kolektivne sigurnosti, Zapadnoeuropska unija djelovala je i bila
shvaana kod euroatlantskih saveznika kao savjetodavno tijelo.
Platforma o europskim sigurnosnim interesima
Svaka kriza ameriko-sovjetskih odnosa ili poputanje napetosti doveli su do postupnog
oivljavanja WEUa
27. listopada 1987. U Haagu je prihvaena Platforma o europskim sigurnosnim interesima,
naglaava se kako e sigurnosno ojaana Zapadna Europa pridonijeti osjeaju sigurnosti i
jaanju cjelokupne organizacije NATO. No, jo uvijek WEU ne ide na institucionalizaciju
vlastite sigurnosne politike, kao ni kreiranje vojnih snaga za njezinu provedbu na terenu.
Znaajna novost je, ipak, spremnost lanica WEUa da razmotre opasnosti i izazove
sigurnosti i izvan teritorija svojih lanica (out-of-area). Utvreni su i uvjeti za prijam novih
lanica ( 1990. panjolska i Portugal postale lanice)
Operacija uklanjanja mina u Perzijskom zaljevu(1987.-88.) (prvo sudjelovanje WEUa u
operacijama)
Situacija se zaotrila do te mjere da je prijetila blokada slobodne plovidbe brodova u
meunarodnim vodama u Zaljevu. Europi je to vie smetalo jer je o toj nafti ovisila vie od
SADa. Uvidjevi da UN ne namjerava poduzeti nita, WEU se odluila za akciju .
U Haagu su se, 20. 8. 1987., predstavnici MVPa lanica WEUa dogovorili za slanje dodatne
pomorske snage (FRA, VB, ITA, BEL, NIZ, financijski i LUX I NJEM koja je poslala brodove
da zamjene NATOve snage koje su otile u Perzijski z.) da bi pomogle u raiavanju
me.voda od mina
lanice WEUa u iransko.irakom ratu su ostale neutralne!
-
Dvije struje unutar WEUa, jedni ele usvajanje programa pomoi zemljama Treeg svijeta,
drugi ne ele permanentnu strukturu za provoenje out of arera operacija.
Zapadnoeuropska unija je ipak, opet samo predstavljala forum u kojem su se koordinirale
nacionalne aktivnosti drava lanica.
Operacija oslobaanja Kuvajta (1990.-91.)
Mnogo ira operacija od prethodne, sve lanice upotrijebile jednaku tehniku za nametanje
embarga-pomorsku blokadu
lanice vie nisu neutralne, aktivnosti usmjerene prema jednoj dravi Iraku
Kooperacija sa UNom, ad hoc koalicija predvoena SADom
Nejedinstvo unutar lanica: FRA protiv, a mnoge ne-lanice ele sudjelovati doivljavajui
Washington kao lidera akcije za oslobaanje, a ne WEU
Snage WEUa tijekom 1991. Neposredno su sudjelovale i u akciji Pustinjska oluja
II. EUROPSKA OBRANA U NOVOM SVJETSKOM PORETKU
1. U pravcu stvaranja europske sigurnosne arhitekture
Novi svjetski poredak i europska sigurnosna arhitektura
Ole Waevar: Europa je postala regija ireg meunarosdnog sistema u posthladnoratovskom
razd.
Wojecich Kostecki: europska sigurnosna arhitektura pretpostavlja nekoliko kljunih
elemenata; obuhvaa odreenu institucijsku strukturu kao interakcijski proces meu tim
institucijama, zatim europska sigurnosna arhitektura pretpostavlja kolektivnu obranu kao
obrambeni sustav od napada ivana ali i zatitu od unutarnjih ugroza te poiva na uvjerenju
da je sigurnost u geografskom smislu-nedjeljiva, kompleksna kategorija ( vojna, politika,
ekonomska, socijalna i ekoloka komponenta) i da je kooperativnog karaktera
R. Vukadinovi: u posthladnoratovskoj Europi moe se govoriti o skupu institucija, njihovih
veza i odnosa koji na osnovi svojih politikih, gospodarskih i vojnih kompetencija stvaraju
sustav koji se najee naziva europskom arhitekturom
Sigurnosna arhitektura ovdje je shvaena kao skup institucija koje ispunjavaju sigurnosne
funkcije i nain na koji se odvijaju uzajamni sigurnosni odnosi.
Ciljevi europske sigurnosne integracije
-
Ona je potrebita iz tri osnovna razloga koji ujedno upuuju i na tri primarna cilja:
1) Ouvanje i irenje europske sigurnosne zajednice
2) Uspostavljanje uvjeta za efikasniju i uinkovitiju zatitu i promociju vitalnih i
nacionalnih interesa zemalja Europe na meunarodnome planu
3) Uspostavljanje uvjeta za efikasniju i uinkovitiju zatitu i promociju vitalnih nacionalnih
interesa zemalja Europe na meunarodnom planu
4) Izgradnja federalne Europe
-polazi se od poimanja sigurnosne zajednice Karla Deutscha: sigurnosna zajednica
predstavlja cjeloviti, integrirani prostor na kojem je rat kao sredstvo rjeavanja sukoba
odbaen, a meusobne nesuglasice drave rjeavaju dogovorom ili nekim drugim mirnim
sredstvima meunarodnog komuniciranja
Gorbaovljevi prijedlozi redefiniranja europske sigurnosti
Sovjetski lider Gorbaov 1990. Godine pozvao je Zapad da prevlada stare dogme i prijanji
nain promiljanja europske obrane u cilju izgradnje svjetskog poretka bez ratova, a
potpisivanjem takvog ugovora prestao bi postojati Varavski ugovor
Zapadno oduevljenje padom komunizma u Istonoj Europi dovelo je do pribliavanja
Zapada i Istoka Europe, ukljuujui i SAD oko novog europskog sigurnosnog sustava. No, u
stvarnosti su stvari ipak izgledale malo drugaije. Moskva se odluno suprotstavila da OSCE
ima bilo kakav utjecaj ili nadzor nad novoosnovanim samostalnim baltikim republikama.
Suoene s takvom realnou, postsocijalistike se republike poinju okretati NATO-u i EU-i
WEU na putu prema Maastrichtu
Francuska i Njemaka zalagale su se za samostalniju europsku obranu u odnosu na NATO,
te integraciju WEU u buduu Europsku Uniju.
London se otro suprotstavio ujedinjenju WEU i EU, objanjavajui svoj stav sa nekoliko
razloga: sami lanovi nisu jedinstveni glede tog prijedloga kad bi dolo do sjedinjavanja to
bi bilo na tetu koherentnosti WEU. Zatim, to bi znailo probleme za budue irenje EU na
podruje istone i centralne Europe. Stoga je britanski stav glede toga bio pragmatian:
WEU moe jaati kao sigurnosna organizacija ije usluge lanice budue EU mogu
upotrijebiti ako smatraju da je to u njihovom nacionalnom interesu, ali Europljani ne smiju
pristati na spajanje te dvije organizacije.
Promiljanja WEU o novoj europskoj sigurnosti
-
- U veljai 1991. U Parizu Vijee ministara WEU raspravljalo je o ulozi WEU u novoj
europskoj sigurnosnoj arhitekturi; europska sigurnost u novom svjetskom poretku,
poradi radikalnih promjena na meunarodnoj sceni, biti e organizirana na tri
komplementarna nivoa: a) europski nivo, koji se trebao zasnivati na
Zapadnoeuropskoj uniji, b) atlantski nivo zasnovan na organizaciji NATO te C)
paneuropski nivo koji se trebao temeljiti na KESS-u
Generalni tajnik, Willem van Eekelen: WEU je jedina europska sigurnosna organizacija
temeljena na sustavu kolektivne obrane, Ugovor o osnivanju WEU nema jasno naznaene
teritorijalne granice niti je decidirano naznaen prostor njihova djelovanja, ima obavezu
bliske suradnje s lanicama NATO-a
UGOVOR IZ MAASHTRICHTA
Ugovor pretpostavlja uspostavu zajednike vanjske i sigurnosne politike EU, ta politika
trebala bi ukljuivati sva pitanja vezana uz sigurnost Europske Unije, ukljuujui i stvaranje
zajednike obrambene politike, koja bi u budunosti mogla rezultirati stvaranjem zajednikih
obrambenih snaga
Upravo koncept Zajednike vanjske i sigurnosne politike (Common Foreign and Security
Policy CFSP) promoviran je kao zamjena za prijanju instituciju Europske politike
kooperacije (EPC)
Ciljevi CFSPa su: uvanje zajednikih vrijednosti, fundamentalnih interesa i neovisnosti EU,
jaanje sigurnosti EU i njezinih lanica, ouvanje mira i jaanje internacionalne sigurnosti u
skladu sa principima Povelje Una, promoviranje meunarodne suradnje, razvoj i
konsolidacija demokracije i vladavine zakona te potivanje ljudskih prava i fundamentalnih
sloboda
Upravo bi WEU trebala biti forum za elaboriranje i raspravljanje svih tih sigurnosnih pitanja,
ali i konkretnu realizaciju pitanja koja se tiu obrambene politike EU. Time se kodificirala
institucionalna podjela sigurnosnih i obrambenih zadataka, a upravo WEU je postala
obrambena komponenta EU!
EUROATLANTSKE INTEGRACIJE 118.STR.
Provedba ekonomskih sankcija za SR Jugoslaviju na Dunavu, u ijoj su realizaciji WEU uz
NATO pomagale i snage Rumunjske, Bugarske, Maarske te organizacij OSCE.
-
1994. WEU preuzima nadzor nad Mostarom BiH te je sudjelovala u osnivanju Europskih
policijskih snaga.
1997. WEU je u Albaniji uspostavila Multinacionalne savjetodavne policijske snage (MAPE)
sa zadaama treninga, savjetovanja i obuke albanskih policijskih snaga.
WEU je 1997. sudjelovala i u operaciji uspostave stabilnosti nakon krize u Albaniji (ALBA) te
u akcijama razminirivanja teritorija Hrvatske 1998. Pripadnici WEU sudjelovali su i kao
promatrai na Kosovu, te lanovi SFOR-a i IFOR-a.
Osnovne zamjerke akcijama WEU:
1. nije postojala suglasnost oko nunosti i naina poduzimanja konkretnih akcija u
Albaniji je djelovala tzv. Coalition of willing sastavljena od snaga Francuske, Grke,
Italije, Rumunjske, panjolske i Turske.
2. tri neuralne zemlje koje su kasnije postale lanice EU (Austrija, Finska i vedska)
dodatno su komplicirale proces usaglaavanja zajednikih vanjskopolitikih interesa
EU. vedska je predvodila WEU misiju s ciljem razminiravanja hrvatskog teritorija,
WEUDAM.
3. nije bilo jedinstvenih, kolektivnih snaga niti su bile pod jedinstvenim zapovjednitvom
WEU-a.
4. nije bilo dostatnih adekvatnih operativnih sredstava, ve su uglavno koritena
sredstva NATO-a
5. organiavanje WEU-a samo na ispunjavanje civilno-humanitarnih zadaa.
Temeljni problemi s kojima su se Europljani suoavali u pokuajima realizacije Zajednike
vanjske i sigurnosne politike bili su dvojaki:
a) nadostatak iskazane zajednike politike volje
b) nedostatak postojeih sredstava i mehanizama za njezinu adekvatnu provedbu
Lisabonski principi lipanj 1992. trai se podrka lanica EU-a irenju demokratskih
vrijednosti i institucija, kao i promocija i potpora novim europskim demokratskim vladama.
-
Amsterdam 1997. godine usvojen dokument Agenda 2000 uz politiko i monetarno
jedinstvo lanica Unije, EU prihvaaju uspostavu zajednike obrambene i sigurnosne politike
kao i uspostavu europskih snaga za njezino provoenje.
A.Gizold uloga WEU:
a) ralanjivanje opasnosti i uspostavljanje prikladnih sigurnosnih mehanizama i
instrumenata u suradnji s EU i NATO-om
b) jaanje operativen sposobnosti i razvijanje vojnog aspekta europske sigurnosti
1986. SEA Single European Act uslijedilo je ukljuivanje i sigurnosnog aspekta u
europske pokuaje.
1991. Deklaracija o WEU iz Maastrichta spominje potrebu razvoja europskog sigurnosnog i
obrambenog identiteta, te vee europske odgovornosti na podruju obrambenog pitanja.
Jae inzistiranje Europljana na formiranju ESDI-a moe se obrazloiti sljedeim:
1. raspad SSSR-a smanjenje vezanosti uz SAD
2. svoenje Njemake pod zajednike sigurnosne okvire
3. mogunou SAD da se povuku iz euroatlantskog saveznitva
David S. Yost nekoliko glavnih razloga poetnog neuspjeha ESDI-ja:
1. nedostatak politike odlunosti Europljana
2. unutarnja neslaganja Europljana glede uloge ESDI-ja
3. mentalna ovisnost o SAD-u
Petersberka deklaracija 1992. odreeni pravci akcija i vrste misija potrebitih za
adekvatne odgovore NATO-vim posthladnoratovskim izazovima sigurnosti.
-
Travemunde rujan, 1993., ameriki ministar obrane Les Aspen, predloio je uspostavu
novih snaga unutar Alijanse, Combined Joint Task Force (CJTF) formalno usvojen u
Berlinu 1996 = okupljene, multinacionalne,vienamjenske snage upuene na realizaciju
taznovrsnih, specifinih ciljeva.
Ime:
Task Force specifino vojno tijelo s ciljem postignua odreene zadae
Joint u realizaciji zadae zajedniki sudjeluju razliite snage
Combined u realizaciji zadae ukljuene su snage dvije ili vie drava
Vojni planeri NATO-a predvidjeli su tri tipa CJTF-a:
1. NATO only CJTF = samo snage lanica Saveza
2. NATO plus CJTF = lanice Saveza i PzM
3. WEU led CJTF = lanice WEU-a samostalnim akcijama koriste NATO-ova sredstva
WEU je tada okupljala 27 drava
Sastanak NATO-a u Bruxellesu 1994. naelno prihvaen prijedlog uspostave CJTF-a
Berlin 1996. formalno uspostavljen CJTF
non Article 5 operation akcije humanitarne prirode, sprjeavanja sukoba te uspostave i
odranja mira peacekeeping, peacemaking, crisis management i druge nevojne operacije
P. Gordon skepsa spram koncepta CJTF
SHARP GUARD (lipanj 1993. lipanj 1996.) zajednika NATO-WEU operacija s ciljem
potivanja meunarodne kontrole potivanja embarga na Jadranu na uvoz oruja za zemlje
bive SFRJ, te kontrole provoenja ekonomskih sankcija za SRJ na Dunavu. To je bila prva
zajednika operacija NATO-a i WEU.
-
MPFSEE akcija stvaranja multinacionalne mirovne snage za junu Europu koju su
poduzele Albanija, Bugarsk8a, Grka, Italija, Makedonija, Rumunjska i Turska.
1991. Aliance Strategic Concept vanost CJTF-a pomak u dva pravca:
1. regionalni izazovi sigurnosti
2. djelovanje kao coalition of willing
Za realizaciju Petersberkih ciljeva planirane su tri vrste misija:
1. large scale ; uvijek predvodi NATO
2. medium scale ; NATO + EU
3. small scale ; EU bez NATO
Britanija podupirala prve dvije, a Francuska drugu i treu
U skladu s naelno prihvaenim postupkom za pokretanje snaga EU dogovoreno je sljedee:
1. osnovat e se potrebita institucionalna struktura unutar koje e zemlje lanice EU i NATO
moi sudjelovati u procesu odluivanja
2. oduku o uporabi snaga EU donosi Europsko vijee
3. u implementaciji odluke mogu sudjelovati snage svih zemalja koje su zainteresirane za
akciju
Francuzi su predlagali da se zainteresirani izvanjski partneri podijele u tri grupe:
1. kandidati za lanstvo u EU koji ve jesu u NATO-u
2. lanovi NATO-a koji su nisu kandidati za primanje u EU
3. kandidati za lanstvo u EU koji jo tada nisu bili u NATO-u
Britanci su inzistirali na podjeli na dvije skupine: lanice i ne-lanice NATO-a
-
USPOSTAVA EUROPSKIH SNAGA ZA BRZU INTERVENCIJU
1994. Bruxelles NATO summit Francuska zahtijeva da SAD uini neto po pitanju opsade
Sarajeva u BiH od strane Srba
1995. Daytonski mirovni sporazum
IMS Integrated Military Structure vojna komponenta NATO-a
EUROCORPS francusko njemake snage
1994. francuski ministar Leotard prisustvovao neformalnom susretu ministara obrane
zemalja lanica NATO-a u Sevilli
1995. na tlu Francuske odrana prva vojna vjeba NATO snaga od 1965. godine
EUROLAND zona zemalja lanica EU koje upotrebljavljaju jedinstvenu valutu euro
Sastanak u St. Malou 3. i 4. 12. 1998. potencirali su rasprave unutar euroatlantskog saveza
oko breg zaivljavanje europske obrane. britanski premijer Blair i francuski predsjednik
Chirac
Amsterdam 1997. dogovorena uspostava CFSP
Berlin plus novi aranman NATO-a glede ESDI-a
Koln 1999. formalni zavretak postojanja i djelovanja WEU
-
Slubeno usvojen novi termin ESDP Common European Policy on Security and Defence
etiri razloga koja je EU imala za preuzimanje sigurnosnih pitanja:
1. dobivanje potpore europskog javnog mnijenja za nastavak procesa europske
integracije
2. slabljenje francusko njemakih natjecateljskih tenzija
3. jaanje uloge Velike Britanije na Kontinentu
4. vraanje samopouzdanja europskim saveznicima nakon NATO-ove out of area
akcije na Kosovu
1999. Helsinki ERRF europske snage za brzu intervenciju (European Rapid Reaction
Force)
Headline Goal task Force
PSC odbor za politika i sigurnosna pitanja (Political and Security Committe) sjedite:
Bruxelles
MC Vojni komitet (Military Committe)
MS Vojno osoblje (Military Staff)
CESDP Zajednika europska sigurnosna i obrambena politika
Visoki predstavnik EU za CFSP Javier Solana (tada generalni tajnika NATO-a)
Summit EU lipanj, 2000. godine Santa Maria da Fiera napredak u tri podruja:
1. mogunost ukljuivanja u projekt izgradnje europske obrane i europskih zemalja koje
nisu lanice EU ili NATO-a.
2. uspostava suradnje EU sa NATO-om u pogledu izgradnje europske obrane
uspostava 4 ad hoc radne grupe:
za sigurnosna pitanja
-
za postizanje kompatibilnosti vojnih snaga EU i NATO
za donoenje odluka koje snage e NATO staviti na raspolaganje EU
za definiranje permanentnih oblika zajednikog NATO-EU aranmana i vojnog
djelovanja
3. suglasnost elnika EU da se poradi na jaanju civilnog aspeta crisis managementa, tj.
da se formiraju civilne snage za provoenje takvih operacija
Dogovoreno je prihvaanje tzv. Akcijskog plana (Action Plan) jaanje policijske
suradnje
Bruxelles 2000. sastanak ministara obrane lanica EU
Usvojen Katalog europskih snaga (EU Force Catalogue) 14/15 lanica EU (Danska nije
sudjelovala). Njemaka najvei doprinos
imbenici koji su utjecali na proces kreiranja vojnih snaga EU:
1. promjena britanskog stajalita koju je donijela Blairova vlada
2. usvajanje eura kao zajednike valute dijela zemalja EU
3. potreba konsolidacije europske vojne industrije
4. nedovoljne borbene i logistike sposobnosti oruanih snaga zemalja EU
EUROATLANTSKE INTEGRACIJE (145-172) RAJNA
elnici EU na sastanku u Nici, odranog od 7. do 9. prosinca 2000. odluil su po pitanju
europske obrane uiniti sljedee:
1. -evaluirati, revidirat neke dijelove Kataloga europskih snaga
2. -nadgledati implementaciju propisanog Katalogom
-
3. indentificirati realne potrebe i sukladno njima harmonizirati vojne doprinose pojedinih
zemalja
4. pratiti postignute progrese te temeljem njih planirati nove potrebe
Ubrzano je i osnovan tzv. EU Capability Development Mechanism (CDM) ija je zadaa bila i
prilagodba postojeih europskih kapaciteta standardima i snagama NATO saveza.
Ugovor iz Nice je naelno potvrdio ve prije usvojen koncept Europskog sigurnosnog i
obrambenog identiteta koji u Nici i slubeno postaje integralni dio zajednike vanjske i
sigurnosne politike EU.
Znaajna novina u projektu vanjske sigurnosne politike je usvajanje tzv. principa proirene
suradnje (enhanced cooperation) koji pretpostavlja da najmanje 8 zemalja zajednikih
sudjeluje u aktivnostima provoenja ciljeva zajednike vanjske i sigurnosne politike EU.
Akcijski plan europskih kapaciteta
2001. godine je predloen dokument Akcijski plan europskih kapaciteta (ECAP) kojim bi se
obznanile sve prednosti i mane nacionalnih vojnih kapaciteta zemalja EU, ali i nedostaci
ukupnih Europskih snaga za brzu intrevenciju.
Svoje zavrno izvjee o saznanjima dobivenim iz rada mnogobrojnih panela eksperti
Akcijskog plana europskih kapaciteta prezentirali su elnicima EU 2003. u Bruxellesu. Tu su
navedni glavni nedostaci na kojima bi Europljani u budunosti trebali ozbiljnije raditi kako bi
projekt europske obrane zaivio im ranije. To su:
1. Mogunosti angamana vojnih snaga
2. Mobilnost
3. Samoodrivost
4. Efektivnost ratovanja u novoj sredini
5. Tzv. problem C4ISR (command, control, communications, computer, intelligence,
surveillance, reconnaissance)
-
Problem kontrole vojne sile, sigurnosno-obavjetajne djelatnosti, razmjene sigurnosnih
informacija, vojno-indistrijski sektor i poglavito naini, sredstava i ljudi koji e zapovijedati ne
samo oruanim snagama ve i pojedinom konkretnom akcijom oduvijek su predstavljali
krucijalne probleme svakog obrambemog sustava.
Upravo zbog tih problema, Europska Komisija je odluila te godine napraviti zaokret pri
imlementaciji toga cilja.
EUROPSKA OBRANA NAKON 11. RUJNA 2001.
Razvoj projekta europske obrane nakon 11. rujna moe se okarakterizirati kao rutinska i
revolucionarna djelatnost. Rutinska, jer lanicama EU nije preostalo nita drugo, ve da se
zduno bave sveobuhvatnom implementacijom dogovorenog u Nici. Revolucionarna
djelatnost jer su teroristiki napadi u potpunosti izmjenili strategijsko okruenje i poimanje
sigurnosti i izazova stabilnosti na globalnom planu.
EU u borbi protiv meunarodnog terorizma
EU je najavila blisku suradnju sa SAD-om ne samo oko otkrivanja poinitelja ve i u buduoj
borbi protiv meunarodnog tetrorizma.
Akcijski plan EU za borbu protiv terorizma
Osim bilateralne suradnje sa SAD, EU najavila je i jaanje vlastitih mjera za uinkovitiju
borbu protiv terorista. Visoki predstavnik EU za zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku te
Justice and Home Affairs Council EU dobili su zadau im prije definirati konkretne mjere i
potrebita sredstva EU na tom planu.
Predloene su zajednike konkretne mjere:
1. suradnja pri spaavanju preivjelih u teroristkim napadima
-
2. suradnja pri otkrivanju i hvatanju poinitelja napada
3. suradnja na obavjetajnom planu i razmjeni povjerljivih informacija
Potpisana je i Deklaracija samo dva dana nakon teroristikih napada. Ona deklarira napade
kao napade na sva demokratska drutva koja toleriraju multikulturalnost i raznolikosti, stoga
se i pozivaju zemlje koje dijele univerzalne vriijednosti da udrue svoje napore u borbi protiv
terorizma.
Europska trojka, sastavljena od predstavnika zemlje Predsjedateljice EU belgisjkog ministra
vanjskih poslova Louisa Michela, visokog povjerenika EU za CFSP Javiera Solane i
povjerenika EU za proirenje Chrisa Pattena 2001. posjetila je SAD i razgovarala sa
amerikim dravnim tajnikom Colinom Powellom o usuglaavanju EU-SAD aktivnosti u borbi
protiv terorista. Definirana je suradnja na sljedeim poljima:
1. poveanje sigurnosti zranog prometa i ostalih oblika transporta
2. suradnja policijskih snaga i zakonodavnih organa
3. blokiranje financijskih sredstava terorista
4. pojaanje kontrola graninih prijelaza, poslovima izdavanja viza i ostalih
dokumenata
5. pristup informacijskim bazama podataka
Kruna te prve faze diplomatske aktivnosti predstavnika EU svakako je usvajanje Akcijskog
plana za borbu protiv terorizma, 21.rujna.01. Akcijski plan podijeljen je u 4 tematske cjeline:
1. Solidarnost i suradnja sa SAD-om
2. Druga toka definira politiku EU i naine njezine realizacije s clijem borbe protiv
terorizma: -rad na policijskoj suradnji (Justic and Home Affairs Council, teroristiki
tim), jaanje i uspostava meunarodnih zakonodavnih instrumenata,
onemoguavanje financiranja terorista i njihovih skupina, praenje zranog prometa,
mjere za koordiniranu akciju EU sa ostalim zemljama
3. Trei dio plana se odnosi na meunarodni poloaj EU u globalnoj borbi protiv
terorizma.
4. Ovaj dio se odnosi na ekonomski prosperitet meunarodne zajednice
Deklaracija EU o borbi protiv terorizma i revidiran Akcijiski plan
-
Dvije i pol godine nakon napada na N.Y i WASHINGTON, 2004. izvren je napad u Madridu.
Nakon tog teroristikog napada, EU usvojila je novi dokument 2004.: Deklaraciju o borbi
protiv terorizma, temeljem koje e neto kasnije biti usvojen i revidiran Akcijski plan EU za
borbu protiv terorizma. Deklaracije poziva sve lanice EU da se sukladno njezinim
fundamentalnim principima, temeljem Povelje UN i obveza koje proizlaze iz Rezolucije 1373
koju je Vijee sigurnosti UN-a donijelo 2001. da se svim sredstvima odlunije suprotstavi
terorizmu.
Znaajna novost Deklaracije predstavlja tzv. primjena solidarnosne klauzule. Ta klauzula
znai da e u sluaju da jedna lanica EU bude napadnuta, EU e upotrijebiti sva
raspoloiva sredstva da obrani ili zatiti napadnutu zemlju.
Naelo solidarnosti odnosi se u sljedeim situacijama:
Zatitu teritorija lanica EU od teroristikih prijetnji
Zatitu demokratskih institucija i civilnog stanovnitva od terorizma
Pruanja konkretne pomoi u sluaju teroristikog napada na teritorij pojedinih lanica
EU
Samo tri mjeseca nakon napada u Madridu 2004. EU prihvatila je revidiran Akcijski plan
za borbu protiv terorizma u kojemu su odreeni sljedei ciljevi:
Produbiti meunarodni konsenzus u borbi protiv terorizma
Sprijeiti financiranje terorizma
Poveati uinkovitost radnih tijela EU i drava lanica pri traenju terorista
Osigurati meunarodni promet
Poboljati uklanjanje posljedica teroristikog napada
Usredotoiti se i na tree drave koje nemaju kapacitete za borbu protiv terorizma
CIVILNE I VOJNE OPERACIJE EU
Operacija EUPM u BiH
-
Potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. okonani su otvoreni oruani sukobi triju
zaraenih strana u BiH. Poetkom 2002. Bruxelles je u BiH poslao svoj tim (Planing Team) s
ciljem izvianja, planiranja i organiziranja preuzimanja mirovne misije Una u BiH od strane
EU. Prvog sijenja 2003. snage Una nakon 7 godina djelovanja u BiH, zamijenjene su
snagama EU. Bila je to prva slubena crisis menagement operacija EU u okviru projekta
Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta. itava operacije slubeno je nazvana
European Union Police Mission (EUPM).
Glavni cilj misije je bio da policijske ali i administrativne zdruene snage EU pomognu
odranju mira i sigurnosti u BiH putem nadgledanja, provoenja inspekcija i mentorstva s
lokalnim snagama. Otprilike 80 % lanova EUPM dolazi iz zemalja EU, a ostatak iz ostalih
zemalja zainteresiranih za sudjelovanje u takvoj vrsti misije u BiH.
Specifini ciljevi misije EUPM u BiH bili su:
Uspostava nezavisnih i uinkovitih policijskih snaga
Borba protiv organiziranog kriminala i korupcije
Osigurati financijsku neovisnost i samodovoljnost lokalnim policijskim snagama u
BiH
Izgradnja nacionalnih institucija i kapaciteta
Za postizanje tih ciljeva, EUPM je oformio nekoliko programa unutar kojih se definirani ciljevi
provode:
1. Policijski program za kriminal
2. Criminal Justice Program- cilj tog programa je uspostava nezavisnog i
multietnikog tijela (Court Police) koje e povezivati policiju i zakonodavne
organe, a bit e zadueno za prikupljanje relevantnih dokaza, pisanje
adekvatnih izvjea i ostale radnje kako bi se uoeno kriminalno djelo i
poinitelji nepismeno predoili tuiteljstvu.
3. Internal Affairs Program-trajna i vjerodostojna interna kontrola na svim
razinama i jedinicama policijkih snaga kao i svim tijelima i agencijama na
lokalnoj i ravnoj razini zaduenim za provoenje zakona.
-
4. Police Adinistration Program- kolovanje i struno osposobljavanje
administrativnog osoblja sukladno europskim standardima.
5. Program za kontrolu dravnih granica
6. Program za odranje javnog reda i sigurnosti
7. Program za zatitu podataka i povjerljivih informacija
Operacija Concordia u Makedoniji
Na poziv vlade Makeonije 18. oujka 2003. u EU je preuzela da tadanju NATO-vu misiju
Allied Harmony u Makedoniji s ciljem uspostave odranja sigurnosnog okruenja u toj zemlji
koje e omoguavati uspjenu provedbu Ohridskog sporazuma. Prva vojna operacija u
povijesti EU nazvana je Concordia.
Vojna operacija EU Concordia odvijala se na osnovu sigurnosnog sporazuma EU i
Sjevernoatlantskog saveza o mogunosti EU da koristi NATO-ve vojne kapacitete (Berlin
plus). U ovoj misiji sudjelovalo je oko 350 pripadnika vojnih snaga, svih lanica EU, osim
Irske i Danske. Uz njih, svoje snage su poslale i : Bugarska, Kanada, eka, Estonija,
Maarska, Island, Latvija, Litva, Norveka, Poljska, Rumunjska, Slovaka, Slovenija i Turska.
U poetku Francuska je bila zaduena za nadzor i organizaciju vojne operacije, da bi 2003.
ta zadaa zapala EUROFOR. Ovom operacijom zapovijedalo se iz iz Glavnog
zapovjednitva europskih snaga (SHAPE) u Belgiji te tri regionalna zapovjednitva
smjetena u Skopju, Kumanovu i Tetovu. Concordia je financirana dijelom iz budeta EU, a
dijelom iz nacionalnih budeta zemalja sudionica operacije.
Pokazala se vrlo uspjenom, a situacija na terenu se stabilizirala.
Operacija Proxima u Makedoniji
Ova operacija nije vojna, ve civilna, policijska operacija. Sudjelovalo je oko 200 policijskih
eksperata koji imaju ulogu nadzora, mentorstva i savjetovanja mekedonskih policijskih
snaga, te im pomau u otkrivanju organiziranog kriminala i usvajanju europskih standarada.
Slubenu odluku o operaciji EU je donjela 29. rujna 2003. Glavni strategijski cilj ostaje isti:
osiguranje mira i stabilnosti u Makedoniji kao preduvjet za uspostavljanje Ohridskog
sporazuma.
-
Operacija Artemis u Kongu
To je prva samostalna vojna akcija, bez neposredne pomoi NATO-a. Sredinom 2003.
intenzivirani su vojni sukobi dvaju tradicionalno neprijteljskih plemena Hema i Lendu.
Intenzitet tih sukoba napokon je nagnao i UN da pokuaju smiriti oruane sukobe.
Mandat UN-ovih snaga teritorijalno je bio ogranien na grad Bunia i zranu luku u pokrajini
Ituri. Rezolucijom je planirano da, u suradnji s Misijom UN-a u Demokratskoj Republici
Kongo(MONUC) vienacionalne snage provode:
Stabilizirati sigurnosne i humanitarne prilike u Bunaiu
Zatiti zranu luku
Zatiti ljude u Bunaiu
Doprinijeti sigurnosti civilnog stanovnitva
Francuska je najvie sudjelovala u ovoj operaciji, generali su bili Francuzi (Neveux i Thonier)
u kordinaciji sa specijalnim predstavnikom EU, Talijanom Aldom Ajellom. Glavno
zapovjednitvo je bilo u Parizu i Ugandi dok su manji stoeri bili u Bunii u Kongu.
Nakon FR, vedska je bila na 2. mjestu. Uz njih svoj doprinos su dale i : Austija, Belgija,
Njemaka , Grka, Maarska, Irska, Italija, Nizozemska, Portugal, panjolska I V.B plus jo
Brazil, Kanada i Juna Afrika.
Ova operacija je zavrila 1.rujna 2003. kada su snage EU zamijenjenje ponovno mirovnim
snagama UN-a.
Bez obzira na prednosti i nedostatke ove vojne akcije, bila je to pogodna prilika i EU ju je
iskoristila da se pokae u uvjetima drugaijima od onih europskih.
Operacija Althea u BiH
Pod ovim imenom je EU 2004. preuzela dotadanju NATO-vu mirovnu operaciju u BiH.
Sveani in preuzimanja u BiH odran je zranoj luci Butimir. U ovoj operaciji sudjeluje oko
-
7000 pripadnika lanica EU, podijeljena je na tri sektora: Banju Luku, Mostar i Tuzlu.
Osnovni cilj je uspostava i odravanje mira, stabilnosti na cjelokupnom podruju BiH. Ova
akcija najbolji je primjer suradnje EU i NATO-a na podruju JI Europe.
RAZVOJ CIVILNIH I VOJNIH KAPACITETA EU
Europska sigurnosna strategija
Visoki predstavnik EU za zajeedniku vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana je 2003.
izloio nacrt strategije A Security Europe for a Better World. Samo nekoliko mjeseci kasnije
uz neznatne promjene dokumenta je na summitu EU u Bruxellesu prihvaen kao prva
Europska sigurnosna stretegija (EES). Strategija poinje iznoenjem negativnih aspekata
novog svjetskog poretka. Od 1990. ih u raznim sukobima poginulo je oko 4 milijuna ljudi, od
ega su gotovo 90% civili, uslijed ratnih sukoba i razaranja vie od 18 milijuna irom svijeta
je protjerano ili izbjeglo. Oko tri milijuna ivi sa manje 2 eura dnevno, 45 milijuna ljudi umire
od gladi ili neuhranjenosti, AIDS je globalna opasnost. Borba za naftu i plin dovodi do
trzavica meu eurpskim zemljama itd.
Sumirajui meunarodnu sigurnosnu scenu na poetku 21.st., elnici EU u Strategiji za
sigurnost zakljuuju da se EU suoava sa novim, najrazliitijima izazovima sigurnosti i
stabilnosti, koji dolaze iz najrazliitijih izvora i regija svijeta.
Uvaavajui dananje dominantne izazove tzv. soft-security Strategija za sigurnost EU
definira pet glavnih izazova sigurnosti i stabilnosti na koje EU mora biti spremna i sposobna
odgovoriti u budunosti.
1. TERORIZAM-
2. Poliferacij oruja za masovno unitenje
3. Regionalni konflikti
4. Oslabljene drave
5. Organizirani kriminal
-
Za ostvarenje tako postavljenih ciljeva Strategija predvia intenzivnije djelovanje u tri
osnovna smjera:
EU mora biti sposobna suoiti se i adekvatno rijeiti definirane sigurnosne
izazove koji su danas sve ee kombinacija civilnih i vojnih opasnosti
Jaanje sigurnosti i suradnje s neposrednim novim susjedstvom
Sigurnost EU je dio i globalne sigurnosti, stoga se EU zalae za multilateralnu
zajednicu, te multilateralno djelovanje temeljeno na potivanju meunarodnog
prava.
Dokument Headline Goal i Deklaracija o europskim vojnim kapacitetima
Na tragu ve postojeih dokumenata 2004. god EU je prihvatila novi dokument pod nazivom
The 2010 Headline Goal.
Tim dokumentom Bruxelles se obvezao do 2010. izgraditi adekvatne civilne i vojne snage
sposobne za obavljanje cijelog spektra crisis menagement operacija definiranih predloenim
tekstom Ustava EU. To su:
Humanitarne akcije
Akcije spaavanja
Operacije odravanja mira
Operacije razoruavanja
Borbene zadae
Potpora treim dravama u borbi protiv organiziranog kriminala
Preventivne operacije za spreavanje izbijanja kriza
Novousvojeni dokument predvia osnivanje Europskih snaga za brzi odgovor (EU Rapid
Response Force) temeljenih na konceptu tzv. borbenih grupa. Idejni zaetnici uspostave
koncepta borbenih grupa bile su Francuska i Velika Britanija.
Prve borbene grupe bile su operativno sposob