biblioteka ratna vremena knjiga 4.Erich von Manstein IZGUBLJENE POBJEDESTIH Zagreb, 2007.7xi nakladnika Marijan BoriUrednik Ante KosteliPrijevod Alemka MirkoviPrijelom i grafika priprema Marijan Bori ml.Tisak Naklada StihCIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 665211IZGUBLJENE POBJEDEErich von MansteinSTIHZagreb, 2007.DEM ANDENKEN UNSERES GEFALLENEN SOHNES GERO V. MANSTEIN UND ALLER FR DEUTSCHLAND GEFALLENEN KAMARADEN11 U spomen na naega paloga sina Gera v. Mainsteina i sve suborce poginule za Njemaku>L & aS s .in- = SulSadrajUVOD Martin Blumenson 11PREDGOVOR satnik B.H. Lidell Hart 15AUTOROV PREDGOVOR 19Prvi dio - Kampanja u Poljskoj1. PRIJE OLUJE 232. STRATEGIJSKI POLOAJ 353. OPERACIJE ARMIJSKE SKUPINE JUG 48Drugi dio - Kampanja na zapaduUVODNA NAPOMENA 674. SUMRAK O.K.H.2 725. SPOR OKO OPERATIVNOG PLANA 956. ZAPOVJEDNI GENERAL 38. KORPUSA KOPNENE 127 VOJSKE7. IZMEU DVIJE KAMPANJE 149Trei dio - Rat na istoku8. TENKOVSKI PRODOR 1759. KRIMSKA KAMPANJA 205-10. LENJINGRAD - VITEBSK 26011. HITLER KAO VRHOVNI ZAPOVJEDNIK 27312. STALJINGRADSKA TRAGEDIJA 28813. ZIMSKA KAMPANJA 1942.-43. U JUNOJ RUSIJI 36614. OPERACIJA "CITADELA" 44115. ODLUUJUE BITKE 1943.- 44. 448DODATAK I 548DODATAK II 552DODATAK IH 558DODATAK IV 560VOJNA KARIJERA 562RJENIK VOJNIH IZRAZA 5652 O.K.H. - Das Oberkommando der Heeres, Vrhovno zapovjednitvo njemake kopnene vojske u Drugome svjetskom ratuIlustracijeZemljovidi1. Raspored njemakih i poljskih snaga i provedba njemake ofenzive.2. Operacije Armijske skupine Jug tijekom kampanje u Poljskoj.3. O.K.H.- ov operativni plan njemake ofenzive na zapadu.4. Njemake operacije na zapadu - prijedlozi Armijske skupine A.5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire.6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju.7. Situacija Armijske skupine Sjever na dan 26. lipnja 1941. nakon stoje 56. tenkovski korpus zauzeo Dvinsk.8. Opkoljavanje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsija (15.-18. srpnja 1941. godine).9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19. kolovoza 1941. godine.10. Bitka na Azovskom moru i proboj na prevlaci Perekop.11. Proboj kod Ishuna i osvajanje Krima (jesen 1941.).12. Ponovno osvajanje poluotoka Kerch (svibanj 1942.).13. Osvajanje Sevastopolja (lipanj - srpanj 1942.).14. Bitka na jezeru Ladoga (rujan 1942.).15. Situacija na njemakome junome krilu krajem studenoga 1942. godine: pokuaji deblokade este armije.16. Zimska kampanja 1942.- 43.: nastojanja Armijske skupine Don da odri pozadinu Armijske skupine A.17. Zimska kampanja 1942.-43.: bitke Armijske skupine Don za odranje Komunikacijske zone.18. Zimska kampanja 1942.- 43.: njemaki protuudar, bitka izmeu Donjeca i Dnjepra.19. Zimska kampanja 1942.- 43.: njemaki protuudar, bitka kod Harkova.20. Operacija "Citadela" (srpanj 1943.).21. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila od 17. srpnja do 30. rujna 1943. godine.22. Bitka za koljeno Dnjepra.23. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila do sredine veljae 1944. godine.24. Razvoj dogaaja na junome krilu istonoga bojita krajem oujka 1944.OBJANJENJE SIMBOLA NA ZEMLJOVIDIMAXXXXXXXXXXXXArmijska skupina*ArmijaKorpus* stijeg pokazuje da se radi o poloaju zapovjednitvaXXDivizijaBrigada(ili borbeni timpukovnije)- XXXXX Granice armijske skupine XXXX Granice armijeTAKTIKI SIMBOLI OD RAZINE DIVIZIJE NANIE, UKLJUUJUI I GRANE ORUANIH SNAGAPjeatvoKonjanitvoCDOklopnitvoBrdskaZrakoplovnaESIZrakoplovna postrojbaNeprijateljske formacijeUvodMartin BlumensonSve je u ratu jednostavno, rekao je Clausewitz; ali, dodao je, ono najjednostavnije nevjerojatno je teko.Uzmimo, primjerice, temeljni odnos izmeu politike i rata. Clausewitz ga je definirao savreno jasnom, ak pojednostavljenom izrekom, svojim ve klasinim naelom daje "rat nastavak politike drugim sredstvima". Drugim rijeima, politiki ciljevi odreuju ratne napore. Drugim rijeima, vojska je sredstvo za postizanje politikih ciljeva. Politiki voe ih postavljaju, vojnici ih ostvaruju.Nema niega jasnijeg i oitijeg. Temeljna definicija rata glasi: rat je organizirano nasilje usmjereno na stjecanje politikih probitaka. Inae bi sukobi i ubijanje bili besmisleni i nemoralni.Clausewitz je to vrlo jasno izrazio u svojoj velianstvenoj studiji0 naravi rata. No Clausewitz se mogao baviti tek opim zapaanjima1 ponekim pojedinanih primjerima. Drugu stranu medalje - politiku s kojom je rat izravno povezan - nije mogao sustavno prouiti: nedostajala mu je dopunska rasprava, ona o naravi meunarodne politike.Ako prvenstvo politikoga nad vojnim i jest neupitno, praktina primjena toga odnosa u stvarnome svijetu donosi nevjerojatno sloene probleme. Politike elje i vojne metode za njihovo ostvarivanje, politiki motivi i vojno djelovanje koje ih podupire, rijetko su u danom trenutku jasno razgranieni i uravnoteeni. Njih je sve prije nego li lako sinkronizirati. tovie, gdje je tono ona fina i ponekad nevidljiva granica izmeu politike i vojne sfere?Pouan je sluaj Adolfa Hitlera. Zanemarimo li kobne pogreke koje su ga najposlije unitile, Hitler je bio politiki genij toga doba. I kad je slijedio obrasce i kad je improvizirao, postizao je zapanjujue politike pobjede. Bez posezanja za silom ponovo je militarizirao Rajn-sku oblast, anektirao Austriju i pokorio ehoslovaku. Time je proirio njemaki teritorij i mo. ak i kada je, u Poljskoj, svoje politike tenje zadovoljio vojnim sredstvima, pokazao je blisku povezanost politike i rata.Na njegovu nesreu, napad na Poljsku ubrzao je Drugi svjetski rat. Od toga trenutka njegovo voenje rata postaje sve vie vojno, a sve manje politiko. Na samome kraju, borbe koje je poticao pretvorile su se u besmisleno unitavanje i postale svrha samima sebi, to se teko moe smatrati primjerenim politikim ciljem.Erich von Manstein, namjerno ili nesvjesno, rasvjetljava Hitlerov postupni gubitak politike perspektive i neprestano pogoranje njemakih ratnih napora. Dok je Hitler na sebe preuzimao sve vie vojnih funkcija i bavio se donoenjem vojnih odluka, politiku ulogu nije ispunjavao nitko. Krvoprolie i rtve tako su izgubili svaki smisao. IUpravo to je feldmaral von Manstein elio rei naslovom svoje jknjige Izgubljene pobjede. Do ljeta 1940. godine, nakon to je porazila Francusku, Hitlerova je Njemaka bila gospodarica zapadne Europe. Sto dalje? zabrinuto se pita von Manstein. Kako nije imao dugoronih planova, Hitler s Britanijom nije mogao niti sklopiti primirje, niti je osvojiti.Do ljeta sljedee godine, nakon to su pregazili Dansku i Norveku, Njemaka i Hitler znali su samo za pobjede. Jedino je Britanija pruala otpor, no to je u tom trenutku bilo nevano.to dalje?Njemaka mo bila je na vrhuncu kada je Hitler, opijen uspjehom, u srpnju 1941. krivo procijenio i svoje resurse i neizmjernu veliinu zadae i udario na Sovjetski Savez. Nesposoban odluiti na koje bi se gospodarske i politike ciljeve usredotoio, razvodnio je i rascjepkao svoje napore. Na kraju je izgubio sve - i on i Njemaka.Svi promiljeni, upueni i razboriti njemaki vojnici poput Man-steina suoili su se s traginom dvojbom: nastojali su odano sluiti svojoj zemlji, no nisu se slagali s Hitlerovim ciljevima i metodama. Slijedei tradiciju slijepe poslunosti, veina je - ponovo poput Man-steina - gledala iskljuivo na vojne zadae, zdvajajui pritom nad sve veim nedostatkom smjernica s politikoga vrha.Dostojanstvenim, ak plemenitim prikazom rata iz njemake perspektive, Manstein je napisao osobnu pripovijest o svojoj ulozi u zbivan-jima, objanjavajui - na nain razumljiv i neupuenima - bitke u Poljskoj, Francuskoj i Rusiji. Budui da profesionalni asnici moraju shvaati i njima zabranjenu politiku dimenziju, Manstein je ponudio panoramski pregled strategijskih prilika koje su se ukazale i bile proputene.Sjajno secirajui Hitlerovu politiku i metode zapovijedanja, Manstein vrlo otvoreno i podrobno opisuje rastue nezadovoljstvo asnikoga kora Hitlerovim voenjem, ukljuujui i svoje osobne sukobe, oi u oi s Fuhrerom: "Ja sam dentlmen", otro je rekao Hitleru. Na kraju, Manstein pripovijeda i o tome kako se neto to je za njega djelovalo kao uzbudljiva pria o sjajnoj budunosti pretvorilo u ruevinu.Budui da ga je Hitler u oujku 1944. godine razrijeio dunosti, Manstein je ostatak rata prosjedio kod kue, promatrajui - nesumnjivo s oajanjem - nepotreban produetak ve odluenog sukoba. Protiv njega je kasnije podignuta optunica i sudilo mu se, u Britaniji, zbog ratnih zloina u Rusiji. Proglaen je krivim i osuen na osamnaest godina zatvora. Iz zatvora je puten poslije etiri.Iako je sluio zlom i okrutnom reimu, njegovi motivi bili su domoljubni; on se borio za svoju zemlju. Odrao je najvie standarde u osobnom i profesionalnom ponaanju, pridravao se vojnikog kodeksa i meu kolegama postao najpotovaniji i najcjenjeniji asnik.Ovom je knjigom, kae, namjeravao prikazati "kako su kljune osobe razmiljale i reagirale na dogaaje". To mu je, a i mnogo vie od toga, polo za rukom. Njegova knjiga najbolje je memoarsko djelo s njemake strane, prijeko potrebna za razumijevanje uvjeta i okolnosti Hitlerova rata.Prosinac 1981.Predgovor satnik B.H. Lideil HartSvi njemaki generali koje sam ispitivao 1945. godine bili su suglasni u ocjeni da se feldmaral von Manstein pokazao najsposobnijim zapovjednikom njihove kopnene vojske i da je bio ovjek kojega su najvie eljeli za vrhovnog zapovjednika. Oito je posjedovao vrhunski osjeaj za mogunosti operativnog djelovanja i znanje potrebno za provedbu operacija, a potencijal mehaniziranih snaga shvaao je bolje od bilo kojeg zapovjednika koji nije proao obuku u oklopnitvu. Jednom rijeju, bio je vojni genij.U ranoj fazi rata, dok je djelovao kao stoerni asnik, iza scene je bio veoma utjecajan. Kasnije je postao izniman zapovjednik i odigrao kljunu ulogu u divovskoj borbi na ruskoj bojinici od 1941. do 1944. godine. Mansteinovi detaljni opisi kampanja, zajedljivi komentari i vrlo znaajna otkria - sve to ovu knjigu ini jednim od najvanijih i najpounijih priloga povijesti Drugog svjetskog rata.Neobino obiljeje karijere Ericha von Mansteina je to to je -barem izvan Njemake - najpoznatiji u svezi s operacijama koje su se odigrale dok je bio razmjerno nisko rangirani general i u kojima nije sudjelovao. Njegova se prvotna slava temelji na njegovu utjecaju pri oblikovanju - ili, bolje reeno, drugaijoj podjeli uloga - plana njemake ofenzive iz 1940. godine koja je probila zapadnu bojinicu i dovela do pada Francuske, sa svim dalekosenim posljedicama. Taj, novi plan, koji je predviao odluan proboj kroz breuljkaste i umovite Ardene - linijom kojom se to najmanje oekivalo - postao je poznat kao "Man-steinov plan". To je priznanje za ono to je uinio kako bi ga poboljao i izborio se za njegovo prihvaanje i odustajanje od staroga plana - za puno izravniji napad kroz Belgiju - koji bi, po svemu sudei, zavrio odbijanjem napada.U to vrijeme Meinstein je bio naelnik stoera Armijske skupine generala Rundstedta. Kada je svojim argumentima za izmjenu plana po-eo ivcirati svoje nadreene, asno su ga maknuli s puta promaknuvi ga u zapovjednika priuvnog pjeakog korpusa netom prije nego to je novi plan, pod Hitlerovim pritiskom - koji je odluku donio sasluavi Mansteinove argumente - ipak prihvaen. Ova knjiga otkriva mnotvo svjeih podataka o tijeku tog operativnog sukoba i evoluciji plana koji je doveo do pobjede.U presudnoj, poetnoj fazi ofenzive koja je "odrezala" savezniko lijevo krilo i uhvatila ga u zamku na obali Kanala, Mansteinov je korpus odigrao samo prateu ulogu. Ali u drugoj i konanoj fazi, njegova je uloga bila znaajnija. Pod Mansteinovim dinaminim vodstvom, u prodoru na jug preko Somme i Seine do Loire njegovo je pjeatvo napredovalo, i to pjeice, toliko brzo daje preteklo mehanizirani korpus.Nakon pada Francuske Hitler se nadao kako e Britanija sklopiti mir, ali se razoarao i poeo se - sa zakanjenjem i nevoljko - pripremati za invaziju preko Kanala. Manstein je dobio zadau da povede prvo iskrcavanje, sa svojim korpusom koji je za te potrebe premjeten u podruje Boulogne-Calais. Njegova knjiga sadri zapanjujue komentare o tom problemu, o strategijskim alternativama i o tome kako se Hitler okrenuo obraunu s Rusijom.Za potrebe napada na Rusiju 1941. godine Mansteinu su ispunili ivotnu elju - dali su mu zapovjednitvo nad tenovskim korpusom. S tim je, 56. tenkovskim korpusom, izveo jedan od najbrih i najdubljih prodora u poetnoj fazi invazije: od istone Pruske do Dvine, vie od 320 kilometara, u etiri dana. Kada su ga promaknuli u zapovjednika Jedanaeste armije, na jugu, provalio je na poluotok Krim probijajui utvrde na koljenu Perekop. U ljeto 1942. godine dokazao je svoju vjetinu u jo jednoj tehnici ratovanja - opsadi - osvojivi kljuno sredite Krima, glasovitu utvrdu Sevastopolj, glavnu bazu ruske ratne mornarice na Crnome moru.Nakon toga ponovo su ga poslali na sjever, kako bi zapovijedao planiranim napadom na Lenjingrad, da bi ga urno opozvali i poslali da provede deblokadu von Paulusove este armije koja je, nakon neuspjeha glavne njemake ofenzive 1942. godine, te zime "zaglavila" u Staljin-gradu. Pokuaj deblokade je propao poto se Hitler, zabranjujui bilo kakvo povlaenje, odbio suglasiti s onim na emu je Manstein inzistirao - da se Paulus probije na zapad i spoji sa snagama koje su mu pritekle u16pomo. Dugo poglavlje "Staljingradska tragedija" puno je zapanjujuih otkria i vrlo pouno, posebice nakon dubinske analize u prethodnom poglavlju "Hitler kao vrhovni zapovjednik".Nakon von Paulusove predaje, pod pritiskom ruskih armija u napredovanju, na junoj je njemakoj bojinici dolo do sveopeg sloma, no Manstein je spasio situaciju briljantnim protuudarom s krila kojim je ponovo zauzeo Harkov i izazvao zbrku u ruskim redovima. Taj protuudar bio je najbriljantniji operativni potez Mansteinove vojne karijere i jedna od najveih majstorija u vojnoj povijesti. Zbog njegove instruktivne vrijednosti, Mansteinov podroban opis reene operacije vjerojatno e se prouavati sve dok postoje vojni studiji.Potom je, u posljednjoj velikoj njemakoj ofenzivi u ratu na istoku - "Operaciji Citadela", pokrenutoj u srpnju 1943. godine na izbojak3 kod Kurska - Mansteinova Armijska skupina Jug formirala desni krak obuhvata. U tome je bila poprilino uspjena, no uinak je poniten neuspjehom na njegovu lijevom kraku, podruju odgovornosti Armijske skupine Centar. tovie, u tom kljunom trenutku angloameriko iskrcavanje na Siciliju navelo je Hitlera da nekoliko divizija usmjeri na talijansko bojite. Zaustavivi njemaku ofenzivu, Rusi su pokrenuli vlastitu- veih razmjera, na veoj duini bojinice i sa sve veom silinom.Otada pa nadalje, Nijemci su bili prisiljeni na strategijsku defenzivu. Kad su dogaaji promijenili tijek, Meinstein je u nekoliko navrata bio pozvan suoiti se s onim to se oduvijek smatralo najteom zapovjednom zadaom - voenjem borbi u povlaenju, u srazu s puno nadmonijim neprijateljem.U tekim okolnostima pokazao je veliku vjetinu odbijajui uzastopne ruske prodore i usporavajui napredovanje ruskih armija prema zapadu. U provedbi njegova koncepta strategijske defenzive poseban naglasak stavljen je na ofenzivne akcije, pa je neprestano traio prigodu za brz i uinkovit protuudar i esto iskoritavao mogunosti koje bi se ukazale. No kada je preporuio i dodatni korak - strategijsko povlaenje- kako bi uinak povratnog djelovanja iskoristio do kraja, u protuofenzivi protiv neprijatelja koji je u napredovanju pretjerano razvukao snage, Hitler se ogluio na njegove argumente.3 Izbojak - izboena obrambena crta, izboina utvrdeHitlerova nespremnost da odobri bilo kakvo povlaenje - ime je proputeno nekoliko uzastopnih prigoda za stabilizaciju bojinice -i Mansteinov smisao za strategiju dovodili su do neprekidnih sukoba. Za razliku od mnogih svojih kolega, Manstein se drao stare pruske tradicije iskrenosti pa je svoje snano protivljenje Hitleru izraavao i u etiri oka i na sastancima, i to na nain koji bi zaprepastio sve nazone. injenica da ga je Hitler toliko dugo trpio predstavlja fantastian dokaz njegova dubokog potovanja prema Mansteinovim sposobnostima i iznimku u njegovu ponaanju prema veini generala i Glavnome stoeru kao cjelini. No kumulativni je uinak na kraju bio nepodnoljiv za Hit-lera - tim vie stoje razvoj dogaaja potvrivao da su Mansteinova upozorenja bila na mjestu. U oujku 1944. godine Hitler je konano izgubio strpljenje i rijeio se Mansteina, premda s daleko vie pristojnosti negoli je inae pokazivao uvodei promjene u zapovjednom kadru.Time je zavrila karijera najdojmljivijeg saveznikog protivnika -ovjeka koji je suvremene zamisli o mobilnosti kombinirao s klasinim smislom za manevar, tehnikim znanjima i velikim pokretakim duhom.Sijeanj 1958.Autorov predgovorOva je knjiga osobna pripovijest jednoga vojnika u kojoj sam se namjerno uzdrao od rasprava o politikim pitanjima ili o onome to nije izravno utjecalo na dogaaje na bojinici.U istom kontekstu moda je vrijedno prisjetiti se izjave satnika B.H. Lidella Harta:"Njemaki su generali u ovome ratu bili najbolji finalni proizvod svoje profesije u svijetu. Da su njihove spoznaje bile ire, a razumijevanje stvari dublje, bili bi jo bolji. No da su postali filozofi, prestali bi biti vojnici."Trudio sam se koliko sam mogao da stvari ne promatram u svjetlosti naknadnih spoznaja, nego da iznesem svoja iskustva, zamisli i odluke kakve su bile u vrijeme kada sam do njih dolazio. Drugim rijeima, ne piem kao povjesniar, nego kao onaj koji je u prii koju elim ispriati djelatno sudjelovao. I premda sam o svemu to se dogodilo, o ljudima koji su u to bili ukljueni i o odlukama koje su donosili, pokuao ispriati objektivnu priu, moje je miljenje - kao miljenje sudionika - nuno subjektivno. Unato tomu, nadam se da e pria koju sam ispriao ipak biti korisna povjesniarima, poto ak ni oni ne mogu spoznati istinu iskljuivo iz slubenih arhiva i dokumenata. Znati kako su kljune osobe razmiljale i djelovale na dogaaje od presudne je vanosti, a odgovor na to pitanje, osobito cjelovit odgovor, rijetko se pronalazi u dokumentima ili ratnim dnevnicima.Opisujui kako je nastao plan njemake ofenzive iz 1940. godine, prekrio sam pravilo general pukovnika von Seeckta po kojemu asnici Glavnoga stoera trebaju ostati bezimeni. Sad kad je ta tema - bez ikakva utjecaja s moje strane - toliko dugo izloena javnoj raspravi, osjeam da si takvo to smijem dopustiti. Priu o reenome planu satniku Lidell Hartu (ja ga tada nisam imao zadovoljstvo upoznati) zapravo su ispriali moj bivi glavni zapovjednik, feldmaral von Rundstedt, i na operativni zapovjednik, general Blumentritt.KNJINICA ZELINAOpis vojne problematike i dogaaja povremeno sam nadopunjavao stvarima osobne naravi, vjerujui kako ak i u ratu mora biti mjesta za ono ljudsko. Razlog za nedostatak takvih osobnih razmiljanja u kasnijim poglavljima knjige lei u injenici da su u tom razdoblju brige i teret odgovornosti zasjenili sve ostalo.Moje sudionitvo u Drugom svjetskom ratu navelo me da se dogaajima bavim uglavnom sa stajalita vie razine voenja. Ipak se nadam da sam uinio dosljedno razvidnim da su odluujui imbenici bili samoportvovnost, sranost i posveenost njemakog vojnika, a ustoposobnosti zapovjednika na svim razinama i njihova spremnost da preuzmu odgovornost. To su kvalitete kojima moemo zahvaliti nae pobjede. Upravo su nam one omoguile suoavanje sa silnom nadmoi naih protivnika.Ovom knjigom istodobno elim izraziti zahvalnost svom zapovjedniku na poetku rata, feldmaralu von Rundstedtu, za povjerenje koje mi je uvijek ukazivao, zapovjednicima i vojnicima svih rangova koji su sluili pod mojim zapovjednitvom te ljudima koji su sluili u mojim zapovjednitvima, posebice naelnicima stoera i stoernim asnicima, koji su me neprestano podupirali i savjetovali.Napokon, moram zahvaliti i onima koji su mi pomogli u pripremi ovih memoara: mom bivem naelniku stoera, generalu Busseu, i naim stoernim asnicima von Blumroderu, Eismannu i Annusu, gospodinu Gerhardu Guntheru koji me je ohrabrio da svoje memoare stavim na papir, gospodinu Fredu Hilderbrandtu koji mije pruio dragocjenu pomo u njihovu oblikovanju i diplomiranom inenjeru Materneu koji je pokazao veliko razumijevanje radei na skicama vojnih zemljovida.von MansteinPrvi dio KAMPANJA U POLJSKOJ1Prije olujePoloaj s kojega sam pratio razvoj politikih dogaaja nakon austrijskog anschlussa bio je daleko od sredita vojnih poslova.Poetkom veljae 1938. godine, nakon to sam napredovao do drugog najvieg poloaja u Stoeru njemake kopnene vojske - mjesta Oberquartiermeistera I, odnosno zamjenika naelnika stoera - moja karijera asnika u Glavnom stoeru naglo je prekinuta. Kada je, opakom partijskom spletkom, general zborabaron von Fritsch uklonjen s poloaja naelnika Stoera kopnene vojske, iz Vrhovnog su zapovjednitva kopnene vojske (O.K.H.) zajedno s njim povueni i mnogi njegovi najblii suradnici, meu kojima sam bio i ja. Od tada su me, kao zapovjednika 18. divizije, dakako, prestali izvjeivati o onome to je spadalo u nadlenost Vrhovnog zapovjednitva.Tako sam se od poetka travnja 1938. godine u potpunosti mogao posvetiti poslu divizijskog zapovjednika. Zadaa je bila iznimno zahvalna - tih godina i vie no inae - ali i zahtijevala svaki gram energije, poto je razvitak kopnene vojske bio daleko od svretka. Neprekidno ustrojavanje novih postrojba nametalo je stalnu reorganizaciju postojeih to je, uz brzinu u naoruavanju te, posebice, popratni rast asnikog i doasnikog kora, znailo da se od zapovjednika na svim razinama oekivalo iznimno mnogo, ako smo eljeli postii na cilj: stvoriti uistinu stabilne i vrhunski uvjebane trupe koje e jamiti sigurnost Reicha. Uspjeh u tom poslu bio je jo vei uitak, posebice u mom sluaju, jer sam - poslije nekoliko godina u Berlinu - ponovo imao zadovoljstvo biti u izravnu dodiru s borbenim postrojbama. Stoga se s neizmjernom zahvalnou sjeam tih posljednjih godinu i pol mira, posebice Slezijaca koji su inili veinu sastava 18. divizije. Sleska je od pamtivijeka raala dobre vojnike pa su vojno obrazovanje i obuka novih postrojba bili zahvalna zadaa.Tono je da me je kratko meurazdoblje "Cvjetnoga rata" - okupacije Sudeta - zateklo na mjestu naelnika stoera armije kojom je zapovijedao generala zbora Ritter von Leeb. Tako sam i doznao za sukob u svezi ekog pitanja koji je izbio izmeu Hitlera i naelnika Stoera kopnene vojske, generala Beka, a koji je, na moje golemo aljenje, zavrio ostavkom naelnika Stoera kojeg sam toliko potovao. Ta je ostavka, pak, prekinula nit koja me je povezivala s O.K.H.Tako sam za operaciju "Zapovijed bijelo", prvi ofenzivni raspored snaga koji je trebalo pripremiti po Hitlerovoj zapovijedi, doznao tek u ljeto 1939. godine. Do proljea 1939. godine toga nije bilo. Naprotiv, sve vojne pripreme na naoj istonoj granici bile su obrambene.U gore spomenutoj zapovijedi sam, u svojstvu naelnika stoera, bio dodijeljen Armijskoj skupini Jug iji je vrhovni zapovjednik trebao biti tada ve umirovljeni general zbora von Rundstedt. Planirano je da se Armijska skupina Jug rasporedi u Slesku, istonu Moravsku i dijelom u Slovaku, prema detaljnom rasporedu kojega smo tek trebali razraditi.Kako zapovjednitva armijskih skupina nisu postojala u mirnodopskim uvjetima i formirala su se samo u sluaju ope mobilizacije, novom se operativnom zapovijedi bavila tek mala radna skupina formirana u tu svrhu. Skupina se sastala 12. kolovoza 1939. godine u leskom podruju za obuku Neuhammer. Trebala je raditi pod vodstvom pukovnika Blu-mentritta, stoernog asnika predodreenoga za efa operacija reene armijske skupine (Ia), nakon mobilizacije. Ja sam to smatrao sretnim izborom poto sam s tim iznimno sposobnim ovjekom bio u vrlo bliskim i povjerljivim odnosima. Uspostavili smo ih tijekom zajednike slube u von Leebovom zapovjednitvu tijekom sudetske krize i ja sam smatrao iznimno vrijednim imati kolegu na kojega se moe osloniti u takvim vremenima. Kao to to najee biva, stvari koje nas privlae drugoj osobi prilino su trivijalne. Ono to me je kod Blumentritta uvijek oduevljavalo bila je njegova fanatina sklonost telefonu. Brzina kojom je radio u svakom je sluaju bila nevjerojatna, ali kad bi u rukama imao slualicu mogao se nositi s cijelom lavinom upita, uvijek s istim nepokolebljivim dobrim raspoloenjem.Sredinom kolovoza u Neuhammer je stigao budui zapovjednik Armijske skupine Jug, general zbora von Rundstedt. Svi smo gapoznavali. Kao pobornik "velike taktike"4 bio je briljantan - nadaren vojnik koji u hipu shvaa osnove svakog problema. Samo se time i bavio; sitne ga pojedinosti uope nisu zanimale. Bio je gospodin "stare kole"- vrsta koja je, bojim se, izumrla, ali koja je ivotu svojedobno davala prekrasnu raznolikost. General je posjedovao arm kojemu je podlegao ak i Hitler. inio se da mu se general istinski dopadao i, to je prilino iznenaujue, traak tog divljenja zadrao se ak i nakon to ga je dvaput otpustio. Vjerojatno ga je privukao onaj neodreeni dojam koji je general ostavljao, dojam ovjeka iz prolosti koju Hitler nije shvaao i ozraja kojemu nikada nije imao pristupa.Zanimljivo je da se, kada se naa radna skupina sastala u Neuham-meru, moja 28. divizija nalazila na obuom podruju na godinjim pukovnijskim i divizijskim vjebama.Ne trebam ni spominjati da smo svi bili uznemireni brojem kriza kroz koje je Fatherland5 prolazila od 1933. godine i pitali se kamo sve to vodi. Naa su tadanja razmiljanja i privatni razgovori bili usredotoeni na znakove nadolazee oluje koji su se skupljali na obzorju. Shvatili smo da je Hitler fanatino odluan u nakani da rijei i posljednji teritorijalni problem koji je Njemaka batinila Versailleskim ugovorom. Znali smo da je jo u jesen 1938. godine zapoeo pregovore s Poljskom kako bi do kraja raistio pitanje poljsko-njemake granice, ali kakav je napredak postigao - i je li ikakav - nije nam reeno. Istodobno smo bili svjesni britanskih jamstava Poljskoj i sa sigurnou mogu rei kako nitko od nas u vojsci nije bio toliko umiljen, nesmotren ili kratkovidan da posumnja u njihovu smrtnu ozbiljnost. Samo taj imbenik - premda je bilo i drugih- bio je dovoljan da nau skupinu u Neuhmmeru uvjeri kako do rata na kraju ipak nee doi. ak i kada bi plan rasporeivanja snaga na kojem smo upravo radili i postao operativan to, po naemu miljenju, jo uvijek nije moralo znaiti rat. Pozorno smo pratili dotadanji nesiguran hod Njemake po otrici britve i sve nas je vie udila nevjerojatna srea kojom je Hitler - bez posezanja za orujem - postizao sve svoje javne i tajne politike ciljeve. Taj je ovjek, inilo se, posjedovao nepogreiv4 "velika taktika" - organizacija i rasporeivanje borbenih snaga kako bi se ispunio strategijski plan ili zamisao; izraz vrlo blizak dananjem operativnom planiranju snaga.5 Fatherland - njem. domovinainstinkt. Uspjesi su se nizali jedan za drugim - ukoliko se taj poetni niz naizgled sjajnih dogaaja uope moe nazvati uspjesima, s obzirom na to da su nas na kraju odveli u propast. Sve je to bilo postignuto bez rata. Zato bi, pitali smo se, ovaj put bilo drugaije? Pogledajte Cehoslovaku. Premda je 1938. godine Hitler na nju poveo prijeteu gomilu vojnika, rata ipak nije bilo. Meutim, u uima nam je odzvanjala stara poslovica o vru koji ide na vodu dok se ne razbije. Na je trenutni poloaj bio mnogo osjetljiviji, a igra koju je Hitler, inilo se, elio zaigrati djelovala je puno opasnije. Ovaj put valjalo je raunati i s britanskim jamstvima. No tada bismo se prisjetili Hitlerove primjedbe kako on, za razliku od njemakih voa iz 1914. godine, nikad nee biti toliko lud da se upusti u rat na dvije bojinice. To je, ako nita drugo, pokazivalo da mu je -iako u njemu vie nije bilo nikakvih ljudskih osjeaja - preostalo neto razboritosti. Podiui onaj svoj promukli glas, svojim je vojnim savjetnicima jasno stavio do znanja kako nije toliki idiot da se zbog Danziga ili poljskog koridora upetlja u svjetski rat.Glavni stoer i poljsko pitanjePoljska je neizbjeno postala izvor naeg ogorenja onoga dana kad je, iskoristivi nametnuti Versailleski mir, anektirala njemaka ozemlja na kojea nije imala nikakva niti povijesna, niti na samoodreenju utemeljena prava. Za nas vojnike bila je stalan izvor nezadovoljstva u godinama njemake slabosti. Pri svakom pogledu na zemljovid prisjetili bismo se koliko je nae stanje nesigurno. Kakvo nerazumno razgranienje! Kakvo sakaenje nae domovine! Taj je koridor istonu Prusku odsjekao od domovine; s punim smo pravom strahovali za tu divnu pokrajinu! Meutim, unato svemu, vojsci nije padalo na pamet da takvo stanje dokine silom, napadom na Poljsku. Uza sve drugo, za tu je popustljivost postojalo i savreno jednostavno vojno opravdanje: bilo kakvim napadom na Poljsku Reich bi se upustio u rat na dvije ili vie bojinica s ime se nikako ne bi mogao nositi. U razdoblju slabosti koju nam je nametnuo Versailles, patili smo od kronine cauchemar des coalitions - none more koja bi nas pri pomisli na aspiracije prema njemakom ozemlju - a koje su iri krugovi poljskoga naroda i dalje gajili - dodatno uznemiravala. I premda nismo eljeli voditi agresivan rat, nismo imalipuno iluzija (ak i kada bismo se potpuno suzdrali od predrasuda prema poljskome mentalitetu) kako bismo s Poljacima mogli sjesti za isti stol i mirno revidirati te besmislene granice. Ni mogunost da Poljska, jednog dana, preuzme inicijativu i pitanje granice odlui rijeiti silom nije nam se inila nemoguom. U tom smo pogledu od 1918. godine ve imali nekih iskustava a u godinama njemake nemoi, na takvu smo mogunost mogli i raunati. Kada jednom uutkaju marala Pilsudskog a izvjesni nacionalistiki krugovi u Poljskoj steknu presudan utjecaj, upad u istonu Prusku ili gornju Slesku postao bi izvjestan koliko i raniji napad na Vilnu. Naa su vojna razmiljanja u tom smjeru, pak, rezultirala pronalaenjem politikog odgovora. Nae li se Poljska u ulozi agresora a mi njezin napad uspijemo odbiti, Reich bi to nesretno pitanje granica bio u prilici rijeiti politikim putem.U svakom sluaju, nitko u vojnome vodstvu glede tog pitanja nije imao pretjeranih iluzija. Premda general von Rabenau u knjizi Seeckt, Aus Meinem Leben, citira reenog generala zbora kada kae "postojanje Poljske nepodnoljivo je i nekompatibilno s osnovnim njemakim potrebama. Ona mora nestati, to zbog svoje unutarnje slabosti, to zbog Rusije ... uz nau pomo", takva su stajalita pregazili dogaaji na politikom i vojnome polju. Imali smo prilino jasnu sliku rastue vojne moi Sovjetskog Saveza. Francuska, zemlja ijim je arima tako lako podlei, bila je kao i uvijek neprijateljski raspoloena i, kao i uvijek, traila je saveznike u njemakoj pozadini. No ako bi poljska drava doista nestala, Sovjetski Savez postao bi puno opasniji saveznik Francuske negoli je to, kao drava-tampon, trenutno bila Poljska. Bilo kakvo uklanjanje Poljske (i Litve) kao tampon-zone izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza vrlo je lako moglo dovesti do svae izmeu dviju velikih sila. Dok bi revizija granice prema Poljskoj bilo u obostranu interesu, u svjetlu sadanje, potpuno izmijenjene situacije, potpuno uklanjanje te drave teko se moglo smatrati prednou za Njemaku.Dakle, svialo se to nama ili ne, zadrati Poljsku izmeu nas i Sovjetskoga Saveza bilo je bolje rjeenje. Koliko god kao vojnici bili ogoreni besmislenim i eksplozivnim razgranienjem na istoku, Poljska je jo uvijek bila manje opasan susjed od Sovjetskog Saveza. Kao i drugi Nijemci, dakako, nadali smo se kako e do revizije granice jednom ipak doi i da e podruja s veinskim njemakim stanovnitvom bitivraena Reichu, sukladno prirodnom pravu njihovih stanovnika. U isto vrijeme, s vojnog stajalita, poveanje nae poljske populacije bilo bi najnepoeljnije. to se tie njemakih zahtjeva za ujedinjenjem istone Prusije s Reichom, oni su se lako mogli uskladiti s poljskim tenjama za vlastitom pomorskom lukom. To je, i nita drugo, bio prevladavajue stajalite u razmiljanjima o poljskom pitanju kojemu je bila sklona veina njemakih vojnika u doba Reichsvvera - recimo, od kraja 1920-tih nadalje - kad god bi se potegnulo pitanje oruanog sukoba.A onda se kota sudbine ponovo okrenuo. Na pozornici se pojavio Adolf Hitler. Sve se promijenilo, ukljuujui i temelje naih odnosa s Poljskom. Reich je potpisao pakt o nenapadanju i sporazum o prijateljstvu s naim istonim susjedom. Rijeili smo se none more zvane mogui poljski napad. U isto vrijeme, odnosi izmeu Njemake i Sovjetskoga Saveza su zahladnjeli. Na je novi vladar u svojim javnim govorima vrlo otvoreno izraavao mrnju prema boljevikom sustavu. Poljska je, s obzirom na razvoj situacije, sigurno imala manje razloga za politiku suzdranost, ali, to se nas ticalo, vie nije predstavljala nikakvu opasnost. Ponovno naoruavanje Njemake i niz Hitlerovih vanjskopolitikih uspjeha smanjivao je vjerojatnost da e Poljska svoju novosteenu slobodu iskoristiti za napad na Reich. A kada se pokazala vie nego spremnom sudjelovati u komadanju ehoslovake, ni ozbiljan razgovor o problemu granice vie se nije inio toliko neizglednim.Do proljea 1939. godine Vrhovno zapovjednitvo njemake kopnene vojske u svojim arhivima nikada nije imala nikakav plan za ofenzivno djelovanje protiv Poljske. Do tada su sve nae vojne mjere na istoku bile posve obrambene naravi.Rat ili blef?Je li ovaj put, u jesen 1939. godine, stvar bila ozbiljna? Je li Hitler doista elio rat ili je, kao 1938. godine u sluaju ehoslovake, samo poveavao pritisak (vojni i svaki drugi) do granica podnoljivosti kako bi rijeio pitanja Danziga i poljskog koridora?Rat ili blef? To je pitanje muilo svakoga tko nije imao pravi uvid u razvoj politikih dogaaja, a poglavito u Hitlerove nakane. A tko je, kad smo ve kod toga, uope i imao bilo kakav uvid u njegove nakane?U svakom sluaju, bilo je potpuno zamislivo daje, unato operaciji "Zapovijed bijelo", cilj vojnih mjera poduzetih u kolovozu 1939. godine bio poveati politiki pritisak na Poljsku. Od ljeta su se, po Hitlerovoj zapovijedi, poslovi na Ostwallu (istonoj inaici Siegfriedove linije) nastavljali grozniavim tempom. Cijele divizije, meu njima i Osamnaesta, naizmjence su premjetane na granicu s Poljskom, gdje su na utvrdama radile i po nekoliko tjedana uzastopno. emu toliki trud ukoliko Hitler namjerava napasti Poljsku? ak i da je, unato obeanjima, razmiljao o ratu na dvjema bojinicama, Ostwall bi bio prilino izvan ruke. U takvim okolnostima jedina primjerena akcija bila bi napasti i svladati Poljsku, a na zapadu ostati u defanizivi. Obratno rjeenje - ofenzivna djelovanja na zapadu a defenzivna na istoku - pri trenutnom omjeru snaga nije dolazilo u obzir, posebice stoga to za napad na zapadu nisu obavljene nikakve pripreme. Dakle, ako je izgradnja Ostwalla u trenutnoj situaciji imala ikakva smisla ili opravdanja, onda je to zasigurno bilo tek pojaavanje pritiska na Poljsku razmjetanjem i koncentracijom znaajnih vojnih snaga na njezinoj granici. ak ni rasporeivanje pjeakih divizija na istonu obalu Odre u posljednjih deset dana kolovoza te pokreti oklopnih i mehaniziranih divizija u podruja okupljanja (u prvo vrijeme) zapadno od rijeke, nisu morali biti priprema za napad; jednako su tako mogli sluiti i kao sredstvo politikog pritiska.Bilo ovako ili onako, mirnodopski program obuke tekao je po uobiajenu rasporedu. Trinestoga i etrnaestoga kolovoza odrao sam posljednju vojnu vjebu u Neuhammeru koja je zavrila mimohodom pred generalom zbora von Rundstedtom. Petnaestog kolovoza odralo se veliko topniko gaanje u suradnji s Luftwaffe kojega je obiljeio tragian dogaaj. Cijela eksadrila bombardera, oito pogreno obavijetena o visini oblaka, nije se na vrijeme uspjela podii iz poniranja i zabila se ravno u umu. Sljedei dan odrana je jo jedna pukovnijska vjeba i zatim su se postrojbe iz sastava divizije vratile u svoje garnizone. Samo nekoliko dana poslije ponovo su krenule na lesku granicu.Devetnaestog kolovoza von Rundstedt i ja dobili smo zapovijed da se javimo na sastanak koji se 21. kolovoza odravao u Obersalz-bergu. Dvadesetog kolovoza odvezli smo se iz Leignitza na imanje mog urjaka u blizini Linza gdje smo prespavali i sljedee jutro stigli u Berchtesgaden. Zapovjednici svih armijskih skupina i armija, naelnici njihovih stoera te elnici ratne mornarice i zrakoplovstva primjerene razine javljali su se Hitleru na prijavak.Sastanak ili, bolje reeno, Hitlerovo obraanje (pouen iskustvom sa sastanka s naelnicima stoera, lani, uoi eke krize, Hitler nije kanio dopustiti da se i ovaj pretvori u otvorenu raspravu), odrao se u velikoj dvorani za primanja Berghofa s pogledom na Salzburg. Kratko prije Hit-lerova dolaska u prostoriju je uao Goring. Bio je to nevjerojatan prizor. Do tada sam mislio kako smo doli po ozbiljnu poslu no inilo se da se Goring pripremio za makare. Bio je odjeven u bijelu koulju mekoga ovratnika preko koje je nosio zeleni koni kaputi ureen velikom dugmadi od ute koe. Uz to je nosio sive kratke hlaice i duge sive svilene arape koje su mu poprilino otkrivale impresivne butine. Biranu galanteriju nadopunjavao je par glomaznih izama na niranje. Kao vrhunac, trbuina mu je bila opasana remenom za ma od crvene koe bogato ukraene zlatom, s kojega je, u irokim koricama od istog materijala, visio ukrasni bode.Ne mogavi se suzdrati, generalu von Salmutu koji je stajao do mene doapnuo sam: "Pretpostavljam da je Debeljko tu u ulozi vrste ruke?"Tadanji Hitlerov govor bio je tema razliitih "dokumenata" tuiteljstva na suenju u Nurnbergu. U jednome od njih tvrdilo se kako je Hitler silno prostaio, a da je Goring, oduevljen izgledima za rat, skoio na stol i povikao "Sieg Heil!". Sve je to potpuno netono. Jednako je netono i da je Hitler spomenuo "kako se jedino plai da e nekakvo pseto u posljednji as ponuditi mirovno posredovanje". Premda je definitivno govorio tonom ovjeka koji je donio vrstu odluku, bio je previe dobar psiholog da bi i pomislio kako ovakav skup moe impresionirati tiradama i prostaenjem.Sadraj govora tono je naveden u Greinerovoj knjizi Die Ober-ste Wehrmachtfuhrung 1939. - 43. Navod se temelji na onome to je, za potrebe njegova ratnog dnevnika, autoru ukratko prepriao brigadir Warlimont te na stenografskim zabiljekama koje je vodio admiral Ca-naris. Neto podataka o tom govoru moglo se prikupiti i iz dnevnika generala zbora Haldera - premda imam dojam da je i u njemu, kao i u Warlimontovim i Canarisovim iskazima, navedeno mnogo toga to su od Hitlera uli u drugim prigodama.Dojam koji smo stekli mi generali koji nismo pripadali najuemu vojnome vodstvu bio je otprilike ovakav:Hitler je bio apsolutno odluan da njemako-poljsko pitanje istjera do kraja, ak i po cijenu rata. Popuste li, pak, Poljaci pod njemakim pritiskom, koji se rasporedom njemakih armija (premda jo uvijek prikrivenim) bliio vrhuncu, mirno rjeenje jo uvijek nije bilo iskljueno. Hitler je bio uvjeren da zapadne sile u konkretnoj situaciji ni ovoga puta ne bi posegnule za orujem. Tu se posljednju tezu posebno potrudio obrazloiti, a glavni su mu argumenti bili: zastarjelost britanskog i francuskog naoruanja, posebice zrakoplovstva i protuzrane obrane; praktina nesposobnost zapadnih sila da Poljskoj prue ikakvu uinkovitu pomo, osim napadom na Siegfriedovu liniju - u to se nijedna od sila nee biti sklona uputati s obzirom na krvoprolie koje je taj korak podrazumijevao; meunarodna situacija, posebice napetost na Sredozemlju koja je Britaniji znaajno umanjila slobodu kretanja; unutarnje stanje u Francuskoj te posljednje, ali ne i najmanje vano, osobnosti odgovornih dravnika. Ni Chamberlain ni Daladier, tvrdio je Hitler, nee na sebe preuzeti odluku o pokretanju rata.Iako je Hitlerova procjena zapadnih sila u mnogoemu bila logina i uvjerljiva, jo uvijek sumnjam da je tim izlaganjem potpuno uvjerio tadanje sluatelje. Britansko jamstvo svakako je bilo jedina, ali prilino velika, prepreka njegovim planovima!Ono to je Hitler rekao o eventualnom ratu s Poljskom, po mome miljenju, nije se moglo tumaiti onako kako je protumailo nurnberko tuiteljstvo - kao politiku unitenja. Kad je Hitler pozvao na brzo i bezobzirno unitenje Poljske armije radilo se, vojniki govorei, tek o cilju na kojemu se temelji svaka velika ofenzivna operacija. U svakom sluaju, u onome to nam je tada rekao nije bilo nikakvih naznaka o tome kako e kasnije postupati s Poljacima.Najvee iznenaenje i najdublji dojam izazvala je, sasvim prirodno, najava predstojeeg pakta sa Sovjetskim Savezom. Na putu za Ber-chtesgarden ve smo proitali novinska izvjea o zakljuivanju gospodarskog sporazuma, to je ve bilo ravno senzaciji. Sad nam je bilo reeno kako ministar vanjskih poslova von Ribbentrop leti u Moskvu da sa Staljinom potpie pakt o nenapadanju. Ministar je sudjelovao na sastanku i Hitler ga je na put otposlao u naoj nazonosti. Tim je potezom, objavio je Hitler, zapadnim silama iz ruku izbio adut blokade. Od sada nadalje blokada Njemake nee imati nikakva uinka. Hitler jenaznaio kako je za potrebe sklapanja pakta ve uinio znaajne ustupke Sovjetskome Savezu na Baltiku i u pogledu istonih poljskih granica, no njegove naznake nisu davale povoda za zakljuak kako e doi do potpune podjele Poljske. tovie, danas se zna kako je i dalje razmatrao mogunost da ostatke poljske drave ostavi na ivotu, ak i nakon poetka napada.Na temelju onoga to nam je Hitler iznio, ni von Rundstedt ni ja - a vjerojatno niti jedan drugi general - nismo zakljuili daje rat neizbjean. Dva su nas imbenika posebno uvjerila kako e, kao i u sluaju Miinche-na, do dogovora doi u pet do dvanaest.Prvo, zahvaljujui paktu sa Sovjetskim Savezom poloaj Poljske u samom bi startu bio beznadan. Osjeti li se Britanija - kojoj je blokada kao sredstvo ratovanja praktino izbijena iz ruku - prinuenom da krene u krvavi napad na zapadu kako bi pomogla Poljskoj, inilo se prilino izglednim da e, pod pritiskom Francuza, savjetovati Varavi da se preda. Isto tako, Poljskoj je dotad ve moralo postati jasno da su britanska jamstva praktino neprovediva. Dapae, Poljaci su morali znati i da e, doe li do rata s Njemakom, Rusi krenuti u akciju u njihovoj pozadini kako bi zadovoljili stare zahtjeve za njezinim istonim ozemljem. to je u takvoj situaciji Varava i mogla uiniti osim predati se?U obzir je trebalo uzeti i sastanak kojem smo upravo nazoili. emu je imao sluiti? Do toga trenutka, s vojnog stajalita, namjera da se Poljska napadne skrivala se na sve mogue naine. Nazonost divizija u istonim podrujima opravdavala se izgradnjom istonog bedema. Kako bi se prikrili pravi razlozi za pokretanje trupa prema Istonoj Pruskoj, organizirana je velika proslava bitke kod Tannenberga6. Pripreme za manevre velikih oklopnih snaga tekle su do posljednjeg trenutka. Opa mobilizacija nije proglaena. Premda sve te mjere Poljacima nisu mogle promaknuti i premda su oigledno sluile kao sredstvo politikog pritiska, i dalje su bile obavijene najveom tajnou i prikrivane na sve mogue naine. A ipak, sada, na vrhuncu krize, Hitler je u Obersalz-bergu okupio sve najvie asnike, to se nikako nije dalo sakriti. Nama se to inilo vrhuncem politike blefiranja. Nije li, drugim rijeima, unato6 Bitka kod Tannenberga - velika pobjeda njemake vojske u Prvom svjetskom ratu, 1914. godine kod Tannenberga. Od tada se slavila kao dan sjeanja na Paula von Hin-denburga, "tannenberkog pobjednika".svojim ratobornim izjavama Hitler ipak radio na postizanju sporazuma? Nije li upravo taj sastanak trebao biti sredstvo konanog pritiska?Takva su bila moja i razmiljanja generala zbora von Rundstedta dok smo naputali Berchtesgarden. Na putu do naeg zapovjednitva u Neisseu, ponovno sam zastao u Leignitzu kako bih proveo dan s obitelji. Ve je i to bio dokaz koliko sam, intimno, sumnjao u to da smo na samome pragu rata.U podne 24. kolovoza, general zbora von Rundstedt preuzeo je zapovijedanje naom armijskom skupinom. Dvadeset i petog kolovoza u 15,25 sati dobili smo sljedeu ifriranu poruku iz Vrhovnog zapovjednitva kopnene vojske:"Operacija Plan Bijelo: dan-D = 26.8.: sat-H = 0430."Dakle, odluka da krenemo u rat - mogunost u koju nismo eljeli vjerovati - oito je bila donesena.Bio sam na veeri s generalom zbora von Rundstedtom u naim prostorijama u samostanu Svetoga kria u Niesseu kad je, telefonom, stigla sljedea zapovijed Vrhovnog zapovjednitva:"Ne zapoinjati - ponavljamo, ne zapoinjati - s neprijateljstvima. Zaustavite sve pokrete trupa. Mobilizaciju nastaviti. Raspored snaga za Planove Bijelo i Zapad nastaviti prema rasporedu."Svaki vojnik moe procijeniti to znai kad se ovakva zapovijed poniti u posljednji trenutak. U roku od samo nekoliko sati tri armije koje su napredovale izravno prema granici, zonom koja se protezala od Donje leske do istonog dijela Slovake, morale su stati - pri emu valja imati na umu da je i cjelokupno osoblje zapovjednitava do (najmanje) divizijske razine takoer bilo u pokretu i da je jo uvijek na snazi bila zabrana radio-prometa. Unato svim potekoama uspjeli smo ih obavijestiti na vrijeme - osoblje operative i veze odradilo je prvorazredan posao. Ipak, jednu motoriziranu pukovniju u istonoj Slovakoj uspjeli su zaustaviti tek kad je asnik u zrakoplovu, Fieseler Storch, po mraku sletio na elo kolone.Nije nam reeno zato je Hitler svoju odluku da pokrene borbe povukao u posljednji as. Sve to smo uli bilo je da se pregovori nastavljaju.Razumljivo je da smo, kao vojnici, bili poprilino uzdrmani ovakvim nainom voenja. Napokon, odluka da se krene u rat najozbiljnija je odluka koju dravni poglavar uope moe donijeti.Kako itko moe donijeti takvu odluku a onda je unutar nekoliko sati opozvati - posebice kada ga to, u vojnom smislu, dovodi u daleko nepo-voljniji poloaj? Kao to sam ve naglasio opisujui sastanak u Obersal-zbergu, sve aktivnosti vojne naravi bile su usmjerene na iznenaivanje protivnika. Mobilizacija nije bila proglaena, a prvi poziv bio je planiran za 26. kolovoza - dan napada koji je upravo zaustavljen. To je znailo da emo u Poljsku umarirati s oklopnim i motoriziranim formacijama koje smo ve okupili i ogranienim brojem pjeakih divizija koje su se ve nalazile u pograninim podrujima ili su tek trebale postati "trenutno operativne". Vie se nije moglo ni pomiljati na hvatanje neprijatelja na spavanju. Premda su se trupe u podruja koncentracije s druge strane granice premijetale nou, njihovi pokreti zasigurno nisu promakli neprijatelju, posebice stoga to su se motorizirane postrojbe na mjestima okupljanja zapadno od Odre morale razviti po danu kako bi prele rijeku. Slijedom toga, sada je - doe li doista do rata - valjalo primijeniti alternativno rjeenje: napad svim motoriziranim snagama kojima smo raspolagali. U svakom sluaju, element iznenaenja bio je izgubljen.Kako prvotna odluka da zaponemo s neprijateljstvima sigurno nije bila in Hitlerove nepromiljenosti i tatine, mogli smo samo zakljuiti da je cijela stvar jednostavno nastavak diplomatske taktike kojom se Poljake izlagalo sve veem pritisku. Stoga smo general von Rundstedt i ja i bili sumnjiavi kad smo, 31. kolovoza u 17,00 sati, primili novu zapovijedD= 1.9.: H = 0445, posebice stoga to o propasti pregovora nismo uli ni rijei. U svakom sluaju, s obzirom na dogaaje od 25. kolovoza, svi ljudi u sastavu nae armijske skupine ovaj su put bili pripremljeni za mogunost zaustavljanja operacije u posljednji as. General i ja ostali smo budni do iza ponoi oekujui ponitenje zapovijedi. Mislili smo kako bi ono jo uvijek moglo stii.Tek kad je prola pono, a s njome nestala i posljednja prilika da se operacija zaustavi, vie nije bilo nikakve dvojbe: od sada pa nadalje govorit e oruje.2.Strategijski poloajSljedei imbenici bili su odluujui u odreivanju strategijskog poloaja u napadu na Poljsku:Prvo, nadmo njemakih snaga - uz uvjet da se njemako vodstvo bilo spremno izloiti znaajnom riziku na zapadu kako bi vei dio svojih snaga poslala na Poljsku.Drugo, zemljopisni poloaj, koji je Nijemcima omoguio da izvedu obuhvat Poljske armije, iz Istone Pruske s jednoga, a iz Sleske i Slovake s drugoga krila.Tree, Sovjetski Savez kao latentna prijetnja u poljskoj pozadini od samoga poetka.Raspored i operativni plan njemakih snagaRanije spomenuti rizik na zapadu njemaki su planeri u potpunosti prihvatili.O.K.H. je napad na Poljsku pokrenuo sa 42 divizije redovnih trupa (ukljuujui i jednu novoustrojenu oklopnu diviziju, 10. Panzer diviziju) i jednom novom pjeakom divizijom sastavljenom od posade utvrde u bazenu Odra-Varta (50. divizija). Sainjavale su ih 24 pjeake divizije, tri planinske divizije, est oklopnih divizija, etiri lake divizije, etiri divizije motoriziranog pjeatva i jedna konjika brigada. Bilo je tu i esnaest novih divizija ustrojenih tek nakon ope mobilizacije, koje su se trebale angairati izmeu drugog i etvrtog vala napada. Te se postrojbe isprva nisu mogle smatrati prvorazrednima. Za poljsku su kampanju odvojene i SS-divizija Leibstandarte Adolf Hitler te jedna ili dvije ojaane SS-pukovnije.Za raspored na zapadu tako je preostalo tek jedanaest divizija redovnih snaga, dio trupa iz sastava posada utvrda ija je ukupna snagapriblino odgovarala snazi jedne divizije (iz kojih e se kasnije formirati 72. pjeaka divizija) i 35 novoustrojenih divizija sastavljenih od vojnika s druge do etvrte linije. Oklopnih i motoriziranih snaga nije bilo. To je, ukupno, inilo 56 divizija od kojih su tek tri etvrtine bile kondicijski pripravne za akciju.Dvadeset i druga pjeaka divizija, uvjebavana i opremljena kao zrakoplovna, ostala je na raspolaganju O.K.H.-u, unutar Reicha.Veina naih zranih snaga takoer je bila angairana protiv Poljske. Bile su organizirane u dvije zrane flote dok je trea, slabija, zadrana na zapadu.Ovakvim rasporedom snaga njemako se vodstvo, nedvojbeno, izloilo iznimno velikom riziku. Zahvaljujui neoekivanoj kratkoi poljske kampanje (to je, jednim dijelom, bila i posljedica pogreaka samog gubitnika) i, iznad svega, potpunoj neaktivnosti zapadnih saveznika Poljske u vrijeme njezina poraza, nikad se nije uvidjela prava veliina toga rizika.Treba shvatiti i kako je u tom kritinom trenutku njemako zapovjednitvo moralo raunati na Francusku armiju snage priblino 90 divizija. Ujesen 1939. godine (prema von Tippelskirchu) Francuska je zapravo "podigla" 108 divizija u razdoblju od tri tjedna! Sainjavalo ih je 57 pjeakih, pet konjikih, jedna oklopna i 45 priuvnih ili "teritorijalnih" divizija, sa snanom tenkovskom i topnikom potporom7. Ova posljednja kategorija postrojbi bila je sastavljena od potpuno obuenih priuvnika to je bila prednost; nove njemake postrojbe bile su, u najveoj mjeri, sastavljene od novaka ili priuvnika iz Prvog svjetskog rata.Dakle, nema sumnje kako je na zapadu francuska vojska od prvoga dana bila brojano daleko nadmonija od njemake.Britanski doprinos u kopnenim snagama, s druge strane, bio je prilino beznaajan. Sveo se na jedva etiri divizije, a i one su pristigle tek u prvoj polovici listopada.Temelj njemakog operativnog plana bio je do maksimuma iskoristiti poloaj granice i okruiti neprijatelja na samome poetku kampanje.7 Valja, pak, napomenuti kako je dio tih snaga, u poetnim fazama rata, ostao u Sjevernoj Africi i na Alpskoj granici (napomena autora).Tako su njemake armije rasporeene u dva iroko razdvojena krila dok je sredinji sektor (bazen Odra-Varta) ostao gotovo irom otvoren.Armijsku skupinu Sjever (zapovjednik general zbora von Bock, naelnik stoera general von Salmuth) inile su dvije armije sastavljene od pet pjeakih i jednog oklopnog korpusa. Pod njihovim zapovjednitvom bilo je devet redovnih pjeakih divizija (ukljuujui i novoustrojenu 50. pjeaku diviziju sastavljenu od posada utvrde koja jo uvijek nije bila u punom sastavu), osam pjeakih divizija formiranih nakon mobilizacije, dvije oklopne divizije (kojima je pridodana novoustrojena specijalna tenkovska postrojba "Kemp"), dvije divizije motoriziranog pjeatva i jedna konjika brigada - ukupno 21 divizija. U Istonoj Pruskoj pridodane su im i posade utvrda Knigsberg i Lotze, a u Pomeraniji brigada Netze.Trea armija (generala von Kchlera) iz sastava ove armijske skupine rasporedila se u Istonu Prusku, a etvrta (generala zbora von Klu-gea) u Istonu Pomeraniju.Zadaa armijske skupine bila je probiti se kroz poljski koridor, prebaciti veinu svojih snaga istono od Visle - prema jugoistoku ili jugu - a onda slomiti liniju Narew i iz pozadine zaskoiti poljsku obranu.Armijska skupina Jug (zapovjednik general zboga von Rundstedt, naenik stoera general von Manstein) bila je znatno jaa. Sainjavale su je tri armije - etrnaesta (generala zbora Lista), Deseta (generala zbora von Reichenaua) i Osma (generala zbora Blaskowitza). Armijska je skupina raspolagala s ukupno osam pjeakih i etiri oklopna korpusa, s ukupno 15 redovnih pjeakih divizija, tri planinske divizije, osam novomobiliziranih divizija i nekoliko mehaniziranih formacija - etiri oklopne, etiri lake i dvije motorizirane pjeake divizije - dakle, ukupno, 36 divizija.Armijska skupina rasporedila je 14. armiju u industrijsku regiju Gornje Sleske, u Istonu Moravsku i Zapadnu Slovaku. Desetu armiju rasporedila je u Gornju Slesku, oko i juno od Kreuzberga, a Osmu armiju u sredinju Slesku, istono od Oelsa. Njezina zadaa bila je poraziti neprijatelja kod velikog koljena rijeke Visle i u Galiciji, snanim motoriziranim snagama pojuriti prema Varavi, zauzeti prijelaze preko rijeke Visle to je mogue bre na to veoj duljini bojinice i onda se spojiti s Armijskom skupinom Sjever i unititi ostatke Poljske vojske.Raspored i operativni plan poljskih snagaU mirnodopsko vrijeme Poljska je raspolagala s trideset pjeakih divizija, jedanaest konjikih brigada, jednom planinskom i dvije motorizirane (oklopne) brigade. Imala je i nekoliko pukovnija Graninog korpusa, velik broj domobranskih (O.N.) bojni i mornarike snage smjetene na potezu Gdinja-Hal.Drugim rijeima, raspolagala je prilino velikim snagama. Njezino naoruanje, pak, potjecalo je uglavnom iz Prvog svjetskog rata, a i njezino je zrakoplovstvo, koje je brojilo priblino 1000 zrakoplova, kaskalo za suvremenim standardima.Njemaka je oekivala kako e Poljska u sluaju rata udvostruiti broj svojih divizija, premda se inilo dvojbenim ima li za njih dovoljno naoruanja. Prema von Tippelkirchovoj Povijesti Drugog svjetskog rata, Poljska je prije poetka neprijateljstava unovaila dovoljno pukovnija tek za deset priuvnih divizija, no oito ih nije stigla rasporediti - barem ne sve - po predvienim divizijama. Ipak, tijekom kampanje, njemaka je obavjetajna sluba otkrila brojne priuvne divizije.Poljsko je Vrhovno zapovjednitvo svoje snage rasporedilo ovako:Du istonopruske granice i ispred linije Bobr-Narew-Visla bile su rasporeene:(I.) borbena skupina u sastavu dvije divizije i dvije konjike brigade, izmeu Suwalki i Lomze i(II.) Armija Modlin sastavljena od etiri divizije i dvije konjike brigade, s obje strane Mtawe.U Koridoru se nalazila Armija Pomorze, sastavljena od pet divizija i jedne konjike brigade.Suelice njemakoj granici od rijeke Varte do slovake granice nalazile su se tri armije:(i) Armija Poznah, u sastavu etiri divizije i dvije konjike brigade, u zapadnom dijelu pokrajine Poznah;(ii) Armija Lodz (etiri divizije i dvije konjike brigade) u okolici Wieluna i(iii) Armija Krakov (est divizija, jedna konjika i jedna motorizirana brigada) izmeu Czestochowe i Nowy Targa. U pozadini spomenutih armija nalazila se Armija Pruska (est divizija i jedna konjika brigada) u podruju Tomaszovv-Kielce.Napokon, duboko krilo du karpatske granice trebala je pokrivati Karpatska armija - sastavljena uglavnom od priuvnih postrojbi i domobranskih bojni - u ealonskom poretku.Priuvna skupina (armija generala Piskora) sastavljena od tri divizije i jedne motorizirane brigade, ostala je na rijeci Visli u podruju Modlin-Varava-Lublin. Nadalje, tijekom kampanje, istono od rijeke Bug ustrojena je i samostalna Skupina Polesie, vjerojatno kao zatita od napada iz Rusije.Kad je njemaki napad zapoeo rasporeivanje poljskih snaga jo uvijek je bilo u tijeku i vjerojatno upravo stoga nikada i nije dovreno u gore opisanom obliku.Neka razmiljanja o rasporedu poljskih snagaTeko je zakljuiti na kojem se strategijskom cilju temeljio raspored poljskih snaga, osim ako se nije radilo o elji da se "pokrije sve" i da se nita dragovoljno ne preda. Takvo postupanje slabiju stranu obino vodi u poraz. Nekoliko godina poslije Hitler e doivjeti slino iskustvo - i iz njega nee nauiti nita.Dakle, bilo je prilino oito da se Poljaci nalaze u tekom strategijskom poloaju, ponajprije zbog inferiornosti svojih snaga, a potom i zbog injenice da je linija bojinice Nijemcima omoguavala istodobni napad iz dva - a kasnije i tri - pravca. injenica da se, unato tomu, poljsko Vrhovno zapovjednitvo nije uspjelo othrvati porivu da pokua "zadrati sve" pokazuje koliko je psiholoke i politike inhibicije teko pomiriti s krutim vojnim injenicama.S izuzetkom marala Pilsudskog i jednog ili dvojice trezvenih politiara, vjerojatno nitko u Poljskoj nikada nije shvatio kolikoj se opasnosti zemlja izloila nameui neopravdane teritorijalne zahtjeve susjednim dravama, Rusiji i Njemakoj. A ista ta Poljska imala je tek 35 milijuna stanovnika, od kojih su samo 22 milijuna bili poljske nacionalnosti; ostatak su inili pripadnici manjina - njemake, ukrajinske, bjeloruske i idovske - koje su, manje ili vie, bile ugnjetavane.Uz to, ljudi u Poljskoj su, uzdajui se u svoje francuske saveznike, u godinama njemake slabosti (i slabosti Sovjetskog Saveza) protratili previe vremena snujui o napadu na Reich. Neki su sanjarili o napadimana izdvojenu Istonu Prusku ili - zahvaljujui propagandi Lige poljskih ustanika - na njemaku Gornju lesku. Neki su razmiljali i o pohodu na Berlin, bilo najkraim putem preko Poznaha i Frankfurta, bilo osvajanjem Gornje leske i kasnijim napredovnjem prema prijestolnici zapadno od rijeke Odre.Kao to je svima poznato, te su snove poremetile njemake utvrde u Istonoj Pruskoj i bazenu Odra-Varta, a kasnije i njezino ponovno naoruavanje. Ipak, malo je vjerojatno da su poljski politiari i vojnici, uzdajui se u to da e Francuzi istodobno pokrenuti ofenzivu na zapadu, takve agresivne ideje ikad izbacili iz glave. Premda su gore spomenute dispozicije za prvu ruku moda i imale posluiti u obrambene svrhe, logian je zakljuak daje njihova prava namjena bila stvaranje uvjeta za ofenzivne akcije koje bi uslijedile na prve naznake francuske pomoi.Sto se ostaloga tie, poljski Glavni stoer nije posjedovao vlastitu tradiciju strategijskog voenja oblikovanu dugim iskustvom. S jedne strane, Poljaci su temperamentom bili skloniji napadu negoli obrani. Opravdano je pretpostaviti i daje razmiljanje poljskog vojnika jo uvijek bilo obojeno - barem na nesvjesnoj razini - romantinim predodbama iz davne prolosti. Sjeam se jednog portreta maala Rydz-Smiglyja kojeg sam svojedobno vidio; pozadinu portreta inili su poljski konjiki eska-droni u juriu. S druge strane, novoformirana Poljska vojska odgajana je na francuskim zasadama. Stoga su Poljaci - s obzirom na injenicu da se francuska vojna misao od 1918. godine temeljila na iskustvu statinog ratovanja - teko mogli razviti osjeaj za operativnu brzinu i mobilnost.Stoga je sasvim mogue da poljski raspored snaga nije imao nikakav jasan operativni cilj (osim elje da se neprijatelju ne prepusti nita) i da se svodio na isti kompromis izmeu agresivnih ambicija iz prolosti i nude za pripremom obrane od nadmonijeg neprijatelja. Poljaci su, pritom, pogreno pretpostavili kako e Nijemci svoju ofenzivu provesti po francuskom obrascu i da e ona, stoga, brzo degenerirati u pozicijsko ratovanje. U tom je kontekstu zanimljivo jedno povjerljivo izvijee o navodnim agresivnim namjerama Poljske, koje smo primili uoi izbijanja rata. Stiglo je iz izvora koji je pripadao najuem krugu ili poljskoga predsjednika ili marala Rydz-Smiglyja (i do tog se trenutka smatralo posve vjerodostojnim). U izvjeu se tvrdilo kako e raspored poljskih snaga biti ofenzivnog karaktera i da e u pokrajini Poznah bitikoncentrirane znaajne snage. Od svega nas je najvie osupnula tvrdnja da su reeni plan kampanje predloili i na njemu gotovo inzistirali - Britanci! S obzirom na okolnosti, sve to smo smatrali prilino nevjerojatnim. Ipak, kasnije se pokazalo kako su Poljaci u pokrajini Poznah doista okupili razmjerno znaajne snage, unato tome to je to - po njihovu vlastitu miljenju - bio posljednji pravac iz kojeg je trebalo oekivati njemaki napad. Armija Poznah konanu e sudbinu doekati u bitci na rijeci Bzuri.injenica je da na poljskoj strani nije nedostajalo razumnih prijedloga. Tako je 1942. godine, u svome izvjeu za Militarvvissen-schaftliche Rundschau, brigadir Hermann Schneider napisao kako je general Weygand predloio postavljanje obrane iza linije koju su inile rijeke Niemen, Bobr, Narew, Visla i San. To je, u operativnom smislu, bila i jedina primjerena preporuka; okruenje bi bilo onemogueno a, zahvaljujui vodenim preprekama, znaajno bi se ojaala i obrana u odnosu na njemake oklopne formacija. tovie, reena se linija pruala na vie od 600 kilometara, za razliku od poljske granice na potezu od Suvvalki do prolaza u Karpatima koja se pruala u obliku luka promjera gotovo dvije tisue kilometara. Dakako, prihvaanje reenog prijedloga podrazumijevalo bi naputanje cijele zapadne Poljske u kojoj su se nalazila najdragocjenija industrijska i poljoprivredna podruja. Takav bi potez teko preivjela bilo koja poljska vlada. U obzir je valjalo uzeti i injenicu kako na mogui francuski napad sa zapada povlaenje takvih razmjera na samom poetku neprijateljstava ne bi djelovalo nimalo poticajno. Postavljalo se i pitanje ne bi li predaja cjelokupnog zapada Poljske Nijemcima ohrabrilo Ruse da, sa svoje strane, poduzmu urne korake i osiguraju svoj dio plijena na istoku.Slijedom toga, kae brigadir Schneidler, naelnik Poljske vojne akademije, general Kutrzeba, ponudio je novo rjeenje u memorandumu koji je poetkom 1938. godine dostavio maralu Rydz-Smiglyju,. Inzistirao je na tome kako o odustajanju od "poljske vitalne strategijske zone" koja je obuhvaala industrijske pokrajine Lodz i Gornju lesku i dragocjena poljoprivredna podruja Poznaha, Kutna i Kielcea ne moe biti ni zbora. U skladu s tim, predloio je raspored snaga kojim bi se, dodue, potpuno odustalo od pokuaja da se zadri koridor ili pokrajina Poznah, ali koji je prilino nalikovao onome koji je najposlije 1939. godine i bio nasnazi. Poljsku je obranu trebalo ojaati izgradnjom opsenog sustava utvrda juno od istonopruske granice, u irokom luku od Grudziadza da Poznana te du leske granice, od Ostrowa, preko Czestochowa do Cieszvna. Pritom je, naglaavao je general Kutrzeba, na reenim utvrdama valjalo predvidjeti i izgradnju vrata koja e kasnije posluiti za napade na Istonu i Zapadnu Prusku i Slesku. Bilo je savreno jasno da Poljska za izgradnju takvih utvrda, odgovarajue snage i na takvim udaljenostima, nema dovoljno potencijala. Ipak, general Kutrzeba bio je svjestan poljske vojne nedoraslosti Reichu. Njegova procjena francuske potpore bila je jednako razborita; drao je izvjesnim kako bi se Poljska, sve da joj Francuska prui najveu moguu vojnu pomo, prvih est ili osam tjedana morala oslanjati iskljuivo na vlastite resurse. Stoga je i zamislio "strategijsku obranu" du zapadne periferije gore spomenute "vitalne zone", u ijoj je unutranjosti trebalo okupiti priuvu za kasnije odluujue operacije.Kao to sam ve rekao, raspored snaga za koji se Poljska armija odluila 1939. godine bio je vrlo slian onomu koji je predlagao spomenuti general. Zamisao generala Kutrzebe bila je da se glavnina napora usredotoi na podruje Toruh-Bydgoszcz-Gniezno. Meutim, 1939. godine oni su se usredotoili na dva arita - jedno na podruju Istone Pruske, a drugo nasuprot Sleskoj.Rapored poljskih snaga iz 1939. godine iji je cilj bio pokriti sve, ukljuujui i isturenu pokrajinu Poznah, neizbjeno je vodio u poraz. Njemaka je bila nadmonija i imala je priliku za obilaenje s krila to su, onda, Poljaci trebali uiniti kako bi izbjegli poraz?Prvo pitanje koje treba razjasniti odnosi se na "vitalnu zonu" koju je spominjao general Kutrzeba. Je li trebalo izgubiti samo nju ili je -kao posljedicu njemakog okruenja s krila iz Istone Pruske, leske i Slovake - zajedno s njom trebalo izgubiti i Poljsku vojsku. Isto sam pitanje postavljao Hitleru, 1943. - 44. godine, kadgod bi mi rekao da drim Donjecki bazen, Dnjepar ili neko drugo podruje u Rusiji.Po mom miljenju, Poljska je taj problem mogla rijeiti sasvim jednostavno. Poljsko je Vrhovno zapovjednitvo smatralo kako se Poljska vojska mora odrati po svaku cijenu, sve dok ofenziva zapadnih sila Njemaku ne prisili na povlaenje veine njezinih snaga s poljske bojinice. Premda se na prvi pogled ini kako bi gubitak industrijskihpodruja onemoguio Poljsku da ratuje na iole dui rok, opstanak vojske kao borbene sile ostavio bi joj mogunost da ta podruja vrati pod svoj nadzor. Poljska vojska u svakom sluaju nije smjela dopustiti daje okrue na zapadu ili na obalama Visle.Osnovni problem Poljske bilo je vrijeme. Valjalo ga je kupovati. Bilo je oito da o konanoj obrani uope ne treba razmiljati prije linije Bobr-Narew-Visla, premda je tu bojinicu moda i bilo mogue pomaknuti sve do Dunajeca kako bi se zadralo sredinje industrijsko podruje izmeu Visle i Sana.Najvanije od svega bilo je ukloniti mogunost njemakog okruenja iz pravca Istone Pruske i Zapadne Slovake. Na sjeveru se za to pruala mogunost na liniji Bobr-Narevv i na rijeci Visli, nizvodno, sve do utvrda Modlin i Wysograd. To su u svakom sluaju bile znaajne prirodne prepreke a dodatnu potporu pruale su i - koliko god zastarjele - nekadanje ruske utvrde. Nadalje, da se njemako oklopnitvo i pojavilo iz smjera Istone Pruske, radilo bi se vjerojatno o ogranienim snagama.Na jugu je obranom karpatskih prolaza trebalo onemoguiti manevar okruenja duboko u poljskoj pozadini. Ijedno i drugo nesumnjivo se moglo izvriti i s ogranienim snagama. Raspored poljskih snaga ispred linije Bobr-Narevv bio je veliki promaaj ba kao i njihovo gomilanje na koridoru i na isturenom podruju pokrajine Poznah.Kad bi se, jednom, onemoguilo okruenje iz dubine sa sjevernog -i junog krila, i akcija na zapadu Poljske postala bi izvediva. Pritom bi stalno trebalo imati na umu kako glavni njemaki prodor valja oekivati iz pravca Sleske. Jedan razlog za to bila je injenica da je cestovna i eljeznika mrea u tom kraju svijeta omoguavala bru koncentraciju velikih snaga nego to bi to bio sluaj u Pomeraniji ili, kad smo ve kod toga, u Istonoj Pruskoj. Drugi je razlog bila injenica da je prodor prema Varavi preko Poznaha, nuno frontalan, u operativnom smislu bio najneuinkovitiji, a time i najmanje izgledan.Poljske se snage nije smjelo okupljati u blizini granice, kao to je to bio sluaj 1939. godine. Trebalo ih je okupiti daleko iza granice kako bi branitelji uoili glavne pravce njemakih prodora. Podruja koridora i Poznaha morala bi se odrati s apsolutnim minimumom snaga kako bi glavni nalet, onaj iz Sleske, naiao na maksimalan otpor i kako bi - stojenajvanije - na raspolaganju ostala odgovarajua strateka priuva. Da se Poljska (umjesto to je toliko dugo sanjarila o napadu) usredotoila na ojaavanje nekadanjih njemakih utvrda na Visli, izmeu Toruna i Grudziadza, mogla je barem odgoditi povezivanje njemakih snaga koje su napredovale kroz Pomeraniju i Istonu Prusku. Isto tako, pravilnim utvrivanjem Poznaha mogla je Njemakoj ograniiti slobodu kretanja tom pokrajinom.Nadalje, s obzirom na razvoj situacije, zamisao da se organizira unutarnja linija obrane - koja bi posluila za protuudare na sjeveru i jugu zapadne Poljske - bila bi teko provediva u praksi. Za takvu operaciju niti je bilo dovoljno prostora, niti bi poljska eljeznika mrea izdrala takvo optereenje. Osim toga, trebalo je raunati i s tim da bi njemake zrane snage i tenkovske formacije vrlo brzo poremetile pokrete bilo kakvih veih snaga. Slijedom toga, konana linija obrane mogla se planirati najdalje na liniji Bobr-Narew-Visla-San (ili -Dunajec); bilo gdje ispred te linije mogle su se voditi samo borbe kojima bi se kupovalo vrijeme. Pritom se - niti u jednom trenutku - nije smjelo zaboraviti da, od samoga poetka, glavninu napora valja usmjeriti na lesku i, istodobno, osigurati primjerenu zatitu na sjevernom i junom krilu.Nitko ne moe tvrditi kako bi bilo koja od spomenutih mjera Poljake spasila od konanog poraza u sluaju da ih Zapad prepusti njihovoj sudbini (to se i dogodilo). Ipak, da su ih poduzeli, ne bi ih s takvom lakoom pregazili ve u pograninim podrujima. Poljsko Vrhovno zapovjednitvo tako vie nije bilo u stanju organizirati bitku na koljenu Visle niti je moglo povui snage iza duge rijene linije i njima ojaati pripremljenu obranu.Od prvoga dana Poljska se mogla boriti samo da dobije na vremenu, zadravati njemake napade (na liniji rijeke) i ekati da njihovi saveznici, svojom ofenzivom na zapadu, Nijemce natjeraju na povlaenje. Poljsko je vojno vodstvo, stoga, imalo dunost da sasvim otvoreno upozori svoju vladu kako u rat protiv Reicha ne moe krenuti bez ob-vezujuih jamstava zapadnih sila da e, im izbiju neprijateljstva, svim raspoloivim resursima pokrenuti ofenzivu na zapadu.Nijedna se vlada ne bi ogluila na takvo upozorenje, s obzirom na odluujui utjecaj koji je u to vrijeme imao poljski vrhovni zapovjednik, maral Rydz-Smigly. Vlada se morala pomiriti s gubitkom Danziga ikoridora dok je jo bilo vremena, ako nita drugo a ono da odgodi rat s Njemakom.Godine 1940. nae postrojbe u Francuskoj zaplijenile su pismo generala Gamelina upueno poljskom vojnom izaslaniku u Parizu, s nadnevkom 10. listopada 1939. godine. Oito se radilo o odgovoru na poljski upit kada mogu oekivati stvarnu vojnu pomo. Komentar generala Gamelina koji je trebalo proslijediti generalu Rydz-Smiglyju glasio je:"Vie od polovice naih regularnih divizija na sjeveroistoku je u akciji. Premda se Nijemci, otkako smo preli granicu, energino brane, uspjeli smo postii izvjestan napredak. Meutim, prinueni smo na statino ratovanje protiv neprijatelja koji se dobro pripremio za obranu a ja jo uvijek nemam svo potrebno topnitvo . . . Od samog poetka, zrane operacije vode se usporedno s onima na zemlji; svjesni smo kako protiv sebe imamo znaajan dio Lujhvaffe.Time sam unaprijed ispunio obeanje da u ofenzivu pokrenuti dva tjedna nakon prvog dana ope mobilizacije u Francuskoj. To je sve to sam mogao uiniti."Iz ovoga je vidljivo kako je Poljska doista imala francuska jamstva. Pitanje je samo je li se poljsko Vrhovno zapovjednitvo trebalo zadovoljiti jamstvom koje je Francuze na "zapoinjanje ofenzive" obvezivalo tek po isteku puna dva tjedna. U svakom sluaju, kasniji dogaaji pokazali su kako je gore spomenuto obeanje podrazumijevalo sve samo ne brzu i uinkovitu pomo Poljskoj.Poljski poraz bio je neizbjean ishod iluzija koje je vlada u Varavi gajila kako glede akcija koje su trebali poduzeti njezini saveznici, tako i glede sposobnosti Poljske vojske da prui dugotrajan otpor.3.Operacije Armijske skupine JugKad su nae postrojbe prele granicu s Poljskom, u osvit 1. rujna 1939. godine, mi iz stoera Armijske skupine Jug bili smo, dakako, na svojim poloajima, u samostanu Svetoga kria u Neisseu. Ustanova za obuku katolikih misionara smjetena u predgrau predstavljala je idealan ratni smjetaj za vie osoblje zapovjednitva, to zbog veliine i izdvojenosti objekta, to zbog skromnosti uionica i elija. Spartanski nain ivota uobiajenih samostanskih stanara od kojih smo preuzeli dio zgrade, u izvjesnoj je mjeri utjecao i na na ivotni standard poto nas zapovjednik naega tabora, premda je dolazio iz glasovitog L6wenbraua u Miinche-nu, nije imao namjeru maziti. Dobivali smo sljedovanja hrane koja su dobivali i svi ostali vojnici, a nismo imali nikakvih zamjerki ni na paprika iz poljske kuhinje koji smo dobivali za ruak. S druge strane, jednostavno ne mogu vjerovati da se veernji obrok, dan za danom, doista morao svoditi na vojniki kruh i konzervirane kobasice, koje su starija gospoda meu nama teko vakala. Na sreu, sveenici su nam znali priskoiti u pomo s neto zelene salate ili kog drugog povra iz vrta njihove kuhinje. Zapovjedniku armijske skupine i njegovim viim asnicima uveer se znao pridruiti opat, pripovijedajui - nadugako i nairoko - fcinantne prie o samoportvovnom radu misionara u udaljenim krajevima svijeta. Koliko god kratka bila, ta je razonoda bila dobrodoao odmak od goruih problema koji su nas oekivali u neposrednoj budunosti.Poslije 1. rujna ti su razgovori, meutim, prekinuti. Od tada je, naime, svaki trenutak naeg vremena bio podreen bitci. Toga smo jutra u urede stigli vrlo rano, vie zbog osjeaja da moramo biti potpuno pripravni za trenutak kad nae postrojbe dou u dodir s neprijateljem nego iz nekakvih praktinih razloga. Bilo je, naime, sigurno kako emoprve vane vijesti od armija pod naim zapovjednitvom primiti tek za nekoliko sati. A ti su sati poznati svakome tko je radio pri stoeru vie formacije - bila je to faza u kojoj su dogaaji ve krenuli svojim tijekom; preostajalo je samo ekati njihov razvoj.Svaki vojnik koji je iskusio bojinicu poznaje tu stranu napetost uoi napada, znade kako se ona nakuplja dok sat zapovjednika njegova voda ravnomjerno otkucava vrijeme, sve do trenutka kada se ta napetost oslobaa, trenutka poetka napada. Od tog je trenutka, meutim, borac na prvoj crti u potpunosti obuzet bitkom usred koje se naao i potpuno nesvjestan svega drugoga. Za stoer formacije vrijedi suprotno (to je razina via ovo pravilo vie vrijedi): trenutak napada oznaava poetak razdoblja iekivanja nabijenog napetou i tjeskobom. Podreene formacije, s punim pravom, ne vole kad ih se zapitkuje kako bitka napreduje. Sklone su to tumaiti kao znak nervoze. Stoga je bolje samo sjediti i ekati. U svezi s tim valja naglasiti i da poslovica "loe se vijesti brzo ire" rijetko kad vrijedi u vojsci. Kad stvari teku dobro, vijesti o tome obino pronau put i vrlo brzo se prouju. Ako, s druge strane, napad "zaglavi", bojinicu prekrije tiina, bilo zbog prekida u komunikacijama, bilo stoga to je zainteresirana strana odluila priekati povoljniji trenutak i poslati neto poticajnije izvjee.Tako se napetost razbija tek kad pristignu prva izvjea, loa ili dobra, svejedno. Do njihova primitka i mi moemo samo sjediti i ekati. Hoe li vojnici u koje smo uloili toliko truda i vremena ispuniti oekivanja, s obzirom na to da su obuku sasvim sigurno proli prebrzo? Konkretno, hoe li velike oklopne formacije - ija su organizacija i nain uporabe bile potpuna novost - opravdati nade koje je u njih polagao njihov idejni tvorac, general Guderian, i koje smo u njih polagali i mi ostali? Hoe li osoblje njemakih zapovjednitava, posebice nae vlastite armijske skupine, uspjeti ovladati poetnom situacijom i kasnije odnijeti potpunu pobjedu - unititi neprijatelja na njegovim trenutnim poloajima zapadno od Visle i tako ukloniti svaku mogunost voenja rata na dvije bojinice? To su bila pitanja koja su nam prolazila glavama u tim satima napetosti i neizvjesnosti.Poetna situacijaO.K.H.-ov plan predvidio je operaciju velikih razmjera kojom bi se Poljska armija opkolila s krila, iz pravca Istone Pruske i Sleske. Pre-ma tom planu Armijska skupina Sjever se, povezavi istonu Prusku i Pomeraniju izbacivanjem poljskih snaga s koridora, trebala probiti preko rijeke Visle i iz pozadine napasti glavninu neprijateljskih snaga na velikom koljenu rijeke.S druge strane, Armijsku skupinu Jug zapala je zadaa da neprijatelja uvue u borbe to dalje od rijeke Visle i tako sprijei bilo kakvo povlaenje njegovih snaga iza linije rijeka Visle i Sana. To je znailo da tenkovske formacije Desete armije (koju su, stoje mogue blie, morale pratiti i pjeake divizije) moraju djelovati usklaeno kako bi pregazile nagomilane neprijateljske trupe ije se grupiranje, najvjerojatnije, odvijalo u blizini granice te da tenkovi Desete armije, bude li to mogue, do prijelaza na rijeci Visli - od Demblina do Varave - stignu prije neprijatelja. Plan je predviao i da etrnaesta armija, koja je trebala napredovati kroz Galiciju, stigne do rijeke San i prijee je najveom moguom brzinom. Za sluaj da neprijatelj posljednju liniju obrane odlui postaviti tek na Sanu i Visli, etrnaesta je armija - s juga - odmah morala svladati rijene utvrde i spojiti se, duboko u neprijateljskoj pozadini, s istonim krilom Armijske skupine Sjever koja se pribliavala sa sjevera. Pritom joj je na ruku ila i injenica da njezino desno krilo, koje se na istoku protezalo sve do Slovake, predstavlja neposrednu prijetnju dubokom krilu neprijateljskih snaga koncentriranih u podruju Krakova, to je onemoguavalo ikakvu eventualnu kasniju obranu Galicije.Na reenom slijedu dogaaja temeljilo se ukupno operativno djelovanje Armijske skupine Jug u Poljskoj. Tijekom cijele operacije nastojala je na sebe vezati i unititi glavninu neprijateljskih snaga prije rijeke Visle, ali je, u isto vrijeme, morala ostati budna i predvidjeti svaki pokuaj neprijatelja da izbjegne bitku i odluan otpor prui tek kad se nae iza linije San -Visla.Premda bi detaljna ralamba ove "munjevite" kampanje nesumnjivo bila korisna, ovdje neu opisivati kako su se, iz dana u dan, odvijale spomenute operacije. Radije u se ograniiti na iri opis kljunih faza kampanje koje su, dijelom jedna za drugom a dijelom i istovremeno, tekle na sljedei nain:Teke bitke koje je etrnaesta armija vodila u Galiciji i proganjanje poraenog neprijatelja do Lw6wa i preko rijeke San.Proboj Desete armije na rijeku Vislu i Bitka u Radomskom depu.Bitka na Bzuri, voena izravno iz zapovjednitva Armijske skupine50Jug, tijekom koje su Osma i Deseta armija unitile najjae neprijateljske grupacije.Napad na Varavu i zavrne bitke koje su bile posljedica estih promjena u dogovorima koje je njemako politiko vodstvo sklapalo sa Sovjetima, koji su u tom trenutku ve napredovali prema istonoj Poljskoj. Poljsku granicu preli su 17. rujna 1939. godine.Prodor etrnaeste armije kroz GalicijuGlavni cilj etrnaeste armije bio je okruiti snane neprijateljske snage koje su se, po naim spoznajama, nalazile u podruju Krakova. To je okruenje bilo unaprijed predvieno opsenim rasporedom snaga etrnaeste armije od leske preko pokrajine Moravske Ostrave (Marich-Ostrau) sve do Karpata.Dok je Osmi korpus (generala Buscha - 8. i 28. pjeaka te 5. tenkovska divizija) trebao probiti snane poljske pogranine utvrde na istoku Gornje leske i potom napredovati prema Krakovu sjevernom obalom Visle, Sedamnaesti je korpus (generala Kleintza - 7. i 44. pjeaka divizija) krenuo na Krakov iz Moravske, pravcem juno od Visle.Nadalje, zadaa izravnog okruenja neprijateljskih snaga koje su se, po naim spoznajama, nalazile oko Krakova pripala je sljedeim korpusima kopnene vojske:Dvadeset i drugom tenkovskom korpusu (generala von Kleista -2. oklopna i 4. laka divizija), koji je do Krakova trebao stii s juga, iz doline rijeke Orave u Karpatima te Osamnaestom (planinskom) korpusu (generala Bayera - 2. i 3. planinska divizija), koji se trebao probiti iz Popradske doline istono od Visokih Tatri s ciljem da napredovanjem preko Nowy Sacza (Neu-Sandeza) i Bochnije (zapadno od Tarnowa) neprijatelja kod Krakova zaskoi iz pozadine.Jo istonije, slovake su snage koje je O.K.H. naknadno poslao, trebale su napasti kroz prolaz Dukla, dobro poznat iz Prvog svjetskog rata. Tome krilu, koje je imalo zadau zatvoriti okruenje, neto kasnije su pridodane i Prva planinska divizija, iskusna bavarska formacija, te dvije priuvne divizije.Premda su se poetne bitke etrnaeste armije pokazale tekima -posebice bitka Osmog leskog korpusa za poljske pogranine utvrde -51Poetna linija napade armijo i kofpusammm Daljnji fijek potjere 4k armiji u GaUciji, borfc! i+k.e kJ B*ure