Ekskurs - Dekonstrukcija etike

Download Ekskurs - Dekonstrukcija etike

Post on 02-Dec-2015

237 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<ul><li><p>DEKONSTRUKCIJA ETIKE</p><p>Pucanje nije loe ako meci</p><p>zavre u pravom ovjeku.</p><p>Harry Callahan</p><p>Nihilist je ovjek koji o svijetu kakav jest</p><p>sudi da ne bi trebao biti</p><p> a o svijetu kakav bi trebao biti</p><p>sudi da ne egzistira.</p><p>Friedrich Nietzsche</p><p>[Prva verzija ovog teksta nastala je povodom Dana filozofije 2008. godine, </p><p>organiziranima od strane Zadarskog filozofskog kruga pri Hrvatskom </p><p>filozofskom drutvu, pod naslovnom 'Kritika etike'. Ta prva verzija nije tom </p><p>prigodom izloena u potpunosti, te je u meuvremenu pretrpjela brojne </p><p>intervencije, zbog ega ovdje dolazi pod drugaijim, primjerenijim naslovom.] </p><p>UVOD</p><p>Zato sam izabrao ba ovaj citat 'Prljavog' Harrya za poetak izlaganja </p><p>o etici? Koliko god bio banalan, jer pravi filozofi vole transcendentalne istine, </p><p>ovaj nas citat sasvim lijepo uvodi u kritiku etike, o kojoj e ovdje biti rije.</p><p>Krenimo od jedne zamiljene maksime. Recimo da ona glasi: 'Pucanje </p><p>nije dobro'. Znai, pucati se ne smije. Zatim dolazi moralni autoritet Harry i </p><p>kae kako je pucanje dobro, pod uvjetom da meci zavre u pravom ovjeku. Za </p><p>potrebe ovog izlaganja rei u da se ja, vjerojatno kao i vi, slaem i s prvom </p><p>moralnom maksimom, ali i s Harryjevim citatom. I tu dolazimo do problema, </p><p>jer kao to je sasvim jasno, te su izjave kontradiktorne. Prva je ope nijena, a </p><p>druga je posebno potvrdna, i njihov je odnos iskljuujui. Ovaj problem </p><p>ilustrira glavni problem sa kojim se susree etika i kojeg u tematizirati u ovom </p><p>izlaganju.</p><p>Za poetak treba rei neto o izvorima i korijenima ovakvog </p><p>skeptinog stava prema etici. Na prvom mjestu je definitivno Milan Kangrga, </p><p>ija je itava karijera protekla u beskompromisnoj kritici etike. Njegova </p><p>pozicija zasigurno nije postmodernistika, i nesumnjivo spada u ono to sam </p><p>nazvao tradicionalnom filozofijom. Usprkos tome, njegova kritika je korisna, </p><p>jer pokazuje mane etike unutar tradicionalne paradigme. Drugi je Michel </p><p>Foucault, koji je izrazio snanu skepsu prema sustavima misli, te unitio </p><p>nevinost znanja kao takvog. Budui da je ovaj tekst u knjizi o postmodernizmu, </p><p>Kangrgin doprinos buenju skepse prema etici biti e samo okvirno ocrtan. </p><p>Metodoloki gledano, slijedim Derridin naputak, prema kojem filozofskim </p><p>451</p></li><li><p>tekstovima treba pristupati isto kao i knjievnim tekstovima. Odnosno, ne treba </p><p>praviti veliku razliku izmeu, recimo, Aristotelove Metafizike i bajki Ivane </p><p>Brli - Maurani. Metafizika ima povijesnu i literarnu vrijednost, ali ne moe </p><p>posluiti kao valjan model za opisivanje stvarnosti.</p><p>Na poetku u iznijeti osnovne teze, tako da od poetka znate emu </p><p>smjeram. Sve one kulminiraju odbacivanjem etike ili barem skepsom prema </p><p>moralu. Poput Kangrge, ne pravim razliku izmeu morala i etike, etike i </p><p>metaetike, s obzirom da one de facto ne postoje. Glavne teze ovoga teksta glase </p><p>otprilike ovako:</p><p>1. Etika naturalizira politiku.</p><p>2. Etika nije znanost.</p><p>3. Etiku treba promatrati kao sustav misli, kao znanje.</p><p>4. Ne postoje moralni principi.</p><p>5. Ne postoji neto kao 'ljudska narav' koja bi mogla fungirati kao </p><p>kriterij morala.</p><p>6. Posljedice ljudskog djelovanja nisu predvidljive.</p><p>ETIKA</p><p>Nemogue je u par reenica sumirati sve etike koncepcije. Mnogo je </p><p>ljudi kroz povijest filozofije na razliite naine govorilo o etici. Ali za kritiku </p><p>etike ipak treba poi od nekakve koncepcije etike. Evo kako ja vidim etiku: </p><p>etika bi bila znanost u potrazi za vjenim vrijednostima i principima ponaanja. </p><p>Ona promilja o tome koje je djelovanje dobro, a koje loe, kako voditi dobar </p><p>ivot i kakvo je pravedno drutvo. Ona pretpostavlja kako je ovjek slobodno </p><p>bie, obdareno razumom, koje promilja o svom djelovanju i djeluje u skladu sa </p><p>opravdanim motivima, da je svjestan, odgovoran, da predvia posljedice svog </p><p>djelovanja i procjenjuje ih, brinui pri tome o drugim ljudima i njihovom dobru </p><p>itd. Sve je ovo podlono ispitivanju i ova dekonstrukcija etike e to preispitati.</p><p>esto se kao garancija morala navodi Bog. Bog je taj koji je osmislio </p><p>moralne principe, narav ovjeka, dobrotu, zlo i sve srodno. Svojevremeno je </p><p>Dostojevski domislio finu formulu koja vee moralni poredak uz Boga, a ona </p><p>glasi: Ako Bog ne postoji, sve je doputeno. Ovo na prvi pogled doista </p><p>izgleda jako mudro, meutim, mnogo se toga promijenilo od vremena u kojem </p><p>je ivio Dostojevski. Slavoj iek parafrazira Dostojevskog, ali u duhu </p><p>dananjice: Ako Bog postoji, tada je sve doputeno. Svi religijski </p><p>fundamentalisti upravo Boga koriste kao opravdanje svojih nakana, koje </p><p>nemaju nita zajedniko s naim svakodnevnim iskustvom dobrote. Upravo </p><p>ako Bog postoji, imate dobar razlog za ubojstva i teroristike napade. Dakle, </p><p>postojao Bog ili ne postojao, etika ima veliki problem sa svojim teolokim </p><p>utemeljenjem.</p><p>452</p></li><li><p>OPE I POJEDINANO</p><p>Svi vjerojatno znamo to je to spoznajno - etiki paralelizam kod </p><p>Sokrata: znanje prave istine dovodi do dobrog djelovanja. Meutim, treba </p><p>podsjetiti da osim tog paralelizma postoji neto to bismo mogli nazvati </p><p>logiko - etiki paralelizam. U logici pri zakljuivanju iz istinitih premisa </p><p>proizlazi istinit zakljuak. U etici iz dobroga nastaje dobro. Meutim, ovaj </p><p>odnos izmeu logike i etike nije simetrian. Dok u logici iz neistinitih premisa </p><p>moe nastati i istinit zakljuak, kod etike to ne vrijedi: iz zla nastaje zlo. Ovaj </p><p>logiko - etiki paralelizam je upitan. Moe li se raditi analogija izmeu </p><p>logikih pravila i etikih principa? Iako se ta usporedba koristi, ja mislim da ona </p><p>nije primjerena. To bi znailo da ne postoji veza izmeu nekog djela i njegovih </p><p>posljedica u etikom smislu: odnosno da iz neeg 'dobrog' moe nastati neto </p><p>'zlo', a isto tako i da iz neeg 'zlog' moe nastati neto 'dobro'. Openitiji oblik </p><p>ovog principa nalazimo i u mnogim metafizikim tekstovima, kao naelo 'ex </p><p>nihilo nihil fit', odnosno, 'iz niega nita'. Za razliku od starih filozofa, vie se ne </p><p>moramo iskljuivo oslanjati na vlastitu intuiciju, nego moemo konzultirati i </p><p>rezultate suvremene znanosti. Upravo kvantna teorija (i primjerice, Stephen </p><p>Hawking sa svojom teorijom o emisiji zraenja iz crnih rupa) opovrgava drevno </p><p>metafiziko naelo. Iz niega moe nastati neto.</p><p>Ope i pojedinano su logike kategorije. U etici one dolaze uz rijei </p><p>'princip' i 'djelo'. Princip je neto ope, a djelo neto posebno i konkretno. </p><p>Napravimo usporedbu sa fizikom; neki fiziki zakon, recimo zakon gravitacije, </p><p>je princip, a mnotvo konkretnih situacija u kojima se tijela gibaju u skladu s tim </p><p>zakonom ine posebne manifestacije tog opeg zakona.</p><p>Kada govorimo o etici kroz ovu relaciju ope - pojedinano, kao prvi </p><p>problem se namee sloboda odluivanja. Ako postoji neki konkretni moralni </p><p>princip, onda pojedinani ljudi u svojim pojedinanim djelima ne mogu </p><p>zastraniti, kao to fizikalno tijelo ne moe izbjei gravitacijskoj interakciji sa </p><p>svojom okolinom. Meutim, nae nam svakodnevno iskustvo kae da imamo </p><p>sposobnost odluivanja odnosno slobodu, tako da je 'zastranjenje' od moralnog </p><p>principa mogue. Kako to da onda govorimo o moralnim principima, </p><p>zakonima, naelima, normama ili maksimama? Postoje li moralni principi i </p><p>zakoni, ako se oni ne manifestiraju u svakoj pojedinoj akciji? Moe li postojati </p><p>moralni zakon, ako ujedno postoji i sloboda? Bismo li gravitaciju nazvali </p><p>fizikalnim zakonom, da ona vrijedi ponekad, a ne uvijek? Nije li prije rije o </p><p>obinoj metafori kojom se ovjekovo ponaanje neopravdano racionalizira?</p><p>Sve te rijei - princip, zakon, maksima - cijene konzistentnost. </p><p>ovjekovo ponaanje usporeuju sa ponaanjem prirodnih fenomena. Na </p><p>ovom mjestu treba se sjetiti Wilhelma Diltheya i njegovog inzistiranja na </p><p>razlici izmeu prirodnih i duhovnih znanosti (Geisteswissenschaften vs. </p><p>Naturwissenschaften. Ovdje 'Duh' ne oznaava ono to stoji nasuprot materije - </p><p>pneumu, dah ili vjetar - nego ono to je ope, zajedniko ljudima. Pridjev </p><p>453</p></li><li><p>'duhovno' oznaava ono drutveno, povijesno ili - u francuskoj tradiciji - </p><p>moralno. To je ono to se odnosi na ovjeka). Podruje duhovnih znanosti </p><p>radikalno je suprotstavljeno prirodnim znanostima, i po predmetu i po </p><p>metodama. Prema tome, traiti konzistentnost u ljudskom ponaanju </p><p>jednostavno je metodoloka greka koja konstruira predmet prouavanja </p><p>imitiranjem znanstvenog diskursa. Ljudi se ne ponaaju konzistentno ili, kao </p><p>to e kasnije biti objanjeno, racionalno.</p><p>Sada u se pozvati na jedan socioloki autoritet, primjenjiv i u </p><p>filozofiji. Emile Durkheim je, meu ostalim, pisao i o devijantnosti. Njegov </p><p>stav je kako devijantnost ima pozitivnu funkciju za drutvo. Devijanti slue kao </p><p>primjer onoga to se ne smije raditi. Kazna od strane drutva nad devijantima </p><p>uvruje drutvene vrijednosti i tako stabilizira drutvo. Apsolutno </p><p>pridravanje principa nije dobro za drutvo. Dakle, uz to da se ljudi trenutno ne </p><p>pridravaju moralnih principa, imamo i tvrdnju kako se tako trebaju nastaviti </p><p>ponaati i u budunosti. U modernoj politikoj teoriji takoer se govori o </p><p>dozvoljavanju odreene doze devijantnosti. Mala devijantnost slui kao </p><p>ispuni ventil koji stabilizira drutvo. Totalitarna drutva se raspadaju upravo </p><p>zato to tiranin inzistira na apsolutnom i neizbjenom pokoravanju zakonu. To </p><p>vrijedi i za ostale tipove drutva: ako je pritisak na pojedinca presnaan, drutvo </p><p>puca. Prema tome, Durkheim direktno osporava Kantov kategoriki imperativ. </p><p>Za Kanta, svijet e se raspasti zbog samo jedne transgresije zakona; za </p><p>Durkheima, svijet e se raspasti ako nitko ne izvri tu transgresiju.</p><p>Dakle, kada govorimo o ljudskom djelovanju, postoji nepremostiv </p><p>antagonizam izmeu opih principa i konkretnog djelovanja. U suvremenoj </p><p>etikoj teoriji ono emu smjeram naziva se etika situacije. Osnovne postavke </p><p>tog stava su kako ne postoje univerzalne i vjene norme. Suprotno brojnim </p><p>teolozima, ovakav pogled na etiku nije proizvod suvremenog dekadentnog </p><p>svijeta, ogrezlog u nihilizam, ateizam i konzumerizam. To shvaanje je izvorno </p><p>grko. ak i Aristotel, kada se probijemo kroz debele naslage amaterskih </p><p>interpretacija, smatra da etika kao filozofska disciplina ne moe ljudima </p><p>ponuditi pravila koja treba slijepo slijediti. Jedino na to se moemo osloniti u </p><p>moralnoj dilemi je zdrav razum i vlastita sposobnost odluivanja (ovdje 'zdrav </p><p>razum' ne treba shvaati u Hegelovom smislu, kao svakodnevno miljenje </p><p>optereeno predrasudama koje stoji nasuprot filozofske mudrosti. Koncept </p><p>'zdravog razuma' treba shvatiti u njegovim politikim implikacijama, koje su </p><p>radikalno demokratske; svatko ima sposobnost prosuivanja i time vrsta </p><p>hijerarhijska organizacija drutva nije nuna).</p><p>Za kraj prvog dijela, slijedi uputa kako se odnositi prema bilo kojim </p><p>etikim pozicijama: svaku raspravu o etici treba svesti na razinu posebnoga. </p><p>Upravo u konkretnim situacijama vidimo kako funkcionira moral. Na toj se </p><p>razini moral rastapa. Prosvjetiteljstvo se u napadu na srednjovjekovnu kulturu </p><p>posluilo knjievnou, jer ona funkcionira na jednoj konkretnoj razini. Kao </p><p>454</p></li><li><p>primjer u navesti roman Victora Hugoa - Jadnici. Glavni lik, Jean Valjean, je </p><p>u gadnoj situaciji. Ima dvoje gladne djece i siromaan je. Protivno moralnoj </p><p>maksimi 'Ne ukradi', on odluuje ukrasti 'trucu' kruha. Hvataju ga i zavrava na </p><p>robiji 20 godina. Ovaj, kao i mnogi drugi primjeri, ukazuje na to kako upravo </p><p>slijepo pridravanje moralnih maksima nekad moe uzrokovati loe posljedice. </p><p>Knjievnost i film su dobri mediji za propitivanje etike. Konaan rezultat do </p><p>kojeg se dolazi je kako moralni principi ne postoje: oni su konstruirani u </p><p>glavama filozofa.</p><p>Moda je najea reakcija na etiku situacije derivat argumenta koji </p><p>koristi Kant protiv laganja u Kritici praktikog uma: kada bi svi ljudi lagali, </p><p>svijet bi se raspao. U sluaju Jeana Valjeana - kada bi svi ljudi krali, svijet bi se </p><p>raspao. Kao i mnoge druge mudre izreke, i ona se na prvi pogled doima sasvim </p><p>na mjestu. Ali, razmislimo malo o tome. 'Kada bi svi ljudi lagali, svijet bi se </p><p>raspao. ' Kada bi svi ljudi neprestano lagali, kada nitko nikada ne bi rekao istinu, </p><p>svijet bi se raspao. OK. Zamislimo neto drugo umjesto laganja. Zamislimo </p><p>ples. 'Kada bi svi ljudi plesali, svijet bi se raspao.' I to zvui jednako mudro. </p><p>Kada bi svi neprestano plesali, i nita drugo ne bi radili, svijet bi se raspao - </p><p>slaem se. Znai li to da je plesanje neto loe, neko strano, radikalno zlo, koje </p><p>treba izbjegavati pod svaku cijenu? Ne bih rekao. Kantov kategoriki </p><p>imperativ forsira ponaanje u skladu s principima. 'Djeluj tako da maksima </p><p>tvog djelovanja moe postati opi zakon.' Meutim, kada bi se doista ukinulo </p><p>radikalno partikularno djelovanje, ljudska civilizacija bi se raspala. Ljudi su </p><p>bia partikularnosti i konanosti, a ne openitosti i beskonanosti.</p><p>U Novom zavjetu moemo proitati slavno 'Zlatno pravilo': ini </p><p>drugima ono to eli da drugi uine tebi. Zamislimo sad dvije sukobljene </p><p>strane u ratu. Jedna grupa ljudi puca na drugu, i obrnuto. Ako neki vojnik puca </p><p>na drugu stranu, eli li on time da druga strana puca na njega? Ne bih rekao. Ili, </p><p>zamislimo postolara. To to postolar drugima popravlja cipele, znai li to da on </p><p>drugih oekuje da oni njegove cipele popravljaju? Zamislimo dva prijatelja, od </p><p>kojih je jedan katolik, a drugi ateist. Katolik slavi blagdane, a ateist ne slavi. </p><p>Ateist smatra kako on svom prijatelju vjerniku treba estitati neki vjerski </p><p>blagdan, a isto tako ne eli da mu njegov prijatelj to isto estita. Ali kada bi se </p><p>ateist drao Zlatnog pravila, ponio bi se jako nepristojno, neetino. Ni ovdje </p><p>ono ne funkcionira. Zamislimo interventnog policajca koji pendrekom tue </p><p>agresivne navijae. eli li on da i oni njega tuku? to sa doktorom koji lijei </p><p>nekog pacijenta? eli li on time da i drugi njega lijee, iako je potpuno zdrav? </p><p>Ako pomognem bakici da pree cestu, elim li ja time i da drugi meni pomau </p><p>pri prelaenju ceste? Ovi primjeri pokazuju kako niti zlatno pravilo nije neko </p><p>univerzalno vjeno naelo. Ljudski odnosi nisu simetrine razmjene jednakih </p><p>paketia dobrote. Nekad u toj razmjeni s drugim ljudima profitiramo, nekad </p><p>izgubimo. Meuljudski odnosi nisu tako jednostavni kakvima ih aforizmi </p><p>prikazuju.</p><p>Kasnije u se osvrnuti i na naelo sv. Tome Akvinskog: ini dobro, </p><p>455</p></li><li><p>izbjegavaj zlo.</p><p>KANGRGINA KRITIKA ETIKE</p><p>Kangrga se kree na relaciji Kant - Hegel - Marx. Prema njemu, Kant je </p><p>etiki problem najjasnije postavio, Hegel je zatim odbacio moral, ali samo u </p><p>misaonom obliku, da bi Marx konano rijeio problem praktinim </p><p>odbacivanjem morala. Bit Kangrgine kritike etike sastoji se u tome to je etika </p><p>kontradiktoran fenomen.</p><p>Prvo imamo Kanta. Kant govori o dihotomiji izmeu bitka i trebanja </p><p>(Sein - Sollen). Bitak je neko loe aktualno stanje, a trebanje je neko budue, jo </p><p>ne postojee stanje koje tek treba uspostaviti. Ovaj par pojmova slii na </p><p>Aristotelov par akt - potencija, samo to oni kod Aristotela oznaavaju </p><p>metafiziku konstituciju svih bia, dok je kod Kanta posrijedi iskljuivo </p><p>podruje morala. Bitak i trebanje su dva elementa svakog morala, i oni ine bit </p><p>etike. Ovdje se vidi kako je ta bit etike dualna. U njemakom idealizmu bilo </p><p>kakav dualizam je problematian. Kant taj dualizam rjeava tako to kae da se </p><p>ovjek neprestano kree izmeu bitka i trebanja. ovjek je u situaciji da postoji </p><p>neko loe aktualno stanje, koje treba zamijeni...</p></li></ul>