Ekskurs - Dekonstrukcija etike

Download Ekskurs - Dekonstrukcija etike

Post on 02-Dec-2015

235 views

Category:

Documents

8 download

TRANSCRIPT

  • DEKONSTRUKCIJA ETIKE

    Pucanje nije loe ako meci

    zavre u pravom ovjeku.

    Harry Callahan

    Nihilist je ovjek koji o svijetu kakav jest

    sudi da ne bi trebao biti

    a o svijetu kakav bi trebao biti

    sudi da ne egzistira.

    Friedrich Nietzsche

    [Prva verzija ovog teksta nastala je povodom Dana filozofije 2008. godine,

    organiziranima od strane Zadarskog filozofskog kruga pri Hrvatskom

    filozofskom drutvu, pod naslovnom 'Kritika etike'. Ta prva verzija nije tom

    prigodom izloena u potpunosti, te je u meuvremenu pretrpjela brojne

    intervencije, zbog ega ovdje dolazi pod drugaijim, primjerenijim naslovom.]

    UVOD

    Zato sam izabrao ba ovaj citat 'Prljavog' Harrya za poetak izlaganja

    o etici? Koliko god bio banalan, jer pravi filozofi vole transcendentalne istine,

    ovaj nas citat sasvim lijepo uvodi u kritiku etike, o kojoj e ovdje biti rije.

    Krenimo od jedne zamiljene maksime. Recimo da ona glasi: 'Pucanje

    nije dobro'. Znai, pucati se ne smije. Zatim dolazi moralni autoritet Harry i

    kae kako je pucanje dobro, pod uvjetom da meci zavre u pravom ovjeku. Za

    potrebe ovog izlaganja rei u da se ja, vjerojatno kao i vi, slaem i s prvom

    moralnom maksimom, ali i s Harryjevim citatom. I tu dolazimo do problema,

    jer kao to je sasvim jasno, te su izjave kontradiktorne. Prva je ope nijena, a

    druga je posebno potvrdna, i njihov je odnos iskljuujui. Ovaj problem

    ilustrira glavni problem sa kojim se susree etika i kojeg u tematizirati u ovom

    izlaganju.

    Za poetak treba rei neto o izvorima i korijenima ovakvog

    skeptinog stava prema etici. Na prvom mjestu je definitivno Milan Kangrga,

    ija je itava karijera protekla u beskompromisnoj kritici etike. Njegova

    pozicija zasigurno nije postmodernistika, i nesumnjivo spada u ono to sam

    nazvao tradicionalnom filozofijom. Usprkos tome, njegova kritika je korisna,

    jer pokazuje mane etike unutar tradicionalne paradigme. Drugi je Michel

    Foucault, koji je izrazio snanu skepsu prema sustavima misli, te unitio

    nevinost znanja kao takvog. Budui da je ovaj tekst u knjizi o postmodernizmu,

    Kangrgin doprinos buenju skepse prema etici biti e samo okvirno ocrtan.

    Metodoloki gledano, slijedim Derridin naputak, prema kojem filozofskim

    451

  • tekstovima treba pristupati isto kao i knjievnim tekstovima. Odnosno, ne treba

    praviti veliku razliku izmeu, recimo, Aristotelove Metafizike i bajki Ivane

    Brli - Maurani. Metafizika ima povijesnu i literarnu vrijednost, ali ne moe

    posluiti kao valjan model za opisivanje stvarnosti.

    Na poetku u iznijeti osnovne teze, tako da od poetka znate emu

    smjeram. Sve one kulminiraju odbacivanjem etike ili barem skepsom prema

    moralu. Poput Kangrge, ne pravim razliku izmeu morala i etike, etike i

    metaetike, s obzirom da one de facto ne postoje. Glavne teze ovoga teksta glase

    otprilike ovako:

    1. Etika naturalizira politiku.

    2. Etika nije znanost.

    3. Etiku treba promatrati kao sustav misli, kao znanje.

    4. Ne postoje moralni principi.

    5. Ne postoji neto kao 'ljudska narav' koja bi mogla fungirati kao

    kriterij morala.

    6. Posljedice ljudskog djelovanja nisu predvidljive.

    ETIKA

    Nemogue je u par reenica sumirati sve etike koncepcije. Mnogo je

    ljudi kroz povijest filozofije na razliite naine govorilo o etici. Ali za kritiku

    etike ipak treba poi od nekakve koncepcije etike. Evo kako ja vidim etiku:

    etika bi bila znanost u potrazi za vjenim vrijednostima i principima ponaanja.

    Ona promilja o tome koje je djelovanje dobro, a koje loe, kako voditi dobar

    ivot i kakvo je pravedno drutvo. Ona pretpostavlja kako je ovjek slobodno

    bie, obdareno razumom, koje promilja o svom djelovanju i djeluje u skladu sa

    opravdanim motivima, da je svjestan, odgovoran, da predvia posljedice svog

    djelovanja i procjenjuje ih, brinui pri tome o drugim ljudima i njihovom dobru

    itd. Sve je ovo podlono ispitivanju i ova dekonstrukcija etike e to preispitati.

    esto se kao garancija morala navodi Bog. Bog je taj koji je osmislio

    moralne principe, narav ovjeka, dobrotu, zlo i sve srodno. Svojevremeno je

    Dostojevski domislio finu formulu koja vee moralni poredak uz Boga, a ona

    glasi: Ako Bog ne postoji, sve je doputeno. Ovo na prvi pogled doista

    izgleda jako mudro, meutim, mnogo se toga promijenilo od vremena u kojem

    je ivio Dostojevski. Slavoj iek parafrazira Dostojevskog, ali u duhu

    dananjice: Ako Bog postoji, tada je sve doputeno. Svi religijski

    fundamentalisti upravo Boga koriste kao opravdanje svojih nakana, koje

    nemaju nita zajedniko s naim svakodnevnim iskustvom dobrote. Upravo

    ako Bog postoji, imate dobar razlog za ubojstva i teroristike napade. Dakle,

    postojao Bog ili ne postojao, etika ima veliki problem sa svojim teolokim

    utemeljenjem.

    452

  • OPE I POJEDINANO

    Svi vjerojatno znamo to je to spoznajno - etiki paralelizam kod

    Sokrata: znanje prave istine dovodi do dobrog djelovanja. Meutim, treba

    podsjetiti da osim tog paralelizma postoji neto to bismo mogli nazvati

    logiko - etiki paralelizam. U logici pri zakljuivanju iz istinitih premisa

    proizlazi istinit zakljuak. U etici iz dobroga nastaje dobro. Meutim, ovaj

    odnos izmeu logike i etike nije simetrian. Dok u logici iz neistinitih premisa

    moe nastati i istinit zakljuak, kod etike to ne vrijedi: iz zla nastaje zlo. Ovaj

    logiko - etiki paralelizam je upitan. Moe li se raditi analogija izmeu

    logikih pravila i etikih principa? Iako se ta usporedba koristi, ja mislim da ona

    nije primjerena. To bi znailo da ne postoji veza izmeu nekog djela i njegovih

    posljedica u etikom smislu: odnosno da iz neeg 'dobrog' moe nastati neto

    'zlo', a isto tako i da iz neeg 'zlog' moe nastati neto 'dobro'. Openitiji oblik

    ovog principa nalazimo i u mnogim metafizikim tekstovima, kao naelo 'ex

    nihilo nihil fit', odnosno, 'iz niega nita'. Za razliku od starih filozofa, vie se ne

    moramo iskljuivo oslanjati na vlastitu intuiciju, nego moemo konzultirati i

    rezultate suvremene znanosti. Upravo kvantna teorija (i primjerice, Stephen

    Hawking sa svojom teorijom o emisiji zraenja iz crnih rupa) opovrgava drevno

    metafiziko naelo. Iz niega moe nastati neto.

    Ope i pojedinano su logike kategorije. U etici one dolaze uz rijei

    'princip' i 'djelo'. Princip je neto ope, a djelo neto posebno i konkretno.

    Napravimo usporedbu sa fizikom; neki fiziki zakon, recimo zakon gravitacije,

    je princip, a mnotvo konkretnih situacija u kojima se tijela gibaju u skladu s tim

    zakonom ine posebne manifestacije tog opeg zakona.

    Kada govorimo o etici kroz ovu relaciju ope - pojedinano, kao prvi

    problem se namee sloboda odluivanja. Ako postoji neki konkretni moralni

    princip, onda pojedinani ljudi u svojim pojedinanim djelima ne mogu

    zastraniti, kao to fizikalno tijelo ne moe izbjei gravitacijskoj interakciji sa

    svojom okolinom. Meutim, nae nam svakodnevno iskustvo kae da imamo

    sposobnost odluivanja odnosno slobodu, tako da je 'zastranjenje' od moralnog

    principa mogue. Kako to da onda govorimo o moralnim principima,

    zakonima, naelima, normama ili maksimama? Postoje li moralni principi i

    zakoni, ako se oni ne manifestiraju u svakoj pojedinoj akciji? Moe li postojati

    moralni zakon, ako ujedno postoji i sloboda? Bismo li gravitaciju nazvali

    fizikalnim zakonom, da ona vrijedi ponekad, a ne uvijek? Nije li prije rije o

    obinoj metafori kojom se ovjekovo ponaanje neopravdano racionalizira?

    Sve te rijei - princip, zakon, maksima - cijene konzistentnost.

    ovjekovo ponaanje usporeuju sa ponaanjem prirodnih fenomena. Na

    ovom mjestu treba se sjetiti Wilhelma Diltheya i njegovog inzistiranja na

    razlici izmeu prirodnih i duhovnih znanosti (Geisteswissenschaften vs.

    Naturwissenschaften. Ovdje 'Duh' ne oznaava ono to stoji nasuprot materije -

    pneumu, dah ili vjetar - nego ono to je ope, zajedniko ljudima. Pridjev

    453

  • 'duhovno' oznaava ono drutveno, povijesno ili - u francuskoj tradiciji -

    moralno. To je ono to se odnosi na ovjeka). Podruje duhovnih znanosti

    radikalno je suprotstavljeno prirodnim znanostima, i po predmetu i po

    metodama. Prema tome, traiti konzistentnost u ljudskom ponaanju

    jednostavno je metodoloka greka koja konstruira predmet prouavanja

    imitiranjem znanstvenog diskursa. Ljudi se ne ponaaju konzistentno ili, kao

    to e kasnije biti objanjeno, racionalno.

    Sada u se pozvati na jedan socioloki autoritet, primjenjiv i u

    filozofiji. Emile Durkheim je, meu ostalim, pisao i o devijantnosti. Njegov

    stav je kako devijantnost ima pozitivnu funkciju za drutvo. Devijanti slue kao

    primjer onoga to se ne smije raditi. Kazna od strane drutva nad devijantima

    uvruje drutvene vrijednosti i tako stabilizira drutvo. Apsolutno

    pridravanje principa nije dobro za drutvo. Dakle, uz to da se ljudi trenutno ne

    pridravaju moralnih principa, imamo i tvrdnju kako se tako trebaju nastaviti

    ponaati i u budunosti. U modernoj politikoj teoriji takoer se govori o

    dozvoljavanju odreene doze devijantnosti. Mala devijantnost slui kao

    ispuni ventil koji stabilizira drutvo. Totalitarna drutva se raspadaju upravo

    zato to tiranin inzistira na apsolutnom i neizbjenom pokoravanju zakonu. To

    vrijedi i za ostale tipove drutva: ako je pritisak na pojedinca presnaan, drutvo

    puca. Prema tome, Durkheim direktno osporava Kantov kategoriki imperativ.

    Za Kanta, svijet e se raspasti zbog samo jedne transgresije zakona; za

    Durkheima, svijet e se raspasti ako nitko ne izvri tu transgresiju.

    Dakle, kada govorimo o ljudskom djelovanju, postoji nepremostiv

    antagonizam izmeu opih principa i konkretnog djelovanja. U suvremenoj

    etikoj teoriji ono emu smjeram naziva se etika situacije. Osnovne postavke

    tog stava su kako ne postoje univerzalne i vjene norme. Suprotno brojnim

    teolozima, ovakav pogled na etiku nije proizvod suvremenog dekadentnog

    svijeta, ogrezlog u nihilizam, ateizam i konzumerizam. To shvaanje je izvorno

    grko. ak i Aristotel, kada se probijemo kroz debele naslage amaterskih

    interpretacija, smatra da etika kao filozofska disciplina ne moe ljudima

    ponuditi pravila koja treba slijepo slijediti. Jedino na to se moemo osloniti u

    moralnoj dilemi je zdrav razum i vlastita sposobnost odluivanja (ovdje 'zdrav

    razum' ne treba shvaati u Hegelovom smislu, kao svakodnevno miljenje

    optereeno predrasudama koje stoji nasuprot filozofske mudrosti. Koncept

    'zdravog razuma' treba shvatiti u njegovim politikim implikacijama, koje su

    radikalno demokratske; svatko ima sposobnost prosuivanja i time vrsta

    hijerarhijska organizacija drutva nije nuna).

    Za kraj prvog dijela, slijedi uputa kako se odnositi prema bilo kojim

    etikim pozicijama: svaku raspravu o etici treba svesti na razinu posebnoga.

    Upravo u konkretnim situacijama vidimo kako funkcionira moral. Na toj se

    razini moral rastapa. Prosvjetiteljstvo se u napadu na srednjovjekovnu kulturu

    posluilo knjievnou, jer ona funkcionira na jednoj konkretnoj razini. Kao

    454

  • primjer u navesti roman Victora Hugoa - Jadnici. Glavni lik, Jean Valjean, je

    u gadnoj situaciji. Ima dvoje gladne djece i siromaan je. Protivno moralnoj

    maksimi 'Ne ukradi', on odluuje ukrasti 'trucu' kruha. Hvataju ga i zavrava na

    robiji 20 godina. Ovaj, kao i mnogi drugi primjeri, ukazuje na to kako upravo

    slijepo pridravanje moralnih maksima nekad moe uzrokovati loe posljedice.

    Knjievnost i film su dobri mediji za propitivanje etike. Konaan rezultat do

    kojeg se dolazi je kako moralni principi ne postoje: oni su konstruirani u

    glavama filozofa.

    Moda je najea reakcija na etiku situacije derivat argumenta koji

    koristi Kant protiv laganja u Kritici praktikog uma: kada bi svi ljudi lagali,

    svijet bi se raspao. U sluaju Jeana Valjeana - kada bi svi ljudi krali, svijet bi se

    raspao. Kao i mnoge druge mudre izreke, i ona se na prvi pogled doima sasvim

    na mjestu. Ali, razmislimo malo o tome. 'Kada bi svi ljudi lagali, svijet bi se

    raspao. ' Kada bi svi ljudi neprestano lagali, kada nitko nikada ne bi rekao istinu,

    svijet bi se raspao. OK. Zamislimo neto drugo umjesto laganja. Zamislimo

    ples. 'Kada bi svi ljudi plesali, svijet bi se raspao.' I to zvui jednako mudro.

    Kada bi svi neprestano plesali, i nita drugo ne bi radili, svijet bi se raspao -

    slaem se. Znai li to da je plesanje neto loe, neko strano, radikalno zlo, koje

    treba izbjegavati pod svaku cijenu? Ne bih rekao. Kantov kategoriki

    imperativ forsira ponaanje u skladu s principima. 'Djeluj tako da maksima

    tvog djelovanja moe postati opi zakon.' Meutim, kada bi se doista ukinulo

    radikalno partikularno djelovanje, ljudska civilizacija bi se raspala. Ljudi su

    bia partikularnosti i konanosti, a ne openitosti i beskonanosti.

    U Novom zavjetu moemo proitati slavno 'Zlatno pravilo': ini

    drugima ono to eli da drugi uine tebi. Zamislimo sad dvije sukobljene

    strane u ratu. Jedna grupa ljudi puca na drugu, i obrnuto. Ako neki vojnik puca

    na drugu stranu, eli li on time da druga strana puca na njega? Ne bih rekao. Ili,

    zamislimo postolara. To to postolar drugima popravlja cipele, znai li to da on

    drugih oekuje da oni njegove cipele popravljaju? Zamislimo dva prijatelja, od

    kojih je jedan katolik, a drugi ateist. Katolik slavi blagdane, a ateist ne slavi.

    Ateist smatra kako on svom prijatelju vjerniku treba estitati neki vjerski

    blagdan, a isto tako ne eli da mu njegov prijatelj to isto estita. Ali kada bi se

    ateist drao Zlatnog pravila, ponio bi se jako nepristojno, neetino. Ni ovdje

    ono ne funkcionira. Zamislimo interventnog policajca koji pendrekom tue

    agresivne navijae. eli li on da i oni njega tuku? to sa doktorom koji lijei

    nekog pacijenta? eli li on time da i drugi njega lijee, iako je potpuno zdrav?

    Ako pomognem bakici da pree cestu, elim li ja time i da drugi meni pomau

    pri prelaenju ceste? Ovi primjeri pokazuju kako niti zlatno pravilo nije neko

    univerzalno vjeno naelo. Ljudski odnosi nisu simetrine razmjene jednakih

    paketia dobrote. Nekad u toj razmjeni s drugim ljudima profitiramo, nekad

    izgubimo. Meuljudski odnosi nisu tako jednostavni kakvima ih aforizmi

    prikazuju.

    Kasnije u se osvrnuti i na naelo sv. Tome Akvinskog: ini dobro,

    455

  • izbjegavaj zlo.

    KANGRGINA KRITIKA ETIKE

    Kangrga se kree na relaciji Kant - Hegel - Marx. Prema njemu, Kant je

    etiki problem najjasnije postavio, Hegel je zatim odbacio moral, ali samo u

    misaonom obliku, da bi Marx konano rijeio problem praktinim

    odbacivanjem morala. Bit Kangrgine kritike etike sastoji se u tome to je etika

    kontradiktoran fenomen.

    Prvo imamo Kanta. Kant govori o dihotomiji izmeu bitka i trebanja

    (Sein - Sollen). Bitak je neko loe aktualno stanje, a trebanje je neko budue, jo

    ne postojee stanje koje tek treba uspostaviti. Ovaj par pojmova slii na

    Aristotelov par akt - potencija, samo to oni kod Aristotela oznaavaju

    metafiziku konstituciju svih bia, dok je kod Kanta posrijedi iskljuivo

    podruje morala. Bitak i trebanje su dva elementa svakog morala, i oni ine bit

    etike. Ovdje se vidi kako je ta bit etike dualna. U njemakom idealizmu bilo

    kakav dualizam je problematian. Kant taj dualizam rjeava tako to kae da se

    ovjek neprestano kree izmeu bitka i trebanja. ovjek je u situaciji da postoji

    neko loe aktualno stanje, koje treba zamijeniti neko bolje stanje. Kada ostvari

    to bolje stanje, opet nastaje problem i zahtjev za ostvarenjem nekog boljeg

    stanja. I tako u beskonanost. Upravo iz tog kretanja na relaciji izmeu bitka i

    trebanja, Kant u Kritici praktikog uma izvodi postulat o besmrtnosti due.

    Hegel ovo Kantovo rjeenje ne prihvaa. U Fenomenologiji duha, u

    poglavlju koje tematizira etiku, Hegel Kantovo rjeenje naziva hravom ili

    loom beskonanou. Prema Kangrginoj interpretaciji, Hegel etiku odbacuje

    jer je ona imanentno kontradiktorna. Zato kontradiktorna? Zato to se svaka

    etika prvo mora distancirati od nekog loeg aktualnog stanja, a zatim kroz svoje

    ostvarenje i poboljavanje tog aktualnog stanja ukinuti samu sebe. S jedne

    strane imamo prezir i distancu od realnosti, a s druge strane tenju prema toj

    istoj stvarnosti. Hegel kao idealist ne moe podnijeti takvu kontradikciju i

    odbacuje etiku kao takvu.

    Zatim nastupa Marx. Hegel je bitak i trebanje pomirio samo u mislima,

    a Marx to radi posredstvom prakse, prema Kangrginoj interpretaciji.

    Osnovna poruka Kangrgine kritike etike jest to da etika ima unutranje

    kontradikcije, suprotstavlja se samoj sebi i zato ne moe postojati. Ovakav

    prigovor etici je tradicionalan par excellence. On izranja iz tradicije zapadne

    filozofije u kojoj bie mora biti konzistentno da bi postojalo. Ovaj prigovor ne

    prolazi u postmodernistikoj paradigmi, ali ukazuje na to kako etika nije

    stabilna niti unutar paradigme tradicionalne filozofije. Pored ove hegelijansko-

    marksistike perspektive, Kangrga donosi itav niz 'malih', fragmentiranih

    prigovora etici.

    Recimo, on kae kako etika nije znanost zato jer nema svoj predmet, a

    onda niti metodu. Svaka znanost, da bi uope bila znanost, mora imati predmet

    svog prouavanja. Taj predmet mora postojati. No, kao to se vidi iz Kantove

    456

  • podjele na bitak i trebanje, moral mora biti distanciran od aktualne realnosti,

    odnosno jo-ne-postojei. Kako znanost moe prouavati neto to ne postoji?

    RACIONALNOST I PSIHOANALIZA

    Pri konceptualizaciji ovjeka, filozofija je stalno naglaavala njegovu

    racionalnost. Kao to su priroda, kozmos, svijet, svemir ili ono vanjsko (po

    Platonu) pravilno organizirani, tako se pretpostavlja da je i ono unutranje,

    psyche, racionalno. Za Aristotela ovjek je animal rationale. ak i kada

    ovjek nije shvaen kao potpuno razumno bie, ta je racionalnost itavu

    povijest filozofije, barem do 20. stoljea, neprestano stavljana na prvo mjesto,

    kao najvrednija odlika ovjeka. Bez emocija, osjetila ili vjere ste jo i mogli biti

    ovjek, ali bez razuma nikako.

    Zato svi relevantni odjeli za filozofiju na svijetu obrauju Freuda?

    Freud kao osniva psihoanalize polazi od jedne radikalno nove pretpostavke -

    ovjek nije racionalno bie. U slavnoj usporedbi sa ledenjakom, Freud donosi

    nove pojmove za shvaanje ovjeka - Id, Ego i Super-Ego. Za razliku od

    prethodnih opisa koji su tek blago priznavali postojanje iracionalnog, u

    Freudovom sluaju omjer izmeu racionalnog i iracionalnog je 1 : 9 u korist

    iracionalnog. Ovaj prevrat je znaajan i po etiku. Jer etika pretpostavlja

    racionalnog aktera, ako hoete humanistikim diskursom - ovjeka koji se

    ponaa razumno. to znai 'razumno' ? Racionalni akter misli o uzrocima i

    posljedicama svog djelovanja, njegovo ponaanje je smisleno, motivi dobro

    utemeljeni, on je svjestan svoje okoline i situacija u kojima se nalazi, briljiv je

    prema drugima, poznaje moral svog drutva, pazi na svoje postupke i izjave,

    odgovoran je i cijeni slobodu koju ima. Kao primjer racionalnog aktera moe

    posluiti Shakespeareov Hamlet. Kada iscrpno kao Hamlet promiljate svaki

    svoj potez, moe se rei da ste racionalni akter. Novum koji uvodi psihoanaliza

    potiskuje takvu sliku ovjeka.

    Meutim, ljudi ne razmiljaju puno o tome to uiniti, ne razmiljaju o

    bliim ili daljim posljedicama svog djelovanja, ak namjerno rade ono to im

    kodi. Koncept iz lakanovske psihoanalize - jouissance - sjedinjuje ono to bi u

    Aristotelovom pristupu bilo potpuno suprotstavljeno: uitak i bol. Iako

    izvjesna identifikacija subjektu nanosi bol, on e i dalje nastaviti s time, jer uz

    bol dolazi i uitak, ugoda u smislu i identitetu. Motivi ljudskog djelovanja nisu

    analitiki derivirani iz nekih fundamentalnih naela metafizike, kao to to

    etiari prieljkuju, nego naprosto izviru iz kaosa nesvjesnog. Bez obzira na

    brojne manjkavosti psihoanalize, njezin model ovjeka ipak objanjava puno

    vie toga nego filozofski koncept hiperracionaliziranog ovjeka.

    Prvi problem koji susreemo pri ispitivanju racionalnosti ovjeka je

    ljudska povijest. On je prepuna ratova, nasilja i mnogih drugih gluposti. Kako

    to objasniti, a ujedno prihvatiti ovjeka kao racionalno bie? Izlaz je u

    drugaijem pozicioniranju racionalnosti unutar ovjekove psihe, i tu nastupa

    psihoanaliza.

    457

  • U promiljanju ovjekovog djelovanja pomau i mikrosocioloki

    pristupi. Thomasov teorem nas pouava kako ljudi nemaju uvijek pravo

    znanje o svijetu oko sebe: Ako akteri interpretiraju situaciju kao realnu, ona je

    realna u svojim posljedicama. Bez obzira kakva situacija bila, ako je neki

    ovjek krivo shvati, on e se ponaati u skladu sa tom svojom vizijom situacije.

    Nasuprot tomistikoj konceptualizaciji ovjeka koji zna da se svaki njegov

    treptaj u konanici razrjeuje na kraju vremena, na mjestu gdje zavrava elini

    lanac uzroka i posljedica, mikrosocioloki akter je neupuena eprtlja. U

    mikrosociologiji, akter ne posjeduje neko esencijalno neotuivo jastvo, neku

    koherentnu samosvjesnu jezgru; on nije neunitiva cjelovita monada.

    Konstituiranju vlastitosti pridonose oekivanja okoline, interakcija sa ostalim

    ljudima i reakcija na vanjske okolnosti. ovjek je donekle zrcalo konteksta.

    Charles Horton Cooley koristi koncept 'ja u zrcalu' prema kojem osoba

    zamilja kako je drugi ljudi vide, i ponaa se u skladu s pretpostavljenim

    oekivanjima. George Herbert Mead razlikuje 'ja' i 'mene' u linosti. Freudov

    koncept Super-Ega takoer potkopava individualnost aktera kojeg etika

    pretpostavlja. Bez obzira na razlike, ovi pristupi potvruju kako je individua

    ujedno i rezultat drutvene okoline. Kod sociolokog koncepta ovjeka osnovni

    problem za etiku je pitanje odgovornosti. Ako sam ja rezultat svoje okoline,

    kako onda mogu biti odgovoran za svoja djela, kada me ta okolina definirala?

    Nije li onda ta okolina donekle odgovorna za moja djela? Nasuprot

    tradicionalne filozofije, koja ljudskog subjekta zamilja koncentrirano i

    autonomno, sociologija (i postmodernistika filozofija) ga decentrira, i time

    potkopava temeljne pretpostavke etike.

    Etiki subjekt je svjestan vlastitih interesa, a ujedno i tuih. Meutim, u

    apstraktnim filozofskim spekulacijama se ne tematizira cijena pravog znanja.

    Nobelovac Herbert Simon osmiljava koncept ograniene racionalnosti

    (bounded rationality). Zamislimo racionalnog aktera. On prije donoenja

    odluke mora procijeniti ime e izvjesno djelovanje rezultirati. Ali sam proces

    procjenjivanja moe biti prezahtjevan i sprijeiti aktera da doista neto uini.

    Ograniena racionalnost se moe primijeniti i na Aristotelove tekstove. Prema

    Aristotelu, prije etikog djelovanja ovjek prvo spozna sve svoje mogunosti

    (potencije) i onda se odlui za onu najvredniju, najbolju, najvaniju. Probajmo

    nabrojati sve svoje potencije. Bit e to poprilino dug popis, i moda bude

    napisan za nekoliko godina. Takav nain rezoniranja bi ovjeka potpuno

    paralizirao. Zato se ljudi odluuju za djelovanje, iako nisu u potpunosti

    upoznati za svim opcijama i njihovim rezultatima. Je li to racionalno? Je li

    racionalnost uope mogua?

    Uz sve ovo, etika ima problem i sa predvianjem svojih posljedica.

    Kao to je to primijetio Max Weber, ovjek moe djelovati u najboljoj volji, i

    svejedno uzrokovati neto neeljeno i loe. Da je ovjek isti racionalni akter,

    on bi mogao savreno precizno predvidjeti posljedice svog djelovanja u

    interakciji s ljudima. Ali to se ne dogaa. Dakle, ako su posljedice naeg

    458

  • djelovanja nepredvidljive, moe li nam etika ikako pomoi u ispravnom

    ponaanju? ak i kada bi postojali neki objektivni principi koje etika moe

    otkriti, kakva korist od toga svega kada oni sami nisu garancija dobrog

    djelovanja?

    NEVOLJE S HUMANIZMOM

    esto se ljudska narav uzima kao ono to je moralno. Optuba da je

    neto 'protunaravno' znai ujedno da je to nemoralno i ta to treba izbjegavati.

    Meutim, moe li 'ljudska narav' biti korijen morala? Ovakvo pozivanje na

    narav u sekulariziranom govoru zove se humanizam, a u teolokom

    personalizam.

    Jedna mudra knjiga za koju ste moda uli zapoinje reenicom: Svi

    ljudi po naravi tee znanju. Kao i mnoge druge metafizike izjave, i ova se na

    prvi pogled ini neprobojnom za bilo kakvu kritiku. Meutim, razmislimo malo

    o tome - Svi ljudi po naravi tee znanju. Zar ba svi? Zato onda nemamo svi

    diplomu? Znai li to da svi, uvijek i svugdje teimo znanju? Odmaramo li se

    ikad od manine potrage za znanjem? Zamislimo ovjeka koji dolazi na trafiku

    i odluuje to kupiti. 24 sata ili Drvo znanja? Ako ljudi doista tee znanju, svi bi

    trebali kupovati Drvo znanja. No, to se ne dogaa. Novine 24sata imaju sasvim

    pristojnu nakladu, i ta je naklada konkretan empirijski dokaz protiv teze kako

    svi ljudi tee znanju. Da svi ljudi tee znanju, nitko ne bi itao ljubie, krimie,

    SF i stripove. Svi bismo itali enciklopedije i znanstvene lanke. Ljudi zapravo

    vrlo malo svog vremena troe na stjecanje znanja. Ljudska vrsta vjerojatno vie

    vremena troi na gledanje televizije, nego na nove spoznaje. Parafrazirajmo

    stoga Aristotela: Svi ljudi po naravi tee - televiziji.

    Pri izjavama o ljudskoj naravi javlja se jedan vrlo ozbiljan politiki

    problem. Problem je u tome to neki ljudi jednostavno ne upadaju u izvjesnu

    definiciju ovjeka. Narav, bit ili priroda neke stvari je zapravo skup svojstava

    koji su zajedniki nekoj grupi predmeta. Recimo, svim ciglama je zajednika

    bit cigle, ciglovitost. Ako neto nema bit cigle, to nije cigla. Problem nastaje

    kada pokuamo nabrojati sva svojstva koja spadaju u bit cigle, jer svaka

    pojedina cigla treba imati ta svojstva. Jesu li sve cigle crvene? Nisu. Jesu li sve

    cigle uplje? Nisu. Slue li sve cigle za gradnju? Ne. Imaju li sve cigle isti

    kemijski sastav, teinu ili oblik? Ne. Sve su to veliki problemi. Mi moemo

    kategoriki rei: Sve cigle su crvene, ali to onda sa ciglama koje su sive?

    One ne upadaju u tu definiciju. Iskljuene su.

    Ova pria sa ciglama je bezvezna. Stvar postaje opasna kada govorimo

    o ljudima, odnosno o ljudskoj biti. Ako nekoga iskljuimo iz definicije ovjeka,

    ako netko svojim svojstvima ne odgovara opisu 'ljudske naravi', imamo

    savreno opravdanje za najgore zloine prema tim ne-ljudima, popraeno

    velianjem 'ovjeka'. Kolonijalizam Britanije i Francuske je dijelom stekao

    legitimaciju kroz filozofiju prosvjetiteljstva, pa je tako eksploatacija i

    podjarmljivanje drugih drutava imala vrst 'metafiziki' temelj. Slavoj iek

    459

  • ovo ilustrira anegdotom u kojoj je glavni protagonist iranski diktator Homeini.

    U razgovoru izmeu zapadnog novinara i Homeinija, tema su ubijeni ljudi.

    Novinar je vidio tijela tih neprijatelja reima i zna da su ubojstva poinjena pod

    Homeinijevom komandom. Razgovor tee otprilike ovako; Novinar: Zato ste

    ubili te ljude tamo?. Homeini: Nismo ubili niti jednog ovjeka. Novinar:

    Kako niste? Svojim oima sam vidio tijela. Homeini: Ali to nisu bili ljudi.

    Oni nisu upadali u Homeinijevu definiciju ovjeka, i onda niti njihovo ubojstvo

    nije zapravo bilo ubojstvo.

    Openito govorei, operiranje se konceptom 'ljudske naravi' je ne samo

    teorijski potpuno nesuvislo, nego takoer politiki problematino. Ne poetku

    izlaganja sam pisao o pretpostavkama etike, od kojih kritika etike treba poeti.

    Koncept ljudske naravi je jedan od tih masnih gafova koji proimaju velik dio

    filozofije. Ljudska narav je diskurzivna himera. Taj se pojam kroz povijest

    radikalno transformirao. Moemo li ikada biti sigurni da smo ga ispravno

    opisali? Ne moemo. Ali moemo biti sigurni da e, kada god baratamo s

    konceptom ljudske naravi, netko iz te definicije biti iskljuen. To je prvi korak

    koji moe zavriti Homeinijevim odnosom prema ne-ljudima. Kada netko

    govori o ljudskoj naravi, moete biti sigurni da nema pojma o emu pria. Kao

    to to vrijedi za filozofiju generalno, to vrijedi i za podruje etike. Na to,

    postaviti tu iluziju kao sam kriterij morala, vrhunski je promaaj.

    LINGVISTIKI KONSTRUKTIVIZAM

    Ovaj odjeljak e se usredotoiti na problem jezika, te na probleme koje

    uzrokuje u etici. Krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea odigrala

    se velika smjena u epistemolokim paradigmama filozofije, koju je Richard

    Rorty naknadno prozvao lingvistikim zaokretom. Protagonisti tog epohalnog

    loma su bili u prvom redu lingvist Ferdinand de Saussure, a zatim filozofi

    Friedrich Nietzsche, Ludwig Wittgenstein i Martin Heidegger. Promjena koja

    se dogodila izvorno se tie filozofije jezika, ali je imala reperkusije na itavu

    filozofiju, jer je dovela u pitanje mogunost same filozofije. Prvi ili klasini

    model jezika kree od pretpostavke kako jezik reflektira realnost, kako je jezik

    ogledalo stvarnosti. Istina je kada jezik valjano reflektira stvarnost. Drugi

    model jezika ree vezu sa stvarnou i konceptualizira jezik kao autonomnu

    sferu sa specifinim pravilima. Temeljnu karakteristiku ovog novog modela

    jezika moda je najbolje artikulirao francuski psihoanalitiar Jacques Lacan.

    U svojim komentarima na tekstove kanonskih linosti zapadne filozofije,

    Lacan tvrdi kako 'zaivanje' pukotine izmeu realnosti i diskursa, odnosno

    miljenja i bitka, jednostavno nije mogue. Jezik je po svojoj prirodi defektan, i

    ne ispunjava zadau koja mu je dodijeljena. On ostvaruje samo prisutnost rijei,

    reprezentaciju, ali nikada i prisutnost samog referenta.

    Kakve veze ovo ima sa etikom? Ako prihvatimo antiesencijalistiki

    odnosno konstruktivistiki model jezika, onda imamo problema kako

    460

  • deifriranjem etikih normi. Bez obzira dolazile one iz svetih spisa ili od

    mudrih filozofa, posredovane su pismom, tekstom. Ovdje se javlja problem

    interpretacije. Koja je ispravna interpretacija odreenog teksta? Na to je mislio

    autor piui odreeni tekst? Ako je jezik doista ambivalentan kao to to

    poststrukturalizam sugerira, ispravna interpretacija nije mogua. To najbolje

    ilustriraju konflikti meu razliitim religijskim skupinama kroz povijest, koje

    olako zaboravljamo. Bez obzira bio posrijedi Kuran, Stari ili Novi zavjet,

    univona interpretacija ostaje samo puka elja esencijalistike paradigme

    logocentrizma.

    Kao prvi primjer neka poslui najstabilnija od bojih zapovjedi: Ne

    ubij!. to to znai? Pretpostavljamo kako se ona odnosi na ljude, a ne na sva

    iva bia. Ubiti ivotinju prema kranskom svjetonazoru nije grijeh. Unitenje

    biljaka i mikroorganizama takoer nije nikakav problem. Bilo bi teko zamisliti

    ivot kada bi se doslovno pridravali ove zapovjedi. Ono to je zanimljivo jest

    da postoje i iznimne situacije kada je ubojstvo dozvoljeno. O tome predivno

    pie Toma Akvinski, za kojeg moemo s pravom rei da je prvi prakticirao neki

    oblik protodekonstrukcije. Kontekstualiziranjem ove zapovjedi, Toma je

    zapravo potpuno unitio njezin smisao. Prva iznimka u kojoj je dozvoljeno

    ubojstvo je samoobrana. Dakle, kada me netko napadne, ja imam pravo njega

    ubiti u obrani. To nije grijeh. Takoer, ako e iz nekog ubojstva proizai manje

    zla nego to bi to proizalo iz izostanka ubojstva, i to je opravdana situacija za

    'savijanje' kategorikog Ne ubij!. Nadalje, ako vladar zapovjedi invaziju na

    neku drugu dravu, jer je to manje zlo nego ekati da ta druga drava napadne,

    onda je opravdano ii u rat i ubijati u ime nekog budueg mira. Ovakvim, blago

    reeno, kontekstualiziranjem, vidi se do koje mjere seu problemi s

    interpretacijom.

    Postoji jedna domiljata i 'mudra' formula koja - navodno - sadri samu

    sr etikog djelovanja. Njezin autor je Toma Akvinski. ini dobro, izbjegavaj

    zlo. Kao i inae, mnoge izreke i tekstovi zvue jako mudro, ali ako reflektirate

    o njima, vrlo se lako raspre kao i najobinija besmislica. ini dobro,

    izbjegavaj zlo!. OK, vjerojatno je to nekakva maksima prema kojoj ivi neki

    konkretni ovjek. Zamislimo nekog konkretnog ovjeka. Prvi je, recimo,

    vojnik u amerikoj ambasadi u Teheranu. Drugi ovjek je, recimo, islamski

    fundamentalist, koji eli detonirati bombu u amerikoj ambasadi u Teheranu.

    Ako obojica djeluju prema Tominoj maksimi, onda bi i njihovo djelovanje

    trebalo biti identino, ili barem usklaeno. Meutim, oni e, voeni upravo

    ovom 'univerzalnom' maksimom, doi u konflikt. Ameriki vojnik e htjeti

    bombu deaktivirati, a islamski fundamentalist e je htjeti aktivirati. Kako je

    mogue da iz istog principa nastaju suprotna djelovanja? Jedan od odgovora bi

    bio da ovaj fundamentalist ne zna to je dobro. Da zna, to ne bi inio. On na krivi

    nain shvaa 'Dobro'. To nas dovodi do problema pravog znanja. to je pravo

    znanje, i tko su ljudi koji znaju? Tko ima mo odrediti to je dobro, a to loe?

    To je ve politiko pitanje. Za pojam 'dobrote' moemo rei kako je semantiki

    461

  • prazan - razliite politike ideologije ga pune sa izvjesnim znaenjem. Ovdje

    ulazimo u prostore kaotine kontingencije, gdje se platonistiki ideal iste

    fiksne Dobrote rastapa, a sva pravila zvue uplje i otrcano.

    ZNANJE I MO

    Znanje nije nevino, neutralno i benigno. Znanje je usko vezano uz mo.

    Tko ima znanje, ima i mo. Michel Foucault je upozorio na to kako politika

    strukturira objektivnu znanost. Etika kao sustav znanja sadri neku mo. Ona je

    kontaminirana politikom. Ljudskim djelovanjem se bavi etika, ali i politika.

    Granice izmeu njih u stvarnosti nisu tako jasne kao to su u filozofskim

    tekstovima. Sama injenica da se etika uvijek vrti unutar istog snopa problema

    govori o njezinom arbitrarnom karakteru. Gdje je crta izmeu djelovanja koje

    je podlono etikom promiljanju, i onome koje ne moe biti predmet etike?

    Zato se etika bavi samo kraom i laima, a ne skokovima u vodu,

    dizajniranjem web-stranca i dravnom kontrolom valute? Postavljajui

    izvjesna pitanja kao etike dileme, ono to etika sugerira jest da je ostatak

    drutvene stvarnosti savreno dobro ureen. Tu se krije latentna funkcija etike -

    monopoliziranjem odreenih problema kao etikih istovremeno se legitimiraju

    ostali fenomeni kao normalni i moralno neproblematini. Npr. suvremena etika

    se kompulzivno bavi abortusom, eutanazijom i genetskim manipulacijama.

    Ostali problemi se percipiraju kao tehnika pitanja na koja se ne moe utjecati -

    glad e iz Afrikih drava nestati kada se povea njihov BDP, siromani su

    siromani zato to su slobodno odluili da nee raditi, a radni tjedan treba

    produiti jer to zahtjeva trite. Nita od ovoga, kao i mnotvo drugih problema,

    nema prizvuk moralne dileme. Etika perspektiva sugerira da se na njih ne

    moe utjecati, da ih se ne moe i ne treba propitivati. Na ovaj nain se politika

    pitanja naturaliziraju. Pri njihovom otkrivanju moe pomoi Louis Althusser i

    njegova metoda simptomalnog itanja. Samim time to neto u ukupnoj slici ne

    tima, to ona ima pukotine, rupe i simptome, ta slika je pogrena. Dananja

    etika je podruje savrene konjukcije znanja i moi.

    Kod prouavanja 'univerzalnosti' i 'objektivnosti' etikih vrijednosti od

    presudne vanosti su postkolonijalne teorije i epizode iz imperijalistike

    povijesti Europe. Prepotentni europljani su stoljeima sebe percipirali

    'civiliziranima', dok su ostali bili 'divljaci' i 'barbari'. Dugo vremena je pri toj

    distinkciji glavni kriterij bilo poznavanje boje rijei. Nakon renesanse, kriterij

    je postao 'razum', takoer zapadnjaki izum. U tim i slinim razlikama nalazi se

    motiv nasilnog odnosa prema podrujima Treeg svijeta. Za etiku je bitno

    uvjerenje koje su imali konkvistadori, misionari, inenjeri i vojnici, a to je da

    oni ire dobrotu, svjetlo i civilizaciju, u interesu onih koje su de facto

    eksploatirali. U ime 'univerzalnih vrijednosti' itave kulture june Amerike su

    unitene, prirodni resursi Afrike pokradeni, a indijski rad upregnut u korist

    uljuenih europljana. Nije sluajnost kako glavna teoretiarka postkolonijalnih

    462

  • studija - Gayatri Chakravorty Spivak - dolazi iz Indije, zemlje ija je povijest

    ispisana imperijalistikim perom. Pretjerano bi bilo tvrditi kako je filozofija

    uzrokovala ekspanzionistike intervencije Europe, ali primjereno je rei da ih je

    legitimirala. U svemu tome, dio 'zasluga' pripada i etici, znanosti o

    univerzalnim normama i objektivnom dobru.

    ZAKLJUAK

    Etiku treba shvatiti doslovno. Od nje treba traiti ono to ona obeaje

    isporuiti - univerzalna pravila ponaanja. Meutim, niti jedan etiki sustav to

    nije uspio napraviti. Iz ovog jednostavnog uvida moemo nauiti jako puno.

    Moralni principi ne postoje, a etika nam ni na koji nain ne pomae u

    svakodnevnom djelovanju. Ona nije ni na koji nain utemeljena, i od nje

    nemamo nikakvu korist. Mudrih i arobnih maksima koje bi nam uvelike

    olakale ivote jednostavno nema. ivot je puno kompliciraniji.

    Svedimo etiku na jezini fenomen. Rije 'dobro' samo je neto to mi

    pripisujemo stvarnosti, neto to nam se u njoj svia. Kao to Wittgenstein ne

    vidi slinost izmeu lijepe katedrale i lijepih oiju neke ene, kako mi moemo

    vidjeti slinost izmeu dobrog piva i dobrog djela? Kada sa tekih rijei kao to

    su 'metafiziki', 'intencionalno', 'dobrota', 'posljedica', 'volja', 'sloboda', 'uzrok' i

    'zakon' oljutimo konotaciju znanstvenosti i auru ozbiljnosti, etika prestaje biti

    plauzibilni model djelovanja. U jezinim se igrama javljaju razliite

    komutacije znaenja - zato etiku treba shvatiti kao diskurzivnu formaciju. Ona

    nema veze sa stvarnou, ne predstavlja model koji objanjava stvarnost, niti bi

    bilo mudro voditi se njome djelujui u toj stvarnosti. Ona moe biti kulturno,

    povijesno i propedeutiki vrijedna, ali ne moe posluiti kao orijentir

    djelovanja u svijetu.

    Jedna od najslabijih toaka etike je konceptualiziranje ovjeka. Ljudi

    nisu racionalni akteri, nego poprilino blesava stvorenja, ije ponaanje i

    miljenje moe bilo to usmjeriti. Ne razmiljamo o posljedicama svog

    djelovanja, a vrlo ih esto i ne moemo predvidjeti. Puno ee smo uvjetovani

    okolinom, nego to to filozofina perspektiva etike eli priznati. Drutvo,

    okolina, kultura, ekonomija, politika - oni utjeu na nae odluke. Subjekt koji

    svaku svoju odluku crpi iz podruja transcendentalne slobode puka je fikcija.

    Kada je rije o ljudskom djelovanju, etika je jedna loa paradigma, koja obiluje

    paualnim izjavama, i ne pomae nam u objanjenju ovjekova ponaanja.

    Ovaj tekst trebao bi pobuditi skepsu prvenstveno prema etici, ali i

    openito prema svim filozofskim tekstovima. Ne elim rei kako se treba

    odrei ocjenjivanja, vrednovanja i moraliziranja, budui da je to nemogue,

    nego naprosto da nam etika u tome ne moe apsolutno nikako pomoi.

    Matko Sori

    463

    Page 1Page 2Page 3Page 4Page 5Page 6Page 7Page 8Page 9Page 10Page 11Page 12Page 13