ekonomske ideje i praksa ekonomske ideje i praksa

106
EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA BROJ 19 Kvartalni Časopis iz oblasti eKonomije, poslovne eKonomije i menadŽmenta, statistiKe i poslovne informatiKe EKONOMSKI fAKultEt uNIvERzItEtA u BEOgRADu / BEOgRAD, DEcEMBAR 2015 / www.EIP.ORg.RS u OvOM IzDANJu: Yoji KoYama // IVAN vujaČić // svetozar tanasKović // veljKo mijušKović // nemanja vuKsanović // dragan aleKsić

Upload: dinhhuong

Post on 28-Jan-2017

270 views

Category:

Documents


7 download

TRANSCRIPT

BROJ

19EK

ONOM

SKE I

DEJE

I PRA

KSA

Kvar

taln

i Čas

opis

iz ob

last

i eKo

nomi

je, po

slov

ne eK

onom

ije i m

enad

Žmen

ta, s

tatis

tiKe i

posl

ovne

info

rmat

iKe

EKONOMSKEIDEJE I PRAKSA

BROJ 19

Kvartalni Časopis iz oblasti eKonomije, poslovne eKonomije i menadŽmenta, statistiKe i poslovne informatiKeEKONOMSKI fAKultEt uNIvERzItEtA u BEOgRADu / BEOgRAD, DEcEMBAR 2015 / www.EIP.ORg.RS u

OvOM

IzDA

NJu:

Yoji

KoYa

ma //

Ivan

vujaČ

ić //

svet

ozar

tana

sKov

ić //

veljK

o mi

jušK

ović

// n

eman

ja vu

Ksan

ović

// d

raga

n al

eKsić

BROJ

19EK

ONOM

SKE

IDEJE

I PRA

KSA

Kvar

taln

i Čas

opis

iz ob

last

i eKo

nomi

je, po

slov

ne eK

onom

ije i m

enad

Žmen

ta, s

tatis

tiKe i

posl

ovne

info

rmat

iKe

EKONOMSKEIDEJE I PRAKSA

BROJ 19

Kvartalni Časopis iz oblasti eKonomije, poslovne eKonomije i menadŽmenta, statistiKe i poslovne informatiKeEKONOMSKI fAKultEt uNIvERzItEtA u BEOgRADu / BEOgRAD, DEcEMBAR 2015 / www.EIP.ORg.RS u

OvOM

IzDA

NJu:

Yoji

KoYa

ma //

Ivan

vujaČ

ić //

svet

ozar

tana

sKov

ić //

veljK

o mi

jušK

ović

// n

eman

ja vu

Ksan

ović

// d

raga

n al

eKsić

EKONOMSKE IDEJE I PRAKSAKVARTALNI ČASOPIS IZ OBLASTI EKONOMIJE, POSLOVNE EKONOMIJE I MENADŽMENTA, STATISTIKEI POSLOVNE INFORMATIKE

IzdavačCentar za izdavačku delatnostEkonomskog fakulteta u BeograduKamenička 6, tel. 3021-045, faks 3021-065E-mail:[email protected]

Dekan Ekonomskog fakultetaProf. dr Branislav Boričić

Dizajn korice i priprema za štampuMaxnova Creativewww.maxnova.rs

ŠtampaČUGURA Print, Beogradwww.cugura.rs

Godina2016.

REDAKCIJA ČASOPISA EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA

Glavni urednik časopisaprof. dr Miomir Jakšić

Urednici časopisaprof. dr Marko Backović prof. dr Vlade Milićević prof. dr Aleksandra Praščevićdr Saša Veljković, vanr. prof.

Članovi Redakcijeprof. dr Marko Backovićprof. dr Predrag Bjelićprof. dr Božidar Cerovićprof. dr Čedomir Čupićprof. dr Radmila Dragutinović - Mitrovićprof. dr Ðorđe Ðukićprof. dr Nikola Fabrisprof. dr Miomir Jakšićprof. dr Nebojša Janićijevićprof. dr Radovan Kovačevićprof. dr Vlade Milićevićprof. dr Aleksandra Praščevićprof. dr Gojko Rikalovićprof. dr Žaklina Stojanovićprof. dr Siniša Zarićdr Zoran Bogetić, vanr. prof.dr Miroslav Todorović, vanr. prof.dr Saša Veljković, vanr. prof.ms Milutin Ješić– sekretar redakcije

Tehnički sekretarJelena Cvetanović

Kontakt redakcijeTelefon: +381 11 3021 068Faks: +381 11 3021 068e-mail: [email protected]

SADRŽAJ

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990SYoji Koyama

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE Ivan Vujačić

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPESvetozar Tanasković

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJAVeljko M. Mijušković

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJANemanja Vuksanović

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJIDragan Aleksić

07

21

49

37

65

87

7EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S

YOJ KOYAMA

People simultaneously have several identities such as personal identity, social identity, collective identity, etc. hierarchically. With historical development, people can have transnational identities. In the case of Finnish people, for example, they are ‘Nordic people’, ‘people in the Baltic Sea’, ‘EU citizen’, etc. The former Yugoslavia, a multi-na-tional state, conducted an experiment to create a nation ‘Yugoslav’, which should have risen above ethnicity. Unfortunately, however, this experiment has failed.

In my opinion, the causes of the ethnicity conflicts in the former Yugoslavia should not be exclusively ascribed to the religious and ethnicity cleavages. Such cleavages do not necessarily result in ethnicity conflicts. In the world there are many multi-national states where serious ethnicity conflicts have not occurred. Among various factors, eco-nomic ones are most important in the Yugoslav case. In this connection, I would like to draw attention to Professor Ken’ichi Ohno’s proposition.

Japan has been regarded as an island country where a single nation ‘Japanese’ live. However, this view belongs to a myth. In old times a part of the ancestors came from northern continent, and another part came from south to the Japan islands. Still now differences remain in languages, life style, etc. Although the standard Japanese is spo-ken in official lives, broadcast and instruction in schools, a variety of dialects is spoken in daily lives. Their differences are very big. If they are counted as peculiar languages, more than 10 languages are spoken in Japan. With a fierce civil war in 1868 as the last one, fortunately enough, Japan has not had a civil war. Since then Japanese people have shared many hardships as well as happy experiences and have gradually fortified identity ‘Japanese’.

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S8

KEY WORDS:NATIONAL IDENTITY, ETHNICITY CONFLICTS, FORMER YUGOSLAVIA, JAPAN, OHNO’S PROPOSITION

9EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

People simultaneously have several identities such as personal identity, social identity, collective identity, etc. hierarchically. With historical development, people can have trans-national identities. In the case of Finnish people, for example, they are ‘Nordic people’, ‘people in the Baltic Sea’, ‘EU citizen’, etc. The former Yugoslavia, a multi-national state, conducted an experiment to create a nation ‘Yugoslav’, which should have risen above ethnicity. Unfortunately, however, this experiment has failed. In this paper I will compare the national identity in the former Yugoslavia and that in Japan.

In my opinion, the causes of the ethnicity conflicts in the former Yugoslavia should not be exclusively ascribed to the religious and ethnic cleavages. Such cleavages do not neces-sarily result in ethnicity conflicts. In the world there are many multi-national countries where serious ethnicity conflicts have not occurred. Switzerland, Canada, etc. are good examples for it. Among the various factors, economic ones are most important in the Yu-goslav case. In this connection, I would like to draw attention to Professor Ken’ichi Ohno’s proposition2. His proposition is as follows:

In the case when plural ethnic groups subjectively feel that they have positive benefits or negative damages in common, ‘ethnic boundaries’ of their groups would gradually become obscure, their fusion would proceed, and ethnicity conflicts would not oc-cur. This is especially evident when two groups feel more benefits than proportional (the case of synergistic effects) by cooperation. On the contrary, in a situation where plural ethnic groups struggle for a limited pie hostile feelings would be generated between the both and ‘ethnic boundaries’ would be actualized. At this moment, they would have fallen into a self-sustaining feedback in which, on the one hand, internal consciousness of kind and hatred towards the other groups would be fortified through tension, and on the other hand, an intentionally formed asymmetric perception (‘we’ are good and peaceful, and ‘they’ are evil and militant, and so on) further heighten the tension. In this case, ethnicity conflicts would escalate at an increasing tempo (Ohno, 1996, p.256).

2 Dr. Ken’ichi Ohno is Professor at National Graduate Institute for Policy Studies (Tokyo) and a leading specialist of Developmental Economics in Japan.

1. INTRODUCTION

2. OHNO’S PROPOSITION

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S10

3.1. Unification of the country

Japan has been regarded an island country where a single nation ‘Japanese’ live. How-ever, this view belongs to a myth. In old times a part of the ancestors came from northern continent, and another part came from south to the Japan islands. Still now differences remain in languages, life style, etc. Although the standard Japanese is spoken in official lives, broadcast and instruction in schools, a variety of dialects is spoken in daily lives. Their differences are very big. If they are counted as peculiar languages, more than 10 languages are spoken in Japan. Other than Japanese people, there live ethnic minorities such as Ainu, Korean, Chinese, etc within Japan.

In Japan there was an era of civil wars in the 16th century. Nobunaga Oda tried to unify Japan by force. His effort was succeeded by Hideyoshi Toyotomi. Finally Ieyasu Tokugawa completed the unification of Japan. In 1603 Ieyasu Tokugawa founded the Tokugawa Regime in Edo (present Tokyo). At that time Emperor had no power but au-thority. In order to shut out the influence of Christianity and the European countries, Japan completed measures to enforce its national isolation policy in 1639. Exceptionally only Netherlands was allowed to trade with Japan through the port of Nagasaki. The Edo era was a long-lasting peaceful period. In 1853, however, American vessels led by Commodore Matthew Perry visited Japan suddenly and brought a letter of the US Presi-dent, requesting Japan to open the country. Next year the Tokugawa Regime was obliged to conclude the “Treaty of Peace and Amity”, establishing formal diplomatic relations between Japan and the USA. Within five years, Japan had signed similar treaties with other western countries. In the course of the opening the country, it became revealed that the Tokugawa Regime became very fragile. Several domains which had complaint with the Tokugawa Regime stood up with the Emperor’s authority on the top and took action against the Regime. Confrontation between the both became intensified leading to the collapse of the Tokugawa regime in 1868. This was the Meiji Restoration, in which power has shifted from the Tokugawa Regime to the Emperor. Young politicians from Choshu (present Yamaguchi Prefecture) and Satsuma (present Kagoshima Prefecture) seized real power.

It should be noted that the Meiji Restoration entailed a civil war. Boshin war (1967-1869) lasted for one and half years. There were fierce battles between ‘Kangun’ (official army with borrowed authority of the Emperor) and domains which supported the Toku-gawa Regime. Finally, the latter were defeated. Only devastated lands remained.

In the second half of the 19th century there was a danger that Japan might become a colony of Western powers. It was an imperative for Japan to avoid this. The Meiji new government promoted development of capitalism from above. At the same time numer-

3. A SHORT HISTORY OF JAPAN AND IDENTITY OF JAPANESE

11EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

ous active private business emerged. At that time there was a famous slogan ‘Wakon Yosai’, which means Japanese spirit with western technologies. In that way, Japanese people were very eager to absorb western technologies and develop the economy. An-other words expressed by a famous novelist Ryotaro Shiba (1923-1996) is symbolical of the atmosphere at the end of the Meiji era. ‘Saka no ue no kumo’ (= ‘A cloud beyond a slope’) meant people’s desire to catch up the West in the Meiji era. The most important challenge of Japan was to catch up the West. In order to accomplish this, first of all, the Japanese Government had to liquidate unequal treaties concluded with the West countries. By paying a great deal of effort Japan have succeeded in revising these trea-ties. Meanwhile, Japan fought against China in 1894 and won the war. Next year Japan annexed Taiwan. Japan was becoming a big power in the East Asia and annexed Korea in 1910. Japanese people became confident in themselves.

3.2. Japan’s Big Mistakes

But something was wrong. What was wrong? Japan proceeded on a way to militarism. In my opinion, one of the biggest problems consisted in the Meiji Constitution. According to the Constitution, Japan was a highly centralized country with Emperor’s absolute power. The Parliament could not control armed forces which were under the control of Emperor. Under the pretext of “Emperor’s controlling power” leaders of the armed forces often refused opinions of the Parliament and sometimes even Prime Minister’s opinions. Thus armed forces have run away without control. This led to Sino-Japan 15-year war, which began in 1931. Then Japan tried to extend its sphere of influence to the Southeastern Asia. It was an idea of the construction of ‘Prosperity-Sharing Area of the Great East Asia’ that justified the Japan’s military operation. However, the idea presupposed Japan’s su-perior position in that area, and therefore this was obviously Japan’s invasion over the Southeast Asia for the purpose of securing natural resources. Soon Japan came into op-position to the USA, Great Britain and Netherlands, etc. If we took into consideration an overwhelming gap between Japan and the West in the economic and technological power it would be reckless to fight against these countries (Morimoto, 2005). Nevertheless, Japan drifted into the war on the USA. A system of irresponsibility prevailed among the ruling strata. Mass media followed the Government led by armed forces. There were poli-ticians and intellectuals who opposed wars, but they were completely suppressed. Since a majority of people was manipulated by propaganda by the armed forces and mass media they became captives of parochial nationalism. Warlike people sometimes put pressure on the Government (Yomiuri, 2006). Some navy men were well informed about the West and had rational mindsets. Admiral Isoroku Yamamoto, for example, opposed war against the USA and Great Britain. Once he was appointed to Commander-in-Chief of the United Fleet, even he followed the policies decided above. Unfortunately, his tem-perament of soldier exceeded his rational mindset. He counted on diplomatic solution of the conflicts. In order to have advantage in diplomacy he planned the Pearl Harbor attack and translated it into action on December 8, 1941. That was the beginning of the war against the USA and Great Britain. He thought that Japan could fight against the USA

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S12militarily at best for a year. Against Yamamoto’s anticipation, the war prolonged. Around 1943 the war situation became disadvantageous to Japan. In 1944 Foreign Minister advised the Emperor to begin negotiations for an end to the war, the Emperor rejected it, requesting further efforts in the front of the Southeast Asia in order to terminate the war with favorable results. Although the real power rested with the armed forces, the Emperor could not avoid his responsibility. In 1945 when defeat seemed certain Japan would not give up. During the Potsdam Conference (July 17-August 2) by heads of the USA, Great Britain and the USSR the Potsdam Declaration was issued on July 26. The Declaration, which was a joint announcement by heads of the USA, Great Britain and the Republic of China, outlined the terms of surrender for Japan: Eradication of Japanese militarism, de-mocratization of Japan and establishment of the freedom of speech, religion and thought, and the basic human rights. However, the Japanese Government stuck to the protection of ‘Kokutai’ (fundamental character of the state, i.e., the Emperor system). The Japanese government did not accept the Declaration soon but one-sidedly counted on the Soviet Union’s mediation and wasted a time. Such a useless delay in cease-fire resulted in further loss of a great many lives. Atomic bombs were dropped over Hiroshima (August 6) and Nagasaki (August 9), and the Soviet Union participated in the war (August 9). Although some leaders of the armed forces insisted a do-or-die resistance, finally the Emperor himself decided to accept the Potsdam Declaration. The Emperor announced the end of the war to the nation by radio on August 15, 1945. It was only the Emperor that had power to stop this war. Since he had such big power, he should have used the power in avoiding the war. We should not forget that also in neighboring countries so many precious lives were lost by Japan’s invasion.

3.3. Reconstruction of Japan

Japan has lost its overseas territory, which entailed the repatriation of many people. A quarter of the national wealth was reduced to ashes. Most of workers who worked at ma-jor munitions factories were fired as soon as the war ended. A large crowd of demobilized soldiers and people repatriated from overseas appeared on the labor market. There were so many people who had no house to live in, etc.

After the war Japan pledged the international community that the country would make a fresh start as a peace-loving country. Article 7 of the new Constitution proclaims that Japanese people renounce war for ever and that possession of armed forces shall be forbid-den. World opinion called for the Emperor to account, but finally the Emperor system was preserved with reduced position to only a symbol of the country. Because Mr. Joseph Grew, former US Ambassador to Japan, recommended the US Government to utilize Japanese people’s strong admiration for the Emperor for the occupation policy and his advice was adopted. Main leaders in the wartime were indicted and judged at the Tokyo international tribunal, and some of them were executed. Leading figures who have cooperated with the war have expelled from official posts. Later, however, with changes of situation in the East Asia such as the beginning of the Cold War and the ascendancy of communists in China,

13EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

the US policy toward Japan has changed. Namely, it turned from the policy of eradication of hotbeds of militarism and emasculation of industrial power to the policy of making Japan a bulwark against communism. Although previously Japan’s armaments were denied, now the USA requests Japan’s rearmament and reinforcement of its military power. Leading figures who had been expelled from public posts were now released from the expulsion and some of them returned to the political scene3. In contrast to Germany, such a change in the US policy has blurred problems of the war responsibility, which in turn make it difficult to have true reconciliation among people in the East Asia4.

There remain problems mentioned above, but Japan concluded the Peace Treaty at San Francisco Conference in 1951, and Japan regained its independence in 1952. Although very poor, people were liberated from the militaristic suppression, and they made desper-ate efforts for their subsistence like economic animals. Japan concentrated its energies on its economic recovery and development. Owing to the line giving priority to the economy, Japan has been able to keep its military expenditure at about 1% of GDP and succeeded in attaining the economic growth. With a fierce civil war in 1868 as the last one, fortunately enough, Japan has not had a civil war. Since then Japanese people have shared many hardships as well as happy experiences and have gradually fortified identity ‘Japanese’.

4. CASE OF THE FORMER YUGOSLAVIA

4.1. Formation of Unitary Country

Aside from ethnic minorities (Albanians, Turks, Italians, Hungarian, etc.) the former Yu-goslavia was a country composed mainly of the Southern Slavs. There has been linguistic similarity. From historical and cultural point of view it lay across the Central Europe and

3 For example, Shinsuke Kishi was Minister of Tojo Government when Japan declared war against the USA, and as a member of the Cabinet he signed the declaration. After the war he was imprisoned as a war criminal. Owing to a change in the US policy toward Japan, he was released and allowed to return to the political scene. Finally he succeeded in be-coming Prime Minister in 1957. Mr. Shinzo Abe, the newly-inaugurated Prime Minister after Mr. Koizumi, is his grandson. Mr. Abe admires his grandfather.

4 In 1978 suddenly Yasukuni Shrine (Tokyo) enshrined A-class war criminals together. Mr. Jun’ichiro Koizumi made an official visit to the Yasukuni Shrine after his inauguration to the Prime Minister in 2001. This behavior repelled China, Korea and other Asian countries. Especially China’s repellence has been very severe. Because in 1972 when China concluded Peace Treaty with Japan, the Chinese Government renounced Chinese claim for compensation on the ground that Japan’s war criminals should be blamed and that they should be distinguished from Japanese people who were also victimized by the Japanese militarism as Chinese people. The Chinese leadership persuaded Chinese people in that way. Mr. Koizumi’s official visit to the Yasukuni Shrine means a serious behavior which loses face of the Chinese leadership. In spite of repeated protests from government of China, Korea, etc., Mr. Koizumi dared to make an official visit every year because he attaches more importance to his promises to the Japan Association of the families of war bereaved. With this problem as the biggest obstacle, communication at the top level has been very difficult for the past several years. Political leaders in Japan should draw lessons from history of the European integration.

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S14the South Eastern Europe (the Balkans). Northern part was under the rule and influence of the Habsburg Empire. Southern part was under the rule and influence of the Ottoman Turkey. Consequently, there have been historical, cultural and religious differences be-tween the north and the south within a country.

In the 1830s the ‘Ilyria Movement’ was promoted by Ljudevit Gai (Croatia). It gave influ-ence to intellectuals such as Vuk Karadzic (Serbia) and Kopitar (Slovenia). In the 1840’s a movement for ‘Yugoslav’ (South Slavs) began. A representative leader was a Catholic Bishop Strosmeier (Croatia).

In 1918 owing to the defeat of the Austro-Hungarian Empire, Slovenians and Croats got an opportunity to escape from its rule and found a country together with Serbians. In the negotiation for establishing the statehood representatives of Croats and Slovenians argued for a federal state while a representative of Serb argued for a unitary state. During the negotiation, however, the navy of Italy, which had not surrendered yet, made an as-sault on a Croatian port. There was no way for Croats and Slovenians but to rely on Serbia which attained its independence decades earlier and had a certain level of military power. In this way ‘Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians’ was formed quickly. This was a first Yugoslavia, but it was with Serbia as its center. Although they gained independence, Croats and Slovenians became disappointed soon. Croats and Slovenians had complaint. A famous Slovenian writer Ivan Cankar wrote:

By blood we are brother; by language cousins; but by culture, which is the fruit of the separate upbringing of several centuries – there we are less familiar to one another than one of our Upper Carniolian peasants to a Tiroler (quoted from Anton Bebler, 1998, pp.136-137).

When Nazis Germany made an invasion upon the first Yugoslavia in 1941 Hitler made a full use of discord between Croats and Serbs. The first Yugoslavia fell into utter confusion by ethnicity conflicts. Numerous people were killed during the war. Unfortunately, how-ever, the number of people who were killed in the ethnicity conflicts exceeds the number of people who were killed by foreign armed forces.

4.2. Second Yugoslavia

It is Tito and the Communist Party of Yugoslavia that led people to surmount ethnicity conflicts and fight against foreign invaders. Yugoslavia was reconstructed, but it was done on the road to socialism. This was the second Yugoslavia. Unifying factors include the common experience of the liberation war which remained in people’s memory for a good while after the war, and the League of Communists of Yugoslavia (LCY) which has united various nationalities by the idea of self-management.

15EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

The leadership of the LCY attached importance to friendship among nationalities in the former Yugoslavia, especially friendship between Serbs and Croats because the older generations of the both nationalities have had bitter experiences of fighting against each other. It seemed that the policy was successful. I would like to describe an episode. I have witnessed an impressive scene in October 1986 when I visited Zagreb as a member of a Japanese study group for a field survey of self-management. There used to be a kind of sisterhood relationship between a local community in the center of Zagreb, Croatia and a local community in Nis, Serbia. At that time scores of young men and ladies from Nis have made a short visit to Zagreb. They have stayed at Croatian families for a few days, and they were about to leave Zagreb for Nis. There was a farewell ceremony in a hall at the meeting place of the local community, and we attended the ceremony. When all the participants went out of the hall after the ceremony buses were waiting. Young men and ladies from Serbia went on buses. Almost all the Serbian guests were on board of the buses, but a young couple was still outside, embracing tightly each other. They met each other and fell in love while the Serbian group visited Zagreb. I do not remember which was a Serb. Anyway, they repeated kisses and would not separate. A bus driver sounded the horn, and people around them urged to go on board, but still they would not separate. After the bus horn sounded for several times finally they reluctantly separated, and one of the couple went on board. While they were exchanging words of farewell the buses started.

At that time, I was not able to anticipate that a tragic situation would emerge five years later in which the former Yugoslavia would disintegrate and nationalities would fight against each other. Causes of the disintegration of the federal state should be ascribed to, firstly, the economic crisis, and secondly, changes in the international environment.

4.3. Economic Crisis

Causes of the economic crisis can be summarized as follows: The country pursued an industrialization with an emphasis on heavy and chemical industries in the 1970s. At the enterprise level, workers were inclined to distribute a large part of the gross income to personal incomes (wages) and joint consumption. Consequently, only a small part of the gross income left for savings. Nevertheless, enterprises had a strong desire to invest and they continued ambitious equipment investment relying on financial resources from the outside such as borrowing from domestic and foreign banks. There were defects in the financial system and loosening of financial discipline of financial institutions that were designed to serve self-managed enterprises. In the 1974 Constitution banks were placed as financial organizations which ought to serve self-managed enterprises. Banks were established by self-managed enterprises. The highest organ of banks was the bank assembly. The latter was composed of delegates who were sent by self-managed enter-prises, founding members of the bank. Local political circles, although no political party other than LCY existed, had a big influence in the election of the bank directors, like-

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S16wise, exerted an important influence on the bank management. Self-managed enterprises owed banks a large amount of debt and local political circles were interested in financing self-managed enterprises for the purpose of development of the regional economy. These facts meant that banks were actually managed by big debtors. Owing to a change in the credit system in 1972, self-managed enterprise became able to borrow funds easily in foreign countries. Consequently, the accumulated external debts increased from US$ 4 billion to US$ 20 billion in the early 1980. In short, the rapid economic development in the 1970s was based on a loose economic operation which was inherent in such a self-managed economy. In addition, the regime of the 1974 Constitution, which was accom-panied by ‘contractual economy’, and unexpected tendencies for disintegration at both enterprises level and the Federation level, etc., further aggravated the loose economic operation. The events exacerbated the economic crisis in the former Yugoslavia (Koyama, 1996; Koyama 2003).

4.4. Changes in the international environment

With the passage of nearly 50 years since World War II, which was a unifying experi-ences for the nationalities of the former Yugoslavia who fought for the liberation of their country, the international environment has drastically changed. For example, Gorbachev, who promoted Perestroika, practically abandoned the principle of limited sovereignty (the so-called Brezhnev doctrine) in 1988, and subsequently from 1989 to 1990 socialism collapsed in East European countries one after another. Thus the Yalta regime had collapsed and the cold war came to an end. Also disappearing was the menace of the Soviet Union, a factor which had united nationalities in the former Yugoslavia into a single country (Remember the expulsion of the former Yugoslavia from the Cominform in 1948, the Hungarian uprising in 1956, the suppression of reform in Czechoslovakia in 1968, etc). In addition, the fear of German and Italian expansionism, which was traditionally a great menace to the former Yugoslavia came to an end. And the EC was pursuing a further integration. Such changes in the interna-tional environment stimulated northern nationalities’ desire for independence. Anton Bebler, a Slovenian political scientist, writes:

The end of the Cold War made the previous deep political, ideological and military gap along Slovenia’s Western and Northern borders with Italy and Austria politically obsolete and economically harmful. The Slovenes were the most exposed and sensitive within the former Yugoslavia to the demonstration effect of the West’s growing affluence, its eco-nomic liberalism and political democracy (Bebler, 1998, p.138).

In the former Yugoslavia self-managed enterprises had considerable power, and con-sequently, though incomplete, a mechanism of market economy functioned. The de-velopment of a market economy would necessarily require a multi-party system which

17EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

would reflect diversified interests in the society. As for the multi-party system, Milovan Djlas brought up the problem as early as 1954, but he lost his position and was later imprisoned. This is a futile talk based on hindsight, but in my opinion, in order to avoid the disintegration of the Federation there should have been democratic parties organized across Republics and Provinces. However, Tito’s view of socialism was rather Bolshevik, and therefore it was impossible in his regime.

The former Yugoslavia was developing with a comparatively high growth rate until the late 1970s. As long as the economy was developing satisfactorily, the various nationali-ties within the former Yugoslavia lived together happily. The rapid economic development was based on a loose economic operation which was inherent in the self-managed econ-omy. The loose economic operation led to a sharp increase in the accumulated external debt. In the early 1980s the economy began to stagnate and was mired in crisis during the mid-1980s. The LCY has failed to produce any effective solutions for overcoming the economic crisis. This is why the LCY, which had functioned to bind the various Republics and nationalities into a country, gradually lost its prestige. Conflicts of interests among the Republics became reflected in the LCY itself.

4.5. Ethnicity Conflicts

It is the Kosovo problem that triggered conflicts among the Republics first. With eco-nomic discontents as a catalyst, ethnicity conflicts became evident and were further aggravated within the course of the economic crisis. President Tito, the charismatic leader, died in May 1980. The next year, in March and April, revolts occurred in Kosovo. After the suppression of revolts in 1981, the Albanian’s discontent struck inwards. Increasing violence toward Slavic minorities and plundering occurred. Scores of thousands of Slavic minorities were obliged to escape from this Province in the fol-lowing years. Many people in Serbia proper became irritated by the fact that although Kosovo was a part of the Republic of Serbia, the Serbian authorities could not protect their brethren within Kosovo. Notwithstanding the fact that speeches and behavior which aimed at instigating inter-ethnicity hatred were strictly prohibited by the regime of the 1974 Constitution, ‘ethnicity’ came to be used politically at first in Serbia, and later in other Republics.

By inspiring people with an all-consuming Serbian nationalism Slobodan Milosevic dis-tinguished himself in the League of Communists of Serbia and became Party President of Serbia in 1986. His biggest mistake is that he stirred up Serbian nationalism. This repelled people in other Republics. Any appeals to strengthen the federal state were taken as a claim to strengthen Serbia’s power. The centrifugal force exceeded the centripetal force in the former Yugoslavia, leading to the disintegration of the Federation in 1991 and the subsequent fierce ethnicity conflicts.

COMPARISON OF NATIONAL IDENTITY IN THE FORMER YUGOSLAVIA AND JAPAN: CONSIDERATION ON CAUSES OF ETHNICITY CONFLICTS IN THE 1990S18

5. CONCLUSION

The first half of the Ohno’s proposition holds true for the case of Japan, especially after World War II. At present, however, Japanese people are required to reinforce their identity as Asian people. The second half of the Ohno’s proposition holds true for the case of the former Yugoslavia, especially during the period from the early 1980s to the early 1990s.

When we consider the future of Serbia, postwar Japan’s experiences seem to be sugges-tive. I am afraid that I might make an insulting remark, but I would like to say that people in Serbia should start from the fact that the country was defeated. The former Yugoslavia with Serbia as its dominant Republic has already disintegrated. And recently, even its closest Republic Montenegro has become independent. In my opinion, the situation in Serbia is quite similar to that in Japan immediately after World War II. Differences consist in the following points: Firstly, in the case of Japan there was an absolute authority such as General Headquarter of the Allied Forces (Occupation Army), and therefore public order was maintained to certain extent while present Serbia lacks it. Secondly, there is of course a difference in time. The main energy resources were coal and petroleum at the time immediately after World War II. At present the main energy resources are petro-leum and atomic energy, and moreover advanced information-communication technol-ogy, which did not exist immediately after World War II, is now widespread. Other than these points there are many points in common. Their territories have been decreased. Both countries were severely damaged by wars. Japan had unemployment on a massive scale, and similarly Serbia has the same problem now, etc. In our time, however, the size of a country’s territory has nothing to do with its national power, which is supported by its international competitiveness. The most important is ability to create things whether those are hard (material) or soft (immaterial). It is necessary for Serbian people to break off parochial nationalism and dedicate themselves to reconstruction and development of the economy as Japanese people did before. Serbian people should pursue the country’s development in the enlarged Europe. For this purpose, it is necessary to foster the Euro-pean identity among them.

Supplementary Note

This paper first appeared in the Journal of Economics Niigata University, No. 82 (March 2007) and is reproduced in this journal (Ekonomske Ideje i Praksa) with a few changes. Meanwhile Mr. Shinzo Abe, who became Prime Minister in September 2006, resigned this position in August 2007 and later became Prime Minister again in December 2012. When I watched a live TV broadcast of Parliament debate in April 2013 I was very much surprised by Prime Minister Abe’s reply to an Opposition parliament member’s question about the Japanese armed forces’ invasion of China from the late 1930s to the mid-

19EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

1940s. He said that there had been no agreed definition of war. It seems that he wants to say what Japanese armed forces did in China at that time was not an invasion. Now he is very eager to make amendments to the present Constitution which his grandfather could not accomplish.

REFERENCES

Bebler, Anton (1998), Slovenia and South-Eastern Europe, Sudost Europa, H.3-4, 47, Jahrgang 1998

Koyama, Yoji (1996), Yugo Jishukanri Shakaishugi no Kenkyu: 1974 Nen Kenpoh Ta-isei no Dohtai [A Study of Yugoslav Self-managed Socialism: Movement of the Regime of the 1974 Constitution], Tokyo: Taga Shuppan. (in J)

Koyama, Yoji (2003), Southeastern Europe in Transition: A Quest for the Stabilization of the Region after the Breakup of the Former Yugoslavia, Niigata University Scholar Series Vol.1, Graduate School of Niigata University.

Koyama, Yoji (2004), EU no Toho Kakudai to Nanto’oh: Shijokeizaika to Shohkoku no Ikinokori Senryaku [EU’s Eastward Enlargement and Southeastern Europe: Transition to a Market Economy and Small Countries’ Strategies for Surviva]l, Kyoto: Minerva Shobo. (in J)

Morimoto, Tadao (2005), Makuro Keieigaku karamita Taiheiyo Senso [Pacific War from a viewpoint of Macro Management], Tokyo: PHP Research Institute. (in J)

Ohno, Ken’ichi (1996), Shijo Iko Senryaku [Strategies for Transition to a Market Econ-omy], Tokyo: Yuhikaku. (in J).

Yomiurishimbun, Senso Skinin Kensho Iinkai [Yomiurishimbun Newspaper Company, Committee for Verification of War Responsibility] (2006), Kensho Senso Sekinin [Veri-fication War Responsibility] I, Tokyo: Chuo Koronsha. (in J)

21EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

JEL CLASSIFICATION: B25,B31,F63

1 Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE

APSTRAKT:Teorija etapa rasta Volta Rostova je imala značajnu ulogu u sferi ekonomske teorije razvoja, ekonomskih politika i ideologije tokom Hladnog rata. U radu se daje prikaz teorije, njena kritička analiza, analiza istorijskog konteksta i ideoloških pristrasnosti. Davanje univerzalnih preporuka za obrasce razvoja je bilo prisutno i nedavno u pristupu globalizacije svetske pri-vrede. Iz kritičke analize teorije etape rasta proističu pouke da su takvi pristupi neadkvatni, ideologizovani i nenaučni.

KLJUČNE REČI:RAST, RAZVOJ, EKONOMSKA ISTORIJA, IDEOLOGIJA

IVAN VUJAČIĆ1

[email protected]

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 22ABSTRAKT: The theory of the stages of growth Walt Rostow played an important role in the sphere of economic development theory, economic policies and ideology during the Cold War. The paper reviews the theory, provides a critical analysis, as well as an analysis of the historical context of its writing and its ideological biases. Recom-mending universal models of development has been present recently in the ap-proach to globalization of the world economy.. The lesson from the critical analysis of the stages of growth theory is that such approaches are inadequate, ideologically colored and unscientific.

KEY WORDS:GROWTH, DEVELOPMENT, ECONOMIC HISTORY, IDEOLOGY

23EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

U godinama posle pada komunističkih režima i pokretanja novog talasa globalizacije širio se optimizam u vezi konkuretske kapitalističke privrede kao najprikladnijeg modela ubrzanog razvoja za sve zemlje sveta. Kriza iz 2008. je učinila da ovakav model, naročito kako je primenjen u Anglo-saksonskom delu sveta bude doveden u pitanje. Da je teorija razvoja i ranije bila u funkciji propagiranja ideoloških obrazaca, svedoči i teorija etapa rasta koja je u svoje vreme bila u centru pažnje ne samo ekonomista, već i medija, šire javnosti, pa i kreatora politike. Podsećanje na njene metodološke manjkavosti i naglašenu ideološku dimenziju može poslužiti kao značajan korektiv prilikom promišljanja teorijskih obrazaca koji opisuju razvoj svetske privrede.

Teorija etapa rasta2 nalazi svoje preteče u delima Lista i drugih predstavnika nemačke istorijske škole, kao što su Rošer, Hildebrand, Šmoler i Biher, ako ne još u radovima Smita i Tirgoa3. Nema sumnje da je Volt Rostov bio pod uticajem ovog evolucionističkog pristupa, kao i osnovnih tokova teorije modernizacije. Ipak, mora se istaći da je Marksova teorija svojom podelom na društveno-ekonomske formacije i analizom prelaza iz jedne u drugu, imala značajan, ako ne i najznačajniji, uticaj na formiranje teorije etapa rasta. Uostalom, Rostov je u uvodu u svoju studiju otvoreno istakao da njegova teorija pred-stavlja „alternativu Marksovoj teoriji moderne istorije“4, a činjenica da je svojoj studiji dao podnaslov „Nekomunistički manifest“ jasno ukazuje na njegovu ideološku poziciju. Štaviše, čini se da bi podela na univerzalnih pet etapa razvoja trebalo da bude analogna podeli na prvobitnu zajednicu, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam i socijalizam (od-nosno komunizam). Tako, Rostov smatra da privrede moraju proći kroz sledećih pet uni-verzalnih etapa:

1. Tradicionalno društvo koje se odlikuje niskim nivoom tehnološkog znanja, što ograni-čava rast produktivnosti i razvoj tehnologije. Tri četvrtine stanovništva zaposleno je u poljoprivredi, dok se višak nacionalnog dohotka troši u neproduktivne svrhe. Društvo je hijerarhijski ustrojeno i njime rukovodi mala elita sačinjena od krupnih veleposednika ili vojnih lidera.

2. Prelazno društvo i stvaranje uslova za uzlet u kojem se stvaraju uslovi za materijal-ni uzlet, to jest društveni razvoj. Ovu etapu karakterišu promene u neindustrijskim sektorima (transport, spoljna trgovina i poljoprivreda). Promena u sektoru spoljne trgovine se najčešće odvija kroz trgovinu primarnim proizvodima koja je obično fi-nansirana spoljnim sredstvima. Istovremeno, javlja se sloj preduzetnika, a shodno

UVOD

TEORIJA ETAPA RASTA

2 Rostow,W. (1960).3 Hoselitz,B.(1960), Hershlag Z.Y.(1969) Meek,R .(1971)4 Rostow, (1960), str 2.

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 24tome i ekonomska racionalnost. Ideja progresa koja je uvedena kroz interakciju sa ekonomski naprednijim zemljama se širi celim društvom, a posebno u vladajućoj eliti.

3. Etapa uzleta je od presudnog značaja. U relativno kratkom vremenskom razdoblju proizvodne investicije dostižu minimalni nivo od 10% nacionalnog dohotka, formiraju se vodeći sektori u industriji i društvom dominiraju ideje modernizacije u društvenom i političkom smislu.

4. Etapa kretanja ka zrelosti u kojoj se ekonomski rast širi iz vodećih sektora u ostali deo privrede. Razvija se školovana radna snaga koja se politički organizuje, dok se raniji ruko-vodioci industrije zamenjuju sposobnijim menadžerima. Rast postaje samoodržavajući.

5. Etapa masovne potrošnje se dostiže na određenom nivou nacionalnog dohotka. U ovoj etapi egzistencijalni problemi stanovništva su rešeni i društvo može da se okrene višim ciljevima.

Jasno je da se Rostov trudi da svoju tezu istorijski verifikuje ispitujući proces industri-jalizacije razvijenih kapitalističkih zemalja. On smatra da ukoliko uspe da svoju tezu dokaže, da će time ukazati na put razvoja ostalih nerazvijenih zemalja koje se, prema njegovoj teoriji, moraju nalaziti u nekoj od etapa pre perioda masovne potrošnje. Rostov ukratko analizira pojedinačni razvoj razvijenih kapitalističkih i velikih socijalističkih ze-malja (SSSR i Kina), pokušavajući da identifikuje fazu uzleta koja je ključna u njegovoj šemi. Pošto precizira određene istorijske periode u kojima je do tog uzleta došlo, on pokušava da dokaže da je analogija između razvoja ovih i nerazvijenih zemalja savre-menog sveta održiva. Razlike u preprekama koje stoje pred nerazvijenim zemljama ogledaju se uglavnom u visokoj stopi rasta stanovništva, ali je te prepreke moguće premostiti drugim faktorima koji ranije nisu postojali i koji se ogledaju u savremenoj tehnologiji i stranoj pomoći.5 Rostov smatra da se ugledanjem na istorijski put razvoja zemalja koje se nalaze u fazama posle uzleta, mogu prevazići problemi nerazvijenosti. Njihova ekonomska strategija mora stoga biti usmerena ka razvijanju tri neindustrijska sektora: infrastrukture, poljoprivrede i spoljne trgovine da bi se u što kraćem roku prešlo u etapu samoodržavajućeg rasta.6

Što se ideoloških i političkih implikacija tiče, Rostov ukazuje na izvesne paralele koje po njegovom mišljenju postoje između marksističke teorije i teorije etapa rasta. Ta paralela postoji, na primer, u pridavanju značaja klasama kao i političkim i društvenim procesima u analizi privrednog razvoja.7 U delu Volta Rostova je važnije pitanje pojave „komuni-stičkih režima“ u trećem svetu. Naime, Rostov smatra da su „komunistički režimi“ „bo-lest prelaznih faza“ u razvoju privrede i društva. Drugim rečima, napetosti u društvi-ma koja se nalaze u etapama rasta između tradicionalnog i modernog mogu dovesti do uspostavljanja ovih režima. U skladu sa ovim zaključcima, Rostov predlaže zapadnim zemljama da u okviru svojih političkih i ekonomskih mogućnosti povećaju pomoć društvi-ma koja se nalaze u ovim etapama rasta, a da bi se umanjila opasnost od uspostavljanja režima ovog tipa.

5 Ibid. str .139.

6 Ibid. str .149.

7 Ibid. str .162.

25EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Mora se reći da je, usled svoje univerzalnosti, teorija etapa rasta postigla izvanredan publicitet na Zapadu. Između ostalog, jedini put je konferencija Međunarodne ekonomske asocijacije bila posvećena idejama jednog pojedinca8 .

Pokušaću da kritike sistematizujem tako što ću ih grupisati oko tri ključna metodološka zahteva koje bi teorija etapa rasta morala da zadovolji. Drugim rečima, teorija etapa rasta bi morala da zadovolji kriterijume: a) analogije, b) distinkcije i c) kauzalnosti. Analogija bi trebalo da ukaže na empirijsku zasnovanost teorije, to jest da se nerazvijene zemlje nalaze u fazama rasta sličnim onima u kojima su se nekada nalazile sadašnje razvijene zemlje. Distinkcija pojedinih faza zahteva jasno razgraničenje etapa prema analitičkim i empirijskim uslovima koje je sam tvorac teorije definisao. Kauzalnost bi morala da ukaže na način prelaza iz jedne etape u drugu i da odredi potrebne i dovoljne uslove da bi taj prelaz mogao da se ostvari.

Jedna od osnovnih kritika upućenih Rostovu sastoji se u negiranju empirijske osnove njegove teorije. Tako Kuznjec nalazi da je analogija između faze nerazvijenosti sadašnjih razvijenih kapitalističkih zemalja i nerazvijenog dela sveta lišena svake osnove. Proizvo-dnja per capita je kod ovih drugih na mnogo nižem nivou nego što je bila proizvodnja razvijenih kapitalističkih zemalja u njihovoj predindustrijskoj fazi.9 Na drugom mestu, Kuznjec ocenjuje da je predindustrijski nivo sadašnjih razvijenih zemalja bio od tri do šest puta viši od nivoa sadašnjih nerazvijenih zemalja. 10 Ovo implicira da su nerazvijene zemlje ili u predindustrijskoj etapi Evrope ili da slede svoje sopstvene faze, ali da su u svakom slučaju daleko od etape uzleta. Analizirajući teoriju etapa rasta i naročito tezu o neophodnosti uzleta kako bi se prebrodila demografska barijera razvoja, to jest da povećanje nacionalnog dohotka ne bude apsorbovano rastom stanovništva Habakuk 11 dokazuje da Evropa takvu etapu uzleta ustvari nikada nije iskusila, već da se rast njene privrede kretao skokovito u zavisnosti od konjunkture, dok je ograničavanje stope rasta stanovništva zavisilo od socioloških faktora.

Problem je očigledno u tome što je Rostov definisao etapu uzleta kao period od oko 25 godina u okviru koga se ranija akumulacija na nivou od oko 5% društvenog proiz-voda udvostručuje. Pošto Rostov dalje pretpostavlja da se marginalni kapitalni koefici-jent postojano održava tokom etape uzleta na nivou od oko 3,5:1, on implicira da bi udvostručenje akumulacije moralo dovesti do značajnih povećanja stopa rasta.12

8 Rostow,W. (editor), (1969 prvo izdanje 1963).

9 Kuznets, S. (1973), str. 255.

10 Kuznets,S. (1958), str.146.

11 Habakkuk,H. (1965) str. 115.

12 Rostow,W.(1960) str. 39-41.

KRITIKE TEORIJE ETAPA RASTA

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 26Kuznjec 13 je analizirajući prirodu ekonomskog rasta četiri zemlje koje se posebno razma-traju u studiji W. Rostova i koje spadaju u kategoriju razvijenih kapitalističkih zemalja (Velika Britanija, Nemačka, Švedska, Japan), došao do zaključka da svi empirijiski dokazi ukazuju da se ni jedna od ovih zemalja ne uklapa u teoriju etapa rasta.

S druge stane, analizirajući zemlje koje su kasnije krenule putevima industrijskog razvitka kao što su Nemačka i Rusija u Evropi, Geršenkron14 nalazi da je u njima daleko izraže-nija skokovitost („spurts“) u privrednom razvoju. To nikako ne znači da se on slaže sa Rostovim. Naprotiv, on smatra da je put zemalja koje su kasnije krenule u proces industrijskog razvoja bio specifičan u odnosu na već razvijene zemlje. On ističe da je razvoj „zakasnelih“ karakterisao: naglasak na ličnoj potrošnji, snažniji uticaj specifičnih institucionalnih rešenja u akumulaciji kapitala i slabija uloga poljoprivrede u stvaranju preduslova privrednog razvoja.

Pored navedenih, značajne su i primedbe metodološkog karaktera, koje se odnose na samo definisanje i razgraničenje pojedinih etapa. Jedna od metodoloških protivrečno-sti u teoriji Volta Rostova nalazi se u njegovom nejasnom definisanju faze uzleta koja je, kao što smo videli, od centralnog značaja za njegovu teoriju. Tako Fišlou15 ističe da se radi o dve teorije uzleta. S jedne strane, radi se o sektorskom pristupu koji je blizak Hiršmanovoj teoriji razvoja, pri čemu se vodećem privrednom sektoru pripisuje odlučujući značaj u povezivanju privrede i širenju modernizacije i inovacija. S druge strane, prisutan je agregatni nivo blizak poznatom Harod-Domarovom modelu u kojem je stopa rasta rezultat odnosa prosečne sklonosti štednji i kapitalnog koeficijenta. Ana-liza najinteresantnijih slučajeva na taj način postaje neadekvatna. Na primer, pojedine zemlje Latinske Amerike kao što su Meksiko, Argentina, pa čak i Čile, postizale su visoke stope rasta per capita i visoku stopu formiranja akumulacije u prvoj dekadi ovog veka, a nisu iskusile fazu uzleta i samoodržavajućeg rasta, što bi se moglo očekivati na osnovu teorije etapa rasta. Još gora po teoriju je činjenica da se većina zemalja Latinske Amerike, u kojima su čak i fizički, uništena tradicionalna društva u procesu kolonizacije, već stolećima nalazi u drugoj fazi i nisu u stanju da se domog-nu faze uzleta. Doduše, izlaz se može naći primenom argumenata o neadekvatnosti društvenih odnosa koji koče rast i vode u stagnaciju.

Na nivou teorije javljaju se problemi definisanja osnovnih etapa i kategorija. Koncepcija samoodržavajućeg rasta se, recimo, čini neadekvatnom budući da se privredni rast teško može definisati kao samoodržavajući ili samoograničavajući. Ciklična kretanja u razvije-nim zemljama (posle faze uzleta) dovoljan su primer za to. Pitanja vezana za preklapanje određenih etapa, takođe, govore o ograničenjima teorije. Ako se faze preklapaju, kako znamo u kojoj se etapi rasta nalazimo? Pored toga, samo definisanje pojedinih faza je problematično. Tako, na primer, porast produktivnosti u poljoprivredi i drugim neindustrij-skim sektorima u koje se investira po Rostovu označava etapu prelaza, a čini se da su upravo te karakteristike koje čine preduslove faze uzleta nedovoljno objašnjene. Bilo bi

13 Kuznets,S. (1969) , str. 34-35.14 Gerschenkron, A. (1952).

15 Fishlow, A. (1965).

27EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

logičnije da su ove osnovne karakteristike prelaza i same deo uzleta, što ponovo postavlja pitanje njihove uslovljenosti.

Najčešće primedbe upućene ovoj teoriji odnose se na probleme kauzalnosti. Kod Ros-tova se često ne vide ključne varijable koje imaju determinirajuću ulogu.16 Svi problemi koji se javljaju u vezi uklapanja istorijske materije u teoriju etapa nalaze svoje rešenje u uopštenim odgovorima i uvođenju dodatnih varijabli. Teorija se, u osnovi, brani ar-gumentom da sve zavisi od svega. Takvu teoriju je teško oboriti argumentima i ona nam ne može pružiti odgovore na pitanja vezana za objašnjenje konkretnih istorijskih slučajeva privrednog razvoja, niti nam može ponuditi pravi konceptualni okvir za posta-vljanje takvih pitanja.

Pokušavajući da uključi i razvoj Velike Britanije u svoju šemu reaktivnog nacionalizma, Rostov zaključuje da se ona razvila zato „što je imala više bazičnih industrijskih resursa od Holandije, više nekonformista i više brodova od Francuske“17. Baran i Hobsbaum nalaze da se ispraznost teorije etapa rasta možda najviše ogleda u nemogućnosti teorije da objasni pionirsku industrijalizaciju Velike Britanije i njenu specifičnost. Ukoliko teo-rija nije u mogućnosti da objasni slučaj čije je objašnjenje najneophodnije, „prvi uzlet u istoriji, onda ona ne predstavlja ništa drugo do papir za koš“.18

Možda je jedini kriterijum koji preostaje nivo produktivnih investicija koji je takođe kriti-kovan. Jedan tako apstraktan model kao što je model etapa rasta nam ne može pružiti bolje odgovore. Model koji želi da obuhvati: „Britaniju krajem 18. veka, i Hruščovljevu Rusiju, Meidži Japan i Kanadu pre železničkog buma 1914, SAD u doba Aleksandra Hamiltona i Mao-vu Kinu, Bizmarkovu Nemačku i Naserov Egipat“19, ne može ponuditi čvrsto analitičko oruđe ukoliko je jedini kriterijum nivo produktivnih investicija. Ukoliko apstrahujemo sve ostalo do te mere kao što to čini Rostov, ne možemo objasniti zbog čega „Naserov Egipat smatra da mu je Hruščovljeva Rusija bolji putokaz u ekonomskom razvoju od Britanije krajem 18. veka“20.

Pretpostavka da različite zemlje slede u vremenskom redosledu jedna drugu u zavis-nosti od etape rasta u kojoj se nalaze, u situaciji kada zapravo prostorno postoje jedna pored druge, nije ništa drugo do manifestacija te negacije. Rostov, naravno, ne negira da je svet bio povezan evropskom ekspanzijom tokom 15., 16. i 17. veka. On jedino tu ekspanziju i njen uticaj na stvaranje protivrečnosti u privrednom i društvenom razvoju nerazvijenog dela sveta ne tretira sistematski. Njegov osnovni zaključak da je kolo-nijalizam odigrao samo progresivnu ulogu u tim zemljama kroz demonstracioni efekat i formiranje modernog sektora (u privredi) koji je te privrede razvio do stadijuma prelazne etape, rečito govori o njegovim predrasudama. S jedne strane, etape rasta nigde nisu imale odlučujuću ulogu u stvaranju kolonija, već su tu ulogu na sebe preuzeli fak-

16 Bauer,P. (1971), str.482.

17 Rostow,W. (1960) str. 33.

18 Baran,P., Hobsbawn, E. (1961), str. 237.

19 Rostow,W.(1960), str. 1.

20 Baran,P., Hobsbawn E.,(1961 , str. 238.

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 28tori druge prirode kao što su nacionalizam i želja za vojnom vlašću i prestižom.21 S druge strane, budući da su ih metropole modernizovale, difuzijom znanja, tehnologije i institucija, kolonije su se pod dejstvom kolonijalnih vlasti našle u fazi prelaza. Sama činjenica da su bile u stanju da otklone vladavinu metropola govori o njihovom napretku i dostizanju više etape rasta.

Rostov je u svojim kasnijim radovima pomerio fokus analize ekonomske istorije na duge cikluse u svetskoj privredi. Ove studije prvenstveno stavljaju akcenat na povezanosti svetske privrede u jedinstvenu celinu pisane su pod utiskom svetske krize izazvane prvim naftnim šokom tokom 70-ih godina prošlog veka. One na svojevrstan način predstavljaju negaciju teze o „samoodržavajućem“ rastu. Rostova to, međutim, ne sprečava da teoriju etapa rasta integriše u ovaj širi koncept.22 Ovaj pokušaj je neubedljiv.

Revizija periodizacije etapa rasta od strane samog Rostova dovodi u pitanje teorijski značaj koncepta koji ga je toliko proslavio. Tako, u prvom delu ove novije obimne studije nalazimo novu periodizaciju prema kojoj je etapa uzleta u Velikoj Britaniji sada locirana u period 1783-1830, dok je ranije tvrđeno da je u ovoj zemlji uzlet bio u periodu 1783-1802.23 S obzirom da je prvi uzlet u istoriji trebalo da predstavlja prototip industrijali-zacije, nije jasno kakva je teorijska posledica po koncept etapa rasta prema kojem faza uzleta traje oko 25 godina. S druge strane, etapa okarakterisana kao etapa uzleta je, po novoj periodizaciji, vremenski skraćena u nekim drugim zemljama. Tako je etapa uzleta u Kini trajala od 1952. do 1967, u Indiji od 1952. do 1963., u Južnoj Koreji od 1961. do 1968., a u Iranu od 1955. do 1965. godine.

Bez obzira na sve navedene nedostatke, teorija etapa rasta ima jednu značajnu prednost u odnosu na neke novije pristupe u izučavanju privredne istorije. Pre svega, radi se o sta-vljanju diskontinuiteta razvojnog procesa u prvi plan analize. Osim toga, ovo je bio jedan od retkih pristupa u okviru koga se odnos institucionalnih rešenja i privredne strukture analizirao sa aspekta njihove interakcije.

Teorija etapa nije bila jedina teorija koja je akcenat stavljala na institucionalna rešenja i diskontinuitet. Geršenkron je razradio teoriju skokovitosti (spurts) razvoja „zakasnelih“ u razvojnom procesu. Prednost Geršenkronovog pristupa problemu industrijalizacije se ogleda u tome što omogućuje jasnije sagledavanje specifičnosti razvoja pojedinih ze-malja. U stvari, radi se o tome da se u analizi polazi od specifičnosti pojedine zemlje, pa samim tim istraživanja koja primenjuju Geršenkronov metod očekuju da analize kom-parativnog razvoja ukažu na razlike, a ne samo sličnosti. Isto tako, istraživanje na ovim

21 Rostow,W, (1960). 108-111.

22 Rostow, W. (1978) i Rostow,W. (1979).

23 Rostow, (1978)., peti deo..

KASNIJI RADOVI I TEORIJA ETAPA RASTA

29EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

osnovama ima određenih prednosti utoliko što se mogu utemeljiti parcijalna predviđan-ja. Tako, na primer, može se očekivati da Rusija s kraja 19. veka ili Japan sredinom 19. veka ostvare višu stopu rasta i brži razvoja od, recimo, Engleske, jer su mogućnosti da uvoze savremene tehnologije bile bolje nego u periodu kada je Engleska doživljavala industrijsku revoluciju. Isto tako, zakasnela industrijalizacija donosi sa sobom verovat-noću naglašenije državne intervencije itd. Mada ovakve hipoteze imaju ograničen domet sa aspekta razvoja nerazvijenih zemalja, jer su prvenstveno uopštene na osnovu iskustva Japana, Nemačke i Rusije s kraja prošlog veka, u čisto metodološkom smislu, jasno je da je takve hipoteze nemoguće formulisati na osnovu teorije etapa rasta Volta Rostova.

Uz sve navedene ove prednosti, Geršenkronovom pristupu nedostaje periodizacija u izučavanju razvojih iskustava pojedinih zemalja. Razvoj Rusije je bio bitno drugačiji u periodu 1900-1910, nego u periodu 1870-1880, ili Japana u periodu 1880-ih i posle 1920. godine. Uloga investicija, struktura poljoprivrede, vodeći sektori, institucionalna rešenja bili su bitno drugačiji tako da je i stopa rasta odražavala bitno drugačiju privred-nu situaciju. Stoga se čini da je Rostov barem načelno metodološki bio u pravu kada je insistirao na periodizaciji pojedinih razvojnih iskustava s aspekta strukturnih promena.

U teoriji etapa Volta Rostova je uočljiva želja da se sva razvojna iskustva ukalupe u jed-instvenu šemu jednog u načelu jednodimenzionalnog procesa. Ovo je u najmanju ruku čudno za jednog modernog privrednog istoričara, ali se čini da je to samo do krajnjih konsekvenci konkretizovan pogled zapadne sociološke škole društveno-ekonomskog raz-voja, to jest, škole teorije modernizacije. Naime, kada Rostov u svojoj novijoj studiji kaže da: „Nekadašnji profili stopa rasta sugerišu da deluju snage koje mogu suziti i konačno ukinuti razlike među zemljama u nacionalnim dohocima per capita“24, čitalac počinje da sumnja u ispravnost konceptualnog okvira na osnovu kojeg je takav zaključak moguć u svetlu tadašnjih notornih činjenica o sve većem zaostajanju trećeg sveta.

No, kako Rostov i drugi zapadni autori gledaju na svetsku privredu kao na „dinamički skup nacionalnih privreda u interakciji“, a pogotovu kada se u prvi plan ističu zemlje koje su postigle određene rezultate u vidu visokih stopa rasta u posleratnim dekadama, onda je takav zaključak zaista moguć. Pitanje je da li se jednako mogu tretirati privrede recimo SAD i Meksika, Britanije i Egipta u 19. veku kao „dinamičke nacionalne ekonomi-je“? Naravno, moguće je ukoliko smatramo da se problemi ekonomskog rasta i razvoja mogu rešiti na isti način u svim zemljama sveta i da svetsko tržište ne deluje kao pre-preka razvoju ovih zemalja.

Rostov nije izbegao suštinske kritike ni godinama kasnije kada je štampana kolekcija eseja u tri toma u njegovu čast pod naslovom – Ekonomija na dugi rok25. Upućene su mu brojne druge kritike koje se mogu svesti na preteranu uopštenost teorije i generalne hipoteze koje nisu potkrepljene dovoljno dubokim istraživanjem.

Rostov je, međutim, ostao veran svojim stavovima i sopstvenoj teoriji etapa rasta do kraja

24 Rostow,W.(1978)., str 562-564.

25 Kindelberger.Ch , Guido di Tella (editors) , 1982.

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 30života. Nije se suštinski obazirao ni na kritike iz ugla marksizma ili radikalnih teoretičara zavisnosti koji su na bazi iskustava Latinske Amerike upozoravali da delovanje svetskog tržišta može kočiti razvoj manje razvijenih zemalja. Ovo je pomalo čudno imajući u vidu da je upravo u njima video glavne ideološke protivnike u borbi za uticaj u Trećem svetu. U svom poslednjem obimnom delu koje predstavlja pregled teorija rasta od Hjuma do današnjih dana26, Rostov analizira teorije rasta i razvoja kroz istoriju ekonomske misli, ali prvenstveno iz sopstvenog ugla, to jest, kroz prizmu tema koje je on u svojoj teoriji etapa rasta izdvojio kao bitne.27 U velikoj meri ovo vrši distorziju suštine teorije razvoja u delima klasika i kasnijih ekonomista koji su bavili ovom problematikom. Naravno, on ubacuje i svoju teoriju etapu rasta u posebnom poglavlju.

Kao što je već rečeno, teorija etapa rasta je odmah po objavljivanju 1960-te godine izbila u prvi plan interesovanja ne samo ekonomskih istoričara i teoretičara razvoja, već i političara i medija. Razlog tome je sadržan u podnaslovu ove knjige koji glasi „Ne-komunistički mani-fest “. Njenu popularnost, manjkavosti i ideološku pristrasnost pod maskom ekonomske istorije je nemoguće shvatiti van konteksta Hladnog rata i političkog angažmana njenog autora.

Po okončanju II svetskog rata, socijalističke zemlje koje karakteriše dominantno državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, centralno planiranje i monopol komunističke partije na političku vlast, stupile su na svetsku scenu kao realna alternativa zapadnim kapitalističkim demokratijama. Rivalstvo dva bloka nije se sastojalo samo u borbi za uticaj u pojedinim zemljama, već prvenstveno u ideološkoj sferi.

Kao što su SAD smatrale da su otkrile univerzalni obrazac za ljudsku sreću i razvoj u pri-vatnoj svojini, tržišnoj privredi, vladavini prava i individualizmu, tako je i suprotstavljeni blok imao sopstvene vrednosti. One su se u komunističkoj ideologiji ogledale u idealima racionalnosti centralnog planiranja u odnosu na rasipništvo tržišta, stabilnosti kao pro-tivteži cikličnog kretanja tržišnih privreda, naglašenoj jednakosti kao suprotnosti velikim klasnim razlikama u kapitalizmu, kolektivnom naporu i saradnji kao suprotnostima na-glašenom individualizmu.

U realnom svetu politike i političkih elita, uspešnost različitih društvenih sistema ne meri se, međutim, pukim opredeljenjima za određene vrednosti ili debatovanjem o njihovom značaju. Jedno od osnovnih merila uspešnosti je nivo blagostanja koje se meri veličinom bruto domaćeg proizvoda per capita. Imajući, međutim, u vidu da je nivo bruto domaćeg proizvoda nasleđen i da u sebi sadrži dugu istoriju razvoja neke zemlje, stopa rasta bruto

26 Rostow, W.(1990).

27 Dorfman,R. (1991).

ISTORIJSKI KONTEKST, HLADNI RAT I IDEOLOGIJA

31EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

proizvoda predstavlja jedan od najvažnijih pokazatelja uspešnosti jer ukazuje na dinamičnost pojedine privrede i njeno potencijalno postepeno priključivanje grupi zemalja sa većim bruto domaćim proizvodom per capita. U suštini, političke elite i privredni subjekti akcenat stavl-jaju na stopu rasta kao merila uspešnosti.

Za ovo razmatranje najvažnija je činjenica da je Treći svet postao subjekt međunarodne poli-tike i privrede, te da su zemlje iz te grupacije, u zavisnosti od konkretnih istorijskih prilika, mogle da se opredeljuju za određen model društvenog i privrednog razvoja. Takođe, početna legitimacija političkih elita stečena dobijanjem nezavisnosti morala je biti dopunjena vid-ljivim društvenim i ekonomskim napretkom. Sa pojavom Trećeg sveta aktuelizovan je pojam razvoja (development) koji mada nije identičan pojmu rasta u velikoj meri od njega zavisi.

Teoriju etapa rasta trebalo bi smestiti u širi kontekst zapadne društvene i ekonomske te-orije. Činjenica je da postoje razlike između društvene teorije (sociologija i politikologija) i ekonomske teorije, bez obzira što se teorija etapa rasta u osnovi lako uklapa u društvenu teoriju tog vremena i što je sama imala pretenzije da se širi ne samo u sociološku dimenziju koja je u njoj prisutna, već i na politikološku ravan. Bez obzira na taj aspekt podudarnosti osnovnog pogleda na svet između Volta Rostova i vodećih zapadnih teoretičara društvenog razvoja njegovog vremena, mora se ukazati na razlike između društvene i ekonomske teorije razvoja. Važnije od toga je, međutim, to što ta podela ima daleko dublje korene nego što se pretpostavlja. Suština podele se nalazi u samim pretpostavkama racionalnog (može se reći - racionalističkog) individualizma na kojima je zasnovana ekonomska nauka i sfera društve-ne integracije, društvenih grupa i organizacija i njihovih promena kao predmeta istraživanja sociologije, pri čemu je pretpostavka racionalističkog individualizma nedovoljna da objasni fenomene koji se ispituju. Drugim rečima, i ekonomija i sociologija naglašavaju značaj po-dele rada, specijalizacije i strukturalne diferencijacije, ali je za sociologe izmirenje individu-alizma i društvene integracije daleko problematičnije nego za ekonomiste koji jednostavno pretpostavljaju odsustvo bilo kakvih potencijalnih sukoba na ovoj relaciji. Pretpostavka da društvo čini agregat racionalnih pojedinaca koji se bave optimizacijom u sferi proizvodnje i potrošnje leži u osnovi zapadne ekonomske teorije, bez obzira na preispitivanja ove pret-postavke u nekim višim i relativno izolovanim sferama teoretisanja. Za sociologe, kao što je već rečeno, ovaj metodološki skok je krajnje problematičan. Utoliko pre je značajnija teorija etapa rasta Volta Rostova koja pokušava da integriše teoriju ekonomskog razvoja sa teori-jom društvenog razvoja , konkretnije sa teorijom modernizacije, i time izmiri ovu opisanu metodološku razliku.

Teorija modernizacije ima svoje korene u Gemeinschaft/ Gesellschaft podeli koju je u sociologiji razvoja inicirao Tenis28. Podela na Gemeinschaft i Gesellschaft (zajednica i društvo) je bliska Veberovoj podeli na tradicionalno i moderno kako se danas koriste ovi pojmovi u teoriji društvenog razvoja. Nemoguće je, naravno, ovom prilikom ući u sve karakteristike koje definišu ove dihotomije idealnih tipova, jer to prevazilazi okvir ovog rada. Pa ipak, trebalo bi istaći da u gruboj formi ove dihotomije odgovaraju podeli na nerazvijena i razvijena društva, pri čemu nerazvijenom društvu odgovaraju karakteristike niskog stupnja podele rada i ekonomskog razvoja, ruralnog tipa života, dominacije morala

28 Tönnies,F. (1974).

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 32i običaja, relativna nepromenljivost društvenih uloga, itd; a razvijenom društvu, suprotne karakteristike uz razrađeniju strukturu institucija koje posreduju između pojedinaca. Da-leko od toga da je ova definicija iscrpna, niti bi takvu definiciju bilo moguće dati pukim nabrajanjem karakteristika. Ona samo služi kao opšti okvir za dalje razmatranje proble-matike razvoja, to jest, prelaska iz jednog idealnog tipa u drugi, prelaska koje su Tenis, Dirkem i Veber, smatrali neminovnim pod uticajem procesa industrijalizacije. Neophodno je ukazati da su začeci teorije modernizacije povezani sa daleko više strahovanja, pa i pesimizma u vezi konačnih ishoda društvenih promena iniciranih procesom industrijali-zacije, nego što je to bio slučaj sa ranom teorijom modernizacije iz 50-ih godina prošlog veka.

U ranoj literaturi teorije modernizacije29 u prvim godinama posle Drugog svetskog rata mogu se identifikovati veće razlike između ekonomista u pogledu ekonomske strategije prevladavanja prelaza iz tradicionalnog u moderno (nerazvijenog u razvijeno) društvo, nego što je to bio slučaj u sociologiji i politologiji. U radovima sociologa i politikologa preovladava optimizam u pogledu društvene transformacije pod uticajem industrijali-zacije i urbanizacije, pri čemu će se diferencijaciji društvenih uloga relativno lako prila-goditi sistem vrednosti koji predstavlja osnovu društvene integracije. Ono što današnjeg čitaoca ove literature može da iznenadi je ne samo optimizam sa kojim se pristupa ovoj dubokoj transformaciji, već i potpuno odsustvo dublje problematizacije ovog procesa, uključujući i samu podelu na tradicionalno i moderno. Teorija etapa rasta Volta Rostova se potpuno uklapa u ovaj optimizam. Ona, takođe, polazi od tradicionalnog društva i opisuje ekonomsku putanju do dostizanja modernog društva koje se kod Rostova naziva „ društvo masovne potrošnje “. Ova teorija ima istu pretenziju kao i teorija moderni-zacije u celini, a to je da putanju razvoju univerzalizuje na osnovu istorijskog iskustva razvijenih zemalja. No, značaj teorije etapa rasta se nalazi u njenom ekonomskom sadržaju jer se inicijacija društvene modernizacije upravo nalazi u procesima koji se moraju ekonomski pokrenuti. Štaviše, sa praktičnog aspekta, ekonomija nudi mogućnost direktnijeg delovanja na privrede u razvoju kroz inostrane politike ekonomske pomoći i institucionalnih aranžmana. Na taj način teorija etapa rasta dobija i jednu potencijalno utilitarnu dimenziju koja se ne svodi samo na teorijsku podlogu za ideološku borbu pro-tiv, tada aktuelnog, komunističkog modela modernizacije, već i u, kao što če se videti, konkretnim programima pomoći zemljama Trećeg sveta.

Volt Rostov, nije bio samo akademski ekonomista koji je pokušao da integriše teorijske pretpostavke s analizom ekonomske istorije u cilju uopštavanja obrazaca rasta i razvo-ja. Njegov život je bio ispunjen politikom, ideologijom i praktičnim angažmanom. On pripada generaciji koja je doživela ekspanziju SAD u svim domenima – ekonomskim, tehnološkim i vojnim, koje su je napravile supersilom. Nakon što je doktorirao na Jelu u

29 Parsons, T. (1961), Deutsch, K. (1953), Lerner, D.(1958), Hagen,E. (1962).

POLITIČKI ANGAŽMAN VOLTA ROSTOUA

33EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

dvadesetčetvrtoj godini života, po ulasku SAD u rat, Rostov je dodeljen OSS-u (Office of Strategic Services ) preteči CIA. Već 1947. godine postaje pomoćnik Izvršnog direk-tora Ekonomske komisije za Evropu i učestvuje u stvaranju i osmišljavanju Maršalovog plana . U sećanju na Maršalov plan na njegovu pedesetogodišnjicu, Rostov je posebno istakao tri njegova aspekta : sprečavanje povratka Velike ekonomske krize, sprečavanje širenja komunizma i podsticaj stvaranju evropskog zajedništva.30 Poseban značaj je dao i jačanju vojne dimenzije u Zapadnoj Evropi.

Rostov je od 1950. do 1961. godine bio profesor ekonomske istorije na Masačusets In-stitutu za Tehnologiju. Objavljivanje Etapa rasta ga čini izuzetno poznatim. Po inaugura-ciji predsednik Kenedi ga postavlja za zamenika Savetnika predsednika za nacionalnu bezbednost Bandija. Kasnije te godine postaje predsednik Saveta za planiranje u Stejt departmentu. Zna se da je pod njegovim uticajem Kenedi formirao Alijansu za progres koja je trebalo da promoviše novo partnerstvo u domenu ekonomske saradnje između zemalja Latinske Amerike i SAD, te da parira potencijalnom širenju komunizma.

Predsednik Džonson ga postavlja na mesto Savetnika predsednika za nacionalnu bez-bednost gde počinje da igra jednu od ključnih uloga u vođenju rata u Vijetnamu. Nepo-pularnost Vijetnamskog rata i pogrešne procene političke i ekspertske elite koja je Treći svet i lokalne sukobe isključiv posmatrala kroz prizmu hladnog rata dovešće do rascepa američkog društva i do odustajanja predsednika Džonsona da se kandiduje za drugi man-dat. Rostov će do kraja života biti profesor na Univerzitetu u Teksasu u Ostinu. Njegov odnos prema ratu u Vijetnamu i sopstvenoj ulozi nije se nikad promenio.

Interesantna je i polemika koju je Rostov vodio sa Pol Kenedijem na stranicama časopisa Foreign Affairs. Centralna kritika koju Rostov upućuje čuvenoj studiji Pola Kenedija pod nazivom Uspon i pad velikih sila,31 odnosi se na Kenedijevo kvalifikovanje SAD kao hegemona posle Drugog svetskog rata po analogiji sa prethodnim velikim silama. Rostov smatra da su se SAD više ponašale u skladu sa politikom održavanja ravnoteže snaga nego hegemonski. Takođe, on smatra da kada su u pitanju SAD ne važe osnovni zaključci Kenedijeve studije o istorijskoj dinamici opadanja ekonomske snage i vojne moći velikih sila zbog prenapregutosti između njihovih želja i mogućnosti usled prekomernog širenja njihovog uticaja i hegemonističkih ambicija.32 Rostov smatra da pozicija SAD neće još za dugo vreme biti dovedena u pitanje na ekonomskom i vojnom planu, te da je neophodno da zadrži dovoljan nivo vojnih izdataka koji su u ranijim pe-riodima bili i veći. U svom odgovoru na ove kritike Kenedi33 pre svega iskazuje čuđenje i neslaganje sa oštro postavljenom distinkicijom između politika koje teže hegemoniji i politika koje osnažuju ravnotežu snaga, jer se oba pristupa mogu naizmenično koristiti od strane istih zemalja u zavisnosti od konkretnih istorijskih okolnosti. Štaviše, on upo-zorava da je pojam hegemonije u teoriju međunarodnih odnosa preuzet iz naučne oblasti međunarodne političke ekonomije gde se ovaj pojam koristi da bi opisao situaciju kada

30 Rostow,W. (1997).

31 Kennedy,P. (1987).

32 Rostow, W. (1988).

33 Kennedy,P. (1988).

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 34postoji ekonomska i finansijska dominacija jedne zemlje na globalnom planu. Ovako pos-matrano bilo bi jasno da se Velika Britanija u ranijem periodu, a SAD u vremenu posle Drugog svetskog rata mogu kvalifikovati kao hegemonske sile prema kojima druge sile moraju postaviti neki tip interakcije.

Ono što je za nas važno u ovoj polemici jeste Rostovljevo viđenje SAD kao isključivo benevo-lentne sile koja se ne može kvalifikovati kao hegemon, uprkos naučnoj definiciji ovog pojma koji jasno ukazuje da SAD to u stvarnosti jesu. Time se u suštini zatvara krug. Drugim rečima, kao hladnoratovski idealista, Rostov se iskazao ne samo kao ideolog modernizacije po uzoru na zapadne zemlje onog vremena, već i kao jedan od arhitekata rata u Vijetnamu sa pozicija ekstremnog jastreba. Istovremeno, uspevao je da u oba slučaja pod naletom kritika, bilo nje-gove teorije etapa rasta ili njegovog angažovanje u vezi rata u Vijetnamu, iznova proširuje polje analize na intelektualno problematičan način, kako bi dokazao da su njegove naučne analize ili političke odluke i preporuke bile ispravne.

Na kraju, Rostov je doživeo slom komunizma u Evropi i raspad SSSR-a. Tom zadatku posvetio je i svoje naučno delo i političko angažovanje. To što se desilo, međutim, nije imalo gotovo nikakve veze sa njegovim političkim delovanjem, a još manje sa njego-vom naučnom analizom. Paradigma etapa rasta služila je u ideološke svrhe i nije bila naučno utemeljena. Ona je više vredna kao upozorenje nego kao prizma za analizu svet-ske ekonomske istorije.

Takva upozorenja su danas važna usled novih pojednostavljenih tumačenja globalizacije, procesa koji se ponovo prilično pristrasno tumači sa različitih strane političkog spektra. Nedavna intervencija SAD u Iraku pokazuje koliko ideološka pristrasnost može biti opas-na. Naime, rat u Iraku i izgradnja novog modernog društva pod tutorstvom okupacije, bilo je zamišljeno od strane neokonzervativaca kao uspešan primer koji će svojim demon-stracionim efektom delovati kao pritisak na zemlje šireg regiona da preduzmu moderni-zatorske reforme. Vera neokonzervativaca u neograničenu transformacionu moć zapadne demokratije i kapitalizma u svetskim razmerama, u velikoj meri podseća na neograničen optimizam Volta Rostova iskazan u teoriji etapa rasta.

Još 1960. godine, na poslednjoj sesiji konferencije Međunarodne ekonomske asocijacije posvećenog teoriji etapa rasta, Robert Solou 34 je ukazao na razlike između ekonomske teorije i ekonomske istorije, kao i na teškoće njihove međusobne komunikacije. Po njemu, ekonomska teorija ima zadatak da pojednostavi i da svojim modelima naglasi neki aspekt ekonomske realnosti. Da bi se jedan model opisao ponašanje nekog sistema kroz neki za-dati vremenski period, on mora da poseduje tri komponente : pravila ponašanja, parametre i početne uslove ( takođe i neke definicije i jednačine identiteta). Po Solou, neki ekonomski

34 Solow,R. (1969).

POUKE ZA TEORETIČARE EKONOMSKE ISTORIJE

35EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

istoričari, kao Rostov na primer, koriste neke deskriptivne metode da utvrde neke karak-teristike u, po njihovom mišljenju, konkretnim etapama rasta, ali odbijaju da kažu da li pojedina karakteristika spada u inicijalne uslove, pravila ponašanja ili parametre. Štaviše, pojedine karakteristike uvrstavaju u sve tri komponente ekonomskih modela, što u suštini uništava analitičku moć teorije. Jednom rečju, ovakav pristup gubi neophodni minimum preciznosti.

Solou se zalagao za veći napor u pravcu dolaženja do ekonomskih istorijskih podataka, do većeg nivoa dezagregacije tih podataka, kako bi mogli da se testiraju određeni ekonomski modeli, pa i parcijalne hipoteze koje mogu da iz njih proisteknu. Na primer, u tom slučaju mogla bi se izvršiti dublja analiza nekog sektora i njegova povezanost sa drugim sektori-ma. Savremena ekonomska istorija je u velikoj meri krenula u ovom pravcu uz pokušaje ekonometrijskog testiranja modela na podacima koji su u međuvremenu postali dostupni.

Ostaje osnovno pitanje da li se na osnovu analize petnaestak zemalja mogu generalizovati obrasci razvoja. Solou smatra da ne može i da dijalog između ekonomskih teoretičara i ekonomskih istoričara o eventualnim parcijalnim hipotezama može doprineti istraživanju i jednih i drugih.

Baran, P. Hobsbawn E.(1961) „ The Stages of Economic Growth“, Kyklos, No 2.

Bauer, P. (1971) „The Stages of Economic Growth “ u Bauer, P., Dissent on Development, Weidenfeld and Nicolson.

Deutsch, K. (1953)„The Growth of Nations: Some Recurrent Patterns of Political and Social Integration“, World Politics, January.

Dorfman, R. (1991)„Review Article : Economic Development from the Beginning to Rostow“, Journal of Economic Literature, Vol XXIX , June, str. 573-591.

Fishlow, A.(1965), „Empty Economic Stages“, Economic Journal, Vol. 75, No 297, March.

Gerschenkron, A. (1952) „Ecomonic Backwardness in Historical Perspective “ u Hoselitz, B.(editor), The Progress of Underdeveloped Area, University of Chicago Press.

Habakkuk, H. (1965) „Historical Experience of Economic Development“ u Robin-son, E. (editor) Problems in Economic Development, Macmillan, London.

Hagen, E. (1962) On the Theory of Social Change, MIT Press, Cambridge.

Hershlag, Z.(1969), „A Theory of Stages of Economic Growth in Historical Per-spective“, Kyklos, Vol.XXII,. Fasc.4.

REFERENCE

TEORIJA ETAPA RASTA – JEDNA TEORIJA U FUNKCIJI IDEOLOGIJE 36

Kindelberger, Ch., di Tella G., (editors), (1982), Economics in the Long View: Essays in Honour of W.W. Rostow, New York University Press, New York.

Hoselitz, B.(1960). - Sociological Aspects of Economic Growth, The Free Press, N.Y.. Kennedy, P. (1987) The Rise and Fall of the Great Powers,Randmom House, New York. Kennedy, P. (1988)„Comment and Correspondence“, Foreign Affairs, Summer.

Kuznets, S. „Notes on the Take-off“, u W. Rostow (editor), (1969), The Economics of the Take-off into Sustained Growth, Macmillan, London, (prvo izdanje 1963).

Kuznets, S. (1973), „Notes on Stages of Economic Growth as a System Determi-nant „ u Eckstein, A. (editor), Comparison of Economic Systems- Theoretical and Methodological Approaches, University of California Press, Berkeley.

Kuznets, S. (1958) „Underdeveloped Countries and the Pre-Industrial Phase in the Advanced Countries“, Proceedings of the World Population Conference, 1954. Papers vol. 5 u Agarwala and Singh, (editors), The Economics of Underdevelop-ment, Oxford University Press, London.

Lerner, D. (1958) The Passing of Traditional Society, The Free Press, New York.

Meek, R.(1971), „Smith, Turgot and the „Four Stages“ Theory“, History of Politi-cal Economy, No 1.

Parsons, T. (1961)The Structure of Social Action, The Free Press, New York, (original 1937).

Rostow, W. (1960), The Stages of Economic Growth: A Non-Communist Manifesto, Cambridge University Press, Cambridge,

Rostow, W. (editor), (1969), The Economics of the Take-off into Sustained Growth, Macmillan, London, (prvo izdanje 1963).

Rostow, W. (1978), The World Economy: History and Prospect, University of Texas Press, Austin.

Rostow, W. (1979),Getting from Here to There, Macmillan, London.

Rostow, W. (1988) „Beware of Historians Bearing False Analogies“, Foreign Affa-irs, Spring .

Rostow, W., (1990),Theorists of Economic Growth from David Hume to the Pre-sent: With a Perspecvtive on the Next Century,Oxford University Press, Oxford.

Rostow, W. (1997) „Marshall Plan Commemorative Section : Lessons of the Plan: Looking Forward to theNext Century“ Foreign Affairs,May/June.

Solow, R. (1969), Last session, discussion u Rostow, W. (editor), (1969), The Economics of the Take-off into Sustained Growth, Macmillan, London, (prvo izdanje 1963).

Tönnies, F. (1974):\ Community and Association, Routledge and Kegan, London, original Gemeinschaft und Gesellschaft (1887).

37EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

JEL KLASIFIKACIJA: N10, O40, O47, O10, B52

1 Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE

APSTRAKT:Teorija privrednog rasta u drugoj polovini dvadesetog veka dobila je novu dimenziju zahva-ljujući uključivanju institucija kao jednog od nezaobilaznih faktora koji definišu i oblikuju interakciju između ekonomskih subjekata. U ovom radu je analiziran uticaj institucionalne infrastrukture na privredni rast na uzorku od 21. privrede Centralno-istočne Evrope u periodu 1994-2013. godine. U proširenom neoklasičnom modelu testiran je značaj kako agregatnih tako i pojedinačnih indikatora kvaliteta institucionalnog okruženja uz dodatno ispitivanje uti-caja ovih varijabli na privredni rast u periodu pre i nakon izbijanja finansijske krize. Dobijeni rezultati potvrđuju da razvoj ekonomskih sloboda i vladavine prava pozitivno deluju na rast dok se kod pojedinačnih dimenzija koje su testirane samo korupcija izdvaja kao značajan faktor u objašnjavanju privrednog rasta.

KLJUČNE REČI:INSTITUCIJE, PRIVREDNI RAST, EKONOMSKA POLITIKA

SVETOZAR TANASKOVIĆ1

[email protected]

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE38ABSTRACT: In the second half of the twentieth century, theory of economic growth has gained a new dimension thanks to the involvement of institutions as one of the unavoidable factors that define and shape the interaction between economic agents. This paper analyzes the effects of the institutional infrastructure for economic growth across 21 nations in the CEE region between the years 1994-2013. Importance of both aggregate and individual indicators of the quality of the institutional environment is tested with in the augmented neoclassical model, with further investigation of the impact of these vari-ables on economic growth in the period before and after the outbreak of the financial crisis. The results confirm that the development of economic freedom and the rule of law have a positive effect on growth while in the individual dimensions that have been tested only corruption stands out as a significant factor in explaining economic growth.

KEY WORDS:INSTITUTIONS, ECONOMIC GROWTH, ECONOMIC POLICY

39EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Proces uključivanja institucija kao jednog od ključnih faktora koji determiniše tempo i kvalitet privrednog rasta, prisutan je u ekonomskoj teoriji tek od druge polovine XX veka. Neoklasični model rasta je uticaj institucija posmatrao indirektno preko nivoa ljud-skog (humanog) kapitala čime je njihov značaj u radovima iz oblasti privrednog rasta u dobrom delu zanemaren. Ipak, razlike u kvalitetu i tipu institucija između zemalja uticale su da osnovni modeli privrednog rasta (Solovljev, Romerov) budu neefikasni pri objašnjavanju odstupanja ostvarenih stopa rasta od onoga što se očekivalo. Jedno od mogućih objašnjenja koje su institucionalni ekonomisti ponudili je da različitosti između zemalja u pogledu imovinskih prava, političkih sloboda, političke nestabilnosti, kvaliteta državnog upravljanja utiču mnogo značajnije na dinamiku privrednog rasta nego što se do tada pretpostavljalo. Odnosi između ekonomskih subjekata ali i konfiguracija privrednog sistema direktno zavisi od interakcije svih postojećih ali i prošlih formalnih i neformalnih institucija koje su kreirane ili su samo generisane. Uloga i uspeh institucija u savremenim privredama u direktnoj je vezi sa odnosom pojedinaca prema njima, njihovim razumevan-jem i prihvatanjem ali i pravilima igre kojima one uređuju odnose sa drugim agentima na tržištu. Kompleksnost uloge institucija u objašnjavanju privrednog rasta potvrđuju i prim-eri zemalja (Nemačke, Velike Britanije, Tajvana, Južne Koreje) koje uspešno povećavaju nivo svog BDP-a ali sa značajnim razlikama u tipu institucija koji podržavaju ovaj rast. Iz toga proizilazi da ne postoje homogeni oblici institucija koje proizvode identične efekte u različitim zemljama i u različitim situacijama. Čak i kada se institucije formiraju na os-novu identičnih zakonskih rešenja i mehanizama podrške, razlike u ponašanju i ideologiji između privreda mogu proizvesti i razlike u njihovoj efikasnosti2.

Značaj koji institucije imaju na ekonomski razvoj zemlje može se vrlo jasno analizirati pomoću prirodnih eksperimenata koji su se dogodili nakon drugog svetskog rata razdva-janjem Nemačke i Koreje. Do samog trenutka razdvajanja, Istočna i Zapadna Nemačka su delile zajedničku istoriju, kulturu, jezik, običaje i geografski položaj kao što je to bio slučaj između Severne i Južne Koreje. Takođe, faktori koji se definišu kao osnovni elementi rasta (kapitalna opremljenost, ljudski kapital, tehnologija) su pre razdvajanja bili približno ravnomerno raspoređeni u oba regiona. Uticaj institucija na privredni rast prvenstveno ekonomskih se u ova dva slučaja je vrlo brzo uočen. U trenutku ujedinjenja Nemačke 1991. godine, Zapadna Nemačka je imala BDP po glavi stanovnika koji je bio oko tri puta veći u odnosu na Istočnu Nemačku. I pored velikih investicija koje su nastu-pile u cilju smanjenja ove razlike, region Istočne nemačke i dalje ostvaruje za oko 30% manji nivo BDP-a po glavi stanovnika od zapadnog dela. Ovaj primer vrlo jasno pokazuje efekat institucija na dugoročni ekonomski rast privrede i posledice koje pogrešne poli-tike mogu da prouzrokuju. Slučaj Koreje je još direktniji po pitanju efekata ekonomskih institucija na privredni rast. U poređenju sa podelom Nemačke gde je zapadni deo bio potpomognut od strane Zapada, u Koreji je takva pomoć izostala a do sedamdesetih

2 Kao dodatna potvrda ovog stava mogu se navesti zemlje Latinske Amerike koje su pokušale da ostvare brz ekonomski razvoj usvajanjem sličnih zakonskih rešenja kojima bi definisale odnose u privredi ali koji su proizveli izuzetno različite efekte. Pogledati Lin, J., Nugent, J. (1995), „Institutions and Economic Development“ Handbook of Development Economics, Elsevier, volume 3, part A, 2301-2370

1. UVOD

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE40godina nisu postojale veće razlike ni u pogledu političkih sloboda koje su bile podjednako ograničene između severa i juga. Usled toga je mnogo veći značaj za privredni rast imao ekonomski sistem i institucije koje su se znatno razlikovale. Iako podaci o nivou BDP-a za Severnu Koreju nisu u potpunosti pouzdani, procenjuje se da nivo BDP u Južnoj Koreji oko petnaest puta veći od BDP-a Severne Koreje.

Zasluga za uključivanje institucija kao jednog od osnovnih faktora privrednog rasta i razvoja u savremenoj ekonomskoj teoriji duguje se velikim delom istraživanjima Daglasa Norta i ostalih predstavnika nove institucionalne ekonomije. Za svoj doprinos u ekonom-iji prvenstveno iz oblasti ekonomske istorije i institucija, Nort je 1993. godine podelio Nobelovu nagradu sa Robertom Fogelom. U svojim radovima3 Nort je ponudio novu dimenziju razumevanja dinamike privrednog rasta i razvoja koja kao jedan od ključnih faktora uključuje političke i ekonomske institucije. Nortovi tekstovi su pokrenuli seriju izuzetno zapaženih radova o uticaju institucija na makroekonomske performanse. Među vodećim empirijskim istraživanjima iz ove oblasti ističu se radovi Darona Ačemoglua i Džejmsa Robinsona. U svojim zajedničkim radovima ovi autori su na vrlo originalni način rešili problem endogenosti institucija u modelima privrednog rasta i na taj način pružili kvantitativne dokaze o značaju koje različiti tipovi institucija imaju na privredni rast i razvoj. Najveći broj studija koja za temu imaju utvrđivanje veze između privrednog rasta i institucija, prilikom definicije odnosa zavisnih i objašnjavajućih varijabli koriste verziju neoklasičnog modela rasta (MRW model) koji je proširen uključivanjem ljudskog kapitala i institucija4. Sa popularizacijom ove teme u drugoj polovini XX veka, neki od prvih radova su ispitivali uticaj samo jednog tipa institucija (političkih ili ekonomskih) na privredni rast, što je uzrokovalo pojavu relativno jednostavnih modele za analizu. Ipak, nedostatak ovakvog pristupa ogledao se u zanemarivanju kombinovanog uticaja različitih institucija na privredni rast, za koji se kasnije u empirijskim radovima utvrdilo da može imati vrlo interesantne kanale delovanja.

U jednom od pionirskih radova u ovoj oblasti čiji autori su Kormendi i Meguire, dobijeni su statistički signifikantni rezultati o uticaju građanskih sloboda na rast dok isto nije potvrđeno za političke slobode čiji uticaj je takođe testiran5. Značajan uticaj političkih, građanskih i ekonomskih sloboda na privredni rast6 istakao je Skali na osnovu testiranog

3 North, D. (1990),Institutions, Institutional Change, and Economic Performance, New York: Cambridge Univeristy Press.

4 Mankiw, G., Romer, D., Weil, D. (1992), „A Contribution to the Empires of Economic Growth“. Quarterly Journal of Economics, 107 (2), 407-437

5 Kormendi, R., Meguire, P. (1985), „Macroeconomic Determinants of Growth: Cross-Country Evidence“, Journal of Monetary Economics, September 16(2), 141-163

6 Scully, G. (1988), „The Institutional Framework and Economic Development“ Journal of Political Economy, Vol. 96, No. 3, 652-662

2. PREGLED LITERATURE

41EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

uzorku od 115 zemalja u period 1960-1980. Suprotno ovim radovima istraživanje He-livela nije potvrdilo signifikantnost političkih sloboda (demokratije) na privredni rast7, što je kasnije dodatno objašnjeno u radu Baroa koji pokazuje da je efekat demokratije na rast blago negativan i nelinearan. Ovo istraživanje8 pokazuje da razvoj demokratije pospešuje rast na niskom nivou političkih sloboda ali ga usporava kad privreda dostigne srednje-visok nivo političkih sloboda. U svom zaključku Baro ističe da razvijene ekonomije mogu više doprineti blagostanju nerazvijenih privreda ukoliko im „izvezu“ njihove ekonomske institucije (prvenstveno svojinska prava i elemente tržišnog mehanizma), nego ukoliko im nametnu svoje političke institucije, prvenstveno demokratski sistem koji se istorijski razvio tek nakon dostizanja određenog nivoa dohotka. Nešto drugačiji zaključak je dobi-jen kod analize 25 tranzicionih ekonomija u periodu 1990-2009. godine, gde su Cerovi i Nojković pokazali da nivo političkih sloboda kao indikator stepena razvoja političkih institucija različito deluje na privredni rast u zavisnosti od faze tranzicije9. U svom radu ovi autori su ustanovili da političke i građanske slobode počinju pozitivno da deluju na privredni rast tek na višim nivoima tranzicije kada se dostigne veći stepen privrednog razvoja. U radovima Kefera i Knaka je veći značaj dat faktorima ekonomskih institucija u odnosu na političke10 prilikom analize njihovog uticaja na privredni rast, pri čemu je potvrđeno da je kvalitet vlasnička prava presudan za ostvarivanje rasta. Potvrda ovih nala-za može se pronaći i u radovima Alija11 i Alija i Krejna12 koji su u svojim analizama utvrdili da su ekonomske institucije robusniji faktor privrednog rasta u poređenju sa političkim institucijama. Značaj institucionalnog okruženja na privredni rast utvrdili su Aleksiou, Tsaliki i Osman u slučaju Sudana13, gde je utvrđeno da su institucije u testiranom periodu 1972-2008. imale značajniji uticaj na privredni rast nego neki makroekonomski fak-tori. Pozitivan uticaj ekonomskih institucija u vidu ekonomskih sloboda na privredni rast potvrđen je u radu Estona i Valkera koji su pokazali da povećanje ekonomskih sloboda utiče u velikoj meri na ravnotežne nivoe dohodaka. Na uzorku od 43 ekonomije u peri-odu od 1975-90. godine Vižaraghavan i Vard su utvrdili da pored standardnih faktora, razlike u stepenu sigurnosti vlasničkih prava i veličine državnog aparate mogu objasniti varijacije u stopama privrednog rasta između analiziranih privreda14. U sličnoj studiji koja je obuhvatila 181 zemlju u periodu između 1950. i 2009. godine, Valeriani i Peluso su ustanovile da kvalitet institucija pozitivno utiče na privredi rast15. Pošto je u modelu

7 Helliwell, J. (1992), „Empirical Linkages between Democracy and Economic Growth“ NBER Working Paper No. 4066

8 Barro, R. (1996), „Democracy and Growth“ Journal of Economic Growth, 1 (1), 1-27

9 Cerović, B., Nojković, A. (2012), „Growth and Institutions: Political and Civil Liberties as a Factor of Growth in Tran-sition Economies“, in: Cerovic, B., M. Jaksic, Z. Mladenovic and A. Prasecvic, (eds.), From Global Crisis to Economic Growth, Vol. 1, Economics, Ekonomskifakultet Beograd, Pp 535-552

10 Keefer, P., Knack, S. (1995), „Institutions and Economic Performance: Cross-Country Test Using Alternative Institutio-nal measures“ Economic and Politics, 7 (3), 207-227

11 Ali, A. (1997), „Economic Freedom, Democracy and Growth“ Journal of Private Enterpirse, No. 13, 1-2012 Ali, A., Crain, M. (2002), „Institutional Distortions, Economic Freedom and Growth“,Cato Journal No. 21, Vol 3, 415-426 13 Alexiou, C., Tsaliki, P., Osman, H.R. (2014) „Institutional Quality And Economic Growth: Empirical Evidence From

The Sudanese Economy“, Economic Annals, No. 203, Pp 119-13814 Vijayaraghavan, M., Ward, W. (2001), „Institutions and Economic Growth: Empirical Evidence for a Cross-National

Analysis“ Clemson University, Center for International Trade, Working Paper 001302

15 Valeriani, E., Peluso, S. (2011), „The Impact Of Institutional Quality on Economic Growth and Development: An Empirical Study“ Journal of Knowledge Management, Economics and Information Technology, Vol. I, Issue no. 6

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE42uključena veštačka varijabla kako bi se posmatrale razlike između razvijenih i privreda u razvoju, dobijeni su podaci koji upućuju da uticaj pojedinih institucionalnih indikatora slabi kako se privrede više razvijaju, dok drugi u isto vreme povećavaju svoj značaj. U analizi faktora koji utiču na nivo SDI kao jednog od faktoru privrednog rasta, Panev i Ro-jec su utvrdili da zemlje kandidati najviše zaostaju po pitanju elemenata institucionalnog okruženja poput vladavine prava, korupcije i sigurnosti svojine16.

Uticaj institucionalnih varijabli na privredni rast testiran je na podacima panela koji sadrži opservacije za 21. privredu Centralno-istočne Evrope17 u periodu od 1994. do 2013. go-dine. Osnovna pretpostavka modela je da bolji kvalitet institucija (ekonomskih i političkih) utiče pozitivno na privredni rast u zemljama u uzorku, pri čemu se dodatno mogu analizirati odnosi u post kriznom periodu u cilju utvrđivanja eventualnih promena jačine i znaka veze. Za utvrđivanje značajnosti uticaja institucija na privredni rast upotrebljen je MRW dopun-jena verzija Solovljevog modela18 sa ljudskim kapitalom kao dodatnom nezavisnom varijab-lom. Za aproksimaciju ekonomskog rasta korišćeni su podaci o BDP-u po glavi stanovnika19 koji predstavlja zavisnu varijablu. Kontrolne nezavisne varijable u modelu uključuju učešće investicija u BDP-u kao aproksimaciju za nivo investicija20, učešće upisa u sekundarni nivo obrazovanja po bruto principu21 kao aproksimacija ljudskog kapitala i broj fiksnih telefonskih linija na sto stanovnika22 kao aproksimacija za nivo razvijenosti infrastrukture. U modelu su uključene logaritmovane vrednosti svih varijabli kako bi se izbegli problemi nelinearnosti veze, potencijalne narušene pretpostavke o homoskedastičnosti slučajne greške kao i lakše interpretacije dobijenih koeficijenata u modelu. Za potrebe analize uticaja institucionalnih varijabli na privredni rast upotrebljena su četiri kompozitna indeksa čije vrednosti su u pot-punosti dobijene na osnovu podataka o percepciji pojedinih dimenzija kvaliteta institucija.

U dosadašnjim istraživanjima uticaja institucija na privredni rast i razvoja korišćeni su različiti indeksi kao aproksimacije kvaliteta institucija. Ovi indeksi se razlikuju po me-todologiji dobijanja ali i po širini obuhvata dimenzije za koju se računaju. Najčešće se koriste sveobuhvatni indeksi kvaliteta ekonomskih i političkih institucija koji se dobijaju

16 Penev, S., Rojec, M. (2014) „The Future Of Fdi In South Eastern European Countries: Messages From New Eu Mem-ber States“, Economic Annals, No. 202, Pp 43-68

17 Zemlje u uzorkusu: Albanija, Belorusija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Češka, Hrvatska, Estonija, Mađarska, Ka-zahstan, Letonija, Litvanija, Makedonija, Crna Gora, Moldavija, Poljska, Rumunija, Rusija, Srbija, Slovačka, Slovenija i Ukrajina.

18 Mankiw, G., Romer, D. and Weil, D. (1992), „A Contribution to the Empirics of Economic Growth.“ Quarterly Journal of Economics, Vol. 107, No 2, Pp 407-437

19 IMF-World Economic Outlook Database, april 2015. http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2015/01/weodata/weo-selco.aspx?g=2200&sg=All+countries+%2f+Emerging+market+and+developing+economies

20 isto.

21 World Bank-World Development Indicators, http://databank.worldbank.org/data/views/reports/tableview.aspx

22 ITU-ICT indicator database 2014

3. MODEL I VARIJABLE

43EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

agregiranjem pojedinačnih dimenzija koje se nalaze u okviru ovih institucija, dok su pojedinačni indeksi manje prisutni usled relativno kratkih vremenskih serija u kojima su ovi indeksi javljaju. Sa popularizacijom institucionalne ekonomije veliki broj indeksa kvaliteta institucija postao je dostupan za ovaj vid analize ali usled razlike u metodolog-iji instituta koji računaju i objavljuju ove indekse nisu svi upotrebljivi za međunarodna poređenja. Takođe, problem kod indeksa kvaliteta institucija što je ujedno i najveće ograničenje ovog modela je dostupnost većeg broja indeksa za zemlje u razvoju u peri-odu pre 2000. godine. U ovom modelu upotrebljena su dva agregatna indeksa (indeks ekonomskih sloboda23 i indeks vladavine prava24), kao i dva indeksa koji su više orjenti-sana na pojedinačne delove institucionalnog okvira (indeks slobode od državne uprave25 i indeks percepcije korupcije26).

Na osnovu navedenih varijabli postavljen je model sa panel podacima između zavisne varijable privrednog rasta i nezavisnih varijabli koje pored kontrolnih varijabli i institu-cionalnih varijabli sadrže i veštačku varijablu koja uključuje efekat delovanja globalne krize na rast kao i interakcije ove varijable sa institucionalnim varijablama. Osnovna verzija testiranog model je predstavljen sledećom formulom:

Iako je za povećanje objašnjavajuće moći modela privredno rasta potrebno upotrebiti više kontrolnih varijabli, problem raspoloživosti uporedivih podataka za zemlje u uzorku je uticao da samo tri kontrolne varijable budu uključene u model: INV, EDU i INFRA. Kao potencijalni problem izostavljanja značajnih objašnjavajućih varijabli, može se javiti precenjivanje značajnosti varijabli koje su uključene u model. Jedan od načina da se ovaj problem prevaziđe u modelima panela je da se koristi metod fiksnih efekata (FE). Ovim pristupom se takođe isključuju i pojedinačni efekti između zavisne i nezavisnih varijabli koji su karakteristični samo za pojedinu analiziranu privredu. Hausmanov test za izbor specifikacije modela na nivou značajnosti od 1% odbacuje nultu hipotezu da pojedinačne greške (ui) nisu korelirane sa regresorima, čime se potrvđuje ispravnost korišćenja mod-ela sa fiksnim efektima. Prilikom sprovođenja testa reziduala u modelu utvrđeno je pos-tojanje autokorelacije prvog reda usled čega je model transformisan AR(1) procesom27.

U tabeli 1 su prikazani rezultati za pet varijacija osnovnog modela koje potvrđuju prvo-bitnu pretpostavku o pozitivnom uticaju razvoja institucija na privredni rast u zemljama iz uzorka. U kolonama su date vrednosti koeficijenata za različite modele pri čemu su u prva tri modela upotrebljeni agregatni indeksi kvaliteta institucija dok su u poslednje

23 The Quality of Government Institute-QOG dataset, january 2015. http://qog.pol.gu.se/data/datadownloads/qogba-sicdata

24 World Bank-Worldwide Governance Indicators, http://info.worldbank.org/governance/wgi/index.aspx#doc

25 The Quality of Government Institute-QOG dataset, january 2015. http://qog.pol.gu.se/data/datadownloads/qogba-sicdata

26 isto.

27 Baltagi, B. H., Wu. P. X. (1999), „Unequally spaced panel data regressions with AR(1) disturbances“ Econometric Theory 15, Pp 814–823

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE44dve verzije modela korišćeni pojedinačni indikatori kako bi se ispitali efekti specifičnih komponenti institucionalnog okruženja na privredni rast.

VARIJABLE MODEL 1 MODEL 2 MODEL 3 MODEL 4 MODEL 5

INVESTICIJE0,131**

(0,056)

0,159***

(0,057)

0,149**

(0,057)

0,155***

(0,058)

0,180***

(0,059)

LJUDSKI KAPITAL0,773**

(0,217)

0,794***

(0,226)

0,790*

(0,217)

1,126***

(0,191)

1,125***

(0,185)

INFRASTRUKTURA0,540***

(0,231)

0,543***

(0,136)

0,548***

(0,136)

0,554***

(0,140)

0,592***

(0,138)

EKONOMSKE SLOBODE0,773***

(0,231)

0,481**

(0,223)

0,527**

(0,225)

VLADAVINA PRAVA0,436***

(0,217)

0,466**

(0,215)

0,416*

(0,217)

0,575***

(0,221)

SLOBODA OD DRŽAVNE UPRAVE0,009

(0,038)

KORUPCIJA-0,188**

(0,091)

-0,207**

(0,091)

KRIZA-0,245***

(0,029)

-0,422***

(0,083)

1,2

(1,241)

-0,232***

(0,029)

-0,390***

(0,096)

INTERAKCIJA 1 (KRIZA*V.PRAVA)0,195**

(0,086)

0,346**

(0,143)

INTERAKCIJA 2 (KRIZA*E.SLOBODE)-0,428

(0,326)

INTERAKCIJA 3 (KRIZA*KORUPCIJA)0,118*

(0,069)

KONSTANTA2,135***

(0,089)

1,870***

(0,088)

1,757***

(0,088)

2,675***

(0,086)

2,370***

(0,086)

R2 0,9072 0,9104 0,9106 0,9054 0,9056

R2 KORIGOVANI 0,8932 0,8962 0,8957 0,8904 0,8908

BROJ OPSERVACIJA 165 165 165 164 167

Napomena: Sve varijable su logaritmovane, standardne greške su u zagradama, *,** i *** označavaju nivo značajnosti od 10%, 5% i 1%

Izvor: kalkulacija autora

U svim modelima uključena je i veštačka varijabla „Kriza“ koja uzima vrednosti 0 za period do 2009. godine i vrednost 1 za preostale godine, kako bi se utvrdilo da li se javlja razlika u ponašanju testiranih varijabli u periodu pre i nakon krize. Interakcijom veštačke varijable i vari-jabli koje predstavljaju kvalitet institucija može se utvrditi da li su u periodu nakon krize pos-matrane institucije ili neke njihove dimenzije imale veći značaj za brži oporavak ili su možda

TABELA 1: VARIJABLE KOJI UTIČU NA PRIVREDNI RAST ZA ODABRANE ZEMLJE CIE 1994-2013

45EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

destimulativno delovale28. U modelu 1 su sve kontrolne i institucionalne varijable statistički značajne sa pozitivnim koeficijentima koji potvrđuju hipotezu da veći stepen razvoja ekonom-skih sloboda29 i vladavine prava30 pozitivno deluju na ekonomski rast dok negativna vrednost koeficijenta kod veštačke varijable „Kriza“ ukazuje da je efekat finansijske krize uticao da vred-nost odsečka (svojevrsnu nasleđenu bazu) u proseku bude manja u odnosu na period pre krize. Naredni model 2 pored varijabli iz modela 1 uključuje još i interakciju između veštačke varijable „Kriza“ i agregatnog indeksa vladavine prava. Ova varijabla je statistički značajna, pri čemu njena pozitivna vrednost upućuje da su zemlje sa višim stepenom vladavine prava zabeležile brži oporavak u periodu nakon krize u poređenju sa zemljama koje su imale niske ocene ove institucionalne varijable.

U modelu 3 je zatim uključena i interakcija veštačke varijable i nivoa ekonomskih sloboda ali dobijene vrednosti nisu statistički značajne usled čega ne možemo diskutovati o tome da li je ovaj institucionalni faktor uticao na brzinu oporavka u posmatranim zemljama. U preostala dva modela umesto agregatnih indeksa kao indikatora kvaliteta ekonomskih institucija, upotre-bljeni su indeksi koji su vezani za pojedinačne dimenzije institucionalnog okruženja.

Model 4 pored kontrolnih makroekonomskih varijabli uključuje i stepen slobode od državne uprave i nivo korupcije u privredi. Prvi indeks predstavlja svojevrstan indika-tor prisutnosti države u ekonomskim odnosima31. Drugi indeks predstavlja ocenu prisut-nosti korupcije i ujedno je jedna od dimenzija na osnovu koje se dobija agregatni indeks nivoa ekonomskih sloboda. Rezultati regresije pokazuju da stepen slobode od državne uprave nema statistički značajan uticaj na privredni rast dok na nivou značajnosti od 5% možemo tvrditi da korupcija (negativno) utiče na privredni rast. Dobijena negativna vred-nost koeficijenta koji predstavlja uticaj prisustva korupcije na privredni rast nije suprotna ekonomskoj logici jer je skala za ocenjivanje percepcije korupcije obrnuta tj. više vred-nosti indeksa su karakteristične za visoko prisustvo korupcije i obrnuto. Na osnovu toga u modelu 4 za celokupni posmatrani period, poboljšanje ove dimenzije institucionalnog okruženja pozitivno je delovalo na privredni rast.

Poslednji predstavljen model 5 predstavlja kombinaciju statistički signifikantnih agregatnih i pojedinačnih indeksa kvaliteta institucija, pri čemu je vođeno računa da se u model ne može uključiti pojedinačni indeks ukoliko se na osnovu njega dobija neki od agregatnih indeksa koji su već u modelu. U modelu 5 kontrolne makroekonomske varijable su visoko statistički značajne a isto važi i za agregatni indeks nivoa vladavine prava, prisustva korupcije i veštačku varijablu „Kriza“. Dodatak u ovom modelu je interakcija između pojedinačnog indeksa koji

28 U radukoji je većnavođen Baroističe da nakon odrđenog stepena razvoja političkih sloboda ovaj element institucional-nog okruženja može negativno delovati na privredni rast.

29 Indeks ekonomskih sloboda predstavlja agregatni indeks i obuhvata više dimenzija institucionalnog okruženja: po-slovneslobode, slobodutrgovine, fiskalnuslobodu, slobodu od državneuprave, monetarnuslobodu, investicionuslobodu, finansijskuslobodu, vlasničkaprava, slobodu od korupcijeiradničkeslobode.

30 Indeks vladavine prave predstavlja agregatni indeks i obuhvata više dimenzija institucionalnog okruženja: poštovanja ugovornih obaveza, vlasnička prava, kvalitet rada policije, kvalitet rada sudstva, prisutnost kriminala i prisutnost nasilja u društvu.

31 Indeks se računa kao ponderisani prosek državne potrošnje u % od BDP-a i prihod agenerisanog od strane preduzeća u većinskom ili delimičnom državnom vlasništvu u odnosu na ukupne prihode države.

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE46meri nivo korupcije i veštačke varijable kojom je efekat finansijske krize uključen u model. Do-bijeni koeficijent je statistički značajan što upućuje na prisustvo različitog uticaja ovog faktora na privredni rast u periodu pre i nakon krize. Pozitivna vrednost koeficijenta bi mogla da se protumači pomoću hipoteze o korupciji kao „lubrikantu“32 (greasing the wheels) prema kojoj u uslovima niskog kvaliteta državne uprave korupcija može ubrzati sklapanje ugovora i time nadomestiti gubitke usled neefikasnosti birokratije. Ipak za definitivnu potvrdu delovanja ovog efekta u zemljama iz uzorka neophodno je proširenje modela uz uvođenje dodatnih varijabli što može biti početna tema za dalji nastavak ove analize.

Značaj institucija za privredni rast je nedvosmisleno potvrđen na primerima razvoja Nemačke i Koreje nakon Drugog svetskog rata. Empirijska istraživanja na privredama u razvoju ali i razvijenim ekonomijama, pokazala su da modeli privrednog rasta moraju uključiti uticaj in-stitucionalnog okruženja kako bi se objasnile varijacije u brzini i tempu rasta koje ostale vari-jable u modelu nisu mogle da obuhvate. U ovom radu je pomoću agregatnih i pojedinačnih indeksa kao indikatora institucionalnog okruženja testiran njihov značaj na uzorku od 21. privrede Centralno-istočne Evrope u periodu 1994-2013. godine. Imajući u vidu da je tokom analiziranog perioda efekat finansijske krize uticao na dinamiku privrednog rasta, dodata je veštačka varijabla kojom je ovaj efekat uključen u model što je omogućilo dodatnu proveru postojanja razlike u uticaju institucionalnih varijabli u periodu pre i nakon krize. Postupkom te-stiranja značajnosti institucionalnih varijabli od agregatnih do pojedinačnih kao i njihove inter-akcije sa veštačkom varijablom, prezentovano je pet različitih varijacija osnovnog modela. Do-bijene vrednosti koeficijenta za sve kontrolne makroekonomske varijable su statistički značajne i stabilne što potvrđuje robusnost modela koji je korišćen. Izračunati koeficijenti za agregatne indekse nivoa ekonomskih sloboda i vladavine prava su statistički značajni i potvrđuju hipotezu o pozitivnom uticaju ovih institucionalnih dimenzija na privredni rast. Takođe, potvrđeno je i da je nivo vladavine prava imao veći uticaj na privredni rast u periodu nakon izbijanja finansijske krize, dok isto nije utvrđeno za indeks ekonomskih sloboda. U modelima koji su testirali uže dimenzije institucionalnog okruženja pomoću pojedinačnih indeksa potvrđen je značajan uti-caj korupcije na privredni rast. Privrede koje su imale nižu ocenu percepcije korupcije beležile su više stope privrednog rasta u celokupnom posmatranom periodu. Finalni model uključuje prethodno statistički signifikante varijable kao i interakciju između nivoa korupcije i veštačke varijable čiji koeficijent je statistički signifikantan ali njegova pozitivna vrednost sugeriše da je u periodu nakon krize viši nivo korupcije imao pozitivan uticaj na privredni rast u posmatranim privredama. Provera prisustva ovog efekta bi trebala da se testira u modelu sa detaljnijim indeksima vezanim za korupciju kao i modelom koji bi se fokusirao na mehanizam delovanja korupcije na privredni rast.

32 Većibrojtorijskihiempirijskihradova o pozitivnomuticajuprisustvakorupcijenaprivrednirast je testiraoovuhipotezu. Međucitiranijimsu: Leff. H. (1964), „Economic Development through bureaucratic corruption“, American Behavioral Scientist, 8 (3), Pp 8-14 i Huntington, S. (1968), Political Order in Changing Societies. Yale University Press

4. ZAKLJUČAK

47EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Alexiou, C., Tsaliki, P., Osman, H.R. (2014)„Institutional Quality And Economic Growth: Empirical Evidence From The Sudanese Economy“, Economic Annals, No. 203, Pp 119-138

Ali, A. (1997) „Economic Freedom, Democracy and Growth“ Journal of Private Enterpirse, No. 13, Pp 1-20

Ali, A., Crain, M. (2002) „Institutional Distortions, Economic Freedom and Growth“, Cato Journal No. 21, Vol 3, Pp 415-426

Baltagi, B. H., Wu. P. X. (1999) “Unequally spaced panel data regressions with AR(1) disturbances“ Econometric Theory 15, Pp 814–823

Barro, R. (1996) „Democracy and Growth“ Journal of Economic Growth, 1 (1), 1-27

Cerović, B., Nojković, A. (2012), “Growth and Institutions: Political and Civil Li-berties as a Factor of Growth in Transition Economies“, in: Cerovic, B., M. Jaksic, Z. Mladenovic and A. Prasecvic, (eds.), From Global Crisis to Economic Growth, Vol. 1, Economics, Ekonomski fakultet Beograd, Pp 535-552

Huntington, S. (1968), Political Order in Changing Societies. Yale University Press

Helliwell, J. (1992) „Empirical Linkages between Democracy and Economic Growth“ NBER Working Paper No. 4066

Keefer, P., Knack, S. (1995) “Institutions and Economic Performance: Cross-Co-untry Test Using Alternative Institutional measures“ Economic and Politics, 7 (3), Pp 207-227

Kormendi, R., Meguire, P. (1985) „Macroeconomic Determinants of Growth: Cro-ss-Country Evidence“, Journal of Monetary Economics, September 16(2), Pp 141-163

Leff. H. (1964), „Economic Development through bureaucratic corruption“, Ame-rican Behavioral Scientist, 8 (3), Pp 8-14

Lin, J., Nugent, J. (1995), „Institutions and Economic Development“ Handbook of Development Economics, Elsevier, volume 3, part A, Pp 2301-2370

Mankiw, G., Romer, D., Weil, D. (1992) „A Contribution to the Empires of Econo-mic Growth“. Quarterly Journal of Economics, 107 (2), Pp 407-437

North, D. (1990) Institutions, Institutional Change, and Economic Performance, New York: Cambridge Univeristy Press.

REFERENCE LITERATURE

UTICAJ INSTITUCIONALNIH VARIJABLI NA PRIVREDNI RAST U ZEMLJAMA CENTRALNO-ISTOČNE EVROPE48

Penev, S., Rojec, M. (2014)„The Future Of Fdi In South Eastern European Coun-tries: Messages From New Eu Member States“, Economic Annals, No. 202, Pp 43-68

Scully, G. (1988) „The Institutional Framework and Economic Development“ Jour-nal of Political Economy, Vol. 96, No. 3, Pp 652-662

Vijayaraghavan, M., Ward, W. (2001) „Institutions and Economic Growth: Empi-rical Evidence for a Cross-National Analysis“ Clemson University, Center for Inter-national Trade, Working Paper 001302

Valeriani, E., Peluso, S. (2011) „The Impact Of Institutional Quality on Economic Growth and Development: An Empirical Study“ Journal of Knowledge Manage-ment, Economics and Information Technology, Vol. I, Issue no. 6

ITU-ICT indicator database 2014

http://databank.worldbank.org/data/views/reports/tableview.aspx [Pristup: 08/05/15]

http://qog.pol.gu.se/data/datadownloads/qogbasicdata [Pristup: 09/04/15]

http://info.worldbank.org/governance/wgi/index.aspx#doc [Pristup: 22/04/15]

http://qog.pol.gu.se/data/datadownloads/qogbasicdata [Pristup: 15/04/15]

49EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

JEL KLASIFIKACIJA: M21, M29, Q56, Q58.

1 Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu * Ovaj rad predstavlja deo doktorske disertacije na temu “Adaptibilnost modela i uticaj povratne logistike na konku-

rentnost zelenog lanca snabdevanja” koja je prijavljena na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i njegovo objavljivanje predstavlja integralni deo procedure izrade disertacije na Univerzitetu u Beogradu.

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA*

APSTRAKT:Promene koje se dešavaju u načinu poslovanja savremenih učesnika u lancu snabdevanja dovele su do nastanka nove paradigme ponašanja unutar koje je razvijen veći broj povezanih koncepata. Analiza u ovom radu usmerena je na objašnjenje osnovnih ideja koje su sadržane u tri ključna koncepta nove paradigme - konceptu održivog lanca snabdevanja, lanca snab-devanja sa zatvorenom petljom i zelenog lanca snabdevanja. Razmatranje treba da ukaže na idejnu povezanost pomenutih koncepata i da diferencira koncept zelenog lanca snabdevanja kao teorijski i praktično najsveobuhvatniji i najsuperironiji.

KLJUČNE REČI:UPRAVLJANJE LANCEM SNABDEVANJA, ODRŽIVI LANAC SNABDEVANJA, LANAC SNABDEVANJA SA ZATVORENOM PETLJOM, ZELENI LANAC SNABDEVANJA.

VELJKO M. MIJUŠKOVIĆ1

[email protected]

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA50ABSTRACT: Changes which are occurring in the way business is done amongst contemporary par-ticipants in the supply chain have brought about the development of a new paradigm of behaviour within which a series of connected concepts has been developed. The analy-sis in this paper is aimed to explain the basic ideas within the three key concepts of the new paradigm- the concepts of sustainable supply chain, closed-loop supply chain and green supply chain. The analysis should point out the mutual idea of the mentioned concepts and differentiate the concept of green supply chain as the theoretically and practically most comprehensive and superior.

KEY WORDS:SUPPLY CHAIN MANAGEMENT, SUSTAINABLE SUPPLY CHAIN, CLOSED-LOOP SUPPLY CHAIN, GREEN SUPPLY CHAIN

51EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Poslovna filozofija upravljanja lancem snabdevanja zaokuplja jednaku pažnju naučne i stručne javnosti u poslednje tri decenije, tj. od momenta njenog koncipiranja pod tim nazivom sredi-nom osamdesetih godina XX veka.2 Definišući upravljanje lancem snabdevanja kao „poveziva-nje različitih etapa poslovnog procesa, stvarajući vezu između dopremanja sirovih materijala u proizvodne pogone, njihove obrade i nastanka gotovih proizvoda koji se dalje distribuiraju, praćene tokovima informacija i finansija, čime se dodaje vrednost finalno isporučenim proizvo-dima i uslugama“3 može se zaključiti da je reč o izrazito kompleksnoj i dinamičnoj oblasti. Po-tvrda kompleksnosti i dinamičnosti ove poslovne filozofije najbolje je uočljiva kada se razmatra impozantan broj specijalizovanih koncepata koji su tokom perioda njenog izučavanja kontinu-irano razvijani. Pritisak pojedinih interesnih grupa za implementaciju tzv. zelenih inicijativa u različitim segmentima lanca snabdevanja4, narastajuća nacionalna i nadnacionalna regulativa u pojedinim delovima sveta koja podržava ovakav trend, kao i novoformirana orijentacija uče-snika u procesu snabdevanja da svoju konkurentsku prednost upravo baziraju na ekološkim postulatima, dovela je do promene paradigme poslovanja u lancu i nastanka većeg broja novih i nedovoljno razvijenih koncepata u filozofiji upravljanja lancem snabdevanja.

Predmet analize u ovom radu su ključni koncepti koji su blisko povezani i odslikavaju sve bitne elemente promenjene paradigme poslovanja u lancu. Pored uvoda i zaključka, sam rad podeljen je u tri celine, gde se unutar svake analizira po jedan koncept karakterističan za novu paradigmu. Tako u okviru prve celine razmatraju se najvažniji elementi koncepta održivog lan-ca snabdevanja. Druga celina posvećena je specifičnostima tzv. koncepta lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom, dok poslednja, treća celina za predmet analize ima koncept najšire obuhvatnosti, tj. zeleni lanac snabdevanja. Cilj rada je da se kroz detaljnu analizu najrelevan-tnije literature u oblasti ukaže na rastući značaj teorijskog izučavanja, ali i praktične primene ovih nedovoljno istraženih i razvijenih koncepata modernog lanca snabdevanja, čija primena nedvosmisleno može unaprediti način poslovanja svih učesnika koji su njegov deo.

Problem održivosti postao je jedna od najaktuelnijih tema u različitim aspektima života ljudi, bilo da se raspravlja o limitiranosti prirodnih izvora snabdevanja i sirovina, ekološkim nevoljama vezanim za promenu klime i globalno otopljavanje ili pak o alternativnim sce-narijima razvoja svetske populacije. Ideja održivosti nastala je stoga na bazi pojačane brige za prirodno okruženje, koja se jače manifestovala od kraja 60-ih godina XX veka.5 Iako postoje različita tumačenja samog pojma, njegova najreferentnija definicija vezuje se za kraj 80-ih godina XX veka i izveštaj Svetske komisije za ekologiju i razvoj, poznatiji kao izveštaj Brundtland komisije, gde se održivost definiše kao „zadovoljavanje potreba tekućih generacija, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje

2 Mentzer et al., (2001), str. 1-25.

3 Christopher, (2010), str. 32.

4 Srivastava, (2007), str. 53-80.

5 Jovanović Gavrilović, (2013), str. 59.

1. UVOD

2. KONCEPT ODRŽIVOG LANCA SNABDEVANJA

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA52potrebe“6. U okviru ovog izveštaja prvi put je i definisana kovanica „održivi razvoj“. Pred-met analize tako definisane održivosti kroz vreme su bile najrazličitije teme: od razume-vanja ekološkog uticaja na razvijene i zemlje u razvoju, obezbeđivanja sigurnog snab-devanja hranom i energentima, do osiguravanja realizacije osnovnih ljudskih potreba.7 Evidentno je da ovako definisanu održivost karakterišu dva bitna ograničenja: orijentacija na makro nivo analize i dominantni ekološki ugao posmatranja. Stoga, bilo je teško inter-pretirati njene zadatke na mikro nivou i definisati do kraja opravdanost razloga za njenu primenu. Drugim rečima: da li pojedinačno preduzeće i na koji način može inkorporirati održivost u svoje poslovanje i da li su ekološki motivi jedino što taj proces pokreće?

Korak ka pojašnjavanju ovih dilema načinjen je ubrzo nakon inicijalnog određenja termina održivosti. Naime, sredinom 90-ih godina XX veka definisan je koncept tzv. trostruke ciljne orijentacije8, koji je razloge za primenu održivosti postavio na tri stuba međusobno jednake važnosti: ekološki, ekonomski i socijalni stub.9 Trostruka ciljna orijentacija sugeriše da u pre-seku ekoloških, ekonomskih i socijalnih performansi postoje aktivnosti na kojima se preduzeća mogu angažovati, koje na samo da pozitivno utiču na životnu okolinu i društvo u celini, već dovode do nastanka jasnih ekonomskih benefita i mogućnosti dugoročne konkurentske pred-nosti za preduzeće. Grafička ilustracija koncepta data ja u nastavku:

Izvor: Elkington, (2004), str. 24.

Uvođenje koncepta trostruke ciljne orijentacije pomoglo je da se prevaziđu oba ograničenja in-icijalne interpretacije održivosti i da preduzeća koja promovišu održivost postignu veliku popu-larnost na konto toga u poslovnom svetu. Tako, preduzeća kao što su AT&T, Dow Chemical, Shell, British Telecom i mnoga druga, manje poznata, integrisala su terminologiju trostruke ciljne orijentacije u svoja obaveštenja za javnost, marketinške kampanje, redovne finansijske izveštaje i slično.10 Koncept po načelima sličan trostrukoj ciljnoj orijentaciji, mada dominantno

6 World Comission on Environment and Development (1987), str. 8.

7 Lai et al., (2002), str. 2-18.

8 engl. tripple bottom line.

9 Willard, (2002), str. 7-8.

10 Norman and MacDonald, (2004), str. 243-262.

SLIKA 1: KONCEPT TROSTRUKE CILJNE ORIJENTACIJE ODRŽIVOSTI

53EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

skoncentrisan na socijalna i etička pitanja, je Korporativna društvena odgovornost (KDO).11 Centralna ideja ovog koncepta bazira se na pretpostavci da je preduzeće društveno i etički odgo-vorno pred velikim brojem svojih interesnih grupa uključujući zaposlene, kupce, dobavljače, predstavnike lokalne zajednice i vlasti, nevladine organizacije, investitore, sindikate, medije, pa čak i buduće generacije, te o tome mora voditi računa pri svom delovanju.12 Iako se radi o konceptima sa sličnim načelima, održivost i KDO ne mogu se u potpunosti poistovetiti, te su zato i pojmovno razgraničeni na ovom mestu. Konačno, iako je koncept održivosti dobio punu opravdanost primene na nivou pojedinačnog preduzeća i dalje je ostalo otvoreno pitanje njegovog inkorporiranja u načela funkcionisanja lanca snabdevanja.

Većina inicijalno sprovedenih istraživanja vezanih za lanac snabdevanja a sa fokusom na pitanje održivosti, vršena je bez integrišuće perspektive, tj. uz slabo ili gotovo nepostojeće prepoznavanje međuzavisnosti između tema kao što su životna sredina, ljudska prava, filantropija i bezbednost i njihove primene u upravljanju lancem.13 Prvi radovi u oblasti upravljanja lancem snabdevanja koji su uočili postojanje veze bila su istraživanja autora Carter & Jennings (2002) i Murphey & Poist (2002).14 Data veza više je nego očigledna znajući da se menadžeri i drugi profesionalci u sferi lanca snabdevanja nalaze u odličnoj poziciji da utiču na implementaciju održivosti putem aktivnosti poput redukcije pako-vanja, unapređenja radnih uslova u skladištima, korišćenjem efikasnijih oblika goriva u transportu, zahtevajući od dobavljača da usvoje korisne ekološke i socijalne programe i sl.

Pomenute okolnosti dovele su do nastanka modela Carter & Rogers (2008) u okviru koga je i generisan koncept tzv. održivog lanca snabdevanja.15Pomenuti autorski dvojac definiše održivi lanac snabdevanja kao „strateški transparentnu integraciju i ostvarenje ekonomskih, ekoloških i socijalnih ciljeva preduzeća putem sistemskog upravljanja ključnim interor-ganizacionim procesima koji doprinose dugoročnom unapređenju ekonomskih performansi kako pojedinačnog preduzeća, tako i lanca u celini“.16 Model Carter & Rogers (2008) polazi od ideje koncepta trostruke ciljne orijentacije koji je definisao Elkington (2004), s tim što se pridodaju i tzv. četiri pokretača održivog lanca, data u narednoj tabeli:

POKRETAČ FOKUS POKRETAČA

StrategijaHolističko i ciljno identifikovanje pojedinačnih održivih inicijativa.

Upravljanje rizikomKontigentno planiranje uzvodnim i nizvodnim tokovima u lancu.

Organizaciona kultura Visoki etički standardi i očekivanja.

TransparentnostProaktivno angažovanje i komunikacija

sa ključnim interesnim grupama.Izvor: Kon struisano prema: Carter &Rogers, (2008), str. 360-387.

11 engl. Corporate Social Responsibility (CSR).

12 Maloni and Brown, (2006), str. 35-52.

13 Carter and Jennings, (2002), str.145-180.

14 Carter and Easton, (2011), str. 763-774.

15 engl. Sustainable supply chain.

16 Carter and Rogers, (2008), str. 360-387.

TABELA 1: POKRETAČI ODRŽIVOG LANCA SNABDEVANJA

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA54Na bazi iznetih elemenata na narednoj ilustraciji dat je model Carter & Rogers (2008), koji prikazuje koncept održivog lanca snabdevanja.

Izvor: Carter & Rogers, (2008), str. 360-387.

Kao što se iz ilustracije može zaključiti, četiri grupe pokretača održivosti usmerene su ka kreiranju većeg stepena kohezije i preklapanja između tri perspektive ciljne orijentacije. U tom smislu, mogu se diferencirati i tri alternativne situacije u pogledu interakcije pers-pektiva. U prvom slučaju, ostvaruju se ekološki i socijalni ciljevi, bez jasnih ekonomskih implikacija po učesnike u lancu. Budući da takva situacija u najbolju ruku može biti od minorne koristi, a veoma često imati i negativne efekte po preduzeća, (porast troškova, bez pozitivnih efekta na prihode) treba je izbegavati. Druga opcija jeste preklapanje ekonomske sa samo jednom od dve perspektive- socijalnom ili ekološkom. Kao respek-tivne primere možemo izdvojiti pomoć preduzeća u kupovini inkubatora za porodilišta ili pak nabavku recikliranih tonera za svakodnevno poslovanje. Jasan nedostatak ovih alternativa je odsustvo trećeg stuba održivosti. Konačno, optimalna situacija koja jedino dovodi do uspostavljanja održivog lanca snabdevanja u punom smislu, jeste ona u kojoj se realizuju sve tri ciljne orijentacije (ekonomska, ekološka i socijalna).

Rezimirajući, možemo istaći da koncept održivog lanca snabdevanja sa sobom dono-si novine i značajna unapređenja tradicionalnog pogleda na proces kretanja i isporuke resursa, uvodeći više perspektiva posmatranja pri definisanju ciljeva poslovanja. Njegove domete, međutim, ne treba ni precenjivati, budući da se radi o oglednom modelu, bez previše praktičnih implikacija. Konkretno, ono što je ključna manjkavost ovog koncepta je nedostatak operativnih smernica kako postići zacrtane ciljeve, tj. kako organizovati lanac da bi istovremeno bili realizovani ekonomski, ekološki i socijalni ciljevi. Upravo to je polazište analize za naredna dva koncepta koja su predočena u nastavku.

SLIKA 2: KONCEPT ODRŽIVOG LANCA SNABDEVANJA

55EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Problem održivosti integrisan je poslednjih godina u brojne oblasti poslovanja uključujući upravljanje preduzećima, realizaciju tehnoloških inovacija, pa čak i la-nac snabdevanja, kao što je to već istaknuto u okviru prethodne tačke. Govoreći o održivosti lanca snabdevanja u organizacionom smislu, kažemo da se ona postiže ukoliko određeni proizvod prolazi duž celog lanca - od nastanka, preko upotrebe, do recikliranja ili slanja na otpad - po principu zatvorene petlje.17 Ovakvo gledište podra-zumeva jasno diferenciranje i istovremeno angažovanje kako regularnih (engl. forward) tokova dobara tako i njihovih povratnih tokova (engl. reverse), ističući jednaku važnost oba pravca kretanja za maksimiziranje stvorene vrednosti nekog proizvoda u svim fazama njegovog životnog ciklusa.18 Možemo zaključiti stoga da je koncept održivog lanca snabdevanja postavio osnove za nastanak novog koncepta- lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom.19

Razvoj koncepta lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom vezuje se za kraj 90-ih godina XX veka. Ključni podsticaj za nastanak ovog koncepta bila je pojačana zakon-ska regulativa, koja počinje da se razvija u Evropi tog perioda, kao način obavezi-vanja proizvođača da iskoriste deo preostale vrednosti iz proizvoda na kraju regularnih tokova, pre nego da ih odmah otpremaju na otpad kao neupotrebljive.20Vremenom je ustanovljeno da primena koncepta lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom ima i opravdane ekonomske motive, budući da podstiče učesnike u lancu koji ga primenjuju da budu konkurentniji i da ostvaruju više profita.21 Neki autori su čak stava da ovaj koncept značajno podstiče ekonomski i ekološki razvoj čitavih industrijskih sistema koji teže održivosti.22

Prilikom davanja određenja šta koncept lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom podrazumeva, polazimo od najšire prihvaćene definicije koju su dali Guide i saradnici (2003), a koja u sebi integriše većinu prethodno pomenutih elemenata unutar ove celine analize. Prema ovoj grupi autora, lanac snabdevanja sa zatvorenom petljom predstavlja „dizajniranje, kontrolu i upravljanje sistemom u cilju maksimizacije stvorene vrednosti tokom celokupnog životnog ciklusa proizvoda, uključujući i dinamičke opcije za njegov povraćaj“.23 Na bazi date definicije vidimo da pored regularnih (engl. forward) aktivnosti, poput proizvodnje, distribucije, prodaje putem grosista/detaljista i slično, lanac snabde-vanja sa zatvorenom petljom sadrži i tzv. povratne (engl. reverse) aktivnosti, kao što su prikupljanje korišćenih proizvoda, njihovo sortiranje, ponovno procesiranje i distribucija,

17 Kumar and Kumar (2013), str. 455-468.

18 Bell et al. (2013), str. 351-379.

19 engl. Closed-loop supply chain.

20 Flapper et al., (2005), str. 6-13.

21 Zhu et al., (2008), str. 1-18.

22 Guide et al., (2003), str. 259-279.

23 Ibidem.

3. KONCEPT LANCA SNABDEVANJA SA ZATVORENOM PETLJOM

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA56kao i slanje na otpad.24 Grafička ilustracija koncepta lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom data je u nastavku:

Izvor: Delimično modifikovano prema: Asif et al., (2012), str. 3.

Pored diferenciranja povratnih logističkih tokova, ono što u značajnoj meri razlikuje ovaj koncept od klasičnog koncepta lanca snabdevanja jesu: cilj, upravljačka struktura lanca snabdevanja, poslovni model, poslovni proces i pristup potrošnji.25 U nastavku, zarad bolje preglednosti, dat je uporedni tabelarni prikaz ključnih razlika konvencionalnog i lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom.

Istakavši ključne specifičnosti koncepta lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom možemo konstatovati da on ima potencijal strateške važnosti. Naime, u svetu gde ograničenost resursa predstavlja rastuću pretnju, ovaj koncept može se koristiti kao svojevrsna „strateška poluga“ koja omogućuje crpljenje dodatne vrednosti iz proizvoda, što je opcija koju drugi konkurenti ne koriste, ili možda ne na pravi način. Strateške dobrobiti od primene ovog koncepta obuhvataju i sledeće bitne elemente: kontinuelnu proizvodnju ključnih proizvoda boljih nego kod konkuren-cije, nastalih na bazi povraćenih resursa sa tržišta; porast produktivnosti kroz povraćaj resursa tokom procesa transformacije; uklapanje u ograničenja nametnuta retkošću resursa kroz ino-vativne proizvodne procese; uspostavljanje jakih tržišnih pozicija u odnosu na konkurente koji ne koriste sistem zatvorene petlje.26

24 Krikke et al., (2004), str. 23-39.

25 Kumar and Kumar (2013), str. 455-468.

26 Bell et al. (2013), str. 351-379.

SLIKA 3: KONCEPT LANCA SNABDEVANJA SA ZATVORENOM PETLJOM

57EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

FAKTORI RAZLIKEKONVENCIONALNI LANAC

SNABDEVANJALANAC SNABDEVANJA SA ZATVORENOM PETLJOM

Cilj

Maksimizacija ekonomskih benefita

putem snižavanja troškova i povećanja efikasnosti u

lancu.

Kreiranje društveno odgovornih učesnika u lancu, koji balansiraju između ekonomskih benefita, društvenih napora i ekološkog

zalaganja.

Upravljačka struktura

Interno i eksterno upravljanje preduzećem bez praćenja ekoloških

performansi.

Interno i eksterno upravljanje preduzećem sa praćenjem ekoloških

performansi.

Poslovni modelNekompletan, bez

ekoloških elemenata.Kompletan, sa ekološkim

elementima.

Poslovni proces

Koncept „Od kolevke pa do groba“- počinje sa dobavljačima inputa, završava sa finalnim

korisnicima.

Koncept „Od kolevke pa do reinkarnacije“- počinje sa dobavljačima inputa, završava sa povratkom proizvoda u regularne tokove/upravljanjem

otpadom.

Pristup potrošnji

Dobrovoljna inicijativa, koordinirana interesima

klijenata i poslovnim aktivnostima.

Incijativa podstaknuta merama regulatornih tela, konceptima korporativne društvene odgovornosti i edukacije o održivoj

potrošnji.Izvor: Konstruisano prema: Kumar & Kumar (2013), str. 455-468.

Međutim, mišljenja vezana za stratešku, pa čak i opštu važnost ovog koncepta su podeljena. Dok postoje autori koji povratne tokove smatraju delom celokupne petlje27, ima i onih koji negiraju koncept lanca snabdevanja sa zatvorenom petljom, smatrajući da povratni tokovi ne čine integralni deo lanca. Oni svoje argumente upravo baziraju na specifičnostima koje su izneli Kumar & Kumar (2013). Prema tom mišljenju ističe se da je suština lanca snabde-vanja da se stvori i isporuči vrednost, dok je suština povratnog lanca povraćaj vrednosti uz ispunjavanje ekoloških standarda.28 Konačno, ako bi se autentična važnost ovog koncepta i priznala, evidentno je da povratna logistika čini njen suštinski i najznačajniji deo. Ipak, može se konstatovati da postoje koncepti koji imaju širi strateški opseg, tj. koji inkorporiraju povratnu logistiku kao krucijalni element, ali takođe razvijaju i druge dimenzije. Zato u nastavku i predočavamo najkompleksniji od dosadašnjih koncepata nove paradigme lanca snabdevanja - koncept zelenog lanca snabdevanja.

27 Geyer and Jackson, (2004), str. 55-73.

28 Gobbi, (2011), str. 768-796.

TABELA 2: RAZLIKE KONVENCIONALNOG I LANCA SNABDEVANJA SA ZATVORENOM PETLJOM

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA58

Integracija ekoloških, ekonomskih i socijalnih elemenata održivosti u poslovnu filozofiju up-ravljanja lancem snabdevanja, zajedno sa njihovom operacionalizacijom putem diferenciranja povratnih logističkih tokova, tj. putem zatvaranja petlje suština je do sada analiziranih kon-cepata. Na ovom stupnju razmatranja, možemo konstatovati da datim konceptima najviše manjka strategijska širina, iako su im pretpostavljene ideje dobre. Upravo zato, pomenute ideje poslužile su kao „osnov za nadogradnju“, tj. nastanak koncepta zelenog lanca snabdevanja29. Koncept zelenog lanca snabdevanja predmet je preokupacije naučne i stručne javnosti više od jedne decenije, tj. od početka XXI veka kada je prvi put i definisan. Najviše citiranu definiciju ovog koncepta u stručnoj literaturi dao je Srivastava (2007) koji ga tumači kao „integraciju ekološkog razmišljanja u upravljanje lancem snabdevanja, uključujući dizajniranje proizvoda, nabavku i selekciju materijala, proces proizvodnje i isporuke finalnim potrošačima, kao i up-ravljanje proizvodom nakon isteka njegovog životnog veka korisnosti“.30 Iz date definicije vidi se da upravljanje zelenim lancem obuhvata širok spektar aktivnosti, od zelenog dizajniranja proizvoda do njegovog povratnog procesiranja, što zahteva korenite promene u načinu organi-zacije tradicionalnog snabdevanja. Razlozi za nastanak ovako sveobuhvatnog koncepta slični su onima koji su bili motivi pri kreiranju i prethodna dva analizirana: preokupacija za prob-leme životne sredine i njenog prekomernog zagađenja; narastajuća nacionalna i nadnacionalna regulativa u oblasti i razvoj međunarodnih standarda sertifikacije.31

Usled široke obuhvatnosti koncepta zelenog lanca snabdevanja, postoje određena razmimoilaženja autora kada se tumači šta sve potpada pod tzv. zelene aktivnosti i in-icijative, te kako ih posmatrati na pravi način. Vachon & Klassen (2006) argumentuju da usled nedostatka konsenzusa po ovom pitanju istraživači i dalje imaju problema sa identifikovanjem jasnog, unificiranog okvira za analizu zelenog lanca snabdevanja. U nastavku dajemo tabelarni prikaz ključnih elemenata oko kojih i dalje postoji dilema, tj. suprotstavljeno mišljenje kako pristupiti pri istraživanju ovog koncepta.

ELEMENT ISTRAŽIVANJA PRISTUPI

Inicijativa za prihvatanje koncepta Dobrovoljno prihvatanje Vs. prinudna primena

Orijentacija zelenih praksi Interna Vs. eksterna orijentacijaNivo analize Fokus na jednog učesnika u lancu Vs.

fokus na veći broj učesnika

Izvor: Konstruisano na bazi analize u: Perotti et al., (2012), str. 640-672

29 engl. Green supply chain.

30 Srivastava, (2007), str. 53-80.

31 Perotti et al., (2012), str. 640-672.

4. KONCEPT ZELENOG LANCA SNABDEVANJA

TABELA 3: RAZLIKE U PRISTUPIMA ISTRAŽIVANJU ZELENOG LANCA SNABDEVANJA

59EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Analizirajući elemente navedene u prethodnoj tabeli, vidimo da postoji više nerešenih dile-ma. Razmatrajući suštinsko pitanje motivacije, tj. inicijative za primenu koncepta zelenog lanca snabdevanja i dalje ne postoji konsenzus o tome da li je prinuda ili dobra volja usled percepcije benefita osnovni pokretač njegove implementacije.32 Naredno važno pitanje odnosi se na orijentaciju zelenih praksi, tj. određenje da li su one usmerene isključivo na aktivnosti van okvira preduzeća (ekološki monitoring i/ili ekološka saradnja) ili uključuju i internu dimenziju (uvođenje ekoloških upravljačkih sistema npr.) Ovoj dilemi posvećen je veći broj radova u oblasti.33 Konačno, relevantno je definisati nivo analize, odnosno da li se ona fokusira na jednog učesnika ili na veći broj njih, tj. lanac u celini. Iako postoje autori koji tvrde da je za sagledavanje šire slike uticaja poslovne prakse na životnu okolinu ne-ophodno posmatrati integralan lanac snabdevanja34, najveći broj radova u oblasti parcijalno pristupa analizi ovog koncepta, zasebno razmatrajući specifičnosti zelene nabavke, proiz-vodnje, distribucije, marketinga i povratne logistike, kao svakako najvažnijeg segmenta.

Bez obzira na navedene dileme, učinjeni su značajni napori da se sastavi sveobuhva-tan okvir klasifikacije zelenih aktivnosti i inicijativa, kao orijentir za dalja istraživanja u oblasti. Budući da je rad autorskog dvojca Zhu & Sarkis (2004), kreatora pomenutog ok-vira, korišćen u velikom broju kasnijih istraživanja, možemo konstatovati da se dati okvir smatra referentnim u oblasti. Model Zhu & Sarkis (2004), koji opisuje koncept zelenog lanca snabdevanja, dat je u nastavku:

Izvor: Konstruisano na bazi analize u: Zhu & Sarkis, (2004), str. 265-289.

32 Sarkis et al., (2010), str. 163-176.

33 Za detalje videti: Tate et al. (2010), str. 19-44 ;Gonzales et al. (2008), str. 1021-1041.

34 Van Hoek, (1999), str. 129-135.

SLIKA 4: KONCEPT ZELENOG LANCA SNABDEVANJA

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA60Na osnovu predočenog modela vidimo da sve aktivnosti/inicijative u zelenom lancu snab-devanja možemo klasifikovati u sledećih 5 grupa: interno ekološko upravljanje, zelena nabavka, saradnja sa klijentima o ekološkim pitanjima, povraćaj investicije i dimenzije eko-dizajna.35 Interno ekološko upravljanje predstavlja centralni element unapređenja ekoloških performansi preduzeća. Ono podrazumeva punu posvećenost zelenim inicijati-vama svih nivoa menadžmenta preduzeća, od idejne podrške top menadžmenta, do op-erativne pomoći nižih organizacionih nivoa. Dodatno, interno ekološko upravljanje podra-zumeva da nema bilo kakvih interorganizacionih barijera implementacije. Obezbeđivanje specifikacije dizajna dobavljačima koja uključuje ekološke zahteve, saradnja sa dobavljačima po pitanju ekoloških ciljeva i dobijanje sertifikata iz oblasti, ključni su ele-menti zelene nabavke.36 Istraživanja takođe potvrđuju da saradnja sa klijentima o ekološkim pitanjima i pritisak koji oni kreiraju kao ključna interesna grupa, predstavljaju značajan pokretač zelenih inicijativa u lancu.37 Govoreći o elementu povraćaja investicije obično se misli na opcije povraćaja (modalitete tretiranja vraćenih proizvoda) koje su skoncentrisane na donjem kraju lanca snabdevanja, kao varijante jedne faze procesa povratne logistike, tj. varijante kojima se zatvara petlja. U pitanju su sledeći modaliteti: direktno korišćenje polovnih proizvoda bez dorade (engl. reuse), korišćenje proizvoda nakon manje/ozbiljnije dorade i prerade (engl. refurbishment/remanufacturing), korišćenje recikliranih proizvoda (engl. recycling), te otpremanje proizvoda na otpad kada se više ne mogu ponovo koristiti (engl. waste management).38 Praksa pokazuje da proizvođači često pribegavaju opcijama povraćaja u cilju minimizacije troškova proizvod-nje, poboljšanja imidža preduzeća ili pak kao odgovor na nametnutu regulativu u oblasti. Konačno, element eko-dizajna usmeren je da obezbedi funkcionalnost proizvoda simul-tano minimizirajući uticaj na eksterno okruženje tokom njegovog životnog ciklusa.

Sumirajući razmatranja o zelenom lancu snabdevanja možemo zaključiti da se radi o konceptu najšireg strateškog obuhvata od tri analizirana, sa brojnim elementima koji potencijalno mogu činiti njegov deo. Iako je interesovanje stručne i naučne javnosti za ovaj koncept vremenom sve veće, ključne dve manjkavosti koje ga i dalje odlikuju jesu nedostatak sveobuhvatnih analiza i istraživanja u oblasti, ali i nedovoljna integracija svih logističkih tokova u okviru zelenog lanca snabdevanja.39

Na bazi detaljne analize tri najrelevantnija koncepta nove paradigme možemo zaključiti da svaki od njih relativno dobro odslikava aktuelne trendove u lancu, uz određene slične manjkavosti - nedovoljna praktična rešenja i precizan fokus, kao i nizak stepen integracije analize. Zatim, konstatujemo da je razvoj svakog od analiziranih koncepata podstaknut sličnim faktorima: pritiskom pojedinih interesnih grupa za implementaciju zelenih in-

35 Zhu and Sarkis, (2004), str. 265-289.

36 Zhu and Cote, (2002).

37 Christmann and Taylor, (2001), str. 439-448.

38 Gobbi, (2011), str. 768-796.

39 Sheu et al., (2005), str. 287-313.

5. ZAKLJUČAK

61EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

icijativa, narastajućom regulativom u pojedinim delovima sveta koja podržava ovakav trend, kao i novoformiranom orijentacijom učesnika u procesu snabdevanja da svoju konkurentsku prednost upravo baziraju na ekološkim postulatima. Konačno, zaključak je i da su koncepti logično povezani, gde ideje jednog predstavljaju osnovu za nadogradnju narednog koncepta. Finalna konstatacija jeste da se od tri analizirana, koncept zelenog lanca snabdevanja može diferencirati kao onaj najvišeg stepena obuhvatnosti i strateškog značaja. Dati zaključci su odličan osnov za buduća empirijska istraživanja u oblasti i testiranje analiziranih koncepata u praksi.

Asif, F., Bianchi, C., Rashid, A., Nicolescu, C. (2012), „Performance analysis of the closed-loop supply chain“ Journal of Remanufacturing, Vol. 2, No.4, str. 1-21.

Bell, J., Mollenkopf, D., Stolze, H. (2013), „Natural resource scarcity and the closed-loop supply chain: a resource advantage view“ International Journal of Physical Distribution and Logistics Management, Vol. 43, No. 5/6, str. 351-379.

Carter, C., Easton, P. (2011) „Sustainable supply chain management: evolution and future directions“ International Journal of Physical Distribution and Logistics Management, Vol. 41, No. 1, str. 46-62.

Carter, C., Jennings, M. (2002) „Logistics social responsibility: an integrative framework“ Journal of Business Logistics, Vol. 23, No. 1, str. 145-180.

Carter, C., Rogers, D. (2008) „A framework of sustainable supply chain manage-ment: moving towards a new theory“ International Journal of Physical Distributi-on and Logistics Management, Vol. 38, No. 5, str. 360-387.

Christopher, M. (2010), Logistics and Supply Chain Management. Financial Ti-mes/Prentice Hall, New York, USA.

Christman, P., Taylor, G. (2001), „Globalization and the environment: determi-nants of firm self-regulation in China“ Journal of International Business Studies, Vol. 32, No. 3, str. 439-458.

Elkington, J. (2004), „Entre the tripple bottom line“ in Henriques, A., Richardson, J. (Eds.) The tripple bottom line: does it all add up? Earthscan, London, UK.

Flapper, S., Van Nunen, J., Van Wassenhove, L. (2005), Managing closed-loop supply chains, Springer, Heidelberg.

Geyer, R., Jackson, T. (2004), „Supply loops and their constraints: the industrial ecology of recycling and reuse“ California management review, Vol. 48, No. 2, str. 55-73.

REFERENCE LITERATURE

KLJUČNI KONCEPTI NOVE PARADIGME U LANCU SNABDEVANJA62

Gobbi, C. (2011), „Designing the reverse supply chain: the impact of the product residual value“ International Journal of Physical Distribution and Logistics Ma-nagement, Vol. 41, No. 8, str. 768-796.

Gonzales, P., Sarkis, J., Adenso-Diaz, B. (2008), „Environmental management system certification and its influence on corporate practices: evidence from the au-tomotive industry“ International Journal of Operations and Production Manage-ment, Vol. 44, No.7, str. 1021-1041.

Guide, V., Jayarman, V., Linton, J. (2003), „Building contingency planning for clo-se loop supply chains with product recovery“ Journal of Operations Management, Vol. 21, str. 259-279.

Jovanović Gavrilović, B. (2013), Privredni razvoj sa ljudskim likom. CIDEKOF: Beograd.

Krikke, H., le Blanc, I., van de Velde, S. (2004), „Product modularity and the design of closed –loop supply chains“ California Management Review, Vol. 46, No. 2, str. 23-39.

Kumar, R., Kumar, N. (2013), „Closed loop supply chain management and reverse logistics-A literature review“ International Journal of Engineering Research and Technology, Vol. 6, No. 4, str. 455-468.

Lai, K., Ngai, E., Cheng, T. (2002), „Measures for evaluating supply chain perfor-mance in transport logistics“ Transportation Research Part E, Vol. 38, No.6, str. 439-456.

Maloni, M., Brown, M. (2006), „Corporate social responsibility in the supply chain: An application in the food industry“ Journal of Business Ethics, Vol. 68, No.1, str. 35-52.

Mentzer, J., DeWitt, W., Keebler, J., Min, S., Nix, N., Smith, C., Zacharia, Z. (2001), „Defining supply chain management“ Journal of Business Logistics, Vol. 22, No.2, str. 1-25.

Murphey, P., Poist, R. (2002), „Socially-responsible logistics: an exploratory study“ Transportation Journal, Vol. 41, No.4, str. 23-35.

Norman, W., MacDonald, C. (2004), „Getting to the bottom of tripple bottom line“ Business Ethics Quarterly, Vol. 14, No. 2, str. 243-262.

Perotti, S., Zorzini, M., Cagno, E., Micheli, G. (2012), „Green supply chain practices and company performance: the case of 3PLs in Italy“ International Journal of Physical Distribution and Logistics Management, Vol. 42, No. 7, str. 640-672.

63EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Sarkis, J., Gonzales-Torre, P., Adenzo-Diaz, B. (2010), „Stakeholder pressure and the adoption of environmental practices: the mediating effect of training“ Trans-portation Research Part E: Logistics and Transportation Review, Vol. 28, No.2, str.163-176.

Srivastava, S. (2007), „Green supply chain management: A state-of-the-art liter-ature review“ International Journal of Management Reviews, Vol. 9, No. 1, str. 53-80.

Sheu, J., Chou, Y., Hu, C. (2005), „An integrated logistics operational model for green supply chain management“ Transportation Research Part E: Logistics and Transportation Review, Vol. 41, str. 287-313.

Tate, V., Ellram, L., Kirchoff, J. (2010), „Corporate social responsibility reports: a thematic analysis related to supply chain management“ Journal of Supply Chain Management, Vol. 46, No.1, str. 19-44.

Vachon, S., Klassen, R. (2006), „Green project partnership in the supply chain: the case of the package printing industry“ Journal of Cleaner Production, No. 14, str. 661-671.

Van Hoek, R. (1999), „From reversed logistics to green supply chains“ Supply Chain Management, Vol. 4, No. 3, str.129-134.

Willard, B. (2002), The sustainability advantage: Sever business case benefits of a triple bottom line, New Society Publishing, Gabriola Island.

World Commission on Environment and Development. (1987), Our common fu-ture, Oxford University Press, New York.

Zhu, Q., Cote, R. (2002), Green supply chain management in China: how and why?, The 5th International Ecocity Conference, Shenzen, China.

Zhu, Q., Sarkis, J., Lai., K. (2008), „Green supply chain management implication for closing the loop“ Transportation Research: Part E: Logistics and Transporta-tion Review, Vol. 44, No. 1, str. 1-18.

Zhu, Q., Sarkis, J. (2004), „Relationships between operational practices and per-formance among early adopters of green supply chain management practices in Chinese manufacturing entreprises“ Journal of Operations Management, Vol.22, str. 265-289.

65EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

JEL KLASIFIKACIJA: A20, C59, I21

1 Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA

APSTRAKT:Predmet ovog rada jeste komparativni prikaz teorijskih modela razvijenih za svrhe analize efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika i identifikacija problema koji se u empirijskoj analizi efekata vršnjaka mogu javiti. Analiziranje efekata vršnjačkog uticaja je od posebne važnosti imajući u vidu činjenicu da se stečene veštine izuzev u školi, stiču i razvijaju kroz interakciju sa drugim ljudima i pod uticajem su brojnih drugih kontekstualnih faktora. Teorijski modeli razvijeni su sa ciljem da omoguće uvid u to kada i pod kojim uslo-vima segregacija, odnosno integracija učenika predstavlja optimalnu politiku organizacije odeljenja, i može da dovede do poboljšanja kvaliteta obrazovnog procesa. Međutim, ključni izazov postaje na koji način izolovati efekte vršnjačkog uticaja od ostalih efekata, poput indi-vidualnih karakteristika učenika ili karakteristika porodice iz koje učenik potiče.

KLJUČNE REČI:EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA, OPTIMALNA POLITIKA ORGANIZACIJE ODELJENJA, KVALITET OBRAZOVANJA, EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA EFEKATA VRŠNJAKA

NEMANJA VUKSANOVIĆ1

[email protected]

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA66

KEY WORDS:PEER EFFECTS, OPTIMAL POLICY OF ORGANIZATION OF CLASSES, QUALITY OF EDUCATION, EMPIRICAL IDENTIFICATION OF PEER EFFECTS

ABSTRACT: This paper offers comparative analysis of theoretical models dealing with effects of peer influence on the educational attainment. Paper also addresses identification problems that can occur in the empirical research of the topic. Analysis of peer effects is impor-tant given that apart from school, skills are acquired and developed through interaction with other people and influenced by numerous other contextual factors. Theoretical models have been built in order to provide insight into when and under what conditions segregation or integration of students presents the optimal policy of the organization of classes, and how it can lead to improvement in the quality of the educational process. However, a key challenge in the empirical work is to isolate peer effects on the quality of education from other effects, such as the individual and family characteristics of the students.

67EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Jedna od tema kojom se bavi Ekonomija obrazovanja, a koja sve više dobija na značaju, jesu obrazovna postignuća učenika kao pokazatelj kvaliteta obrazovnog procesa. Naime, sve veći broj radova iz ove oblasti usmeren je na identifikovanje osnovnih determinanti obrazovnih postignuća. U određenom broju radova koji se bave analizom obrazovnih postignuća (e.g. Barro, 2001; Hanushek et al., 2003; Hanushek and Luque, 2003; Woessmann and West, 2006), pažnja je usmerena uglavnom na školske faktore, poput (1) izdvajanja za obrazovanje, (2) plate nastavnika i (3) veličina odeljenja. Dok efekti na-vedenih faktora na kvalitet obrazovanja nisu jednoznačno određeni, sve veći broj studija sugeriše da organizacione promene u školama imaju značajnog uticaja na postignuća učenika (e.g. Hoxby, 2000; Zimmer and Toma, 2000; Levin, 2001; Fertig, 2003, An-grist and Lang, 2004, Rangvid, 2007). Među organizacionim promenama u školama od posebne važnosti jeste organizacija odeljenja. S tim u vezi, posebna pažnja istraživača je usmerena ka izučavanju efekata vršnjačkog uticaja (eng. peer effects), budući da, uko-liko postoje, mogu biti od značaja za optimalnu organizaciju odeljenja.

Jedan od osnovnih problema2 vezanih za optimalnu organizaciju odeljenja jeste kom-pozicija odeljenja. Osnovna pretpostavka jeste da učenici ne uče isključivo od svojih nastavnika već i od vršnjaka sa kojima dele odeljenje. Ukoliko obrazovna postignuća pojedinačnog učenika ne zavise samo od njegove sposobnosti već i od sposobnosti i ponašanja učenika sa kojima se on nalazi u odeljenju, onda govorimo o efektima vršnjačkog uticaja u obrazovanju. Preciznije, ukoliko učenik B sa kojim učenik A deli odeljenje svojim ponašanjem utiče na obrazovna postignuća učenika A, onda efekte takvog uticaja nazivamo efekti vršnjačkog uticaja. Vršnjački uticaj može biti (1) direktan, kada prisustvo učenika B ima efekata na obrazovna postignuća učenika A ali ne dovodi do promene ponašanja učenika A, i (2) indirektan, kada prisustvo učenika B ima efekata na obrazovna postignuća učenika A i dovodi do promene ponašanja učenika A (Benhabib et al., 2011).

Na primer, pretpostavimo da je učenik B dobar učenik, a učenik A loš učenik u pogledu obrazovnih postignuća, odnosno rezultata na testovima.3Učenik B može dati tačan odgo-vor na pitanje nastavnika tako da učenik A uči na osnovu tačnih odgovora učenika B, i tada je reč o direktnom vršnjačkom uticaju. Ili, delovanjem konkurencije učenik A može biti podstaknut da oponašanjem učenika B više uči, i u tom slučaju reč je o indirektnom vršnjačkom uticaju. Navedeni primeri predstavljaju slučaj pozitivnih efekata vršnjačkog uticaja, kada prisustvo dobrog učenika dovodi do poboljšanja obrazovnih postignuća lošeg učenika. Ali, učenik A može postavljati pitanja nastavniku na koja učenik B već zna odgovore. Ili, učenik A može, na primer, remetilačkim ponašanjem ometati učenika

2 Checchi (2008) navodi da su tri osnovna problema vezana za optimalnu organizaciju odeljenja: (1) selekcija učenika, (2) kompozicija odeljenja i (3) veličina odeljenja.

3 U nastavku rada termini „dobar“ i „loš“ se odnose na karakteristiku učenika u pogledu njegovih obrazovnih postignu-ća. Preciznije, dobar učenik je onaj učenik koji postiže visoka obrazovna postignuća, a loš učenik je onaj učenik koji postiže niska obrazovna postignuća.

1. UVODNA RAZMATRANJA

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA68B u učenju. Ovakvi primeri predstavljaju slučaj negativnih efekata vršnjačkog uticaja, kada prisustvo lošeg učenika može dovesti do pogoršanja obrazovnih postignuća dobrog učenika (Hanushek et al., 2011).

S tim u vezi kompozicija odeljenja se odnosi na pitanje da li treba kreirati odeljenja koja će biti sačinjena od učenika različitog nivoa sposobnosti (integracija) ili odeljenja koja će biti sačinjena od učenika istog nivoa sposobnosti (segregacija). Zastupnici integracije učenika, odnosno formiranja heterogenih odeljenja sastavljenih od učenika različitog nivoa sposobnosti, polaze od stava da je lošim učenicima potrebno prisustvo dobrih učenika kako bi se stimulisali na poboljšanje obrazovnih postignuća. Dok zastupnici segregacije učenika, odnosno formiranja homogenih odeljenja sastavljenih od učenika sličnog nivoa sposobnosti, smatraju da takav sistem otežava targetiranje različitih potreba loših i do-brih učenika od strane nastavnika. Na pitanje da li treba vršiti integraciju ili segregaciju učenika odgovor ne može unapred biti dat bez prethodno utvrđene prirode i intenziteta efekata vršnjačkog uticaja (Schneeweis and Winter-Ebmer, 2007).

Prema Scott i Carrington (2011) efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika, imajući u vidu prirodu efekata, mogu biti:

1. asimetrični (u korist loših ili u korist dobrih učenika) i

2. simetrični.

(1) Ukoliko je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća loših i do-brih učenika različit onda kažemo da su efekti asimetrični. Pri čemu efekti mogu biti asimetrični u korist loših ili u korist dobrih učenika. Efekti vršnjačkog uticaja na obrazov-na postignuća su asimetrični u korist loših učenika kada pozitivan uticaj vršnjaka dovodi do većeg poboljšanja obrazovnih postignuća najlošijih učenika u odnosu na poboljšanje obrazovnih postignuća najboljih učenika. U tom slučaju optimalna organizacija odeljenja bi podrazumevala integraciju, jer je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja opadajući, tj. efekti postaju sve manji što su obrazovna postignuća učenika sve bolja. Efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća su asimetrični u korist dobrih učenika kada pozitivan uticaj vršnjaka dovodi do većeg poboljšanja obrazovnih postignuća najboljih učenika u odnosu na poboljšanje obrazovnih postignuća najlošijih učenika. U tom slučaju op-timalna organizacija odeljenja bi podrazumevala segregaciju, jer je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja rastući, tj. efekti postaju sve veći što su obrazovna postignuća učenika sve bolja (Scott and Carington, 2011).

(2) Ukoliko je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća loših i dobrih učenika identičan onda kažemo da su efekti simetrični. Tada je pozitivan uticaj vršnjaka podjednako izražen i kod najlošijih i kod najboljih učenika. Sa stanovišta optimalne or-ganizacije odeljenja u tom slučaju bi bilo svejedno da li će doći do integracije ili seg-regacije, jer se intenzitet efekata vršnjačkog uticaja ne menja sa promenom obrazovnih postignuća učenika (Scott and Carrington, 2011).

Polazeći od značaja efekata vršnjačkog uticaja za optimalnu organizaciju odeljenja raz-

69EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

vijeni su brojni teorijski modeli (e.g. Arnott and Rowse, 1987; Benabou, 1996; Lazear, 2001; McMillan, 2005; Epple, Romano and Sieg, 2008). Međutim, ključni izazov postaje na koji način izolovati efekte vršnjačkog uticaja na kvalitet obrazovanja od os-talih efekata, poput individualnih karakteristika učenika ili karakteristika porodice iz koje učenik potiče.

Imajući u vidu sve prethodno rečeno, predmet ovog rada jeste komparativni prikaz teorijskih modela razvijenih za svrhe analize efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika i identifikacija problema koji se u empirijskoj analizi efekata vršnjaka mogu javiti. Osnovni cilj rada jeste da prikaže teorijski razvoj analize efekata vršnjaka i da ukaže na potencijalne probleme koji se mogu javiti u empirijskim istraživanjima prilikom ocene intenziteta i prirode efekata vršnjačkog uticaja, kao i na načine prevazilaženja istih.

Strukturu rada čini pet delova. Nakon uvodnih razmatranja, u drugom delu rada biće prikazano nekoliko teorijskih modela za analizu efekata vršnjaka, poput Arnott i Rowse modela (1987), Benabou modela (1996) i Lazear modela (2001). Komparacija teorijskih modela treba da omogući uvid u uslove definisanja optimalne organizacije odeljenja. U trećem delu rada biće predstavljeni empirijski problemi koji se javljaju prilikom izolovanja efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika od drugih efekata. Nakon toga biće dat pregled najvažnijih studija u kojima su ocenjeni intenzitet i priroda efekata vršnjačkog uticaja. Takođe, u četvrtom delu rada biće istaknuti metodi koji su korišćeni, problemi koji su uočeni, kao i rezultati do kojih su došli autori studija. U poslednjem delu nalazi se zaključak rada.

U poslednjih nekoliko decenija razvijeno je više teorijskih modela u okviru analize efeka-ta vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika. Teorijski modeli razvijeni su sa ciljem da omoguće uvid u to kada i pod kojim uslovima segregacija, odnosno integraci-ja učenika predstavlja optimalnu politiku organizacije odeljenja, i može da dovede do poboljšanja kvaliteta obrazovnog procesa (Johnes and Johnes, 2004).

Model Arnott i Rowse (1987) predstavlja pionirski rad u teorijskoj analizi efekata vršnjačkog uticaja u obrazovanju. Arnott i Rowse su prvi razvili rigorozni teorijski model u kojem su definisali uslove pod kojim segregacija ili integracija učenika u slučaju pozi-tivnih efekata vršnjačkog uticaja postaje optimalna (Benhabib et al., 2011).

U modelu autori polaze od nekoliko pretpostavki. Inicijalna pretpostavka modela jeste da nivo stečenih veština učenika zavisi od sposobnosti samog učenika, izdvajanja po učeniku, ali i prosečnog nivoa sposobnosti vršnjaka sa kojima učenik deli odeljenje:

2. TEORIJSKO - UPOREDNI OKVIR

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA70

sj(i)=s(b, ej, mj) (2.1)

pri čemu

1. sj(i) predstavlja nivo stečenih veština učenika i u odeljenju j,

2. b predstavlja sposobnost učenika i koja se kreće u intervalu [0, bmax],

3. ej predstavlja izdvajanja po učeniku u odeljenju j, a

4. mj predstavlja prosečan nivo sposobnosti vršnjaka sa kojima učenik i deli odeljenje j.

Dalje, u modelu važi da je funkcija sj(i) rastuća funkcija od b, ej, mj, tako da nivo stečenih veština učenika raste sa porastom sposobnosti samog učenika, povećanjem izdvajanja po učeniku i porastom prosečnog nivoa sposobnosti vršnjaka sa kojima učenik deli odeljenja:

bisj

∂∂ )(

>0, (2.2)

ejisj

∂∂ )(

>0, (2.3)

mjisj

∂∂ )(

>0. (2.4)

Konačno, pretpostavlja se da je cilj društva maksimizacija društvenog blagostanja koje zavisi od agregatnog nivoa stečenih veština učenika:

g=g(s) (2.5)

pri čemu

1. g predstavlja društveno blagostanje, a

2. s predstavlja sumu nivoa stečenih veština svih učenika koji čine društvo.

∂sj (i)

∂sj (i)

∂sj (i)

∂b

∂ej

∂mj

71EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Važi da je funkcija g rastuća funkcija od s, odnosno da blagostanje društva raste sa po-rastom agregatnog nivoa stečenih veština učenika:

sg∂∂

>0. (2.6)

Arnott i Rowse su definisali uslove za optimalnu organizaciju odeljenja polazeći od funkci-ja sj(i) i g oblika:

s=bαmβeδ i (2.7)

g=sε/ε (2.8)

pri čemu važi da se vrednost (α, β, δ) nalazi u intervalu [0, 1], a da je vrednost ε<1.

Ukoliko je α’=αε, β’=βε, δ’=δε, onda će:

segregacija učenika, tj. formiranje odeljenja koja će biti sačinjena od učenika identičnog nivoa sposobnosti biti optimalno pod uslovom α’+β’+δ’>1 i β’=0 i δ’≠0,

integracija učenika, tj. formiranje odeljenja koja će biti sačinjena od učenika različitog nivoa sposobnosti biti optimalno pod uslovom α’+β’+δ’>1 i α’=0.

Nejednakost α’+β’+δ’>1 ukazuje da je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja rastući. Seg-regacija učenika u tom slučaju postaje optimalna jer su usled rastućih efekata vršnjačkog uticaja sposobnosti učenika komplementarnog tipa.4 Takođe, pošto za razliku od izdva-janja po učeniku (δ’≠0), efekti vršnjačkog uticaja nisu od značaja za ostvarenje cilja maksimizacije društvenog blagostanja (β’=0), segregacija učenika omogućava kreatori-ma obrazovne politike prilagođavanje izdvajanja po učeniku prema sposobnostima samog učenika.

Nejednakost α’+β’+δ’<1 ukazuje da je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja opadajući. U tom slučaju integracija postaje optimalna jer su usled opadajućih efekata vršnjačkog uti-caja sposobnosti učenika supstitutabilnog tipa.5 Takođe, budući da nivo stečenih veština

4 U okviru Ekonomije obrazovanja, za sposobnosti učenika se kaže da su komplementarnog tipa ukoliko je povećanje vrednosti ljudskog kapitala moguće jedino pod uslovom da je poboljšanje kvaliteta obrazovanja jednog učenika praće-no poboljšanjem kvaliteta i drugih učenika.

5 U okviru Ekonomije obrazovanja, za sposobnosti učenika se kaže da su supstitutabilnog tipa ukoliko je povećanje vrednosti ljudskog kapitala moguće čak i ukoliko ne dolazi do poboljšanja kvaliteta obrazovanja svih učenika, odnosno ukoliko dobri rezultati jednog učenika mogu kompenzovati u potpunosti, ili delimično, loše rezultate drugog učenika.

∂g

∂s

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA72učenika ne zavisi od sposobnosti samog učenika (α’=0), već od prosečnog nivoa sposob-nosti vršnjaka sa kojima učenik deli odeljenje, podsticaji za prilagođavanje izdvajanja po učeniku prema njegovim sposobnostima ne postoje.6

Benabou (1996) je predložio teorijski model u kojem je u fokusu koncept ljudskog ka-pitala, tj. formiranje vrednosti ljudskog kapitala u slučaju pozitivnih efekata vršnjačkog uticaja. Polazeći od pretpostavke da vrednost ljudskog kapitala učenika zavisi ne samo od sposobnosti učenika već i od sposobnosti vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu, Benabou je razvio model u kojem je definisao uslove pod kojim će segregacija, odnosno integracija učenika različitih sposobnosti predstavljati rezultat optimizirajućeg ponašanja učenika (Checchi, 2008).

Učenik pohađa školu u određenom periodu svog života, pri čemu formirana vrednost ljudskog kapitala zavisi od karakteristika porodice iz koje učenik potiče, kvaliteta škole i izdvajanja po učeniku:

Hi=H(Fi, Lj,Ei) (2.9)

pri čemu:

1. Hi predstavlja formiranu vrednost ljudskog kapitala učenika i,

2. Fi predstavlja karakteristike porodice iz koje učenik i potiče,

3. Lj predstavlja kvalitet škole j koju učenik i pohađa,

4. Ei predstavlja izdvajanja po učeniku i.

Važi da je kvalitet škole j određen prosečnom vrednošću ljudskog kapitala svih učenika koji pohađaju školu j:

Lj=L(avgH) (2.10)

pri čemu

avgH predstavlja prosečnu vrednost ljudskog kapitala koja je formirana u školi j,

odnosno jednakost (2.9) se može predstaviti u obliku:

6 Za više detalja videti: Arnott R., Rowse J. (1987), „Peer group effects and educational attainment“, Journal of Public Economics, Elsevier, vol.32 (3), pages 287-305

73EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Hi=H(Fi,avgH, Ei). (2.11)

Važi da je funkcija Lj rastuća funkcija od avgH, odnosno kvalitet škole raste sa porastom prosečne vrednosti ljudskog kapitala učenika koju pohađaju školu:

avgHLj

∂∂

>0. (2.12)

Radi pojednostavljenja u modelu je uvedena pretpostavka da u društvu postoje samo dve škole koje su identične (j=1,2), i od kojih svaku može da pohađa polovina ukupnog broja učenika u društvu. Takođe, uvedena je pretpostavka da postoje samo dva tipa učenika (i=A, B), tip učenika A i tip učenika B, u proporciji n i (1-n), pri čemu važi da je sposobnost učenika tipa A veća od sposobnosti učenika tipa B, tj. da je vrednost ljudskog kapitala učenika tipa A veća od vrednosti ljudskog kapitala učenika tipa B:

HA>HB. (2.13)

Prosečna vrednost ljudskog kapitala avgH formirana u školi j je jednaka:

avgH=nHA+(1-n)HB. (2.14)

Konačno, pretpostavljajući da je cilj maksimizacija korisnosti učenika, Benabou je defin-isao uslove pod kojim će segregacija, odnosno integracija učenika omogućiti ostvarenje cilja. Ukoliko je funkcija kvaliteta škole oblika:

Lj=(niHAσ+(1-ni)HB

σ)1/σ (2.15)

pri čemu je ni predstavlja proporciju učenika tipa A i (1-ni) predstavlja proporcija učenika tipa B u školi j, onda:

1. segregacija učenika predstavlja optimalno rešenje pod uslovom σ<1, odnosno heter-ogenost učenika ima negativan uticaj na formiranje vrednosti ljudskog kapitala, jer su sposobnosti učenika komplementarnog tipa (i.e. važi avgH>Lj),

2. integracija učenika predstavlja optimalno rešenje pod uslovom σ>1, odnosno heter-ogenost učenika ima pozitivan uticaj na formiranje vrednosti ljudskog kapitala, jer su sposobnosti učenika supstitutabilnog tipa (i.e. važi avgH<Lj).

7

7 Za više detalja videti: Benabou R. (1996), „Heterogenity, stratification and growth“,American Economic Review, American Economic Association, vol.86(3), pages 584-609

∂Lj

∂avgH

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA74Lazear (1999) je razvio teorijski model u kojem je istaknut značaj interakcije između učenika u slučaju negativnih efekata vršnjačkog uticaja. Početna pretpostavka mod-ela jeste da je nivo stečenih veština učenika u negativnoj korelaciji sa remetilačkim ponašanjem vršnjaka sa kojima učenik pohađa časove nastave, tj. što je sklonost ka remetilačkom ponašanju vršnjaka sa kojima učenik deli odeljenje manja to je nivo stečenih veština učenika veći (Benhabib et al., 2011).

Lazear pretpostavlja da važi da svakog učenika karakteriše sklonost ka učenju na času p ali i sklonost ka remetilačkom ponašanju na času (1-p), pri čemu važi da se vrednost p nalazi u intervalu [0, 1]. Sklonost učenika ka učenju na času definisana je kao procenat vremena tokom kojeg učenik prati nastavu. Slično, sklonost učenika ka remetilačkom ponašanju na času je definisana kao procenat vremena tokom kojeg učenik ne prati nastavu već ometa vršnjake sa kojima deli odeljenja u procesu učenja. Pretpostavljajući da odeljenje čini n učenika, i da svakog učenika karakteriše identična sklonost ka učenju na času p, onda će proses podučavanja od strane nastavnika biti moguć u procentu vre-mena trajanja nastave pn.

Na primer, u slučaju da sklonost učenika ka učenju na času iznosi 98 procenata od ukup-nog vremena trajanja nastave, u odeljenju od 25 identičnih učenika, proces podučavanja od strane nastavnika će biti moguć u trajanju od 60 procenata od ukupnog vremena trajanja nastave (i.e. 0,9825=0,60). Ukoliko sklonost učenika ka učenju na času opadne na 94 procenata od ukupnog vremena trajanja nastave, proces podučavanja od strane nastavnika će biti moguć u trajanju od samo 21 procenta od ukupnog vremena trajanja nastave (i.e. 0,9425=0,21), i bilo bi potrebno smanjiti veličinu odeljenja na samo 8 učenika kako bi dostigli prvobitnih 60 procenata. Navedeni primer ukazuje da će veličina odeljenja zavisiti od sklonosti učenika ka učenju. Drugim rečima, što je sklonost učenika ka učenju veća to je veličina odeljenja veća, i što je sklonost učenika ka remetilačkog ponašanju veća to je veličina odeljenja manja (Checchi, 2008). Ova tvrdnja je značajna jer može da objasni činjenicu da je u empirijskim istraživanjima teško utvrditi postojanje negativne korelacije između kvaliteta obrazovanja, merenog obrazovnim postignućima učenika, i veličine odeljenja (Benhabib et al., 2011).

Takođe, polazeći od teorije firme, u modelu se pretpostavlja da je škola organizacija motiv-isana da maksimizira profit koji zavisi od koristi koju učenik u toku procesa podučavanja od strane nastavnika stekne, troškova angažovanja nastavnika od strane škole i ukupnog broj učenika u školi koje je nepohodno rasporediti u odeljenja:

maxP=Z(V-W/n) (2.16)

pri čemu

1. P predstavlja profit škole,

2. Z predstavlja ukupan broj učenika koje treba rasporediti po odeljenjima,

75EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

3. V predstavlja korist koju učenik u procesu podučavanja stekne, a koja je jednaka proiz-vodu koristi od učenja po jedinici vremena (v) i procentu vremena trajanja nastave u kojem je podučavanje moguće (pn),

4. W predstavlja trošak angažovanja nastavnika,

5. Z/n predstavlja ukupan broj odeljenja i

6. W/n predstavlja troškove podučavanja po učeniku.

Važi da je n rastuća funkcija od W i p, a opadajuća funkcija od V, odnosno da optimalan broj učenika u odeljenju raste sa povećanjem troškova angažovanja nastavnika i sklon-osti učenika ka učenju na času, a opada sa povećanjem koristi koju učenik u procesu podučavanja stekne:

Wn

∂∂

>0, (2.17)

pn∂∂

>0, (2.18)

Vn

∂∂

<0. (2.19)

Ukoliko se napusti pretpostavka o identičnoj sklonosti učenika ka učenju, i u model uvede realnija pretpostavka da se sklonost učenika ka učenju na času razlikuje, Lazear dokazuje da će u tom slučaju segregacija učenika predstavljati jedinu moguću optimalnu politiku organizacije odeljenja.

Pretpostavlja se da postoje dva tipa učenika, tip učenika A i tip učenika B, u proporciji α i (1-α), pri čemu važi da je sklonost ka učenju učenika tipa A veća od sklonosti ka učenju učenika tipa B:

pA>pB . (2.20)

Ako je nivo stečenih veština po učeniku Yint u slučaju integracije učenika u odeljenju veličine n jednak:

Yint=pAαnpB

(1-α)n (2.21)

i ako je nivo stečenih veština po učeniku Yseg u slučaju segregacije učenika u odeljenju veličine n jednak:

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA76Yseg=αpA

n+(1-α)pBn (2.22)

onda će za pA>pB važiti nejednakost:

pA>pB=αnpAn-1(1-(pB/pA)

(1-α)n)>0. (2.23)

Nejednakost (2.23) implicira da će za odeljenja identične veličine n, nivo stečenih veština po učeniku biti veći u slučaju segregacije učenika u odnosu na nivo stečenih veština po učeniku u slučaju integracije učenika, čime se dokazuje da segregacija predstavlja opti-malnu politiku organizacije odeljenja.8

Manski (1993) i Brock i Durlauf (2001) navode da je fundamentalni izazov u analizi efekata vršnjačkog uticaja njihova identifikacija. Odnosno, u empirijskim istraživanjima je od ključne važnosti identifikovati efekte u vezi sa fenomenom da individue koje pripadaju istoj referentnoj grupi teže da se identično ponašaju. Manski (1993) razlikuje:

1. endogene efekte,

2. egzogene ili kontekstualne efekte i

3. korelacione efekte.

Endogeni efekti se odnose na stav da će individualna obrazovna postignuća varirati u zavisnosti od obrazovnih postignuća referentne grupe, tj. obrazovna postignuća učenika A su pozitivno korelisana sa prosečnim obrazovnim postignućem grupe kojoj učenik A pripada. Egzogeni ili kontekstualni efekti se odnose na tvrdnju da individualna obra-zovna postignuća variraju u zavisnosti od kompozicije referentne grupe, tj. obrazovna postignuća učenika A zavise od karakteristika porodice vršnjaka sa kojima se učenik A nalazi u grupi. I konačno, korelacioni efekti se tiču stava da su individualna obrazovna postignuća determinisana karakteristikama date individue koje su slične za sve članove referentne grupe, tj. obrazovna postignuća učenika A će biti korelisana sa obrazovnim

8 Za više detalja videti: Lazear E. (2001), „Educational Production“,The Quarterly Journal of Economics, MIT Press, vol.116(3), pages 777-803

3. IDENTIFIKACIJA EFEKATA VRŠNJAČKOG UTICAJA U EMPIRIJSKIM ISTRAŽIVANJIMA

77EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

postignućima grupe kojoj učenika A pripada jer dolaze iz porodica sa sličnim karakteristi-kama i podučavani su od strane istog nastavnika u istoj školi. Endogeni i egzogeni efekat spadaju u društvene, jer su rezultat društvene interakcije, dok korelacioni efekti spadaju u nedruštvene efekte (Schneeweis and Winter-Ebmer, 2007).

Identifikacija navedena tri efekta u empirijskim istraživanjima je otežana brojnim prob-lemima. Ovi problemi se javljaju kad god istraživač ne poseduje prethodne informacije o pravoj referentnoj grupi kojoj učenik pripada. U najvećem broju empirijskih istraživanja istraživači polaze od toga da je referentna grupa data, odnosno da je referentna grupa odeljenje, ili u nekim slučajevima škola, u kojem se učenik nalazi. Čak i u slučaju da istraživač poseduje informacije o pravoj referentnoj grupi identifikovanje ovih efekata korišćenjem standardnih regresionih modela je prilično teško. (1) Prvo, istraživači retko mogu da izdvoje društvene efekte, endogene i egzogene efekte, od nedruštvenih, kore-lacionih efekata. (2) Drugo, čak i ukoliko iz analize izostavimo korelacione efekte, usled činjenice da nisu rezultat društvene interakcije, teško je razvojiti endogene od egzogenih efekata jer prosečna obrazovna postignuća vršnjaka zavise i od karakteristika njihovih porodica (Fertig, 2003).

Najčešći model koji se koristi za identifikovanje efekata vršnjačkog uticaja u empirijskim istraživanjima jeste linear-in-means model u kojem obrazovna postignuća učenika pred-stavljaju funkciju (1) individualnih karakteristika i karakteristika porodice iz koje pos-matrani učenik potiče, (2) karakteristika porodice vršnjaka i (3) prosečnih obrazovnih postignuća vršnjaka sa kojima posmatrani učenik deli odeljenje. Formalno model se pred-staviti u sledećoj formi regresione jednačine:

Yi=α+β1avgY-i+γ1Xi+γ2X-i+εi (2.24)

gde Yi predstavlja obrazovna postignuća učenika i, avgY-i predstavlja prosečna obrazovna postignuća vršnjaka sa kojima učenik i deli odeljenje, Xi predstavlja set promenljivih koji se odnosi na individualne karakteristike i karakteristike porodice iz koje učenik i potiče, dok X-i predstavlja set promenljivih koji se odnosi na karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik i deli odeljenje (Hanushek et al., 2011).

Jednačina (2.24) obuhvata kako endogene efekte (β1), koji se odnose na prosečna obra-zovna postignuća vršnjaka, tako i egzogene ili kontekstualne efekte (γ2), koji se odnose na karakteristike porodice vršnjaka sa kojima posmatrani učenik deli odeljenje.

Manski (1993) navodi dva problema u vezi sa korišćenjem linear-in-means modela u empirijskim istraživanjima efekata vršnjačkog uticaja:

1. problem simultanosti9 i2. problem samoselekcije.

1. Prvo, budući da na obrazovna postignuća učenika i (Yi) utiču prosečna obrazov-na postignuća vršnjaka (avgY-i) sa kojima učenik i deli odeljenje, ali i da važi da na prosečna obrazovna postignuća vršnjaka utiču obrazovna postignuća učenika i, ocena

9 Problem simultanosti u literature je poznat i kao problem reflekcije.

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA78β1 je pristrasna. Pristrasnost u ovom slučaju dovodi do precenjenosti efekata vršnjačkog uticaja. Ovaj problem Manski naziva problem simultanosti, a prisutan je jer prosečna obrazovna postignuća vršnjaka sa kojima posmatrani učenik deli odeljenje u modelu predstavljaju nezavisnu promenljivu, ali su obrazovna postignuća vršnjaka takođe pod uticajem obrazovnih postignuća posmatranog učenika, odnosno zavisne promenljive. Na primer, pretpostavimo da učenik A i učenik B pripadaju istom odeljenju. Dalje, pretpostavimo da učenik A poseti oftamologa gde se pregledom utvrdi da učenik A mora da nosi kontaktna sočiva. Nova kontaktna sočiva imaju pozitivan uticaj na sposobnost učenika A za učenjem, odnosno dolazi do poboljšanja obrazovnih postignuća učenika A. Ukoliko posmatramo engodene efekte vršnjačkog uticaja, ovo poboljšanje obrazovnih postignuća učenika A će imati i pozitivan uticaj na obrazovna postignuća učenika B. Ali, problem je u tome što će pozitivna promena obrazovnih postignuća učenika B imati povratno dejstvo i na učenika A, odnosno doći će do još većeg poboljšanja obrazovnih postignuća učenika A. Dakle, ovaj problem je prisutan prilikom analiziranja endogenih efekata, tj. usled činjenice da učenik i utiče na obrazovna postignuća svojih vršnjaka, ali je u isto vreme pod uticajem njihovih obrazovnih postignuća (Hanushek et al., 2011).

Problem simultanosti se u empirijskim istraživanjima (e.g. Schneeweis and Winter-Eb-mer, 2007; Rangvid, 2007) prevazilazi tako što se isključivo analiziraju egzogeni ili kon-tekstualni efekti. Drugim rečima, u empirijskim istraživanjima autori analiziraju kako na obrazovna postignuća učenika i utiču karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik i deli odeljenje.

2. Drugo, ukoliko učenici ili njihovi roditelji imaju mogućnost da biraju odeljenje ili školu, pri čemu taj izbor tada nije slučajan, dolazi do problema koji Manski naziva problem samoselekcije. On se javlja onda kada se učenici sa sličnim karakteristikama priključuju istoj referentnoj grupi, tj. kada je izbor referentne grupe stvar individualnog izbora učenika ili njihovih roditelja. Učenik čiji su roditelji zainteresovani za što kvalitetnije obrazovanje svog deteta će vrlo verovatno pohađati školu sa učenicima čiji su roditelji takođe zainteresovani za što kvalitetno obrazovanje svoje dece. Selekcija se može vršiti, na primer, na osnovu faktora poput kvaliteta škole. Ukoliko ovaj faktor jeste u korelaciji sa obrazovnim postignućima učenika, ali nije uključen u empirijsko istraživanje rezul-tat će biti pristrasna ocena efekata vršnjačkog uticaja. Ili, ukoliko dobri učenici biraju odeljenja u kojem se većinom nalaze dobri učenici, ocene β1 i γ2 će biti pristrasne, tj. efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća će biti precenjeni (Hanushek et al., 2011).

Rangvid (2007) ističe da model poput linear-in-means modela često precenjuju efekat vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika usled problema samoselekcije. Au-torka navodi primer učenika čiji roditelji dosta polažu u njegovo obrazovanje. Obrazov-na postignuća posmatranog učenika će, vrlo verovatno, biti visoka iz dva razloga. (1) Prvo, roditelji takvog učenika će težiti da ga upišu u kvalitetnu školu. (2) Drugo, sami roditelji će određenim merama podstrekivati proces učenja, tako što će na primer plaćati dopunske časove, različite kurseve i slično. Ukoliko potom ovakvo ponašanje roditelja nije uključeno u analizu od strane istraživača, empirijska istraživanja će greškom pripisati efekat uticaja roditelja efektu vršnjačkog uticaja, odnosno vršnjački uticaj će biti precen-

79EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

jen. Drugim rečima, može se reći i da je problem samoselekcije zapravo problem izostav-ljenih promenljivih iz analize (Rangvid, 2007).

Postoji nekoliko pristupa rešavanju problema samoselekcije u empirijskim istraživanjima (Hanushek et al., 2011). (1) Prvi pristup se zasniva na korišćenju metode instrumental-nih promenljivih, dok (2) drugi pristup počiva na uključivanju što većeg broja kontrolnih promenljivih.

1. Određen broj autora (e.g. Robertson and Symons, 1996; Feinstein and Symons, 1999; Fertig, 2003) je pokušao da reši problem samoselekcije korišćenjem metode instru-mentalnih promenljivih. Ali problem sa korišćenjem navedene metode jeste u tome što je teško pronaći instrumentalnu promenljivu koja je istovremeno visoko korelisana sa nezavisnom promenljivom (prosečna obrazovna postignuća vršnjaka ili karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik i deli odeljenje) i nekorelisana sa zavisnom promen-ljivom (obrazovnim postignućima učenika i). Štaviše, rezultati empirijskih istraživanja u kojima je korišćena metoda instrumentalnih promenljivih nisu jednoznačni.

2. Drugi autori (e.g. Hanushek et al., 2003; Betts and Zau, 2004; Schneeweis and Winter-Ebmer, 2007; Rangvid, 2007) su problem samoselekcije pokušali da reše uključivanjem što većeg broja kontrolnih promenljivih koje se odnose na individualne karakteristike učenika, karakteristike porodice iz koje učenik potiče i promenljivih koje se odnose na karakteristike škole. Kao što je već istaknuto problem samoselekcije u stvari predstavlja problem izostavljenih promenljivih iz analize. Uključivanjem ovih promenljivih pristras-nost, tj. precenjenost efekata vršnjačkog uticaja, će u velikoj meri biti otklonjena ili značajno umanjena. Da bi ovaj pristup bio moguć istraživači moraju raspolagati bazom koja ima značajan broj relevantnih podataka, kako bi što veći broj kontrolnih promen-ljivih bio uključen u analizu. PISA (eng. Programme for International Student Assess-ment) je upravo jedan od međunarodnih programa za procenu obrazovnih postignuća koji raspolaže širokom bazom podataka, što umnogome olakšava primenu ovog pristupa.

Hoxby (2000) je sprovela empirijsko istraživanje sa ciljem utvrđivanja intenziteta efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika u saveznoj američkoj državi Teksas. Em-pirijsko istraživanje je bilo zasnovano na podacima TAAS (eng. Texas Assessment of Academic Skills). Da bi prevazišla probleme u vezi sa identifikacijom efekata vršnjačkog uticaja autorka je koristila metod instrumentalnih promenljivih. Naime, Hoxby je uočila da postoje slučajne fluktuacije u broju rođene dece muškog i ženskog pola po godinama. Rezultat takvih fluktuacija biće to što će se kompozicija odeljenja prema polu učenika razlikovati, tj. u nekim godinama će u odeljenjima preovladavati učenici muškog pola, a u nekim učenici ženskog pola.

Da bi identifikovala efekte vršnjačkog uticaja autorka je analizirala da li se obrazovna postignuća učenika, koji pohađaju istu školu, razlikuju u zavisnosti od toga da se učenik

4. REZULTATI EMPIRIJSKIH ISTRAŽIVANJA

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA80nalazi u odeljenju sa pretežno ženskom ili pretežno muškom populacijom. Hoxby je uvela pretpostavku da učenici ženskog pola ostvaruju bolja obrazovna postignuća i da su manje skloni remetilačkom ponašanju u odnosu na učenike muškog pola. S tim u vezi, prema Hoxby efekti vršnjačkog uticaja će biti pozitivni ukoliko učenici koji se nalaze u odeljenju sa većinskom ženskom populacijom ostvaruju bolja obrazovna postignuća od učenika koji se nalaze u odeljenju sa većinskom muškom populacijom. Odnosno, efekti vršnjačkog uti-caja će biti značajni ukoliko se razlike u obrazovnim postignućima učenika mogu objasniti razlikama u kompoziciji odeljenja prema polu.

U pokušaju da objasnimo način na koji je Hoxby analizirala efekte vršnjačkog uticaja možemo se poslužiti sledećim primerom. Pretpostavimo da jedna porodica ima dva sina, koja su upisana u istu školu. Dalje pretpostavimo da je stariji sin upisan u odeljenje koje pretežno čine učenici ženskog pola i da je mlađi sin, naredne godine, upisan u odeljenje koje pretežno čine učenici muškog pola. Budući da su im roditelji isti, da pohađaju istu školu, razlike u obrazovnim postignućima starijeg i mlađeg sina će biti rezultat različite kompozicije odeljenja.10

Hoxby je utvrdila da su efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika u saveznoj američkoj državi Teksas statistički značajni. Rezultati ukazuju da učenici koji se nalaze u odeljenju koje pretežno čine učenici ženskog pola ostvaruju bolja obrazovna postignuća u pogledu čitalačke i matematičke pismenosti u odnosu na učenike koji se nalaze u odeljenju koje pretežno čine učenici muškog pola.11

Rangvid (2007) je kombinujući PISA podatke sa podacima nacionalne statističke službe sprovela empirijsko istraživanje u kojem je analizirala efekte vršnjačkog uticaja na obra-zovna postignuća učenika u Danskoj. Analizom je bilo obuhvaćeno oko 4200 učenika iz 223 škole koje su učestvovale u PISA testiranju 2000. godine. S obzirom na činjenicu da PISA ne raspolaže podacima na nivou odeljenja već škole, referentnu grupu čine učenici koji pohađaju istu školu. Analiza je zasnovana na standardnoj proizvodnoj funkciji u obrazovanju, u kojem su obrazovna postignuća učenika u pogledu čitalačke pismenosti, u funkciji seta promenljivih koje se odnose na individualne karakteristike učenika, karak-teristike porodice iz koje učenik potiče i karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu. Pristrasnost ocene efekata vršnjačkog uticaja usled problema simulta-nosti i problema samoselekcije je otklonjena analiziranjem isključivo egzogenih efekata i korišćenjem velikog broja kontrolnih promenljivih.

Rangvid je ispitivala kako na obrazovna postignuća učenika u pogledu čitalačke pismenosti utiču karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu, kako bi prevazišla problem simultanosti. Polazeći od studije Behrman i Rosenzweig (2002) karakteristike porodice vršnjaka su u empirijskom istraživanju bile obuhvaćene prosečnim brojem godina školovanja njihovih majki. Naime, Behrman i Rosenzweig su utvrdili da postoji pozitivna korelacija između broja godina školovanja majke i obrazovnih postignuća njenog deteta. Odnosno, što je veći broj godina školovanja majke to su obrazovna postignuća njenog de-teta bolja. Rangvid je stoga pretpostavila da će efekti vršnjačkog uticaja biti pozitivni, tj. da

10 Za više detalja posetiti: http://www.nber.org/

11 Za više detalja videti: Hoxby C. (2000), „Peer effects in the classroom: Learning from gender and race variation“, NBER Working Papers No.7867

81EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

što je prosečan broj godina školovanja majki vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu veći, to su obrazovna postignuća tog učenika u pogledu čitalačke pismenosti bolja.

U analizu je uključen i veliki broj kontrolnih promenljivih, koje nisu predmet istraživanja ali mogu uticati na obrazovna postignuća učenika, kako bi problem samoselekcije bio prevaziđen. Autorka je u analizu uključila promenljive koje se odnose na individualne karakteristike (e.g. godište, pol, nacionalnost učenika), karakteristike porodice iz koje učenik potiče (e.g. struktura porodice, obrazovni nivo majke, obrazovni nivo oca, zani-manje majke, zanimanje oca), karakteristike škole (e.g. veličina škole, tip škole, indeks fizičke infrastrukture škole, indeks ponašanja nastavnika, indeks podrške nastavnika).

Rangvid je utvrdila da su efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća u slučaju danskih učenika statistički značajni i pozitivni. Rezultati empirijskog istraživanja uka-zuju da povećanje prosečnog broja godina školovanja majki vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu za jednu godinu dovodi do poboljšanja obrazovnih postignuća tog učenika u pogledu čitalačke pismenosti za oko 5 PISA poena. Odnosno, ukoliko bi posmatrani učenik pohađao školu sa vršnjacima čiji je prosečan broj godina školovanja majki 16 godina umesto sa vršnjacima čiji je prosečan broj godina školovanja majki 9 godina, to bi dovelo do poboljšanja obrazovnih postignuća posmatranog učenika u pogledu čitalačke pismenosti za oko 35 PISA poena. Uticaj kontrolnih promenljivih koje se odnose na individualne karakteristike učenika, karakteristike porodice iz koje učenik potiče i karak-teristike škole je najvećim delom statistički značajan i sa očekivanim predznakom. Rang-vid je, na primer, utvrdila da učenici ženskog pola ostvaruju obrazovna postignuća u pogledu čitalačke pismenosti koja su za oko 22 PISA poena bolja u odnosu na obrazovna postignuća koja ostvaruju učenici muškog pola. Takođe, učenici danske nacionalnosti os-tvaruju obrazovna postignuća u pogledu čitalačke pismenosti koja su za oko 18 PISA po-ena bolja u odnosu na obrazovna postignuća koja ostvaruju učenici drugih nacionalnosti. Učenici čija je majka završila fakultet ostvaruju obrazovna postignuća u pogledu čitalačke pismenosti koja su za oko 33 PISA poena bolja u odnosu na obrazovna postignuća koja ostvaruju učenici čija je majka završila osnovnu školu. Slično, učenici čiji je otac završio fakultet ostvaruju obrazovna postignuća u pogledu čitalačke pismenosti koja su za oko 24 PISA poena bolja u odnosu na obrazovna postignuća koja ostvaruju učenici čiji je otac završio osnovnu školu. Utvrđeno je i da postoji pozitivna korelacija između obrazovnih postignuća učenika u pogledu čitalačke pismenosti i veličine škole.

Priroda efekata vršnjačkog uticaja je u empirijskom istraživanju ispitana korišćenjem metode kvantilne regresije. Rangvid je utvrdila da su efekti vršnjačkog uticaja na obra-zovna postignuća učenika u pogledu čitalačke pismenosti asimetrični u korist loših učenika. Odnosno, u slučaju učenika koji se nalazi u prvom decilu (uslovne) distribuci-je obrazovnih postignuća povećanje prosečnog broja godina školovanja majki vršnjaka sa kojima posmatrani učenik pohađa školu za jednu godinu dovodi do poboljšanja obrazovnih postignuća tog učenika u pogledu čitalačke pismenosti za oko 9 PISA poena. U slučaju učenika koji se nalazi u poslednjem decilu (uslovne) distribucije obrazovnih postignuća povećanje prosečnog broja godina školovanja majki vršnjaka sa kojima posmatrani učenik pohađa školu za jednu godinu dovodi do poboljšanja obra-zovnih postignuća tog učenika u pogledu čitalačke pismenosti za oko 2 PISA poena. Rangvid stoga zaključuje da bi optimalna politika organizacije odeljenja u danskim

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA82školama podrazumevala integraciju učenika.12

Fertig (2003) je sproveo empirijsko istraživanje sa ciljem utvrđivanja intenziteta efekata vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća američkih učenika. Empirijsko istraživanje je sprovedeno na osnovu podataka o učenicima iz 136 američkih škola koji su učestvovali na PISA testiranju 2000. godine. Kako bi prevazišao probleme koji se javljaju prilikom identifikacije efekata vršnjačkog uticaja autor je koristio metod instrumentalnih promen-ljivih, pri čemu referentnu grupu čine učenici koji pohađaju istu školu.

Fertig je analizirao kako na obrazovna postignuća učenika i iz škole s utiču individualne karakteristike i karakteristike porodice tog učenika, karakteristike škole koju taj učenik pohađa, heterogenost obrazovnih postignuća vršnjaka i karakteristike porodice vršnjaka sa kojima taj učenika pohađa školu. Specifičnost ovog empirijskog istraživanja je u tome što je autor analizirao i endogene i egzogene efekte. S tim u vezi, prema Fertig, statistički značajni endogeni efekti ukazuju na to da će individualna obrazovna postignuća učenika varirati u zavisnosti od heterogenosti obrazovnih postignuća referentne grupe, a egzogeni efekti ukazuju da će individualna obrazovna postignuća varirati u zavisnosti od karakter-istika porodice referentne grupe.

Heterogenost obrazovnih postignuća vršnjaka je u empirijskom istraživanju bila obuhvaćena korišćenjem koeficijenta varijacije. Fertig je pretpostavio da će veća vred-nost koeficijenta varijacije obrazovnih postignuća vršnjaka sa kojima učenik i pohađa školu imati negativan uticaj na obrazovna postignuća tog učenika. Karakteristike po-rodice vršnjaka su u empirijskom istraživanju bile obuhvaćene korišćenjem procenta vršnjaka čiji su roditelji zaposleni. Autor je pretpostavio da će veći procenat vršnjaka čiji su roditelji zaposleni a sa kojima učenik i pohađa školu imati pozitivan uticaj na obra-zovna postignuća tog učenika.

Fertig je utvrdio da su efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća američkih učenika statistički značajni. U slučaju egzogenih efekata rezultati ukazuju da veći pro-cenat vršnjaka čiji su roditelji zaposleni a sa kojima učenik pohađa školu dovodi do poboljšanja obrazovnih postignuća tog učenika. Rezultati empirijskog istraživanja u slučaju endogenih efekata ukazuju da veća heterogenost obrazovnih postignuća vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu dovodi do pogoršanja obrazovnih postignuća tog učenika. S tim u vezi, rezultat da veća heterogenost odeljenja u pogledu obrazovnih postignuća učenika ima negativan uticaj sugeriše da bi sa stanovišta organizacionih promena seg-regacija učenika predstavljala optimalnu politiku organizacije odeljenja u američkim školama.13

Schneeweis i Winter-Ebmer (2007) su sproveli empirijsko istraživanje u kojem su ana-lizirali efekte vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća učenika u austrijskim školama.

12 Za više detalja videti: Rangvid Schindler B.(2007), „School Composition Effects in Denmark: Quantile Regression Evidence from PISA 2000“, Empirical Economics, Springer, vol.33(2), pages 359-388. Reprinted in: The Economics of Education and Training, Dustmann C., Fitzenberger B., Machin S., eds. Physica-Verlag

13 Za više detalja videti: Fertig M. (2003), Educational Production, Endogenous Peer Group Formation and Class Com-position-Evidence from the PISA 2000 Study, IZA Discussion Papers 714, Institute for the Study of Labor (IZA)

83EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Empirijsko istraživanje je bazirano na PISA podacima iz 2000. godine, kada je u fokusu testiranja bila čitalačka pismenost učenika, i PISA podacima iz 2003. godine, kada je u fokusu testiranja bila matematička pismenost učenika. Autori su empirijsko istraživanje sproveli koristeći standardnu proizvodnu funkciju u obrazovanju u kojoj su obrazovna postignuća austrijskih učenika na PISA testiranju posmatrana u funkciji brojnih promen-ljivih, pri čemu referentnu grupu čine učenici koji pohađaju istu školu. Naime, Schneeweis i Winter-Ebmer su analizirali kako na obrazovna postignuća austrijskih učenika, odnosno nivo stečenih veština u pogledu čitalačke i matematičke pismenosti utiču promenljive koje se odnose na individualne karakteristike učenika, karakteristike porodice iz koje učenik potiče, karakteristike škole i karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu. Da bi prevazišli problem simultanosti i problem samoselekcije u analizi efekata vršnjačkog uticaja autori su isključivo analizirali egzogene efekte uključivši u analizu što veći broj promenljivih koje nisu predmet analize ali mogu uticati na obrazovna postignuća učenika. Preciznije, autori su analizirali kako na obrazovna postignuća učenika utiču karakteristike porodice vršnjaka, a ne prosečna obrazovna postignuća vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu, pri čemu su u analizu uključili što veći broj kontrolnih promenljivih. Takođe, autori su imali u vidu da problem samoselekcije može biti izražen ne samo usled izostavljanja promenljivih iz analize već i usled mogućnosti austrijskih učenika da biraju tip srednje škole. S tim u vezi autori su kako bi prevazišli problem samoselekcije koji je izazvan ovakvim izborom uključili kontrolne promenljive koje se odnose na tip srednje škole. Karakteristike porodice vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu su u empirijskom istraživanju bile obuhvaćene korišćenjem socio-ekonomskog indeksa zanimanja roditelja (eng. International Socio-Economic Index of Occupational Status). Socio-ekonomski indeks zanimanja roditelja je izveden na osnovu upitnika koji popunjavaju učenici, tj. njihovih odgovora na pitanja koja se odnose na zanimanje roditelja. Vrednost indeksa se kreće u intervalu od 16 do 90, pri čemu niže vrednosti ukazuju na niži socio-ekonomski status roditelja učenika (OECD, 2012).

Schneeweis i Winter-Ebmer su utvrdili da su efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća austrijskih učenika u pogledu čitalačke i matematičke pismenosti statistički značajni i pozitivni. Utvrđeno je da porast prosečne vrednosti socio-ekonomskog indek-sa vršnjaka sa kojima učenik pohađa školu za jednu standardnu devijaciju dovodi do poboljšanja obrazovnih postignuća tog učenika u pogledu čitalačke pismenosti za oko 8 PISA poena, a u pogledu matematičke pismenosti za oko 14 PISA poena. Uticaj promen-ljivih koje se odnose na individualne karakteristike i karakteristike porodice iz koje učenik potiče na obrazovna postignuća učenika je takođe, u najvećem broju slučajeva, statistički značajan i sa očekivanim predznakom. Schneeweis i Winter-Ebmer su, na primer, ut-vrdili da učenici ženskog pola ostvaruju bolja obrazovna postignuća u pogledu čitalačke pismenosti, dok učenici muškog pola ostvaruju bolja obrazovna postignuća u pogledu matematičke pismenosti na PISA testiranju. Učenici čiji roditelji nisu završili srednju školu ostvaruju lošije rezultate u oba domena PISA testiranja u odnosu na učenike čiji su roditelji završili srednju školu ili fakultet. Što se tiče karakteristika i tipa škole, autori su utvrdili da učenici koji pohađaju gimnaziju ostvaruju bolja obrazovna postignuća u pogledu čitalačke i matematičke pismenosti u odnosu na učenike koji pohađaju druge tipove škola.

Schneeweis i Winter-Ebmer su pored intenziteta analizirali i prirodu efekata vršnjačkog uticaja. Koristeći metodu kvantilne regresije autori su došli do kontradiktornih rezultata.

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA84Naime, utvrđeno je da su da su efekti vršnjačkog uticaja na obrazovna postignuća u pogledu čitalačke pismenosti asimetrični u korist loših učenika, jer je intenzitet efekata vršnjačkog uticaja opadajući tj. efekti postaju sve manji što su obrazovna postignuća učenika sve bolja. Međutim, autori su utvrdili da su efekti vršnjačkog uticaja na obra-zovna postignuća u pogledu matematičke pismenosti simetrični, jer se intenzitet efeka-ta vršnjačkog uticaja ne menja sa promenom obrazovnih postignuća učenika. Takođe, utvrđeno je da veća heterogenost učenika ima statistički značajan i negativan uticaj na obrazovna postignuća loših učenika u pogledu matematičke pismenosti. Zaključak Sch-neeweis-a i Winter-Ebmer-a jeste da je sa stanovišta organizacionih promena u obra-zovnom sistemu Austrije optimalna politika formiranje škola u kojima će se učenici po nivou stečenih kognitivnih veština razlikovati (integracija), a u okviru kojih će potom za pojedine predmete, kao što je na primer matematika, biti formirane grupe sačinjene od učenika identičnog nivoa stečenih kognitivnih veština (segregacija).14

Organizacione promene u školama, prema rezultatima sve većeg broja studija, imaju značajnog uticaja na obrazovna postignuća učenika. Među organizacionim promenama u školama od posebne važnosti jeste pitanje organizacije odeljenja. Shodno tome, posebna pažnja istraživača je usmerena ka izučavanju efekata vršnjačkog uticaja budući da, ukoliko postoje, mogu biti od značaja za optimalnu organizaciju odeljenja. Poznavanje intenziteta i prirode efekata vršnjačkog uticaja može biti od koristi kreatorima obrazovne politike prilikom osmišljavanja načina za unapređenje kvaliteta obrazovnog procesa. Naime, rezultati empirijskih studija mogu poslužiti kao osnov za definisanje različitih mera poboljšanja kvaliteta obrazovanja, a posebno onih mera koje se odnose na organizacione promene u školama. Pri čemu, jedan od osnovnih problema vezanih za optimalnu organizaciju odeljenja jeste kompozicija odeljenja. Imajući u vidu značaj efekata vršnjačkog uticaja za kompoziciju odeljenja razvijeni su brojni teorijski modeli. S tim u vezi, u radu je prikazano nekoliko najznačajnijih teorijskih modela (i.e. Arnott i Rowse model, Benabou model i Lazear model). Teorijsko-uporedni okvir predstavljen u radu treba da omogući uvid u to kada i pod kojim uslovima segregacija, odnosno integracija učenika predstavlja optimalnu politiku organizacije odeljenja, i može da dovede do poboljšanja kvaliteta obrazovanja.

Ključni izazov istraživača u empirijskim istraživanjima jeste izolovanje efekata vršnjačkog uticaja na kvalitet obrazovanja od ostalih efekata, poput individualnih karakter-istika učenika ili karakteristika porodice iz koje učenik potiče. Naime, u empirijskim istraživanjima je od ključne važnosti identifikovati efekte u vezi sa fenomenom da indivi-due koje pripadaju istoj referentnoj grupi teže da se identično ponašaju, i to (1) endogene efekte, (2) egzogene ili kontekstualne efekte i (3) korelacione efekte. Problemi identifi-kacije navedenih efekata se javljaju kad god istraživač ne poseduje prethodne informacije o pravoj referentnoj grupi kojoj učenik pripada. U najvećem broju empirijskih istraživanja istraživači polaze od toga da je referentna grupa data, odnosno da je referentna grupa

14 Za više detalja videti: Schneeweis N., Winter-Ebmer R. (2007), „Peer Effects in Austrian schools“, Empirical Econo-mics, Springer, vol.32(2), pages 387-409

5. ZAKLJUČAK

85EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

6. LITERATURA

odeljenje, ili u nekim slučajevima škola, u kojem se učenik nalazi. Najčešći model koji se koristi za identifikovanje efekata vršnjačkog uticaja u empirijskim istraživanjima jeste linear-in-means model. Međutim, za upotrebu linear-in-means modela za ocenu efekata vršnjačkog uticaja specifični su (1) problem simultanosti i (2) problem samoselekcije. Problem simultanosti se prevazilazi analiziranjem isključivo egzogenih ili kontekstual-nih efekata. Dok se problem samoselekcije rešava korišćenjem metode instrumentalnih promenljivih ili uključivanjem što većeg broja kontrolnih promenljivih.

Arnott R., Rowse J. (1987), „Peer group effects and educational attainment“, Journal of Public Economics, Elsevier, vol.32 (3), pages 287-205

Behrman R., Rosenzweig M. (2002), „Does Increasing Women’s Schooling Raise the Schooling of the Next Generation?“, American Economic Review, American Economic Association, vol. 92 (1), pages 323-3347

Benabou R. (1996), Heterogeneity, stratification and growth“, American Econo-mic Review, American Economic Association, vol.86 (3), pages 584-609

Benhabib J., Bisin A., Jackson M. (2011), Handbook of Social Economics, Vo-lume 1, Elsevier

Brock W., Durlauf S. (2001), „Discrete Choice with Social Interactions, Review of Economic Studies, vol. 68(2), pages 235-260

Checchi D. (2008), The Economics of Education, 1st Edition, Cambridge Uni-versity Press

Fertig M. (2003), Educational Production, Endogenous Peer Group Formation and Class Composition-Evidence from the PISA 2000 Study, IZA Discussion Papers 714, Institute for the Study of Labor (IZA)

Hoxby C. (2000), „Peer effects in the classroom: Learning from gender and race variation“, NBER Working Papers No.7867

Hanushek E., Machin S., Woessmann L. (2011), Handbook of the Economics of Education, Volume 3, Elsevier http://www.nber.org/

Johnes G., Johnes J. (2004), International Handbook on the Economics of Edu-cation, 1st Edition, Edward Elgar Publishing Ltd

Lazear E. (2001), „Educational Production“, The Quarterly Journal of Economics, MIT Press, vol.116 (3), pages 777-803

Manski C. (1993), „Identification of Endogenous Social Effects: The Reflection Problem“, The Review of Economic Studies, Wiley Blackwell, vol.60 (3), pages 531-542

EFEKTI VRŠNJAČKOG UTICAJA NA OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: TEORIJSKI OKVIR I EMPIRIJSKA IDENTIFIKACIJA86

OECD (2012), PISA 2009 Technical Report, PISA, OECD Publishing.

Rangvid Schindler B. (2007), „School Composition Effects in Denmark: Quan-tile Regression Evidence from PISA 2000“, Empirical Economics, Springer, vol. 33(2), pages 359-388. Reprinted in: The Economics of Education and Training, Dustmann C., Fitzenberger B., Machin S., eds. Physica-Verlag

Schneeweis N., Winter-Ebmer R. (2007), „Peer Effects in Austrian schools“, Em-pirical Economics, Springer, vol.32(2), pages 387-409

Scott J., Carrington P. (2011), The SAGE Handbook of Social Network Analysis, 1st Edition, SAGE Publications Ltd

87EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

JEL KLASIFIKACIJA: J29, J39.

1 Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu.

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI

APSTRAKT:Evoluciju minimalne nadnice, kao jednog od osnovnih instituta tržišta rada, pratile su, kako u stručnoj, tako i u široj javnosti, česte debate o uticaju koji ona ima na funkcionisanje tržišta rada. Neusaglašeni stavovi po pitanju njenih efekata veoma su izraženi u Srbiji. Upravo iz tog razlo-ga, predmet ovog rada bio je sprovođenje sveobuhvatne analize uz pomoću koje smo želeli da istaknemo njene pozitivne i negativne posledice u slučaju Srbije. Na osnovu rezultata dobijenih u radu, ispostavlja se da se minimalna zarada ne nalazi na kritično visokom nivou koji bi mogao da ugrozi normalno funkcionisanje tržišta rada, te se napadi na ovaj institut u našoj zemlji mogu smatrati neopravdanima. Međutim, naša analiza je takođe pokazala i da način na koji je ona dizajnirana, kao i njena interakcija sa ostalim institucijama na tržištu rada, potencijalno mogu predstavljati ograničavajući faktor za rast zaposlenosti u Srbiji, te da je neophodno uvesti određe-ne izmene u njenoj kompoziciji, kako bi se neželjeni efekti izbegli.

KLJUČNE REČI:MINIMALNA ZARADA, TRŽIŠTE RADA, ZAPOSLENOST.

DRAGAN ALEKSIĆ1

[email protected]

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI88

KEY WORDS:MINIMUM WAGE, LABOUR MARKET, EMPLOYMENT.

ABSTRACT: The Evolution of the minimum wage, as one of the main institutes of the labour market, was accompanied by,both in professional and in the wider public, frequent debates about consequences that it has on the functioning of the labour market. Conflicting attitudes regarding its effects are also very prominent in Serbia. For this reason, the subject of this paper was to conduct a comprehensive analysis which could help us to underline its positive and negative consequences in the case of Serbia.Based on the results obtained in this paper, it turns out that the minimum wage isn’t set on a criti-cal high level that could endanger the normal functioning of the labour market, and because of that attacks on this labour market institute in our country can be considered as unjustified. However, our analysis also showed that its structure and interaction with other institutions on the labour market potentially could be constraining factor for the employment growth in Serbia, and that it is necessary to introduce certain changes in its composition, as order to avoid adverse effects.

89EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Minimalna zarada se kao institucionalna norma prvi put pominje krajem XIX veka i vezuje se za Australiju i nešto kasnije Novi Zeland. Nedugo zatim, ovu zakonsku regulativu u svoj pravni aparat uvrstile su i zapadne zemlje koje su važile za bastione savremenog kapitalizma – najpre Velika Britanija, a potom i Sjedinjene Američke Države. Prava ek-spanzija minimalne zarade dogodila se u drugoj polovini XX veka, kada veliki broj zemalja implementira pomenutu zakonsku regulativu, kako bi pomoću nje uticale na smanjenje u dohodovnom jazu koji je već tada počeo da biva sve izraženiji. Pod pojmom mini-malne zarade se podrazumeva zakonski propisana donja granica novčanog ekvivalenta koji poslodavac mora isplatiti zaposlenom radniku povodom obavljanja posla za koji ga je angažovao. Namera ovako konstituisane zakonske granice jeste obezbeđenje egzist-encijalnog minimuma zaposlenima, kao i sprečavanje eksploatacije radnika od strane poslodavaca.

Od prve njene primene, kasnije masovne difuzije, pa sve do danas, vodile su se debate o krajnjim posledicama koje ona ostavlja na ekonomske ishode. Standard-ni klasičarski pristup u ekonomiji rada kritikovao je postojanje minimalne zarade usled toga što ona može negativno uticati na funkcionisanje tržišta rada, kao i zbog činjenice da može predstavljati važnu prepreku za rast ukupne zaposlenosti. Sa druge strane, teoretičari ekonomije rada koji zagovaraju institucionalistički pristup, smatraju da tržište nije nužno savršeno, kao i da su institucije nešto što je njemu inherentno, te se zbog toga ono bez njih ne može izolovano posmatrati. Ne samo to, već i da u određenim uslovima minimalna zarada ne mora po definiciji imati za posledicu negativne efekte na funkcionisanje tržišta, štaviše, njegove ishode može i poboljšati.

Pored osnovne debate oko njenih krajnjih efekata, takođe su aktuelna i brojna druga pitanja na koje postoje oprečni odgovori među ekonomistima: Koji su razlozi uvođenja minimalne zarade? Da li je i u kojoj meri ona efikasna u borbi protiv radnog siromaštva? Koliko iznosi njen time lag, odnosno da li se efekti njenog uvođenja/promene nivoa ispol-javaju neposredno ili su oni vidljivi tek u nekom dužem roku? Da li se zakonski definisana donja granica treba primenjivati uniformno ili je treba diferencirati prema nekom kriteri-jumu...

U daljem radu ćemo pokušati da odgovorimo na neka od ovih pitanja koja se odnose na minimalnu zaradu u Republici Srbiji. Takođe, komparativna analiza minimalne zarade u različitim zemljama koju ćemo sprovesti u nastavku, imaće za cilj da ukaže na njene potencijalne konstitucione nedostatke. Sprovođenje analize ovog tipa omogućiće nam da stvorimo osnov za dalje preporuke koje bi imale za cilj unapređenje funkcionisanja tržišta rada.

1. UVOD

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI90

Tradicionalan klasičarski pristup gleda na tržište rada kao i na svako drugo tržište, koje po definiciji efikasno posluje i na kome dolazi do čišćenja usled delovanja cenovnog me-hanizma ukoliko nema egzogenih smetnji, poput mešanja države. U kontekstu minimalne zarade, ukoliko vlada (ili telo koje je za to zaduženo) propiše minimalnu zaradu koja je iznad ravnotežne tržišne zarade, to će nužno dovesti do povećanja broja onih koji su indiferentni između toga da rade ili ne sa jedne strane, kao i smanjenja potražnje poslo-davaca za radnicima. Krajnji efekat će biti nedvosmisleno smanjenje zaposlenosti i rast nezaposlenosti i/ili neaktivnosti u zavisnosti od elastičnosti krive ponude rada. Kako je ovaj rezultat veoma dobro poznat u ekonomskoj teoriji, u nastavku ćemo se baviti alterna-tivnim modelima minimalne zarade, koji ne samo da ne podrazumevaju prouzrokovanje negativnih konsekvenci na tržište rada, već ukazuju na pozitivne efekte koje minimalna zarada u određenim slučajevima može da ima.

Najčešće spominjani pandan klasičarskom modelu minimalne zarade, jeste model u ko-jem se pretpostavlja postojanje monopsona. Monopsonistički model tržišta rada podra-zumeva postojanje velikog preduzeća koje angažuje radnike na način koji mu maksimizira profit. Ponašajući se racionalno, ovo preduzeće zapošljava manje radnika nego što bi to učinilo konkurentno preduzeće (Robinson, 1969). Smanjenje agregatne zaposlenosti u neregulisanom monopsonističkom modelu posledica je toga što ukoliko preduzeće želi da zaposli novog radnika, ono mora da poveća zarade i radnicima koji su do tog trenutka bili u radnom odnosu. Stoga angažovanje dodatnih radnika preduzeće košta mnogo više od samih troškova njihove zarade, odnosno možemo reći da se preduzeće susreće sa rastućim graničnim troškovima prilikom zapošljavanja dodatnih radnika. Iz tog razloga, presek krive tražnje i krive graničnih troškova monopsonskog preduzeća moraju se nalazi-ti bliže koordinatnom početku nego što je to u slučaju savršeno konkurentnog preduzeća, što posledično rezultira manjom agregatnom zaposlenošću.

Jaz u zaposlenosti koji postoji između dveju tržišnih struktura moguće je u potpunosti eliminisati, ili barem smanjiti uvođenjem minimalne zarade. Kako je minimalna zarada obavezujuća donja granica koju poslodavac mora da isplati radniku, ona u određenom segmentu krivu ponude rada čini savršeno elastičnom i eliminiše postojanje rastućih graničnih troškova. Stoga bi utvrđivanje njenog nivoa iznad rezervacione nadnice radnika, a ispod preseka krive tražnje i krive graničnih troškova monopsoniste uticalo na povećanje zaposlenosti u odnosu na slučaj kada ova institucija nije bila na snazi. Važno je napome-nuti da uvođenje minimalne zarade posebno može imati pozitivan uticaj na smanjenje jaza u zaposlenosti između savršeno konkurentnog i monopsonističkog modela kada je reč o malim otvorenim privredama. Kako ove privrede uzimaju cenu proizvoda kao datu, a tražnja za radom se izvodi iz tražnje za finalnim proizvodima, kriva tražnje za radom u ovim zemljama biće znatno elastičnija, te bi se usled nepostojanja zakonskog minimuma zaposlenost smanjila u relativno većem iznosu nego kod zatvorenih ekonomija.

Minimalna zarada takođe sama po sebi ne mora da ima negativne posledice ukoliko se tržište rada posmatra kao dvosektorski model. Osnovna pretpostavka ovog modela jeste da se na tržištu rada može jasno povući demarkaciona linija između segmenta

2. TEORIJSKI KONCEPT

91EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

koji podleže zakonskim odredbama o minimalnoj zaradi i segmenta u kojem to nije slučaj. Iz prethodnog sledi da se agregatna zaposlenost privrede računa kao zbir broja zaposlenih u „pokrivenom“ i „nepokrivenom“ segmentu tržišta rada. Ukoliko se u ovako definisanom modelu uvede minimalna zarada koja je viša od tržišne, to će nužno dovesti do smanjenja zaposlenosti na pokrivenom segmentu tržišta rada, na način identičan onom u klasičarskom modelu. Međutim, u ovom slučaju za radnike koji su izgubili posao postoji alternativa, a to je prelazak na segment tržišta rada koji ne podleže pomenutoj zakonskoj regulativi (Welch, 1974). Kontigent radnika koji usled propisa o minimalnoj zaradi bude prešao na nepokriveni segment, povećaće ponudu rada u tom segmentu i posledično sniziti ravnotežnu nadnicu radnika na ovom tržištu. Upravo iz ovog razloga nije realistično očekivati da će svi „disidenti“ pokrivenog segmenta naći posao u nepo-krivenom delu tržišta rada. To će najviše zavisiti od dva faktora – (1) apsorpcione moći nepokrivenog dela tržišta rada i (2) rezervacione nadnice radnika koji su izgubili posao u delu na kome figurira minimalna zarada. Prvi faktor se odnosi na osnovne ekonomske sile – elastičnost ponude i tražnje nepokrivenog segmenta, dok se drugi zasniva na sub-jektivnim preferencijama radnika koji su izgubili posao i njihovoj odluci o participaciji na tržištu rada duž ekstenzivne margine. Iako model dozvoljava potencijalno smanjenje agregatne zaposlenosti usled uvođenja minimalne zarade (deo onih koji su se odlučili da budu neaktivni), negativne posledice po ovaj ekonomski agregat nesumnjivo su manje nego li što to podrazumeva klasičarski model.

Za razliku od Welch-a, neki autori su otišli korak dalje i u dvosektorski model pored neaktivnih, zaposlenih na pokrivenom i na nepokrivenom delu tržišta rada, uveli i četvrtu kategoriju radnika – nezaposleni koji čekaju na posao u sektoru koji podleže propisima o minimalnoj zaradi (Mincer, 1976), (Gramlich, 1976). Uvođenje dodatne kategorije umnogome je unapredilo model, koji sada dopušta da otpušteni radnici određeni vre-menski period tragaju za poslom na pokrivenom tržištu, umesto da odmah migriraju na njegov nepokriveni deo. Kako uvođenje minimalne zarade povećava ponudu rada i sman-juje ravnotežnu nadnicu na nepokrivenom segmentu tržišta (najčešće ispod minimalne zarade pokrivenog segmenta), sasvim je racionalno očekivati da jedan deo otpuštenih radnika neće prihvatiti nižu zaradu ili izaći iz radne snage, već će nastaviti da traži posao na tržištu koji podleže zakonskoj regulativi. Navedena modifikacija modela suštinski ne menja krajnji ishod iz ugla zaposlenosti, ali još više ublažava klasičarske rezultate od osnovnog dvosektorskog modela po pitanju radnog potencijala jedne zemlje. Drugim rečima, umesto da, po pretpostavci osnovnog dvosektorskog modela, svi oni koji imaju rezervacionu nadnicu koja je viša od ravnotežne na nepokrivenom tržištu izađu iz radne snage, modifikovani model dozvoljava mogućnost nastavka aktivnog traženja posla, čime ne dolazi do erozije radne snage unutar privrede.

Negativni efekti minimalne zarade proistekli iz klasičarske analize takođe mogu biti znat-no manji ukoliko se u obzir uzme i reakcija poslodavaca i samih radnika na uvođenje minimalne zarade. U literaturi se najčešće govori o modelu koji se zasniva na šok efek-tima koje novonastali uslovi imaju na aktere na tržištu rada. Pretpostavlja se da neka preduzeća neiskorišćavaju svoje potencijale do maksimuma, te bi uvođenje minimalne zarade koja je iznad ravnotežne indukovalo insistiranje poslodavaca na rastu produk-tivnosti zaposlenih (Reynolds and Gregory, 1965). Kako je glavni problem uvođenja

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI92minimalne zarade veštačko stvaranje viška ponude rada u odnosu na tražnju, upravo ovaj rast produktivnosti potencijalno bi mogao da anulira datu neravnotežu. Kako je to moguće? Teorijski je dokazano da rast produktivnosti nužno dovodi do rasta graničnog proizvoda radnika, koji uz ostale nepromenjene uslove povećava tražnju za radom. Porast tražnje nadalje bi apsorbovao deo viška radne snage koji je nastao kao posledica uvođenja minimalne zarade. Jasno je da se pretpostavka o ovakvom ponašanju preduzeća nepo-dudara sa ekonomskom logikom o racionalnom ponašanju ekonomskih subjekata, ali je empirijski pokazano da određena preduzeća zadržavaju radnike nakon povećanja mini-malne zarade, ali za uzvrat od njih traže veće napore na radnom mestu.

Neki autori sugerišu i to da minimalna zarada može imati pozitivne efekte na ukupnu produk-tivnost zemlje (Acemoglu, Pischke, 1999). Podizanje nivoa produktivnosti je moguće uko-liko najavljeno uvođenje ili rast minimalne zarade deluje stimulativno na radnike koji primaju zaradu oko minimalne. Može se očekivati da će određeni deo nisko kvalifikovanih radnika, koji se nalaze u donjem delu raspodele zarada, usled straha od potencijalnog gubitka posla nakon uvođenja minimalne zarade, ulagati u sopstveni ljudski kapital. Različiti vidovi doškolovavanja i usavršavanja na radnom mestu sa jedne strane bi omogućili ovoj grupi zaposlenih šansu da budu izuzeti od istiskivanja sa tržišta rada, dok bi sa druge strane takvo njihovo ponašanje vodilo ravnoteži sa više produktivnih poslova u privredi.

Kao što smo u uvodnom delu to i naveli, bazično pitanje u vezi sa minimalnom zaradom jeste koliko visoko je ona postavljena, jer čak i konvencionalan klasičarski model dozvol-java postojanje minimalne zarade koja je ispod ravnotežne zarade na tržištu iz razloga što u tom slučaju nema negativnih uticaja na ukupnu zaposlenost. Na slici 1 prikazane su odabrane zemlje na teritoriji Evrope u rastućem redosledu, posmatrano prema apso-lutnom nivou minimalne zarade u 2014. godini. Date zemlje mogu se grubo podeliti u tri grupe u zavisnosti od apsolutnog iznosa minimalne zarade, te tako zemlje sa minimal-nom zaradom do 500 evra mesečno možemo svrstati u kategoriju niskog, 500 - 1.000 evra umerenog i preko 1.000 evra visokog nivoa minimalne zarade.

Najveći broj zemalja nalazi se u prvoj grupi, koja se sastoji od onih čija je minimalna zarada najniža, uključujući i Srbiju gde ona iznosi nešto iznad 235 evra na mesečnom nivou. Zanimljivo je to da se u njoj nalaze po pravilu tranzicione zemlje, uglavom re-publike bivšeg SSSR, bivše Jugoslavije i najmanje razvijene zemlje jugoistočne Evrope. Nasuprot tome, u zemlje sa umerenom i visokom minimalnom nadnicom ubrajaju se one čije je iskustvo sa kapitalističkim načinom funkcionisanja privrede znatno duže (izuzev Slovenije), što delimično obara tezu da je minimalna zarada pre svega produkt socijalističkog društvenog uređenja. Naravno, zemlje u ovim dvema grupama su na bitno drugačijim nivoima razvoja, te su prikazani propisani minimalno dozvoljeni iznosi koje poslodavci moraju plaćati radnicima takođe i iz ovog razloga, posmatrano apsolutnim veličinama, na višem nivou.

3. MINIMALNA ZARADA NA TERITORIJI EVROPE

93EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Ključno pitanje u vezi sa minimalnom zaradom jeste, koliki njen iznos može biti prih-vatljiv iz ugla efikasnog funkcionisanja tržišta rada? Odgovor na takvo pitanje se ne može dati u apsolutnom smislu, jer je optimalnu visinu minimalne zarade (njenu gornju gran-icu) nemoguće uniformno odrediti. Prethodna nemogućnost proizilazi iz činjenice da će se optimalan nivo razlikovati od zemlje do zemlje u zavisnosti od mnogo faktora (nivoa razvijenosti, distribucije zarada, strukture privrede i sl.). Upravo zbog toga pojam mini-malne zarade se mora relativizovati kako bi bio međunarodno uporediv i to se najčešće čini posmatranjem racia minimalne i prosečne zarade2. Ovako definisan količnik pred-stavlja adekvatnu relativnu meru kako za vremensko tako i za međudržavno poređenje.

Metodološki gledano, navedeni racio se može obračunavati na dva načina – bruto i neto – u zavisnosti od toga da li se minimalna i prosečna zarada obračunavaju sa ili bez poreza i doprinosa. U literaturi se najčešće koristi bruto pokazatelj iz prostog razloga što je mnogo lakše doći do podataka, posebno za manje razvijene zemlje, čije statističke podatke ne ob-javljuju reprezentativne organizacije poput OECD-a, MMF-a ili statističkih agencija kao što je Eurostat. Takođe, sam obračun neto minimalne i prosečne zarade ume da bude nimalo jednostavan usled komplikovanog dizajna poreskog sistema koji u sebi može sadržati veliki broj različitih poreskih stopa, kredita i izuzetaka. U skladu sa navedenim, odlučili smo se da za međunarodna poređenja koristimo upravo bruto izraze (slika 2), dok ćemo nešto kasnije na primeru Srbije obračunati i neto količnik minimalne i prosečne zarade.

2 Pored količnika minimalne i prosečne zarade, takođe se koristi i količnik minimalne zarade i zarade koju prima medi-jalni radnik.

SLIKA 1: MINIMALNA BRUTO ZARADA U 2014. GODINI ISKAZANA U EVRIMA

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI94

*NACE_R2 – Industrija, građevinarstvo i sektor usluga (osim aktivnosti domaćinstava kao poslodavaca i ekstra - teritorijalnih organizacija i tela.Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Kao što se sa slike 2 može primetiti, raspon racia minimalne zarade i prosečne zarade prilično je disperzovan u zavisnosti od zemlje posmatranja i kreće se od 33% u Češkoj, pa sve do nešto iznad 51% u Sloveniji. Srbija se nalazi u središnjem delu raspodele sa odnosom minimalne i prosečne zarade od 43,7%. Iako su određeni autori pokušali da izvrše kategorizaciju zemalja prema veličini navedenog količnika3, nepostoji jednoznačno definisana granica koja precizno razvrstava zemlje sa ovog aspekta. Arbitrarne granice, Srbiju bi svrstale u zemlje sa visokom vrednošću racia minimalne i prosečne zarade, unu-tar kojih bi se nalazilo većina posmatranih zemalja, izuzev Slovenije i nekoliko zemalja iz donjeg dela distribucije. Posledica ovako visokih količnika sastoji se iz činjenice da je na tlu Evrope minimalna zarada tradicionalno nešto veća nego što iznosi svetski prosek. Imajući to u vidu, za našu zemlju bi se, ukoliko se posmatraju samo evropske zemlje, moglo reći da ima umereno do umereno visoku minimalnu zaradu, što se sa grafičkog prikaza može i uočiti.

Međutim, sam odnos minimalne i prosečne zarade ne daje potpunu sliku o tome kakve bi posledice bile ukoliko bi se minimalna zarada povećala. Drugi važan faktor jeste i distribucija zarada, odnosno broj zaposlenih čija su primanja oko i na nivou minimalne zarade. Sasvim je očekivano da što je veći broj onih čija su primanja oko zakonski prop-isanog minimuma, to efekti povećanja minimalne zarade mogu biti izraženiji. Proračuni Eurostata iz 20104, koji su dobijeni povezivanjem mikro podataka iz Ankete o strukturi zarada i podataka nivou minimalne zarade, ukazuju na to da u zemljama poput Turske

3 Za više videti u Rutkowski (2003).

4 Za više videtihttp://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Minimum_wage_statistics

SLIKA 2: ODNOS BRUTO MINIMALNE I PROSEČNE BRUTO ZARADE U 2014. GODINI (U%)*

95EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

(45%), Slovenije (20%), Litvanije (14%) i Letonije (12%), postoji relativno veliki broj onih čija su primanja do 105% iznosa minimalne zarade, gde procenti u zagradama predstavljaju okvirne iznose. Sa druge strane, zemlje u kojima je procentualno ovaj iznos najmanji su Španija (gotovo 0%), Grčka (2%), Portugal (2%) i Češka (3%). Najkritičnije zemlje, sa ove tačke gledišta, zasigurno su Slovenija i Litvanija, koje pored toga što imaju relativno visok odnos minimalne i prosečne zarade imaju i nepovoljnu distribuciju zarada, te bi svaki dalji rast zakonskog minimuma mogao imati osetan uticaj na sman-jenje agregatne zaposlenosti. Najviše prostora za povećanje minimalne zarade imaju Španija, u kojoj gotovo da niko i nema primanja do nivoa koji je 5 procentnih poena veći od minimalnog i Češka. Ove zemlje ne samo da imaju povoljnu distribuciju zarada, već se i nalaze na samom začelju posmatrano prema relevantnom količniku. Takođe, zemlja čiji je koridor za povećanje minimuma prostran je i Portugal, koja procentualno malim učešćem onih koji primaju minimalnu zaradu neutrališe relativno visoku vrednost racia.

3.1. Minimalna zarada u NemačkojNajnoviji primer uvođenja minimalne zarade u ekonomskoj istoriji, zabeležen je nedavno u Nemačkoj. Nemačka, koja spada u grupu onih zemalja koje se nalaze na najvišem nivou razvoja, odlučila se na ovaj korak krajem 2014. godine. Donošenje zakona bio je jedan od uslova koji su koalicioni partneri iz Socijalno Demokratske Partije, pretežno levičarski orijentisane, zahtevali od Angele Merkel još na izborima iz 2013. godine, kako bi joj za uzvrat pružili političku podršku. Argument na koji se ova politička partija poziva-la jeste energičan rast poslova sa niskom zaradom, te bi ovim povećanjem značajan deo radne snage bio na koristi. Tako je od 1. januara 2015. na snagu stupila obavezujuća minimalna zarada koja je na nivou države iznosila 8,5 evra po radnom satu. Tehnički ona je konstituisana tako da, njome budu pokrivena sva zanimanja i svi regioni, sa određenim ustupcima u periodu prilagođavanja koji će trajati do kraja 2016. godine. Tako će u tranzicionom periodu, poslodavcima u metalnoj industriji, poljoprivredi kao i onima koji zapošljavaju radnike na privremenim poslovima u Berlinu i istočnom delu Nemačke, biti dozvoljeno da isplaćuju nešto nižu cenu radnog sata svojim zaposlenima. Slično tome, minimalna zarada za visokoobrazovane radnike znatno je iznad definisanog nacional-nog minimuma od 8,5 evra, te za radnike ovog kvalifikacionog nivoa poslodavci će do početka 2017. morati da izdvoje nešto iznad 14 evra po satu. Važno je napomenuti i to da mlade osobe do 18 godina starosti ne podležu ovoj zakonskoj regulativi, kao i njihove nešto starije kolege koje se nalaze na praksi ili odrađuju pripravnički staž.

Prvi pokazatelji tržišta rada u 2015. godini, koja se uzima kao prva godina implement-acije propisa o minimalnoj nadnici prikazani su u tabeli 1. Analiziranjem rezultata pred-stavljenih u tabeli, koji su dobijeni na osnovu međunarodno uporedive Anketeo radnoj snazi (LFS), uočavamo da u prvom mahu do negativnih posledica usled uvođenja mini-malne zarade nije došlo. Posmatrano u odnosu na prethodni kvartal, stopa zaposlenosti jeste smanjena kod muškaraca, mladih i ukupnog stanovništva, ali iznos smanjenja nije dosegao ni jedan procentualni poen, dok kod žena do smanjenja nije ni došlo. Ovakvo kretanje u stopi zaposlenosti pre je posledica inertnosti privrede u kojoj je, po pravilu,

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI96odnos zaposlenosti i ukupne populacije veći u poslednjem nego u prvom kvartalu svake godine. Metodološki adekvatnije bi bilo posmatrati nivo zaposlenosti u odnosu na isti kvartal prethodne godine, kako bi se eliminisala sezonska komponenta u vremenskoj di-menziji referentnog indikatora. Gledano sa ovog aspekta, sve kategorije su zabeležile rast u stopi zaposlenosti, s tim da je neophodno posebno istaknuti da minimalna zarada nije išla na štetu žena i mladih, koji su tradicionalno poznati kao ranjive grupe na tržištu rada. Štaviše, najveći rast ostvarile su upravo ove dve kategorije, što je za jednu privredu od velike važnosti, jer svako pogoršanje statusa na tržištu rada nekoj od ovih grupa značilo bi neposredno produbljivanje jaza i stvaranje nejednakosti.

GRUPASTOPA ZAPOSLENOSTI U PROCENTIMA

Q1 - 2014 Q2 - 2014 Q3 - 2014 Q4 - 2014 Q1 - 2015

Stanovništvo (15-64) 73.2 73.6 74.2 74.1 73.7

Mladi (15 - 24) 46.0 44.8 46.4 47.0 46.3

Muškarci (15-64) 77.5 77.6 78.6 78.5 77.6

Žene (15-64) 69.0 69.5 69.7 69.7 69.7

Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a

Iako su nam od početka implementacije propisa o minimalnoj zaradi dostupni podaci tek prvog anketnog talasa, određeni autori smatraju da je ona takva vrsta institucion-alne norme, da se njeni efekti reflektuju na tržište rada gotovo u realnom vremenu, bez značajnijeg vremenskog kašnjenja. Razlozi za to su (1) relativno visoka prohodnost5 kod radnika koji imaju primanja na nivou i oko minimalne zarade i (2) činjenica da se uvođenje minimalne zarade uglavnom najavljuje nekoliko meseci unapred, te bi iz tog ra-zloga zaposleni radnici trebalo prilično pripremljeni da dočekaju period njene implemen-tacije (Brown, 1999). Upravo potonji faktor može poslužiti kao argument o prihvatljiv-osti naše analize tržišta rada u Nemačkoj, iz prostog razloga što uprkos veoma kratkom periodu sprovođenja novog zakona, kako smo to prethodno istakli, za početak njegove implementacije znalo se više od godinu dana.

Primer Nemačke pokazao je da diferencirano određivanje minimalne zarade može biti veoma efikasno ukoliko se dizajnira tako da nema nepovoljan uticaj na grupe koje su tradicionalno osetljive na ovu zakonsku normu, kao što su to mladi, osobe sa niskim nivoom obrazovanja, zaposleni u ekonomski nerazvijenim područjima i slično. Određena smanjenja u stopi zaposlenosti koja se mogu uočiti u prvom kvartalu 2015. u odnosu na kraj prethodne godine(pad od 0.4 procentna poena kod stanovništva radnog uzrasta, i još izraženije 0.7 pp i 0.9 pp kod mladih i muškaraca, respektivno), posledica su cikličnog kretanja privrede. Naime, sredinom 2014. nemačku privredu karakterisao je period stag-nacije, prilikom čega je BDP bio gotovo nepromenjen u II i III kvartalu u odnosu na nivo

5 Pod ovim terminom podrazumevamo stepen učestalosti promene statusa na tržištu rada.

TABELA 1: STOPA ZAPOSLENOSTI PREMA DEMOGRAFSKIM KARAKTERISTIKAMA U NEMAČKOJ

97EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

iz prvog tromesečja. Razlog blagog smanjenja stope zaposlenosti na početku 2015. go-dine moglo bi biti upravo ovakvo kretanje BDP-a. Takođe, bez obzira šta je glavni uzrok smanjenja zaposlenosti, jasno je da je njegovo dejstvo počelo pre nego što je minimalna zarada uopšte i uvedena - što se može videti i po trendu stope zaposlenosti koji je kod određenih grupa (muškaraca i ukupnog stanovništva) bio opadajući već nakon trećeg kvartala 2014. Zbog svega ovoga se, čak posmatrano i na ovaj metodološki inferio-ran način - kvartal za kvartalom, minimalna zarada ne može okriviti za inkrementalno smanjenje stope zaposlenosti. Ovakav krajnji rezultat posledica je toga što je primena određenih izuzetaka i diferenciranog pristupa, prilikom definisanja nivoa minimalne za-rade, imala presudni uticaj na anuliranje ili barem marginalizovanje njenih negativnih efekata.

Minimalna zarada se u Srbiji, tadašnjoj SRJ, prvi put pominje 1996. godine kada je u ok-viru Zakona o radnim odnosima predviđeno uvođenje minimalno moguće cene rada koju poslodavac može isplatiti radniku. Ova zakonska norma stupila je na snagu početkom 1997. godine i važila je sve do promene društvenog uređenja, preciznije, do donošenja Zakona o radu tokom 2001. godine. Do iznosa minimalne zarade nije se dolazilo konsen-zusom - putem pregovora, već se ona u ovom četvorogodišnjem periodu obračunavala na osnovu zvaničnih statističkih podataka o prosečnoj zaradi u privredi. Dakle, jedina deter-minanta zakonskog minimuma bila je relevantna prosečna zarada čijih je 35% predstav-ljalo mesečni iznos minimalne zarade, za koju je, da bi se isplatila od strane poslodavca, prethodno bila neophodna inicijativa pokrenuta od strane sindikata u preduzeću.

Zakonom iz 2001, prekida se kontinuitet šablonskog određivanja minimalne zarade i uvode se pregovori između Vlade, udruženja poslodavaca i reprezentativnih sindikata. Tada u našoj zemlji nastaje prvi Socijalno–ekonomski savet koji pod patronatom Vlade Republike Srbije osnivaju predstavnici tri najveća sindikata i Unije poslodavaca. Novem-bra 2004. godine donošenjem Zakona o Socijalno–ekonomskom savetu, ovo telo se in-stitucionalizuje i dobija svoj zakonski okvir unutar koga će se, pored pregovora o ostalim važnim temama u vezi sa radnim odnosima, nadalje vršiti tripartitni pregovori o minimal-noj zaradi. Precizirano je da se prilikom donošenja odluke o njenom iznosu posebno mora voditi računa o troškovima života, kretanju prosečne zarade i kretanju zaposlenosti, kao i da se ona mora određivati za period koji nije manji od šest meseci.

Kretanje minimalne zarade u periodu od izbijanja ekonomske krize prikazano je u tabeli 2. U toku ovog osmogodišnjeg perioda, minimalna zarada je povećavana svega 7 puta, što je ispod proseka kako u odnosu na prethodni period, tako i u odnosu na države članice EU. Ne samo to, već i pomenuta povećanja minimalne zarade nisu bila izrazito velika. Kao što se to u poslednjoj koloni može videti, rast u odnosu na prethodni period nikad nije iznosio više od 13%, što je zanemarljiv procenat, za apsolutni nivo minimalne zarade koji je bio važeći u Srbiji. Kumulativan rast od oko 72% za 8 proteklih godina(realno

4. MINIMALNA ZARADA U SRBIJI

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI98povećanje od svega 10%), isto tako nije dramatičan, ukoliko uzmemo u obzir relativno nisku osnovu sa koje se krenulo. Iako ne najveći rast, ali svakako najkritičniji, dogodio se početkom 2009. godine. Tada je, uprkos jasnim naznakama o prelivanju ekonomske krize iz SAD-a, minimalna zarada povećana za više od 11,5%, kao posledica ispunjavan-ja predizbornih obećanja uoči parlamentarnih izbora 2008. godine. Ispostavilo se da je ovaj koalicioni ustupak, uz istovremeno povećanje plata i penzija krajem 2008. godine, Srbiju koštao mnogo u narednim kriznim godinama.

GODINA MESEC CENA PO SATU LANČANI INDEKS

2008Januar 70 ...

Jul 78 111.43

2009 Januar 87 111.53

2010Januar 90 103.44

Novembar 95 105.55

2011 Jun 102 107.36

2012 April 115 112.74

2015 Januar 121 105.20

Izvor: Obrada autora na bazi Službenog glasnika RS.

U narednoj tabeli prikazani su bruto i neto odnosi minimalnih i prosečnih zarada u peri-odu krize, gde 2008. godina predstavlja reper za poslednju pretkriznu godinu. Analiziran-jem kretanja predstavljenih odnosa može se uočiti nekoliko pravilnosti. Prvo, nakon inici-jalnog talasa krize u 2009. godini, dogodio se oštar porast vrednosti oba racia, posebno u bruto izrazima(oko 30%), koji je prema podacima Eurostata bio apsolutno najveći u Ev-ropi (drugi najveći porast bruto racia imala je Letonija od svega 13% u odnosu na 2008. godinu). Rekordnom rastu bruto odnosa doprineo je ekonomski neopravdan kumulativan rast minimalne zarade od skoro 25% do koga je došlo usled dva povećanja u svega 6 meseci (jula 2008. i januara 2009. godine), kao i smanjenje realne zarade kao posledica privredne kontrakcije. Međutim, ovako visok rast odnosa minimalne i prosečne zarade, donekle je i posledica promene u metodologiji obračuna prosečnih zarada koja je počela da se koristi od 2009. godine. Ovom prilikom je proširen obuhvat jedinica posmatranja, te tako u obračun prosečne zarade, pored plata zaposlenih kod pravnih lica, ulaze i za-rade isplaćene zaposlenima kod fizičkih lica (preduzetnika). Drugo, odmah nakon 2009. godine, vrednost racia imala je trend konstantnog pada, izuzimajući 2012. godinu kada je zabeležen rast isključivo zbog povećanja minimalne zarade. Za pozitivne tendencije nakon 2012. godine svakako nije zaslužan oporavak privrede, već dominantno činjenica da od tada nije bilo povećanja zakonski propisanog minimuma. Dalje smanjenje vred-nosti racia može se očekivati i u budućnosti, iz razloga što je sa jedne strane neznatno

TABELA 2: NETO MINIMALNA ZARADA U SRBIJI U PERIODU 2008 – 2015.

99EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

povećanje minimalne zarade od svega 6 dinara u neto iznosu u 2015. planirano da važi i u 2016. godini, dok se sa druge strane krajem 2015. očekuje povećanje plata kao i ekonomski rast u narednom dvogodišnjem periodu. Treće, ali možda i najvažnije, odnosi se na razlike u vrednostima bruto i neto odnosa, koje tokom kriznog perioda (od 2009. godine), nisu bile veće od 1,5 procentnih poena. Minorne razlike oslikavaju nezdravu relaciju ova dva odnosa koja ukazuje na nepovoljan poreski tretman prihoda od rada. Njihovi gotovo jednaki iznosi posledica su veoma blage progresivnosti poreskog sistema, koja čak nije ni direktna, već je obezbeđena indirektno i to postojanjem neoporezivog iznosa, odnosno poreskog kredita. Na ovaj način se eksplicitno kažnjavaju nisko plaćeni poslovi kao i oni koji zarađuju na nivou ili oko minimalne zarade.

GODINA 2008** 2009 2010 2011 2012 2013 2014

Bruto minimalna zarada/Prosečna bruto zarada* 35.7 46.4 44.9 44.1 45.8 44.4 43.7

Neto minimalna zarada/Prosečna neto zarada 39.3 47.7 46.3 45.2 47.0 45.5 44.9

*Podaci Eurostat-a.** Stara metodologija obračuna prosečnih zaradaIzvor: Kalkulacija autora na bazi Službenog glasnika RS i Ankete RAD, RZS.

Kao što smo mogli da primetimo iz prethodnog dela, bruto izraz odnosa minimalne i prosečne zarade u Srbiji može se okarakterisati kao umeren, s obzirom na to da se nje-gova vrednost nalazi nešto ispod proseka evropskih zemalja. Ipak, detaljnija analiza koja bi obuhvatala dekompoziciju privrede po regionima, imala bi za rezultat drugačije zaključke. Kao posledica visokih regionalnih dispariteta u smislu ekonomskog raz-voja, koje za posledicu ima i veliki varijabilitet u prosečnim zaradama po regionima, dobijaju se promenljive vrednosti referentnog racia. Kako minimalna zarada važi uni-formno, jasno je da će oni regioni sa manjim prosečnim primanjima biti diskriminisani. Tako su na primer vrednosti bruto racia u 2014. godini za region Južne i Istočne Srbije iznosila 50,8%, a za region Zapadne Srbije i Šumadije čak 52,1%. Takođe, stanje postaje još dramatičnije ukoliko se pogledaju neke od najsiromašnijih opština kod kojih ove vrednosti dostižu i nivo od 73%, kao što su Priboj, Bela Palanka i Trgovište. Za razliku od globalne privrede, kod koje je posmatrani bruto racio umeren, njegova gotovo dvostruko veća vrednost u pojedinim opštinama više je nego zabrinjavajuća i kao takva ima potencijala da ograniči rast i utiče na smanjenje postojeće zaposlenosti u ovim delovima zemlje.

Pored dobijenih odnosa i praćenja njihovog trenda, potrebno je ustanoviti i da li minimal-na zarada zaista deluje kao ograničavajući faktor rastu zaposlenosti. Da bismo to utvrdili rukovodićemo se pretpostavkama modela koji je i najrigidniji, a to je upravo klasičarski model. U skladu sa tim, ukoliko se minimalna zarada nalazi iznad ravnotežne na tržištu, odgovor na naše pitanje bio bi potvrdan. Za potrebe ovih proračuna poslužili smo se podacima Ankete o radnoj snazi iz 2013. godine, na osnovu kojih je moguće obračunati

TABELA 3: ODNOS MINIMALNE I PROSEČNE ZARADE U SRBIJI U PERIODU 2008 – 2015. (U %)

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI100ravnotežnu zaradu zaposlenih po jednom radnom satu6. Poređenjem dobijene ravnotežne cene rada i tadašnjeg važećeg zakonskog minimuma, ustanovili smo da je minimalna zarada značajno ispod ravnotežne, te da kao takva ne predstavlja prepreku rastu zapos-lenosti u privredi kao celini. Međutim, ako napravimo korak dalje, i slično kao u prethod-nom pasusu zaposlene dekomponujemo, ali ovoga puta prema nivou obrazovanja, tada dobijamo unekoliko drugačije rezultate. Za sve obrazovne nivoe minimalna zarada je is-pod ravnotežne, osim za one koji nemaju završenu osnovnu školu. Dobijeni nalaz veoma je indikativan i odnosi se na to da zapošljavanje ovih radnika nije formalno moguće, te da se oni postojećom politikom minimalne zarade istiskuju sa formalnog tržišta rada.

Debata o minimalnoj zaradi stara je koliko i sama institucija i može se reći da, koliko je bilo njenih zagovornika, toliko je bilo i onih koji su se njenom uvođenju oštro protivili. Sa različitog ideološkog gledišta, prvi su stavljali akcenat na njen socijalni karakter i borbu protiv radnog siromaštva, dok su potonji isticali distorzije koje ona na tržištu rada izaziva. Dosadašnja empirijska istraživanja su pokazala da ne postoji jednoznačno prihvaćen stav o potrebi postojanja minimalne zarade, njenom nivou i istorijskoj trajektoriji njene vred-nosti. Tako se na primer poređenjem njenog nivoa u Francuskoj i SAD-u s kraja 50-ih go-dina prošloga veka mogu uočiti divergentna kretanja (Piketty, 2014). Minimalna zarada u Francuskoj je od kraja 60-ih godina, pa sve do danas, konstantno bila u porastu, dok se minimalna zarada u SAD-u od početka 80-ih kretala u suprotnom smeru, da bi se u pos-lednjoj deceniji XX veka stabilizovala i od tada oscilira oko stabilnog nivoa od 7$. Iako je sve do 1985. minimalna zarada bila veća u SAD nego u Francuskoj, kretanja u različitim smerovima dovela su do toga da je u 2013. godini minimalna zarada u Francuskoj za oko 4 evra veća od one u SAD. I pored značajne razlike u pogledu izdašnosti zakonskog minimuma, obe zemlje imaju relativno približan nivo stope zaposlenosti.

Minimalna zarada u Srbiji, tokom njene kratke istorije, takođe nije bila imuna na osude i kritičke stavove, kako od stručne, tako i od šire javnosti. Dok se jedni zalažu za njeno povećanje, drugi smatraju da je njen nivo isuviše visok, te je stoga treba sniziti. Bez namere da uplićemo socio-političku dimenziju, koju ona nesumnjivo ima, nastojaćemo da svoju ocenu formiramo na objektivan način, sagledavanjem svih mogućih faktora. Možemo navesti nekoliko argumenata koji govore u prilog tome da ona nema štetan uticaj na funkcionisanje tržišta rada. Prvo, Srbija se, posmatrano prema odnosu bruto minimalne i prosečne bruto zarade u 2014. godini, nalazi nešto ispod evropskog prose-

6 Ovaj podatak smo generisali na osnovu odgovora na pitanja iz ARS upitnika o broju sati koje je lice radilo u toku prethodne sedmice i zaradi koju je u toku meseca na tom poslu ostvarilo. Zatim smo, daljim svođenjem pomenutih varijabli, izračunali ravnotežnu vrednost radnog časa na formalnom tržištu rada. Dekomponovanu ravnotežnu zaradu obračunali smo na isti način, s tim da smo obrazovne nivoe zaposlenih (koje smo agregirali u sledeće tri grupe: osnovna škola i niže, srednja škola i visoka i viša škola)koristili kao osnov za razdvajanje ovih kohorti.

5. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

101EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

ka. S obzirom na neznatno povećanje zakonskog minimuma u 2015, koje se, kako je najavljeno, neće menjati sve do kraja 2016, kao i na očekivano povećanje zarada krajem 2015. i pozitivne stope rasta u budućnosti, može se očekivati da se vrednost odgovarajućeg racia samo dodatno smanji. Drugo, analiza podataka ARS iz 2013. go-dine pokazala je da se minimalna zarada nalazi drastično ispod one koja je ravnotežna na tržištu rada. Kako se od tog trenutka privredne okolnosti nisu značajno promenile, zaključak o nedistorzivnom dejstvu minimalne zarade, u klasičarskom smislu, ostaje i dalje važeći. Drugim rečima, iznos minimalne zarade u Srbiji, posmatrano na nivou čitave privrede, nije obavezujući, te stoga njena trenutna vrednost ne predstavlja opas-nost za pojavu viška radne snage. Treće, dvosektorski model tržišta rada, najpre Welch-a, a kasnije i Mincer-a i Gramlich-a, kao da je kalibriran za privredu Srbije u periodu posle promene društvenog režima. Naime, kako je tranzicioni proces bio glavni uzročnik stvaranja relativno velike sive ekonomije, tako je posledično nastalo i dualno tržište rada koje se sastoji iz formalnog i neformalnog. Da je neformalno tržište rada veoma rasprostranjeno, govori i podatak o stopi neformalne zaposlenosti, koja je u 2014. iznosila oko 23%. Ukoliko na neformalno tržište rada Srbije gledamo kao na nepokrive-ni segment predočenog dvosektorskog modela, što ono suštinski i jeste jer ne podleže bilo kakvoj zakonskoj regulativi, tada su dometi negativnih posledica minimalne zarade na agregatnu zaposlenost znatno manji. Osnovni razlog tome je što radnici u slučaju povećanja minimalne zarade imaju „izlaznu strategiju“ a to je sivo tržište. Četvrto, male otvorene privrede, u čiji se opis Srbija savršeno uklapa, usled nemogućnosti da utiču na nivo cena finalnog proizvoda, susreću se sa znatno elastičnijom krivom tražnje za ra-dom, što bi na tržištima koja su monopsonistička, dovelo do većeg smanjenja agregatne zaposlenosti, nego li u nekoj privredi zatvorenijeg tipa. Pošto minimalna zarada može navedene efekte da ublaži i poveća zaposlenost u odnosu na neregulisani monopson, upravo ova činjenica treba poslužiti kao snažan argument protiv onih koji se žustro zalažu za njeno ukidanje.

Međutim, postoje i određeni elementi koji govore u prilog distorzivnosti minimalne zarade. Prvo, uniformno određivanje zakonskog minimuma za sve segmente privrede i sve grupe rad-nika, potencijalno utiče na smanjenje zaposlenosti kod tradicionalno ranjivih grupa na tržištu rada. Tako smo na primer videli da je ravnotežna zarada za one bez kvalifikacija ispod mini-malne, te da na taj način stvara pritisak na strani ponude radne snage koja se sastoji od radnika ovog obrazovnog nivoa. Slično tome, odnos referentnog bruto racia posmatran po regionima, znatno varira i u nekim slučajevima je gotovo dvostruko veći od proseka privrede. Takođe, grupacije, kojima pored navedenih, minimalna zarada nanosi najviše štete, jesu mladi kao i osobe sa malim dohocima od rada. Razlog tome je činjenica da brojilac bruto racia ostaje nepromenjen, dok se imenilac kod ovih kategorija značajno smanjuje. Drugo, kako minimalna zarada zasebno nužno ne mora biti distorzivna, njena kombinacija sa drugim institucijama na tržištu rada može stvarati određene pritiske na agregatnu zaposlenost. U Srbiji se takva njena negativna interakcija odvija sa oporezivanjem dohodaka od rada. Dizajn poreza na dohodak građana je takav da ga praktično odlikuje veoma blaga progresivnost, te se time kažnjavaju i radnici i poslodavci koji zapošljavaju radnike sa primanjima oko zakonskog minimuma, i posledično usmeravaju na sivo tržište. Neznatne razlike u vrednostima bruto i neto racia, jasan su pokazatelj suštinski neprogresivnog poreskog sistema.

MINIMALNA ZARADA NA TRŽIŠTU RADA –ANALIZA NJENOG UTICAJA NA AGREGATNU ZAPOSLENOST U SRBIJI102Imajući sve navedeno u vidu, možemo reći da vrednost minimalne zarade u Srbiji nije na nivou koji bi mogao da predstavlja ograničavajući faktor za rast zaposlenosti na nivou čitave privrede. Štaviše, iz ugla tržišne efikasnosti, prostor za njeno povećanje u nared-nom periodu postoji, ukoliko iza tog poteza stoje opravdani razlozi. Ipak, smatramo da bi njena kompozicija trebalo biti delimično izmenjena. Tu prvenstveno mislimo na difer-enciran pristup prilikom njenog određivanja. Ona bi stoga trebalo da bude dizajnirana tako da postoje ustupci i bude niža za određene grupe poput mladih, niskoobrazovanih, zaposlenih u ekonomski nerazvijenim delovima zemlje i onih čija su primanja na niskom nivou. Poučan primer od koga treba učiti predstavlja Nemačka, koja je diferenciranim pristupom određivanja minimalne zarade, između ostalog, uspela da očuva poziciju zem-lje sa najmanjom stopom nezaposlenosti mladih u čitavoj Evropi. Takođe, poreski sistem bi trebalo biti progresivniji kako se ne bi kažnjavali oni koji zarađuju oko minimalne za-rade i istiskivali u nepokriveni sektor, koji je u Srbiji suštinski sivo tržište. Na taj način bi se eliminisala negativna interakcija sistema oporezivanja i minimalne zarade, rad ponovo učinio isplativim, a zapošljavanje podsticajno i za poslodavce i za radnike.

Acemoglu, D, Pischke, J, (1999), „Beyond Becker: Training in Imperfect Labour Markets“, Economic Journal 109 (453), pp. 112-142.

Brown, C, (1999), „Minimum Wages, Employment, and The Distribution of Inco-me“, Handbook of Labor Economics,Volume 3, Part B, pp. 2101–2163.

Eurostat, (2015), „Labor force survey 2015“, Publications Office of the European Union, Luxemburg.

Gramlich, E, (1976), „Impact of Minimum Wages on Other Wages, Employment and Family Incomes“, Brookings Papers on Ecomnomic Activity, 2 (76), pp. 409 – 451

Mincer, J, (1976), „Unemployment Effects of Minimu Wages“, Journal of Political Economy, 84 (4), Part 2, pp. S87-S104.

Piketty, T, (2014), Capital in the Twenty-first Century, Harvard University Press, Cambridge and London.

Republički zavod za statistiku, „Anketa RAD“, različite godine, RZS.

Republički zavod za statistiku, „Anketa o radnoj snazi“, različite godine, RZS

Reynolds, L and Gregory, P, (1965) „Wages, Productivity and Industrialization in Puerto Rico“, Irwin, New York.

6. LITERATURA

103EKONOMSKE IDEJE I PRAKSA | BROJ 19 | DECEMBAR 2015.

Robinson, J, (1969), The Economics of Imperfect Competition, 2nd ed. London, Macmillan.

Rutkowski, J, (2003), „The Minimum Wage: Curse or Cure?“, World Bank, Was-hington D.C.

Vlada Republike Srbije, (1996), „Zakon o radnim odnosima“, Sl. glasnik RS, br. 55/96.

Vlada Republike Srbije, (2004), „Zakon o Socijalno-ekonomskom savetu Republi-ke Srbije“, Sl. glasnik RS, br. 125/04.

Vlada Republike Srbije, „Odluka o minimalnoj nadnici“, različite godine.

Welch, F, (1974), „Minimum Wage Legislation in the United States,“ Economic Inquiry, 12(3):285-318.

Web izvori:https://www.destatis.de/EN/FactsFigures/NationalEconomyEnvironment/Earnin-gsLabourCosts/MinimumWages/Tables/MinimumWages_Germany.html[Pristup: 02/08/15].http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Minimum_wage_statistics[Pristup: 10/08/15].

BROJ

19EK

ONOM

SKE I

DEJE

I PRA

KSA

Kvar

taln

i Čas

opis

iz ob

last

i eKo

nomi

je, po

slov

ne eK

onom

ije i m

enad

Žmen

ta, s

tatis

tiKe i

posl

ovne

info

rmat

iKe

EKONOMSKEIDEJE I PRAKSA

BROJ 19

Kvartalni Časopis iz oblasti eKonomije, poslovne eKonomije i menadŽmenta, statistiKe i poslovne informatiKeEKONOMSKI fAKultEt uNIvERzItEtA u BEOgRADu / BEOgRAD, MARt 2016 / www.EIP.ORg.RS u

OvOM

IzDA

NJu:

Yoji

KoYa

ma //

Ivan

vujaČ

ić //

svet

ozar

tana

sKov

ić //

veljK

o mi

jušK

ović

// n

eman

ja vu

Ksan

ović

// d

raga

n al

eKsić