Eduard Kale-Povijest Civilizacija

Download Eduard Kale-Povijest Civilizacija

Post on 03-Nov-2014

55 views

Category:

Documents

10 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Dr. EDUARD KALE</p> <p>POVIJEST CIVILIZACIJAESTO IZDANJE IRO KOLSKA KNJIGA ZAGREB 1990. Recenzenti dr. VLADIMIR FILIPOVI dr. VJEKOSLAV MIKECIN</p> <p>KazaloPredgovor 3 UVOD 5 1. O kulturi i civilizaciji 5 2. Pretcivilizacijsko razdoblje 10 I. ANTIKO RAZDOBLJE 15 Povijesni pregled 16 Sumerska civilizacija 22 Grka civilizacija 31 Ostale antike civilizacije 41 Prilozi 58 II. SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 65 Povijesni pregled 65 Kineska civilizacija 68 Srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope 81 Ostale srednjovjekovne civilizacije 86 Prilozi 95 III. ZNANSTVENO-TEHNIKA CIVILIZACIJA 102 Razdoblje oblikovanja (od 14. st. do francuske revolucije 1789) 102 Razdoblje od francuske revolucije (1789) do danas 125 Prilozi 139 Odabrana literatura 152</p> <p>2</p> <p>PredgovorCivilizacijsko razdoblje povijesti moe se jedino objektivno prikazati pomou povijesti pojedinih civilizacija. Stoga je i udbenik naslovljen Povijest civilizacija. No dati tako zamiljen pregled povijesti civilizacija metodoloki nije posve lako. Kako to najprimjerenije izvesti da li pomou povijesti civilizacija kontinenata ili pomou razdoblja to su se ustalila u evropskoj povijesnoj znanosti. Kad bi se povijest izlagala pomou povijesti civilizacija pojedinih kontinenata, izgubio bi se vaan inilac uzajamnih dodira kultura i globalan pristup koji ima opravdanja; u Evropi pak uobiajena podjela civilizacijskog razdoblja povijesti na antiku, srednji vijek i novi vijek primjenjiva je na evropsku kulturnu povijest, jer je uinjena prema znaajnim dogaajima u evropskoj povijesti, a ne i na kulturnu povijest drugih prostora svijeta ako s propau grada Rima npr. u Evropi prestaju ivjeti antike civilizacije, ne prestaju u Aziji npr. ivjeti indijska i kineska civilizacija ili u Srednjoj Americi civilizacija Maja (Maya). Ali zbog prednosti globalnog pristupa i time omoguenog uvida u meusobni dodir kultura, kao i zbog injenice da e to omoguiti lake kretanje kroz golemu grau prihvaena je ipak evropska razdioba u spomenuta razdoblja antiko od prvih civilizacija do kraja 5. st., srednjovjekovno od poetka 6. st. do 14. st., a novovjeko je naslovljeno znanstveno-tehnika civilizacija jer se iz tog razdoblja daje prikaz samo te civilizacije. Svakako, bilo kakvu globalnu vremensku razdiobu kulturne povijesti vrlo je teko uiniti. Govori o tome ve injenica da ni u povjesniara to razdjeljuju evropsku civilizacijsku povijest u razdoblja (vjekove, epohe, kulture) npr. granica kraja srednjeg vijeka nije u svih ista, dapae razlike su prilino velike od povjesniara koji taj kraj stavljaju na svretak 13. st. do onih to ga vezuju uz francusku revoluciju (1789). Razdioba u vremenska razdoblja uinjena je iz spomenutih razloga, ali se nje u priruniku nije moglo posve pridravati; tako se npr. spomenutog vremenskog razdoblja za srednji vijek dri u opisu evropskih i islamske civilizacije, ali su u isto razdoblje uvrtene i civilizacije pretkolumbovske Amerike Asteka i Inka iz 15. i prve polovice 16. st; a budui da je u tom razdoblju kineska civilizacija vodea s obzirom na tehnika dostignua i znanost, uvrstili smo je ovamo, ali tako da se daje cjelovit prikaz te civilizacije od njenih poetaka. U posljednjem razdoblju prikazana je samo znanstveno-tehnika civilizacija iako u svojoj punini ive i kineska i indijska i islamska civilizacija. Podjela u razdoblja je i s druge strane formalna, vremenski slijed naime ne znai da u svakom slijedeem razdoblju dolazi i do velike kulturne promjene npr. srednjovjekovno razdoblje prema antikom ne nosi bitne promjene, kao npr. mlae kameno doba prema starom kamenom dobu, ili pojava civilizacija prema mlaem kamenom dobu, ili znanstveno-tehnike civilizacije prema srednjovjekovnoj civilizaciji zapadne Evrope; tovie npr. iako joj je drutvena struktura humanija, civilizacijski je srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope ispod razine evropskih antikih civilizacija. Kako je graa to je naslov podrazumijeva golema za udbenik, nije se moglo jednako prostora ili panje posvetiti svim civilizacijama, pa se jedne prikazuju cjelovito: sumerska kao prva civilizacija u povijesti, grka kao znaajna civilizacija po svom utjecaju na kasnije evropske civilizacije i ire, kineska kao najdugovjenija (i danas ivua) i zbog svojih civilizacijskih dosega, srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope da bi se bolje uoilo civilizacijsko stanje u Evropi u odnosu na stanje u nekim drugim prostorima svijeta toga razdoblja i stoga to e se tu oblikovati znanstveno-tehnika civilizacija. Ostale civilizacije prikazane su usporedbeno preko prikaza stanja u urbanizaciji, kolstvu, gospodarstvu, upravi itd.; a u uvodnom dijelu antikog i srednjovjekovnog razdoblja dana je i opa slika svakog razdoblja pomou civilizacija i kulturno-povijesnih podruja. Iz novovjekog razdoblja prikazana je samo znanstveno-tehnika civilizacija iako neke koje su ranije nastale, kako je spomenuto, jo ive, ali u drugim prostorima nije dolo do bitnih kulturnih promjena, na tim su prostorima bitne zapravo promjene uvjetovane prodorom znanstveno-tehnike civilizacije. Iz metodolokih razloga naime da bi se najprimjerenije upoznala civilizacijska povijest, 3</p> <p>najhitnije je upoznati njene poetke dano je antici najvie prostora, jer se tako odmah dobiva uvid u civilizacijske institucije, dostignua i probleme, a i zbog injenice da se ve tada javljaju civilizacije koje e ili trajati do danas ili e imati presudni utjecaj na kasnije kulturne tokove. Da bismo bolje i neposrednije upoznali pojedine civilizacije, u Prilozima su dani dijelovi nekih najznaajnijih ili najilustrativnijih izvornih dokumenata. Kako je ovo udbenik namijenjen studentima fakulteta politikih nauka, valjalo je uvaiti injenicu da se neki sadraji koji ovamo pripadaju izuavaju u drugim predmetima, pa su tek naznaeni ili posve isputeni, posebice u posljednjem dijelu (Razdoblje od francuske revolucije do danas). Ali i kao takvom ovom se knjigom mogu sluiti kao udbenikom studenti koji sluaju granina podruja, kao to su predmeti socijalna povijest ideja i slini, a moe biti korisna i svima koje zanima ova problematika, naroito srednjokolskim nastavnicima predmeta povijest civilizacija. Napomenuti valja da sam se za Uvod koristio svojom knjigom Uvod u znanost o kulturi i da sam u obradi grae uvaavao Uneskovu Historiju ovjeanstva, ali samo injenice, a ne i pristup, jer prema njoj imaju rezerve izvanevropski znanstvenici. Zagreb, u svibnju 1981. E. K.</p> <p>4</p> <p>UVODO kulturi i civilizacijiSvakodnevno ujemo mnogo puta rijei kultura i civilizacija, najee u pridjevskom obliku kulturan ili nekulturan i civiliziran ili neciviliziran. Zapitate li nekoga koji je netom izrekao rije nekulturan to eli time oznaiti, najvjerojatnije je da e odgovoriti kako nazivom oznaava onoga koji se ne ponaa kako valja, tj. u skladu s uobiajenim pravilima ponaanja. Ako tom istom namjerniku kaete da je u gradu postav staroegipatske kulture i upitate ga to oekuje tamo vidjeti, najvjerojatnije je da e poeti nabrajati: slike, kipove, orua, oruja, posue, pokustvo, odjeu itd. starih Egipana. Uzmete li u ruke dnevne novine, vidjet ete u njima izmeu ostalog i odjeljak kultura, u kojem su napisi o kazalinim predstavama, filmovima, knjievnim djelima, likovnim postavima, graditeljstvu i slini odjeljak u biti donosi napise o umjetnosti. Moda ete u nekom napisu ili u stavu neke knjige u kojem pie o nekoj zemlji proitati da ona ima bogatu kulturu, ali da nema razvijene civilizacije. Ako pak ujete da netko kae za nekoga da je neciviliziran, uoit ete da se to u pravilu odnosi na pojedinca koji nije rodom iz grada, ili je iz kraja ili zemlje za koju se pretpostavlja da je bez gradskog ivota. Vidimo eto kako ljudi istim rijeima pridaju razliita znaenja, kako istim nazivima imenuju razliite sadraje. A nije tako samo u svakodnevnom govoru, nego je slino i u znanosti. Dva su poznata amerika kulturna antropologa (A. Kroeber i C. Kluckhohn) 1952. god. objelodanili knjigu u kojoj donose vie od dvije stotine i pedeset razliitih odreenja kulture to su ih pronali u razliitih autora. Prvi koji je pojam kultura znanstveno odredio i uzeo kulturu za predmet egzaktnog istraivanja bio je engleski etnolog E. B. Tylor, iako su dakako mnogi i prije njega pisali o sadraju to ga Tylor naziva kulturom. U svom djelu Primitivna kultura, tiskanom 1871. god., on je odredio kulturu kao slovnu cjelinu koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaje i sve druge sposobnosti i navike to ih je ovjek stekao kao lan drutva. A naziv civilizacija mu je istoznaan nazivu kultura. Pa ipak ne valja nam zbuniti se pred tolikom arolikou sadraja to ih razliiti znanstvenici imenuju nazivima kultura i civilizacija. Mnogi znanstvenici ne samo to istim nazivima imenuju razliite sadraje nego i iste sadraje znaju imenovati razliitim nazivima, pa e tako neki primjerice i sadraj to ga pokriva naziv kultura imenovati i drugim nazivima kao drutvo ili politika ili drava itd. Bitno je uoiti nam sadraje, a za njihovo imenovanje uzeti nazive kojima se veina slui ili su najprimjereniji. Naziv kultura latinskog je porijekla (od cultus), u znaenju gajenje, odgoj, obraivanje, obrazovanost, tovanje; kao to je latinskog porijekla i naziv civilizacija (od civilitas), u znaenju uljudnost, udvornost, uglaenost, oplemenjenost a neki pak dre da je porijeklo tom nazivu u latinskoj rijei civis (u znaenju graanin, dravljanin, podanik), drugi opet u latinskoj rijei civilis (u znaenju graanski, dravni, ali i uljudan, udvoran, usrdan). Rije kultura ula je u iru uporabu nakon to je Adelung 1782. god. u Njemakoj tiskao djelo Povijest kulture, a rije civilizacija prvi su poeli upotrebljavati francuski prosvjetitelji u 18. st., oznaujui njome onaj (kulturni) sadraj to je suprotan srednjovjekovnoj feudalnoj batini iako je glagol civilizirati bio u uporabi i prije, jo od Montaignea. to je kultura, koji sadraj pokriva taj naziv? Poimo od spomenutog primjera namjernika koji nam je nabrajao to oekuje vidjeti na postavu staroegipatske kulture: slike, kipove, knjige, orua, oruja, posue, pokustvo, odjeu, i prije toga spomenuta pravila ponaanja; a Tylor je ukljuio znanje, vjerovanje, moral, pravo, obiaje i navike. A da li bi u kulturu pripadale i rijei? Svakako. A oblici obitelji, statusi i odnosi u obitelji, zanimanja, zvanja, slojevi, stalei, klase, kaste, politike stranke, struna, sportska i druga drutva, uprava u nekoj zajednici, sudstvo, trgovina, novac, banke, promet, kolstvo, znanosti? Svakako. Kulturu ini sve ono to su ljudi proizveli u svojoj povijesti, svi materijalni i duhovni proizvodi a meu duhovne pripadaju i svi organizacijski oblici i oblici ponaanja. 5</p> <p>U svijetu koji nas okruuje vidimo da postoje oblici neive materije ili anorganskog svijeta to ih prouavaju znanosti kao to su fizika, anorganska kemija, astronomija, geologija i sline; vidimo isto tako da postoje oblici organskog svijeta ili ivota to ih prouava biologija preko svojih brojnih disciplina; a vidimo i da postoje oblici koji ne pripadaju ni anorganskom hi organskom svijetu, kao to su oblici to smo ih malo prije nabrajali, tj. kulturni oblici koje prouavaju brojne takozvane drutvene i humanistike discipline. U svemiru koji nas okruuje postoje dakle tri svijeta ili zbilje: anorganska, organska i kulturna, svaka sa svojim osebujnim oblicima i osebujnim procesima. Jer mi znamo da ne samo organske oblike nego i organske procese (rast, razmnoavanje, disanje, hranjenje itd.) nalazimo u ivom, a ne u neivom svijetu, a isto tako da vjerovanja, umjetnika djela, jezike, pisma, strojeve, politike stranke, sudove itd. ne nalazimo ni u kamenja ni u bizona. Ne smije nas zbuniti injenica da je npr. eki od eljeza, vaza od stakla, ili da su neke pojave u kulturi prividno sline onima u organskom svijetu; jer se i tijela npr. ivotinja na kraju krajeva sastoje od atoma i kemijskih elemenata, dakle anorganskog, pa ipak su ivotinje organski oblici i postoje kao organski oblici zahvaljujui drugim procesima, drugaijim nego to su anorganski. Isto je i s kulturnim oblicima, pa makar su mnogi po svom sastavu anorganski, a neki i organski (kao pripitomljene ivotinje ili kultivirane biljke), oni su kulturni oblici jer su nastali zahvaljujui kulturnim procesima. Fizika nam ne moe objasniti ivot ivih bia nego biologija, ali nam isto tako biologija ne moe objasniti kulturne oblike i procese primjerice neku skladbu, gramatiku nekog jezika, sudstvo neke zemlje itd. Kultura je dakle osebujna zbilja ili svijet u svemiru. Pa bez obzira na to to razliiti ljudi tim nazivom imenuju razliite sadraje, svi e budu li upitani kao spomenuti namjernik odgovoriti poput njega ili doi do spoznaje da kulturu ini ono to smo nabrojili; a ne smije nas smetati ni to to su teoretiari i znanstvenici prije Tylora, a mnogi i poslije njega, taj sadraj imenovali drugim nazivima. No ima jo jedna formalna nezgoda oko naziva kultura. Tom rijeju naime ne imenujemo samo sve ono to su svi ljudi stvorili od kada se pojavio ljudski rod, nego govorimo i o staroegipatskoj kulturi, makedonskoj kulturi, francuskoj kulturi, bumanskoj kulturi itd., podrazumijevajui ovdje pod kulturom kulturu odreene ljudske zajednice. Mi ujemo kako pripadnici razliitih ljudskih zajednica govore razliitim jezicima, moemo uoiti da imaju razliite obiaje, da se razliito oblae, da jedni jedu tapiima, a drugi vilicom, da odnosi izmeu mua i ene nisu svagdje isti, da se jedni pri pogrebu oblae u crno, drugi u bijelo, da u jednim zajednicama hramovi imaju oblik pagode, u drugim amije, da se u jednima slue decimalnim, a u drugima heksagezimalnim matematikim sustavom itd. Kultura je posebna zbilja, kao to je npr. organski svijet ili ivot posebna zbilja, ali ivot se ne oituje kao jedan organizam nego preko posebnih organizama. Slino je i s kulturnom zbiljom. Ni ona se ne oituje kao neka opa kultura nego preko posebnih kultura. Ali kultura u usporedbi sa ivotom, koji za dva razliita pojma ima dva razliita naziva, i to organski svijet i organizam, kultura ima samo jedan naziv za dva pojma za oznaavanje posebne zbilje i za njezino pojedinano oitovanje. Ali ni ta nas injenica ne smije smetati znamo li ono bitno da je kultura posebna zbilja koja se u povijesti oituje preko pojedinanih kultura, a iz konteksta uvijek moemo razabrati o kojem je pojmu rije, o kulturi kao zbilji ili o pojedinanoj kulturi. A to je s nazivom civilizacija? I s tim nazivom ima formalnih nesporazuma. Prvo, i sam je Tylor poistovjetio nazive pa mu civilizacija znai isto to i kultura, a to slijede neki i do danas. U Njemakoj pak uobiajilo se razlikovanje sadraja tih naziva tako da u civilizaciju pripadaju proizvodi tehnike i znanosti ono to bi u biti inilo proizvodne snage i to je po svojoj naravi sabirno, a kulturu da ine proizvodi umjetnosti, knjievnosti, filozofije, morala i prava, tj. ono to se dri stvaralakim. Zatim su u prolom stoljeu, kad je prevladavao nazor o jednolinijskom kulturnom razvoju, civilizacijom mnogi nazivali razdoblje koje je poelo s pojavom pisma, gradova, drava, klasa, robno-novane privrede i vee tehnologijske diobe rada, pa su u to...</p>