NakladnikMODERNA VREMENA

Za nakladnikaNENAD BARTOLÈIÆ

Uredni�tvoNENAD BARTOLÈIÆSA�A DRACH

Design korica i prijelomANDREJ FILETIN

Fotografija autoraMIO VESOVIÆ / MO

TisakGRAFOMARK, Zagreb

Copyright © Edo Popoviæ & MODERNA VREMENA

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuèili�na knji�nica, Zagreb

UDK 821.163.42-31

POPOVIÆ, EdoKameni pas : (refuli) / Edo Popoviæ. -Zagreb : Moderna vremena, 2001.

ISBN 953-6828-07-3 (meki uvez)ISBN 953-6828-08-1 (tvrdi uvez)

410514119

Edo Popoviæ

KAMENI PAS(refuli)

Zagreb, 2001.

Zahvaljujem se gospodi Maxu Aufischeru, voditeljuCultural City Networka u Grazu i Walteru Mariji Stojanu,voditelju Austrijskog kulturnog centra u Zagrebu, jer su mi

priu�tili jednomjeseèni boravak u Grazu, te gospoði LuiseGrinschgl iz CCN-a, dobrom duhu dvorca Cerrini.

5

K A M E N I P A S

Tu su mi popadale sve rolete, tu jeu meni eksplodirao Balkan

(2.11.)

Sva su groblja uz �eljeznièku prugu Zagreb-Graz ve-sela. Pr�te boje cvjetnih buketa i vijenaca, pravi vatro-met boja, kao na djeèjim crte�ima (tema: proljeæe). Tonema toliko veze s prugom, koliko s èinjenicom da jejuèer bio Dan mrtvih. Nisam nikome oti�ao na grob. Smrtvima sam svoje obavio dok su bili �ivi. Tada su meoni trebali, i ja sam trebao njih. Sad stvari stoje malodrukèije: nisam im potreban �iv, niti su oni meni po-trebni mrtvi. Pada mi na pamet jedan stih AbdulahaSidrana koji savr�eno sjeda na ovu temu:

Bilo pa pro�lo, sad ga jebaji.Iz snatrenja me trgne glas koji zvuèi kao da je snim-

ljen na diktafon pa milijun puta reproduciran, takopotro�eno:

Passportkontrolle!Dadem �andaru paso�, on ga lista, gleda u mene, li-

sta, gleda, lista-gleda-listagleda... �to hoæe ovaj?

Izgledam OK. Izgledam bolje nego prije tri tjedna,kad je na sajmu knjiga u Frankfurtu don Branko Sbu-

6

E D O P O P O V I Æ

tega rekao Nenadu Bartolèiæu Barniju, mom prijateljui izdavaèu, ne�to kao: �teta �to je momak na igli. Mislioje, dakako, na mene. Na moj izgled. Na dugu, jako dugukosu, upale obraze, lo�e zube, u�arene oèi luðaka, rijetkubradu, takve stvari. Don Sbutegu susreo sam dva danaposlije na minhenskom kolodvoru. Putovali smo, nai-me, istim vlakom iz Frankfurta. Nisam mogao odoljeti,rekao sam mu da je lista mojih poroka dodu�e podu-gaèka, ali da na njoj nema igle. Niti �mrkanja. D�oint udobrom dru�tvu, to da, dapaèe, ali igla - NEIN, DANKE.Iste sam sekunde po�alio �to sam to rekao. Jer, mo�etese �ivi po�derati, ali vi niste onakvi kakvi jeste, veæonakvi kakvima vas drugi vide.

Nekoliko dana poslije u Zagrebu, u Utrinama, gdje�ivim vi�e od èetvrt stoljeæa, krenem uveèer u trafikupo duhan, i ispred haustora naletim na dva mlada uliè-na drota. Mislite da me nisu zaustavili. Ispred MOGhustora! Isprièam to supruzi Ljiljani, velim da �to im je,da nisam kriminalac, niti ðanki, a ona æe: Znam, ljuba-vi, da nisi ni�ta od toga, ali tako izgleda�.

Sutradan sam se o�i�ao.

I sad ovaj �andar. Izgledam, velim, pristojnije negoprije nekoliko dana, ali svejedno se zalijepio za mene.Nije bezobrazan, tek postavlja glupa pitanja. Te kamo,te za�to, te kod koga, te koliko ostajem, i onda bum-tras: Koliko gotovine nosite sa sobom?

Nismo si toliko intimni, pomislim, ali u redu.Ne, nisam homiæ, niti sam �idov, a na pro�lim izbori-

ma glasao sam za esdepe, dobro?, odgovorim rafalno nahrvatskom.

Oprostite, ka�e on.

7

K A M E N I P A S

Imam sto maraka i American Express karticu, a uGrazu me èeka jako puno �ilinga stipendije, rekoh nanjemaèkom. Dovoljno, nastavio sam, da mi ne padnena pamet nijedno kriminalno djelo.

Pre�utio sam da mi je zbog konstantne su�e natekuæem raèunu proljetos oduzet Masters Card. Sreæom,nije to sku�io, taj kopaè po privatnosti. Vraæa mi paso�i odlazi.

Carinika ne zanima moja pretrpana mornarska vreæa.Tra�i da otvorim mali pretinac ruksaka. Odmièe èeko-vnu knji�icu (èekovi su bez pokriæa), opomenu za po-gre�no parkiranje (kaznu platiti neæu), vadi �vicarskino� (plavi, za jedrilièare), kockice za jamb, kljuèeveauta (ukraden je prije sedam godina, ali ja ih jo� uvijeknosim u nadi da æu ga pronaæi) i staklene klikere (ku-pio sam ih od Ciganèiæa u cafeu Baracuda kod Glav-nog kolodvora). Vraæa stvari u pretinac, vrti glavom iodlazi.

Stanujem u dvorcu Cerrini, na Schloßbergu, tik doSahat kule (Uhrturm). Ispod mene Graz, a iznad menesamo Sabor, pardon - austrijski parlament. U redu, dvo-rac nije otkaèen kao Linderhof Ludwiga II, nema lju-bièastog ni ru�ièastog kabineta, niti dvorane ogledala ukojoj je odvaljeni kralj pu�io nargilu i jebalo mu se �ivoza zemaljske probleme, ali ni moj dvorac nije za bacit.Apartman od sedamdesetak kvadratnih metara, da�èanipodovi, prastari pisaæi stol (sekreter), na zidu repro-dukcije Richarda Sparea i Paula Kleea kupljene u Ikei,Ikein ormar, Ikein krevet, Ikeine police, Ikein kuhinjskistol, Ikeini stolci, Ikeini tepisi... Stropovi nisu Ikeini,visoki su, visoki, moæi æu pu�iti do besvijesti.

8

E D O P O P O V I Æ

Raspremim stvari, a apartman i dalje djeluje prazno.Moj Macintosh PowerBook 230 na sekreteru djelujeprilièno nestvarno. Ili to sekreter djeluje nestvarno?Svejedno.

Zovem sina Svena i ka�em mu da mi nedostaje i da gapuno volim, ali da ne mogu brbljati s njim o kompjutor-skim igrama i PlayStationu, jer telefonski raèun ide namoj tro�ak. Sven ka�e: U redu je, brbljat æemo kad sevrati�. Onda nazovem Ljiljanu i ka�em joj isto �to i Sve-nu. Kakav te PlayStation spopao?, pita ona. Zaboravi,ka�em i izdiktiram joj svoj broj telefona.

Dobra vijest: nema televizora, �to znaèi da æu moæipisati u miru.

Uznemirujuæa vijest: radio ugraðen u nekakav troku-tasti element krèi za poludjeti (posljednji primjerak takvogradija i takve ugradnje vidio sam u zimu 1987. u sobihotela Beograd u Sarajevu, danas hotel Bosnia), a ja vo-lim pisati ogrnut kakvim jazzom, klasikom ili etnom.

Lo�a vijest: vodokotliæ ne�to �teka.Jednako kao apartman, prazni su hladnjak i ostava.

Trkom u duæan. Najbli�i je Spar u Sackstraße.Nizbrdo!Furam se izmeðu polica i sla�em dana�nji jelovnik.

Dakle, pa�ta pelati. Sira imam, donio sam od doma ko-madiæ, nije ba� parmezan, ali je pa�ki, poslu�it æe. �pa-gete lako pronalazim, konzerve lju�tenih rajèica takoð-er, pa maslinovo ulje (jebote, �to je skupo), èe�njak jeKnoblauch, bazilik je Basilikum, papar je Pfeffer, mor-ska sol je iz Francuske (a lijepo mi je Ljiljana rekla daponesem sol NA�EGA mora, NA�E maslinovo ulje,NA� èe�njak, NA�E lju�tene rajèice, nema boljih odPodravkinih, vjerujte, a NA�U omiljenu talijansku

9

K A M E N I P A S

tjesteninu neka kupim on the spot, rekla je); sve je tu.Sve? Ne ba� sve. Fali per�in! Panièno kopam po polica-ma - nigdje per�ina. Kako æu spremiti pelate bez per�i-na? Ne mogu se sjetiti njemaèke rijeèi za per�in. Kakose na njemaèkom ka�e per�in? KAKO SE NANJEMAÈKOM KA�E PER�IN?

Petersilie, ka�e mi neki frajer i poka�e prstom vreæicuna polici, i tada sku�im da sam razmi�ljao naglas.

Ma jasno, promrmljam, petrosimul, kako se prije ni-sam sjetio. Und Sie sind?

Ja sam iz Bosne, ka�e on i ode.Uzbrdo!To je puno lak�e napisati nego izvesti. Teglim dvije

vreæice, svaka po tonu i pol. Mo�da ipak nisam trebaokupiti deset limenki Puntigamera. Prva klupa je moja.Odlo�im vreæice na klupu, pu�em, mrmljam, stenjem,psujem, dahæem. Na golemu raspelu prekoputa Isussklopio oèi - ne mo�e gledati jadan prizor koji pru�am.Posramim se. Mora da je pomislio: Oèe, kakva su vre-mena do�la. Ja sam dostojanstveno, �utke teglio onajkri�, a ovaj ovdje izvodi èitav cirkus zbog dvije vreæicesmrdljivog �peceraja.

D�evad Karahasan je gradski pisac u Grazu. Kolikosam shvatio - to znaèi da ti daju lovu i stan, a ti se zeza�okolo. Nije lo�e. Karahasan je postao Stadtschreiber1997., mandat mu je trebao trajati dvije godine, ali muje produ�en do 2003. Odlièno. Sutra se poèinjem gre-bati za to mjesto. Edo Popoviæ, Stadtschreiber in Graz.Super.

Problem je samo u tome �to ja pokatkad ne znam sljudima, �to posjedujem neviðen talent da si potpuno

10

E D O P O P O V I Æ

nepotrebno stvaram neprijatelje. Jo� je svje�a epizoda sovogodi�njeg frankfurtskog sajma knjiga, gdje sam sedokaèio sa stanovitim prevoditeljem iz Austrije (Klaus,i jo� nekako). �to je bilo? Ni�ta naroèito. Samo sam napogre�nom mjestu i potpuno nepotrebno i�ao branitiMiljenka Jergoviæa. Niti je Jergoviæ bio napadnut, nitisam ja pozvan da branim ikoga, ukljuèujuæi tu i sebe,ali - dogodi se.

Radilo se o tome da sam na domjenku Grupe 99 unekom lokalu igrom sudbine dopao za stol za kojim suuz ine sjedili neka milostiva gospoða i taj milostivi go-spodin. Dama je vodila glavnu rijeè. Zapravo me uopæenije zanimalo �to prièa. Ipak, u jednom sam trenutkuregistrirao da ne�to spominje Jergoviæa, pa sam napeou�i. Dama je, dakle, prièala da je ona PRVA otkrila Jer-goviæa, da ga je ona LANSIRALA u Europu, da ovo,da ono. Odslu�ao sam tu JAPAJAPALICU do kraja ionda dometnuo otprilike ovo: Da, da, gospoðo, u pra-vu ste skroz. Da nije Vas, Jergoviæ uopæe ne bi postojaokao pisac. A onda je krenuo taj Klaus. Poèeo mi je dr�atilekciju ko balavcu, onako svisoka, iz jebenih alpskihvisina, da sam neodgojen, da kako ja to s jednom da-mom (dama je, uzgred reèeno, imala u sebi pola boce�estokog i barem butelju istarske malvazije), da kakvisu to balkanski maniri ovdje, da europska uljudba to netrpi, da kakvi su moji kulturni horizonti (to mu je bilodobro; a kladim se da doma svr�ava na onu kièericu odglazbe, onu koju non-stop vrte na Sat 1, onu �to je izvodeprsate plavokose �ene u èipkastim suknjicamabluzica-ma i tipovi s fudbalerkama u kratkim ko�nim hlaèica-ma, a u pozadini je obièno kakva krava i kuæica ucvijeæu), i konaèno da sam ja (pazite ovo) ljubomoran

11

K A M E N I P A S

�to je on na njemaèki preveo Zorana Feriæa, a nije pre-veo mene. Tu su mi popadale sve rolete, tu je u menieksplodirao Balkan, tu sam Gospodina Europu sterao ukrasan kurac i tri pièke materine i rekao mu da bi zamene bilo poni�avajuæe, �tovi�e: da bih primio kao uvre-du da moju knjigu, pored tolikih prevoditelja, nanjemaèki prevede ba� on.

Osjeæao sam se poslije svega sjajno. Kao da me je Jo-sef �kvorecky preveo na èe�ki, pa me onda nazvaoVáclav Havel i rekao: Odlièna knjiga, kolega, dr�im jekraj uzglavlja.

Dva dana kasnije vidio sam Gospodina Europu nahrvatskom �tandu. On i Zoran Feriæ napu�tali suFrankfurt. Pri�ao mi je, pru�io ruku i rekao da je samobranio damu i da vjeruje kako æemo ne�to zajedno ra-diti. I ja sam pru�io ruku i rekao da je sve u redu, i da æemi biti drago ako æemo ne�to raditi, ali sam znao da sepretvara, da ne misli ono �to govori, kao �to sam seuostalom pretvarao i ja. Ne �elim da on prevodi mojeproze, jer nismo iz iste dimenzije, i jer prevoditi litera-turu nije isto �to i prevoditi tehnièki priruènik. Ako æeitko ikada prevoditi moje proze na njemaèki i ako æu jamoæi utjecati na izbor prevoditelja, onda æe to svakakobiti Sead Muhamedagiæ.

Sead je slijep od roðenja �to ga uopæe ne prijeèi davidi stvari mnogo jasnije od veæine vidilaca. Upoznalismo se proljetos na putu u Pazin, gdje nas je vozio Sa�aDrach. Mnoge su me stvari fascinirale kod Seada, alidvije scene su mi se duboko urezale u sjeæanje.

Tih dana èesto sam bio Seadove oèi. Kad smo jedneveèeri napu�tali nekakav lokal, on me uzeo pod ruku, a

12

E D O P O P O V I Æ

ja sam mu rekao da to ba� i nije dobra ideja, jer me pivoveæ po�teno ljulja, a on je rekao: Odlièno, dobro æemose slagati, jer i mene pivo ljulja.

Drugom prilikom prièao mi je o kompjutorskom pro-gramu koji sadr�i i tastaturu s Braillovim pismom, a kojimu omoguæuje da èita knjige koje mu ranije nisu biledostupne. Kad sam nabavio taj program, rekao je, èitaosam sve dok mi prsti ne bi poèeli krvariti.

Ljudi poput Seada, vjerujem, mogu sku�iti i prevesti iti�inu.

Karahasana upoznajem u Literatur cafeu knji�areMoser, gdje èita dijelove svog romana Sara i Serafina.Ka�em mu, po�to smo susjedi na Schloßbergu (njegovje apartman kat ni�e), da sam od kuæe donio krumpiru-�u i bujrum, neka doðe, sigurno je dugo nije probao.Veli da hoæe.

Èita njemaèki prijevod romana, ne�to o snijegu i dija-mantima, ili kristalima, ili tako ne�to. Ku�im svaku de-setu rijeè. Uspavljuje me njegov glas. Èinim presedan -naruèujem kavu (crna, produ�ena). Karahasan èita okosat vremena. Kava je odlièna.

Poslije èitanja, Martina Kaltenbeck, djevojka iz Cul-tural City Networka, pada u nesvijest. Ne zbog Karaha-sanova nastupa, nego zbog problema s cirkulacijom.Napokon ne�to uzbudljivo. Oprosti, Martina, znam danisi �eljela biti zvijezda veèeri, ali jesi. Bila si to.

13

K A M E N I P A S

Glupo je zapaliti upaljaè, a vjevericom nemogu pripaliti cigaretu

(3.11.)

Budim se oko 10. Noæas sam dokasna pisao (legao oko2). U apartmanu nemam automat za kavu (dobit æu ga uponedjeljak) pa spravljam èaj. Istu�iran, pun elana, pijemèaj, rolam cigaretu i jao! - moj Zippo ostao je bez benzi-na. To �to nema kave, to jo� nekako, ali poèeti dan bezcigarete! Bem ti ovakvo jutro. Osjeæam se glupo. Takosam jednom ostao bez benzina nasred Mosta slobode,�urio sam doma na prijenos utakmice, Dinamo je igrao snekim, poludio sam, malo je falilo da zapalim automobil.Sad, glupo je zapaliti upaljaè, a i nemam èime. A da imamèime, onda ne bi bilo potrebe da ga zapalim, zar ne?

Zurim kroz prozor, razmi�ljam �to æu. Stabla izraslana strmoj padini zauzele su vjeverice. Vidim ih èetiri,svaka �uri svojim poslom, ali vjevericom ne mogu pri-paliti cigaretu.

Nach Austria Tabak!Trafikantica u Hofgasse oslovljava kupce prezime-

nom ili titulom. �to, zar se u Grazu svi meðusobnopoznaju? Ili se svi èvrsto dr�e navike da kupuju u su-sjedstvu? Gospodin doktor kupio je dvije kutije

14

E D O P O P O V I Æ

Benson&Hedgesa. Gospoða Krachler uplatila je loto.Gospodin ja (buduæi gospodin Stadtschreiber) kupioje Zippo benzin, isto takvo kremenje, dvije vreæiceSamsona i Hanf papiriæe (dvostruke).

Kavu ne mogu piti svugdje. �ivciraju me goleme ka-vane, sterilno èisti, skockani konditoraji (na takvimmjestima uvijek imam osjeæaj da æu ne�to sru�iti) i buè-ni lokali gdje èovjek ne mo�e èuti otkucaje vlastitogsrca. Mjesto na kojem æu piti kavu mora biti... morabiti... hm! ...intimno. Mora mi pru�iti barem dio sigur-nosti i intime koju mi pru�a dom. Naime, pijenje kavemnogo je vi�e od konzumacije vrele, crne, aromatiènetekuæine. To je obred.

U Zagrebu kavu pijem iskljuèivo kod kuæe. Ako, re-cimo, imam zakazan sastanak u 7 ujutro u nekom ka-fiæu (a gdje se drugdje ljudi mogu sastajati?), neæe mibiti problem probuditi se ranije, skuhati kavu i na miruje izgu�tati. Osoba s kojom se naðem naruèit æe (kla-dim se u �to hoæete) kavu, a ja æu pogledati na sat ireæi: OK, sedam je sati, vrijeme je za pivo.

Krstarim, dakle, Grazom gotovo sat vremena i ko-naèno pronalazim pravo mjesto. Caffé Cinecitta. Sch-miedgasse. Sedam stolova, na prozorskoj dasci starastaklena ambala�a i vaza s papirnatim ru�ama (bijelim iplavim), diskretna glazba, na zidovima filmski plakati -Il Postino, La Dolce Vita, La Vita é Bella. Kava mi prija.Ovakvu nikad ne bi skuhali u Hollywoodu. Dok jepijem, èujem �um valova u po�tarovoj uvali, i lice mimiluje slan vjetar.

Poku�avam se sprijateljiti s radijom. Surfam eterom ionda se, usred svog tog krèanja i pi�tanja, izdestilira zvuk,

15

K A M E N I P A S

jasan i èist. Prvi glas pripada Mariju Mihaljeviæu, èini mise, a drugi nekom Goranu. Prièaju ne�to. Onda pjesma.

Ako se sretnemo ikada,nemoj mi reæi nikada,nemoj mi reæi, ljubavi,da smo se voljeli,pusti nek du�a ozdravi.O, majko moja, ne mo�e� pobjeæi od turbo-ljige pa da

se ubije�. Da odem u srce Australije, gdje navodno nedopiru radio-signali, vjetar bi, kakve sam sreæe, odnekuddonio slinavljenje nekog ostavljenog kretena.

Poslijepodne nazivam roditelje. Oni su oko 1000 kilo-metara sjeverozapadnije. Javlja se tata. Dajem mu broj,neka nazovu, imaju vi�e love od mene. Ka�e mi da bu-dem ozbiljan, da pi�em, da ne povaljujem Austrijanke.Velim mu da je to vrlo neozbiljno od njega, to �to je uo-pæe pomislio da bih ja pomislio na takvo �to, jer zna dapovaljivanje "u fu�u" ne smatram prevarom, veæ, jo� gore,izdajom braènog partnera i obitelji.

Objasni ti to Ljiljani, ka�e on, ja znam èime ti razmi-�lja�, a taj organ sigurno nije mozak.

No, stvarno, krasan otac.

Kenka, roðena Rijeèanka s adresom u Trstu, stanuje uapartmanu preko puta. Ovdje je u vezi s literarnim projek-tom �to ga vodi Karahasan, "Poetika granica" ili takonekako. Kenka ne pije kavu, pa mi posuðuje svoj auto-mat. Njena gesta izazvala je odu�evljenje na licu vjeveri-ce koja je tu scenu promatrala s grane obrasle br�ljanom.

16

E D O P O P O V I Æ

17

K A M E N I P A S

Dva nabildana �panjolca na meksièkuglazbu vrte guzicama ko pièkice

i miri�u na Gucci(4.11.)

Ne mogu se usredotoèiti ni na �to. Hodam nervoz-no od stola do prozora, od prozora do hladnjaka, odhladnjaka do ostave, od ostave do kupaonice, upro-pa�tavam tri papiriæa poku�avajuæi srolati cigaretu,puknem �eæer u pepeljaru umjesto u �alicu, ukratko -jutros se Sven (�uti pojas) prvi put natjeèe u judu, a janisam s njim.

Konaèno se umirim, sjednem na dvosjed i èekam dame nazovu i jave kako je bilo. Ti�ina je potpuna. Èujemkako kazaljka Casia otkucava sekunde. U 14 h 45' i 57"gubim strpljenje i zovem doma. Javlja se Sven.

Kako je bilo?, pitam nervozno.Nikako, veli on, nisam se borio. (Èuj ovo: borio).Za�to se nisi, hm, borio?Sinoæ sam, veli on, na treningu uganuo palac.Kako uganuo?, pitam.Fino, veli on, stao mi trener na ruku. Palac mi je sav

nateèen.I jel boli?

18

E D O P O P O V I Æ

Da se izdr�ati, veli on.MOJ SIN.

Dugaèke vojske ki�e dolaze uvijek nenaoru�ane, gla-si naslov jedne Steadove pjesme. Ovi oblaci, proèitaosam sinoæ na naslovnici dana�njeg Kleine Zeitunga (napultu trafike), do�li su iz Italije i sad prosipaju ki�u poGrazu. Bila ona naoru�ana ili ne, ja nisam naoru�anprotiv nje. Ne podnosim ki�obrane. S tim u vezi uvijekse sjetim bosanskog pisca Ned�ada Ibri�imoviæa koji jejednom rekao da poznaje pet hiljada ljudi koji su izgu-bili ki�obran, a nijednog koji ga je na�'o. Sjajan portretgubitnika. Protiv ki�e nosim ribièku kapu. Ne stoji mibog zna kako. U Frankfurtu mi je Feriæ rekao: Skini tukapu, odvratno ti stoji.

Izgubio sam �est dana na frankfurtskom sajmu knji-ga. Bilo mi je vi�ekratno muèno, svaki dan:

a) od pivab) od Frankfurta (koji ne volim, jer je to grad pun

agresije)c) od ljudi koji su prièali gadosti o onima kojih trenu-

taèno nije bilo, a kojima su, kad bi se susreli, padali uzagrljaj i zvali ih na piæe.

Takvih je na hrvatskom �tandu bilo nekoliko (nekisu me èastili pivom, i jo� uvijek se ljutim na sebe �tosam pristao slu�ati te gadosti, �to su smrdljivim pivomkupili moju pa�nju i moje vrijeme).

Vidio sam i drugih stvari u Frankfurtu.Vidio sam nebodere moæi koji penetriraju u nebo.Vidio sam knjigu Salmana Rushdieja na stra�njem

sjedalu taksija koji je vozio Arap.

19

K A M E N I P A S

Vidio sam mladog Arapa koji je trèao ulicom i urlaone�to �to nisam mogao razumjeti.

Vidio sam na Barnijevom i mom stolu u irskom pubunajprije dva puta po pintu Killkennyja i dvije èa�e Ja-mesona, a onda, u drugoj rundi, samo dvije pinte Kil-lkennyja, jer je èa�a (0.03) Jamesona ko�tala 7 DEM,pa smo iz razumljivih razloga odustali od temeljita be-toniranja.

Vidio sam u istom pubu i prelijepu petnaestogodi�njumulatkinju èije je jedno oko bilo smaragdno, a drugoboje bobe crnog gro�ða, a Barni mi je ubio gu�t rekav�ida su to leæe.

Vidio sam u kubanskom lokalu dva nabildana �panjol-ca koji su na meksièku glazbu vrtjeli guzicama ko pièki-ce i mirisali na Gucci.

Vidio sam, konaèno, na �tandu Beletrine, ko�aru ja-buka, lijepu �pelu i oniska, debelju�kasta mu�karca kojimi je pri�ao, pru�io ruku i rekao jakim slovenskim na-glaskom: Oprosti, bio sam pijan.

Na trenutak sam bio zbunjen, obièno sam ja taj kojiizgovara tu reèenicu, a onda mi je sinulo da je to frajers kojim sam se umalo potukao u Mariboru u rujnu ovegodine, kad smo se, nakon nogometne utakmice izme-ðu slovenske i hrvatske literarne repke (sedam jedan zahrvatske pisce), ubijali vinom, pivom, tequilom i jo�svaèim, i onda se vi�e nièega ne sjeæam. Ivica Buljan,urednik kulture u Jutarnjem listu, prièao mi je ne�to otome, o toj frci u koju sam bio upetljan, ali se nikakonisam mogao sjetiti te situacije, niti lica frajera s kojimsam se posvaðao, nièeg se nisam mogao sjetiti. Uopæe,sjeæanje mi slabo ide kad sam pijan. I sad moj maribor-ski "neprijatelj" osim lika dobiva i ime - Vlado �abot.

20

E D O P O P O V I Æ

A, ne, ne, rekao sam sti�æuæi mu ruku, ja se tebi mo-ram isprièati.

Pa smo popili èa�u neke slovenske rakije (bila jeu�asno jaka), onda je do�ao Esad Babaèiæ, pa MitjaÈander... Hvala svoj trojici. U njihovu dru�tvu lijeposam se osjeæao.

Karahasan nije do�ao na krumpiru�u. Nije mi �ao.�to se mene tièe, ne mora ni doæi. Pite ionako vi�e nema.

21

K A M E N I P A S

Tra�eæi Boga na internetu(5. 11.)

Do 4 ujutro sam "èaèkao po kompjutoru" (Svenovadefinicija mog posla). U deset sam na nogama. Kava,croissant kupljen prekjuèer, a onda se postavlja pitanje�to sad. Doma je nedjelja dan za plac (ako to nije oba-vljeno ranije) i za biti doma. Kuhamo ruèak, posprema-mo stan, popodne samo �eluci rade, mi ljenèarimo -divota. Radnim danom nije mi problem biti sam doma.Sven je ionako prijepodne u �koli, Ljiljana na poslu, japi�em, i sve je OK. Ali biti nedjeljom sam.

Graz, Cerrinischloß, nedjelja, 5. studenog 2000.,10:45, kava koju pijem zaèinjena je tugom.

Bje�im iz apartmana.Hodam bez ikakva cilja, pu�tam da me ulice vode,

mo�da tako naletim na nekoga poznatog (�anse su male,gotovo nikakve, ukoliko ne naletim na Ivicu Osima,kojeg znam, ali on ne zna mene). Ispred crkve u Her-rengasse upadnem u gu�vu. Upravo je zavr�ila misa.Gledam te ljude koji izlaze iz crkve. Ne lièe mi na nekogatko je prona�ao Boga, ljubav, mir ili ne�to slièno. Istatakva lica imaju ljudi koji izlaze iz ureda ili tvornice, ionda ide ovako:

22

E D O P O P O V I Æ

Ako bog doista postojimislim siako je doista svuda oko nasu svim stvarimai u svim biæimaza�to ga onda ljuditra�e ba� u crkvi?Za�to ga ne potra�eu parkuu hladnjakuu croissantu i �alici kaveu d�epu ko�ne jakneu sebiili na internetu?Ako je bog doista radost i ljubavmislim si prelazeæi ulicuonda je crkvaposljednje mjestogdje bi on voliobiti.Jada sam bogne bih zalazio na takotu�na mjesta.Ne zalazim tamo ni kaoèovjek.S tim u vezinekidan mi reèe Barnida je proèitao negdje da æeklonirati Isusa.Nije dobro

23

K A M E N I P A S

rekao samopet æe ga ubitisamo sad æe ga ubiti njegovi.Zna�nastavio samvjerujem da æe Isuskad vidi u �to se sve to izrodilokad vidi da je èudokojim je onbo�ji sins nekoliko riba nahranio mno�tvositnica u usporedbi s èudomovih kurvinih sinovakoji su od njegove patnje napraviliposaoprema kojem se carstvoBillyja Gatesadoima kao dvorac odLego kockicakad, dakle, vidi kakvu su kamatu izvukli izdrvenog kri�atri èavlai njegove patnjevjerujemda æe im reæi:�ao mi je, momci,pogre�no ste me shvatilisad æemo stvari postaviti drukèijeja preuzimam kormilo.A onibossovi moæne internacionalne korporacije

24

E D O P O P O V I Æ

Crkveposlat æe na njega ðankija s dosjeom daza �aku heroinaobavi stvar.

Dobar poku�aj, ha? Posljednju pjesmu napisao sam1983., èini mi se. Bilo je to, zapravo, pismo BrankuÈegecu, a on ju je objavio u èasopisu Pitanja. Bio samtada u JNA, u Svilajncu, gradiæu u Srbiji, �ire poznatompo tome �to je imao najvi�e spolnih bolesti po glavi (hm!po glavi?) stanovnika. Svilajnac je tada, ako se ne va-ram, dr�ao jugoslavenski rekord.

Dakle, Èegec. Sneveselilo me �to nekidan nije do�aona FAK (Festival A Knji�evnosti), kotrljajuæu radost�to je pru�a èitanje proze. Znam da Èegec ba� i ne pod-nosi neke od organizatora FAK-a, ali to je lo�a isprika,jer otkad su to va�ni organizatori. Mogao je doæi, nekao pomoænik ministra kulture (jebe� to, to jesi, pa nisi),ne kao vlasnik Meandra (pristojne izdavaèke kuæe), veækao prijatelj. Moj prijatelj.

Nije Èegec jedini koji nije do�ao na FAK (dugaèak jepopis onih koji nisu do�li, a mogli su, ako ni zbog èegadrugog onda kolegijalnosti radi), ali me je jedino njegovizostanak sneveselio.

Upoznali smo se u ljeto 1976. u auli Filozofskog fakul-teta (polagali smo prijemne ispite na jugoslavistici ikomparatistici). S tim u vezi dugo sam godina, s neskri-venim zadovoljstvom, preprièavao sljedeæu prièu:

Muvam se, dakle, ja, autentièni izdanak asfalta i R&R,aulom FF-a, skeniram komade, ubijam vrijeme prije ulaska

25

K A M E N I P A S

u Sedmicu, kadli mi priðe ne�to smije�no, okruglo, s Mexbrkovima i stidljivo mi se obrati: Oprostite, gospon, a di jedvorana broj sedam. Odmjerim dobro tu neuspjelu kopijuChica iz Zagora i velim: Odjebi, seljak.

Naravno da je Chico bio Èegec, i naravno da je prièado posljednjeg detalja (osim brkova) izmi�ljena. U stvar-nosti, upoznala nas je Mandica Klièko, zajednièka poz-nanica, u stvarnosti smo bili vrlo bliski prijatelji (na krajusam diplomirao komparativnu, apsolvirao jugoslavistikui onda sve to poslao doðavola; Èegec je oti�ao do kraja,kao �to je i kasnije uvijek odlazio do kraja, taj je gori odpitt-bulla kad se neèega lati), u stvarnosti me je Èegec1985. doveo u Polet i kasnije u Quorum, u stvarnosti meon ohrabrivao kad sam pisao Ponoæni Boogie, svoju prvuknjigu...

Kad smo veæ kod Quoruma, èasopisa koji je obilje�ioosamdesete (mo�e li ovo itko demantirati?), umalo samiskoèio iz ko�e kad sam proljetos negdje proèitao da je(i) Vlaho Bogi�iæ kreirao Quorum. Je kurac!

On je, dodu�e, potpisao prve brojeve Quoruma kaoglavni urednik, ali iskljuèivo zahvaljujuæi èinjenici �toje bio per tu s tada�njom (kulturnom) politikom koju jepersonificirao Stipe �uvar, koja ba� i nije "mirisala" Èe-geca, a koja je davala lovu za Quorum. Bogi�iæ je biola�njak, lutka u izlogu na koju su navukli tuðu odjeæu.S koncepcijom èasopisa imao je veze koliko i ja s pro-gramom NASA-e. �to se, pak, njegove tolerancije injegova literarnog ukusa tièe, za Quorum bi, da ga sei�ta pitalo, pisali samo vlasnici crvenih knji�ica, a èaso-pis bi bio nakrcan prozama Petra Petroviæa Pecije, Rikar-da Jorgovaniæa, Ivana Aralice i sliènih majstora. Ako

26

E D O P O P O V I Æ

mislite da pretjerujem, prelistajte brojeve SL-a iz tograzdoblja, u kojima je na zadnjoj stranici Bogi�iæ obja-vljivao svoje prozne favorite. Koliko pamtim, tu nijebilo nijednoga �ivog pisca. Toliko o Bogi�iæu.

Quorum osamdesetih bio je proizvod Èegecova poi-manja knji�evnosti i kulture uopæe, njegova smisla zaorganizaciju, njegova radoholizma i tolerancije. Zato suse (�uæur Alahu) u Quorumu objavljivali i blokovi olikovnosti, glazbi, filmu, plesu... I zato je Quorum u Ju-goslaviji bio prepoznat kao tsunami koji je razvalio po-stojeæu kulturnu provinciju.

Iz dana�nje perspektive gledano, bilo je i proma�aja.Ne toliko profesionalnih, koliko ljudskih. Za dva osob-no snosim odgovornost.

Jedan je objavljivanje bloka o ruskom piscu EduarduLimonovu. Radmila Meèanin, koju sam, ne sjeæam sevi�e pod kakvim okolnostima upoznao u Beogradu (iliu Zagrebu), dala mi je krajem 1989. intervju s Limono-vim (objavljen je pod naslovom "Ja sam internacional-ni idiot") i prijevod njegove proze. On je tada bio in,rusko èudo u pohodu na amerièko tr�i�te. Nekolikogodina poslije, tijekom opsade Sarajeva, Limonov jeodbacio kozmopolitsku masku, popeo se na Trebeviæ iiz trocijevca �orao po gradu. Ta scena emitirana je napaljanskoj televiziji, pa je Miljenko Jergoviæ u crnohu-mornoj prièi zakljuèio (s pravom) da ga je Limonovpoku�ao ubiti.

Drugi proma�aj takoðer se tièe Sarajeva. SemezdinMehmedinoviæ jednom mi je prigodom predlo�io bloko bosanskom prozaiku Miroslavu Toholju. Javio sam toÈegecu, on nije imao ni�ta protiv. Sem je uredno na-

27

K A M E N I P A S

pravio intervju s Toholjem (objavljen je pod naslovom"Ðavo imaginacije i fantazije"), uzeo ulomak iz njegovaromana "Stid", i blok bude objavljen u Quorumu. Kadje u Sarajevu zakuhalo, Toholj je zbrisao u brda (bio jedirektor paljanske televizije, ili novinske agencije, ilitako ne�to), a Sem je s obitelji ostao u gradu. Ne znamje li Toholj pucao po Semu. Zapravo, to uopæe nijeva�no. Ono �to su radile paljanska televizija i novinskaagencija mnogo je gore. Sem je danas s obitelji u SAD-u (oti�ao nakon prestanka rata). Pojma nemam gdje jeToholj. Gdje god bio, nek si jebe mater.

I sad, sve mi se nekako èini da FAK �iri sliène vibra-cije kao nekada Quorum. Isti je osjeæaj u zraku. Ne�tose dogaða. Ne�to dobro i lijepo. Poèelo je proljetos uOsijeku, dokotrljalo se jesenas do Zagreba, nastavlja sekotrljati prema Puli, i dalje... Slutim da æe lavina bitipopriliènih razmjera. Lavina koju èine pisci i publika.

I �ao mi je, ka�em, ko psu mi je �ao �to Èegec nijedo�ao, i oprostite na ovom cendranju, ali tako ja uvijekkad me razvali melankolija, ekrani praznine, fantomi itakve stvari.

28

E D O P O P O V I Æ

29

K A M E N I P A S

Ponedjeljkom su na svim istoènim prozorimau gradu navuèene zavjese

(6. 11.)

Danas je lo� dan za pisanje.

Edo PopoviæRoðen 1957.

Ponoæni Boogie 1987.San �utih zmija 2000.

Sadr�aj

Tu su mi popadale sve rolete, tu je u menieksplodirao Balkan ........................................................................ 5

Glupo je zapaliti upaljaè, a vjevericom nemogu pripaliti cigaretu ................................................................. 13

Dva nabildana �panjolca na meksièku glazbuvrte guzicama ko pièkice i miri�u na Gucci ................................. 17

Tra�eæi Boga na internetu ............................................................ 21

Ponedjeljkom su na svim istoènimprozorima u gradu navuèene zavjese ......................................... 29

�ao mi je, mo�da nekom drugom prilikom,u nekom drugom �ivotu, ali veèeras ne,veèeras definitivno ne .................................................................. 31

�esnaest godina Rujana je telefonirala,ja sam kupovao cigarete ............................................................. 37

Postoji most u Sarajevu kod vojne komande .............................. 41

Ajmo jo� po jednu, pa æemo doma ............................................. 45

Kupite èips od morskih rakova u sojinom ulju ............................. 49

Djevojka u crnom kaputu stidljivo spu�tapogled i prolazi rukom kroz trèi-Lola-trèi kosu ............................ 53

Bore ispod oèiju èine me zanimljivimdok motam Samson u stranom gradu ........................................ 61

O mogranjima, satelitima i zvijezdama padalicama .................... 67

Njihove smrti + Na�e smrti = Zajedno ....................................... 85

Ovo nema veze s plinskim komorama,samo s buretom baruta ............................................................... 93

�to li sad rade vjeverice? ............................................................ 99

Maju�ni ljudi prolaze ploènikomispred Zemaljskog arhiva i nestaju ............................................ 101

Jedna od onih nedjelja kad se ne �elite ubiti ............................. 105

Kameni Pas i druge pjesme ...................................................... 107

Volim kad me ljube .................................................................... 113

Ljubav je vjeèna do braka ......................................................... 117

Mramorni ljudi ........................................................................... 119

Buka je tuða glazba .................................................................. 125

Perfektan dan za nepismene novinare ...................................... 129

Asfaltirajte more! ....................................................................... 133

Ramazanski tulum katolièke mlade�i ........................................ 135

Two days to go .......................................................................... 137

Jebote, eno Hrvata! ................................................................... 139

Elena, crna mje�anka ................................................................ 141

MODERNA VREMENATeslina 16, 10000 Zagrebtel/fax +385 (1) 4810742

e-mail: moderna-vremena@zg.tel.hrhttp://www.moderna-vremena.hr