Edo Popovic - Kameni pas

Download Edo Popovic - Kameni pas

Post on 28-Jun-2015

158 views

Category:

Documents

10 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Nakladnik MODERNA VREMENA Za nakladnika NENAD BARTOLI Urednitvo NENAD BARTOLI SAA DRACH Design korica i prijelom ANDREJ FILETIN Fotografija autora MIO VESOVI / MO Tisak GRAFOMARK, Zagreb</p> <p>Copyright Edo Popovi &amp; MODERNA VREMENA</p> <p>CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.163.42-31 POPOVI, Edo Kameni pas : (refuli) / Edo Popovi. Zagreb : Moderna vremena, 2001. ISBN 953-6828-07-3 (meki uvez) ISBN 953-6828-08-1 (tvrdi uvez) 410514119</p> <p>Edo Popovi</p> <p>KAMENI PAS(refuli)</p> <p>Zagreb, 2001.</p> <p>Zahvaljujem se gospodi Maxu Aufischeru, voditelju Cultural City Networka u Grazu i Walteru Mariji Stojanu, voditelju Austrijskog kulturnog centra u Zagrebu, jer su mi priutili jednomjeseni boravak u Grazu, te gospoi Luise Grinschgl iz CCN-a, dobrom duhu dvorca Cerrini.</p> <p>KA M E N I PA S</p> <p>Tu su mi popadale sve rolete, tu je u meni eksplodirao Balkan(2.11.)</p> <p>Sva su groblja uz eljezniku prugu Zagreb-Graz vesela. Prte boje cvjetnih buketa i vijenaca, pravi vatromet boja, kao na djejim crteima (tema: proljee). To nema toliko veze s prugom, koliko s injenicom da je juer bio Dan mrtvih. Nisam nikome otiao na grob. S mrtvima sam svoje obavio dok su bili ivi. Tada su me oni trebali, i ja sam trebao njih. Sad stvari stoje malo drukije: nisam im potreban iv, niti su oni meni potrebni mrtvi. Pada mi na pamet jedan stih Abdulaha Sidrana koji savreno sjeda na ovu temu: Bilo pa prolo, sad ga jebaji. Iz snatrenja me trgne glas koji zvui kao da je snimljen na diktafon pa milijun puta reproduciran, tako potroeno: Passportkontrolle! Dadem andaru paso, on ga lista, gleda u mene, lista, gleda, lista-gleda-listagleda... to hoe ovaj? Izgledam OK. Izgledam bolje nego prije tri tjedna, kad je na sajmu knjiga u Frankfurtu don Branko Sbu-</p> <p>5</p> <p>EDO POPOVI</p> <p>tega rekao Nenadu Bartoliu Barniju, mom prijatelju i izdavau, neto kao: teta to je momak na igli. Mislio je, dakako, na mene. Na moj izgled. Na dugu, jako dugu kosu, upale obraze, loe zube, uarene oi luaka, rijetku bradu, takve stvari. Don Sbutegu susreo sam dva dana poslije na minhenskom kolodvoru. Putovali smo, naime, istim vlakom iz Frankfurta. Nisam mogao odoljeti, rekao sam mu da je lista mojih poroka dodue podugaka, ali da na njoj nema igle. Niti mrkanja. Doint u dobrom drutvu, to da, dapae, ali igla - NEIN, DANKE. Iste sam sekunde poalio to sam to rekao. Jer, moete se ivi poderati, ali vi niste onakvi kakvi jeste, ve onakvi kakvima vas drugi vide. Nekoliko dana poslije u Zagrebu, u Utrinama, gdje ivim vie od etvrt stoljea, krenem uveer u trafiku po duhan, i ispred haustora naletim na dva mlada ulina drota. Mislite da me nisu zaustavili. Ispred MOG hustora! Ispriam to supruzi Ljiljani, velim da to im je, da nisam kriminalac, niti anki, a ona e: Znam, ljubavi, da nisi nita od toga, ali tako izgleda. Sutradan sam se oiao. I sad ovaj andar. Izgledam, velim, pristojnije nego prije nekoliko dana, ali svejedno se zalijepio za mene. Nije bezobrazan, tek postavlja glupa pitanja. Te kamo, te zato, te kod koga, te koliko ostajem, i onda bumtras: Koliko gotovine nosite sa sobom? Nismo si toliko intimni, pomislim, ali u redu. Ne, nisam homi, niti sam idov, a na prolim izborima glasao sam za esdepe, dobro?, odgovorim rafalno na hrvatskom. Oprostite, kae on.</p> <p>6</p> <p>KA M E N I PA S</p> <p>Imam sto maraka i American Express karticu, a u Grazu me eka jako puno ilinga stipendije, rekoh na njemakom. Dovoljno, nastavio sam, da mi ne padne na pamet nijedno kriminalno djelo. Preutio sam da mi je zbog konstantne sue na tekuem raunu proljetos oduzet Masters Card. Sreom, nije to skuio, taj kopa po privatnosti. Vraa mi paso i odlazi. Carinika ne zanima moja pretrpana mornarska vrea. Trai da otvorim mali pretinac ruksaka. Odmie ekovnu knjiicu (ekovi su bez pokria), opomenu za pogreno parkiranje (kaznu platiti neu), vadi vicarski no (plavi, za jedriliare), kockice za jamb, kljueve auta (ukraden je prije sedam godina, ali ja ih jo uvijek nosim u nadi da u ga pronai) i staklene klikere (kupio sam ih od Cigania u cafeu Baracuda kod Glavnog kolodvora). Vraa stvari u pretinac, vrti glavom i odlazi. Stanujem u dvorcu Cerrini, na Schlobergu, tik do Sahat kule (Uhrturm). Ispod mene Graz, a iznad mene samo Sabor, pardon - austrijski parlament. U redu, dvorac nije otkaen kao Linderhof Ludwiga II, nema ljubiastog ni ruiastog kabineta, niti dvorane ogledala u kojoj je odvaljeni kralj puio nargilu i jebalo mu se ivo za zemaljske probleme, ali ni moj dvorac nije za bacit. Apartman od sedamdesetak kvadratnih metara, daani podovi, prastari pisai stol (sekreter), na zidu reprodukcije Richarda Sparea i Paula Kleea kupljene u Ikei, Ikein ormar, Ikein krevet, Ikeine police, Ikein kuhinjski stol, Ikeini stolci, Ikeini tepisi... Stropovi nisu Ikeini, visoki su, visoki, moi u puiti do besvijesti.</p> <p>7</p> <p>EDO POPOVI</p> <p>8</p> <p>Raspremim stvari, a apartman i dalje djeluje prazno. Moj Macintosh PowerBook 230 na sekreteru djeluje prilino nestvarno. Ili to sekreter djeluje nestvarno? Svejedno. Zovem sina Svena i kaem mu da mi nedostaje i da ga puno volim, ali da ne mogu brbljati s njim o kompjutorskim igrama i PlayStationu, jer telefonski raun ide na moj troak. Sven kae: U redu je, brbljat emo kad se vrati. Onda nazovem Ljiljanu i kaem joj isto to i Svenu. Kakav te PlayStation spopao?, pita ona. Zaboravi, kaem i izdiktiram joj svoj broj telefona. Dobra vijest: nema televizora, to znai da u moi pisati u miru. Uznemirujua vijest: radio ugraen u nekakav trokutasti element kri za poludjeti (posljednji primjerak takvog radija i takve ugradnje vidio sam u zimu 1987. u sobi hotela Beograd u Sarajevu, danas hotel Bosnia), a ja volim pisati ogrnut kakvim jazzom, klasikom ili etnom. Loa vijest: vodokotli neto teka. Jednako kao apartman, prazni su hladnjak i ostava. Trkom u duan. Najblii je Spar u Sackstrae. Nizbrdo! Furam se izmeu polica i slaem dananji jelovnik. Dakle, pata pelati. Sira imam, donio sam od doma komadi, nije ba parmezan, ali je paki, posluit e. pagete lako pronalazim, konzerve ljutenih rajica takoer, pa maslinovo ulje (jebote, to je skupo), enjak je Knoblauch, bazilik je Basilikum, papar je Pfeffer, morska sol je iz Francuske (a lijepo mi je Ljiljana rekla da ponesem sol NAEGA mora, NAE maslinovo ulje, NA enjak, NAE ljutene rajice, nema boljih od Podravkinih, vjerujte, a NAU omiljenu talijansku</p> <p>KA M E N I PA S</p> <p>tjesteninu neka kupim on the spot, rekla je); sve je tu. Sve? Ne ba sve. Fali perin! Panino kopam po policama - nigdje perina. Kako u spremiti pelate bez perina? Ne mogu se sjetiti njemake rijei za perin. Kako se na njemakom kae perin? KAKO SE NA NJEMAKOM KAE PERIN? Petersilie, kae mi neki frajer i pokae prstom vreicu na polici, i tada skuim da sam razmiljao naglas. Ma jasno, promrmljam, petrosimul, kako se prije nisam sjetio. Und Sie sind? Ja sam iz Bosne, kae on i ode. Uzbrdo! To je puno lake napisati nego izvesti. Teglim dvije vreice, svaka po tonu i pol. Moda ipak nisam trebao kupiti deset limenki Puntigamera. Prva klupa je moja. Odloim vreice na klupu, puem, mrmljam, stenjem, psujem, dahem. Na golemu raspelu prekoputa Isus sklopio oi - ne moe gledati jadan prizor koji pruam. Posramim se. Mora da je pomislio: Oe, kakva su vremena dola. Ja sam dostojanstveno, utke teglio onaj kri, a ovaj ovdje izvodi itav cirkus zbog dvije vreice smrdljivog peceraja. Devad Karahasan je gradski pisac u Grazu. Koliko sam shvatio - to znai da ti daju lovu i stan, a ti se zeza okolo. Nije loe. Karahasan je postao Stadtschreiber 1997., mandat mu je trebao trajati dvije godine, ali mu je produen do 2003. Odlino. Sutra se poinjem grebati za to mjesto. Edo Popovi, Stadtschreiber in Graz. Super. Problem je samo u tome to ja pokatkad ne znam s ljudima, to posjedujem nevien talent da si potpuno</p> <p>9</p> <p>EDO POPOVI</p> <p>10</p> <p>nepotrebno stvaram neprijatelje. Jo je svjea epizoda s ovogodinjeg frankfurtskog sajma knjiga, gdje sam se dokaio sa stanovitim prevoditeljem iz Austrije (Klaus, i jo nekako). to je bilo? Nita naroito. Samo sam na pogrenom mjestu i potpuno nepotrebno iao braniti Miljenka Jergovia. Niti je Jergovi bio napadnut, niti sam ja pozvan da branim ikoga, ukljuujui tu i sebe, ali - dogodi se. Radilo se o tome da sam na domjenku Grupe 99 u nekom lokalu igrom sudbine dopao za stol za kojim su uz ine sjedili neka milostiva gospoa i taj milostivi gospodin. Dama je vodila glavnu rije. Zapravo me uope nije zanimalo to pria. Ipak, u jednom sam trenutku registrirao da neto spominje Jergovia, pa sam napeo ui. Dama je, dakle, priala da je ona PRVA otkrila Jergovia, da ga je ona LANSIRALA u Europu, da ovo, da ono. Odsluao sam tu JAPAJAPALICU do kraja i onda dometnuo otprilike ovo: Da, da, gospoo, u pravu ste skroz. Da nije Vas, Jergovi uope ne bi postojao kao pisac. A onda je krenuo taj Klaus. Poeo mi je drati lekciju ko balavcu, onako svisoka, iz jebenih alpskih visina, da sam neodgojen, da kako ja to s jednom damom (dama je, uzgred reeno, imala u sebi pola boce estokog i barem butelju istarske malvazije), da kakvi su to balkanski maniri ovdje, da europska uljudba to ne trpi, da kakvi su moji kulturni horizonti (to mu je bilo dobro; a kladim se da doma svrava na onu kiericu od glazbe, onu koju non-stop vrte na Sat 1, onu to je izvode prsate plavokose ene u ipkastim suknjicamabluzicama i tipovi s fudbalerkama u kratkim konim hlaicama, a u pozadini je obino kakva krava i kuica u cvijeu), i konano da sam ja (pazite ovo) ljubomoran</p> <p>KA M E N I PA S</p> <p>to je on na njemaki preveo Zorana Feria, a nije preveo mene. Tu su mi popadale sve rolete, tu je u meni eksplodirao Balkan, tu sam Gospodina Europu sterao u krasan kurac i tri pike materine i rekao mu da bi za mene bilo poniavajue, tovie: da bih primio kao uvredu da moju knjigu, pored tolikih prevoditelja, na njemaki prevede ba on. Osjeao sam se poslije svega sjajno. Kao da me je Josef kvorecky preveo na eki, pa me onda nazvao Vclav Havel i rekao: Odlina knjiga, kolega, drim je kraj uzglavlja. Dva dana kasnije vidio sam Gospodina Europu na hrvatskom tandu. On i Zoran Feri naputali su Frankfurt. Priao mi je, pruio ruku i rekao da je samo branio damu i da vjeruje kako emo neto zajedno raditi. I ja sam pruio ruku i rekao da je sve u redu, i da e mi biti drago ako emo neto raditi, ali sam znao da se pretvara, da ne misli ono to govori, kao to sam se uostalom pretvarao i ja. Ne elim da on prevodi moje proze, jer nismo iz iste dimenzije, i jer prevoditi literaturu nije isto to i prevoditi tehniki prirunik. Ako e itko ikada prevoditi moje proze na njemaki i ako u ja moi utjecati na izbor prevoditelja, onda e to svakako biti Sead Muhamedagi. Sead je slijep od roenja to ga uope ne prijei da vidi stvari mnogo jasnije od veine vidilaca. Upoznali smo se proljetos na putu u Pazin, gdje nas je vozio Saa Drach. Mnoge su me stvari fascinirale kod Seada, ali dvije scene su mi se duboko urezale u sjeanje. Tih dana esto sam bio Seadove oi. Kad smo jedne veeri naputali nekakav lokal, on me uzeo pod ruku, a</p> <p>11</p> <p>EDO POPOVI</p> <p>ja sam mu rekao da to ba i nije dobra ideja, jer me pivo ve poteno ljulja, a on je rekao: Odlino, dobro emo se slagati, jer i mene pivo ljulja. Drugom prilikom priao mi je o kompjutorskom programu koji sadri i tastaturu s Braillovim pismom, a koji mu omoguuje da ita knjige koje mu ranije nisu bile dostupne. Kad sam nabavio taj program, rekao je, itao sam sve dok mi prsti ne bi poeli krvariti. Ljudi poput Seada, vjerujem, mogu skuiti i prevesti i tiinu. Karahasana upoznajem u Literatur cafeu knjiare Moser, gdje ita dijelove svog romana Sara i Serafina. Kaem mu, poto smo susjedi na Schlobergu (njegov je apartman kat nie), da sam od kue donio krumpiruu i bujrum, neka doe, sigurno je dugo nije probao. Veli da hoe. ita njemaki prijevod romana, neto o snijegu i dijamantima, ili kristalima, ili tako neto. Kuim svaku desetu rije. Uspavljuje me njegov glas. inim presedan naruujem kavu (crna, produena). Karahasan ita oko sat vremena. Kava je odlina. Poslije itanja, Martina Kaltenbeck, djevojka iz Cultural City Networka, pada u nesvijest. Ne zbog Karahasanova nastupa, nego zbog problema s cirkulacijom. Napokon neto uzbudljivo. Oprosti, Martina, znam da nisi eljela biti zvijezda veeri, ali jesi. Bila si to.</p> <p>12</p> <p>KA M E N I PA S</p> <p>Glupo je zapaliti upalja, a vjevericom ne mogu pripaliti cigaretu(3.11.)</p> <p>Budim se oko 10. Noas sam dokasna pisao (legao oko 2). U apartmanu nemam automat za kavu (dobit u ga u ponedjeljak) pa spravljam aj. Istuiran, pun elana, pijem aj, rolam cigaretu i jao! - moj Zippo ostao je bez benzina. To to nema kave, to jo nekako, ali poeti dan bez cigarete! Bem ti ovakvo jutro. Osjeam se glupo. Tako sam jednom ostao bez benzina nasred Mosta slobode, urio sam doma na prijenos utakmice, Dinamo je igrao s nekim, poludio sam, malo je falilo da zapalim automobil. Sad, glupo je zapaliti upalja, a i nemam ime. A da imam ime, onda ne bi bilo potrebe da ga zapalim, zar ne? Zurim kroz prozor, razmiljam to u. Stabla izrasla na strmoj padini zauzele su vjeverice. Vidim ih etiri, svaka uri svojim poslom, ali vjevericom ne mogu pripaliti cigaretu. Nach Austria Tabak! Trafikantica u Hofgasse oslovljava kupce prezimenom ili titulom. to, zar se u Grazu svi meusobno poznaju? Ili se svi vrsto dre navike da kupuju u susjedstvu? Gospodin doktor kupio je dvije kutije</p> <p>13</p> <p>EDO POPOVI</p> <p>14</p> <p>Benson&amp;Hedgesa. Gospoa Krachler uplatila je loto. Gospodin ja (budui gospodin Stadtschreiber) kupio je Zippo benzin, isto takvo kremenje, dvije vreice Samsona i Hanf papirie (dvostruke). Kavu ne mogu piti svugdje. ivciraju me goleme kavane, sterilno isti, skockani konditoraji (na takvim mjestima uvijek imam osjeaj da u neto sruiti) i buni lokali gdje ovjek ne moe uti otkucaje vlastitog srca. Mjesto na kojem u piti kavu mora biti... mora biti... hm! ...intimno. Mora mi pruiti barem dio sigurnosti i intime koju mi prua dom. Naime, pijenje kave mnogo je vie od konzumacije vrele, crne, aromatine tekuine. To je obred. U Zagrebu kavu pijem iskljuivo kod kue. Ako, recimo, imam zakazan sastanak u 7 ujutro u nekom kafiu (a gdje se drugdje ljudi mogu sastajati?), nee mi biti problem probuditi se ranije, skuhati kavu i na miru je izgutati. Osoba s kojom se naem naruit e (kladim se u to hoete) kavu, a ja u pogledati na sat i rei: OK, sedam je sati, vrijeme je za pivo. Krstarim, dakle, Grazom gotovo sat vremena i konano pronalazim pravo mjesto. Caff Cinecitta. Schmiedgasse. Sedam stolova, na prozorskoj dasci stara staklena ambalaa i vaza s papirnatim ruama (bijelim i plavim), diskretna glazba, na zidovima filmski plakati Il Postino, La Dolce Vita, La Vita Bella. Kava mi prija. Ovakvu nikad ne bi skuhali u Hollywoodu. Dok je pijem, ujem um valova u potarovoj uvali, i lice mi miluje slan vjetar. Pokuavam se sprijateljiti s radijom. Surfam eterom i onda se, usred svog tog kranja i pitanja, izdestilira zvuk,</p> <p>KA M E N I PA S</p> <p>jasan i ist. Prvi glas pripada Mariju Mihaljeviu, ini mi se, a drugi nekom Goranu. Priaju neto. Onda pjesma. Ako se sretnemo ikada, nemoj mi rei nikada, nemoj mi rei, ljub...</p>