dubravko lovrenović - povijest i duh vremena. tri etnonacionalna pogleda u bosansko...

25
Dubravko Lovrenović POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA U BOSANSKO SREDNJOVJEKOVLJE Tko kontrolira prolost, kontrolira budućnost; tko kontrolira sadanjost, kontrolira prolost. G. Orwell, 1984 I Snana ambicija slabog znanja Neispunjena obećanja. Snanu ambiciju iskazao je dr. Enver Imamović, autor knjige Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bos- ne i Hercegovine (ART 7, Sarajevo 1998) kada se odlučio pisati etničku povijest Bosne i Hercegovine od antičkog do modernog doba. Nakon dr. fra Dominika Mandića, koji je svoju volumi- noznu i kontraverznu Etničku povijest Bosne i Hercegovine obja- vio u Rimu 1967, ovo je prvi pokuaj takve vrste. Da bi odgovo- rio ovom delikatnom zadatku, autor bi morao biti osposobljen kao arheolog, etnolog, stručnjak za antičku povijest, medijevalist, orijentalist, filolog ..., riječju, morao bi posjedovati kvalitete poli- histora. Uza sve to, morao bi biti oslobođen ideolokih i drugih predrasuda koje mu u naim kontaminiranim uvjetima često za- magljuju racionalno rasuđivanje, i zavodeći ga na stranputicu pretvaraju u produenu ruku politike. Previe je to preduvjeta, čak i da ne ivimo u Bosni i Hercegovini. Malo koja se od ovih pretpostavki moe vezati za autora navedene knjige, iako u Uvodu (str. 5. i 7) ukazuje na manipu- lacije koje su pratile izučavanje povijesti Bosne i Hercegovine: Bosna predstavlja kolski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka moe podrediti interesima politike i nacionalizma ... Predstojeća istraivanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti liena poli-

Upload: edija-kustos

Post on 14-Aug-2015

112 views

Category:

Documents


9 download

DESCRIPTION

Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

TRANSCRIPT

Page 1: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

Dubravko Lovrenović

POVIJEST I DUH VREMENA: TRIETNONACIONALNA POGLEDA UBOSANSKO SREDNJOVJEKOVLJE

Tko kontrolira pro�lost, kontrolirabudućnost; tko kontrolira sada�njost,kontrolira pro�lost.

G. Orwell, 1984

I Sna�na ambicija slabog znanja

Neispunjena obećanja. Sna�nu ambiciju iskazao je dr. EnverImamović, autor knjige Porijeklo i pripadnost stanovni�tva Bos-ne i Hercegovine (ART 7, Sarajevo 1998) kada se odlučio pisatietničku povijest Bosne i Hercegovine od antičkog do modernogdoba. Nakon dr. fra Dominika Mandića, koji je svoju volumi-noznu i kontraverznu Etničku povijest Bosne i Hercegovine obja-vio u Rimu 1967, ovo je prvi poku�aj takve vrste. Da bi odgovo-rio ovom delikatnom zadatku, autor bi morao biti osposobljenkao arheolog, etnolog, stručnjak za antičku povijest, medijevalist,orijentalist, filolog ..., riječju, morao bi posjedovati kvalitete poli-histora. Uza sve to, morao bi biti oslobođen ideolo�kih i drugihpredrasuda koje mu u na�im kontaminiranim uvjetima često za-magljuju racionalno rasuđivanje, i zavodeći ga na stranputicupretvaraju u produ�enu ruku politike. Previ�e je to preduvjeta,čak i da ne �ivimo u Bosni i Hercegovini.

Malo koja se od ovih pretpostavki mo�e vezati za autoranavedene knjige, iako u Uvodu (str. 5. i 7) ukazuje na manipu-lacije koje su pratile izučavanje povijesti Bosne i Hercegovine:�Bosna predstavlja �kolski primjer kako i u kojoj mjeri se naukamo�e podrediti interesima politike i nacionalizma ... Predstojećaistra�ivanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti li�ena poli-

Page 2: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

tičkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti vi�e svje-tla na ovo pitanje.� Nakon čitanja Imamovićeve knjige � �to jezahtijevalo poseban napor � mo�e se reći da upravo njegovanevelika studija predstavlja takav �kolski primjer. �Istra�ivanja�su, pak, ostala samo obećanje, jer se autor zadr�ao na razini kom-pilacije provedene tendenciozno i na �tetu izvora kao i same te-me. Izvan njegova doma�aja ostala je relevantna literatura, a o iz-vorima je suvi�no govoriti.

Bosna: centar povijesti. Ono �to se kao crvena nit provlačiod prve do zadnje stranice, autorova je te�nja da povijesti Bosnei Hercegovine � marginalnoj i tek deriviranoj iz općih tokova �dodijeli poseban status i va�nost. Pri tome u pravilu zapada u pro-tuslovlja kao onda kada ka�e da Bosnu i Hercegovinu �zbogizuzetnog strate�kog i geografskog polo�aja nije mogla mimoćinijedna migracija do kojih je dolazilo na �irem prostoru Evropeod prethistorije do dana�njega dana�. (Str. 9) Istu gre�ku čini ka-da na str. 24. govori o �korijenima multietničke, multivjerske imultikulturne Bosne�, ve�ući ove neologizme za razdoblje p. n.e., ali u isto vrijeme govoreći o �etničkoj kompaktnosti starosje-dilačkog ilirskog stanovni�tva�. Već ovdje su počele njegoveneobuzdane spekulacije s �konstitutivnim� i �nekonstitutivnim�narodima. Gdje to zavr�ava, pokazat će se uskoro.

O �dobrim Bo�njanima�. Prelazeći na srednji vijek � koji jeu ratu postao njegova omiljena tema, ali na kojoj se nije proslavio� Imamovićeve kontradikcije postaju jo� vidljivije. Tvrdnje da jeBosna �bila potpuno slavenizirana već u ranom srednjem vijeku�(str. 7) i da je u IX i X stoljeću �Bosna jamačno prolazila krozproces slavenizacije� (str. 30), prate protuslovne konstatacije da�veliki dio populacije, i to prije svega muslimanske, pokazuje uvelikom postotku neslavenske antropolo�ke crte� (str. 46) i �da jeveliki dio bosanskohercegovačkog stanovni�tva sačuvao svojepredslavenske (ilirske) antropolo�ke osobine do u kasni srednjivijek�. (Str. 47) Sve to, s obzirom na ono �to je o bosanskom sred-njovjekovlju ranije napisao ne bi čudilo, da nije upornog pozi-vanja na �izvornu građu� i �krajnji oprez kada je u pitanju taj vidizvora�. Tako mu se moglo desiti trivijalan lapsus: da naziv �Do-bri Bo�njani� � naziv za svjedoke na bosanskim ćirilskim pove-ljama izvedenom od latinskog boni homines (dobri ljudi, ljudidostojni �javne vjere�) � poistovjeti s navodnim etičkim osobi-nama srednjovjekovnih Bo�njana: �Po�tenje i dobrota Bo�njana

61POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 3: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

bili su poslovični. To je razlog �to su ih suvremenici nazivali Do-brim Bo�njanima�. (Str. 47) Ovo je ogledni primjer voluntarizmai odsutnosti minimalne akribije, koji Imamoviću slu�i za izvođe-nje dalekose�nih zaključaka.

Antropologija zabluda. Sljedeća Imamovićeva preokupacijauporno je dokazivanje da su se �srednjovjekovni Bo�njani vidnoantropolo�ki razlikovali od susjednih Srba i Hrvata�. (Str. 45)Očito ne poznajući ni u grubim crtama ni hrvatsku ni srpsku me-dijevistiku u kojima je � u hrvatskoj posebno � zastupljen čitavdijapazon mi�ljenja kada je riječ o ovom problemu, Imamović ih�s nokta� diskvalificira �da su bez ikakvog upori�ta u izvornojgrađi iznosili proizvoljne i ničim utemeljene zaključke...� o tomeda su Bosnu naselili Hrvati, odnosno Srbi. (Str. 27) Ono �to iovom prilikom nedostaje, njegova je �kvalificirana� analiza izvo-ra, ali je zato tu nova/stara kontradikcija �da je Bosna ustvari bi-la zaobiđena u slavenskoj najezdi�. (Str. 28) Kako je pri tom Bos-na �bila potpuno slavenizirana već u ranom srednjem vijeku� (str.7) jasno je samo Imamoviću. Povukav�i ��iletom� granicu izme-đu �starosjedilaca� i �stranaca� u srednjovjekovnoj Bosni � po-novno su u pitanju �konstitutivni� i �nekonstitutivni� narodi �Imamović (str. 40) konstatira da je �pripadnika srpskog i hrvat-skog naroda u Bosni bilo onoliko koliko je Bosanaca bilo u timzemljama� (Hrvatskoj i Srbiji). Kako je bez precizne statistikedo�ao do ovoga omjera jo� je jedna nepoznanica. Budući da mupoznavanje srednjovjekovne etnogeneze nije jača strana, napisatće da je �Bosna sačuvala svoje starosjedilačko stanovni�tvo u pu-noj etničkoj kompaktnosti sve do sredine 15. stoljeća�, imajući�veoma jako izra�enu svijest o nacionalnom i teritorijalnom je-dinstvu�. (Str. 41) Po�to se ove suvremene kategorije ne moguvezati za feudalizam, zapada u sljedeći paralogizam: �Bosna se uKulinovo doba sterala od Save do mora i od Une do Drine, bezobzira �to je bosanska dr�ava u to vrijeme obuhvaćala samo u�iprostor dana�nje srednje Bosne�. (Str. 42) Istina, Imamović upo-zorava (str. 42) da �treba razlikovati pojam �geografskog�, �etnič-kog� i �političkog��, ali se neće ustezati da Dubrovčane pretvori uHrvate. (Str. 44) Na kraju iz njegovih zaključaka postaje jasno dase iza svih tih konstrukata krije intencija političke naravi. To neide bez manipulacije, kojom se uz elementarnu neobavije�tenostImamović obilato slu�i. Vrlo često zavr�ava to u groteski ovogatipa: �Kod njih (Bo�njana) je bio na snazi građanski brak, sklapan

62 Dubravko Lovrenoviæ

Page 4: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

na jednostavan način bez vjerskog posredni�tva. On je pretečabraka koji su evropske zemlje uvele u na�e doba.� (Str. 47-48)

Apologija srednjovjekovne dr�ave. �Da je Bosna već u ra-nom srednjem vijeku� � (str. 37) � �bila zasebna i samostalna dr-�ava s posebnim (bosanskim) narodom svjedoče između ostalo-ga kontinuirani napadi na nju koji su dolazili iz susjednih zema-lja.� Fluidan i te�ko uklopiv u smislenu definiciju � mo�da munajbolje pristaje naziv: �anarhija u monarhijskom obliku� � po-jam srednjovjekovne dr�ave za Imamovića je trajna fascinacija.Tako su �kontinuirani napadi� postali krunskim dokazom o njezi-nu postojanju. Naravno, nikakvih �kontinuiranih napada� te vrs-te na Bosnu nije bilo, ali je bilo pljačke, pale�a i svakovrsne vi-�estrane rebelije tokom cijelog srednjeg vijeka. Jača strana sred-njovjekovne političke povijesti i nije ni�ta drugo nego iscrplji-vanje u nasilju. U Imamovićevoj se koncepciji, međutim, na os-novi povijesno anakronog �dinastijskog patriotizma� (D. Rok-sandić), �na nivou nereflektovane istoričnosti ljudska bića... po-koravaju propisima tradicionalnih navika� (A. Heler).

Apologija etnokonfesionalnog apartheida. Bez obzira kolikobila retrogradna, ovoj se protohistorijskoj ideji u knjizi poku�avapriskrbiti naučni dignitet. Tako će čitalac saznati da su �moralneosobine i način �ivljenja srednjovjekovnih Bo�njana bili u uskojvezi s njihovom vjerom�, �da su na Bosnu stoljećima polazilekri�arske vojne da je iskorijene ali nije bilo uspjeha� (str. 48), te�da su se srednjovjekovni Bo�njani rijetko rasno mije�ali s dru-gim narodima, odnosno katolicima i pravoslavcima.� (Str. 49) Nerazlikujući pojam elitne i pučke kulture, ovako zgu�vane i ones-posobljene činjenice koristi Imamović kao krunski dokaz za novikonstrukt (str. 51) da je pad Bosne 1463. pod osmansku vlast bio�u uskoj vezi s političkim prilikama u zemlji, odnosno s vjerskimprogonima bogumila�. Pri tom se � ne navodeći ni jedno ime �poziva na tvrdnje suvremenika, �to nije ni�ta drugo nego grubifalsifikat kad se zna � o tome je na temelju detaljne analize izvo-ra poodavno pisao dr. S. M. D�aja � da je mit o navodnoj bogu-milskoj izdaji lansirao tada�nji papinski legat u Bosni, modru�kibiskup Nikola, da bi opravdao političke proma�aje Rimske kurije.

Prelazeći na razdoblje osmanske vlasti, Imamovića ne na-pu�ta ovaj etnokonfesionalni patos: �Kao da je Bosancima samasudbina odredila da budu vječiti mučenici zbog svojih vjerskihubjeđenja. Uzimajući u obzir bogumilsko razdoblje, iza njih je

63POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 5: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

preko hiljadu godina patnji, stradanja i borbe za vjerski i nacio-nalni opstanak.� (Str. 54) Kad bi tako i bilo � a nije � to je jo� je-dan među primjerima koji ilustriraju redukcionističko shvaćanjepovijesti, reprezentirane njezinom tamnom stranom. Čovjek i�ivot iz ove su povijesti izopćeni. Tu nema dilema, nema poku�a-ja da se odgonetnu i razumiju ljudski postupci. Svijet tlapnji anta-gonistički je suprotstavljen svijetu povijesti.

Saga o �doseljenim� Srbima i Hrvatima. Razdoblje osman-ske vlasti u Bosni (1463-1878), bez sumnje najva�nije za razumi-jevanje suvremenih dru�tvenih tokova obilje�enih razbuktava-njem bosanskih konfesionalizama (S. M. D�aja), Imamović svo-di na pitanje �doseljavanja� Srba i Hrvata u Bosnu. Prelazeći pre-ko niza grubih faktografskih i stilskih gre�aka, za čiju bi analizupotrebna bila cijela studija, nu�no je ukazati da se ova nabru�enapseudo-povijest genetskoga koda, stalno se pozivajući na kosti ikrv, ovdje pribli�ava vrhuncu. U ovoj povijesti nema koagulacije!

�Konstitutivnost� naroda na bosanski način. Na tragu fik-tivnih hiljadugodi�njih kontinuiteta, nudi Imamović za Bosnu iHercegovinu �originalno� političko rje�enje: �Naime, apsurdnoje govoriti o konstitutivnosti nekoliko naroda u zemlji koja iza se-be ima hiljadugodi�nju političku povijest, koja je preko pola mi-lenija bila samostalna dr�ava, imala svoje vladare, dr�avne sim-bole, vojsku, i �to je najva�nije, imala je svoj vlastiti narod, a tosu bili dobro znani Bo�njani, danas zvani Bo�njaci ili Bosanci...Kolika je konfuzija u vezi s tim, pokazuje primjer da se �konsti-tutivnim� smatraju i oni Srbi i Hrvati koji su u Bosnu do�li prijekoju godinu ili koji se danas dosele, iako s Bosnom nemaju amaba� ni�ta.� (Str. 114) Njegova je formula sljedeća: Iliri = Bo�njani= Bo�njaci (Bosanci) = konstitutivni narod Bosne i Hercegovine.To svjedoči do kakvih apsurdnih i neznanstvenih zaključaka, sus-tavno izokrećući činjenice i slijepo slijedeći unaprijed postav-ljene teze, mo�e doći historičar kada za leđa baci principe vlastitestruke. Primjer je to koji aktualizira pitanje njegove dru�tvene od-govornosti za izrečeno i napisano. Umjesto da bude njihov �va-trogasac�, on raspiruje dru�tvene po�are. �Ako nas nasilje i silapretvore u svoje objekte�, zapisala je A. Heler, �moramo prime-njivati nasilje da bismo na�li svoju ličnost�. �Duh vremena� obi-lje�en raspadom tradicije, pseudoreligiozno�ću i novim politič-kim provizorijem � jednim u nizu samo u zadnjih 100. godina �umjesto dinamizma afirmira stagnaciju.

64 Dubravko Lovrenoviæ

Page 6: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

Unitarizacija umjesto političkog bosniciteta. �to je jo� po-gubnije, Imamović obilno tjera vodu na mlin srpskim i hrvatskimvelikodr�avnim projektima, dajući im u ruke krunski argument zatezu da je politički bosnicitet (S. M. D�aja) neprihvatljiv i da jesamo sredstvo unitarizacije, a ne minimalna platforma trostrukepolitičke lojalnosti Bosni i Hercegovini. Tako se, ali u grubljoj igrotesknijoj formi, ponavlja povijest unitarizacije koja je u grobodvela prvu i drugu Jugoslaviju a s njima i hiljade umorenih. Akoje Imamovićeva knjiga reprezentativan odgovor na velikosrpskei velikohrvatske pretenzije, onda se mo�e konstatirati da je, poputnjezine sada�njosti, i budućnost Bosne i Hercegovine etnički većpodijeljena. �Monotona tragedija komplementarnih neprijatelja�,rezimirao bi F. Braudel.

Neozbiljno o ozbiljnom, ili ozbiljno o neozbiljnom. U ovu bise diluvijalnu dilemu dao sa�eti ambivalentni osjećaj koji čitaocaprati od prve do zadnje strane ovog pseudoznanstvenog, političkianga�iranog pamfleta. To �to je riječ o dru�tveno opasnom etno-nacionalističkom programu ne bi signaliziralo na uzbunu, da vje-tar deformirane stvarnosti ovakvim autističkim zamislima ne pu-�e u jedra i da dru�tvo ima efikasne mehanizme za�tite od njih.Ako je u pravu bio Sartre ustvrdiv�i da sami mo�emo birati svo-je povijesti � a tome puno govori u prilog � onda se Imamovićopredijelio za etnoapartheid kao trajnu ideju vodilju i cilj kojemupod svaku cijenu treba te�iti. Za nauku irelevantna, ova knjigaaktualizira pitanje recepcije bosanskohercegovačke povijesti, ko-ja se postavlja kao kineski zid između suvremenosti i budućnos-ti, pretvarajući smislen pogled u povijesnu budućnost u lo�e po-novljenu povijest, a prve susjede, ljude iste zle povijesne sudbi-ne, u trajno zakrvljene �gvelfe� i �gibeline�. �Oni koji su naučiline�to od mudre alegorije ljudske istorije poku�aće da �ele racio-nalno kako ne bi bilo potrebno da se ni�ti ishod�, ka�e A. Heler.

Za�to jedni drugima pripovijedamo različite povijesti? Su-�tinu ovog problema � citirajući suvremenog njemačkog filozofaRoberta Spaemanna � u jednom je od svojih recentnih radova iz-rekao nezaobilazni S. M. D�aja: �Gotovo nikada nije uzrok suko-ba misonarski zanos jedne religije, nego se vi�e-manje uvijek ra-di o sukobima između komuniteta, koji se definiraju kao etnički,tj. imaju različite povijesno-kulturne identitete, jedni drugimapripovijedaju različite povijesti i međusobno se bore za iste teri-torije ili pak za kulturnu hegemoniju na jednom teritoriju. Prim-

65POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 7: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

jeri Libanona i Sjeverne Irske jasno pokazuju da apstraktni većin-ski re�imi pretpostavljaju homogeno pučanstvo i da samo prim-jena proporcionalnih sustava omogućava su�ivot među komu-nitetima, čiji je identitet jači od zajedničke dr�avne pripadnosti.�

II O jednom historiografskom �priručniku� hrvatskoga unitarizma

Na natječaju za najkontraverzniju knjigu. Kada bi se raspi-sao natječaj za najkontraverzniju knjigu bosanskohercegovačke/hrvatske historiografije, jedno od vodećih, ako ne i prvo mjesto,zauzela bi Etnička povijest Bosne i Hercegovine dr. fra Domini-ka Mandića objavljena u Rimu 1967. godine. Ova voluminoznaknjiga od 554. strana, nastala na temelju opse�nih istra�ivanjakoja su uključila literaturu i izvore na nekoliko svjetskih jezika � prati je i glas da je autoru na raspolaganju stajao cijeli �tim� ko-ji mu je prikupljao građu � dugo je vremena �ivjela u znanstvenojpoluilegali, �to je jo� vi�e pridonijelo stvaranju mitsko-zavje-reničke atmosfere oko nje i njezina autora. Sjećam se, jo� iz stu-dentskih dana, da je svaki kuloarski razgovor o Mandiću i njego-voj knjizi po pravilu pratio sni�en ton. Sjećam se i toga da je onabila jedna od prvih �zabranjenih� knjiga s kojom sam se susreonakon zavr�etka studija, i da me njezino čitanje sna�no konfron-tiralo sa studentskim znanjem...

Mandićeve teze o eminentno hrvatskom karakteru etničko-političke povijesti Bosne i Hercegovine (posebno bosanskogasrednjovjekovlja) � da stvar bude te�a � historiografija nije pod-vrgla kritičkoj provjeri, i na toj �utnji krila ove knjige samo su po-rasla. Mit o Hrvatskoj do Drine � premda mu Mandić nije rodo-načelnik, dao mu je �znanstvenu� ozbiljnost � igrao je tako ulogukvasca u modernoj hrvatskoj političkoj misli, koja je nakon AntePavelića svog apokaliptičnog �jahača� dobila u liku � vi�e negoindikativno � povjesničara, dr. Franje Tuđmana. Svaki hrvatskinacionalist koji imalo dr�i do vlastite reputacije, ovu knjiguodavno je smjestio na počasno mjesto u svojoj biblioteci. Kakomi jo� uvijek �ivimo u stanju predliterarne kulture � oni koji či-taju (istina, veliko je pitanje �to i kako čitaju) prije su iznimkanego pravilo � dovoljno je da se njezini sibilinski zaključci u viduprofetije okrenute unatrag kao glasina nakaleme na plemenskusvijest i tako postanu ultima ratio svih ljudskih postupaka. Poovoj sni�enoj tarifi historijske svijesti razmi�ljati voli osobito ma-

66 Dubravko Lovrenoviæ

Page 8: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

lograđanski poluobrazovani sloj, u čiju sam se inventivnost ne-davno (na jednoj sahrani!) ponovno mogao uvjeriti. Naime: on niuz odar neće propustiti � ničim izazvan � istaknuti da je Bosna iHercegovina �hrvatski povijesni prostor.� Rasklimani i zahrđalitramvaj povijesti odavno je zaslu�io remizu i temeljitu generalku,međutim majstori su jo� uvijek na plaćenom godi�njem odmoru!

Kada pseudoznanost postane politički program. Tezu o hr-vatskome etničkom korijenu bosanskohercegovačkih Muslimana(Bo�njaka) razvijao je Tuđman uporno�ću koja se ne mo�e potci-jeniti. Tako je jo� 1965. pisao: �Budući da su BiH u Hrvatskoj oddavnina smatrane hrvatskim zemljama na osnovi povijesnoga ietničkoga prava, jer prete�ito bijahu u sastavu stare hrvatskedr�ave, jer je muslimansko pučanstvo u golemoj većini bilohrvatskoga podrijetla, �to se potvrđivalo i njegovim ikavskimnarječjem, to je ba� na tom pitanju do�lo do najo�trijeg sučelja-vanja dvaju nacionalizama.� U knjizi Nacionalno pitanje u su-vremenoj Europi (Zagreb 1990, str. 120-121), Tuđman odre�ito�-ću komunističkog generala ponovno vr�i smotru muslimanske/hrvatske etnije: �Pri objektivnom razmatranju brojnog sastavapučanstva BiH, ne mo�e se nipo�to zanemariti činjenica da jemuslimansko pučanstvo u svojoj golemoj većini, po svom et-ničkom sastavu i govoru, neprijeporno hrvatskoga podrijetla, teda se, unatoč povijesno stvorenim vjersko-kulturnim posebnosti-ma, uvijek, kad god je za to imalo priliku, izjasnilo u golemojvećini kao sastavni dio hrvatske nacije. Polazeći od tih činjenica,u BiH dobiva se hrvatska većina u pučanstvu, a njihova gospo-darska povezanost s ostalim hrvatskim dijelovima takve je naravida ni Hrvatska u sada�njim granicama, ni izdvojena BiH nemajuuvjeta za poseban, normalan razvitak.�

Kako Tuđmanovi zaključci korespondiraju s Mandićevim,pokazuje zavr�no razmatranje u Etničkoj povijesti Bosne i Herce-govine: �Urođeno hrvatsko pučanstvo u BiH mijenjalo je dr�avnevladavine i svoju vjeru, ali je uvijek zbroj Hrvata katolika, bo-gomila i muslimana činio većinu u zemlji. Prema tome, uza svepovijesne nedaće i promjene, BiH etnički ostale su trajno hrvat-ske zemlje... Za turskoga zaposjednuća god. 1463. bilo je u BiH:Hrvata katolika oko 83%, Hrvata bogomila oko 10%, Hrvataprevedenih na pravoslavlje oko 2%, neslavenskih Vlaha većinomkatolika oko 2%, te pravih etničkih Srba oko 3%. Prema tome,godine 1463. bilo je u dana�njoj BiH oko 95% Hrvata.� (Str. 519-

67POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 9: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

520) Do ovakvih ničim dokazivih zaključaka � posebno kada jeriječ o procentima � mogao je Mandić doći samo distorzijom po-vijesnih činjenica i sustavnim nametanjem romantičko-nacional-nog koda �čitanja� izvora.

Kao zloćudni pandan velikosrpskom svojatanju Bosne i Her-cegovine, Tuđmanov politički program � vulgarna smjesa mita inervozne zabrinutosti za strate�ke interese Republike Hrvatskekoje otkloniti treba aneksijom Bosne i Hercegovine � bosansko-hercegovačke Hrvate u nedavnom je ratu gurnuo u ponor čija jedubina mjerljiva s blajbur�kim. To, pak, �to je u oba slučaju nje-zin prauzrok isti, činjenica je od koje ni jedan ozbiljan strate�kinacionalni program ne bi smio okretati glavu. Recidivi, međutim,traju, �to se jasno očitovalo i prilikom nedavne posjete hrvatskogpolitičkog vodstva Bosni i Hercegovini, kada je na konferencijiza novinare Ivica Račan nekoliko puta izgubio nerve, neodoljivopodsjetiv�i na karikaturalno-militantnoga Tuđmana. Kako su sa-mo ubogi nacionalizmi malih naroda, te patuljaste biljke iznikleu dubokoj pozadini povijesti! Davno gurnutima u magareću klu-pu povijesti, ostalo im je jedino prepisivati anakrone sadr�aje urazvijenom svijetu softwarea, odbačenima i prezrenima. Robovisu po�eljeli biti faraonima, dok na turnirima gospodara obavljajuulogu njihovih pa�eva.

Radni moto: povijest i narodna svijest. U godini izlaska nje-gove Etničke povijesti, podvrgav�i kritici neke stavove NadeKlaić čiji je rad ocijenio kao �neispravan i �tetan hrvatskom naro-du�, pisao je Mandić u Hrvatskoj reviji (XVII/3-4, München1967, str. 278-299): �Narodna povijest, obrađena istinito i vijerno,u svojoj �irini, jedno je od najmoćnijih sredstava, kojima se podr-�ava narodna svijest, jača narodna snaga i narod čini sposobnimza �rtve i napore za kulturna, dru�tvena i dr�avna ostvarenja.�Obrazlo�io je to time �to mu je �znanstvena i rodoljubna du�nostupozoriti hrvatsku javnost u domovini i u inozemstvu na neis-pravna stanovi�ta i �tetnost navedenih spisa za odgoj mladihhrvatskih povjesničara i za hrvatski narod uopće�.

U Predgovoru (str. V) svojoj Etničkoj povijesti, pisanom go-dinu dana ranije u Chicagu, ovaj radni moto obrazlo�io je Mandićjo� eksplicitnije: �U povijesti Herceg-Bosne, i u dana�njoj stvar-nosti, osnovno je pitanje narodno ... Posebnu pa�nju posvetili smoispitivanju vjerskog razvoja u tim zemljama, jer nigdje se vjeranije toliko mijenjala i utjecala na narodno opredijeljenje kao u

68 Dubravko Lovrenoviæ

Page 10: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

BiH. U razmaku manje od tisuću godina pređi većine dana�njihurođenika u BiH pet puta temeljito su izmijenili svoju vjerskupripadnost, �to je imalo i narodnih posljedica.� Komparacije ra-di, evo kako o tome razmi�lja moderni hrvatski medijevist IvoGoldstein (Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995, str. 91): �Ana tom prostoru dolazilo je protokom stoljeća do nebrojenih emi-gracija i imigracija, pokr�tavanja, prekr�tavanja, islamizacije, de-islamizacije, tako da nema osobe koja bi danas u svom rodoslov-nom stablu mogla identificirati te, u 7. stoljeću, doseljene Hrvate.�

U Mandićevim rečenicama sadr�an je sav golemi paradoksetnokonfesionalnoga nacionalizma: svijet se tokom povijesti te-meljito vi�e puta promijenio � kad bi mrtvi ustali, pitali bi gdje seto nalaze � ali demonske fikcije u ljudskim glavama pre�ivljujusve te mijene, gradeći virtualni svijet invalidnih predstava. Inva-lidne predstave od �ivih ljudi prave istinske mentalne i fizičke in-valide. Nema tog sunca koje bi se probilo kroz crne oblake ��rta-va i napora�. Svjedoči o tome izjava nedavno uhap�enog genera-la hrvatske vojske Ivana Andabaka: �Izdali su nas (Bo�njaci). Onjima sam imao najbolje mi�ljenje, surađivali smo u emigraciji,bilo ih je dosta u mojoj postrojbi, ali onda su nas izdali, zabolinam no� u leđa. Okrenuli su se od hrvatstva, odrekli se korijena.�

Birokratska kroatizacija bosanske povijesti. Na tragu ovogradnog mota, fascinirajućom dosljedno�ću izvr�io je Mandić bes-primjernu birokratsku kroatizaciju bosanske etnopolitičke i kul-turne povijesti, prikazujući je tek derivatom svehrvatski zasno-vanih procesa. Umjesto da brojnim izvorima, koji mu nisu nepoz-nati, omogući da govore, podvrgavajući ih budnoj kritičkoj (re)va-lorizaciji, on slijedi unaprijed zasnovanu konstrukciju o tome dasu područje srednjovjekovne Bosne gusto naselili Hrvati i tu os-novali jedan �ogranak� hrvatske političke zajednice. Nemogućeje na ovom mjestu i sumarno nabrojati sve primjere kojim se tomo�e potkrijepiti � taj zadatak preuzeti mo�e samo posebna ana-litička studija � ali je kristalno jasno da je u pitanju recidiv tzv.nacionalnog preporoda s korijenom u XIX st., kojeg S. M. D�a-ja ocjenjuje �kao ponovno osvajanje cjelokupne nacionalne povi-jesti, kako kulturne tako i političke. Kao orijentacijska epoha prih-vaćen je srednji vijek, kao kriteriji orijentiranja prihvaćeni sujezik i ju�noslavenski etnički odnosi�.

Pu�ten iz boce, zloduh rekonkviste tumara opustjelim pred-jelima povijesti. Povjesničari i generali zbore iste gluposti, koje

69POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 11: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

odjekuju hrvatskim Drvarom od stoljeća sedmog. Imajte ponovosvoj dom ovdje, gdje �ivimo od stoljeća sedmog � poziv je HDZ-ovih nacionalno svjesnih etnoin�enjera nesretnom nacionalnommesu kojemu jo� samo ko�u s leđa zderali nisu.

Čija je srednjovjekovna Bosna? Bez obzira �to u svemu nijeli�ena imagea znanstvenosti � u prvom se redu tu misli na prebo-gat znanstveni aparat � Mandićevu knjigu treba uvrstiti u obim-nu biblioteku historiografskih radova hrvatske i srpske proveni-jencije nastalih u poku�aju da se etnički supstrat bosanskog sred-njovjekovlja, a tim slijedom razdoblje osmanske i austrougarskeuprave u Bosni i Hercegovini, nacionalno determiniraju kao hr-vatski i srpski. Ovoj su se opstrukciji znanosti zadnjih godina ma-la fide priklonili i neki bo�njački kvazihistoričari, ali intelektual-no-znanstveni doseg ovih (ne)djela ne prelazi radijus tramvajskekarte na relaciji Ilid�a � Ba�čar�ija. Da ni jedna od ovih oklja�-trenih slika povijesti nije izdr�ala ozbiljnu znanstvenu kritiku uzknjigu S. M. D�aje (Nacionalnost i konfesionalnost Bosne i Her-cegovine), pokazuju radovi mlađe generacije hrvatskih medije-vista Ive Goldsteina i Nevena Budaka. U knjizi Hrvatsko sred-njovjekovlje (Zagreb 1995) � jednoj od najboljih sinteza ju�no-slavenske medijevistike � ugledni zagrebački profesor TomislavRaukar smje�ta srednjovjekovnu Bosnu tamo gdje stvarno i pri-pada: u rubno područje hrvatske povijesti. Pri tom je u ovoj knji-zi braudelovske inspiracije jasno istaknuto da se �dru�tvena za-sebnost srednjovjekovne Bosne oblikovala na stjeci�tu istočnih izapadnih djelovanja�, a da su �dru�tvena i dr�avna individuali-zacija bile i osnovicom na kojoj se stvaralo i njezino etnokulturnoustrojstvo�. (Str. 282-283) Ne ulazeći u detalje, dovoljno je istak-nuti da su Raukarova inventivna zapa�anja nastala na tragu mo-derne historijske znanosti oslobođene ideolo�kih natruha, poli-tičkih i drugih frustracija. Nimalo neva�no: u rukama je imao isteizvore kao i Mandić!

Politička paradigma i povjesničar: od Mandića Jugoslave-na, do Mandića nacionalista. Kada se jednog dana � sine ira etstudio � bude pisala historija bosanskohercegovačke historiogra-fije � za sada tek jedan od njezinih prioritetnih zadataka � za zna-nost će biti od neprocjenjivoga značaja utvrditi koliko su politič-ka gledi�ta autora utjecala na njihove znanstvene zaključke. U tojće historiji kao zaslu�an povjesničar � zaslu�an zbog svojih knji-ga iz crkveno-političke problematike srednjovjekovne povijesti

70 Dubravko Lovrenoviæ

Page 12: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

Bosne trajne znanstvene vrijednosti � istaknuto mjesto naći i Do-minik Mandić. Njegovi budući bio-bibliografi morat će se, među-tim, ozbiljno pozabaviti s činjenicom da je politička orijentacijafra Dominika Mandića dugo bila projugoslavenska, i da se tek ugodinama Drugog svjetskog rata � poznata je iz tog razdobljanjegova korespondencija iz Rima s kraljevskom jugoslavenskomvladom u Londonu � počeo formirati kao hrvatski nacionalist.Premda o tome postoje neke indicije, ovom će prilikom ostati ot-vorenim pitanje njegove političke reorijentacije, koja je sna�noopečatila njegovu Etničku povijest Bosne i Hercegovine. U sva-kom slučaju, ova će knjiga ostati trajnim dokazom jedne tragičnekontraverze: Mandiću respektabilnom povjesničaru, eruditu, pa-leografu, filologu, teologu ... u lice će se smijati Mandić naciona-list, koji je olako dozvolio da ga politička intoksikacija zavede nastranputicu pseudoznanosti. Tipično za Balkan, tipično za Bosnu?

III Srbija na Zapadu

Velika historiografija u raljama unitarizma. Ne treba danasdokazivati da je srpska historiografija � medijevistika posebno �velika historiografija. Ovo �velika� treba shvatiti prije svega ukontekstu razvojnoga luka ju�noslavenske historiografije, koja jedugo ostala okovana narativno-pozitivističkim diskursom, i tekpravi iskorake u polje multidisciplinarnih istra�ivanja. Pomjera-nje te�i�ta s eminentno političke povijesti prema povijesti svako-dnevnice, mentaliteta, socijalnih struktura ... odavno je uočljivo uradovima zagrebačkog profesora Tomislava Raukara, a zatim IveGoldsteina i Nevena Budaka. Time hrvatska medijevistika hvatapriključak s razvijenim europskim historiografijama i kreće seukorak s vremenom.

Djela V. Ćorovića, M. Dinića, G. Ostrogorskog, S. Ćirkovi-ća, J. Kalić, M. Spremića, D. Kovačević-Kojić ..., uza sve kritič-ke opaske koje im se mogu uputiti, ostaju djela trajne znanstvenevrijednosti i čvrsta podloga za daljnja istra�ivanja. Srpsku histo-riografiju, međutim, pratio je, kao �to je prati i danas, nacionalnidemon unitarizma kojeg se ona, uva�avajući sve nijanse i razlikeu interpretacijama pojedinih autora, nije uspjela osloboditi. Doizra�aja to je do�lo i u odnosu prema bosanskome srednjovjekov-lju iako se, za razliku od hrvatskih i bo�njačkih, srpski historičaripro�loga i ovog stoljeća nisu upu�tali u rizičnu avanturu da u ok-viru posebne studije dokazuju njegov srpski etnokulturni karakter.

71POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 13: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

Ta tendencija � osobito nakon stvaranja Jugoslavije 1918. �prisutna je međutim u radovima srpskih medijevista, pa i u oni-ma najnovijega datuma. Da ona nije nastala ex nihilo, pokazat ćei letimičan uvid u srpsku političku misao XIX/XX stoljeća: onukoja je odredila sadr�aj povijesti, a ne liberalno-građansku kojaje ostala u njezinu zapećku.

Stanojevićevo �pravo narodne snage i ... na�ih bajuneta�:Uz apsolvirano pitanje da li se mo�e smatrati reprezentativnim,stav srpskih političkih krugova i njegove ambicije da po svojojmjeri kroji ju�noslavenski prostor izrekao je početkom XX sto-ljeća upravo jedan povjesničar � Stanoje Stanojević, autor res-pektabilnog djela iz oblasti diplomatike. Na predavanje Ferde �i-�ića Herceg-Bosna prigodom aneksije � geografsko-etnografsko-historijska i dr�avnopravna razmatranja (objavljeno 1909. i nanjemačkom jeziku), koristeći anegdotu o dijalogu između Rim-ljana i Gala koji su se nalazili pred vratima �vječnoga grada�, od-govorio je Stanojević otvorenim pismom u kojemu stoji: �Kakvoje Va�e pravo na Rim? Na�e pravo nalazi se na vrhu na�ih mače-va, odgovori galski vojskovođa. Taj isti odgovor dat će Srbi Hr-vatima onog dana kad će doći do velike borbe o Bosnu i Herce-govinu. Na�e pravo je na�a narodna snaga. Pravo na�e narodnesnage i pravo na�ih bajuneta bit će va�nije i sna�nije od Va�egprava, koje se mo�e vagnuti vagom.�

Bosna i Hercegovina u političkoj viziji Ilije Gara�anina, Vu-ka Stefanovića Karad�ića i Jovana Cvijića. Nije, međutim, Stano-jević postavio temelje suvremenog srpskog unitarizma, kojemu suhistoričari nastojali priskrbiti znanstveni legitimitet. Davno prijenjega, pisao je Ilija Gara�anin u Načertaniju 1844. godine, da bise mogla �kao treći stepen (političkoga programa, op. D. L.) �tam-pati kratka i ob�ta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smelaizostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri pre�av�i Bo�-njaka. Po sebi se predpostavlja da bi ova istorija morala biti spi-sana u duhu slavenske narodnosti i sa svim u duhu narodnogjedinstva Srba i Bo�njaka. Čerez �tampanja ovih i ovim podob-nih patriotičeskih djela, kao i črez ostala nu�na djejstva, koja bitrebalo razumno opredjeliti i nabljudavati oslobodila bi se Bosnaod upliva austriskog i obratila bi se ova zemlja vi�e k Srbiji�.

Gara�aninov radni moto je novo preporođenje srpskog carst-va, kojim se u isto vrijeme, postavljajući akcenat na jezično pi-tanje, rukovodio Vuk Stefanović Karad�ić u studiji Srbi svi i svu-

72 Dubravko Lovrenoviæ

Page 14: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

da. On se već poziva na Konstantina Porfirogeneta, a granicu iz-među Hrvata i Srba nakon doseljenja na Balkan markira na slje-deći način: �... pored mora k jugu rijeka Cetina, k HercegoviniImoski, k Bosni Lijevno, rijeka Vrbas i grad Jajce ...� Donekle re-tu�irana, zauzela je ova slika čvrsto mjesto u srpskoj medijevisti-ci XX stoljeća. Grubo pojednostavljenu i u osnovi netočnu, proji-cira je Vuk Stefanović u njegovo vrijeme i pi�e: �U Dalmaciji nasuhoj zemlji ..., gdje je bilo srce Hrvata, danas nema nikakoga na-roda koji bi se po jeziku razlikovao od Srba ...� Zato je za njeganeshvatljivo �kako se barem ovi Srbi zakona rimskoga neće Srbida zovu�.

Jovan Cvijić (1865-1927), glasovit po svojim antropogeog-rafskim istra�ivanjima, nije propustio istaknuti svaki trag srpskognarodnog imena izvan prvotnog etničkog prostora, dokazujući takoda su Srbi najrasprostranjeniji na Balkanu. Kao znanstvenik europ-skog formata nije, međutim, mogao zaobići neke osnovne principestruke, tako da će zapisati (a sebe dovesti u kontradikciju): �Etno-grafske karte i etnografski spisi su po pravilu �ovinistički: onikoji su ih pravili ili pisali mahom pribrajaju prelazne oblasti onojnarodnosti kojoj sami pripadaju. U stručnim krugovima im se neveruje, ali je tako mnogo neobave�tenog sveta u koji unose zabunu.�ta vi�e �ovinisti su skloni da ne vode računa o procesu asimilacijekoji se izvr�io u prelaznim oblastima, i vraćajući se unazad, upro�lost, rekonstrui�u mahom na pamet stara etnografska stanjakoja su im povoljna i njih unose u karte kao da bi danas vredela.Idu i dalje, pozivajući se na istoriju, na nekada�nja zavojevanja iistorijska prava, ne priznajući dana�nje etnografsko stanje.�

Međutim, kako stav znanstvenika biva pomućen ideologi-jom pokazuju riječi tog istog Cvijića iz 1907, u vrijeme kada sezao�travala kriza oko Bosne i Hercegovine: �... mi smo nacional-no-politički opasna zemlja. Svet treba da zna i da se uveri, da Sr-bija mo�e da operi�e s mnogo većom celinom, no �to je njena te-ritorija. Od Srbije mogu da pođu najveće teritorijalne transfor-macije. Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet, ako jekorisno za na�e nacionalne interese.�

Kada bez zluradosti (prije s osjećajem nemoći) čovjek po-gleda sliku dana�nje Srbije izopćene iz svijeta, konstatirat će dasu Cvijićeva iracionalna gledi�ta u ovom apokaliptičnom scenari-ju odigrala ulogu katalizatora. Kamo sreće da su do riječi do�linjegovi stavovi znanstvenika: �Treba se naročito čuvati �ovinis-

73POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 15: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

tičke naduvenosti koja s prezrenjem ili omalova�avanjem gledana susedne narode, i koja se ka�to ne ustručava da rečima otimasusednim narodima i njihove nesumnjive oblasti.�

Seoba Slavena, Časlav Klonimirović i Mile�eva: �dokazi� osrpstvu bosanskoga srednjovjekovlja. Nacionalni priključak s bo-sanskim srednjovjekovljem i njegovo prepariranje za potrebeunitarnog dr�avnog koncepta, gradili su srpski medijevisti na trikonstrukta s gotovo potpunim konsenzusom. Iznimke tipa Ilario-na Ruvarca tu su samo da potvrde pravilo. Prvi se odnosi na et-ničku sliku Bosne nakon dolaska Slavena, o čemu će u HistorijiBosne (Beograd 1940) V. Ćorović zapisati: �Srpska plemena gru-pisala su se u planinskim predelima od Save i Plive do Lima i Za-padne Morave i od Cetine do Bojane, dakle poglavito u područjudana�nje Bosne i Hercegovine.� (Str. 104) Pozivajući se dalje naPorfirogeneta, zaključit će da se Bosna u X stoljeću, �kad je Por-firogenit pisao svoje delo ... nalazila u sastavu Srbije. U sredi�-njim i istočnim delovima Bosne i Hercegovine i u unutra�njim �u-pama do Neretve �ivela su srpska plemena, nikim nesmetana, podvrhovnom vla�ću srpskih vladara�. (Str. 121, 130) Tako je mogaoza bosansku kraljicu Jelenu (1395-1398) ustvrditi da je bila �prva�ena na prestolu u srpskim zemljama�. (Str. 351)

Međutim, kako će iz ove vje�tački stvorene pozicije skliznu-ti u kontradikciju, pokazuje sljedeći pasus (str. 337): �Sve po-dručje koje je Tvrtko nasledio i dobio imalo je, sem u primorskimgradovima, samo na� nacionalni elemenat ... On je prvi počeoaktivnost privlačenja susednih oblasti bosanskoj dr�avi, kad suoba druga plemenska činioca bila sprečena da rade samostalno,kao Hrvati, ili zauzeti drugim pitanjima, kao Srbi.� Insistirajućina �na�em nacionalnom elementu�, Ćorović je indirektno i sampriznao etnopolitičku individualnost srednjovjekovne Bosne.

U knjizi kojoj se znanstvena vrijednost ni danas ne mo�eodricati, ali sna�no pro�etoj političkim uvjerenjima rojalističkogdiplomata, Ćorovićeva zastranjenja zavr�avaju ocjenom o uzroci-ma pada bosanske dr�ave: �Bosanska historija ne dade ni jedneMarice, a kamo li veličanstvenog Kosova! Nijedna balkanskadr�ava nije pala br�e, ni lakomislenije, ni sramnije ... Ljuto zava-đena verski; li�ena osećanja prave dr�avne nezavisnosti zbog isuvi�e jakog mađarskog pritiska i verske rimske aktivnosti; uposlednje vreme i klasno podeljena, sa nezadovoljnim selja�-tvom; dugo godina popri�te građanskih ratova, u kojima se udru-

74 Dubravko Lovrenoviæ

Page 16: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

�ivao ko je s kim hteo i gde se borilo kako je ko �eleo i čim jemogao; sa poljuljanim porodičnim i svakim drugim moralom;Bosna je pala skoro kao primer dr�ave, koja nije imala ni nekesvesne historijske misije ni neke jasne ideje vodilje.� (Str. 559)Va�nijom od toga �to su kritička istra�ivanja (A. Babić, N. Klaić,S. M. D�aja, M. �unjić) osporila Ćorovićeve zaključke, ostaje su-�ena historijska svijest, formirana na osnovi njegova znanstvenogautoriteta. Tako je stanoviti srpski vojni zapovjednik prilikom op-sade Jajca u ljeto i jesen 1992. mogao izjaviti da Jajce mora bitisrpsko, jer su tu stolovali srpski kraljevi. Po istoj se matrici gene-ral Hrvatske vojske Andabak nedavno pozivao na hrvatske kori-jene Bo�njaka. Po svemu se čini da generali marljivo čitaju uni-tarnu historiografiju!

Malo koji je srpski historičar zainteresiran za političku his-toriju srednjovjekovne Bosne propustio naglasiti � kao �to to či-ni i V. Ćorović � da se Bosna kao politički entitet izdvojila iz Sr-bije kneza Časlava Klonimirovića u prvoj polovici X stoljeća:�Granice Časlavljeve dr�ave imaju vrlo �irok obim ... Srbija je ta-da obuhvatala Bosnu do Plive, Cetine i Lijevna na zapadu ... Srp-sko ime od tada postaje trajna oznaka za plemena istog porekla iistih osobina. U Srbe carigradski imperator poimenično vrsta:Bosance, Ra�ane, Trebinjane, Konavljane, Dukljane, Zahumce iNeretljane, plemena, koja su inače dobila te svoje posebne nazivesamo po geografskim oblastima, u kojima su stanovala.� (Str.143-144) Deplasirano je dokazivati suprotno � kritička znanost(A. Babić, N. Klaić) to je već uradila � nu�no je, međutim, skre-nuti pa�nju na činjenicu kako unitarni kategorijalni aparat prvepolovice XX stoljeća sapliće historičara kada raspravlja o sred-njem vijeku. U pitanju je, zapravo, sociopsiholo�ki fenomen: su-obra�avanje povijesti trenutačnim � u pravilu profitabilnim � po-litičkim projektima. Nije to novo u povijesti povjesničareva za-nata: dvorski historičar bizantskoga cara Justinijana (527-565)Prokopije iz Cezareje proslavio je njegova vladarska djela u svo-jim javnim spisima, ali je sebi odu�ka dao u glasovitoj Tajnoj his-toriji, prikazav�i u njoj surovo naličje stvarnosti.

Ista će se ocjena izreći za tezu o okrunjenju Tvrtka I u srp-sko-pravoslavnom manastiru Mile�evi � koju srpska historiogra-fija usprkos svoj kontraargumentaciji (P. Anđelić, Đ. Basler, S.M. D�aja) i dalje uporno ponavlja � premda je upravo Ćirkovićbio prvi koji je ukazao na ključnu formulaciju bosanskoga kralja

75POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 17: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

izrečenu u svečanoj povelji Dubrovčanima iz 1378, da je bio ok-runjen dok je i�ao u Srbiju (tamo i�av�i).

Historičari i generali. Nacionalni ključ, kod nas u praviluprikačen za �privjesak� velikodr�avnih projekata, kojim se upor-no � sa sve tri historiografske strane � nastoji otključati �brava�bosanskoga srednjovjekovlja, nikako da obavi svoju funkciju.Generali stoje na mrtvoj stra�i povijesti, dok im historičari izdajudnevne zapovijedi. Nakon �to historičari zamisle kako je bilo i ka-ko bi to u sada�njosti/budućnosti trebalo korigirati, pode�avajugenerali ni�anske sprave te korigiraju nacionalne podbačaje. Pre-vi�e je pseudo-povijesti s kojom �ivot gubi utrku: demilitarizaci-ja sada�njosti podrazumijeva najprije demilitarizaciju pro�losti �pomjeranje akcenta s kulta krvi i heroja, na kult �ivota. Ta bi ope-racija soldate uputila na biro za nezaposlene, ali bi zato umjestobrahijalne sile na�im �ivotima upravljao vedar pogled u budućnost.

Pomirenje kroz historiju. Odavno je postalo jasno da svakiozbiljan razgovor o pomirenju i rastanku od arhajskih ksenofobi-ja vodi kroz polje povijesti. Da li će taj put voditi kroz minskopolje arhetipskih balkanskih velikodr�avnih projekata, zavr�iv�iprije nego je i započeo, ili će se toliko potrebnom revalorizacijomključnih historiografskih ocjena uz stalno o�ivljavanje moralneistine stvoriti minimalni uvjeti za zajedničku platformu historij-ske svijesti koja je prije svega svijest o promjeni, zavisi u prvomredu od historičara samih. Za novu signaturu vremena (A. �arče-vić) potrebna je nova historija, novo samoartikuliranje istina sta-rijih od sviju nas zajedno.

Drugu stepenicu u ovom neizbje�nom procesu predstavljajuslobodan politički diskurs, pravna dr�ava i deideologizirani obra-zovni sistem. Koliko smo daleko od ovih, u naprednome svijetuduboko ukorijenjenih civilizacijskih dostignuća, suvi�no je isti-cati. Po mentalno zdravlje opasnije bilo bi pomiriti se s ovakvimstanjem i nečinjenje prihvatiti kao �radni� moto. �Povjesničari supo profesiji du�ni podsjećati svoje sugrađane na ono �to bi oni htje-li zaboraviti� (E. Hobsbawm).

76 Dubravko Lovrenoviæ

Page 18: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

IV Historiografski pandemonijum Balkana(V. Dvorniković, Karakterologija Jugoslovena, Beograd,1939/90)

Usamljenost je, izgleda, cijena koju trebaplatiti za spoznaju zbilje.

Jozef H. Ludin

Umjesto uvoda i zaključka. Povijest je bezočno prevarena, iopskurne transakcije s mrtvim du�ama, prevodeći �ive �edne pre-ko vode, nastavljaju se uz miniranje logike i zdravog razuma. Ci-nizam nemogućih i sakatih argumenata i smije�no-lukavih doka-za ne poznaje granice. Ostala su nedovr�ena razdoblja, spajanjehibrida pro�log i historijskog; pro�lost ne postaje historija. �Be-zoblično trajanje ne mo�e se uskladiti s mjerilima historije� (P.Matvejević).

Zidari krvavog besmisla. Zavirimo li malo dublje u biografi-je na�ih historika, čija djela slu�e kao letak za izvikivanje et-nonacionalnih pokliča, za pravo ćemo morati dati Dvornikovićukoji je precizno oslikao ovaj tip balkanskoga intelektualca-kome-sara, zarobljenog između tradicije i ideologije (S. M. D�aja).Ovaj rasadnik zloće glavnim je uzročnikom frustracija i tragedi-ja u kontinuitetu, a ne povijest kojoj samo treba dati ljudsko tu-mačenje, odsvirati joj posmrtni mar�, dostojanstveno oplakati iuz buket cvijeća spustiti u grob. Ovako to nije moguće, jer smrad-ni le� povijesti truje zrak koji udi�emo i vodu koju pijemo. Akce-nat se vi�e ne treba postavljati na izučavanje povijesti � narativ-no-pozitivistička �kola sabrala nam je obilje materijala � potreb-na je njezina �deratizacija�.

�Plemensko-patrijarhalna inteligencija�. �Poznato je do-bro� � ka�e Dvorniković (str. 827) � �da veliki broj jugosloven-ske inteligencije potiče neposredno iz naroda, iz seljačkog, polu-seljačkog ili plemensko-patrijarhalnog dru�tvenog reda. Na tomsocijalnom prelazu zapa�aju se izvesne reakcije, a često i psihič-ki kompleksi koji, ispod pseudomorfne povr�ine, osobenim nači-nom odaju dublju i atavističku vezu sa psihom i karakterom slo-jeva iz kojih je ta inteligencija potekla.� U najvećem postotkuju�noslavenska inteligencija neurbanog je porijekla i jo� uvijekmentalno �vozari� makadamom između seoskih i urbanih oblika�ivota, između dviju oprečnih �ivotnih psihologija: između sta-

77POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 19: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

tične partikularne historije laganoga ritma podlo�ne epskoj valo-rizaciji, zvonjava čijeg sata po pravilu pretkazuje krvoproliće okomeđa i pa�njaka, te ubrzane gradske historije otvorenih obzorja,čiji sat zvoni svakodnevno, pretvarajući jučera�nje novine u naj-starije �tivo. Dugo vremena, cijela stoljeća, ostao je grad za njuneprijateljska utvrda s podignutim mostom, koju treba osvojiti ju-ri�em atavističkih predrasuda, o kojima je Dvorniković � vir-tuozno se krećući između opisa Dinarca kao rasno-du�evnog tipa,dinarsko-�opskih suprotnosti, du�evnog tipa i karaktera Praslave-na, �obarskih� tragova u jugoslavenskoj narodnoj psihi i najstari-jih muzičkih formi ojkanja, psihologije sevdaha, derta i �albe, ju-goslavenskog zadru�nog čoveka, politike i karaktera, te hero-iziranog patrijarhalnog kr�ćanstva � ispisao briljantne stranice.

Rendgenolo�ki oslikavajući njegov karakterni profil, anali-zirajući njegove reaktivne komplekse u duhu Adlerovih nadkom-penzacija i večito budnog osećanja inferiornosti, opisuje Dvorni-ković ljude od tzv. dru�tvenog ugleda: �Preterana te�nja za dru�-tvenim ugledom, neukusnim i ne uvek i moralnim sredstvima,glavna je psihička podloga ovog karakternog poteza. Neskrom-nost, arogancija, stalno isprsavanje odaje tip čoveka koji je veči-to na stra�i za ugled i va�nost svoga ja ... Mnogi na�i ljudi, u ose-ćanju svoje deplasiranosti u stale�u ili na polo�aju koji ne odgo-vara njihovoj kulturi, poku�avaju nagla�enom pozom da iznudeza svoju ličnost ugled za koji se boje da im se neće drage voljepriznati. Strah za svoju vrednost i va�nost, obolela sujeta i nab-reklo lično ja jedan je od najobičnijih simptoma karakterne pa-tologije u na�im vi�im dru�tvenim slojevima. Ti kompleksi stra-ha i izgubljenosti ispoljavaju se u čitavoj skali čudnih pojava,nekih suvi�e jakih reakcija i povremenog padanja u atavizmesvog ranijeg �ivotnog miljea.� (Str. 828)

Tragajući za korijenima ove dru�tvene patologije, nalazi ihDvorniković u čamotinji siroma�tva, koja se uz despotsko beza-konje preobličuje u ��eđ �ivota� � u �lakomo srkanje svih mogu-ćih u�ivanja�: �Mnogi na�i ljudi koji su u detinjstvu i mladostiljuto oskudevali, kad dobiju mogućnosti sticanja, zarade i boga-ćenja, ne znaju vi�e gde bi se zaustavili. Samo u tom smislu mo�ese govoriti o seljačkoj lakomosti � gospode, jer u pravog na�egseljaka ova crta nije izra�ena. Na� čovek lako oboli od velikevaro�i, jo� lak�e od velikog inostranstva. Mi imamo ljudi sa pa-riskim, londonskim, bečkim, berlinskim itd. kompleksom, vrlo

78 Dubravko Lovrenoviæ

Page 20: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

često ba� ljudi iz najzaostalijih i najsiroma�nijih krajeva ... Neka-da�nja apatija prelazi naglo u �arku �elju za visokim �ivotnimstandardom, luksuzom, rafinovanim u�ivanjem svake vrste, ve-likim dru�tvom i �irokim svetom ... Sve je to �iroko i opasno po-lje na kojem se oku�avao i razmahivao mnogi na�, iz patrijarhal-ne golotinje utekao, čovek ... Ti suvi�e bujni ljudi ne mogu da sedosta nasrču svih blagodeti civilizacije, �edni su u�ivanja, emo-cija, do�ivljaja i ne biraju sredstva da do njih dođu. Da bi se mo-gli pome�ati sa krugovima koji �ive takvim �ivotom, oni poku�a-vaju da sebi pribave polo�aje, imetak i ugled, a mnogi padaju upravo genealo�ko ludilo, izmi�ljajući neko svoje staro plemićskoporeklo.� (Str. 829-830)

Dok je na put vlastite emancipacije od Crkve i dr�ave (poli-tike) � na put �sekularnog, nereligiozno motiviranog individuali-ziranja�, oslobođen �apologetike i izlo�en avanturi mi�ljenja� (J.H. Ludin) � europski intelektualac krenuo jo� u okrilju prvih uni-verziteta u XII/XIII st., balkanski �pismoznanac� prečesto je ostaopod njihovim skutima. Dok europski univerziteti obilje�avaju pet-�est i vi�e stoljeća svoga postojanja, sarajevski univerzitet slavi 50-ugodi�njicu. Ne tako davno osujećen je poku�aj bezočnoga falsifici-ranja u glavnoj ulozi s jednim novopečenim medijevistom � uni-verzitetskim profesorom (!) � koji je javnosti ponudio �dokaz� opostojanju bosanskoga univerziteta u XIV st. No comment!

�Narodi prostora� i �narodi vremena�. Kao proizvod povi-jesti, oni se uklapaju u sljedeću Dvornikovićevu ocjenu: �Narodiprostora, stvoreni i određeni prirodom, zemljom, ekologijom usmislu prirodne nauke, pretvaraju se postupno u narode vremenau čijem funkcioniranju prete�no odlučuju istoriski, socio-kulturničinioci ... Jugosloveni, kao i ostali Sloveni, dugo su bili samovanistoriski narod prostora. I posle ulaska u istoriju, dolaskom nadana�nji jug, istoriska sudbina i priroda nove postojbine pokaza-la je jaku tendenciju da ih opet vrati u stadij neistoriskog narodaprostora. Moglo bi se čak kazati da se �ivotna sudbina Jugoslo-vena kao celine uop�te i sastojala iz neprekidne borbe za taj pre-laz iz naroda prostora u narod vremena. Ta borba traje u stvari idanas�. (Str. 251)

Paradoks povijesne sudbine takav je, da se Dvornikovićevelucidne ocjene o esenciji na�e političke povijesti potvrđuju jed-nako u njegovo vrijeme � u vrijeme nastanka Jugoslavije � kao idanas kada se na njezinim ru�evnim ostacima uzdi�u portabl-

79POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 21: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

dr�ave, smisao čijeg postojanja jo� uvijek je daleko od �vremen-skog�. Dok gori Jugoslavenska skup�tina � dok se masa valja be-ogradskim ulicama, a srbijanska policija ubija djevojke � dalekosmo od uvjerenja da će na ovom plamenu sagorjeti negativnaenergija plemensko-patrijarhalne svijesti, a mnogo bli�i ocjeni daće ovjera ulaska u svijet političke racionalnosti biti du�a i muko-trpnija nego se to čini čovjeku koji pobjedonosno ma�e zastavomsa balkona te iste Skup�tine. U to nas dodatno uvjeravaju zak-ljučci sa Međunarodnoga znanstvenog skupa odr�anog u Srpskojakademiji nauka i umetnosti od 13. do 15. XII 1994. (Bosna iHercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena), na kojemusu srpski historičari, između ostaloga, raspravljali na temu: Bos-na i Hercegovina i ostale srpske zemlje. Versajska Europa, gos-podo akademici, stvar je daleke pro�losti, i odavno je istrulila.Napustite već jednom �simplificističke teorije o tuđoj krivnji� (J.H. Ludin) � u ovom slučaju o krivnji Katoličke crkve i islama �za sva povijesna zla. Prestanite biti akademici �prostora�, posta-nite akademici �vremena�! Treba zasukati intelektualne rukave!

Istok-Zapad. �E-mail povijest�, u koju smo kao političkianalfabeti i adolescenti i ne znajući stupili nakon ru�enja Berlin-skoga zida 1989, izigrala je u međuvremenu svaki dublji smisaoljudske patnje, pretvarajući zavr�ni račun kristalne noći u re�ijibalkanskih demijurga u pseudo-dioničarstvo i trivijalni marke-ting. S ovih upozoravajućih signala vlastite retardacije europskaje civilizacija i njezina američka filijala sklonila pogled, ali mo-guće je da joj se ta povr�na neodgovornost � jednom kada tr�i�teizgubi zadnji rezon postojanja � vrati kao bumerang. Mo�da ćesve iznova � novi ciklus planetarne potrage za smislom koji seneće izvrgnuti u lakrdiju � morati krenuti sa Istoka: te velike koli-jevke i fantazmagorije ljudske povijesti. Mo�da ćemo, poput neg-da�njih kri�ara, i sami pisati: �Bili smo Zapadnjaci, a evo smopostali Istočnjaci.�

Eduard Čalić � svjedok XX stoljeća � devedesetogodi�njaks duhom mladića, čije fascinantno iskustvo stečeno po europskimpolitičkim kabinetima i nacističkim konclogorima predstavljaDanko Plevnik u formi interviewa � upozorava da se sve ključneodluke, koje se tiču na�ih �ivota, donose isključivo u politici.

Tip balkanskoga političara. Treće najveće prokletstvo na�epovijesti � balkanskoga političara � skicira Dvorniković opisuju-ći �razmahani partiski �ivot� u Jugoslaviji nakon Prvoga svjet-

80 Dubravko Lovrenoviæ

Page 22: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

skog rata �koji je izneo na povr�inu i ljude vrlo sumnjivih moral-nih kvaliteta�, tako da su se na kraju vidjeli �kao pozitivni rezul-tati samo njihove palate, jahte, automobili, posečene �ume. Na-rod je s gorčinom gledao na te svoje mnogobrojne, vi�e zbrinutenego zabrinute ovce.� (Str. 887) U dru�tvenu javnost s ovim jetipom političara na �iroka vrata kročio i partijski intelektualac.Na stranu iznimke, otpočela je tada jedna povijest be�ča�ća, ko-joj ratna i poslijeratna bosanskohercegovačka stvarnost dopisujenove stranice. Ovaj incest � simbiozu vlasti koja osim sebi neodgovara nikom i udvorničke �pameti� � jezgrovito opisuje jedanhadis: �Najbolji su oni vladari koji se dru�e s učenjacima, a naj-gori su oni učenjaci koji se dru�e s vladarima.�

Nedostaje nam europski odnjegovana politička i duhovnaaristrokracija, nedostaje europska institucija kao �garancija za za-�titu predmeta i znanja�, kao �depersonaliziranje oblika među-ljudskog saobraćaja i njihovo juridičko apstrahiranje� (J. H. Lu-din). Dok su makijavelijanske ambicije europskog političara jo�sredinom XIX st. trajno limitirane brojem glasačkih listića � tilimiti stalno jačaju mehanizmima koji javnome mnijenju �irokostoje na raspolaganju � balkanski političar do dana se dana�njegslu�i nacionalnom demagogijom, koja je čak i u vrijeme rustikal-nog parlamentarizma pod Austro-Ugarskom i prvom Jugoslavi-jom ostala njegovim glavnim rekvizitom manipulacije masom.Ne treba nam iznuđena, nego slobodna dr�ava, u kojoj suveren neprisvaja njezinu, nego ona njegovu volju. Pred Bosnom i Herce-govinom je europski put: �Od sloboda k slobodi, to je formulakoja rasvjetljava povijest Europe u jednome od njenih temeljnihsmjerova� (F. Braudel).

Antagonistička Europa: pandemonijum političkog partiku-larizma i civilizacijska superiornost. S nama stvari stoje tako, inema razloga za teferič, a �to je s Europom? I �to je Europa? �toje europska politika, ili akcenat staviti treba na europske politike?Podnoseći u znak protesta protiv nedjelotvornosti zapadne poli-tike ostavku na mjesto polo�aja saveznoga ministra u vladi Nje-mačke, upozorio je 1993. godine Christian Schwartz Schilling:�Katastrofa na Balkanu sa svojim posljedicama za Europu i svi-jet bit će najte�e opterećenje Europe, koje je stvoreno na�om kri-vicom i bit će predano 21. stoljeću kao hipoteka.�

Kako god Europu definirali, a oku�ali su se mnogi, političkipartikularizam koji je u stopu prati nakon raspada Rimskoga

81POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 23: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

carstva 476. ostaje njezinom najtrajnijom odrednicom. Već stoti-nu i vi�e godina, u �bezbrojnim europskim bitkama za moć� (J.H. Ludin) � od Berlinskoga kongresa, preko Versaillesa i Jalte/Potsdama do Daytona � ne zna Europa �to će s nama: preko ju�-noslavenskoga svijeta prelamaju se njezine unutra�nje kontradik-cije, aporije i kolonijalne razmirice čiji prapočeci se�u u dalekupovijest političkih dioba i crkvenih raskola. Politički gledano,raspadom Jugoslavije vraćeni su Ju�ni Slaveni u rani srednji vi-jek: u vrijeme pretfeudalne anarhije, sklavinija i heptarhija; ov-jerili smo svoju sudbinu, sudbinu naroda prostora. Unutarnje ko-hezije u bosanskoj sklaviniji nema, a pitanje je kada i da li će jebiti, europskim stručnjacima za čuda odavno je ponestalo zečevau čarobnim �e�irima! Da li će dok se svakodnevno ateizira i ko-mercijalizira � umjesto sv. Benedikta � svojim za�titnikom Euro-pa proglasiti euro? Je li moguć i neki drugi, smisleniji oblik eu-ropske integracije, da li je sve svedeno na �opsjednutost kamata-ma� (R. Lopez) ili je Europa padom �eljezne zavjese političkitakođer vraćena u 476. godinu? Da se i �najčistiji ideali morajuprilagoditi zahtjevima suvremenog �ivota� (R. Lopez), tu nam jelekciju povijest davno odr�ala, ali gdje su (europski) ideali?

Drama nastajuće Europe. Obja�njavajući U �to vjeruje Za-pad?, Karl Raimund Popper jo� je 1958. tvrdio: �Vjerujemo udemokraciju kao u jedini oblik vladavine koji je spojiv s politič-kom opozicijom i zato s političkom slobodom.� �Samo je Zapad�� pi�e J. H. Ludin � �njegovao apstraktnu ideju drugoga. Taj dru-gi nije bio samo konkretni gost, nego se razvila ideja drugoga kaotuđinca općenito. Na taj su način Europljani bili u stanju i u vre-menima kolonijalizma baviti se drugom kulturom, preuzimatinjezine ideje i tvorevine i usvajati ih ... Zaista se nijedna civi-lizacija nije toliko pribli�ila principu zbiljnosti kao zapadnjačka� usprkos svim svojim ponovljenim padovima ... Stvarna veliči-na na kojoj je zapadnjačka kultura podigla svoju slavu jest indi-viduum, koji se odvaja od kolektiva i izabire slobodu vlastitog sa-moodređenja.� Ovoj superiornosti nasuprot, o vratu je europskojcivilizaciji i dalje obje�en njezin mlinski kamen političke autar-kije. Tako Europu vidimo s Balkana, s te nesuđene i sluđene Eu-rope, zakrvljene Europe, kakvom je i sama jo� jučer bila. Nigdjetako slikovito kao na Balkanu, ne ogleda se jo� i danas njezina�dvostruka sudbina� � �drama nastajuće Europe� (F. Braudel).

82 Dubravko Lovrenoviæ

Page 24: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

Ako je Ludin u pravu, onda pod kritičku lupu Europa morastaviti i jednu vlastitu predrasudu, naime, da je �Europljanin kr�-ćanske krvi�. U prijelaznim zonama europske kulture kakva jeBosna i Hercegovina, znamo za mnogog kr�ćanina �neeuropskekrvi� i mnogog nekr�ćanina �europske krvi�. �Drama nastajućeEurope� tra�i nova obja�njenja, nove definicije.

Bosna i Hercegovina: istočno pitanje europske politike. Pakto stabilnosti zato je samo reaktualizacija drevnog istočnog pita-nja, na kojemu je već nekoliko puta europska politika saplela no-ge. Mogu li europske politike � je li to �ansa � upravo na pitanjuBosne i Hercegovine, prerasti u dugoročni koncept europske po-litike? I bosansko i europsko pitanje, pitanja su politička, a kom-plementarnost njihovih sadr�aja � bez obzira koliko se to činilokontradiktornim � u startu upućuje na komplementarna rje�enja.

Imala je i Bosna svoje Europljane � fra Jurja Dragi�ića, in-telektualnu eminenciju s kraja XV i početka XVI st. u istoj ravnis Erazmom Roterdamskim, koji je braneći propovijednika, do-minikanca i borca za obnovu Crkve Girolama Savoranolu 1497.morao napustiti Italiju. Fra Ivan Franjo Jukić � prvi moderni bo-sanski intelektualac � objavio je 1851. �elje i molbe kristjanah uBosni i Hercegovini sultanu Abdul-Med�idu, zala�ući se za vjer-ske i građanske slobode, ali je prognan iz Bosne, da bi u svibnju1857. bio pokopan u Beču u zajedničku grobnicu za najsiroma�-nije. Za grob mu se ni danas ne zna. U to vrijeme, u Francuskojje (1848) ustanovljeno opće pravo glasa, a Engleska je jo� 1832.provela svoju izbornu reformu. I tada i danas, bosanskim je Eu-ropljanima nedostajao europski pravni okvir. Paradoks je to svihparadoksa bosanske (pa i najnovije) povijesti!

Ovakva kakva jeste � političko nedono�če i crna mrlja dubo-kih europskih antagonizama � davi Bosna i Hercegovina i davitće Europu koja se nje rije�iti ne mo�e, ali jo� je manje mo�e pri-miti u vlastitu porodicu uređenih dr�ava. Preobra�aji i prilagođa-vanja razvojnih mogućnosti, planski provedene investicije i du-hovne transformacije, ukr�tanje vidika i silnica, zasnovani etičnoi racionalno uz aktiviranje najboljih povijesnih iskustava, ponu-dili bi nove razloge za nove poku�aje. Usprkos svemu � ili mo�-da: ba� zato � ima ovdje izvornih �ivotnih energija kojima za kons-truktivnu artikulaciju nedostaje samo europski pravni okvir. Doriječi bi tada do�la i historiografija koja ni nama ni Europi ne bidnevno radila o glavi.

83POVIJEST I DUH VREMENA: TRI ETNONACIONALNA POGLEDA...

Page 25: Dubravko Lovrenović - Povijest i duh vremena. Tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje

U suprotnom, ostat ćemo trajno prikovani za zavr�nu misaoDvornikovićeve studije, u kojoj će mnogi politički ambiciozanEuropljanin pronaći samoga sebe: �Jugosloveni, kao narod idru�tvena zajednica, koče jedan drugoga i jedni druge. To je na�aposlednja i po dana�nju generaciju najva�nija dijagnoza � daljepreko toga karakterologija ne mo�e i ne sme da ide.� (Str. 979)

Jugoslavija i jugoslavenstvo su mrtvi. Nu�no je, zato, Dvor-nikovićevu misao prilagoditi suvremenim okolnostima: Bosanci,kao narod i dru�tvena zajednica, koče jedan drugoga i jedni dru-ge. Sve je isto, sve je različito.

84 Dubravko Lovrenoviæ