drzic - pjesni razlike

7/28/2019 Drzic - Pjesni razlike

1/19

1

Marin Dri: Pjesni razlike

Marin Dri

Pjesni razlike


2/19

2


SADRAJ

Posveta ______________________________________ 31. O koji ljuvene sej pjesni sliate__________________ 42. Lipota od danice sve zvizde dobiva_______________ 43. Tko je taj, na saj svit aneoski ki poje ____________ 54.Je li se ikada, o luzi, gdi vidil____________________ 65. Tko hoe liposti anelske sve vidit_______________ 66. Ljubavi ljepa vil; neg je zrak sunani_____________ 77. Tko hoe zgar s nebes pozriti na svit saj __________ 78. Dvi zvizde ljuvene na licu rajskomu _____________ 89. Ili oganj ugasi ili slugu tvoga____________________ 810. Gizdava nika vil rajskoga uresa_________________ 8

11.Jaoh, plamen ljuveni rasini ivot moj ___________ 912. emu je priverno, jaoh, moje sluen'je__________ 1013. Pokli ktje taj tvoja, ljubavi, zla strila ____________ 1014. Suze ovoj nisu vik, ke ronim niz lica ____________ 1115. Pokoli, jaoh, ljubav, moj cvite, hoe toj__________ 1116. Pozor tvoj ljuveni, izbrana liposti______________ 1217. Cvit lijepe mladosti z goditi odhodi____________ 1218. Pogled tvoj ljuveni, gospoje od svih vil__________ 1319. Od koli zgar s nebes odluka nemila_____________ 1320. U SMRT OD FIORE MARTINOVE UMII ____ 1421. EPITAPHIO ______________________________ 14

22. Ktje mi se njekada i bi me uen'je ____________ 1523. O svite! ti ti si pun tamne tamnosti ____________ 1524. SVITLOMU I VRIDNOMU VLASTELINU

SABU NIKULINOVU ______________________ 16RJENIK ________________________________________ 18

ABECEDNI POPIS PJESAMA ________________________ 19


3/19

3


Marin Dri

Svojim prijateljem.1

Drazi prijatelji, ne mojte scijenit, da sam ove ne dobro sloene pjesni inio dat na svitlos za ukazatljepotu od moje poezije i dobrotu od moga uma, od ta se u istinu ne varam; ma za slobodit se,

vjerujte mi, truda vazdanjega i omraze vas prijatelja, koji, ljubei i scijenei mene za vau dobrotu,ljubite i scijenite moje pjesni, od kojih svaki vas hoe da mu dar uinim; a ja ni vam mogu neugodit, ni sam dobar pisalac, ni mogu pismom svim u jedno zadovoljno uinit ovako kako stampom.I ako ne uzbude stvar, koja bi knievne ui kojom godi vridnosti pasla, za to ne imam bit ja krivnego vi, koji, to ste pitali, ja vam sam dao; i dao ono, to sam umio i imao. Ni vi ne imate bit krivi,za to ste ovi dar pitali za vas, a ne za druzih, kojim ja dobrovoljno davam to umijem i imam; adruzi neka itu to za njih ini. Znam, er ova moja pisma ne mogu neg koris uinit: ako su krjepkasona i vrijedna, plod e uinit; ako li nijesu, nauk e dat svakomu, da tko se na ovo stavlja, darazmilja, hoe li s asti izit; er mnozi ovim putom scijene potit, a osramote se. Ja u samo ovo rit,er za ugodit prijateljem mnokrat sam dao neprijateljem o meni govorit; ma sam u meni razmiljao,er se prije ima stavit naprijed pogoaj od prijatelja neg pomrnjen'je od neprijatelja, prid kim to si

vee pravi to si vee krivi, kojijem da ja reem, kako sam komediole, koje su ovdi u nutra, u dvasjedanja sklopio, er me je tako brijeme silovalo i potrjeba od prijatelja, komu u ovi nain za posluitmnokrat sam obeao, to izvrivi sm se sam pak od sebe udio, kako se moe uinit ne bi mi

vjerovali kako i ne mogu vjerovat, da ja umijem veras uinit, a ne za ino neg, er su tri mudri kause eskrat ludi. Sada, drazi prijatelji, neu drugo rit; neg vas u molit, da uz ovi dar moj maliprimite veliko srce, koje stoji vazda pripravno za posluit vam.

1 Ovo se nalazi u izdanju: Pjesni Marina Dria, u jedno stavljene s mnozim druzim liepim stvarmi. U Bnecieh1607. Polak Frana Bariletta.


4/19

4


1.

O koji ljuvene sej pjesni sliate,poalte, jaoh, mene, a sebe uvate

ljubavi, ke oblas pod suncem, koje sja,satira svaku vlas; svjedok sam tomu ja,

ki njekad ne scijenjah ljuvene tej strile,od vee kad se uzdah u moje, jaoh, sile,

dobrota s liposti ke slomi u meniljuvenom kriposti, s kojom se rvat ni,

koje sam suan bio, mladosti moje cvitod kad je procaftio; a toj ni mogao skrit

niz blido lice ovoj pla, ki sam prolivao,i i(z) srca uzdah moj, koji sam podirao,kunui nemilos gospoje svih vila,

ne milos, u milos ka se je stvorila;er to mi branie i to zvah nemilos

tizi(m) me shranie, toj moja bi milos,tizim u na svit saj sloviti vrh inih,

tizim u vjeni raj uivat u vinjih.Tim, koji cvilite u ognju ljuvenom,

i oganj hudite u ledu studenom,ne scijente, da je led, sve to je studeno;

ima lik svaka zled; ni je sve medeno,to slatko tko scijeni; a eljam ljuvenim

sve uzde putat ni. Likara ud je timdrugo dat neg udi smagljivi nemonik,

ki eli to mu udi, a mrzi to mu 'e lik.Ma sada poznam ja, er sve to svit ljubi

u vjetar ide tja i sve se, jaoh, gubi;nego to slidimo put vinje dobrote,

u kojoj vidimo sve vjene ljepote.ivot na kratak dan, uen'ja nemoi,

svjetovna dobra san, a nai dni noi;za toj no oimo svjetovne tamnosti;

a sunce slidimo od vinje svitlosti;im nam je dana mo po bojoj milosti

pri neg nas smrtna no obujmi mrklosti.

2.

Lipota od danice sve zvizde dobiva,a, vilo, tve lice danicu prisiva;

jur s u njem odkriva to vik ni mo izrit,

narav njim odiva i resi ovi svit:pram, ki ti hotje svit taj narav na glavi


5/19

5


i zlatom uresit, uza je ljubavi;a pozor gizdavi ljuven stril, s koga mrem,

ci koga i javi i u sni tuan grem,s koga, jaoh, suze trem, da ali svak mene,a srcem podirem uzdahe ognjene;

lir, rue rumene, u raju kojih ni,u obraz tvoj skiene trka su ognjeni;

a koralj crveni od usti medenih,i biser ljuveni luk, odkle strilja svih;

veseli a tvoj smih, medena i ri taj,lip uzras i hod tih, ljuven je slatki raj,

nad kime, vilo znaj, blaenstva meni ni;gospoje, na svit saj ti s' moj raj jedini.

Ah! tako mene ini ljuven plam negorit,mislim te sve moe dni i sluit i dvorit.

3.

Tko je taj, na saj svit aneoski ki poje,u pjesan da e izrit lipos me gospoje,

ka nosi obraz bil i ures gizdavi,jaki 'no Diana vil, kad se u lov odpravi:

nje prami od kosi u venac saviti,na glavi ke nosi, zlato su viditi;

a sjaju nje oi, ljuveni ke su stan,jak zvizda s istoi, ka vodi bijeli dan;

a gore nje lica, jaki no u gorirumena ruica pri danka o zori;

koralj su nje usti, ke resi drag kami,od kih ri izusti svakoga da smami;

prolitnja sva rados nje je smih ljuveni,u kom je taj slados, ku izrit moi ni;

a prsi nje mile lir bili odiva,kojima sve vile na lasno dobiva;

uzrasom vidi se kraljica svih vila,svim inim vik n se ljepa vil vidila;

a slavno, dim uprav, i milo ta hodi,reg bi da njom ljubav tanaac izvodi.

Kako ju lipotom vinji bog s nebesi,tako ju i dobrotom nada sve uresi;

ter se ona moe rit kruna i as od svih vil,ke je ikad na saj svit vinji bog satvoril.

Kros toj se ne trudi, ako tko u pjesannje lipos rit udi, er ti 'e sve zaman.


6/19

6


4.

Je li se ikada, o luzi, gdi vidilpod nebom do sada od ove ljepa vil?rumeno nje lice priziva sunace.

O svitla danice, ustav se za mal as,vilinja straice, ter pozri na obrazod ove, ka je cvit svih vila na saj svit;

i vi ine svitlosti pozrite za milosovojzi mladosti jedinu na lipos,ke ures i dika vinja je prilika.

Eto je blaena, pri kojom poivai voda studena, kom lice umiva,

i rua, ku nosi, za ures od kosi;blaena trava i cvit, ki plee nje stupaj,blaen se moe i rit zeleni dubak taj,ki sjencu njoj ini u ovoj planini;

blaena i strila, kom ljubav strilja svihiz lica nje bila i iz oi ljuvenih;er tuit slatko jes kroz rajski nje ures;

ma blaen zadosti, komu da dobra esnje rajske liposti i rajski nje uresu slatkoj ljubavi uivat na travi

5.

Tko hoe liposti anelske sve vidit,od ove mladosti na lice ktjej pozrit,pogledom ka slatkim zanosi srce svim:

rusi su nje prami sunana uresa,kim mlados zamami i srca njih sveza,neka je vas vik svoj svak suan i rob njoj;

svitlje su nje oi, kim srce me rani,neg zvizda s istoi, koja se uzbaniprid suncem vrh gora, kad svitla sja zora;

a kad ri medenu tko bude nje uti,svu rados ljuvenu u srcu outi,kojom se na svit saj okua vjeni raj;

a kad smih veseli otvori, u taj asina se ne eli pod nebom vea slas;gorko se dresel'je stvara u vesel'je;

kad stupa nje stupaj, Diana svak bi mnilprislavna da je taj gospoja bijelih vil;ljuveno tolikoj uznosi ures svoj;

a bila ljuvena kad svrne sva lica,

na kojih rumena taj cafti ruica,s zorome, svak ree, prid suncem istjee.


7/19

7


Blaena i trava blaeno i cvitjei, ki ga sazdava, blaeno prolitje,

kud lipos nje hodi i tance izvodi;ma blaen svasma taj moe se zvat vrh svihkako ki vjeni raj uiva u vinjih,komu u dar dala jes nje ljubav svoj ures.

6.

Ljubavi ljepa vil; neg je zrak sunanipod nebom vik vidil, srdace me rani:

nje ures izbrani, zlati pram kosi,

prilike komu n, svim srce zanosi;a licem koe nosi jak anel zgar s nebes,uzdiu kim mnozi, zatravil mene jes;

a ne vim, koja es moe me izvidat,ako mi nje ures ne bude lika dat.

Ljubavi, tvoj stril zlat spravi k njoj ognjeni,ako ona bude stat nemila pro meni;

er razlog nijedan n, da jedan suze trekros plamen ljuveni, a drugi vesel gre.

Ma tko je da ne mre elei ljuveno,anelsko kad pozre nje lice rumeno?

Tako je sueno, toj hoe vinja mo,da za njom skroveno svak gori dan i no,

da vajmeh nije mo nigdar mir prijatineg u ognju, ili ho ili ne, stojati,

nego li plakati, ljubavi, i tvu vlasna pomo vik zvati, ma gluhu na moj glas.

7.2

Tko hoe zgar s nebes pozriti na svit sajanelski vas ures, ovuj vil pogledaj,

ka prami od kosi i licem rumenimne ktei zanosi ljuveno srce svim;

a slatkim pozorom, ki mene ini mrit,jaoh, ini mramorom studenim u plam it.

Pogledaj, mladosti, od svita ka s ures,cvit ove liposti, doim ti dano jes;

ar lice svitlo toj s brjemenom utjee,a sunce ovakoj u rijetko istjee.

2 ova je pjesma u 3. izd. i rukopisu sloena sa 6. u jednu.


8/19

8


8.

Dvi zvizde ljuvene na licu rajskomustrile su ognjene srdacu jaoh momu.

Vaj, tko bi ikad mnil, da pogled slatki tajprilijepe ovej vil srcu je pla i vaj?

I zvizde tej sjaju u vinjih na nebi,a vajmeh ne imaju taj emer u sebi.

Oto smrt mu vidim, a ljubav i nje vlassili me, da slidim oiti moj poraz;

oto kad ne pozrem tej zvizde danice,ako i njih na smrt grem, more me tuice.

Stvoren sam vidju ja letute naravi,

ka na plam gre; er sja gdi ivot ostavi.

9.

Ili oganj ugasi ili slugu tvogasvasma ognjem porazi ili ue dragoga,

neka smo, jaoh, druzi, ljubavi ma draga,u ljuvenoj tuzi, im se trud odlaga.

10.

Gizdava nika vil rajskoga uresa,ka nosi obraz bil jak anel s nebesa,

lipotom zaveza prituni ivot moj,kojo(m) me, jaoh, steza, da sam rob u vik njoj;

a ljubav hoe toj, ka u njoj ima mo,ka ini, srce ovoj da tui dan i no,

da, vajmeh, nije mo slobodu ufati

neg suan, ili ho ili ne, stojati,neg suze lijevati tej grozne niz obrazi svak as, jaoh, zvati gluhu smrt na moj glas;

doime koja vlas od vinje svitlostizgar zatre zlu oblas hude nemilosti,

ka u toj liposti, ka suncu odsiva,mojojzi mladosti ufan'je sakriva;

ter se, jaoh, snebiva me srce, nemilosgdi u njoj dobiva dobrotu i lipos.

Tim cvili ma mlados i javi u sni,prid tom vil er milos ufati meni ni;

ci toga tko ne mni, da mogu ne tuitbolestan i sve dni grozni pla ne druit?

Uzdae tuni moj, pokli se spravi sad,


9/19

9


da svijetu nepokoj navijesti i gork jad,kroza ki ta vene mladosti moje cvit,

poalit a mene ni tko bi na saj svit,prid s prva k onojzi najlipoj od vila,u licu kojojzi ljuvena 'e sva sila,

srce ka pogledom rani mi, ter ja timstvaram se sad ledom sad ognjem gorutim.

Reci joj: gospoje, gospoje od svih vil,priklon ui tvoje, da uje grozni cvil,

da uje tuan glas, ki zove dan i no,usiona tvoja vlas da tunu da pomo;

najverni oda sve gizdave mladostimre ranjen, jaoh, od tve anelske liposti;

srdace omehaj, dragoga pomili,ne ini, smrtni vaj da ga ve ta cvili;

tvojom ga ljubavi obesel gospoje,neka te vik slavi, neka te vik poje.

Ako bi obraz tja za neut odnila,tuan glas jak zmija da je vik nemila,

uzdae tuni moj, k meni se ne vrni,ma hrlo stupaj tvoj kamo ho obrni;

eljahno pripijevaj, kud godi bude prit,ljuveni pla i vaj, koji me ini mrit.

11.

Jaoh, plamen ljuveni rasini ivot moj,vjerovat a meni gospoja nee toj.

U suzah vas plovem, uzdiem dan i no,vapijem i zovem, a zaman, nje pomo.

Pogledom ljuvenim srdace me rani,a licem rumenim slatki pokoj zani;

sad za me ne haje, boli se a mnom svit;u gizdah ma traje liposti svoje cvit;

u pjesneh provodi vesele sve danke,a mene smrt vodi na plane svoe stanke.

Jaoh, mramor studeni cijepa se u sto dilna moj pla ljuveni, na moju tubu i cvil,

i srca kamena rastaplja u suzahma tuba ljuvena, eljahni moj uzdah;

kroz ljubav ki cvile, ponavljau bolizan,uvi me pla dile sa mnome po vas dan;

a ona se ne boli nit mari ut moj trud,ma obraz oholi od mene svre svud;

kae se od zmija i zviri oda svih,

nalipa gorija i trava jadovnih.Ah, tko bi toj sumnjil na lice ljuveno?


10/19

10


tko li bi u njem mnil da je toj skroveno?Pogledu ljuvenu virovat ni sada

ni licu rumenu; puno je sve jada.

12.

emu je priverno, jaoh, moje sluen'je,kad plata emerno meni jes tuen'je?

emu je cviliti, pokli se gorijena moj pla smiliti srce ima od zmije?

emu zvat dan i no, da mramor studeni

bude mi dat pomo u muci ljuveni?emu li, jaoh, kripos od zvizda zlim tvorit,od srca nemilos pokli me ini mrit?

Oto mi dano jes za smrtni moj porazi za mu hudu es sliditi lip obraz,

lip obraz, svitlosti ki suncu odsiva,a rajske liposti lipotom dobiva,

u komu samu smrt dobiva nemilos,ka me e skoro strt, dobrotu i lipos,

s koje sam ufan'je me slatko izgubil,a gorko plakan'je i tubu sadruil.

13.

Pokli ktje taj tvoja, ljubavi, zla strila,da meni gospoja kae se nemila;

meni ve ni mila ni svitlos sunanani druzih kih vila taj lipos izbrana;

a molim, pri dana ivotu suenada bi mi zgar dana taj svrha uena.

Rad bih znat, ognjena usiona ljubavi,taj lica rumena, kojijem me zatravi,

jaoh, kako ostavi, da njima ovakoji u sni i javi skona se sluga tvoj.

Ni razlog, vajmeh, toj, da je ona srcem mraz,a tuno srce ovoj da gori kroz nje obraz,

a smrtni, jaoh, poraz da mori mene vik,a da mi nje ukras ne bude dati lik,

da moj glas i jezik nemilos budei,jaoh, zaman morim vik prid tom vil cvilei.


11/19

11


14.

Suze ovoj nisu vik, ke ronim niz lica;suze su srcu lik, kad mu je tuica;

bolesnu suzami boles se odlaga;mojim se tugami svak as jad prilaga;

smrtni je nepokoj, a ljubav toj tvori,ki plaem ivot moj skonava i mori;

zlamen'je koji su bolesti od moje,uzdasi toj nisu ni slika njih to je;

uzdahom svrha jes, a prsi me svak asute veu boles i smrtni, jaoh, poraz,

ljubav, k je u meni srci mi gorei,

ovi vjetar ini oko ognja letei.Kim udom toj ini; ljubavi, ktje mi rit,da ga u ognju ta dri, a ne ga izgorit?

15.

Pokoli, jaoh, ljubav, moj cvite, hoe toj,da za te ne pristav uzdiem ovakoj

i da ino s istoi, jaoh, ne sja sunace

na plane me oi neg rajsko tve lice;ne moj mi zazirat, molim te ljuveno,toj slatko pozirat tve lice rumeno;

er kada lice toj ne budem tve pozrit,jaoh, smrtni nepokoj hoe me umorit;

i mene tamnosti obujme sve tadabes tvoje liposti, ka ivot moj vlada.

Oto tebe izbavi i uze i strila,moj cvite gizdavi, ljuvena taj sila;

oto ti slatki goj u srcu uiva,a to je nepokoj ljuveni, jaoh, ne zna;

ljubav ti u prsi, kim nje vlas satire,tih plamak uvrzi u sebi da uje,

ljuveno to 'e mriti i ki je nepokojdragoga eliti, izbrani cvite moj!

Ruice rumena, taj svitli tvoj uresi gizda ljuvena slave te do nebes;

gdino si kraj rika u vrime prolitja,sva si as i dika izbranoga cvitja;

svitle se tva lica prije danka u gorijak zvizda danica prid suncem o zori;

mladosti tim mile ubrat te sve ude,tobom da pribile njih prsi uljude;

vrhu svih ma mlados sve smagne, ruice,za gizdu i rados da zdrui tve lice;


12/19

12


ma njeka prem huda protiva meni esbrani mi od svuda zdruiti tvoj ures.

I rijeke duboke i drae i granetej tvoje visoke k tebi mi prit brane,ter takoj tvoj obraz, ruice, elei

skonam se jak no mraz na suncu kopnei.

16.

Pozor tvoj ljuveni, izbrana liposti,primaga u meni sve sione kriposti;

mojojzi mladosti, tva lipos ku stravi,eto sve sladosti tvoj pozor objavi;a obraz gizdavi i zlati ti prami

ri puna ljubavi koga da ne smami?Raj svitlim zvijezdami tvo(j) je ures i dika,

a meu vilami tebi n prilika.O asti velika svih vila, ni na svit

podobna jezika za lipos tvu slavit!

Vaj, tko da moke3 izrit rumene ruice,eto s kih hou umrit, kim cafti tve lice!

Ah, tako suzice ne ronit, a zaman,rad tebe diklice budem ti, vik suan,

lipos tvu no i dan slaviti u vas glas,ako i n podoban za tvoju slavu i as.

17.

Cvit lijepe mladosti z goditi odhodii njima radosti sve nae odvodi.

Tva lipos i gizde i ures izbranii svitle dvi zvizde, kim srce me rani,

lipsaju na svak as jaki no ubran cvitna suncu jak no i mraz; kros toj prim ovi svit:

veselo prolitje vrimena slatkogane upus, im cvitje cafti lica tvoga;

uivaj liposti, uivaj i rados,ljuvenom kriposti uzvisi tvu mlados;

er vrime toj slatko jak vitar utjee,putav ga u kratko kajan'je se stjee.

3 u rukopisu: mo


13/19

13


18.

Pogled tvoj ljuveni, gospoje od svih vil,smrtno je u meni srdace izranil;

a gizde tej tvoje i rajsko lice tojsili me, gospoje, da sam rob u vik tvoj.

Vaj, ma tko moe bit toliko srcem mraz,da ne e u plam it pozrivi tvoj obraz?

Lipos tva i dika i slavni taj ureseto je sva slika anela zgar s nebes.

Ah, tako, diklice, u milos tvoju prit,budu mi tuice sve slatke za te bit.

19.

Od koli zgar s nebes odluka nemilaod tebe mene jes, moj cvite, odilila,

tuem se plaui, dragoga jak drugagrlica itui, od luga do luga;

i plana, jaoh, takoj kudi grem, bez miraanelski ures tvoj svud mi se prizira;

jaoh tuna, i mnokrat blaena mnei biti grlit bili vrat i lice tve ljubitnaem se kako taj, ki u san uiva

svojim drazim vjeni raj, ter se pak snebiva,kada se probudi dalee od dragoga,

koga jaoh udi vrh svega inoga.More li toj biti da bude, jaoh, takoj

u zabit staviti mu vjeru, cvite moj?Ma tko bi ikad mnil izbrana liposti,

da taj tvoj ures bil skriva sve gorkosti?Ne mogu vjerovat, tolika da lipos

u sebi ne e imat ku godi jo milos,i da se na pla moj jo ne e smiliti

i tuno srce ovoj napokon smiriti.More li taj rika, prislavne gdi vile

vaega jezika slatke pjesni dile,uinit tolikoj tim pjesni od raja,

drag ilju, da s ti moj kako sam ja tvoja?


14/19

14


20.

U SMRT OD FIORE MARTINOVE UMII.

Gizdava mladosti, ka grozne suze treza mojom liposti i priku smrt kune,

koja ktje potlait u vrime, kad ctjeemladosti moje cvit, kim se svit resjee,

kad sjae me lice meu lipim vilamakako no sunace meu svitlim zvizdama,

tej suze ustavi, suze su tej zaman,jer u vinjoj slavi uivam vjeni dan,

ki vrime ne vlada, ni stie mrkla no;gdi ni pri neg sada i gdi smrt ne ima mo;

gdi gorko dresel'je ne ima nijednu vlas,ma gdi je vesel'je i gdi je vjena slas;

gdi vernim spravil jes u vike slatki stanvladalac od nebes, bez noi gdi je dan.

I ako telesnom lipotom slavna bjeh,na nebu duhovnom ljepa sam vila svih,

ku prika huda smrt izagnana s nebesne moe vik satrt; vjeni nje ivot jes.

A i ti mladosti sjemo do, a ne mni,za to u tamnosti telesnoj sanak spi;

ma oi otvori i djeluj djela taj,

sa mnom da i ti gori uiva vjeni raji vinje liposti, ke su ine neg moje

u vjenoj svitlosti, kim se due goje.

21.

EPITAPHIO.

O koji gleda sad, gdje je ovdi cvit proctil,na zemlji ki nikad pridje se ni vidil,

lipotom ki cvitja dobiva ostala,dragoga prolitja ki je sad sva hvala.

Bila sam mladica, koja se zvah Fiora,sva kako ruica, ku goji zgar zora,

koja se mogah rit meu svitlom mladostisvim dobrom slavni cvit oda svih liposti;

ma vinji na nebi vidiv me, pravo dim,uzet me ktje sebi, da mu raj uljudim.

Tad u plau osta svit kako kad sunaceod zemlje bude odnit zimnji dan svoe lice;

i za pla od svita utjeit vinji zgarza Fioru od cvita stvori mu ovi dar.


15/19

15


22.

Ktje mi se njekada i bi me uen'je,u srcu mom sada drugo je hotjen'je.

S pameti stajem se, ter ktei to trudih,prem svasma kajem se, i to ufah i udih.

Ljubav me i lipos pod svoju vlas stavi,razlona nu kripos tej sile me izbavi,

slobodi me i uze, u koj se samohozapletoh; na suze kad ne mnjah njome do,

kad lice rumeno bes sumnje pozirah,u kom sve ljuveno blaenstvo zamirah,

a srce jadovno puno nemilosti

stojae pripravno za dat mi alosti.Slobodu sad slavim pojui u vas glas,ljubavi, a pravim, tva minu svasma vlas;

ognjene tve strile zaman su, ke trati;njegda su ranile, slavu istom sad krati.

23.

O svite! ti ti si pun tamne tamnosti;

dalee koli si od vinje svitlosti?G zlu tvomu pristaje po grenoj naravi;od dobra ostaje, koe ti bog objavi;

nebeske darove anelske ohodi,zemaljske otrove a s tvojim zlom slidi.

O slijepi ovjee, zemlja ti omili,ka te nesvijesnie na gork pla usili;

a nebo ostavi, gdi vinji pribivai gdi se u slavi vjeni mir uiva.

K nebesom dvigni oi, pogledaj vrh gora,gdi sunce s istoi sad tvoj vid otvora,

ostavi tamnosti, kako ti on svitisvojome svitlosti, ovjee, ktjej iti.


16/19

16


24.

SVITLOMU I VRIDNOMU VLASTELINUSABU NIKULINOVU4MARIN DRI.

O ki si svitla as izbrane mladosti,od grada ures vas pun svake milosti,

plemiu, mudrosti ki slijedi drum pravi,a put od ludosti svim ludim ostavi,

posluaj s ljubavi Dria, pri vodiu slavnoj dubravi ki s vilam dan vodi,

s kim opi i hodi njekada i Gjore

i iko izvodi tanace kraj gores veera do zore spjevaje tej pjesni,zemlja lijes i more od slasti ter bjesni.

Mnozi su nesvijesni i udi nemileki vele: Dri sni da ope njim vile,

ke ljube i mile mladie ljuvenei kim pjesni dile kraj rike studene;

lupeom i mene jo ine prid tobomkako oni, ki scijene i sude svih sobom.

Putnici, ki gorom vrh rike putuju,to spivam ja zorom s vilama sve uju;

ma koji vuhuju diiv se tuime,dugo se ne tuju, odkriva sve vrime.

Lupetvom ah! time ne tvor me nitkore,neznano er ime jo slavno bit more:

slavici od gore jur pjesni me znaju,od zore do zore na ke mi odpivaju;

boi dar poznaju i gluhe dubrave,komu hvalu daju, koga sa mnom slave;

i cvitja i trave asti se veseleod ove drave, kojoj dobro ele;

a zli se dresele kako sve, kim vladanenavis. Tim vele: toj ni as od grada

i ako 'e, ni sada pjesnivac neg jedan,zemaljska ki sklada i rajska u pjesan,

od boga ki bi dan ovojzi draviza ures prislavan, kim da se proslavi.

U pjesan taj stavi: sve Dri to poje,toj avi ne pravi, istina ni to je.

Vridne asti svoje dosta je aviu,bolji dio od koje za e dat Driu?

Moe se, rjeti u, darovat zlatan pas,razumni plemiu, ma nigdar vridna as;

razumnu sva je slas blaenstva od svita

4 Na ovom je mjestu u 2. izdanju netko upisao: Gunduliu.


17/19

17


meu ljudmi astan glas; toga se svak hita.avia nu pita, to e rit na ovoj?

asti se svak ita svojome, rijet e toj.Plemiu, mir i goj u srcu tvom budi;ja u rit razlog moj, a razum tvoj sudi:

poteno tko trudi ima li, rad bih znat,od boga i od ljudi potenu platu imat.

Lupe se ne mao zvat moe svak ovdi i svudtko bude platu iskat za tuu muku i trud;

istine ma je ud: to ju ve sakriva,od kud ne mni, o(d) tud kae vema dva.

Plemiu, svaka la na lai ostaje,a zemlji svaki da nije hranu da daje;

razuma plata je, ka ne mre nikadar,vridna as, nam ka je od boga ljepi dar.

as je ona vridna stvar, ku glavom titieLexandro i Caesar i ci ke umrie,

i koju slidie pjesnivci svi njekad,koji osvitlie pjesnima svak svoj grad;

a tko zna, ako i sad i Dri ituistei as ovi grad prosvijetli pojui.

Vide se ivui i vea udesa,sve moe mogui uinit s nebesa.

Nika vil uresa prislavna, ka menelipotom zaveza, ter mlados ma vene,

kraj rike studene uie na svak asna pjesni ljuvene, da se dam svasma vas,

u pjesneh da svu as od svita postavim,nje gizde u vas glas i lipos da slavim,

u meni ter pravim, uinit tko e toj,da ikad ostavim sej pjesni, boe moj!

Besjedi ve ovoj stavit u svrhu ja;sad reci razum tvoj, je li pravda moja?

Istina suncem sja, s ljubavi ci togati dobrota tvoja lis Dria tvoga.

SVRHA.


18/19

18


RJENIK

brijeme- vrijeme

caftiti- cvjetatici- radictjeti, ctiti- cvjetati

es- sudbinatiti- itati

da- kia, daddim - od gl. diti, govoriti - govorim

dresel'je- alost, tugadubak- demin. od dub, umica, gajdva- dvaput

er- jer

goj- uitak; hrana; njega

hotjen'je- htijenje, eljahrlo- brzo

it, iti- iiizrit- izrei

jak, jaki- kaojur- ve

koli- koliko

letuti- letei, koji letiLexandro- Aleksandar Velikilijes- umalikar- ljeniklipost- ljepotalir- ljiljan

ljuven - ljubavni

mao- malimoke- moe

nalip- otrovnenavis- mrnja, zavistnitkore- nitkooblas- vlastoi(prez. oem) - ostaviti

pogoaj-pokli- budui dapomrnjen'je- mrmljanjepozirati- promatrati, gledati

pravim - govorimprem - upravo, bapridje- prijeprilika- slika, pojavaprimagati- nadvladati, pobijeditiprisivati- presijavatiprocaftiti- procvjetati

rijeti- reiriti- rei

rus- crvensaj- ovajsamoho- slobodanscijeniti- misliti, smatrati, dratisilovati- prisilitisjemo- simo, ovamoslavic- slavujsmagljiv- eljan, poudanstampa(tal.) - tisakstanak- sastanakstupaj- korak

ta- takotanaac- plestja- tamotratiti- troititri- triput

usion - prisilanuvri- baciti, uvrgnutiuzbaniti se- postati ponosit

vaj- jadveras(lat. versus) - stih

vik- uvijek, ikad; s negacijom - nikadvim - znam; (od viti- znati)vuhovati- varati, biti prijevaran

za- zatozamiriti- opazitizgar- odozgozlamen'je- znakzled- zlo

ilj- ljiljan


19/19


ABECEDNI POPIS PJESAMA

Cvit lijepe mladosti z goditi odhodi 12emu je priverno, jaoh, moje sluen'je 10Dvi zvizde ljuvene na licu rajskomu 8EPITAPHIO 14Gizdava nika vil rajskoga uresa 8Ili oganj ugasi ili slugu tvoga 8

Jaoh, plamen ljuveni rasini ivot moj 9Je li se ikada, o luzi, gdi vidil 6Ktje mi se njekada i bi me uen'je 15

Lipota od danice sve zvizde dobiva 4Ljubavi ljepa vil; neg je zrak sunani 7Od koli zgar s nebes odluka nemila 13O koji ljuvene sej pjesni sliate 4O svite! ti ti si pun tamne tamnosti 15Pogled tvoj ljuveni, gospoje od svih vil 13Pokli ktje taj tvoja, ljubavi, zla strila 10Pokoli, jaoh, ljubav, moj cvite, hoe toj 11[Posveta] 3Pozor tvoj ljuveni, izbrana liposti 12Suze ovoj nisu vik, ke ronim niz lica 11

SVITLOMU I VRIDNOMU VLASTELINUSABU NIKULINOVU 16Tko hoe liposti anelske sve vidit 6Tko hoe zgar s nebes pozriti na svit saj 7Tko je taj, na saj svit aneoski ki poje 5U SMRT OD FIORE MARTINOVE

UMII 14

drzic - pjesni razlike

Documents