drvo badnjak dragiĆ

DRVO BADNJAK U KRANSKOJ TRADICIJSKOJ KULTURI Marko Dragi, SplitUDK: 398.332.41 Izvorni znanstveni rad Primljeno 11/2007.

Saetak Badnji dan je u folklornom smislu najbogatiji dan u kranskoj tradicijskoj kulturi, a u sreditu su pozornosti badnjaci. U hrvatskoj su tradicijskoj kulturi dvije vrste badnjaka. Prvu vrstu predstavljaju lisnate grane cera ili ljeskove grane do dva metra duljine sa to vie resa. Ti badnjaci stavljani su nad vrata, pod strehu ili na krov kue i imaju estetski karakter. Drugu vrstu ine tri komada drveta, od kojih je najdulje duine metar do dva i debljine trideset do pedeset centimetara, koji su se neko ritualno uveer unosili u domove i palili na ognjitima. Obred unoenja pratili su: tradicionalni katoliki pozdrav; estitanja; posipanja itom (pokatkad i slamom); polijevanje vinom; molitve, posebice, preporuke. U nekim krajevima odravali su se ophodi vezani uz badnjake. U kranskoj tradicijskoj kulturi badnjaci su antropomorfirani i uz njih se vezuje kult pokojnika. Vatra od badnjaka je mistificirana te se proricalo po jaini vatre badnjaka na ognjitu kao i badnjih krjesova. Vjerovalo se da ta vatra daje snagu nadolazeoj godini. Ostatcima badnjaka narod je pripisivao apotropejske znaajke, a posipanje itom je panspermijskoga karaktera. Od konca devetnaestoga stoljea badnjaci su, najprije u Splitu, a potom i u drugim krajevima modificirani. Poetkom treega milenija obred paljenja badnjaka kod Hrvata se ponegdje oivljava, a u mnogim mjestima badnjaci su drva na kojima su urezani krievi i na Badnju veer loe se u tednjacima. Velike su slinosti obreda i obiaja vezanih uz badnjake kod Hrvata katolika i Srba pravoslavaca. Kljune rijei: apotropejski karakter, badnjaci, blagoslov, kranska tradicijska kultura, kranska simbolika, molitva, panspermijski obred, vatra.

67

Marko Dragi, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi

UVODO etimolokom podrijetlu naziva badnjak izneseno je nekoliko teorija,1 a meu njima su najee: Badnjak, badnji tumaeni su rijeju badanj i po tome bi panj badnjak bio u svezi s drvom za badanj.2 Milovan Gavazzi ustvrdio je da badnjak svoj naziv batini od starocrkvenoslavenskoga glagola bdeti bdjeti, ili od pridjeva badar i od toga izvedenoga glagola razbadriti se razbuditi se, biti budan. To tumaenje afirmira i romanski naziv vigilia bdjenje, nono straarenje. Naziv vilija, vilija Boja zadrao se i kod Hrvata po sjevernom Jadranu, a kod nekih kajkavaca Boino naveerje naziv je za Badnjak.3 Badnjak je naziv za Badnji dan, Badnjicu, ali i za drvo badnjak. U Barbariima kod itluka badnjakom je nazivan onaj koji je nosio badnjak.4 U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kranskoj tradicijskoj kulturi. Karakteriziraju ga: priprava hrane za Boi; kropljenje blagoslovljenom vodom: ukuana, domova, tala, stoke, dvorova, njiva, vonjaka, maslinika, vrtova, pelinjaka, badnjaka; kienje zelenilom,5 najee brljanovim i lovorovim granicama: domova, tala, dvorova, njiva, vonjaka, maslinika, vrtova, pelinjaka, badnjaka; groblja; badnje pucanje; badnji krjesovi; slama; posipanje itom badnjaka i onoga koji ga unosi; boine svijee; boini bor; boine jaslice; badnji post i badnja veera; veernja molitva; ekanje polnoke; badnje koledanje; badnji ophodi; estitanje; badnje zdravice.6 Dakle, iznimno je vano kropljenje7 blagoslovljenom vodom, jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala

1

2

3

4 5 6

7

Vidi o tome vie: Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 53. Usp. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga prva A J, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971., str. 8687. Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III. izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb, 1991., str. 128-129. O tome je rije u 3. poglavlju ovoga lanka. Narod zelenilu pripisuje apotropejske znaajke. O tome vie: Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 47-114. kropljenje je obred kojim sveenik ili biskup kropilom, a domain, domaica ili drugi tko od ukuana granicom, na primjer, hrasta, bora ili jele prskaju blagoslovljenom vodom osobe, stvari, domove, tale, dvorita, vrtove i sl. s nakanom da se oiste i da se od njih odagnaju demoni. Obred je drevnoga

68

Crkva u svijetu, 43 (2008), br. 1, 67-91

najvea zatitna uloga protiv demonskih sila. Zbog toga sinoda ju je 1688. godine predvidjela za sve nedjelje. Po ondanjem teolokom poimanju vjernici su imali trostruku korist od kropljenja blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraena pravom vjerom u Boga i uvjerenjem da e Bog dati svoju pomo zbog vjere svoje Crkve, koja ju blagosliva i daje na koritenje svojim vjernicima. Prva je korist to se vjernici iste od lakih grijeha. Druga je korist od kropljenja jer je od pokropljenih mjesta bjeao avao sa svojim djelima. Trea je korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici primaju zdravlje; ozdravljuju i ivine, a zemlja postaje plodnijom. Prema navedenoj sinodi sveenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i veeri kako bi Sotona ostao daleko, a majkama je savjetovano da krope djecu kako im nita ne bi nakodilo.8 Od badnjega jutra do odlaska na polnoku u sreditu je zbivanja drvo badnjak. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u panjolskoj (umro 580. godine). Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani, junoslavenski narodi, te Englezi, Francuzi, Nijemci, Portugalci, Letonci i dr. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovakom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. godine, a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polau panj te bi za to bili nagraeni. Kod gradianskih Hrvata badnjak se spominje ve u 16. stoljeu to nedvojbeno upuuje da su Hrvati koji su se ondje nastanjivali bjeei od osmanskoga terora od pada Bosanskoga kraljevstva koncem svibnja 1463. godine. U drugoj polovici 17. st. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri.9

8

9

porijekla i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). U kranskoj civilizaciji obred kropljenja u sakramentu krsta postoji od samih poetaka. Osim sakramenta krsta u Katoliku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. stoljeu. (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990., str. 560); Usp. Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Crkva u svijetu, 42 (2007), br. 1, str. 98-101. Fra Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu), Knjinica Gospa Sinjska, knjiga br. 6, Sinj, 2000., str. 131. Usp. Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III. izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb, 1991., str. 132-146.

69


1. VRSTE

BADNJAKA

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi dvije su vrste badnjaka. Jedna je kao grana hrasta (najee cera) kojoj nije lie otpalo. U Jelsi na Hvaru na ognjitu (kominu) palio se badnjak, a postojala je i druga vrsta badnjaka, u obliku grane koja se ukraavala i stavljala na ulazna vrata ili na krov kue.10 Hrvati su u Bosni i Hercegovini rano ujutro na Badnji dan pod strehu stavljali granati badnjak.11 U selu Debeljacima kod Banja Luke mladi bi uoi Badnjaka usjekao badnjak - ljeskovu granu, duine oko dva metra, sa to vie resa.12 Druga je vrsta badnjaka - klada, panj ili truplo stabla dugo od jedan do dva metra i debelo trideset do pedeset centimetara i dva manja komada drveta. U Dalmaciji, na otocima i Istri to je bio najee panj masline ili esmine; u Lici, Slavoniji, Bosni i Hercegovini drvo cera ili hrasta. Cer i hrast se koriste kao badnjaci jer su to dugovjena drva i simboliziraju Boju vjenost.13 Ako nije bilo tih drvea, badnjaci su bili od graba, bukve, kljena, javora, bora, smreke, smokve, trenje itd. Najee se pale tri badnjaka, ponegdje jedan, rjee dva, a na jugu Dalmacije onoliko koliko je mukih glava u kui i k tome jo za ono muko edo koje e se roditi idue godine.14 U nekim mjestima, primjerice, na Lastovu15 i Raiima na Koruli,16 pale se veliki badnji krjesovi.

2. OBREDI I OBIAJI VEZANI UZ DRVO BADNJAK Domain ve od kolovoza razgleda pogodno drvo za badnjak, a sijee ga, primjerice, u Poljicima kad miti Sv. Kliment (23.

10

11

12

13 14

15

16

U Jelsi na Hvaru 2004. g. Tatjani Zulejhi kazao Nikola Radovani (ro. 1920. g.). Vl. rkp. 2004., sv. 46, str. 5. Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 48. Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III. izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb, 1991., str. 139. Neki etnolozi to povezuju sa slavenskim bogom Perunom. Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III. izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb, 1991., str. 134. Na Lastovu 2006., g. prim. dr. Antun Jurica (ro. 1923. g. u Lastovu) kazao je Vlatki piri. Vl. rkp. 2006., sv. 9, str. 17. Vid Vuleti Vukasovi, Boi u Raiim (O. Korula), Sr, Dubrovnik, na Dranji dan 1906., str. 774-775.

70


studenoga).17 Najee, djed i unuk ili otac i sin sijeku badnjake na Badnjak ujutro ili popodne (o tome je rije u daljnjem tekstu). Kad se badnjak donese, prisloni se pod strehu, pokraj ulaznih kunih vrata, i tu stoji do zalaska sunca. Djeca su, primjerice u Poljicima kod Imotskoga, ila od kue do kue gledati iji su badnjaci vei. U tom mjestu, na Badnji dan, u sumrak, blagoslovljenom su se vodom kropile sve prostorije. Iza toga je bila obiteljska molitva koja je trajala uru vrimena. Nakon molitve je bila veera, a nakon veere je bilo loenje badnjaka koji su ve bili pripravljeni i bili su ispred vrata dimne kuine. Tri badnjaka oznaavala su Presveto Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. Najvei je bio onaj koji oznaava Oca i on se prvi nosio na vatru. Ispod tri badnjaka stavljao se i etvrti komad drveta, koji je bio manji od badnjaka i zvao se podlonjak. Stavljao se poprijeko ispred ela badnjaka. On je oznaavao Crkvu Kristovu. Kada bi badnjaci bili naloeni, posipala se slama po kui i po badnjacima. Potom je slijedila kuna molitva. Nakon molitve bilo je nazdravljanje vinom iz drvene bukare. Prvi je nazdravljao najstariji lan obitelji rijeima Na dobro vam dola Badnja veer i poroenje Isusovo! Svi su ukuani odgovarali I s tobom zajedno, Bog ti da zdravlje. Tako se nazdravljanje izgovaralo i na Badnji dan ujutro i za rukom, a morali su nazdraviti svi ukuani, pa i djeca koja su tek progovorila. Tako se nazdravljalo i ako se ilo susjedu ili ako je susjed dolazio susjedu. Prosipanje slame po kui oznaava Isusovo roenje u tali i njegovo polaganje u jasle. Najstariji lan obitelji badnjake je polijevao vinom krstei ih znakom kria i govorei: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tada bi se prekriila cijela obitelj i time bi se zavrio obred loenja badnjaka.18 U Bogomoljama na Hvaru obiaj je da bolesnima i nemonima djeca odnesu badnjak. Djeca bi pozdravila domaina i domaicu rijeima Na dobro van Badnja veer, a oni bi ih zauzvrat darivali bombonima, jajima, pruratama, omendulima, orasima i sl.19 Badnjak je bio drvo od masline na kojemu je bila roguza, a polijevan je vinom.20 U Jelsi na Hvaru uveer se, molei, svetom vodom pokrope kua, dvor i tala. Badnjak se nosi preko kunog17

18

19

20

Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split, 1987., str. 435. Jeleni Zuji u svibnju 2007. godine kazala je Veronika Jurkovi (djev. Kujundi, ro. 1952. g. u Ivanbegovini). Vl. rkp. 2007., sv. 2, str. 19-20. U Bogomoljama na Hvaru 2006. g. zapisala Vinja Brkui. Vl. rkp. 2006., sv. 81., str. 10. Ljubica Rudan zapisala je 2004. godine u Bogomoljama na Hvaru, a kazao joj je Dare Rudan (ro. 1925. g.). Vl. rkp. 2004., sv. 49., str. 3.

71


praga i stavlja na ognjite (komin), gdje je pripravljena vatra. Odsjeeni dio drveta okree se prema ulaznim vratima. Kada badnjak nagori, domain ga prekrsti vinom i kae: Koliko ja tebi kapi / toliko ti meni bavi. 21 U Splitu su se na Badnju veer molile duge molitve. Svaka obitelj pripravljala je veliki suk drveta koji se zvao badnjak i stavljao se na komin da malo-pomalo gori od Boia do Tri kralja (estoga sijenja), dokle i traju boini blagdani. Badnjak se na Badnju veer uz molitvu polijevao uljem, rakijom, vinom i proekom i posipao se penicom, da godina bude rodna i plodna, te da kua bude zdrava i sretna i da u njoj vlada mir. Kad bi se sve elje utjerale u badnjak, zavrila bi se molitva i ukuani bi se premjestili za stol i nastavili moliti za veeru. Ne bi se alilo izmoliti i vie koji Oena i Slava Ocu jer je Badnja veer jedna u godini.22 U poljikom kraju doneseni su badnjaci stavljani uz vrata kuine. Uveer, kada bi zazvonila Zdravo Marija i svi se ukuani skupili, najstariji mukarac u kui, kojega su svi zvali otac, skinuo bi kapu, iziao van i pred sobom unosio jedan po jedan badnjak estitajui: Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam dola Badnja veer! / Ostali: I tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! / Ostali: I tebi! / Otac: Vodokre! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo godie! / Ostali: I tebi! Kad bi se sve to izgovorilo, na kamin bi se, osim tri bije, stavljalo i drvo za naloiti pa bi se vatra zapalila. Bije bi se pustilo da samo malo gore, jer su one morale trajati do Nove godine, a vatra se palila svake veeri. Zato su bije morale biti velike. Na vatru bi se posula penica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!23 Domain je badnjake krstio vinom iz bukare. Najprije bi polio srednji, onda lijevi, pa desni i zavrio bi na dnu srednjega.2421

22

23

24

U Jelsi na Hvaru 2004. g. Tatjani Zulejhi kazao Nikola Radovani (ro. 1920. g.). Vl. rkp. 2004., sv. 46., str. 5. Zapisala je Anita Zagorac 2006. g. u Splitu, a kazao joj je piro Jelaska (ro. 1928. g. u Splitu). Kaziva je bio elektriar meu prvim privatnim obrtnicima. Sada je umirovljenik. Vl. rkp. 2006., sv. 36., str. 2.-7. Eni Buljubai zapisala je u rnovnici kod Splita 2005. godine po kazivanju svoga djeda Pavla Mihanovia (ro. 1934. g.) i svoje bake Jozice Mihanovi (ro. 1941. g. u Privoru dijelu rnovnice). Oboje kazivaa skoro cijeli ivot ive u rnovnici. Vl. rkp. 2005., sv. 67., str. 1.- 4. U Kostanju 29. travnja 2007. g. zapisala je Marijana Radovi, a kazala joj je Zorka Gojsali (djev. Rubi, ro. 1930. g.). Vl. rkp. 2007., sv. 1., str. 3.

72


Badnjaci su tinjali do na Mladince () iz badnjaka naiga se oganj na kominu, svie u kui na stolu. Di je puno rastvorena kua bojat se je na velikon vitru da se ta ne upali, pa je obiaj u nikin kuan, da po svu no za ona tri dana boina stoji jedno eljade uz badnjake i uva da se ne dogodi nesria.25 U Katel tafiliu su mukarci ili u polje po badnjake, tri velike tapine masline ili esmine.26 U Zagvozdu kod Imotskoga otac bi stavljao badnjake u vatru, i to dva vea sa strane, a manji u sredinu. Vjerovalo se da e onoliko blagoslova biti koliko badnjak bude trajao.27 U Medovdolcu kod Imotskoga na Badnju veer badnjaci bi se stavljali na vatru na komin, a stariina kue polijevao bi ih vinom i blagoslovio krenom vodom. Onda bi se svi prikrstili i molilo bi se Virovanje i Oinai za mrtve, za mir u svijetu, za blagoslov. Pjevale su se svete pjesme. 28 U Imotskoj krajini i Kreevu (u Bosni) badnjak se u kuu unosio tek nakon veere. U Lici se poslije podne sijee badnjak. Kada se donese iz ume, prisloni se uz vrata pod strehom (strijom) i tako stoji dok sunce ne upoine. Kad se badnjak u Lici nosi preko kunog praga, kae se: Hvaljen Isus i Marija, na zdravlje vam doo Badnjak, Boi i boini dani. Badnjak se nosi do ognjita, nalae se preko priklada na vatru, ali se pazi da mu je odsjeena strana okrenuta vratima. Kad se badnjak unese u kuu, puca se preko kue u znak veselja i da se protjeraju zli duhovi. Djeca paze kad e badnjak prigoriti, a tko to prvi uvati dobije prvo janje. Kad bi badnjak poeo goriti, govorilo se: Vatra nam je korisna i uva nas od zla, pa emo je darovati. 29 U Hercegovini su u rano jutro, prije izlaska sunca, muki lanovi obitelji, obino otac i sin, ili djed i unuk, odlazili u umu i u

25

26

27

28

29

Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split, 1987., str. 438. U Katel taliu 30. travnja 2007. g. zapisala je Mandica Vujina, a kazivali su joj Lucija Vujina (djev. Gizdi, ro. 1935. g.) i Miljenko Vujina (ro. 1930. g.). Obiteljska je tradicija Vujina da su s jo nekoliko obitelji doselili iz Bijaa (Bihaa). Vl. rkp. 2007, sv. 8., str. 2. U Zagvozdu kod Imotskoga 14. svibnja 2007. g. zapisala je Ivana agalj, a kazao joj je don Jakov Cikojevi, zagvoki upnik. Vl. rkp. 2007., sv. 29., str. 5. Marijani Brstilo 2004. godine u Medovdolcu kod Imotskoga kazali su Mara Brstilo (djev. agalj, ro. 1928. g.) i Stipan Brstilo pok. Jakova (ro. 1928. godine). Vl. rkp. 2004., sv. 24., str. 4 - 5. Lidija erek zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia, ponajvie od svoje obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Vl. rkp. 2004., sv. 44., str. 7.-8.

73


svojim ogradama sjekli tri badnjaka od ve odreenoga duba, te ih na ramenima donosili na ognjite. Domaica je traila od domaina da usjee mahovnjat badnjak kako bi ovce bile runatije. Badnjak se sjekao s jedne strane i ukoso, a bio bi oko metar dug i trideset do pedeset centimetara debeo.30 Kada je badnjak donesen iz ume trebalo ga je zatesati i na njegovom gornjem dijelu teslom napraviti kri, te ga prisloniti pod strehu, uz zid kue do ulaznih vrata. Oko njega bi se stavila jo dva manja badnjaka bez znaka kria. U Mokrome kod irokoga Brijega djeca su, kad bi pala no unosila tri badnjaka, a ako u obitelji ne bi bilo djece, to bi inio najstariji lan obitelji (glava obitelji). Onaj koji je unosio badnjake, posipan je kukuruzom.31 U Donjim Mamiima kod irokoga Brijega domain kue odlazio bi u zoru u svoju najbliu ogradu usjei ivac jedan, malo otanje drvo, badnjak, da se moe unijeti u kuu. Uveer, kad se sva eljad skupi u kui i kad se namiri ajvan, domain, momci i muka djeca izali bi van i s drvarice svaki bi po jednu ciplju (badnjak) ponio, a u kui enska eljad ustanu se drei kukuruz ili penicu. Pri ulasku u kuu mukarci bi rekli: Valjen Isus i Marija, dobro van dola Badnja veer i sutranji Boi, a enske bi odgovorile: I s tobon Bog da zajedno, pri tome itom posipajui badnjake, ukuane i kuu. Potom se jedan badnjak odmah naloi, drugi se ostavi sutra za Boi, a trei za Novu godinu, kada e se od njega svijee upaliti. Zatim bi se Gospa pozdravila, te se kleei molilo za svoje pokojne iz kue. 32 U Jasenici kod Mostara domain bi preko dana usjekao tri badnjaka i tri uzglavka od dubovine, donio ih kui i zasjekao u dnu.33 U Kruevu kod Mostara, u predveerje Badnjega dana, domain bi obilazio i kropio: blago, talu, svinjac, kokoinjac, tor i sve bi okitio brljanovim granicama. U prvim veernjim satima skupljala se eljad na molitvu i na unoenje dubovih badnjaka. U veini sela unosila su se dva ili tri badnjaka koje bi domain ili bilo koji odrastao mukarac usjekao u ogradi. U kuama gdje nije bilo muke glave, badnjak bi se usjekao i prije Badnjeg dana i prislonio

30

31

32

33

Radmila Kajmakovi, Boini obiaji, Etnologija, NS, sv. XV-XVI, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1961., str. 222. U Mokrom kod irokoga Brijega u lipnju 2007. g. zapisao je Goran Zovko po kazivanju Ane Zovko iz Mokroga kod irokoga Brijega. Vl. rkp. MO, 2007., sv. 1., str. 3. Marijani olak kazala je tijekom rujna 2007. godine u Donjim Mamiima Ana olak (djev. Banoi, ro. 1948. g.). Vl. rkp. 2007., D sv. 80., str. 69. Antoneli Vlaho 2006. g. kazivao Frano Filipovi, ro. 1920. god. u selu Jasenica Donja, opina Mostar, Vl. rkp. 2006., D 55, str. 41.

74


uza zid pokraj vrata. Badnjake je u kuu unosio domain.34 Deblji je kraj badnjaka bio okrenut unutra. Domain kucajui na vrata ulazi, nosi svetu vodu, kropi i pozdravlja rijeima: Faljen Isus! Na dobro vam dola Badnja veer i sutranje sveto poroenje Isusovo! - i moli Virovanje. Pri unoenju drugoga badnjaka govori se: Faljen Isus! Na dobro vam dola Badnja veer i preksutranji sveti Stipan! I trei se badnjak unosio pozdravljajui i estitajui: Faljen Isus! Na dobro vam dola Badnja veer i sveti Ivan! Ostali bi ukuani svaki put odgovarali: I s tobom Bog da zajedno! Nakon toga domaica baca ito, najvie jeam, a ako nema jema, baca kukuruz. Onda se moli Bog, pozdravi se Gospa i tada ponu priporuke: Na ast poroenja Isusova: / da nam bude dolo za spas due / i za korist tijela; Na ast svetog sutranjeg poroenja: / da nam s njim doe ratluk i veselje; Na ast imenu Isusovu: / da svako nae moljenje i djelovanje / pone i dovreno bude; Na ast obitelji svetoj: / da mi budemo primjer / svetoj obitelji Isusovoj.35 U Gorancima kod Mostara u staro vrijeme, kada se vatra loila na ognjitu, badnjaci su bili tri velike hrastove trupe koje je unosio domain kue i polagao ih na vatru koja ve gori na ognjitu. Prilikom unoenja badnjaka on naziva: Hvaljen Isus! Na dobro vam dola Badnja veer! Svi ukuani otpozdravljaju: I s tobom Bog da zajedno. Domaica bi stajala nasred kue, u jednoj ruci je drala kropilo i kropila domaina i badnjake, te cijelu kuu i ukuane. Tada domaica uzima zdjelu u kojoj je ito (obino jeam) i posipa domaina i ostale ukuane. Domain loi badnjake na vatru, a domaica se krsti i svi ostali ukuani. Zaziva se Boji blagoslov na kuu, ukuane, stoku, usjeve i sve ostalo. Zatim se moli Vjerovanje, te tri Oenaa, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Nakon toga slijedi zdravica domaom lozom, rakijom, te svi nazdrave i popiju malo rakije, ak se daje i maloj djeci da nazdrave. Nakon rakije jedu se suhe smokve i orasi jer je strogi post i nemrs pa se ne moe nita drugo jesti.36 Neki su, u Hercegovini, badnjake posipali penicom govorei: Koliko zrna ove enice, toliko svima vama svakoga Bojeg blagoslova!34

35

36

Ljubo Planini pie da su badnjake u kuu unosila tri mukarca dotinoga domainstva, najee otac te najstariji i najmlai sin. Vidi: Ljubo Planini, Rodoslovlje Planinia, 1645-1995-2000, upni ured Kruevo, Kruevo-Mostar, 2006., str. 194. Antoniji Zovko 2006. g. u Kruevu kod Mostara kazala Manda Mandi r. 1925. g. (djev. Rozi) sa Selita kod Mostara. Vl. rkp. D 54, 2006. Mariji Mari kazao je 3. rujna 2007. g. otac Pero Mari, ro. 1956. godine u Gorancima, po zanimanju je elektro-tehniar. Vl. rkp. D 72, sv. 2007., str. 39.

75


Badnjaci su se stavljali na ognjite tako da je najdeblji postavljen na desnu stranu, najtanji na lijevu, a preostali badnjak izmeu ta dva. Badnjak se potom stavljao u vatru tako da mu ne izgori onaj dio na kojem je kri, jer e se od njega sutra upaliti boine svijee.37 Na podruju Trebinjsko-mrkanske biskupije prije Badnjeg dana bi se usjekli badnjaci od hrastova drveta. Obino su se sjekli od istog stabla pa bi se prerezali na tri dijela. Na Badnji dan bi se stavili kraj kunih vrata, tu bi se okitili brtanom i blagoslovili. Najdeblji bi se stavljao do vrata, pa onda tanji, pa najtanji. Prije unoenja izmolilo bi se: Oina, Zdravo Marijo, i Slava Ocu. Badnjake bi unosili veinom ena i djeca. Pri ulasku u kuu zovu: O domaine, a on odgovara: Hajde. Kad se ulazilo u kuu, estitalo se: estita ti Badnja vee, sjutra Boi i svi dani po Boiu. Tko prvi ulazi, baca ito po domainu. I to bi se ponavljalo sa sva tri badnjaka osim posipanja itom. Badnjaci su se loili unakrs na ognjite, koje je veinom bilo na sredini kue, da je toplije. Kada bi badnjaci zagorjeli, reklo bi se da se vesele, a ne da gore, a kad pregore, da su se preveselili, i ne bi se reklo da su pregorili nego preveselali (u Hrasnom se govorilo preveselili). Dok badnjaci jo gore, jo bi se to skuhalo ako treba. Obvezno bi bilo pjevati pjesmu U sve vrime godita. Badnjaci bi gorjeli i na Boi, a vazda bi se ostavilo tri badnjaka za Mali Boi (Novu godinu) da se tad naloe. (U Dubravama kod Stolca presahnuo je obiaj paljenja badnjaka koji su neko unosili veliku radost u domove katolikog svijeta.)38 U Rakitnu je otac na badnjacima urezivao krieve, a unosila su ih tri najmlaa lana u obitelji, i to poevi od najmlaega. Najmlai lan ulazei u kuu govori: Valjen Isus i Marija, na to mu ukuani odgovaraju Vazda Isus i Marija. Drugi lan ulazi i govori: Valjen Isus i Marija, na dobro vam dola Badnja veer, a ukuani odgovaraju: Vazda Isus i Marija, i s tobom Bog da zajedno. Trei lan ulazei govori: Valjen Isus i Marija, na dobro vam dola Badnja veer i poroenje Isusovo, a ukuani odgovaraju: Vazda Isus i Marija, i s tobom Bog da zajedno. Sva tri badnjaka

37

38

Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar, 1968., str. 126127. (Umnoen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, inv. br. 3912, sign. 39). Mariji Bra 2007. godine na Dubravama kod Stoca ispriao je Antun Bra (ro. 1941. g.) Vl. rkp. 2007., D 74, str. 39-40. U Stocu 20. prosinca 2006. g. zapisala Helena Ragu, a kazao joj je njezin otac Nikola Ragu. Vl. rkp. 2007., sv. 2, 2007., str. 11.-12. Isto je zapisao Marijo Krei u lipnju 2007. g. u Hrasnom. Vl. rkp. 2007., sv. 4, str. 3-4.

76


se predaju majci da ih stavi u vatru. Nakon toga ukuani sjednu za stol i mole: Aneo Gospodnji, tri Slava Ocu i jedan Oena, Zdravo Mariju i Pokoj vini za pokojne i jedan Oena, Zdravo Mariju, Slava Ocu na ast Blaene Djevice Marije s nakanom koja obino glasi: Da nam isprosi od svoga Sina milost koju e nam dati na asu smrti nae i privesti u ivot vini. Neko su se pjevale boine pjesme od veere do polnoke, a u nae je vrijeme taj obiaj uvenuo.39 U Rakitnu kod Posuja na Badnju veer cijela obitelj bi se okupila, najstariji mukarac iz obitelji bi unosio tri badnjaka. Nosei drvo u ruci on bi ukuane pozdravio: Valjen Isus i Marija, a oni bi mu odgovorili: Vazda Isus i Marija, on bi dodao: Na dobro vam dola Badnja veer, oni odgovaraju: I s tobom Bog da zajedno. Tada bi se on prekrstio, izmolio dopola Oena, a oni bi ga dovrili i domain bi drvo stavljao na ognjite ili u poret. Tada bi se na isti nain s molitvom vratio i donio drugo pa tree drvo i jedno po jedno stavljao na ognjite ili u tednjak. Poslije toga on bi predvodio molitvu. Pozdravili bi Gospu, izmolili priporuke, a onda bi zajedniki otpjevali boine pisme: U sve vrime godita, Radujte se narodi, Kirije eleison i Padaj s neba, roso sveta.40 U Osoju kod Posuja badnjak je ostao isti kao i danas. aa ga napravi, a u kuu ga unosi najmlai sin. Kae se da je to tako da se mali naui moliti. Badnjak se pravi od lijepe okrugle hrastovine i na sredini se uree kri. Kad sin unese badnjak, govori: Valjen Isus. Na dobro vam dola Badnja veer, a oni koji su u kui kau: Vazda bio. I s tobom Bog da zajedno pa ga pospu penicom koja se posijala na sv. Luciju. (Nigdje drugdje nije zapisan takav obiaj!). Potom se badnjak stavi u vatru i pusti da izgori do kria. Kad doe do kria izvadi se i uva se do Nove godine. Na Novu godinu se od njega odgori vatra, te se od njega zapali igica i pripale se svijee u penici. Opet se ugasi i uva do Sveta tri kralja, a tada se nosi na njivu gdje je posijana penica. Nosi se i penica to je posijana na sv. Luciju. Ona se zakopa u njivu i tu se zabode to to je ostalo od badnjaka.41 U Batinu, selu udaljenom desetak minuta vonje od Osoja, obiaj vezan uz drvo badnjak je malo drugaiji. Ondje

39

40

41

U Posuju svibnja 2007. g. zapisala je Marijana utura po kazivanju Ive uture (ro. 1947. g. ) a ona ih je upamtila po kazivanju svoje bake Kate Toki. Vl. rkp. 2007., MO, sv. 1, str. 5. U Rakitnu 2007. g. Marijani Jeli kazala je Lucika Mihalj - Gabri, (djev. Mihalj, ro. 1948. u Rakitnu). Vl. rkp. 2007., D 66, sv. 11, str. 37. Marijani Penava 26. rujna 2007. godine kazivala Matija Bonjak (roena Filipovi, roena 1926. godine, selo Osoje pokraj Posuja). Vl. rkp. D 75, 2007., str. 55.

77


ga otac unosi, a s njim ide dvoje djece. Otac nosi najvee drvo, na kojem je urezan kri, a djeca su mu sa strane i nose manje cipljice. Kao i u Osoju posipa se s penicom. Badnjak se stavi u vatru i gori dok se moli. Kad se izmoli, izvadi se iz vatre i ostavi u stranu za ujutro. Na Boi se od njega odloi vatra.42 U livanjskom su kraju badnjaci postavljani na nekoliko naina. U Miima se dva badnjaka postavljaju usporedo, a trei preko njih ukoso. U osnalijama i ukliu dva su badnjaka postavljana usporedo, a trei uzduno na njih. U selima oko Polja dva su badnjaka postavljana dolje, a trei na njih usporedo. U Ljubuniima i okolnim selima badnjaci su na donjem kraju bili sastavljeni, a na gornjem rastavljeni.43 U Rujanima kod Livna tri bukova badnjaka gazda kue unosio je i stavljao na ognjite tako to je deblji iao s desne strane, a tanji s lijeve strane badnjaka na kojem je bio urezan kri i okrenut naopako.44 U Podhumu kod Livna naveer dolazi starjeina kuni i nosi tri drveta. Ulazi u kuu i govori eljadi: Na dobro vam dola Badnja vee!45 U Ljubuniima kod Livna kad se poe smrkavati, domain ulazi u kuu i nosi badnjake koje mee na ognjie. Moli Virovanje i uzimlje svetu vodu i kropi cijelu kuu, a i blago u tali. Onda sjeda za stol, uzimlje aicu rakije i nazdravlja ukuanima: Na dobro vam dola Badnja vee i poroenje Isusovo, ispija malo i dalje alje od jednog do drugog, a svi odgovaraju: I s tebom zajno. Tako aa krui dok svi ne estitaju.46 U duvanjskom kraju na Badnjak prije podne domain pripravi badnjake (cjepanice) na koje se uree kri.47 U selu Buselji kod Busovae domain je takoer unosio tri badnjaka, a na najdebljem badnjaku urezao bi se kri. Unosei badnjake na Badnju veer domain bi pri ulasku u kuu estitao: Faljen Isus i Marija. Na dobro vam dola Badnja veer i sutranje

42 43

44

45

46

47

Isto. Radmila Kajmakovi, Boini obiaji, Etnologija, NS, sv. XV-XVI, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1961., str. 222. U lipnju 2007. g. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna, a kazala mu je Mira Jureta (djev. Barun, ro. 1941. g.), Vl. rkp. 2007., sv. 50, str. 1. Anici aleta 2007. godine kazivala je Draga aleta, (ro.1935.), selo Podhum kod Livna. Zavrila etiri razreda Osnovne kole. Vl. rkp. 2007., D 67, str. 35. Ivani Rosi ispriao je 5. rujna 2007. godine Jakov ari (1922.), njezin djed iz sela Ljubunia kod Livna. Vl. rkp. D 73, sv. 2007., str. 31. Boe Drmi, Bukoblatski kraj - hrvatski raj, Grupa za budunost, ZagrebMostar, 2004., str. 77-78.

78


sveto Poroenje Isusovo. Kad domain unosi badnjake, moli se Virovanje i kropi vodom.48 U Studencima kod Ljubukoga glava kue bi s djecom iao u gaj da nae dobre badnjake. Naveer bi muka eljad unijela badnjake u kuu, a stara baba bi ih posipala kukuruzom. Kad se ulazilo u kuu s badnjacima govorilo se: Dobro vam doao Boi i sveto poroenje Kristovo. Oni koji su bili u kui odgovarali bi: I s tobom Bog da zajedno. Nakon toga bi se badnjaci stavili na ognjite da gore, gorjeli bi ak i po tri dana. Ukuani bi sjeli oko ognjita, veerali, veselili se uz bukaru vina, i tako bi se doekala pono. Onda bi se ilo na ponoku.49 U upi Tihaljini nakon polaganja badnjaka u vatru molila se zajednika molitva. Tada se uobiajenim molitvama dodavalo sedam Oenaa, Zdravo Marija i Slava Ocu na ast sedam radosti Blaene Djevice Marije, koja se obradovala kad je rodila sina Isusa, da tako i nas obraduje na asu smrti nae. Molitva se zavravala s pet Oenaa na ast pet svetih rana Isusovih, i to na koljenima i rairenih ruku. Pjevalo se U se vrime godita. Pucalo se.50 Kad bi se spustio, domain bi ga unio u kuu u kojoj su bili svi ukuani te bi im estitao: Valjen Isus i Marija! Dobro vam dola Badnja veer i sutranje Poroenje Isusovo. Ukuani uzvraaju: I s tobom Bog da zajedno! U Gornjim Radiiima kod Ljubukoga badnjake je unosio najstariji lan u kui (glava kue), a pri unoenju bi bio posipan kukuruzom. Kad bi se badnjaci zapalili, molila bi se krunica, Gospin pozdrav i molitva za pokojne.51 Badnjak je u hrvatskoj tradicijskoj kulturi antropomorfiran, te mu se obraa i daje hrana i pie, na primjer: u Istri i na iovu kod Trogira. U hrvatskoj je tradicijskoj kulturi Badnjak vezan uz kult pokojnika. U Dugopolju se, primjerice, prema badnjacima odnosilo kao prema lanovima obitelji, nazivani su did i baba te su hranjeni i zalijevani vinom.52 Uz njega se vezuju narodna48

49

50

51

52

Branka Bagari zapisala je 2007. g., a kazala joj je Kata Markovi. Vl. rkp. 2007, D 65, str. 65. Mariji Kea 4. rujna 2007. g. kazao Ivan Luburi, u Studencima kod Ljubukoga. Vl. rkp. D 70, sv. 2007., str. 47. upa Tihaljina, priredio Anelko Mijatovi, Sveta batina, knj. br. 28, Duvno, 1989., str. 261. U Gornjim Radiiima kod Ljubukoga zapisao je u lipnju 2007. g. Mirko Tomi, a kazala mu je Kata Tomi (ro. 1922. g.). Kazivaica istie da je taj obiaj ivio kad je ona bila djevojica, danas se moe nai u pojedinim obiteljima, ali sve vie izumire. Vl. rkp. MO, 2007., sv. 2, str. 5. U Dugopolju kod Splita u ljeto 2007. godine zapisala je Ivana Armanda, a kazala joj je Anka Radan, ro. 1939. g. u Dugopolju. Vl. rkp. sv. 62/07, str. 1.

79


vjerovanja, primjerice, domain ga udara vatraljom kako bi bilo to vie iskrica, a taj obred ima apotropejski i panspermijski karakter.

3. OPHODI VEZANI UZ PALJENJE BADNJAKA U Biorinama su aa i sin ili usjei mutvi (mali hrast) i presjekli bi ga na tri komada za tri badnjaka. U tome bi mjestu cijeli komiluk iao od jedne do druge kue i palili bi se badnjaci. Svake bi se godine polazilo od druge kue, a ako je te godine u kui tko umro, onamo se ne bi ilo paliti badnjake. Domain bi ekao s bukarom vina, a najstariji bi sin nosio najvei badnjak. Domaina kue se pozdravljalo: Hvaljen Isus, domaine kue! Dobro vam dolo poroenje Gospodina!, a domain bi odgovarao I s tobon zajedno sinko!. Najvei se badnjak stavljao na desnu stranu vatre, a najmanji se stavljao zadnji i u sredinu desnoga i lijevoga badnjaka. Domain potom badnjake zalijeva vinom i pritom moli.53 U poljikom kraju kad zazvoni Zdravo Marija i mrak se pone vatat, svatko je u kui, a starjeina izlazi vanka pred kuu, uzme jedan badnjak i kae: Valjen Isus i Marija, na dobro van dola Badnja veer i poroenje Gospodinovo. I tako sva tri badnjaka zapali na kominu, a pozatin ih pokropi krenon vodon. Onda se veera uz upaljene svie, a poslije veere momci iu od komije do komije govore: Na dobro van dola Badnja veer!54 U Jelsi na Hvaru ljudi su se uveer skupljali i pjevajui boine pjesme ili od kue do kue.55 U Barbariima u Dragiini kod itluka u Hercegovini obiaj je bio da se na Badnju veer svi mukarci okupe pred zadnjom kuom u zaseoku. Ako tko ne bi doao na vrijeme, ulo bi se: Di je ovi, di je oni? Doe saekaj ih, da smo svi skupa. ula bi se galama i smijeh. Kad bi se svi okupili uslijedila bi ganga. Na taj je dan glava kue usjekao tri dubova badnjaka i stavljao ih uspravno jedan do drugoga kod ulaznih vrata. U kuu bi najprije ulazio domain kue, zatim ene s malom djecom. Ostali su prilazili

53

54

55

Zapisala je Marina Jurii lipnja 2007. g. u Biorinama, a kazao joj je eljko Jurii (ro. 1958. g. u Biorinama). Vl. rkp. 2007., sv. 58, str. 5. Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954. Vl. rkp. sv. 64/07, (E), str. 9. Tatjana Zulejhi zapisala je u Jelsi na Hvaru 2004. godine. Vl. rkp. 2004., sv. 46, str. 4.

80


kui pjevajui, te bi kucali na vrata zovui: Domaine, domaine!, a iz kue bi se uvijek javio netko govorei: Ajde, ajde, naprid. Prvo su ulazila tri ovjeka koji su na ramenu nosili badnjake. Ljudi koji su nosili badnjake nazivani su: prvi badnjak, drugi badnjak, trei badnjak. Sva tri su badnjaka ulazei pozdravljali ukuane tradicionalnim katolikim pozdravom, te bi im estitali Badnju veer i sutranje Sveto poroenje Isusovo. Iza njih su ulazili ostali mukarci, a ena bi ih posipala penicom iskazujui elju za plodnou u nastupajuoj godini kao i plodnou - irenjem obitelji. Sjedalo se oko obiteljskoga stola, a oni koji ne bi mogli sjesti, stajali su u krugu oko stola. Svi bi mukarci iz zaseoka bili tu, a ako je bilo i kakvih nesuglasica, tu se veer nije dalo primijetiti. Smatralo se sramotom ne ii s badnjacima. Kad bi se badnjaci naloili, domain kue uzimao je kriglu s crnim vinom i krstio bi badnjake, polijevajui ih crnim vinom i izgovarajui: U ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen. Potom bi prilazio stolu nalijevao u kriglu jo crnoga vina i nazdravljajui: Dobro vam dola Badnja vee i sutra Sveto poroenje Isusovo. Ostali bi odgovarali: I s tobom Bog da zajedno. Kriglu predaje ovjeku do sebe i tako redom u smjeru kazaljke na satu. Nazdravljale su i ene i mukarci. Svatko je morao popiti gutljaj vina. Krigla obilazi tri puta, a na stolu bi bili servirani: orasi, suho groe, bajami, suhe smokve, te obvezno upter (motana pogaica koja je pravljena od mota, brana i eera koje se sui). Pjevalo bi se i veselilo. Mukarci su ustajali, pozdravljali i ili dalje u drugu kuu, a ene su ostajale u kui. Taj obred Badnje veeri bi se veinom zavrio u dvadeset dva sata.56

4. MODIFICIRANI BADNJACI Nikola Buconji napisao je 1908. godine da se Badnji dan naziva prema badnjaku koji se nekad loio na taj dan. Bilo je to oveliko, okruglo drvo, koje se na vatru metalo i loilo, kako e otprilike posrijedi pregorjeti. Kad bi pregorjelo, jedna se polovica stavljala da tinja preko boinih blagdana, a druga se polovica

56

Tina Barbari zapisala je lipnja 2007. g. u Barbariima, zaseoku Dragiine kod itluka, a kazala joj je Rua Barbari (ro. 1942. g. u Barbariima). Vl. rkp. 2007., sv. 19, str. 11-12.

81


priticala na vatru na Novu godinu. Buconji, nadalje, pie da je taj obiaj po varoima posve ieznuo.57 U nae su vrijeme ponegdje modificirani badnjaci. Tako su badnjaci, primjerice, drva za ogrjev na kojima su na kori urezani krievi i loe se u tednjacima na Badnju veer. U Vrbanju na Hvaru glava obitelji, dide, u pe na drva ubacuje badnjak (najee deblo borovine). Cijela obitelj kleei moli, a glava obitelji crnim vinom sve polije znakom kria.58 U Splitu se to prakticiralo koncem devetnaestoga stoljea. U Markuevcu kod Zagreba tradicionalni je badnjak poetkom dvadesetoga stoljea zamijenjen simbolinim loenjem drva u tednjacima.59 Isto navode: bard hrvatske etnologije Milovan Gavazzi (1939. g. u navedenoj knjizi), Augustin Kristi (1956. g. u Kreevu), Jerko Suton (1968. g. u zapadnoj Hercegovini), i dr. U Gorancima kod Mostara izbacivanjem ognjita i nabavom pareta na drva etrdesetih i pedesetih godina dvadesetoga stoljea, badnjaci se loe u tednjake, i to tri hrastove bilje, cjepanice, koje mogu stati u loite. Unoenje se povjerava maloj djeci. Ako ih ima troje, svako unosi po jednu bilju, a muko dijete obvezno ide prvo. Ostali ritual je isti.60 U Donjim Mamiima kod irokoga Brijega badnjaci se i danas loe u kamine.61

5. PUCANJE UZ OBRED UNOENJA I LOENJA BADNJAKA O nekim je obiajima pucanja ve bilo rijei, a karakter mu je apotropejski. U Poljicima kod Imotskoga pucanje je poinjalo loenjem badnjaka pa dalje kroz cijelu no i dan. Pucalo se iz starih puaka i kubura, a netko je imao i samokres. Glavne su bile makule (sprave za pucanje, mali top). Pucalo se i iz minskoga

57

58

59

60

61

Nikola Buconji, ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1908., pretisak MH Mostar, 1999., str. 30-31. U Vrbanju na Hvaru zapisala je u svibnju 2007. g. Ema Reitober, a kazala joj je Kornelija Teteri (djev. Stipeti, ro. 1945. g.). Vl. rkp. 2007., sv. 25, str. 17. Navodim prema: Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 5256. Mariji Mari kazao je 3. rujna 2007. g. otac Pero Mari, ro. 1956. godine u Gorancima. Vl. rkp. D 72, 2007., str. 40. Marijana olak zapisala je 2007. godine u Donjim Mamiima. Vl. rkp. 2007., D, sv. 80, str. 69.

82


trapnja, koji bi se iskopao u ivici stijeni. Ta bi se rupa namazala masti ili lojem pa bi se usuo minski barut, stavila bi se minska korda i samo malo bi se pozbilo. Po barutu bi se stavilo malo papira i to je pucalo kao i makula.62 U Imotskoj krajini badnjake je unosio i loio kuni starjeina, a ako je bio star i nemoan, zamjenjivao ga je najstariji sin. Kad bi domain unio prvi badnjak, stavljao ga je na desnu stranu vatre, a najstariji bi sin opalio iz kubure. Drugi je badnjak unosio najstariji prvi sin, stavljao ga s lijeve strane vatre, a drugi bi sin opalio iz druge male puke. Trei je badnjak unosio drugi sin i stavljao ga u sredinu vatre, a pritom bi opalila i deparica. Pri unoenju badnjaka nositelj odmah s vrata pozdravlja: Valjen Isus i Marija!, a ukuani odgovaraju Uvik valjen Isus i Marija. Nositelj nastavlja Na dobro vam dola Badnja veer i poroenje Isusovo, a ukuani odgovaraju: I s tobom zajedno! Ove godine i dogodine! Oe ako Bog da!63 U Zadvarju kod Omia, pred pono, starjeine kua bi izlazili pred kue i pucali iz puke u zrak. Susjedi bi se dozivali estitajui: Na dobro ti dola Badnja veer i sutranje poroenje Isusovo!64

6. BADNJI KRJESOVI Na Lastovu je bio obiaj da se na Badnju veer sa svih strana dovlae taci (debela drva) i sloe na veliki stog nasred Dovca.

62

63

64

Jeleni Zuji u svibnju 2007. godine kazala je Veronika Jurkovi (djev. Kujundi, ro. 1952. g. u Ivanbegovini kod Imotskoga). Vl. rkp. 2007., sv. 2, str. 20. Zapisala je Boena Prgomet svibnja 2007. g. u Runoviima kod Imotskoga, a kazala joj je Marija Buljan (djev. Puljiz, ro. 1946. g.). Kazivaica zna mnogo narodnih obiaja koje je ula i upamtila od svojih baka i djedova. Vl. rkp. 2007., sv. 57, str. 11. Usp. Fra Silvestar Kutlea, ivot i obiaji u Imockoj krajini, Matica hrvatska ogranak Imotski, Imotski, 1997., str. 271. Ines Bjelanovi zapisala je u Zadvarju 2006. godine, a kazali su joj Milica Vukovi ro. 1925. godine u Zadvarju i Miljenko Vukovi ro. 1925. godine u Vrgorcu. Vl. rkp. 2006., sv. 103, str. 12. S prijevoja Dubci kod Omia pogled se strmoglavljuje do Vrulje u kojoj je i danas iva tradicija o Pelegrinu, znamenitom antikom trgovakom sreditu koje je zbog kletve i grijeha itelja potopljeno. Kau da se za mirnog mora naziru ostatci toga grada, a za vrijeme oluje i nevremena kroz grmljavinu moe se razaznati tuni zvuk crkvenih zvona Pelegrina. (To je jo jedna od mnogobrojnih hrvatskih legendi biblijske provenijencije o propasti Sodome i Gomore.).

83


Potpaljeni je badnjak dugo u no osvjetljavao okolne zgrade i narod koji se oko njega zadravao.65 Poetkom dvadesetoga stoljea u Raiima na Koruli katoliki su pozdravi na Badnji dan bili istok arkoga sunca, te se prekrsti do tri puta i pokloni suncu, Sunce na istok, a Bog mili na pomo! Iza toga ilo se u umu po badnjak te ga se slavilo i astilo kao to je to bio obiaj u Hercegovini. Uz badnjak se pilo, jelo i pjevalo do ponoi, a onda se ilo na pononu misu. Muki su nosili po glavnju ive vatre s badnjaka, te su je metali kao drvaricu pred crkvu i tako bi se sastavila vatra koja se visoko die, kao dub uz crkvu i plamca krvavim plamenom (). Nakon polnoke uslijedilo bi estitanje i cjelivanje, a svatko je pomalo svete boine vatre nosio kui kako bi se na njoj ispekla prva boina zaoblica rani boini ruak.66 Tamonji su itelji podrijetlom iz Hercegovine, a pobjegli su od osmanskoga terora 1672. godine.67 Na Badnjak spremaju se drva za velu vatru a se loi na tradi68 u svitanje Boia. 69 (Donosi se i to vei bor i kiti se na istoj tradi.) U Vrhgorsko-imotskoj krajini koncem devetnaestoga stoljea nestao je obiaj: Ljudi su poslije pola noi odlazili na misu i svatko bi nosio zapaljenu zublju. Pred crkvom bi te baklje odlagali na zajedniko mjesto, a tko ne bi tako postupio, smatran je vjecem ili vjeticom. 70

7. APOTROPEJSKE ZNAAJKE OSTATAKA BADNJEGA DRVETA Ugljen, pepeo i nedogorjeli badnjak, na blagdan Sveta tri kralja, iznose se i ostavljaju u vinogradu, vonjaku, masliniku i sl. i slue kao zatita od nevremena i za uspjeniji rod. U trogirskom kraju65

66

67

68

69

70

Na Lastovu 2006., g. prim. dr. Antun Jurica (ro. 1923. g. u Lastovu) kazao je Vlatki piri. Vl. rkp. 2006., sv. 9, str. 17. Vid Vuleti Vukasovi, Boi u Raiim (O. Korula), Sr, Dubrovnik, na Dranji dan 1906, str. 774-775. Vidi: Vid Vukasovi Vuleti, Boi u Raiim (O. Korula), Sr, Dubrovnik, 1906., str. 776. i: Stevan Vujadinovi, Neka zapaanja o postanku sela Raia na Koruli i poreklu njegovog stanovnitva, Beograd, 1968. trada irina, istina nasred mjesta u Visokoj, gdje se naveer okupljaju mjetani, posebno za slavlja. U Visokoj (zaseoku u Gdinju) na Hvaru 2007. godine zapisala je Ivana Kardum. Vl. rkp. 2007., sv, 9, str. 21. Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 106.

84


badnjak se gasio na taj blagdan i nosio iz kue te stavljao u zid tora gdje su stale ovce jer su ljudi vjerovali da su tako ovce zatiene od bilo kakvih bolesti.71 U Jelsi na Hvaru pepelom od badnjaka se na Novu godinu posipao maslinik.72 Hrvati su u Bosni i Hercegovini glavnju (neizgorjeli dio) badnjaka stavljali u sjemensko ito ili tor, zakopavali pod voke, zaoravali u njive, a pepelom su zapraivali kupus da ga zatite od buhaa, sipali bi ga stoci u hranu.73 U livanjskom su kraju Hrvati ogorak (ugarak) od badnjaka ostavljali do prvoga oranja, a tada su na njemu pekli kruh, koji bi orai na njivi pojeli.74

8. VATRA U NARODNOME VJEROVANJU I KRANSKOJ SIMBOLICI IKULT POKOJNIKA

Vatra je magijski izvor moi. Vatra badnjaka ima (re)generativnu funkciju Sunca. Ta je vatra davala toplotu i svjetlost za vrijeme Badnje veeri i boinih blagdana. Njome su se palile boine svijee, fenjeri, luevi, marila, koji su osvjetljavali put pri odlasku na polnoku. Vatra u kranskoj simbolici predstavlja muenitvo i vjerski ar, kao i pobjedu svjetla nad tamom, ali i personificirano udovite koje riga plamen i moe ivjeti u vatri, a da ne izgori.75 U Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji obvezno bi se cijelu no odravala vatra u pei; vjerovalo se da e tako cijele godine u kui biti toplina, svjetlost i ivot.76

71

72

73

74

75

76

U Okruku Gornjem kod Trogira 2006., zapisao Ivan Mari. Kazivai su brani par Jozo (ro. 1932. g. u Viniu kod Trogira) i Zorka Mari (ro. 1936. g. u Okruku Gornjem). Kazivai ve 30 godina ive u Okruku Gornjem. Vl. rkp. 2006., sv. 18, str. 2. Isto je zapisala 2006. g. Ivana Nevianin u Gustirni kod Trogira. Vl. rkp. 2006., sv. 6, str. 3. Tatjana Zulejhi zapisala je u Jelsi na Hvaru 2004. godine. Vl. rkp. 2004., sv. 46, str. 5. Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 48. Radmila Kajmakovi, Boini obiaji, Etnologija, NS, sv. XV-XVI, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1961., str. 222. Leksikon ikonograje, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990., str. 581. U Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji zapisala je u svibnju 2007. g. Ema Reitober, a kazala joj je Slavica Bari (djev. Zdelar, ro. 1960. g.). Kazivaica istie da se samo dio tih obiaja sauvao do naih dana. Vl. rkp. 2007., sv. 25, str. 3.

85


Mnogobrojni narodi vatri pripisuju znaajke demona, te se vjeruje da onaj koji preskoi vatru, pobjeuje demone. Bolesti su u narodnoj percepciji demonska bia. Luka Ili Oriovanin podrijetlo slavenskih paljenja krjesova (kao i nekih drugih obiaja) vidi u indijskim obiajima.77 Vjerovalo se da se pokojni ukuani okupljaju oko badnjaka. I time je izraen kult pokojnika u badnjim obredima. Narod je vatri badnjaka pridodavao apotropejska svojstva.

9. PANSPERMIJSKI OBREDI U gospodarskom smislu Badnji dan oznaavao je zavretak gospodarske godine, te su u mnogim obredima vezanim uz badnjake izraene elje za plodnom nastupajuom godinom. Posipanje itom, najee penicom, kukuruzom a ponegdje i izmijeanim raznovrsnim plodovima itarica, ima panspermijsko znaenje. Tim se obredom iskazuje elja za plodnou usjeva, kao i za raanjem djece u nastupajuoj godini.

10. BADNJAK KOD PRAVOSLAVACA V. S. Karadi 1852. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova cerova glavnja to se uoi Boia loi na vatru. Moraju biti dva do tri badnjaka i moraju se usjei na Badnji dan prije sunca. Badnje drvo se najprije pospe itom uz rijei Dobro jutro i estit ti Badnji dan, te se sjee samo s jedne strane, a s druge se zasjee samo jednom. Po nekim mjestima vrak od badnjaka koriten je umjesto vatralja, dokle god poloajnik u kuu ne doe, pa onda domaica na njega svee povjesmo i baci ga pod strehu. Uveer domain unosi badnjake u kuu govorei: Dobro vee i estit vam badnji dan, a pri tome ga neki mukarac iz kue pospe itom i govori: Dao ti Bog sretnji i estiti. Kad se badnjak stavi na vatru, pomakne se tri puta unaprijed, a kad pregori gornji kraj se doeka u rukavicama pa se obnosio oko koinca i potom ugasi te ostavljao na kakvu mladu ljivu ili jabuku. U Risnu su badnjaci kieni lovorikom, u Crmnici onaj koji je unosio badnjake

77

Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb, 1846., str. 154; 168.169.

86


nazdravljao ih je milojkim vinom i poto se napije, napoji i badnjake (polije ih vinom). U Hercegovini gdje su velike kue badnjake je dovlailo est ili osam volova, te ih tjerali da prou kroz kuu, a badnjake su ostavljali u kui.78 Mnogobrojne su slinosti obreda i obiaja vezane uz badnjak u hrvatskoj katolikoj i srpskoj pravoslavnoj tradicijskoj kulturi. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera, a ako ga nema, onda se koristi drvo hrasta, graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Cerovo drvo simbolizira drvo kojim se novoroeni Isus grijao u peini, kao i drvo na kojemu je Isus razapet bio. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na trnicama kupuju grane cera jer s toga drveta ne opada lie i koriste ih za badnjake. Domain kue, najee djed, sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjei badnjak. Pritom se koristi luom zapaljenim u posudi koju bono vrti u krug i tako osvjetljava put. (Tako se neko ilo na sijela i svadbe.) Kod pravoslavaca domain kue sa svojim unucima ide u cerovu umu usjei badnjake i pri tome nosi kola koji je domaica specijalno za tu priliku pripravila. U nekim mjestima pri dolasku u umu domain i unuci koji su s njim prekrste se, razlome kola i po komad pojedu, a ostatak kolaa ostave na panj usjeenoga badnjaka da ga ivotinje pojedu. Badnjak od cera zove se veseljak. Kad se doe do drva koje e se usjei za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta prekrsti i pri tome se drvo posipa penicom te rekne: Dobro jutro badnjae, na stari roae. Dobro nam doao, u kuu uao. Obred posipanja penicom ima panspermijski karakter i izraava elju za rodnom nadolazeom godinom. Drvo se sijee s njegove istone strane, a sjekirom se zasijeca tri puta. Pri tome se odsijee debela trijeska koju e unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka, iver) blagoslovi. Vjerovalo se da e kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Tim iverom se ukraavala esnica koju domaica priprema okrenuta prema istoku. Iverom umoenim u tijesto za esnicu domaica, takoer, okrenuta prema istoku na zidu tri puta napravi krst. esnica je tradicionalna pogaa u koju se stavlja novi.

78

Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, (1852.) u Beu u tampariji jermenskoga manastira, str. 11-12.

87


Domain donese badnjak pred kuu, a domaica ga posipa penicom. U nekim mjestima pri tome i domain domaicu posipa penicom. Domain uveer presijee badnjak na tri dijela i unosi ih u kuu, te ih u dnevnom boravku sloi po debljini. Dok se badnjaci unose u kuu netko od ukuana ih posipa penicom. Domaica ih ukrasi mahovinom, granicama cera s liem, ukrasnim trakama i sl. te ih polijeva vinom. Vino simbolizira Hristovu krv. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju veer, a dva na Boi. Takoer su se uvali badnjaci za Mali Boi (Pravoslavnu Novu godinu). U novije vrijeme domain na tednjak po debljini s desna nalijevo poslae badnjake koji su prethodno bili poslagani u dnevnom boravku. Domaica ljubi badnjake i svaki put se prekrsti. Nakon toga domain stavlja badnjake u tednjak. Netko od ukuana otvara tednjak i raspiruje vatru, te uz iskrice od badnjaka izraavaju elje u nadolazeoj godini. (Na pr. da bude janjaca, jaradi, novaca, koliko iskri.) Badnjak se najprije estita domainu rijeima O domaine Hristos se rodi, a domain odgovara Bog ti pomogo. Zatim se estita drugim ukuanima uz rijei: Mir Boji, Hristos se rodi, Poklanjam se Hristu i Hristovom carstvu, od sada do vijeka. Tu estitku ukuani izgovaraju ljubei se. estitanje narod naziva miroboanje. U novije vrijeme u nekim mjestima pripravlja se sredinji mjesni Badnjak. Sijee ga kum Badnjaka odjeven u narodnu nonju, a prevozi se do trga uz pratnju automobila. Paljenje badnjaka na otvorenom narod naziva Badnje krijesnice. Pravoslavci, takoer, za Badnjak poste. Pripravljaju se posna jela: grah (najee bijeli), pogaa, riba, posna pita.79

ZAKLJUAKObredi i obiaji vezani uz drvo badnjak zrcale pretkransku i kransku tradicijsku kulturu. Premda su obredi, obiaji i ophodi vezani uz badnjake iznimno raznovrsni, karakter im je

79

BN TV, 4. sijenja 2007., 23 h; BN TV, 6. sijenja 2007., 15 h; RTS, 6. sijenja 2007., 13 h; HTV Dnevnik, 6. sijenja 19.40 h.

88


istovjetan, a oznaava ga radost i veselje zbog dolaska Spasitelja i Otkupitelja svijeta. Badnjaci su u sreditu Badnjaka (Badnjice), a karakteriziraju ih: ritualna sjea, donoenje domu i stavljanje pod strehu do ulaznih vrata, kienje brljanovim ili lovorovim granicama (ponegdje mahovinom), ceremonijalno veernje unoenje u kuu i stavljanje na vatru na ognjitu; kropljenje blagoslovljenom vodom; posipanje itom (ponegdje i slamom); polijevanje vinom (krtenje); molitva. Badnjaci su u hrvatskoj kranskoj tradicijskoj kulturi antropomorfirani i uz njih se vee kult pokojnika. Ugljevlju i pepelu od badnjaka narod pripisuje apotropejske znaajke. Obred posipanja itom ima panspermijski karakter. U nekim su mjestima uvenuli obredi paljenja badnjaka, u nekima su jo od konca devetnaestoga stoljea modificirani te se loe u tednjake i kamine, a u nekima se sa samostalnou Republike Hrvatske oivljavaju. Velike su slinosti obreda i obiaja vezanih uz badnjake kod katolika i pravoslavaca. Izvori i literatura 1. Izvori: Terensko-istraivaki zapisi Vlastite rukopisne zbirke. (Vlastiti terenski zapisi i zapisi studenata Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu i Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru kojima je autor rada bio mentorom pri pisanju seminarskih i diplomskih radova.). BN TV (Bijeljinska televizija), 4. sijenja 2007., 23 h; BN TV, 6. sijenja 2007., 15 h. HTV (Hrvatska televizija) Dnevnik, 6. sijenja 19.40 h. RTS (Radio-televizija Srbije), 6. sijenja 2007., 13 h.

2. 3. 4.

Literatura: 1. Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb, 1998. 2. Nikola Buconji, ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1908., pretisak MH Mostar, 1999. 3. Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu, 42 (2007), br. 1, str. 96-117. 4. Boe Drmi, Bukoblatski kraj - hrvatski raj, Grupa za budunost, Zagreb-Mostar, 2004.

89


5. Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III. izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb, 1991. 6. Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb, 1846. 7. Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split, 1987. 8. Radmila Kajmakovi, Boini obiaji, Etnologija, NS, sv. XVXVI, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1961., str. 221-227. 9. Silvestar Kutlea, ivot i obiaji u Imockoj krajini, Matica hrvatska ogranak Imotski, Imotski, 1997. 10. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990. 11. Ljubo Planini, Rodoslovlje Planinia 1645-1995-2000, upni ured Kruevo, Kruevo Mostar, 2000. 12. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995. 13. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga prva A J, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. 14. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, (1852.) u Beu u tampariji jermenskoga manastira. 15. Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar, 1968. (Umnoen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, inv. br. 3912, sign. 39). 16. Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu), Knjinica Gospa Sinjska, knjiga br. 6, Sinj, 2000. 17. Vid Vukasovi Vuleti, Boi u Raiim (O. Korula), Sr, Dubrovnik, 1906. 18. Stevan Vujadinovi, Neka zapaanja o postanku sela Raia na Koruli i poreklu njegovog stanovnitva, Beograd, 1968. 19. upa Tihaljina, priredio Anelko Mijatovi, Sveta batina, knj. br. 28, Duvno, 1989.

90


YULE-LOG IN CHRISTIAN TRADITIONARY CULTURE Summary Christmas Eve, in folklore terms, is the richest day in Christian traditionary culture, the Yule log being in the focus of attention. There are two kinds of Yule logs in Croatian traditionary culture: the first consisting of leafy oak-tree branches or of up to two metres long hazel branches with as many catkins as possible. These Yule logs used to be put above the door, under the eves, or on the roof of the house, and have an aesthetic character. The other kind consists of three pieces of wood, the longest being one or two metres long and thirty to fifty centimetres thick, which once used to be ritually brought into homes and burnt on hearths. The rite of bringing them in was accompanied by: traditional Catholic greeting, congratulations, strewing with grain (sometimes with straw), pouring with wine, prayers especially recommendations. In some areas processions were made related to Yule logs. In Christian traditionary culture Yule logs are anthropomorphised and are associated with the cult of the dead. The Yule log fire is mystified and predictions were made by the strength of the Yule log fire on the hearth and Christmas Eve bonfires. It was believed that this fire gives strength to the coming year. People used to attribute apotropeic characteristics to Yule log remains, while grain strewing is of panspermic character. Since the end of the nineteenth century Yule logs have been modified, first in Split, and then in other areas as well. At the beginning of the third millennium the rite of Yule log burning with the Croats is being revived in some places, and in many places Yule logs are split logs with carved-in crosses, which are put on fire in a stove. The rites and customs related to Yule logs are very similar with Croatian Catholics and Serb Orthodox. Key words: apotropeic character, Yule logs, blessing, Christian traditionary culture, Christian symbolic, prayer, panspermic rite, fire.

91

drvo badnjak dragiĆ

Documents