dragi piplsi i...

Dragi piplsi i piplsice!

Još jedna godina je iza nas. Sve uspjehe, radove,radosti, događaje i avanture u našoj školi i oko njeponovno smo zabilježili u jednom i jedinstvenom –Goranu. U ovom listu, uz vodstvo učiteljica JeleneDokleje i Ružice Jocić, pripremili smo vam upoznavanjasa župnikom, načelnikom, novom facom Međimurja -Bojanom Jambrošićem . . . Uz to, saznat ćete koje pro-bleme nosi Facebook, kamo su otputovali genijalniHorvatovi ... Naravno, bit će mjesta i vremena za dobruzabavu kroz koju ćete čak i nešto novo naučiti... Sjećateli se svih dobrih djela koje ste učinili u protekloj godini?Sjećate li se svake osobe koja vam je pružila pomoć? Tosu bitne stvari koje bi vam se trebale urezati u pamće-nje. Potrudite se u svakoj osobi tražiti ono dobro, onupozitivnu stranu... Vjerujte, život će vam postati lakši.Uvjerite se u to sami, pročitavši sljedeće stranice našeglista. Krenite i vi putevima dobrote! Uživajte!

Sara Sečan, 8b Glavna urednica Gorana Sara Sečan

UREDNIKA

Vrijedna redakcija 10. Gorana

veljača 2010. - GORAN 1

R I J E Č

2 GGOORRAANN - veljača 2010.

Kao i brojne godine do sada, i ovu 2008./2009. godinu, obi-

lježili su mnogi sjajni rezultati naše škole. Istaknuli smo se

u brojnim područjima poput matematike, biologije, tehničke

kulture, fizike, likovne kulture, informatike… Ponos naše

škole, uspješni mladi natjecatelji, za svoj su trud bili iteka-

ko nagrađeni. Osim što su dobili velik broj pohvala, na

završnoj priredbi za Dan škole ravnateljica Jelena Haček,

uručila im je zaslužene nagrade. One su služile kao simbol

njihove upornosti, truda i rada. Sjetila sam se jedne za-

nimljive rečenice koju sam nedavno čula “Svijet pamti po-

bjednike”. Sljedeće godine na mjestu pobjednika možete

stajati upravo VI. I nemojte odmah na početku govoriti da to

nije moguće, da vi to ne možete. Sve se može kad se hoće!

Uzmite stvari u svoje ruke i osvojite svijet… Ili za početak,

samo našu školu…

Sara Sečan, 8.b

. . . u našoj školi

POTICAJ ZANOVA POSTIGNUĆA

U radu pronađite zadovoljstvo

Marija Horvat i Radmila Bašić - fizika

Mladen Beuk i Benjamin Horvat - tehnička kultura

Tonko Sabolčec i ŽeljkoKraljić - matematika

Vera Moharić i KristinaMedved - tehnička kultura

fotografija

3veljača 2010. - GORAN


Ponos naše škole

Hrvatsko otvoreno natjecanje u in-formatici, odnosno Croatian Open Com-petition in Informatics, natjecanje je uprogramiranju putem Interneta nakoje se mogu prijaviti svi zainteresira-ni učenici iz Hrvatske i cijelog svijeta.

Ovaj je program Hrvatski savezinformatičara pokrenuo prije tri godines ciljem priprema nadarenih učenikainformatičara osnovnih i srednjih školaHrvatske za informatička natjecanja, teza natjecanja i pripreme mladih infor-matičara Europe i svijeta prije međuna-rodnih natjecanja. HONI je nastao pouzoru na neka druga međunarodnainformatička natjecanja. Ovo natjecanjeima 6 kola tijekom školske godine.

Imamo tu čast da i učenik naše ško-le, Tonko Sabolčec, sudjeluje na jednomtakvom natjecanju. Tonko je učenik 7. Brazreda i na natjecanjima ostvaruje veli-ke uspjehe već dugi niz godina. Takođerje posebno naglasiti da sudjeluje samo10 učenika sedmih razreda iz cijeleHrvatske i da je nakon 2. kola naš Ton-ko Sabolčec na 1. mjestu. Nekima kojinisu upućeni u informatiku, programi-ranje i to ne znači baš puno, ali vjerujtetaj rezultat Tonka smješta u najboljemlade informatičare Hrvatske. Bravo!

Maja Barbić

Razgovor ugodni:Lovro KKadi ii

Tonko SSabolčecLovro: U koji razred ideš?

Tonko: U 7.b

Lovro: Kako provodiš slobodno vrije-me?

Tonko: Na računalu, vani, a ponekad čitajući neku knjigu.

Lovro: Kakvu muziku slušaš?

Tonko: Pomalo sve, najčešće pop ilislow rock.

Lovro: Koji ti je omiljeni glazbeni in-strument?

Tonko: Instrument s najljepšim zvu-kom; klavir.

Lovro: Zanima li te politika?

Tonko: Ne...

Lovro: Što najviše voliš jesti u školskojkuhinji?

Tonko: Gulaš ili slično.

Lovro: Koji ti je najdraži uspjeh?

Tonko: Državno natjecanje iz informa-tike - 2. mjesto.

Lovro: Gdje se vidiš za 15 godina?

Tonko: Pa naravno, među boljim ljudi-ma, htio bih postati matema-tičar ili informatičar.

HRVATSKO OTVORENO NATJECANJE U INFORMATICI

Tonko sa svojom mentoricom Majom Barbić



To je poseban dan za sve nas.Na taj dan ljudi zahvaljuju Boguza kruh i plodove zemlje. Kao isvi ljudi i naša škola je proslavi-la taj poseban dan. Cijelu školusmo ukrasili crtežima, kruhomkoje su ispekle naše majke ibake, lišćem i jesenskim plodo-vima ljubavi.

Napravili smo i malu priredbu ukojoj su sudjelovali neki učeni-ci, učitelji i svećenik, a poča-sna publika su nam bile ravna-teljica gđa Jelena Haček, pe-dagoginja gđa Jelena Turk,ostali djelatnici škole te svidrugi učenici.

Prvi su nastupali zboraši s pje-smom „Prinosimo kruh“, zatimrecitatori koji su unijeli još viševeselja i tada je slijedio onaj naj-važniji trenutak kada je naš vele-časni Ivica Puškadija posvetiokruh. Posljednja točka naše priredbebila je pjesma „Kruše života“naših zboraša. Ravnateljica nasje pohvalila za naš trud i trudnaših roditelja. Na kraju smo svizajedno pojeli kruh. Da bi stvarbila ljepša, svaki učenik je daro-vao mali prilog za siromašne,aškola je to udvostručila.

Maja Celinger, 7.bMia Tomašić, 7.b

Sajam knjiga održao se uOsnovnoj školi Ivana GoranaKovačića 11. 11. 2009. na dru-gom katu škole. Bilo je to po-vodom obilježavanja mjesecaknjige, koji se u Hrvatskojobilježava od 15.10. do 15.11.Sajam knjiga je funkcioniraopo principu besplatne razmje-

ne. Učenici škole donijeli suknjige koje žele mijenjati.Skupivši sve knjige počela jerazmjena. Učenici su se sku-pili i mijenjali knjige. Raz-mjena je uspješno završila isvi učenici su imali nove knji-ge za čitanje.

Tena Kovač 6. a

Šestog listopada 2009.godine četvrti su razredi kre-nuli na izlet u Zagreb. Do Za-greba vozili smo se puna dvasata. Mnogi su ponijeli neštoza zabavu. Bilo nam je teškodočekati dolazak do zračneluke. Tamo smo se vozili au-tobusom za razgledavanje popisti. Vidjeli smo avione kakopolijeću i slijeću. Očarali sunas ti veliki gospodari neba.

Zatim nas je naš autobusdovezao do katedrale. Doksmo čekali našeg vozačaigrali smo se sa golubovima.U katedrali nam je vodičobjasnio sve o njoj. Prekrasnesu slike visjele sa zidova.Nakon katedrale prošetalismo do zagrebačke tržnicegdje se sve šarenilom jesen-skih plodova. Malo dalje suKamenita vrata. Tu je slikaMajke Božje. U tišini smo sepomolili.

Pješke smo nastavili doCrkve svetog Marka. Ona jeneobična po tome što na kro-vu ima crijepovima napravlje-na dva grba. Pokraj crkve je izgrada vlade. Vodič nas jekasnije odveo do Trga banaJosipa Jelačića, gdje smo se irastali od njega. Naši umornii gladni trbuščići počeli su ra-

diti punom parom kad smougledali znak McDonald's.Svaki je od nas dobio svoj pa-ket s hamburgerom i igra-čkom. Hrana je nestala u trenoka, a mali psići koje smo do-bili na poklon ostali su namdraga uspomena. Tako oja-čani mogli smo krenuti u ku-povinu suvenira.

Prema kraju naše avantu-re u Zagrebu posjetili smoZOO vrt. Bili smo uzbuđenivelikim i malim stvorenjimaiz cijelog svijeta: gušteri,zmije, krokodili, kukci, ribe,kornjače, zebre, lavovi, tigro-vi, medvjedi i još puno, punodrugih životinja. Na krajuposjeta obavijestili su nasda im je pobjegla zmija, štoje u nama izazvalo strah.

Umornim smo koracimadošli do autobusa koji nas jevozio do našeg lijepog malogMeđimurja. Svugdje je lijepo,ali kod kuće je najljepše.

Kad sam navečer legla ukrevet zaspala sam kao malabeba.

Sada kad pišem ovo opetdoživljavam sve lijepe i dra-gocjene trenutke s prijatelji-ma iz čudesnog grada - Za-greba.

Karla Škvorc 4.b

Sajam knjiga

Dani zahvale zaplodove zemlje

ZAGREB –ČUDESAN GRAD

Radost čitanja Razmjena knjiga

Zagreb - kak imam te rad



Krenuli smo od škole pre-ma seoskom domaćinstvu uMalom Mihaljevcu. Put je biodug, bili smo umorni i razigra-ni. Kad smo stigli išli smo po-gledati konje. Domaćini sunam rekli da su životinje kojesmo posjetili autohtona vrstameđimurskog konja. Zatimsmo išli pogledati krave i teli-će, a Rene nam je pročitao sa-stavak o svojem biku. Saznalismo kako se treba brinuti oživotinjama. Prije polaska uškolu dobili smo čaj, klipiće i

poigrali se na seoskom doma-ćinstvu.

Franko Žarković, 2.b

Naša učiteljica obavijestilanas je da ćemo u ovom, četvr-tom razredu imati nekolikosati informatike. Nikako nismomogli dočekati da nakon 4.a i4.b razreda konačno i mi dođe-mo na red.

Prvi put u životu imali smoinformatiku. Mi smo djeca te-hnike i znali smo da nas očeku-ju dva sata veselja i zabave.Učiteljica nam je bila Maja Bar-bić i ona se potrudila da nambude zabavno. Informatičkaučionica je baš cool!

Svaki od nas učenika imaoje svoje računalo. Nakon učite-ljičinih uputa krenuli smo s bo-

janjem i izradom božićnih če-stitaka. Mislim da smo iznena-dili učiteljicu u snalaženju naračunalu i lijepim čestitkama.Nakon dobro obavljenog poslamogli smo na Internet. Jupi!!!

Surfali smo kao pravi malikompjuteraši. Dobro, da se zna,ima i zabranjenih stranica.

Svejedno, bila su to dvakratka i zabavna sata u prvompolugodištu.

Draga informatička učioni-ce, veselimo se našem susretuiduće godine.

Ivan Glavina, 4.c

Četvrti razredi Osnovne školeIvana Gorana Kovačića, dana14. 10. 2009., su autobusom išliu Centar za kulturu Čakovec, nafestival Assitej, gdje su glumci„Male scene Zagreb“odigralipredstavu belgijske redateljicePascale Platel: Superspasite-ljice, koja je bila puna humora inesputane igre kroz koju glumci

govore o svijetu koji je „skrenuos puta i kojeg treba spasiti“.Predstava je dio nastavnog pro-grama. Sve se odvijalo po pla-nu. Kasnije smo saznali da jeglumica Judita Franković dobilanagradu za najbolju glumicu nafestivalu za djecu i mladeAssitej.

Miho Hren, 4.a

IN MMEMORIAM

MMAARRJJAANN TTRRBBUUHHOOVVIIĆĆ ((11992266..-22000099..))

Marjan Trbuhović rođen je 18. lipnja 1926. godine u Zagrebu. Davne 1952.godine, nakon kraćeg službovanja u Gornjem Kraljevcu, dolazi kao mladučitelj u Osnovnu školu Mali Mihaljevec. Nakon 17 godina rada u teškimuvjetima male područne škole, postao je 1965. godine direktor Osnovneškole Ivana Gorana Kovačića Lopatinec.

1985. godine odlazi u mirovinu. Desetljeća života dao je školi i ovoj sredi-ni i utisnuo u nju svoj pečat.

Informatička radionica

Surfali smo kao pravi malikompjuteraši

Upoznali smo pravogmeđimurskog konja

Na svježem zraku, na pravom seoskom domaćinstvu

Posjet seoskom domać instvu

Učenici u informatičkoj učionici

Glumci su nas oduševili

KAKO SPASITISVIJET

MLADI MLADIMAAkcija „Mladi mladima“ održala se 9. prosinca 2009. godine u

dvorani Ekonomske i trgovačke škole od 12 do 14 sata. Akcija je go-vorila o štetnosti pušenja, alkohola i drugih ovisnosti. U njoj je su-djelovalo po desetak učenika iz osnovnih i srednjih škola s područjaMeđimurske županije. Osmišljena je tako da mladi i uspješni ljudisvojim porukama i savjetima usmjere školarce na pravi put. U pro-gramu su sudjelovali: Filip Ude, Tijana Tkalčec, Aleksandar Pukla-vac, Damira Bujan, Stjepan Glavina, Matija Šantl i Sarah Julušić -mladi ljudi koji svojim djelima već mogu biti primjer i uzor vršnjaci-ma, ali i odraslima.

Tena Kovač, 6.a



U Osnovnoj školi IvanaGorana Kovačića Sveti Jurajna Bregu u Pleškovcu, 26.studenoga svečano je osnovanogranak Hrvatskog peda-goško-književnog zbora HPKZje jedna od najistaknutijihnacionalnih ustanova i najsta-rija učiteljska udruga u Hr-vatskoj, osnovana davne 1871.godine.

Kroz 137 godina kontinu-iranog rada HPKZ je bio va-žan činitelj u razvitku peda-goškog i prosvjetnog života uHrvatskoj. Interes koji sumeđimurski pedagozi i pros-vjetni djelatnici pokazali zainicijativu formiranja ogrankabio je iznad svih očekivanja.

Na skup zbog prostornihograničavanja nisu mogli do-ći svi koji su to i željeli, ali ibroj od 70-tak okupljenih do-voljno govori sam za sebe.

Domaćin skupa bila jeravnateljica OŠ I. G. Kova-čića, Jelena Haček koja jepostala i prva predsjednicameđimurskog ogranka HPKZ--a.

Konstituiranju OgrankaHPKZ Međimurske županijeprisustvovali su:

Dr. sc. Nevio Šetić - do-predsjednik HPKZ-a, pred-sjednik Vijeća za nacionalnikurikulum i saborski zastup-nik, prof. dr. Ante Bežen pred-sjednik Nadzornog odboraHPKZ i redovni profesor Uči-teljskog fakulteta u Zagrebu,pomoćnica predstojnika Ure-da državne uprave Službe zadruštvene djelatnosti MirjanaKrnjak dipl. oecc., Lada Odić– Hudin dipl. iur., voditeljicaOdsjeka za rad, socijalnuskrb, školstvo i zdravstvoureda državne uprave, načel-nik općine Sveti Juraj na Bre-

gu Anđelko Nagrajsalović,ravnatelji i djelatnici dječjihvrtića, osnovnih i srednjihškola.

Izabran je i sedmeročlaniUpravni odbor te Nadzorniodbor.

Unutar ogranka osnova-ne su i 3 sekcije:- Sekcija za dječje vrtiće;- Sekcija za osnovne škole;- Sekcija za srednje škole.

Prije početka službenogdijela skupa svoj doprinossvečanosti prekrasnim pro-gramom dali su učenici škole.

Uvaženi gosti dr. sc. NevioŠetić i prof. dr. Ante Bežen

ukazali su na potrebe i priori-tete u osnivanju OgranakaHPKZ-a, s obzirom na rastvažnosti odgoja i obrazovanjakako u Republici Hrvatskoj ,tako i u cijelom svijetu.

Anđela Mičić, prof.

HRVATSKO--PEDAGOŠKO

KNJIŽEVNI ZBORU NAŠOJ ŠKOLI

Roditeljstvo predmalom maturom:

izazovi i podrška –znanstveno-istraživački

projekt

Oš Ivan Goran KovačićSv. Juraj na Bregu sudjelovatće u znanstveno-istraživa-čkom projektu tj. istraživanju„Roditeljstvo pred malommaturom: izazovi i podrška“koju provodi Studij socijal-nog rada Pravnog fakulteta uZagrebu. Istraživanje se pro-vodi na nacionalno reprezen-tativnom uzorku, predviđenoje sudjelovanje 1170 učenikai učenica sedmih razreda 50osnovnih škola u Hrvatskoj,te njihovih roditelja.

Osnovni cilj istraživanjaje upoznavanje s roditelj-skim odgojnim postupcimate njihovim psiho-socijalnimi okolinskim odrednicama.

Prikupljeni podaci omo-gućit će bolje razumjevanjeodnosa djece i roditelja usuvremenoj hrvatskoj obite-lji te povećati uvid u potreberoditelja za različitim oblici-ma podrške u roditeljskojulozi.

Sara Sečan, 8.b

Konstituiranju Ogranka HPKZ Međimurske županije prisustvovali sudr. sc. Nevio Šetić , prof. dr. Ante Bežen. Domaćin skupa bila je

ravnateljica OŠ I. G. Kovačića Jelena Haček.

Upravni i Nadzorni odbor novoosnovanog Ogranka HPKZ-a Međimurske županije

Željko Kraljić – učiteljmatematike (od nedavno iučitelj-mentor) u našoj školi,vanjski suradnik za metodi-ku matematike na Učitelj-skom fakultetu, također iautor nekoliko Web strani-ca (www.matka.afu.hr. iwww.brezje.info.), pokretači urednik mjesnog godišnja-ka „List Brezje“, član Hr-vatskog matematičkog dru-štva, sportski novinar župa-nijskog radija Hrvatskog ra-dio Čakovca...

Učitelj s puno zanimanja

Kako to da ste postali učitelji to učitelj matematike?

To je bila želja od nekada,uz natjecanja u osnovnojškoli, završio sam i prirodos-lovno-matematičku gimnazi-ju, pa sam samo nastaviomatematički rad...

Kako je predavati u istoj školikoju ste pohađali kao osno-vnoškolac?

Lakše je raditi u kraju ko-ji poznaješ i gdje znaš učenikepo naseljima.

Koji Vam je najdraži razred ukojem predajete?

Svaki razred ima svojedobre i loše strane. Nemamnajdraži razred ni onaj najgo-ri.

Kako izgleda Vaš prosječanradni dan?

Buđenje u 5 ili 6, hranje-nje djeteta. Dok ona spava,rad na pripremama, pregleda-vanje vijesti, pošte na inter-netskim portalima, rad u ško-li, igre s djetetom, kućni po-slovi i u devet na spavanje.

Imate li slobodnog vremena?

Budim se rano, to je mojeslobodno vrijeme.

Što volite raditi u slobodno vri-jeme?

Čitam, slušam glazbu, anajviše se igram s djetetom.

Od kuda ljubav prema sportu?

Od ranih dana društvo u

ulici izmišljalo je Olimpijskeigre, bavio sam se nogome-tom, košarkom, stolnim teni-som, streljaštvom... Sport jedio mene od kad znam zasebe.

Kako je raditi na radiju i štosve tamo radite?

Sportski sam novinar ra-dija Čakovec i portala eme-djimurje. Na radiju imamdvije sportske emisije (Sportraport i Liga 98), prenosim inogometne utakmice prvoli-gaša Međimurje.

Imate li još kakav hobi?

Uz sve ovo radim i na Uči-teljskom fakultetu u Čakovcutako da baš i nemam više slo-bodnog vremena. Tamo samvanjski suradnik za metodikumatematike.

Koja Vam je bila najomiljeni-ja knjiga za lektiru?

Galeb Jonathan Livingsto-ne mi je u osnovnoj školi bilanajdraža knjiga.

Kakvu glazbu volite slušati?

Za smirenje i opuštanjeklasiku, a inače 70-te i 80-te.

NEDOSTACIOCJENJIVANJA

Učitelj Željko Kraljić su-djelovao je kao predavač na6. stručno-metodičkom sku-pu Metodika nastave mate-matike u osnovnoj i srednjojškoli s radom „Nedostaciocjenjivanja“.

Matematički skup organi-zirala je Agencija za odgoj iobrazovanje i Hrvatsko mate-matičko društvo Istra u Puli.Na tom državnom seminarusudjelovalo je oko 500 mate-matičara.

Tema koju je naš učiteljodabrao zanimljiva je, ne sa-mo nama učenicima, nastav-nicima, učiteljima i profesori-ma već i našim roditeljima,bakama, djedovima...

U svom stručnom izlaga-nju učitelj Kraljić je govoriokako je potrebna promjena usustavu ocjenjivanja, jer suocjene sve manje objektivne ikako nije dobro što su jediniuvjet za upis u srednje škole.Također, učitelj Kraljić istak-nuo je veliki problem poplaveodličnih učenika, a razna

istraživanja pokazuju da suvrijednosti ocjena vrlo slabe ida se ocjenama daje prevelikiznačaj. Isto tako, čest je pro-blem velike promjene u ocje-nama kod učenika pri prijela-zu iz razredne nastave upredmetnu ili pak iz osnovneu srednju školu. Predavanjemje učitelj Kraljić stavio nagla-sak na to kako ocjenjivanjemože dovesti do školske bole-sti zbog nelogičnosti računa-nja prosječne ocjene kao arit-metičke sredine. Lošim ocje-nama učenicima se poručujeda nešto ne znaju, ali ih na tajnačin nitko ne usmjerava nitipomaže. Sustav ocjenjivanjarazlikuje pozitivnu i negativ-nu ocjenu, od 2 do 5, ali nepruža dovoljno jasnu razlikuza nedovoljnu usvojenost zna-nja. Neka moguća rješenjabila bi uvođenje kvalifikacij-skih ispita za upise u srednjuškolu, ukidanje prosječne o-cjene, možda smanjenje skaleocjena na tri stupnja (npr. lo-še, dobro i odlično) itd. I nakraju učitelj Kraljić nam je re-kao: „U procesu školovanjaipak je najvažnije da obra-zovanje djeci pruži pomoć iusmjeri ih prema područjimakoja najviše odgovaraju nji-hovim talentima, područji-ma u kojima će biti stručni,zadovoljni i uspješni.“

Sara Sečan, 8.b



Predstavljanje učitelja

ŽELJKO KRALJIĆ

Učitelj Željko Kraljić kaopredavač na 6. stručno-meto-

dičkom skupu u Puli

Intervju – Iz šire okoline


Nakon subotnjeg vjero-nauka, zamolile smo našegnovog župnika da odvoji pet-naest minuta svog vremenakako bi ga upravo vi moglibolje upoznati. U župnomuredu uz titranje svijeće, saz-nale smo brojne zanimljivostikoje krije naš mladi svećenik.Mi smo uživale u razgovoru,a nadamo se da ćete i viuživati u čitanju...

Možete li se za početak pred-staviti našim čitateljima?

Ja sam Ivica Puškadija,novi župnik u Svetom Jurjuod osmog mjeseca. Dolazimiz župe Pitomača gdje sambio kapelan tri godine.

S nama ste već neka dva mje-seca... Kakvi su Vaši prvidojmovi o župljanima i cjelo-kupnoj župi?

Jako sam zadovoljan žu-pom. Mislim da su me župlja-ni dobro prihvatili i nadam seda ćemo u budućnosti dobrosurađivati i međusobno seslagati.

Sad ste zasigurno bolje upoz-nali naš međimurski kraj...Po čemu se Sveti Juraj razli-kuje od Pitomače?

Istina je da u Pitomači imapuno Roma, stanovništvo jemiješano. Što se podneblja ti-če, Podravina je ravna, a Me-đimurje ima brege.

„I kao malen, uvijek samhodao na misu, a sjećam seda sam znao služiti misukod kuće ili imate životinj-ske sprovode“

Recite nam ukratko nešto osvom djetinjstvu?

Odrastao sam kao svakodrugo dijete. Imam godinu da-na mlađu sestru i sedam godi-na mlađeg brata. U našem suodgoju, osim oca i majke,puno sudjelovali i baka i djed.

Sjećate li se možda kojeg za-nimljivog događaja iz Vašihškolskih dana?

Hm... U školi je uvijek bilopuno dogodovština i poštapa-

lica. Znam da sam se uvijekvolio uključivati u humanitar-ne akcije.

Kako to da ste se odlučili zasvećenički poziv, s obziromda on traži puno odricanja?

Svaki svećenik je osjetioBožji poziv pa tako i ja. I kaomalen, uvijek sam hodao namisu, a sjećam se da samznao služiti misu kod kuće iliimate životinjske sprovode.

Zasigurno imate puno obave-za vezanih uz obnovu crkve,služenje misa... No, kako pro-vodite svoje slobodno vrijeme?

Da, imam malo slobodnogvremena, a kad ga uspijempronaći, volim pročitati nekudobru knjigu.

Što volite čitati?

Volim teologiju, a poslje-dnje što sam pročitao bio je„Nijemi krik“.

Kakvi su Vaši stavovi o knji-gama koje danas čitaju mladi,npr. Sumrak ili Harry Po-tter?

Dobro je što mladi čitajubarem nešto, s obzirom da sedanas lektira uzima s Inter-neta. Mislim da su to knjigekoje i jesu namijenjene mla-đim uzrastima.

Je li istina da živite sami, tj.da nemate domaćicu koja biVam kuhala?

Da, istina je. U početku jebilo malo teško, ali sad samse navikao. Mislim da mi sadne treba nitko, no u budućno-sti bih mogao imati domaćicukoja bi malo pospremila...

Volim povijesne filmove,domaću i stranu glazbu

Koje je Vaše omiljeno jelo?

Volim meso i krumpir, ni-sam ljubitelj fast fooda, negoviše tople, zdravije hrane.

Kakve filmove volite pogledati?

Većinom povijesne ili ne-ke druge s dobrom porukom.Ne volim one u kojima pre-vladava nasilje.

A kakav je Vaš glazbeni ukus?

Slušam domaću i stranuglazbu, a isto tako i sakralnu.

Volite li narodnu glazbu kojusu počeli slušati mladi?

Nemam ništa protiv tevrste glazbe. Mislim da nasona ne bi trebala razdjeljiva-ti. Sve je dobro ako nema po-ruku vezanu uz nasilje, alko-hol ili nešto slično.

Za kraj imate li kakvu poru-ku za mlade?

Htio bih samo dodati dapodržavam vaš školski list, aporuka... Vi ste budućnostCrkve i ove države, odrastaj-te što ljepše možete!

Sara Sečan 8.bHelena Novak, 8.b

„Vi sste bbudućnost CCrkve ii oove ddržave,odrastajte ššto lljepše mmožete!“

INTERVJU S NOVIMŽUPNIKOM IVICOM

PUŠKADIJOM

Naš novi župnik – Ivica Puškadija

Intervju – Iz šire okoline


28. 12., utorak, još jedan dan zim-skih praznika. Umjesto da ga dočekamou toplim krevetima s buđenjem u 10sati, ustale smo ranije. Naime, u devetsati je bila organizirana radionica novi-narske grupe. Uz smijeh, zabavu i dobroraspoloženje, naše su nas učiteljice po-slale u obavljanje jednog novinarskogizazova. Riječ je o intervjuu s našimnovim načelnikom. Udobno smo se smje-stile te pijuckajući sok, otkrivalezanimljivosti o novom šefu naše Općine.

Kandidirao sam se za načelnikada nešto promijenim

Za početak nam se ukratko predstavite

Ja sam Anđelko Nagrajsalović, živimu Brezju, po struci sam informatičar. NaOpćini radim kao načelnik pola svogradnog vremena provodim na Općini, apola u svojoj firmi.

Koji su bili razlozi da se kandidirate zanačelnika?

Osam godina bio sam u Mjesnom od-boru Brezje i nisam bio zadovoljan kakoOpćina provodi projekte, pa sam se samkandidirao za načelnika da nešto pro-mijenim.

Jeste li zadovoljni mještanima OpćineSv. Juraj na Bregu?

Zadovoljan sam, definitivno. Ljudi sudoista spremni pomoći.

Uživate li u svom poslu?

Da, ne budim se s mukom, ljudi sume dobro prihvatili i ugodno se osjećamsa svojim kolegama. Na svečanim sjed-nicama se svi predstavnici Vijeća samnom dobro slažu.

Toranj Crkve brzo raste,izgradnja bi trebala biti

gotova do idućeg Božića

Kako Vam se sviđa naš novi župnik i ka-ko napreduju radovi sa Crkvom?

Župnik je odličan. On isto voli raditi smladima, pokušava organizirati raznegrupe za mlade. Jako se trudio oko Bo-žićnog koncerta i živih jaslica. ToranjCrkve brzo raste, izgradnja bi trebala bitigotova do idućeg Božića. U Crkvu stanepetstotinjak vjernika, dok u Dom (gdje sesada održavaju Svete mise, o.p.a) stanesamo 200-tinjak. Naravno Crkva nećebiti gotova u potpunosti.

Uključuju li se ljudi u humanitarneakcije?

Kada se te akcije organiziraju ondase ljudi uključuju, ali uvijek bi moglo bitibolje. Sad smo baš podijelili 140 bonovaza kupnju, a uskoro će se podijeliti 40paketa za potrebite.

Imate li bar malo slobodnog vremena?

Pa da, imam. Ova godina mi je bilajedna od najnapornijih. Oženio sam se,dobio dijete i postao načelnikom.

Što volite raditi u svoje slobodno vrije-me?

Bavim se nogometom i plivanjem,pročitam koji dobar roman. Volim pogle-dati dobru komediju i slušati rock.

Što imate poručiti djeci?

Vi djeca morate biti naš prioritet izbog vas bi trebalo napraviti neke novestvari

Sara Sečan, 8.bHelena Novak, 8.b

Anja Škvorc, 8.bFotografirao: Mario Grozdek

Kandidirao sam se za načelnikada nešto promijenim

„Volim pogledati neku dobru komediju,slušati rock“

Naše novinarke u ugodnom razgovoru s novim načelnikom

INTERVJU S NAČELNIKOM OPĆINE ANĐELKOM NAGRAJSALOVIĆEM


Tema broja - Putevi dobrote

Da bismo bili sretni, trebamootkriti kako stvoriti i održati dobreodnose s drugim ljudima, jer akosmo nesretni razlog tome je goto-vo uvijek neuspjeh u uspostavlja-nju dobrih odnosa.

Problem nije u tome što semnogi s kojima živimo grubo odno-se prema nama.

Ali griješimo ako tvrdimo dase prema njima ponašamo po zas-luzi, po onoj: ako si ti dobar premameni i ja ću biti dobar prema tebi.U konačnici, možete računati jedi-no na sebe.

Možda Vam se to odviše nesviđa jer čini život nepoštenim,

koliko god teško izgledalo, postojivelika prednost ako ovisite samo osebi.

Na taj način imate više kontro-le nad stvarima koje vam sedogađaju, dok ovisnost o drugimadaje njima više kontrole nad vama.Štetne stvari koje činimo dok radi-mo s drugim ljudima i koje nam seu trenutku kad ih činimo čineispravnima, zovemo sedam ubojitihnavika koje uništavaju odnose, a tosu: kritiziranje, okrivljavanje, ža-ljenje, prigovaranje, prijetnje …većina ih primjenjuje i da i ne znajukoliko su ubojite za odnose s ljudi-ma, iako ljudi kao društvena bićaimaju potrebu slagati se s drugima

i činiti im dobro, što nosimo za-pisano u našim genima, a o namasamima ovisi hoćemo li učiniti dru-gom nešto dobro… zato smo miodgovorni i ne krivimo druge ljudedo kojih pokušavamo doprijeti,pokušajmo promijeniti sebe …

Pretočimo djeci ideje, znanja iiskustvo u Putovanju ka svijetuodraslih kroz dječju sreću i to neonu koju im mi dobrohotno daruje-mo, nego onu sreću koja bi bila unjihovim rukama, a mi bismo ihtome naučili.

Dječji svijet, prostor je neslu-ćenih mogućnosti, suviše je ovi-san o nama odraslima.

Naučiti dijete kako će ući usvijet sreće, odgovornosti, svijetkvalitete, prijateljstva, zabave,slobode, svijet uspjeha, svijetdogovora – mogao bi i trebao bipostati svijet sadašnjosti i nepo-sredne budućnosti. Djeca, kao iodrasli imaju istovjetne psihološkepotrebe, samo su načini njihovazadovoljavanja i put do sreće pone-kad ograničeni. Naučimo i upoznaj-mo djecu s njihovim pravom naživot, slobodu, ljubav, igru, zabavu ipotpuni razvoj.

Pomagati drugome ili dru-gima odgojna je i ljudska vredno-ta iznimne važnosti u odgojudjece i mladih, učiniti nešto "do-bro " nekome drugome, trebali

bismo trajno prenositi djeci kaostalni imperativ njihovog budućegživotnog svjetonazora. Biti dobarprema drugom i pomagati dru-gima odgojna je svrsishodnostkojoj je između ostalog, učenikepotrebno poučiti kao i različitimživotnim kompetencijama, od-govornosti, uspješnosti kako uodnosu s drugima, a time i premasamima sebi.

Vrijeme i trajanje potrebno jeuskladiti s potrebama učenikazbog njihovog uzrasta, razvojnerazine i osobnosti. Put odrastanjaprožet je različitim i ponekadnepredvidivim događanjima, poz-nato je da taj put nije uvijek lak,ravan i djelotvoran. Poznato je istotako da je teško pomagati čovjeku.Učitelj treba biti vrsni odgajateljšto znači znalac i umjetnik uvođenju ljudi naročito mladih, a jošviše onih najmlađih. Da bi sepostigao uspjeh u ostvarenjunavedenih odgojnih vrijednosti,potrebno je sagledati i progo-voriti kroz svoje doživljaje isvoja iskustva, te ih opisati i pri-mijeniti na samom sebi, ali nesamo kroz prijenos znanja, većslobodno i bez straha da ćedjeca to iskoristiti.

Omogućite i učenicima i sebidovoljno pripadanja, moći, slobo-de i zabave u ime uspješnijeg iden-titeta mladih, a time uspješnijezajedničke sutrašnjice.

Pokažimo sebi da učenikemožemo naučiti ne samo činjenica-ma i zakonitostima svijeta izvannjih, nego i svijeta unutar njihučeći ih da čine dobro drugima.

Poučimo zajedno tome djecu,ali i sebe same, jer ako sami isku-simo ono što tražimo od djecebolje ćemo razumjeti njihovuradost i tugu.

Nastavimo i dalje graditi svijetu kojem djeca zaslužuju živjeti, svi-jet mira i dječjih osmijeha, svijet ukojem svakom djetetu stvaramopriliku da postane sve ono dobrošto može biti.

Topli pozdrav svim malim ivelikim Goranovcima!

Pedagoginja škole AnđelaMićić, prof.

KKAAKKOO PPOOMMOOĆĆII KKLLIINNCCIIMMAA DDAA SSII SSAAMMII PPOOMMOOGGNNUU??

"UČIMO IIH DDA BBUDU SSRETNIPOMAŽUĆI JJEDNI DDRUGIMA"

Pomagati znači voljeti

Pomozimo im da budu sretni



1. a razred u našoj školiističe se, kako smo saznali,po izuzetnoj međusobnoj do-broti i pažnji učenika, a naj-više to osjeća Zlatko.

Svi učenici tog razredavole Zlatka, a on voli i njih.Rado s njim pričaju i igrajuse, pomažu mu, no on sve štomože najradije uradi sam.Kako djeca pomažu Zlatku?

Evo ovako.

Nola: “Ja sam mu pomogla nalikovnom izrezati čizmicu.“

Karlo:“Pod odmorom sam musložio knjige za sljedeći sat.“

Bruno:“Kad mu nešto padne,ja mu to dignem.“

Petra:“Kad se spotaknuo, jasam ga uhvatila da ne padne.“

Deni:“Približio sam mu stoli-cu bliže stolu. Pomažem muda mu pokažem što trebarješavati.“

Nives:“Pospremim mu mapu uormar.“

Karlo:“Donesem mu čizmiceiz ormarića.“

Zlatko nije u kolicima. Onih čak niti nema, jer on hoda.

Hoda pomalo nesigurno i ne-spretno i teško stoji na mje-stu, mora se za nešto pridrža-vati. On je mali dječak, a ipakje velik. Velik je jer ima toploi hrabro srce. Voli ići u školu,voli se družiti s drugom dje-com, igrati i raditi sve štorade djeca. Voli učiti i sretanje što je postao đak. Naučio jeslova već prije nego je išao uškolu, lijepo čita. Naučio jesve što su djeca prvog razre-da do sada morala naučiti.Iako kod pisanja ima pote-škoća (slova nisu baš takopravilna kakva bi trebala bi-ti) on je sretan što može sampisati. Zlatko je drago i na-smijano dijete, često se smijei šali, rado priča. S njim uškoli je i njegova majka Nada.Ona mu pomaže oko pripre-manja knjiga, oko oblačenja,odlaska na wc, na užinu, jerse Zlatko teško kreće stepe-nicama, sam baš i ne može.Tu je i njegova učiteljicaTatjana Golub. Ona radi snjim i još sa četrnaest đakaprvaka. On ima pravo na asi-stenta u nastavi, koji bi stal-no bio s njim i pomagao mu usvemu, ali asistenta nema jernažalost nema novaca.

Djeca su sretna što mumogu pomoći, jer kad

nekom pomažeš dobro seosjećaš.

JER DOBRO JE ČINITIDOBRO

Sara Sečan, 8.b

Uljepšali smo blagdansko vrijeme onima kojima jeteško

Više ssv i je t l aSvake godine, uoći Božića, Caritas pokrećeakciju prikupljanja novčanih sredstava da bise blagdansko vrijeme uljepšalo onima kojisu se našli u teškim životnim situacijama.Ove godine tema akcije je „Više svijetla“, dabi se unio barem tračak svijetlosti i nade zadjecu čiji su roditelji ostali bez posla.

Učenici naše škole i njihovi roditelji velikodušno su se odaz-vali, te je prodano 600 privjesaka za mobitele. Učenicima nataj način ostaje uspomena na učinjeno dobro djelo, kojemožda i jest maleno, ali za nekoga može učiniti puno.

Dunja Turk, učiteljica

1.a razred: „Pružamo si ruke jer kad nekom pomažeš dobro se osjećaš“

UUččeenniiccii ssii mmeeđđuussoobbnnoo rraaddooppoommaažžuu,, nnoo oonn ssvvee ššttoo mmoožžee

nnaajjrraaddiijjee uurraaddii ssaamm

15. listopada 2009. Hrvat-ski crveni križ proveo je 37.sabirnu akciju „Solidarnost nadjelu 2009“. Akcija se provo-dila na području cijele Repu-blike Hrvatske, pa tako i opći-ne Sv. Juraj na Bregu. No-sitelji akcije u našoj općinibilo je tridesetak učenika sed-mih i osmih razreda OŠ IvanaGorana Kovačića Sv. Juraj naBregu. Učenici su dragovoljnoposvetili nekoliko sati slobod-

nog vremena u službi huma-nosti te krenuli u obilazaksvojih sela prikupljati novča-ne priloge. Zahvaljujući broj-nim dobrim ljudima velikih sr-ca prikupljen je iznos od 5400kuna, što je velikodušan iznosza vremena u kojima živimo.Zahvaljujemo svima koji su pri-donijeli ovoj velikoj humanojakciji.

Dunja Turk, učiteljica

Zahvaljujemo svima koji su pridonijeli velikoj humanoj akciji!

Solidarnost na djelu



„Svako dobro srce liječi inajbolnije rane!“

Za početak, sviđa mi se naslov jer se sjetimkad smo Carla i ja snimali najavu za humanitar-ni koncert za pomoć Damjanu zajedno smo iza-brali tu rečenicu kao onu kojom ćemo pozvatiljude da otvore svoja srca i nekom ostvare nje-govu želju, a to je da bude ponovno zdrav...Koju vrstu glazbe najviše voliš slušati?

Osobno volim slušati sve vrste glazbe iakose na mojem "repertoaru" najčešće nađu ak-tualne pjesme sa domaćih top lista!

Sviraš li koji instrument?

Ne sviram ni jedan instrument iako samkupio gitaru i polako počinjem učiti svirati.Trenutno je moj glas moj jedini instrument kojiisto tako svakodnevno treba vježbati i čuvati..

Voliš li plesati? (kada i gdje?)

Ples je moja druga ljubav, bavio sam seplesom 5 godina i uvijek rado zaplešem gdjegod mi se pruži prilika! Preporučio bih svakomda nauči barem osnove plesa i prepusti seglazbi pokretom...

Kako si se osjećao kad si čuo da si pobjed-nik HTZ-a?

Taj osjećaj je jako teško opisati! Samoznam da je u tom trenutku prošlo mnogo raz-ličitih emocija kroz mene, od smijeha, suza,radosti, sreće do ispunjenja sna..

Kakav je osjećaj pjevati pred nekoliko tisu-ća ljudi? (kao npr. u Areni 3 puta?)

Osjećaj je svaki puta predivan... Nošenjepodrškom publike ni drugačije ne može biti...Najljepše je kad vidim da svi zajedno sa mnompjevaju i uživaju u glazbi...

Najljepše je kad vidim da svi zajednosa mnom pjevaju i uživaju u glazbi

Kako svladavaš tremu prije koncerata i jav-nih nastupa?

Svaki puta sam svjestan da je to ona pozi-tivna trema i to ne treba savladavati već seprepustiti svemu... Trema prije nastupa je sa-stavni dio svakog mog nastupa, jer ta tremadaje dodatne čari i poticaje...

Trudim se sudjelovati u svakoj huma-nitarnoj akciji i dati svoj doprinos

Kako se osjećaš kad pomažeš drugima?

Poseban je osjećaj! Jako mi je drago kadznam da sam svojim uspjehom dobio priliku danastupom pomognem onima kojima je najpo-trebnije i njihov osmijeh je nešto najdraže štomožeš dobiti! Trudim se sudjelovati u svakojhumanitarnoj akciji i dati svoj doprinos...

Koji ti je humanitarni koncert ostao u po-sebnom sjećanju? (Čakovec, Kutina, Zagreb)

Ne mogu ništa izdvajati jer je svaki bioposeban... Svaki koncert je imao plemeniti ciljkoji sam rado podržao i svakom bih poručio dakada god može neka na bilo koji način učiniisto i otvori svoje srce prema onima kojima jenajpotrebnije!

Otvorite svoje srce prema onimakojima je najpotrebnije!

Kome si sve pomogao i kako u svom hu-manitarnom radu?

Pjevao sam na mnogim humanitarnimkoncertima! Neki od njih su bili za prijateljaDamjana Kovačića, "Budi mi prijatelj" u Kutiniza borbu protiv AIDS-a, u Zagrebu RTL pomažedjeci i za Zakladu Ane Rukavine... Svojim pje-vanjem i porukama pozivao sam ljude da dola-skom na koncert ili pozivom pomognu dragimljudima...

Da li si sretan kada vidiš da ljudi pomažujedni drugima?

Iznimno sam sretan! Mislim da bi svatkotrebao biti sretan kad zna da ima priliku nekompomoći... Nikad ne znaš kada će i tebi trebatipomoć jednog dana...svakim dobrim djelomjednostavno iznutra osjetiš neku toplinu koja jeneprocjenjiva...

Imaš li koju pjesmu posvećenu bolesnojdjeci?

Nemam neku pjesmu koju sam ja otpjevaoiako sigurno jednog dana ću i to ostvariti... Zanašeg dragog Damjana smo posvetili pjesmu"Sad kad sam ti živ" koje duhovnog karakteraa otpjevao sam je sa Ivom Šeparovićem i gru-pom Bljesak. Izdvojio bih stihove:

"Ti, budi mi utjehaTi, nježna mi zaštitaTi, budi moj zagrljajTi, sunca mi daj..."

... svakim dobrim djelom osjetiš toplinukoja je neprocjenjiva...

Kako promijeniti svijet na bolje?

Ako svi otvorimo svoja srca i damosamo malo od sebe, svijet će biti bolji...

Tena Kovač, Ida Perko 6.a

„Ako svi otvorimo svoja srca i damo samomalo od sebe, svijet će biti bolji„

INTERVJU - BOJAN JAMBROŠIĆ

Naše vrijedne novinarke, Ida Perko i Tena Kovač s Bojanom prije Humanitarnogkoncerta u Čakovcu.

„Sretan sam kad imam priliku nekomepomoći“



... DOBRO PROTIVZLA ...

Sigurno vam se često dogodida sjednete za stol ili se 'uvalite' unaslonjač s namjerom da pročitateneke zanimljivosti iz novina. To sedogodilo i meni. Uzela sam neke odnajčitanijh novina u našoj sredini– list Međimurje, Međimurskenovine i 24 sata. Počela sam lista-ti, čitati i razmišljati o pročitano-me. Svaku od ovih novina, analizi-rala sam do najsitnijih detalja,događaje pročitala od slova doslova, poslužila se kalkulatoromza izračunavanje nekih postotaka idošla do jednog bitnog zaključka...

POZITIVNE ILINEGATIVNE VIJESTI …

Moj najvažniji zaključak vezanje upravo uz broj negativnih i pozi-tivnih vijesti u novinama. Uzelasam malo vremena i pažljivopobrojala pozitivne i negativnevijesti u novinama koje sam oda-brala. Rezultati su me zapanjili.Novine sadrže gotovo dvostrukoviše negativnih od pozitivnih vije-sti. Tu mi je sad kalkulator uvelikepomogao. Nekoliko brojkica,postotaka, aritmetička sredina i...

Došla sam do željenih rezultata...Novine u prosjeku sadrže samo37% pozitivnih i čak 63% negativ-nih vijesti! Prvo pitanje na kojesam pomislila u sebi, bilo je:'Zašto?' Zašto je toliko negativnihdogađaja? Zašto živimo u svijetugdje se sve vrti oko nasilja, pijan-stva, konzumiranja droge? Zar nebismo trebali uživati u životu?Brinuti se o prirodi, životinjama, aponajprije o sebi i svojim bližnjima?Dakako da bismo trebali, no zaštoto ne činimo? Jedini odgovor kojisam pronašla jest taj da se ljudi netrude dovoljno da bi svoj život uči-nili boljim i lakšim...

KAKO VIJESTIUTJEČU NA MLADE?

Sve vijesti imaju svoje posljedi-ce... Kakve su posljedice negativnihvijesti kod mladih? Ja mislim danisu bajne, ma nisu ni dobre. Lošesu, grozne su to posljedice koje uni-štavaju mlade našeg doba. Oni sva-kodnevno pročitaju vijesti o pijan-stvu koje završava kobno, drogamakoje uništavaju ljude izvana i iznu-tra, prometnim nesrećama koje sva-kog dana odnose tisuće nedužnihživota. Ne bi li se nakon svega togau njihovim glavama morala upaliti

neka žaruljica koja bi im dala doznanja da je sve to loše? Da, treba-la bi, ali kao da je ona ostala bezstruje. Mladi, unatoč svemu, po-sežu, ponajprije, za alkoholom kojivodi do lošeg društva u kojem moguprevladavati droge ili nasilje. Tinej-džeri diljem svijeta time zadajubrojne probleme svojim roditeljima iobiteljima, a najviše problemasnose oni sami. Zašto se ne opame-te? Je li to zbog privlačenja pažnje?Ako i jest, njihova 'slava' trajat ćekratko. U tom kratkom roku bit će'face' u društvu, a kasnije. Kada imbude potrebna pomoć, ostat ćesami, kao Pale sam na svijetu.Dajte, niste više djeca, dovoljno stezreli za razlikovanje dobra od zla.Razmislite... Je li vam sve to zaistapotrebno u životu?

KAKO DA NEGATIVNEVIJESTI OKRENEMO U

POZITIVNE?Je li to uopće moguće? Narav-

no da jest. Sve se može kad sehoće. Pitanje je: 'Kako?'. Trebalibismo najprije krenuti od sebe.Kontroliramo li svoj život, klonimoli se negativnih stvari, bit ćemojedna osoba manje koja bi se moglanaći u rubrici 'Crna kronika'.Umjesto da netko, brojeći negativ-

ne vijesti, vaše ime pronađe upra-vo u 'crnim stranicama', ne bi libilo bolje da se nađete na onojsvjetlijoj strani? Potrudite se!Svaki dan napravite dobro djelo,uključujte se u humanitarne akci-je, postignite odlične rezultate uškoli. Jednog dana netko će vasprimijetiti. Možda ćete upravo viza godinu dana biti na naslovnici24 sata pod nazivom 'Djevojkakoja živi za životinje' ili 'Dječakkoji ruši sportske rekorde'. Štokažete? Ne bi li to bilo sjajno? Da,bilo bi, samo trebate živjeti u duhusreće i izbjegavati sve loše što vasokružuje... Sretno!

Naši učitelji učinili su još je-dno dobro djelo. Zahvaljujući nji-ma posjetili smo djecu s najtežimstupnjem paralize.

Ispočetka nas je sve bilo po-malo strah zbog toga što nismoznali što će nas tamo dočekati.Učitelji su nas upozorili da se mo-ramo psihički pripremiti jer se s

takvim ljudima ne susrećemosvakodnevno i da način na kojioni pokazuju svoje osjećaje nijegovor nego su to zvukovi i pokre-ti koje bi mogli drugačije protu-mačiti. U Caritasu Biskupije Va-raždin tj. Dnevnom boravku djece„Dr. Antun Bogdan“ ima petnae-stero djece i mladih o kojima sebrinu školovani i obrazovani ljudikoji im pomažu da se osjećaju

bolje i da budu sretni svakoga da-na. Dovoze ih u centar i odvozenjihovim obiteljima, hrane ih,igraju se s njima, čitaju im i odr-žavaju im svakodnevnu nastavu.Jedan sat im traje 45 min. I za tovrijeme slušaju glazbu, sviraju nainstrumentima, gledaju TV i bavese likovnim umjetnostima, daka-ko, svaki prema svojim mo-gućnostima. Jednom tjedno ucentru im održavaju Svetu misu,a i mali vjeronauk. Svih petnae-stero primilo je sakramente krš-ćanske inicijacije. Gospođe kojese o njima brinu ponekad ih od-vode u šetnju ili kazalište. Našposjet jako ih je razveselio. Ot-pjevali smo im tri pjesme. Nakontoga podijelili smo im darove kojesu naši učenici i učitelji pripremi-

li. Bili su sretni i veselili su seonome što nas „normalne“ ljudene veseli i što uopće ni ne prim-jećujemo. Nakon toga su naspočastili slatkišima i sokovima.Gospođe su nas provele centromi objasnile nam što nas je zani-malo. Zahvalile su nam i pre-dložile nam da višak slobodnogvremena iskoristimo volontiraju-

ći i pomažući onima kojima je tostvarno potrebno. Na kraju smose svi zajedno fotografirali i mo-rali smo krenuti. Pošli smo sretništo smo mogli nekoga razveseliti.

Dogovorili smo se da će onijednom posjetiti i našu školu i daće izbrisati tu granicu što nasodvaja.

Andreja Zadravec, 8.a

I na kraju svega, mislim da jesvima nama potrebna jedna velikapromjena. Promjena s lošeg nabolje. Promjena u kojoj možemopromijeniti put ovog svijeta te istotako olakšati život našim nasljed-nicima. Da novine imaju dušu,kako bi im bilo? Vjerojatno bi umi-rale od broja negativnih vijestikoje pune njihove stranice iz danau dan. Promijenite se zbog sebe,svojih roditelja, prijatelja, ovih jad-nih novina koje trpe zbog crnihdogađaja ... Promijenite se dok nijeprekasno. Trud i dobra volja moguučiniti čuda. Probajte i uvjerit ćetese sami!

UUččeenniiccii nnaaššee šškkoollee ppoossjjeettiillii ssuuDDnneevvnnii bboorraavvaakk ddjjeeccee ""DDrr.. AAnnttuunn

BBooggddaann"" uu ČČaakkoovvccuu

Zajedno - sretniji

KAKO NEGATIVNE VIJESTIPRETVORITI U POZITIVNE

Napisala: Sara Sečan 8.b


. . . u našoj školi - Radost Božića

Priredba za učenike predmetne nasta-ve, roditelje i uzvanike održala se u DomuJurice Muraia 23. 12. 2009. s početkom u17,00 sati. Priredbu su započeli učenicišestih razreda koji su nosili baklje te timestvorili ugodnu atmosferu. Nakon njih jenastupao školski zbor s pjesmom „Ale-luja Božiću“. Bilo je mnogo nastupa, alisu najviše srca gledatelja osvojili IvanModrić i Patricija Toma sa pjesmom

„White Cristmas“. Istaknule su se i dvijeplesne točke. Prvo su plesale učenice 8.brazreda, a kasnije učenice 6.a razreda.Nastupila je i mala dramska grupa. Uzpratnju gitare recitirali su prvo na nje-mačkom, a potom na hrvatskom jeziku.Iako je bila gužva svi su se ugodnoosjećali jer je cijela priredba bila ispunje-na Božićnim duhom i veseljem.

Nina Horvat, Ida Perko, 6.a

Svake godine prije samogkraja prvog polugodišta čekanas poseban dan. Dan kad jesve nekako posebno: prostorje posebno uređen, odiše po-sebnim ugođajem i mirnoćom,a i mi djeca se malo ljepšeobučemo.

Većina razreda pripremineku svoju točku; recitacije,

igrokaze, pjesme. Naravno,svi pokušavaju biti što bolji ioriginalniji. S nestrpljenjemočekujemo nastup učenika izsvog razreda, zajedno s njimaimamo tremu, ali se isto takoveselimo njihovom zasluže-nom pljesku.

Ove sam godine zajedno sučenicima iz svog razreda

sudjelovala u igrokazu “Neo-bičan gost”. Igrokaz govori onestašnom zecu koji se zabu-nio i došao za Božić donijetidjeci pisanice. Sve nas lijepozabavi, a mi nastavimo čeka-ti Djeda Mraza. Nakon za-vršetka igrokaza očekujemveliki pljesak. To mi je pose-bno bitno jer u publici uvijek

sjede moji roditelji i rođaci.Svake godine Božićna pri-

redba posebna je na svojnačin. Uvijek vidim, čujem iosjetim nešto novo. Moja ježelja da lijepih priredbi budešto više i da nas ispuneosjećajem zadovoljstva i pri-padnosti našoj školi.

Leona Novak, 4.c

Božićni duh i veselje

Božićne priredbe

Priredba za učenike razredne nastave, roditelje i uzvanikeodržala se u Zasadbregu u Društvenom domu u utorak,

22. 12. s početkom u 17,00 sati

Ispunimo srca mirom i toplinom...

Srca gledatelja osvojili su Ivan Modrić i Patricija Toma s pjesmom

"White Cristmas" Plesna točka učenica 6.b razreda oduševila je publiku

Literarno-likovni podlistak


LjubavLjubav je svuda oko nas.Ljubav je velika sreća. Poljubac je ljubav.Ljubav je dobrota uNašim srcima.Ljubav je život.

Viktorija Jesen 4.c

Ljubav

To je nešto najljepše od svega.Sve što je lijepo zove se ljubav.Lijepa je ljubav prema prijateljima,Ljubav prema roditeljima.Ljubav je za mene neprocjenjiva.Ljubav se ne može kupiti.Ljubav je sreća, dobrota, poštenje.Kad nešto voliš, kad nekogaVoliš, sve je to ljubav.Ja u ljubav vjerujem.

Dorian Okreša 4.c

Moja ljubav

Ja svoju ljubav gledamAl do znanja joj to ne dam.

Ona mene grije plavim očimaJa nju sanjam noćima.

Kad je vidim ja se sledimJa se za nju uvijek sredim.

Rafael Škrobar, 5.b

Ona

Ona dugu kosu ima

i simpatična je svima.

Voli se smijati

i s prijateljima igrati.

S dečkima se dobro slaže

i u svemu im pomaže.

Ja često kraj nje sjedam

al se pravim da ju ne gledam.

Jakov Trstoglavec, 5.b

Dečko plaviJedan dečko plavistalno mi se mota po glavi.

Kad kraj mene prođeja sva se sledim,od muke i od sramaja sva problijedim.

I cijela je ova situacija čudnajer ne viđam ga jasamo kad sam budna.Sretnem ga jai u snovima svojim,a on čak ne znada ja postojim.

Recite mi sad,ja vas molim,kako da mu ondakažem da ga volim?

Lora Alijašević, 5.b

LJUBAV NAS ČINI BOLJIM LJUDIMANajljepši dar

Ljubav je najljepši dar,Ljepša nego bilo koja stvar.Ljubav je bajka,Topla kao moja majka.Ljubav je sreća, Kada netko nekog voli.Ljubav nije mašta,Ljubav je sreća,Ljubav je ono što srce osjeća.Baš su lijepe riječi teKad ti netko kaže: volim te!

Karlo Maček 4.c

Mihael Čanadi, 8.c

Nicole Gradiščaj, 6.b

Lucija Pergar, 8.c

Lea Perhoč, 8.c



Princeza i vilaPrije mnogo godina u prekrasnom dvorcu

živjela je princeza Lili sa svojim roditeljima.Lili je bila vesela djevojčica, svjetle kose skovrčavim repićem i rupicama na obrazimakad se smješkala. Najviše od svega voljela jesvoj čarobni vrt. Čim bi izašlo sunce princezaLili posjetila svaku životinjicu i svaku biljku usvom vrtu. Sve ih je jako voljela, a najdražajoj je bila malena i sićušna vila Lana. Prijemnogo godina Lana se sakrila u vrtu predvilom čarobnicom koja je zavladala vilinskomdolinom. Princeza Lili ju je ugledala jednogjutro kad je njegovala svoje ruže. Bila je ra-njena i nije mogla letjeti. Lili ju je njegovala iotada su nerazdvojne prijateljice. Lana je bilavila vrtlarica i tako su njih dvije zajedno uljep-šavale i uređivale cvijeće. Sve bi bilo lijepo dačarobnica i dalje nije kretala u osvajanje vrto-va i potragu za Lanom. Saznala je da se Lanasakrila i danima smišljala plan kako da seubaci u dvorac. Sa svojim zlim vilama odluči-la je uspavati kraljevsku obitelj i sve dvorja-

ne. Nadletjele su dvorac i bacile zli vilinskiprah. Kad su svi zaspali čarobnica je krenulau potragu za Lanom. Uništila je cijeli vrt, aliLanu i Lili nije pronašla. Bila je ljuta jer Lananije bila obična vila. Kad je bježala iz vilinskeudoline uspjela je čarobnici uzeti zli prah, a toje značilo da joj je oduzela zlu moć. Lili i Lanačekale su trenutak kad se čarobnica dovoljnopribližila te na nju prosule zli prah. Na tajnačin čarobnica je zauvijek izgubila svojemoći i ostala je zarobljena u vrtu. Sve vile izvilinske doline ponovno su imale svoj sretandom. Lana se također vratila u svoj dom, a sprincezom Lili redovito se posjećivala. A zlaje čarobnica ostala zarobljena u vrtu i moralaje raditi najteže poslove.

Laura Celinger 3.b

Jednog dana zapitala sam sešto bih ja mogla učiniti da sam jaanđeo. Da sam ja anđeo, imala bihbijela krila, živjela bih na oblacimai letjela poput ptice.

Čuvala bih svu djecu ovog svi-jeta, svima bih podarila ljubav isreću. Tugu i usamljenost zamije-nila bih s osmijehom, a moja mala

krila donosila bi mir u naša srca.

Da sam ja anđeo, cvijeće i latice bile bi poput sjajnoga zlata, a sunce bi sjajilopoput dijamanata.

Da sam ja anđeo, svijet bi bio puno bolji i radosniji. Damira Krčar, 4.c

Prokletstvo vješticeBila jednom jedna djevojka po

imenu Larisa. Živjela je u malom selukraj jezera. Pošto je bila iz siromašneobitelji svaki je dan odlazila na jezeroda pere rublje. Dan za danom nju je izobližnje šume promatrala ohola vješti-ca Kira. Kira je voljela Erika, bogatogmomka, vlasnika puno posjeda. Erikjednog dana odluči poći plivati. Tamoupozna prekrasnu Larisu i zaljubi se unju na prvi pogled. U tome trenutku seiz šume začuje zastrašujući krik. Bilaje to vještica koja je bacala prokletst-vo na Erika zbog ljubomore. Momakpostane čudovište i pobjegne. Larisapođe do Kire da je moli za milost, aliona je napadne. U žestokoj borbi dje-vojka gurne vješticu u vatru koju jesama naložila u kaminu. I tako se Kirapretvori u prah i prokletstvo nestane.Dvoje mladih se oženi i živješe sretno.

Emilija Martinec 3.b

Priče iz mašte

Lea Perhoč, 8.c

Damir Kundih, 8.b

Da sam ja anđeo

Da sam ja anđeo

SLATKOGRAD

Benjamin Bistrović, 2.a

Slatkograd je grad u kojem se slatko razgovara, Slatko jede i slatko spava. Tamo su ulice šećerne lizalice.Bregovi su od šećerne vune, A trgovine slatkiša pune. Gumeni bomboni zamijenili su cvijeće. Ljudi tamo pjevaju od sreće.

Umjesto da plivaju u vodi, plivaju u coca coli. Poći ću tamo jednoga dana,Da slatka djeca ne budu sama.

Leteći konjBio jednom jedan konj. Živio je u šumi koja

je ljudima bila posve nepoznata. U toj je šumiživjelo mnogo divljih konja. U šumi je živjela ijedna dobra vila koja je voljela konje. Doselila seu tu šumu jer je znala da ondje žive samo divljikonji, a posebno je voljela jednog konja koji sezvao Hallowen. Hallowen je bio dobar konj ivolio je dobru vilu i zato mu je u znak zahvalno-sti dobra vila podarila krila i čarobne moći.Dobra je vila znala da će Hallowen znati kakoupotrijebiti čarobne moći jer je načula da se ušumu naselila jedna vještica koja je željela zavla-dati šumom. Hallowen nije uopće znao što gačeka jer mu to vila nije htjela reći. Dobra vila jemislila da će moći sama otjerati vješticu izšume, no nije mogla. Kada je shvatila da to nećemoći sama rekla je Hallowenu što se događa ion joj je odlučio pomoći. Hallowen i dobra vilaznali su da će uspjeti ako im se pridruže i drugikonji. Hallowen je pitao konje i oni su pristali.Zajedno su uspjeli poraziti vješticu i poslije seim nijedna više nije približavala jer je znala da ćei nju otjerati iz njihove šume kao što su otjerali iovu, a Hallowen još i danas šeće čarobnomšumom.

Klara Grožanić 3.b



Jesen mi tiho govoriNaslonjena na staru bukvu proma-

tram šumu. Divim se njenoj ljepoti. Šum-ski svod prekriven je žutim tepihom odsuhog lišća. Iz starih, trulih panjeva bu-ja život. Tajanstvene, mirisne gljive isvježa mahovina uveseljavaju pogled natužnu šumu. Krošnje drveća imaju odsjajužarenog sunca. Pjev ptica širi se šum-skim dolom. Djetlići kucaju o stara, šup-lja debla. Čuje se govor lišća pod koraci-ma. Pamtim miris šume za neka dalekasjećanja. Širim ruke i potrčim. Vjetarulazi u mene. Možda rukama još u-hvatim posljednju jesenju zraku sunca.

Ana Kadi 5.a

Šetnja listopadnom šumomIz beskrajnih dubina, najskrovitijih kutaka

u srcu izvlačim svaki detalj tog događaja.Običan dan sam po sebi nije značio ništa.Osjetio sam tada nešto čudesno, ni sam neznam što. U mjesecu listopadu, zlatnim duka-tima posutim, najljepši je prizor listopadnašuma. Šetnja ulicama prepunim draguljima, zakoje se čini kao da padaju s neba i još višeobogaćuju šumska prostranstva, pravi je Božjidar. Nekakva čarolija se osjeća u zraku, neštošto obdaruje novim životom svakoga tko uda-hne taj šumski miris. Ugledati te tamne divo-ve, nešto je što nikoga ne može ostaviti rav-nodušnim. Odjednom se osjeća, kao da s li-šćem tonem i stapam se s tlom. Vijorim navjetru koji tužno zavija i slušam pucketanjegrana. Puštam neka me radost odnese dosamog srca šume. Zvuk žuborenja potoka meobuzima i osjećam se kao nikad do sad.Mogao bih ovdje zauvijek ostati i lebdjetiizmeđu drveća, nošen povjetarcem. Osjećamse odlično. Okrijepljen i pun nove energije. Kaoda sam ponovo rođen. Čudno kako nikadnemam vremena za ovakvu radost, a razgra-nata prostranstva su mi uvijek na dohvat ruke.

Ivan Cvetković, 6a.

Bijele uspomeneSeposut po hižajsneg je bil,sakome veseljevu srce je skril.

Sneg je dugo curel,pota pokrival,saki je svojega domakoma otkrival.

Sneg je fejst nacurel,zima je nastala,dečkeru malomučrleni je nos dala.

Lorena Kapelari, 7.c

ProtuletjeSunce zahaja, dauko za bregom,

Pokošena trava lepo diši.Još ne tak dugo bilo je se pod snegom,

A ve od gacije sneg leti.

Dnevi so lepi, vroči, samo zevlemo si,A noći krotke i sparne kaj spati ne moči.

Peć nas još topla od duge zime s kota gledi,A leto nam već na pragu kleči.

Protuletje je, zgledi negdi ostalo,Kak da smo malo predugo spali,Pak nam je vreme pobeglo malo.

Ve nam ftičeki v jutro nedaju spati,

Al sejeno nas leto se veseli.

Čim oni na jug dletiju, fčasi nam zima pak bupred vrati.

Lucija Rodinger 8.b

Godišnja doba

Kristijan Bajraktarević, 6.b

Vjeran Radiković, 6.b

David Tuksar, 5.b

Zlatna jesen

V rano jutro

z meglom belom

došla je jesen

vu moj kraj.

Pofarbala liste

na zlatno črleno

tak da lepi

ve je moj kraj.

Sestrica megla

i severec brat

pomečeju ve šumo

to več vidi svak.

Kristina Novak, 7.c

Desiree Barbić, 6.a Ivan Cvetković, 6.a



Da sam...ZVIJEZDA DA MI JE BITI

Noć je. Vrijeme je za počinak, jošsamo prije no što legnem nahranim svojemačkice. Izlazim van i dok ih zovem, nemogu ne primijetiti prekrasno zvjezdanonebo. Milijuni svjetlucavih nebeskih žaru-ljica! Pogled mi zastane na jednoj što svi-jetli jače od svih. Izgleda mi kao „majkazvijezda“ koja druge uči kako se to radi.Pomislih kako sam i ja trenutno mala zvi-jezda koja tek uči sjati, kako bih voljelapostati ona koja bi jednog dana učiladruge da zasjaje još jače.

Iako je ispred mene još dalek put, odu-vijek sam znala da želim biti učiteljica. Dok

sam bila manja, beskrajna popodneva pro-lazila su mi igrajući se s prijateljicom uči-teljice. Neki čaroban osjećaj obuzme mesvaki put kad zamislim sebe za katedrom igrupu malih, radoznalih glavica ispredsebe. Osim znanja voljela bih im prenijetiosmijeh i igru. Naučiti ih da nikad ne zabo-rave pogledati u nebo, tražiti svoju zvijez-du i znati da ona svakim danom sja svejače.

Iskreno se nadam i čvrsto vjerujem daću jednog dana postati učiteljica i da ćusvoju sreću pronaći u dječjim licima, uželji i spoznaji da saznaju nešto novo i daponešto nauče od mene.

Karla Mesarek, 7.a

Moja učiteljica

Moja učiteljica je

Dobra, ponekad zabavna

Najviše mi se kod nje sviđa što nam je prijateljica i

zamjenska mama.

Ona nas pazi i mazi.

Ona nas čuva,

da netko žvaku na pod ne pljuva.

Zadaću nam daje za šest,

Zato bi se isplatilo reći da je to učiteljica za pet.

Lucija Bajrektarović 3. a

Manuela Tomašić, 5.a

Erik Vinković, 2.a

Da sam ja učiteljDa je učitelju lako,

Svi misle tako,Ali uistinu je - kako?

Kad bih bio učitelj,Ne bih bio mučitelj.

Učili bi najviše o crtiću,Makar nismo u vrtiću.Djeca bi trebala znati,

Da prije ručka treba ruke prati.I crtali bi svašta,Što im vidi mašta.

A i tjelesni bi glavni bio,Jer je djeci mio.

Što za hrvatski treba znati,To zna svaka mati.

Dok ćemo na matematici množiti,Usput možemo i LEGO dvorac složiti.

Svi znamo šprehati i spikati,A na glazbenome najviše vikati.

I recite mi djeco, Jesam li ja učitelj mio

Ili sam sve to samo snio?Miho Hren, 4.a

Ana Kadi, 5.a

Bruno Perhoč, 3.c

Nina Štajerec, 3.c

Kreativnost, ljubav, prijateljstvo


FFoottooggrraaffiirraannjjee jjee zzaanniimmlljjiivvoo iizzaabbaavvnnoo jjeerr uuppoozznnaajjeešš lljjuuddee

ii pprriirroodduu

Za početak se opiši

Ja sam Lovro Kadi, volimglazbu, fotografiju, glumu, prirodui sport

U koji razred ideš?

U 7.b razred

Kojim se aktivnostima sve baviš uškoli a kojima izvan nje?

U školi: fotografska grupa,dramska družina, školski tambu-raški sastav, kemijska grupa

Izvan škole: Crkveni zbor, Stol-noteniski klub Lopatinec, KUDVeseli Međimurci.

Što te potaknulo da uzmeš fotić uruke i počneš fotografirati?

Činilo mi se zanimljivim pasam krenuo na fotografsku grupuu školi. Fotografiranje je zani-mljivo i zabavno jer upoznaješljude i prirodu. Promatram svi-jet drukčijim očima. Promatramsvijet drukčijim očima.

Što voliš fotografirati?

Najviše biljke i životinje.

Koje ti je najdraže vrijeme foto-grafiranja i zašto?

Rano ujutro zbog rose, svjet-losti i ponekad magle.

Koje ti je najdraže godišnje dobaza fotografiranje?

Najdraža mi je jesen zbogboja i prirode.

U koliko si natjecanja do sadasudjelovao?

Na četiri županijska (promet,dva puta geografija, fotografija) ina jednom državnom iz prometa.

Koliko si puta osvojio prvo mje-sto?

Samo jedno (na županijskomnatjecanju iz prometa)

Želiš li biti fotograf kad odrasteš?(Ako ne, što bi želio biti?)

Želim da mi to ostane samohobi. Radit ću neki posao koji mise sviđa i koji je zanimljiv. Nisam

previše razmišljao o tome. Jošimam vremena...

Ida Perko 6.a.

Intervju s Lovrom Kadijem, mladim multitalentom i svestranim učeni-kom koji nam je otkrio nešto više o jednoj svojoj ljubavi – fotografiji...

Lovro Kadi 7.b razred



Djeca, siromasi,bolesnici svuda su u

Africi jednakihnevolja

Dobrotom dobrih ljudi kojinam pomažu možemo djeci unašem vrtiću pripremiti ob-rok dnevno, vjerojatno znatedobro da mnoga djeca ovdjejedu jednom dnevno i to u ka-snim popodnevnim satima. Itaj jedan obrok je mandiokinobrašno koje nema nekakvevrijednosti, ali zavara glad.Trebali biste vidjeti sreću dje-ce kada ponavljaju veselo:„Imamo mlijeko!“ nešto štoza nas pojam izgleda najnor-malnije njima je posebna ra-dost. Mlijeko je ovdje poseb-nost samo za djecu koju maj-ke hrane dojenjem, no i tu sunažalost mnoga prikraćenazbog smrti majke. Obrok riže,graha, kukuruzne kaše s ri-bom ili mesom, uštipci i šalicamlijeka za njih 120 koji su kodnas u vrtiću velika je radost.

Djeca dolaze nedjeljompopodne u 14 sati k nama iučimo zajedno francuski, en-gleski, pogledamo koji dobarcrtić ili film, poigramo se

vani, a onda imamo sat kla-njanja od 16 do 17 sati u na-šoj velikoj crkvi. Tada molimoza sve: roditelje, braću, bole-sne, siromašne i sve dobreljude koji nam pomažu i njiho-ve potrebe.

Također djeca s nama od-laze u posjet bolesnicima i si-romasima po kućama i bolni-cama. Koliko imaju veliko sr-ce pokazuju kada onako do-brano pometu malu sobicu sli-jepog „Dada“ o kojem sestrebrinu godinama.

Neishranjenost je još naveliko prisutna, a onda se po-vezuju jedna nevolja s dru-gom: TBC, malarija i na krajupotpuni pad otpornosti orga-nizma.

AIDS odnosi mnoge živo-te, mladih, starih i djece. Za-raženost je viša od 50% s te-škim oblicima kožnih bolesti,nemoći....

s. Josipa Šprajc

Jedan od panoa u školi

Kamerun je država u Srednjoj i ZapadnojAfrici koja je oko osam puta veća odHrvatske. Kamerun ima 19,5 milijuna sta-novnika od kojih mnogi gladuju. Glavni gradje Yaoundé u unutrašnjosti a najveći je grad

na obali Douala. Na ovo područje najprije su pristigli Portugalci akasnije je su ga osvojili Nijemci. Nakon 1. svjetskog rata Kamerunje bio podijeljen na britanski i francuski dio. Na Novu godinu 1960.Kamerun je stekao neovisnost. Ova je zemlja mnogobrojnih narodakoji se dijele na:

1. Narode zapadnih gorja2. Narode obalnih šuma3. Narode tropskih šuma4. Narode sušnih područja5. Narode pustinje

Prvi predsjednik bio je Ahmadou Ahidjo a njegov nasljednik,današnji vođa je Paul Biya. Zemlja je također vjerski podijeljena –kršćanstvo je prisutno na jugu, a islam na sjeveru zemlje. Zemlja jebogata resursima i naftom ali uglavnom nije iskorištena. Najvišivrh visok je 4095 metara i najviši je u tom dijelu Afrike. Stanje udržavi je izuzetno loše, prevladava siromaštvo i nedostatak hrane iživotnih potrepština. Nadamo se da će naša mala pomoć spasitiživote gladnih u toj zemlji.

KAMERUN

Osnovna šškola IIvana GGorana KKovačića SSveti JJprojekta kkojemu jje ccilj bbio ssakupljanje ffinanc

Šprajc kkoja ddjeluje uu KKamer

Rođena sam 16. prosinca1970. u Čakovcu od majke Ka-tarine i oca Stjepana Šprajca.

Moje selo Brezje pripadažupi Sveti Juraj na Bregu.

Prošlih pet godina živjelasam u Nigeriji, a nedavno samotišla u „susjedstvo“, u Kame-run.

S. Josipa Šprajc



Mi smo sretni, i imamo što nam

treba za lijep i ispunjen život.

Daj da pokušamo da ne

podržavamo ovaj čudan put

nemoralne potrošnje, koju nam

nudi ovo "moderno i napredno"

društvo, koje prečesto

zaboravlja i ignorira dvije

trećine čovječanstva.

TKO ZNA HOĆE LI MOĆIPREŽIVJETI?..

Božić – blagdan ljubaviBožje koji nam daruje svogSina blagdan je radosti zadjecu. Želim se zahvaliti svimavama a na poseban način djecinaše osnovne škole koja su uzsvog učitelja Željka Kraljićapokrenula cijelu akciju ljubavi.Trebali biste vidjeti djecu ov-dje. U petak smo išli s malimJardelom na kontrolu nakonoperacije koju smo mogli plati-ti vašim darom. Djevojka kojaje bila sa mnom rekla je: “Ova-ko nešto još nisam vidjela, ka-ko to dijete uopće živi? Samoveliki trbuh, noge i ruke kaomali štapići, disanje otežano,gotovo isprekidano, to je stra-šno za vidjeti. Tko zna hoće limoći preživjeti?...“

RAZRED KOJI IMA 167UČENIKA

... Neki mi je dan jednaučiteljica državne škole nasastanku svih odgajatelja iučitelja cijelog grada i regije, abilo nas je više od dvije stoti-ne, rekla: “Jedino što mogu je- zapamtiti najbolje i najgoreučenike u razredu koji ima 167učenika“. Koliko god mi željelioni ne mogu bolje raditi, a opeti opet djeca su ta koja strada-vaju. Mnogo ih je koji ne znaju,a niti će znati čitati i pisati.

Draga djeco, zahvalite ma-lom Isusu za sreću pohađanjaškole, dobre učitelje i sve mo-gućnosti koje vam se pružaju unašoj lijepoj školi. Zahvalite imolite za djecu koja to nemaju.

Hvala Općinskom pogla-varstvu i svim udrugama kojesu se uključile u darivanje.

Neka vas sve prati blagoslovmalog Isusa.

Zahvalne sestre Karmelićanke izKameruna.

sestra Josipa Šprajc

ZAHVALJUJUĆI VAMA IVAŠOJ DOSJETLJIVOSTI I

DJELOTVORNOJLJUBAVI MI OVDJE

MOŽEMO ČINITI DOBRO... Sutra ćemo odvesti na-

šeg slijepog starog "Dada" naoperaciju mrene u bolnicu, lije-čnik koji je došao iz udaljenoggrada misli da su svi živci u re-du i da bi mogao ponovno vi-djeti na oba oka. On nema ni-koga, sestre već godinama bri-nu o njemu, a kako je stari i sli-jep nije htio ni izaći iz kuće, akamoli otići u Ngaoundere jer

to je doista daleko. Operacijastoji 58000 kamerunskih frana-ka. I tako iz dana u dan zahva-ljujući vama i vašoj dosjetlji-vosti i djelotvornoj ljubavi miovdje možemo činiti dobro.Mali je Jardel više nego dobro,liječnik je rekao da će se sadabarem moći malo udebljati...

PO PRVI JE PUTA VIDIOSESTRE KOJE U NJEMU

BRINU 5 GODINA... danas sam se vratila iz

bolnice u kojoj je naš starac biooperiran. Svi koji su bili učekaonici za pregled i oni ope-rirani i oni koji su došli prviputa čudili su se i veselili s na-ma - naš je starac Dada nakonpunih 8 godina po prvi putaopet rekao doktoru: "Jedanprst! Dva prsta!" kada je doktorskinuo zavoje s oba oka i poka-zujući mu prste pitao kolikoima prstiju u zraku. Zahvaljivaoje liječniku koji mu je pomo-gao, a putem kući ponavljaopitanje: "Kako ću vam zahvaliti,recite što da učinim?" Kad suga sestre otišle popodne pos-jetiti, uzeo je svoj tanjur i vese-lo govorio:" Pa to je crvenaboja na mom tanjuru, a ovožuta!" Po prvi je puta vidiosestre koje u njemu brinu 5godina. I što vam još reći; ra-dost tog starca nakon operaci-je mrene i njegove molitve naj-veća su zahvala za svu vašupažnju i ljubav kojom ste nasdarovali.

Sa svim našim siromasimai oboljelim od AIDS-a zahvalju-jemo vam od srca!

zahvalna s. JosipaStari, bolesni i nemoćni

uraj nna BBregu bbila jje ppokretač hhumanitarnogcijskih ssredstava zza mmisionarku ssestru JJosipurunu, aa rrodom jje iiz BBrezja.

MOŽEMO LI I MINEŠTO UČINITI?

Naravno!!! Zasukali smorukave, u kratkom roku sku-pili ukupno 11 000 kuna i tajnovac je proslijeđen na ra-čun naše misionarke.

Uz školu, akciji su sedonacijama priključili op-ćina Sveti Juraj na Bregu,župa Sveti Juraj na Bregu ilokalne udruge. Zahvalju-jemo od srca svima koji supomogli!!!

Novac je stigao u dalekiKamerun za Božićno vrije-me, pa je radost davanja iprimanja bila još veća! A ka-ko i kome smo pomogli pro-čitajte u sljedećim retcima!

Mnogi mališani mogu dobitišalicu mlijeka, jedan obrok riže,mandioke ili slatkog krumpira

zahvaljujući dobrotii pažnji vas mnogih dobrih ljudi

iz naše domovine

Katedralni zbor Chorus angelicus, kao nositeljprograma i Pjevački kvintet Horvat održali su kon-certe u Jeruzalemu, Tel Avivu i Tabghi uz pratnjuBarrocade Israeli Baroque Colective. U KvintetuHorvat pjevaju Jelena, Filip, Marija, Benjamin iMonika, a voditelj je Tihomil Horvat. Kvintet jeosnovan 2004. godine kao Dječji kvintet župe SvetiJuraj na Bregu.

Ostvarili su preko 20 samostalnih koncerata iosamdesetak nastupa, osvojili četiri nagrade nadržavnim natjecanjima, iz solfeggia i komornihsastava, 6 nagrada na regionalnim natjecanjima izsolfeggia, ostvareni su zajednički i pojedinačninastupi na koncertima Orguljaške ljetne školeŠibenik, 2005., 2006., 2007., 2008.

Ostvarena prva CD snimka - iz pjesmariceAtanazija Jurjevića – koja je prvi put izvedena vi-šeglasno,

Druga CD snimka najstarijih hrvatskih napjevasakralne glazbe.

Prvi puta višeglasno izvedena djela iz zbornikaCITHARA OCTOCHORDA, prema izborniku iz 1701.godine.

Ostvareni koncertni programi hrvatske glazbe-ne baštine 17. i 18. stoljeća na četiri međunarod-na festivala.

Poseban ponos kvintetu Horvat bilo je nastupa-ti na 38. varaždinskim baroknim večerima s ob-zirom da su prvi dječji ansambl koji je dobio mje-sto u glavnom programu.

... iz Spomenice škole

putopis ...

U projektu kulturne suradnje Hrvatske i Izraela uz potporu Ministarstva kulture RH, Varaždinske biskupije, GradaVaraždina, Varaždinske županije i Koncertnog ureda Varaždin organizirano je koncertno gostovanje Pjevačkog

kvinteta Horvat iz Malog Mihaljevca, koji čine bivši i sadašnji učenici naše škole, u Izraelu od 18. do 25. studenogna kojem je Kvintet predstavio dio bogate hrvatske glazbene baštine 17. stoljeća.

HODOČAŠĆE USVETU ZEMLJU


Kvintet Horvat: Jelena, Filip, Marija,Benjamin i Monika

(18. – 25. 11. 2009.)

Svi su se putnici okupili 18. stude-nog u 16,00 sati ispred varaždinskekatedrale.

Avionom smo krenuli iz Budim-pešte u Tel Aviv. Let je bio odličan. UTel Aviv smo stigli za tri sata. Bilo jerano jutro.

(Tri sata i dvadeset minuta po lokal-nom vremenu.) Slijedila je vožnja doHaife gdje smo uživali u ranojutarnjemsuncu s pogledom na Sredozemno more.Nastavili smo put u samo srce Haife.Tamo smo pak uživali gledajući Baha'i-ske vrtove. Nakon toga krenuli smo uNazaret (mjesto Navještenja i življenjaSvete obitelji.) Sljedeća točka bila namje brdo Tabor. U bazilici smo imalipobožnost sv. mise. Taj je ugođaj goto-vo neopisiv. Nešto stvarno prelijepo,nešto što treba doživjeti. Potpuno pro-duhovljeni krenuli smo u Tiberiju, gdjenam je bio hotel. Hotel se nalazio kojih300 metara poviše Galilejskog jezera.

Promatrali smo zalazak sunca s prelije-pim odbljeskom svjetlosti od površinemirnog jezera. To je bilo sve za prvi dannašeg hodočašća.

Pogled sa terase (u pozadini Galilejsko jezero)

Crkva na Sionu u kojoj smo održalidrugi koncert

“IZ SVETE ZEMLJE VRATIO SAMSE POTPUNO PRODUHOVLJEN

I PROSVIJETLJEN”

putopis ...


Sljedećeg jutra krenulismo do Galilejskog jezeragdje nas je čekala drvenalađa. Njome smo malo dubljezaplovili u jezero, gdje smouživali u toplini sunca i svje-žem zraku. Došli smo do sje-verne obale jezera od kojesmo krenuli prema Kafar-naumu. Nakon posjeta raz-rušenoj sinagogi krenuli smoprema Petrovoj kući. Tamo je

Isus ozdravio Petrovu bole-snu punicu. Žurili smo doBRDA BLAŽENSTAVA gdjesmo imali zakazan prvi kon-cert.

Koncert je održan u glav-nim prostorijama Domus Gali-leae. Ne moram ni spominjatida je koncert bio izvanredan,jer kad ste na tako posebnommjestu jednostavno date sveod sebe da vam to ostane ulijepom sjećanju.

Sljedećeg smo jutra ustalioko 5,00 sati prema lokalnomvremenu. Morali smo stići uJeruzalem koji je udaljen tri

sata vožnje od Tiberije. U Je-ruzalemu na Sionu imali smo idrugi koncert koji ću pamtitido kraja svog života. Taj mi jekoncert ostavio dubok, neiz-brisiv trag u pamćenju. Togsmo dana temeljito prošli dioJeruzalema u kojem nam senalazio hotel.

Petog smo dana krenuliprema Betlehemu. Tamo smoposjetili Baziliku Rođenja Isu-sova, stvarno mjesto rođenjanašeg Spasitelja. Ostatak smodana proveli u razgledavanjugrada i kupnji suvenira.

Još jedno ranojutarnje di-zanje i vožnja prema utvrdiMASADA. To je velika utvrdaHeroda Velikog, koju su Ri-mljani razorili tijekom osva-janja gotovo cijele Svete Ze-mlje. Potom smo krenuli doMrtvog mora, koje je poznatopo svojoj slanoći i gustoći.Kupanje je bilo izvrsno, boljeuvjete čovjek ne bi mogao oče-kivati. Jako sunce, topla vo-

da, bez vjetra, potpuni užitakplutajući na vodi.

Nakon osvježenja krenulismo prema Jerihonu kojegsmo detaljno proučili. Osta-tak dana ostao je za provod uJeruzalemu.

Sljedećeg smo jutra opetišli na Sion, ali sada u CrkvuMarijina Usnuća. Vidjeli smo idvoranu posljednje večere,Crkvu sv. Petra od PijetlovaPjeva, i još mnoge druge važ-ne crkve i spomenike. Nave-čer smo krenuli prema ZIDUPLAČA. To je prelijepo mje-sto, a osjećaj je neopisiv. Tajse doživljaj ne može opisatiniti prepričati. To se jedno-stavno mora doživjeti.

To je bilo sve od mojeghodočašća u Svetu Zemlju, izkoje sam se vratio potpuno pro-duhovljen i prosvijetljen. Neo-pisiv je to doživljaj u mom ži-votu koji je ostavio dubok tragu mom sjećanju i mojoj duši.

Ostaci Masade Pogled na Jeruzalem s Maslinske gore

Napisao i fotografirao:Benjamin Horvat, 8.a

Obitelj Horvat sa kipom Marije

Bahaiski vrtovi

Putovanje za pamćenje

Hodnici Domus Galileae


Integrirani dan

U našoj je školi 2. prosinca održanintegrirani dan s temom - općina Sve-ti Juraj na Bregu. Na svakom nastav-nom satu obrađivali su se nastavnisadržaji vezani uz našu općinu, a daje to ipak bilo povezano s određenimpredmetom. Neke od tema su bile:

- naša župa i crkva

- općina

- naših 9 sela

- Sv. Juraj

- vinska cesta

- prošlost našeg kraja

- Vinko Kos (bivši učenik naše škole)

Neke od zanimljivosti koje smoimali prilike naučiti donosimo vam uovom broju.

Često prolazimo krajspomenika nastalih tije-kom 18. i 19. stoljeća, ada se ne upitamo čemusluže, kada su nastali,ukratko, kakva im je po-vijest?

Stoga smo na nastavipovijesti iskoristili mo-gućnost, koju nam nudiintegrirani dan, kako bina terenu posjetili našepilove, raspela i kapelicei na licu mjesta naučili onjihovoj namjeni-ukratkoo povijesti.

U Lopatincu i Pleš-kovcu nalazi se ukupno 7sakralnih spomenika; je-

dan pil u Pleškovcu, ras-pelo kraj župne Crkve,dva pila na mjesnom gro-blju, kao i 2 raspela i je-dna kapelica. Ti sitni spo-menici arhitekture nasta-ju kako bi podsjetili naneke važne događaje, kojisu ostali u sjećanju sta-novništva. Teški događajiu prošlosti su požari,strašne kužne epidemijeili epidemije nekih drugihzaraunih bolesti, poplave,potresi i sl... Spomenicinastaju na početku sela,

na raskrsnicama putova,grobljima, uz crkve, apodižu ih svi društvenislojevi.

U Pleškovcu se uz ce-stu nalazi pil koji prika-zuje Sv. Ivana Pado-vanskog s djetetom Isu-som. Prema pisanim po-dacima, spomenik datiraiz 1736. godine, kada gaje podigao Juraj pl. Vit-ković.

Pil je kip na visokommonolitskom stupu. La-

tinski tekst na pilu glasi:„S. Antoni ora pro nobisanno 1813.erecta C.M.P.-S.G.L.C.“ U podnožju ki-

pa Sv. Antuna nalaze se iSv. Florijan, vrlo čestisvetac našega kraja, kojiukazuje na česte požare uprošlosti, jer je većinakuća i popratnih nastam-bi građena od drva. Ki-povi su obojani vrlo živimbojama, što ukazuje da suga najvjerojatnije održa-vali pripadnici seljaštva,a i raskoš boja je karak-teristika baroka, stila uumjetnosti 18. stoljeća,kada je barokizirana i na-ša župna crkva.

Borka Bunjac, učiteljica

Fotografirao: MarioGrozdek, 6.a

Tuga u srcu

Crkva Sv. Jurja na Bregu vidjela se gotovo izcijelog Međimurja i to sa svih strana jer je bila podi-gnuta na uzvišenom mjestu. Bila je jedna od najlje-pših baroknih crkava u biskupiji. Nažalost, dana4.6. 2008., oko 14,24 sata dogodila se strašna tra-gedija. Urušilo se pola crkve. Kad sam to doznala,obuzela me tuga i skoro sam zaplakala. Nebo jeostalo prazno. Meni još dušom odzvanjaju zvuciprekrasnih orgulja. Još su mi oči pune njene ljepotei sjaja. U njoj je sve bilo toplo i sveto. Promatrajućiunutrašnjost crkve, oslikane prozore i kipove sve-taca uvijek su mi oči bile širom otvorene od čuđen-ja nad ljepotom. Uživali smo poistovjećivati se sanđelima, a svetaca se pomalo i plašili. Često smoje gledali u predvečerje, samu, uzvišenu, osvjetlje-nu. Hvala Ti za sve Božiće, Uskrse, Zdravo Marije... koje nikada nećemo zaboraviti. Na najvećem bri-jegu u suncu se zlatila i čekala nas kao majka. Bilaje naš putokaz. Suze padaju, a zvono leži kao mrtvaptica. Ali ona će uvijek biti tu, u našim srcima. Iakoje tišina, u našim srcima će zauvijek ostati zvukzvona. Iako je ranjen naš brijeg.

Viktorija Bestijanić 6.a

Vinko Kos (Vučetinec,Sv. Juraj na Bregu, 10. VII.1914. - Bleiburg, svibanj1945.) (otac zagrebačkešansonijerke Lade Kos) bioje istaknuti književni i kultur-ni djelatnik između dvasvjetska rata.

Njegovi roditelji, seljakposjednik Petar Kos i Anarođena Bistrović, imali sumnogo djece, od kojih jeVinko Kos bio najstarijedjete. Školu je polazio u rod-nom mjestu i u Varaždinu.

Poslije položene matureupisao se na Filozofski fa-kultet Sveučilišta u Zagrebukao izvanredni slušač.

Zbog toga što rad nijeprekinuo tijekom NDH, odlu-čio se povući s Hrvatskomvojskom, svibnja 1945. uAustriju, gdje je bio, zajednosa stotinama tisuća ostalihHrvata, predan partizanima,zatim ubijen i bačen u nekujamu, tako da mu grob nijepoznat.

U SFRJ njegov se knji-ževni rad nije smio spomi-njati. Piše puno o kršćan-skoj tradiciji – Božiću, Ad-ventu i zbog toga je bio pro-ganjan.

Tek 1997. Ogranak Ma-tice hrvatske u Čakovcu ob-javljuje mu knjigu sabranihpjesama pod naslovom "Pje-sme".

Za života Kos je objaviosljedeće knjige: "Vodopad"(1939.); - himna tišini, miru izemlji; "Kipar" (1941.); "Bo-žićne zvjezdice'' (priče zadjecu, 1941.); "Zlatne jabu-ke'' (za djecu, 1942.);

Kos se odupirao ratu:mirom, tišinom, bijegom upovijest, mitologiji i vjerom udobrotu, život i zemlju obja-vio je knjige pjesama: "Šiš-

miš" (1943.),"Dušenka'' (po-vijesne priče, 1943.); "Pla-ninski dječak'' (priče za dje-cu, 1944.); "Zlatni orasi'' (pje-sme za djecu, Toronto,1947.)

Za njega mnogi kažu daje bio najdarovitiji predstav-nik svojega pjesničkog po-koljenja.

Pisao je puno o povije-sti i slikovitosti Sv. Jurja naBregu, a njegove pjesmeodišu ljepotom, privrženostiljepoti i dobroti zemlje.

Zbirka pjesama „Lada“je dijalektalna zbirka, o hr-vatskoj zemlji, pogotovo me-đimurskoj.

Stručnjaci kažu da jenjegova strofičnost, metar irima dovedeni do savršen-stva. Raspoređena je po go-dišnjim dobima, a mnogi ka-žu da je „Lada“ najsavrše-nija zbirka hrvatske kajkav-ske lirike. Učenicima se naj-više svidjela Kosova pjesma„Cmreki v snegu spiju“ kojaje i uglazbljena, te su je uče-nici šestih razreda interpre-tirali riječju i glazbom pomo-ću bisernica.

Jelena Dokleja, učiteljica

Ranjen je naš brijeg Urušilo se pola Crkve

Pilovi, raspela i kapeliceu Lopatincu i Pleškovcu

Raspelo kraj župne crkve

Vinko Kos

Integrirani dan - općina Sveti Juraj na Bregu

Integrirani dan


(1) Površina općine Sveti Juraj naBregi iznosi: a) 30.17 km2

b) 15.28 km2

c) 49.15 km2

(2) Koliko naselja se nalazi u sasta-vu naše Općine ? ________________

(3) Naveden je broj stanovnika ponaseljima prema podacima iz 2007.godine. Poveži naselje s brojem stanov-nika tog naselja.

Brezje 984Dragoslavec 937Frkanovec 774Lopatinec 639Mali Mihaljevec 491Okrugli Vrh 472Pleškovec 456Vučetinec 390Zasadbreg 339

(4) Sveti Juraj na Bregu jedna je odnajgušće naseljenih općina u Međimur-skoj županiji s koliko stanovnika po me-tru kvadratanom:

a) 89.2 st/km2

b) 120.3 st/km2

c) 164.3 st/km2

(5) Naša Općina graniči s još kolikomeđimurskih Općina ?

a) 3

b) 5

c) 7

(6) Na području Općine Sveti Jurajna Bregu nalazi se _______ (koliko?upiši broj) poznatih nalazišta rijetkih

leptira livadnih plavaca; velikog livad-nog plavca (Maculinea teleius Brgstr.) izagasitog livadnog plavca (Maculineanausithous Brgstr). Obje su vrste nalisti od _____ (koliko? upiši broj) naj-ugroženijih vrsta leptira u Europi i podstalnim su nadzorom znanstvenika. Ueuropskim su razmjerima izuzetno rijet-ke livade na kojima žive i veliki i zagasi-ti livadni plavac.

(7) Zaštićeni spomenici kulturnebaštine su župna Crkva Svetog Jurja naBregu i kurija Župnog dvora (podignuta1750. godine).

DA NE

(8) Temeljem zakona o zaštiti priro-de zaštićena područja na području opći-ne sveti Juraj na Bregu su spomenikprirode vlažne livade na lokalitetu_________________ grabe i spome-nik parkovne arhitekture stablo tulipa-novca u __________________ (upišiu kojem naselju Općine).

(9) Dopuni: Načelnik općine Sveti

Juraj na Bregu je _______________

_____________________________,

a župnik ______________________.

(10) Župna Crkva se spominje upopisu iz godine 1334.

DA NE

(11) Mohokos je najviši vrh Međi-murske županije i nalazi se na podru-čju naselja Vučetinec. Zbog svoje nez-natne visine ne daje dojam najvišegvrha, a nalazi se uz glavnu cestu, oko 7kilometara od Čakovca prema Štrigovi.Na vrhu je kameno obilježje. Njegovavisina je:

a) 342.8 m n.v.

b) 343.6 m n.v.

c) 344.4 m n.v.

d) 345.1 m n.v.

(12) Na slici je slijepa karta općineSveti Juraj na Bregu i obrisi granicanaselja. Upiši imena naselja u kartu !

Poznaješ li općinu Sveti Juraj na Bregu?

Kviz izradio: Željko Kraljić


Stranica za velike

Mnogi si roditelji postav-ljaju ovo pitanje: „Zašto semoje dosad mirno i uspješnodijete počelo sukobljavati s uči-teljima, loše ponašati i zaštoima slabiju koncentraciju teloše ocjene u školi?“

Sve je to dio puberteta. Uto doba postajemo psihičkinestabilni i ponekad ne znamošto bismo napravili te napravi-mo nešto loše. Krivci za to suodsustvo roditelja u odgoju iutjecaj popularne kulture namlade.

Pa evo nekoliko činjenicazbog koji se profesori i roditeljimoraju boriti s pubertetlijama:

Iskusni učitelji znat će rea-girati na takvo ponašanje djete-ta, te ga izvesti na pravi put. Jerse često ispod neprilagođenog iagresivnog djeteta krije izuzet-no inteligentno dijete.

Svaki roditelj, bez obzirana prethodni školski uspjeh iponašanje svoga djeteta, trebarazumjeti da je dijete u puber-tetu posebno osjetljivo, imaposebne potrebe i poglede nasvijet, te s njim treba imatidovoljno strpljenja i razumije-vanja kako bi zajedno tu fazuprelaska iz djetinjstva u odras-lu dob prošli sa što manje pos-ljedica, koje bi mogle utjecatina daljnji razvoj djeteta.

I za kraj jedna izreka slav-nog pisca:

Nina Horvat 6.a

Ah ... ta škola

Radost učenja

„ ... kako je moj otac bio glupkada sam imao 12 godina,sada mi je 21 i ne mogu shva-titi koliko je toga naučio utako kratkom vremenu.“

(Mark Twain)

• Smanjena koncentracija

• Odbacivanje bontona po-našanja

• Povlačenje u sebe (situa-cija slična depresiji, alitraje samo tijekom pu-berteta)

• Emotivna nestabilnost

• Većina djevojaka je ne-zadovoljno svojim tije-lom što kasnije možedovesti do poremećajaprehrane

• Sklonost samoranjava-nju

• Bježanje od odgovorno-sti

• Eksperimentiranje s al-

koholom, cigaretama i

drogom

• Neodgovorno spolno po-

našanje

• Sklonost nasilju

• Sklonost prilagođavanja

društvu

Ima članaka koje sam pisala,neke sa više ili manje interesa.Ovaj put stvar je potpuno dru-gačija. Pišem ga s oduševlje-njem. Pa, riječ je o tetralogijikoja je osvojila čitatelje diljemsvijeta – SUMRAK SAGA. Otome se priča, piše, mašta... Tosu četiri knjige, Sumrak, Mladimjesec, Pomrčina i Praskozorje,koje našu maštu šire do neo-dređenih granica. Autorica ovihbestselera je američka književ-nica Stephenie Meyer. Glavnilikovi u knjigama su Bella Swani Edward Cullen. Bella je pro-sječna djevojka koja u gradićuForksu, kod svog oca, upoznajeosobu koja zauvijek mijenja nje-zin život. Osobu nevjerojatne

brzine i jačine, ledeno hladnekože, prekrasnog izgleda, nepo-grešivog hoda i držanja, osobu

koja predstavlja svo savršenst-vo ovog svijeta. Ljubav Bellinogživota je stogodišnji vampirEdward zauvijek zarobljen u tije-lu sedamnaestogodišnjaka. Nji-hova zabranjena ljubav prolazisvakakve prepreke, kako u ljud-skom, tako i u vampirskom svi-jetu. O kakvim se preprekamaradi te hoće li Bellina i Ed-wardova ljubav opstati ili pakzavršiti kobno, kao kod Romea iJulije, saznat ćete samo akopročitate ovaj serijal, ako većniste. Vjerujte, ove vas knjigeneće razočarati. I najveći “mrzi-telji” knjiga, bit će oduševljeni...

Sara Sečan, 8bCRVE

NO

– CR

NA

SU

MR

AK

SA

GA

Stranica za velike


Pregledavanjem raz-nih foruma i internetskihstranica može se zaključitikako Facebook loše utječena mlade. Zbog „ovisno-sti“ o Facebook-u tinej-džeri gube vrijeme za uče-nje, te zbog toga imaju sla-bije ocjene. Priznajem, i jasam jedna od tih „ovisni-ca“ i mogu sve to potvrdi-ti. No, koliko god to meništetilo, ne mogu bez njega.Jednostavno, kada uđem ustranicu, ne mogu izaći.Kao da je nekakav mag-net, a ja željezo što se neodvaja. Osim toga, Face-book može utjecati na lju-bavnu vezu, no ujedno-može i spajati ljude. Punoputa je dobar. Pomaženam u komunikaciji s dru-gim ljudima, te vrlo čestosklapa nova prijateljstva.Vjerojatno ne postoji čov-jek koji nije pronašao pri-jatelja na taj način. Ilikada netko nama drag žividaleko jedino preko Face-

book-a možemo s njim ko-municirati, mora svatkopriznati kako i nije baš ta-ko štetan. Mislim da stari-ji malo previše paničarejer problemi poput oduzi-manja vremena se daju ri-ješiti, no kad ne možemokomunicirati sa prijatelji-ma ili čak ljubavima kojižive daleko od nas, to jeveć problem. Facebooknam se ne bi smio oduzi-mati, nego bi nam ga mo-gli barem malo uskratitiako im toliko smeta. Našlasam jedan zanimljiv čla-nak koji govori o tome ka-ko su neki tinejdžeri sprem-ni napraviti samoubojstvojer su im oduzeli Face-book. Ja ni nitko drugi nemožemo odlučivati hoće lisvijet voljeti Facebook iline, pa zato neka svatkosam odluči što je najboljeza njega.

Nina Horvat 6.a

Zadnjih nekolikogodina često se čujepitanje da li smo ovisnio mobitelima, Inter-netu, računalima i os-talim tehnološkim do-stignućima koja sve vi-še i više svakodnevnokoristimo ili je sve tosamo stvar potrebe?

Prije desetak godi-na, mobitel i računalobili su luksuz. Rijetkisu bili oni koji su ihimali, a i to su većinombili oni s nešto debljimnovčanikom. Ipak,škole su se završavale,zaljubljeni parovi su senalazili, djeca su seigrala… No, moderannačin života od naszahtijeva da imamo ikoristimo svu tu tehno-logiju. Tako je jednoameričko istraživanjepokazalo kako vrijeme

provedeno na interne-tu školarci uglavnomutroše na razgovor odomaćoj zadaći. Još jeveći broj onih koji nachatu razgovaraju oedukacijskim temamanevezanima uz školskogradivo.

Nedvojbeno je damobiteli, računala, vi-deo igrice i ostala teh-nika smanjuju klasičnukomunikaciju među lju-dima. Tako se danas iemocije izražavaju pre-ko sms poruka, chata isličnog. Tehnologija jetu da bi nam olakšala iuljepšala život, pa za-što da to ne koristimo?Ali ipak u svemu trebapostojati granica.

Naime, u današnjevrijeme gotovo je ne-moguće pronaći osobu

koja se ne koristi mobi-telom, izuzev onih snešto više godina. A iračunalo, a time i In-ternet, je svoje mjestopronašlo u skoro sva-koj obitelji.

Potaknuti time unašoj školi smo napra-vili anketu od 5. do 8.razreda. Rezultati an-kete su pokazali da ne-ma razloga za brigu. Izgrafikona je vidljivo davećina učenika našeškole ima računalo ipristup Internetu, alida ipak dnevno provo-de na računalu i Inter-netu samo 1- 2 sata.Tako da se ne možegovoriti o nekoj ovisno-sti nego samo o potrebii stilu življenja.

Maja Barbić

Internet i računala –ovisnost ili ne?

Kako facebookutječe na mlade

2008. godinu obilježilo jenovo filmsko otkriće – filmSumrak. Snimljen prema is-toimenoj knjizi StephenieMeyer, proglašen najboljimfilmom godine sa osvojenihpet MTV – jevih nagrada,zarobio je srca mladih diljemnaše planete. No, kako iknjige imaju svoje nastavke,tako ni filmovi ne zaostajuza njima. Kao šećer na kraju2009. godine bio je Mladimjesec, tj. New Moon.

Nakon što ju je ostavio,Edward se ipak naposljetkuvratio Belli. U kišni Forksvratili su se svi Cullenovi,što je Bellu itekako usrećilo.No, vampiri i vukodlaci inisu baš dobra ideja za nekisuživot. Bella i njezin najbo-lji prijatelj, mladi vukodlakJacob Black, nisu se rastaliprijateljski... Hoće li Jacobostati uz Bellu, unatoč patnjii boli? Hoće li se najveći ne-prijatelji, vampiri i vukodla-ci, boriti na istoj strani? Ho-će li dogovori između Ed-

warda i Belle biti ostvareni?Odgovore na sva ta pitanja,kriju se u nastavcima ovogromantično – fantastičnogserijala. Pomrčina u kina sti-že već sredinom 2010., dokćemo se za Praskozorje mo-rati naoružati malo većomdozom strpljenja. No, za tovrijeme, uživat ćemo u čita-nju zanimljivih članaka oglavnim glumcima – RobertuPattinsonu i Kristen Ste-wart ili u skupljanju fotogra-fija preslatkog Taylora Lau-tnera ...

Sara Sečan, 8b

SUMRAČNA FANTAZIJA


Maturalno putovanje

Došao je i taj dan!29. lipnja 2009.g. uranim jutarnjim satimakrenuli smo na dugoočekivani maturalac.U autobusu nije manj-kalo zabave i smijeha.Naša prva postaja bilasu Plitvička jezera. Na-kon duže šetnje, pokis-li i pomalo umorni, na-stavili smo put premaPakoštanima. Nape-tost i uzbuđenje bilo jena vrhuncu jer smo ukratkom vremenu većstajali na vratima ho-tela Marina.

Prve noći, onako uz-buđeni, razgovarali smoduboko u noć. Tek predjutro smo malo odspa-vali. Sljedeći dan pro-veli smo krstareći Kor-natima. Zaustavili smose u Parku prirode Te-lašćica. Slobodno vri-jeme proveli smo ku-pajući se. Navečer smojoš imali dovoljno sna-ge za posjet Biogradu.

Iscrpljeni od vozi-kanja autićima i ska-kanjem po trampoli-nu, jedva smo čekalida se vratimo u hotelna spavanje. Kraj sepolako bližio ...

Treći dan provelismo u šetnji Zadrom iNinom. Poslijepodnev-no sunce, neki su is-koristili za uživanje napješčanoj plaži, dok sevećina cura spremalaza događaj maturalca.Sigurno već pogađate,večer smo proveli u ob-ližnjem discu. No, svešto je lijepo, kratko

traje. Oko dva sataujutro bilo je vrijemeza povratak u hotel. Inašem je putovanju većdošao kraj ...

Na putu kući, pos-jetili smo Cerovačkepećine i uživali u

McDonaldsu u Karlov-cu. U noćnim satima,pozdravljali smo se sa

svojim najbližima, pre-pričavali događaje izadovoljni "uskočili" usvoje krevete.

Helena Novak iSara Sečan, 8.b

Bilo je prelijepo iišla bih ponovo kad

bih moglaIšli smo na matura-

lac u Pakoštane. Bilismo tamo četiri dana itri noći. Bilo je prelije-po i išla bih ponovo

kad bih mogla. Pako-štane nisu veliko mje-sto, ali imaju sve. Jakoje lijepo noću.

Posjetili smo Plit-vička jezera, ona suprelijepa, samo štetašto je padala kiša. Ni-smo prošli cijela jernismo imali vremena, ai boljele su nas noge.Posjetili smo Zadar,Biograd, Kornate i Nin.

Na Kornate smo išlibrodom. Vidjeli smomnoge znamenitosti.Išli smo i u Cerovačkešpilje. U njih nisu išlibaš svi jer je padalakiša, pa su neki ostaliu autobusu s vozačem.Nije nam se baš dalohodati po vrućini, aliok. Kupali smo se pu-no, sunčali, uglavnompuno smo vremena pro-veli na plaži.

Družili smo se, za-bavljali, razgovarali.Išli smo u disco. Uči-teljice su bile predobre.Nisu nam zabranjivaleneke stvari koje smo sebojali da hoće. Moglismo se sve dogovoriti snjima. Bile su zakon!One su bile dobre, ali imi. Nismo napravili ne-ku preveliku glupost.Bilo je jako dobro išteta što nismo bilidulje.

Natali Jagec, 8.c

Naša prva postaja - Plitvička jezera

Naši dani za pamćenje 8a, 8b, 8c ...

Sve što je lijepo, kratko traje

Noć za pamćenje

Na putu prema Cerovačkim špiljama

Stranice za male


Zašto volim ići uškolu? To je barem jedno-stavno pitanje. Škola midaje znanje, kulturu izadaću. Čim zvono zazvo-ni (zvrrr!) znak je da uči-teljica dolazi, ona odmahupita: „Tko nije napisaodomaću zadaću?“ To mepotiče da stalno radim,učim i pišem zadaću. No,ono najbolje kod škole jeto što stičem nova znanja,naprimjer saznala sam

koliko je dva plus dva ilitri plus tri. Naučila sam išto su imenice, glagoli ...iz prirode sam saznalanešto više o biljkama,životinjama, ljudima i osvom kraju. Kad dolazim uškolu već osjetim miriszadaće, prijatelja i prija-teljica, osjetim toplinukoju mi pruža škola. Svesu to razlozi zbog kojihvolim ići u školu.

Viktorija Dretar 3.a

1964. godine 27. 6. promet je bio rjeđi. Nakon 40 godi-na taj se broj iznimno povećao. Na autocestama sve je višeprometnih vozila. Svijet svakog dana proizvede novu vrstu.Nabrojit ću vam neke. Na primjer: auto za trke, kamion zaprijevoz teških predmeta, autobus za prijevoz putnika i dr.Prometna vozila mogu voziti na benzin, plin, vjetar i bateri-ju. Auto ima vrata, stakla, masku, boju, motor, sjedala, kli-pove.U svijetu ima od prilike milijune i milijune prometnihvozila. U gradu se ne smije voziti preko 60 km na sat. Vozilakoja voze 40 km na sat mogu se prestizati iako voze po pu-noj crti. Veliki kamioni mogu voziti teret težak 40 tona. Usvijetu nakon svakog dana prometni broj se povećava, apitamo se koliko će biti u budućnosti.

Vinko Lozić

Moj kućniljubimac

Moj kućni ljubimac je pas.Zove se Oskar. Rođen je u sed-mom mjesecu, dana 27. Imacrnu i smeđu dlaku. Mješanac

je labradora i ovčara. Brzo trči. Čak je brži od mog tate. Voli sešetati po susjedovoj njivi. Uvijek je jako nemiran. Kad dođem knjemu i pustim ga iz boksa, vrti se i skače po meni. Igramo sesvega. Od lovica i igranja s loptom, do maženja i trčanja. Oskarjede sve što mu daš. Ponekad je smiješan, a ponekad zločest.Dok trči, ponekad se spotakne i zaroni njuškom u snijeg. Ja gavolim jako!

Karla Škvorc, 4.b

MojmačakNes

Moj mačak Nes naj-draži mi je od svih ma-čaka. Veoma je dobar,

kao da me razumije. Svaki put kada mu nešto kažemgleda me u oči kao da me sluša. Nes je Točkici sin.Međutim, nije on oduvijek Nes, tj. mislili smo da jeNeska. Uvijek se igra sa mnom. Prošle zime igrao se umojoj snježnoj kućici. Naravno, srušio ju je. Bila samljuta, ali mislim, to je ipak samo mačak.

Kada ga danas gledam vidim jednog iskusnog ma-čka sa duhom svog pradjeda.

Alma Pongrac, 4.b

Moji kućni lju-bimci su dvijezlatne ribice. Zo-vu se Tomislav i

Ružica. One žive u akvariju. U akvariju se nalazi i dvorac ukojem spavaju. Pored dvorca je plastična biljka. Tomislavje promijenio boju iz zlatne u srebrnu. Ja hranim svoje ribi-ce jednom na dan. Moja mama im čisti akvarij. S ribicamase igram tako da prst stavim u akvarij, a one isplivaju napovršinu jer misle da je to hrana. Ja volim svoje ribice iželim da žive što duže!

Karla Škvorc, 4b

Zašto volim ići u školu

Mi volimo školu! Na snijegu

PROMET je sve gušći i gušćiNaša svakodnevica - Učenici putnici Dvije

zlatneribice

Petra Šenji, 1.a

Nikki Paškalj, 1.a

Antonio Novak, 1.b


Stranice za male

Mala čupava lopta Moj kućni ljubimac je pas mješanac. Odaziva se na ime

Oscar. Star je dva mjeseca. Jako je mlad, čak i za pseće godi-ne. Ima jako debelu dlaku. Bijeli je i po sebi ima svijetlosmeđetočke. Jako se voli igrati i skakutati po snijegu. Kada dođem donjega, on počne mahati repom. Tako znam da je sretan što mevidi. Jako voli jesti i to se naravno vidi, iako je visok petnae-stak centimetara (otprilike je tako i širok) izgleda poput malečupave lopte ili poput plišanog psića.

Ivana Sabol 3.a

DRAGI SVETINIKOLA

Pošto sam bio dobar cijelu godinu, slušaomamu, tatu, djeda, baku i sve ostale, molim teda mi ispuniš jednu želju. A ta želja je da budemzdrav, ja i moja obitelj. Može i jedan džip nadaljinski.

Voli te tvoj Matija Branilović, 1.b razred

Volim nogomet od svoje8 godine. Od svoje 9 godi-ne počeo sam igrati za NKVenera. Nogomet mi je naj-draži sport. Svaki put kadaidem igrati nogomet vese-lim se kao da sam našaosuho zlato. Nogomet igramsvaki dan, pa makar moraopo snijegu igrati. Čestoigram nogometne igrice na

kompjutoru. Jako volimpucati slobodne udarce ipenale jer sam onda ne-pobjediv. Kada odrastemželim biti poznat i dijelitiautograme, isto želim imatimnogo cura. Želim igratipred punim stadionom inavijačima koji me vole.

Dominik Kalađija, 4.b

Zašto volim zmajeveVolim šišmiše, zmije i guštere, a zmajevi su kada spojimo

životinje koje sam pobrojao. Da objasnim zašto baš zmajevi.Volim: gmazove, životinje s krilima s velikim snažnim zubimai rogovima, a zmaj ima sve to. Ako vam nije jasno od koje samživotinje izvukao rogove; gušteri i šišmiši imaju rogove. Ali tonisu jedini razlozi zašto volim zmajeve. Volim ih zbog prekra-snih boja, lijepih oblika i veličine. Moj omiljeni zmaj je letigu-ja. Letiguja je najveći i najopasniji zmaj. Naraste do 15 meta-ra, hrani se slonovima i ostalim velikim sisavcima. Može bitizlatne, srebrne i zelene boje.

Jakša Vidović, 4.b

Zašto volim nogomet

Ja sam na televiziji!

LETIGUJA - ilustrirao - Jakša Vidović, 4.b

Medo i mi u ZOO

Stranice za male


Zemlja • Naš planet Zemlja ima jedan mjesec, a Saturn ih ima 30.• Zvuk putuje brže kroz vodu nego kroz zrak.• Europa i Amerika razdvajaju se oko 4 cm na godinu.• Europa i Afrika zajedno po površini su gotovo jednake Aziji.• U moru je otopljeno više zlata nego što ga ima na kopnu.• 95% svih životinja i biljaka koje su ikada živjele na Zemlji su izumrle.

Životinje

• Neke divovske stonoge imaju čak 400 nogu!• Ribe koje žive 800 metara ispod površine mora nemaju oči!• Vilin konjic živi najduže 24 sata!• Zlatna ribica pamti najduže 3 sekunde!• Morski konjic je najsporija životinja!• Plavetni kit je najveća životinja!• Pčela mora posjetiti 4 000 cvjetova da bi napravila jednu žlicu meda!

IZ ŠKOLSKIH ZADAĆNICA

• Najviše volim svoju kuću, u njoj se osjećam ugodno,nježno, toplo i mekano.

• Bilo je to jednog večernjeg i napola sunčanog dana kadsam došla doma.

• Iz srca mi je pao teški kamen. Tako težak da sam ga osje-tila u trbuhu.

• Kod kuće me čeka mali pas, koji kad me vidi maše repomi skače po meni...kao i moja seka, tako je vesela.

• Mački. Oni su svugdje. Nema di ih nema.

• Od silnog veselja srcalna suza potekla je niz obraz.

• Ja se kod kuće osjećam ugodnom i raspoloženom.

• Iz dimnjaka je išao crni dim.

• Velika i mala tiskana slova su takva da se moraju jako

tiskati u bilježnicu.

• Zakrivljene crte su takve da se s desne ruke stave u lijevu

i onda nacrtaju.

Jeste li znali

Biljke • Bambus je najviša trava na svijetu. Može narasti do 30-tak centimetara u

toku jednog dana.• Patuljasta breza je najmanje stablo na svijetu. Velika je kao ljudski prst.• Postoji oko 7 000 različitih vrsta jabuka.• Biljke koje su izložene određenoj vrsti glazbe mogu izrasti veće i snažnije od

biljaka koje „ne slušaju“, a više im se sviđa klasična nego rock glazba.

Čovjek• Prosječno ljudsko tijelo u sebi ima dovoljno željeza da se napravi

1 čavao dug 7 centimetara.• Čovjek ima više od 600 mišića, a gusjenica prosječne veličine ima ih

više od 2000.• Ljudsko oko toliko je osjetljivo da po mraku može vidjeti zapaljenu

svijeću na udaljenosti od 1,6 km.


Stranica za strance

WET BOYSI was in 4th grade. Everyone was ha-

ppy, like me. Girls were talking aboutboys and boys about girls… Some boyswere doing their homework. Boys werebored so they decided to make paperplanes. I thought they were joking. Butno! Boys did make paper planes. Theythrew them out trough the windows. Itwas a rainy and windy day. Planes wereeverywhere. And then! The teachercame into the classroom and she sawairplanes everywhere. She was quiteangry and she told them to go out andpick up all the airplanes. It was verycold outside. The whole thing was sofunny … and the boys came wet. That'sthe way teachers should do it!

KARLA VIZINGER 6.B

BIRTHDAY PARTY

Once I was at a birthday party with my

friends from school. We were playing ''hide

and seek''. I wanted to hide among jackets

and coats on a hanger. I jumped up and hung

myself on the hanger with my belt. I was han-

ging there for some time and nobody found

me. Then I started calling my friend. When

they came we started laughing. In the end

they put me down. Luckly, i didn't break the

hanger, nor my belt.

SVEN ŠENJI 6.B

dragi piplsi i...

Documents