dr. muhamed borogovac - rat u bosni i hercegovini

8/22/2019 Dr. Muhamed Borogovac - Rat u Bosni i Hercegovini

http://slidepdf.com/reader/full/dr-muhamed-borogovac-rat-u-bosni-i-hercegovini 1/107

dr. Muhamed Borogovac

Rat u Bosni iHercegovini1992 - 1995

Bosanski kongres - USA

Za izdava~a: Prof. dr. Vahid Sendijarevi}Tipografska priprema: Bosanski kongres - USA

Tel. (617)783-8796, (810)828-3193FAX (810)828-3069Printed in USA 1995.



2

Sadr`aj

Posveta ......................................................................... 6

Predgovor ..................................................................... 7

1. Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine ...................... 9

Srbi Hrvati Bo{njaci

2. Bosna i Hercegovina u SFRJ ....................................... 18 Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc" "Afera Agrokomerc"

Stranka demokratske Akcije --SDA Prvi kongres SDA

3. Kako je umrla Jugoslavija ............................................. 26 Federacija Jugoslovenske narodna armija i Teritorijalna obrana Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ

4. Rat ................................................................................ 33 Rat u Sloveniji Rat u Hrvatskoj Tu|manovo shvatanje "razboritih granica"

5. Novi svjetski poredak ................................................ 36

6. Rat u tuzlanskoj regiji ................................................ 38 Patriotska liga u Tuzli Napad na prostorije SDA Tuzle Tuzla prije 15. maja 15 maj 1992.



3

Prve trgovine teritorijama

7. Kadrovska politika SDA u ratu ................................... 50 Priliv novih ~lanova

Pohara u Tuzli8. Pregovori ....................................................................... 53 Drugi razgovor sa Izetbegovi}em Pravo ili pregovori Pristanak na pragovore Pristanak da Karadì} bude partner u pregovorima Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH

9. Posljedice pregovora o Ustavu BiH ........................... 62 Otvaranje pitanja priznanja BiH Uni{tavanje motivacije za borbu "Demilitarizacija Sarajeva" - Izdaja Gora`da

10. Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavama 67

11. Bosanski kongres ............................................................ 73 Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa Izetbegovi}em Optu`nica Bosanskog kongresa Aktivnosti Bosanskog kongresa Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa Pitanja i odgovori Izdaja Biha}a Reakcija Bosanskog kongresa na traènje Milo{evi}evog priznanja BiH

12. Pad Srebrenice i @epe i posljedice .......................... 100 Pad Srebrenice Izdaja @epe

Politi~ke posljedice pada Srebrenice i @epe êtnici su vojni~ki poraèni Armija i politika

13. Drugi o ratu u BiH ............................................... 107



4

Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH povodom "ameri~ke inicijative" Pruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH

povodom "ameri~ke inicijative" Saop{tenje Studija 99 Analiza dr. Zdrasvka Tomca Reagovanje tuzlanskih intelektualaca

14. Kako mu polazi za rukom ...................................... 134 Tehnologija prevare Uloga ostalih u~esnika u vlasti

O Izetbegovi}evim motivima



5

Posveta

Idemo do Drine.

Kapetan Hajro M e{i}, komandant Teo~aka i Zvornika

Rat }e se zavr{iti kada se Ljiljani zavihore u Banja Luci i

Grudama.

Sefer H alilovi}, vhovni komandant Armije BiH

Bosni ne treba mir, Bosni treba sloboda.

Zaim Imamovi}, koandant Gora`da

Sigurnosne zone su samo tamo gdje je Arm ija BiH.

Atif Dud akovi}, komandant Petog korpusa

Izvr{i}emo smotru Arm ije BiH u Banja Luci .

M ehmed Alagi}, kmandant Sedmog korpusa

Ovu kn jigu posve}ujem borcima herojske Arm ije BiH.



6

Predgovor

Rat u Bosni i Hercegovini je ne~uvena tragedija. Pred o~ima cijelogasvijeta nestaje jedna dràva i nestaje jedan narod. Pogaèni su svi principi

humanosti, morala i me|unarodnog prava. Postavlja se pitanje kako se tomoglo dogoditi, danas, kada je poznato iskustvo genocida iz Drugogsvjetskog rata (holocausta) i kada je me|unarodna zajednica imalanamjeru i na~in da za{titi Bosnu i Hercegovinu? Me|unarodna zajednica je dokazala da nije neprijatelj Bosne i Hercegovine i da èli ovu dràvu usvojoj zajednici kada ju je priznala 7. aprila 1992. Time se suprotstavilanarastaju}em srpskom nacionalizmu, koji je tek po~eo krvaviti ruke uBosni i Hercegovini. Kako to da sada u jesen 1995. poslije bezbrojnih~etni~kih zlo~ina nad kojim se svijet zgraàva me|unarodna zajednicastaje na stranu tih zlo~inaca poklanjaju}i im 49% Bosne i Hercegovine usvojim "mirovnim prijedlozima"? Koji je to maestralni reìser uspionapraviti takav nevjerovatan obrt i kojim metodima se sluìo? Ova knjigaodgovara na ta pitanja.

îtanju ove knjige treba pristupiti ne vjeruju}i nikome osim zdravomrazumu. Osim toga, od ~itaoca koji shvati {ta se stvarno Bosni iHercegovini doga|a o~ekuje se da po~ne {iriti istinu zbog spasa

domovine. Krajnji cilj je da se pomogne patriotskim snagama u borbi protiv snaga izdaje i podjele Bosne i Hercegovine.

U èlji da Bo{njake {to prije naoruàm spoznajom {ta im se stvarnode{ava, ovu knjigu pi{em u ùrbi. U meni postoji nada da }e knjiga do}ido Bo{njaka dok jo{ nije kasno, dok se jo{ moè re}i "NE" podjelidomovine. Zato po{tovani ~itaoci nemojte puno zamjeriti na tehni~kojnesavr{enosti knjige.

Boston, 5. novembra 1995. dr. Muhamed Borogovac



7

Glava 1

Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine

Srbi

Rat u biv{oj Jugoslaviji je po~eo jo{ 1988. godine, dolaskom Slobodana Milo{evi}a navlast u Srbiji. Milo{evi}a je u najvi{e rukovodstvo Srbije doveo liberalni srpskikomunista Ivan Stamboli} smatraju}i ga dobrim bankarom. Stamboli} je ma{tao da }ese Srbi poslije pada komunizma okrenuti ekonomiji, kao {to su to u~inili ostali narodi iz

biv{eg komunisti~kog svijeta. Prevario se. To je platio na istorijskoj 8. sjednici

Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije smjenjivanjem sa svih funkcija. Nije dobro poznavao svoj narod. Poku{ajmo ukratko sagledati gdje se Stamboli} prevario, tj. u~emu su Srbi toliko druga~iji od ostalih naroda.

Najva`nija karakteristika Srba je pretjerana srpska kolektivna svijest. Sna`na srpskanacionalna svijest izvire iz Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek brinula, ne samoza du{e svojih vjernika, nego se aktivno mije{ala u politiku. Posljedica toga je da su Srbi iu crkvi uvijek vi{e pri~ali o "srpskome juna{tvu i srpskim vojevanjima" nego {to su semolili Bogu. To se doga|alo i pred ovaj rat. Sjetimo se npr. preno{enja "mo{ti caraLazara" po "vekovnim srpskim zemljama zapadno od Drine". To je bilo

srpsko-pravoslavno ritualno obiljeàvanje granica Velike Srbije i podgrijavanjegenocidne mr`nje prema kom{ijama uo~i samoga rata. Zbog tako sna`no izraène ljubavi prama srpstvu neki u svijetu Srbe nazivaju patriotima, a neki nacionalistima, zavisno odshvatanja tih pojmova. Kako se ispoljavala ta kolektivna svijest u "bratstvu i jedinstvu"?Uze}u primjer iz svoga ìvota. Rade}i na raznim univerzitetima u Bosni i Hercegovini

primjetio sam da su ve}ina zaposlenih Srbi, mada su me|u studentima Srbi bili u manjini.Kako je dolazilo do toga? Kada bi se pojavio prosje~an student Srbin svi nastavnici Srbisu ga kovali u zvijezde i gledali kako da ga ostave za asistenta. Profesoru Srbinu je bilanormalna stvar da odvoji, ako treba, i dio svojih ~asova da bi "svoga" asistenta ugurao nafakultet. Va`no je bilo zaposliti {to vi{e Srba i tako ovladati fakultetom. S druge strane

profesori Bo{njaci i Hrvati su naj~e{}e gledali kako da zadrè {to vi{e ~asova kako bi bolje zara|ivali. Tako se doga|alo da smo imali ve}inski srpski nastavni kadar sastavljenod diplomaca sa prosje~nim ocjenama dok su mnogi diplomci Bo{njaci sa odli~nimocjenama tavorili po provincijskim firmama.

Srpska kolektivna svijest u~inila je da je Srbima najmiliji predmet Istorija, i to uglavnomona "istorija" koja se bavi srpskom nacionalnom "slavom". Od ostalih aktivnosti Srbeinteresuje i desetera~ka, guslarska knjièvnost u kojoj se glorificira "srpsko ~ojstvo i

juna{tvo". Izraèn je interes Srba za dràvu, vojsku i sve drugo {to bi moglo biti sredstvoostvarivanja srpske nacionalne hegemonije nad susjednim narodima. Individualnost jekod mnogih Srba zakr`ljala. Tamo gdje se individualne karakteristike kao {to su moral,milosr|e, po{tenje, savjest sukobljavaju sa srpskim nacionalizmom kod ogromne ve}ineSrba }e "nacionalni interes" prevladati individualne vrline. To je uzrokovalo tragedijesrpskih kom{ija gdje god Srbi ìve. Vijekovima je Srbija bila mje{ovita sredina dok jenjome vladala Otomanska imperija i muslimani slavenskog porijekla. Oni su osnovali svesrpske gradove i u njima bili ve}ina. Pod gradom podrazumjevam naselje u kojem setrgovalo, a ne srednjevjekovni zamak, kakvih je bilo nekoliko i prije pokoravanja Srba od



8

strane Otomanske imperije. U gradovima je ìvjelo i dosta Jevreja, Grka, Jermena,Cigana i svih ostalih naroda tada{nje Otomanske imperije. Na primjer, poznati turski

putopisac Evlija êlebija, ~iji su podaci posluìli za mnoge doktorate, kao {to je npr.doktorat Ive Andri}a, pi{e 1660.: "Beograd je luka na Savi i Dunavu sa 38 muslimanskihmahala, 3 gr~ke, 3 srpske, 3 ciganske mahale i sa po jednom jevrejskom i armenskommahalom." ("Urban Development in the Western Balkans, by Francis Carter, London,

1977.) îm su Srbi preuzeli vlast 1812. oni su istrijebili sve nesrbe i napravili "etn~ki~istu" Srbiju. Protjerani Muslimani iz Srbije su tada do{li uglavnom u Bosnu. Medjutimnikakava odmazda nad bosanskim pravoslavcima se nije dogodila. Sli~no se ponavlja idanas. Masakrirani Srebreni~ani, Zvorni~ani, Vlaseni~ani, Janjarci, Bijeljinci itd. ne ~inenikakvo zlo Srbima u Tuzli, Sarajevu, Zenici i ostalim mjestima pod kontrolom ArmijeBiH. To Bo{njaci nazivaju merhametom. Ostali civilizovani svijet to naziva"individualizacijom krivice". Za razliku od Bo{njaka, Srbi u sli~nim situacijama uvijek djeluju kao kolektiv, kao jedno bi}e iz vi{e komada. Naime, ako srpski vojnici izginu naBiha}u, ~etnici se svete na Bo{njacima u Prijedoru. Kada Srbi izgube u Hrvatskoj, ~etnicise osvete Hrvatima u Banja Luci. Bezbrojni su takvi primjeri, a {iroj javnosti je poznata

srpska odmazda nad Hrvatima u Banja Luci zbog gubitka zapadne Slavonije. Timdogadjajma je poklonjeno ne{to vi{e pa`nje u svjetskim medijima jer je banjalu~ki biskupgosp. Franjo Komarica tada {trajkovao gla|u. Mnogi gori zlo~ini prema Bo{njacima su

pro{li nezapaèno.

Vratimo se doga|ajima iz srpske istorije. Poslije 2. srpskog ustanka, kako se Srbija {irilatako su Srbi "etni~ki ~istili" nove "srpske" teritorije od svih nesrba, ne samo odmuslimana. To se vidi i na primjeru dana{nje Vojvodine. Vijekovima je Vojvodina bilamje{ovita sredina dok je njom vladala Austro-Ugarska, tj. "genocidne [vabe" kako Srbikaù. Odkako je Vojvodina do{la pod Srbiju 1918. do danas gotovo svi vojvo|anski

nesrbi su nestali. Temeljito su iskorijenjeni Nijemci, a velikim dijelom i Hrvati, Ma|ari,Slovaci itd.

U obi~ajima drugih naroda je da junak izaziva junaka na dvoboj. Srbi su jedini narod nasvijetu za koje je juna{tvo kada naoruàna ~eta ubije junaka na spavanju. To srpsko"juna{tvo" je opisano u spjevu "Smrt Smail Age êngi}a". Pro{la su dva stolje}a od toggnusnog ubistva iz mraka, a Srbi ga jo{ uvijek slave kao juna{tvo. Budu}i da su tolikookrenuti nacionalizmu i srpska "kultura" je nacionalisti~ka. Naime, Srbi ni nemajunikakve kulture, osim ne{to desetera~kih pjesama u kojima se slave srpski "juna~ki"napadi iz busija na "turske svatove" i klanje svatova, ili, kako Srbi "raspevano" kaù

"posecanje ki}enih svatova". O srpskom nacionalnom bi}u i kulturi ipak najbolje govori"Gorski vijenac" Petra Petrovi}a Njego{a u kojem se "obrazlaè" i slavi genocid nadmuslimanima za vrijeme vladike Danila. Srbi su "Gorski vijenac" uzeli kao inspiracijuza sve kasnije genocide nad muslimanima. Srbi su se konstituisali kao narod na idejamagenocida opisanim u "Gorskom vijencu". "Gorski vijenac" je op{te prihva}eni srpskinarodni ustav. Zbog takvog odnosa Srba prema "Gorskom vijencu" srpska dru{tvenamisao smatra Njego{a ocem srpstva, bez obzira {to on poti~e iz Crne Gore.

Postavlja se pitanje kako Srbi uspijevaju razviti tako snaàn nacionalisti~ki kolektivizamkod svojih mladih? Postoje ~etiri stuba srpske nacionalne svijesti. O jednom sam ve}

govorio - mr`nja prema "Turcima", tzv. kosovski mit. Rije~ "Turci" je u navodnimznacima zato {to u srpskoj mitologiji rije~ "Tur~in" ozna~ava omrznutog muslimana bilokoje nacionalnosti u svijetu. Dakle, srpska mr`nja prema "Turcima" je najstariji inajva`niji temeljni stub srpstva. Drugi i tre}i stub su mr`nje prema Hrvatima i

Nijemcima. U srpskoj "kulturi" se u poslijednje vrijeme formiraju "jasenova~ki mit" i"kragujeva~ki mit" koji sluè za raspirivanje mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. Svidràvni praznici u jugoslovenskim {kolama bivali su obiljeàvani recitacijama iz "Jame"



9

Ivana Gorana Kova~i}a, u kojoj se opisuju usta{ka zvjerstva nad Srbima, i stihovima iz"Krvave Bajke" Desanke Maksimovi}, koji govore o masovnom zlo~inu njema~kihvojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata u Kragujevcu. êtvrti temeljac srpstva je ljubav

prema pravoslavnim Rusima. Posljednjih decenija, kao rezultat konfrontacije Rusa saZapadom, izrasla je mr`nja prema "trulom Zapadu". Zbog tolikih mr`nji, ostalimnarodima Srbi izgledaju paranoidni.

Samo se Srbima moè dogoditi tako ne{to kao {to je bio miting od milion ljudi na Kosovuu ljeto 1989. Ve}inom pijani, okupili su se na mjestu najve}eg srpskog poraza da senao{tre za jo{ jednu "osvetu" nad "Turcima", svojim mitskim neprijateljima. Poslije dvadana putovanja i polusatnog "srbovanja" sa svojim vo|om "Slobom" vratili su se u"Krajine" psiholo{ki spremni da krenu u novu epopeju na srpski na~in krvolo~na ubistvanenaoruànih kom{ija, plja~ka njihove imovine, silovanje èna i "posecanja dece".

Normalnom ~ovjeku se ne ide na dvosatni put od Tuzle do Sarajeva, ako ne mora. Srbinunije mrsko na dvodnevni put od Knina do Kosova da bi "srbovao". Srbovanje na KosovuPolju je pokrenulo stra{ne stvari. êtnici ubijaju sa uìtkom; noèm, ìcom za klanje,

maljem, kundakom, ..., uìvaju}i u mukama `rtava. êtnici su nadma{ili naciste usvireposti prema `rtvama. Zato }e Srbi, koji su ve} vijekovima opsjednutihajdu~ko-~etni~kim genocidom protiv svojih susjeda u slijede}im decenijama nositigenocidnu {tafetu srama.

Hrvati

Hrvatska nije bila okupirana od strane Otomanske imperije tako dugo kao {to je to bilaSrbija i u Hrvatskoj povijesti mnogo zna~ajniju ulogu od Turaka igraju Austrijanci,

Ma|ari, Mleci i na kraju Srbi. U Hrvatskoj nikad nije bilo toliko negativnih emocija prema Turcima i muslimanima, vjerovatno zato {to su samo dijelovi Hrvatske, Slavonija iLika, bili pod Otomanskom upravom jedan relativno kratak period u istorijskimrazmjerima. Negativne emocije i prema ostalim okupatorima Austrijancima, Ma|arima,Mlecima i Talijanima su tako|er is~ezle, tako da su Srbi prvi na listi "hrvatskihneprijatelja". Od 1914, kod mnogih Hrvata se pojavio osje}aj savezni{tva sa Bo{njacimau borbi protiv zajedni~kog neprijatelja velikosrpske politike. S druge strane, postojali suuvijek i Hrvati koji su smatrali da se sa Srbima treba nagoditi na ra~un Bo{njaka.Me|utim, me|u Hrvatima je pred rat, krajem 80-tih i po~etkom 90-tih, bila daleko

brojnija struja koja je bila za saradnju sa Bo{njacima i zajedni~ki otpor srpskoj

hegemoniji. Nesre}a Bo{njaka u ovome ratu je {to je aktuelni hrvatski predsjednik dr.Franjo Tu|man zagovornik podjele Bosne i Hercegovine po uzoru na sporazumCvetkovi}-Ma~ek. Dakle, Tu|man pripada onoj manjini me|u Hrvatima koja misli dase sa ~etnicima moè sporazumjeti i dobiti veliki dio Bosne i Hercegovine. Sude}i premanjegovoj dosada{njoj politici to je njemu va`nije i od jedinstvene Hrvatske. Budu}i da uHrvatskoj nije mogao na}i dovoljno snaga za politiku agresije na Bosnu i Hercegovinu,dok je tre}ina Hrvatske okupirana od Srba, on se oslonio na "Hercegova~ki lobby" uZagrebu, kojega je sam i formirao daju}i "Hercegovcima" zna~ajne funkcije u dràvi isvojoj partiji, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Za{to su ba{ Hercegovci biliuglavnom Tu|manova podr{ka podjeli Bosne i Hercegovine? Jedan od razloga je to {to

su Hrvati u Hercegovini bili dugo pod otomanskom vla{}u pa su kao i Srbi "akumulirali"netrpeljivost prema Muslimanima. Rade}i na Univerzitetu "Dèmal Bijedi}" u Mostaruuo~io sam da hercegova~ki Hrvati imaju mnogo vi{e negativnih osje}anja premaMuslimanima nego prema Srbima. Poslije, u ratu, oni su svojski provodili Tu|manovu

politiku prema Bo{njacima. Drugi razlog {to su Hercegovci bili upori{te politike podjeleBosne i Hercegovine je taj {to su Hrvati u nekolko op{tina zapadne Hercegovine velikave}ina stanovni{tva, tako da je "prirodno" da ti krajevi pripadnu Hrvatskoj u slu~aju



10

podjele BiH.

Za razliku od Hercegovaca, bosanski Hrvati su u ovom ratu uglavnom bili za o~uvanjeBosne i Hercegovine. To je najvi{e zbog svijesti da su Hrvati u Bosni manjina i da }e

prilikom eventualne podjele Bosne i Hercegovine na nacionalne dràvice oni izgubitisvoja imanja i domove. Zato su bili za jedinstvenu gra|ansku Bosnu i Hercegovinu u

kojoj }e imati jednaka gra|anska prava. Veoma zna~ajna ~injenica je da je bosanskihHrvata znatno vi{e nego hercegova~kih. Zato je Tu|man imao velikih problema da uHDZ Bosne i Hercegovine instalira svoje ljude, "Hercegovce". Ovdje je rije~"Hercegovac" u navodnicima jer ozna~ava politi~ku struju djelitelja BiH, a ne samoregionalnu pripadnost. Sjetimo se da su intervencijom iz Zagreba smjenjeni DavorinPerinovi}, Stjepan Kljuji}, dr. Miljenko Brki} dok napokon nije na ~elo HDZ-a BiHdo{ao Tu|manov ~ovjek, Mate Boban. Veoma interesantno je napomenuti da je DavorPerinovi} smijenjen kada je otkriveno da mu je djed sa o~eve strane bio pravoslavni pop.U jednom Perinovi}evom intervjuu za Globus 1994. on ne krije da je bio za o~uvanjeJugoslavije. îtaju}i taj intervju sjetio sam se nekih glasina iz vremena formiranja

nacionalnih stranaka u BiH. Naime, pri~alo se da je KOS (Kontra-obavje{tajna Slu`ba,kojom su dominirali Srbi) osnovao i Izetbegovi}evu Stranku damokratske akcije (SDA) iSrpsku demokratsku stranku (SDS) i HDZ da bi ih mogao kontrolisati. Me|utim, zarazliku od Perinovi}a u ~ije hrvatstvo se mo`da moè i sumnjati, hrvatstvo Kljuji}a iBrki}a je nesumnjivo. Oni su zasigurno radili za dobrobit i Hrvatske i Hrvata u BiH.

Bo{njaci

U svojoj ogromnoj gladi za velikom i mo}nom Srbijom Srbi su u ratovima {irili svoje

teritorije istrebljuju}i svoje kom{ije, a u periodima mira su poku{avali te kom{ijeasimilirati u Srbe. U tom cilju su smislili teoriju po kojoj su Bo{njaci islamizirani Srbi.Strategija te teorije je da se Bo{njaci ubijede kako su oni biolo{ki potomci Srba, dakleSrbi, ali su se zbog izdaje njihovih predaka odvojili od Srba. Generacije Bo{njaka su u{kolama biv{e Jugoslavije morale u~iti napamet kako su za vrijeme "turske" vladavinenjihovi preci, koji su bili Srbi, prelazili na Islam; neki da bi dobili povlastice, a neki izstraha. Po toj teoriji samo naj~asniji Srbi su ostajali vjerni "veri pradedovskoj". U srpskojmitologiji postoji izreka: "Potur~i se plaho i lakomo." Takvim {kolovanjem su generacijemladih Bo{njaka bile izloène maltretiranju. Na ~asovima "Srpskog" jezika i "Istorije"u~iteljice, naj~e{}e ène oficira iz Srbije i Crne Gore na slu`bi u Bosni i Hercegovini,

"obja{njavale" su malim Bo{njacima kako su oni potomci najgorih izdajnika. Takvo{kolovanje je imalo za cilj da posramljeni mali Bo{njaci napuste svoj nacionalni identitet.Da bi im se olak{alo gubljenje identiteta, u periodu Socijalisti~ke Federativne RepublikeJugoslavije (SFRJ) izmi{ljena je nova etni~ka odrednica: Jugosloven. Svakomenacionalno svjesnom Bo{njaku bilo je jasno da je jugoslovenstvo samo sinonim zasrpstvo i da je izmi{ljeno samo da bi asimilacija nesrpskih naroda u Srbe bila {to

bezbolnija i {to uspje{nija. Takvo asimilatorsko {kolstvo, koje je karakterisalo iKraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kao i SFRJ, dovelo je do gubljenja identiteta kodmnogih Bo{njaka. Poznato je da se knjièvnik Me{a Selimovi} javno deklarisao kaoSrbin. Mnogo vi{e je bilo "Muslimana" koji su se osje}ali Srbima, a, za razliku od Me{e,

to nisu javno iskazivali. Interesantno je spomenuti da su se mnogi politi~ari i gotovo svivrhovni poglavari Islamske vjerske zajednice, reisi-ul-uleme, osje}ali Srbima. Kako suupravo takvi "Muslimani" dolazili do najvi{ih poloàja? To se obja{njava ~injenicom {tosu ih Srbi uo~avali kao takve i potom im omogu}avali da napreduju u slu`bi i da dolazena poloàje gdje }e predstavljati Muslimane, tj. Bo{njake. Mnoge takve "Muslimane"opisuje Alija Nametak u knjizi "Sarajevski nekrologij" izdatoj 1994. od Globusa iBo{nja~kog instituta u Zurichu. Najpoznatiji noviji primjer prevaspitanog "Bo{njaka" je



11

filmski reìer Emir Kusturica. Kriju}i se iza jugoslovenstva Emir Kusturica se bezostatka stavio na stranu ~etnika i tako najbolje dokazao da je jugoslovenstvo u etni~komsmislu samo sinonim za srpstvo.

Veoma interesantno je napomenuti da se Alija Izetbegovi} deklarirsao kao Srbin. Predizbore 1990. su objavljeni dokumenti na kojima je Alija Izetbegovi} svojom rukomnapisao da se smatra Srbinom. Poznato je da se Alija Izetbegovi} izja{njavao kao Srbin ina popisu stanovni{tva 1961. Budu}i da je pred izbore 1990. Televizijom Sarajevovladali velikosrbi, Izetbegovi} je dobio polusatnu emisiju na kojoj se pravdao za takvosvoje izja{njavanje. Pravdao se da tada nije bila priznata muslimanska nacija pa se moraoizja{njavati kao Srbin. Me|utim, to nije ta~no. Mogao se, kao i ogromna ve}inaBo{njaka, pisati kao "neopredjeljen". Neki su iz {ale, a neki iz raznih protesta pisali da suEskimi, Marsovci, Kinezi, Japanci itd. Na kraju, mogao se izja{njavati i kao Musliman.Ako bi se izjasno kao Musliman jedino {to mu se moglo dogoditi je da slu`benik nadokumentu ostavi tu rubriku praznu ili da napi{e "neopredjeljen". Ja sam se izja{njavaokao Musliman, a ìvio sam u istoj dràvi kao i Izetbegovi}. Svi oni "Muslimani" koje jaznam da su se izja{njavali kao Srbi ~inili su to iz afiniteta prema Srbima. S obzirom da jeAlija Izetbegovi} bio dovoljno politi~ki obrazovan, on se svjesno izja{njavao kao Srbin.Oni koji nisu imali pojma o tim stvarima nisu razlikovali vjeru i naciju i izja{njavali su sekao muslimani vjernici ({to je bilo dozvoljeno i {to je njima bilo dovoljno) nikada kaoSrbi.

Kada sam ve} otvorio pitanje identiteta Bo{njaka ukratko }u re}i ne{to o tome. Za razlikuod onih Ju`nih Slavena koji su po dolasku na Balkan u 7. stolje}u primili pravoslavlje,imamo i one koji su primili katoli~anstvo. Osim te dvije konfesije u Bosni je pustilokorijena "hereti~ko" u~enje, tzv. Bosanska ili Bogumilska ili Kristijanska crkva. Posabnacrkva, posebna teritorija i odanost srednjevjekovnoj bosanskoj dràvi stvorili susrednjevjekovnu bo{nja~ku naciju. Bogumilsko u~enje je izniklo iz protivrje~nosti

jedinstva Boga sa dogmom svetom trojstvu. Bogumili su ~vrsto vjerovali u zagrobniìvot. Vjerovali su da ima jedan Bog i da je Bog u svom bi}u dobar, da nije izvor nesre}ena zemlji, nego da je nesre}a rezultat materijalnog svijeta, kojeg je stvorio |avo.Bogumili su vjerovali da smrt ~ovjeka osloba|a od materijalnog svijeta, svijeta zla, iuvodi ga u vje~ni svijet istine, koji je Boìja kreacija.. Bogumili kao i muslimani ne

prihvataju dogmu o svetom trojstvu, koja, po njima, naru{ava sliku jedinstva boga.Upravo zbog te sli~nosti sa Islamom Bogumili su lahko i rado prihvatili Islam, neki ~ak i

prije dolaska Turaka u Bosnu. Prije prihvatanja Islama bosanski bogumili su bili izloèni

kriàrskim ratovima iz Ugarske i krsta{kim ratovima iz Ra{ke (Srbije) da bi se odreklisvoje bogumilske vjere. Kao posljedicu tih ratova imamo da su bosanski kraljeviformalno prihvatali katoli~anstvo, da bi za{titili narod i dràvu, mada je ve}ina njihovih

podanika ostala pod uticajem stare vjere. Akademik Nedim Filipovi} je u svojimnau~nim radovima dokazao da su ve}ina bosanskih muslimana potekli upravo odBosanaca koji su bili tek jednu generaciju pokatoli~eni bogumili. U pariodu otomanskevladavine Bo{njaci su se, dok su u Bosni, izja{njavali kao muslimani, da bi ozna~ili svojurazli~itost od okolnih hri{}ana, a izvan Bosne, deklarisali su se kao Bo{njaci, da biozna~ili svoju razli~itost od Turaka. Bo{njaci su po~etkom 18. vijeka ~ak i ratovali protivTuraka za slobodu Bosne. Ustanak je vodio Husein-kapetan Grada{}evi}. Tada je

Bosna ka`njena oduzimanjem ~etiri nahije sa desne strane Drine, koje je Turski sultandarovao Obrenovi}evoj Srbiji za usluge u ratu protiv Bo{njaka. Tako se srpski san, daim granica bude na Drini, iskazan pjesmom "Mars na Drinu", time ostvario. Tada suBo{njaci vojno porazili Turke na Kosovu Polju, ali su ipak na kraju izgubili zbog izdaje.Interesantno je da su i tada posavski katolici bili odani svojoj zemlji Bosni do kraja.Interesantno je da su i tada neprijatelji Bo{njaka na{li jednoga, toboè, muslimana, auistinu Srbina, Omer-Pa{u Latasa, da obra~una sa bo{nja{tvom zauvijek. Niì oficir u



12

Austrijskoj vojsci, glamo~ki Srbin Latas je, toboè, primio Islam, a, ustvari, uzeo zadatak da pobije sve vi|enije i pametnije Bo{njake. On je to sa zadovoljstvom temeljito obavio.Bo{nja~ka vlastela i inteligencija je tada uni{tena, pa je i svijest o bo{nja{tvu za duèvrijeme poklekla. Kao posljedicu takvih povijesnih okolnosti u Bosni i Hercegoviniimamo katolike, pravoslavne i muslimane koji su se tek mnogo kasnije po~eli nacionalnoizja{njavati kao Hrvati, Srbi i Bo{njaci. Dakle, istina je suprotna od onoga {to su nas u~ili

u jugoslovenskim {kolama; preci dana{njih bosanskih Srba i Hrvata su pod pritiskomtu|ina, krsta{a i kriàra napustili svoju bogumilsku vjeru. Me|utim, ta pitanja su oddrugorazrednog zna~aja. Iz etnogeneza pojedinih etni~kih grupa u Bosni i Hercegovini sene smiju izvla~iti nikakvi zaklju~ci o ve}em ili manjem pravu nekih naroda na Bosnu iHercegovinu. Na Bosnu i Hercegovinu imaju jednako pravo svi gra|ani koji u njoj ìve ikoji po{tuju Ustav i granice svoje domovine.

Dugo je Bo{njacima bilo osporavano njihovo nacionalno ime sijede}om argumentacijom:"Ne mogu samo Muslimani imati pravo da se zovu Bo{njaci. Ima i Srba i Hrvata koji ìveu Bosni." Da bi se izbjegle ovakve zabune treba praviti razliku izme|u rije~i "Bo{njak" i

"Bosanac". Bosanac je oznaka za regionlnu pripadnost kao {to je npr. Dalmatinac,[umadinac, Sandàklija, Hercegovac itd, dok je Bo{njak oznaka za etni~ku pripadnostkao {to je i Srbin, Hrvat, Albanac itd. Dakle postojanje termina "Bo{njak" ne ometa niSrbina ni Hrvata iz Bosne da za sebe kaè da je Bosanac.

Potpuno je besmisleno govoriti da su Muslimani "potur~eni" Srbi i Hrvati. Stanovni{tvo uBosni je sve do kraja 19. vijeka imalo uglavnom vjersku i regionalnu, a ne i nacionalnasvijest. Do tada su se ljudi u Bosni uglavnom smatrali pravoslavnim, katolicima imuslimanima, a ne Srbima, Hrvatima i Bo{njacima. Osim te vjerske svijesti o sebi imalisu i regionalnu svijest o pripadnosti Hercegovini ili Bosni. U periodu austro-ugarske

vladavine, tek iza 1878, pravoslavni Bosanci i Hercegovci su stekli srpsku nacionalnusvijest, katolici hrvatsku, a muslimani su se sjetili svog nacionalnog identiteta i imenaBo{njak. Me|utim, ovo pravilo ima veoma mnogo izuzetaka. Poznati su primjeri katolikai pravoslavnih koji su se opredjeljivali kao Bo{njaci. Mnogo su ~e{}i primjeri muslimanakoji su stekli srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest. Bo{njaci su 1918. `rtvovali svojnacionalni identitet i nacionalno ime Jugoslaviji. Za formalno priznanje svoje nacionalneosobenosti pod imenom Bosansko-hercegova~ki Muslimani ili, skra}eno, BosanskiMuslimani izborili su se tek 1970. zahvaljuju}i tada{njim Bo{njacima komunistima kao{to su bili Dèmal Bijedi}, Hamdija Pozderac, dr. Fuad Muhi}. To je bila veomasuptilna politi~ka borba u kojoj se nije smjelo ni malo pogrije{iti. Zna~ajnu su ulogu

odigrali i teoreti~ari: dr. Atif Purivatra, dr. Muhamed Hadìjahi}, dr. Muhsin Rizvi},dr. Kasim Suljevi}, dr. Muhamed Filipovi}. Bo{njaci su povratili svoje nacionalno imeBo{njak tek u ratu, u prolje}e 1994. Zna~ajne zasluge za to pripadaju AdiluZulfikarpa{i}u i Aliji Isakovi}u.

Bo{njaci su prije rata bili najvitalnija etni~ka grupa u Bosni i Hercagovini, a poslijeAlbanaca i u Jugoslaviji. To je direktna posljedica njihove obespravljenosti ukomunisti~kom reìmu. Naime, za vrijeme komunizma, Srbima su bila otvorena sva vratau dràvnim preduze}ima. Srbin kojem bi dosadio teàk ìvot zemljoradnika silazio bi ugrad. Tamo bi uvijek nalazio nekog "druga" Srbina koji bi mu nalazio neko zaposljenje.

Tako su fabrike u bosanskim gradovima bile pune nepismenih straàra, portira iliskladi{tara, Srba koji su svoja imanja na planinama ostavili i si{li u dràvne stanove ugradu. Prilago|avaju}i se gradskom ìvotu ostajali su na jednom ili dva djeteta. Mnogi odnjih su, odvojeni od svog prirodnog ambijenta, propadali u pi}u. Srpska planinska sela suostajala napu{tena. S druge strane Bo{njaci nisu imali takve mogu}nosti zapo{ljavanja.Tako se dogodilo da su Bo{njaci zemljoradnici ostajali na selima. @ive}i ruralnimìvotom oni su imali dosta djece. Za razliku od srpskih sela u "muslimanskim" selima je



13

cvjetao ìvot. To je dovelo do znatno ve}eg natalitata Muslimana u odnosu na ostale uJugoslaviji; 14 promila, dok su Hrvati imali prira{taj od 8, a Srbi od 7 promila. Jedino suAlbanci imali ve}i natalitet. Bo{njaci su bili u prosjeku daleko najmla|i narod u BiH. U

predratnim godinama u Bosni i Hercegovini broj ro|enih bo{nja~kih beba je ve} bio oko2/3 od broja ukupno ro|enih beba, iako su Bo{njaci ~inili samo 44.3% stanovni{tva.Dakle, Bosna i Hercegovina, ako se ne podijeli, }e vremenom biti zemlja sa velikom

ve}inom bo{nja~kog stanovni{tva. To je jedan od razloga ~etni~koga genocida u Bosni iHercegovini i njihovog insistiranja na podjeli Bosne i Hercegovine na etni~ke teritorije.

Bo{njaci iz gradova tako|er nisu imali velikih mogu}nosti zapo{ljavanja. Zato su seokrenuli "maloj privredi". ("Mala privreda" je bio komunisti~ki izraz za privatnekompanije.) I Hrvati kao i Bo{njaci su se okrenuli "maloj privredi". Za po~etni kapital im

je uglavnom posluìla u{te|evina zara|ena u Njema~koj. Posljednjih 20 godina pred rat je privatni sektor doìvljavao procvat, a socijalisti~ki krah. Tako se dogodilo da suBo{njaci i Hrvati i ekonomski postali vitalniji od Srba. To je drugi krupan razlog~etni~kog genocida. Srbi nisu mogli podnijeti da "Turci" i "Usta{e" ponovo budu

"parajlije". Znali su da vlada onaj ko ima pare. Nije slu~ajno da su kasnije u ratu ne meti~etnika bili upravo oni Bo{njaci koji su bili uspje{ni u privatnom biznisu. Dakle, strate{kiinteres Srba u Bosni i Hercegovini je da se ograde (Karadì} kaè "razgrani~e") odznatno vitalnijih i sposobnijih Bo{njaka. Zato svako onaj ko pristaje na to razgrani~enjeradi u srpskom nacionalnom interesu.

S druge strane, budu}i da Bo{njaci ìve tako raspore|eni da bi u svakoj etni~koj podjeliostali razbacani u nekoliko nepovezanih enklava, podjela Bosne i Hercegovine bi zna~ilasiguran nestanak ovog naroda u skoroj budu}nosti. Zato je smrtni neprijatelj Bo{njakasvako onaj ko dijeli Bosnu i Hercegovinu. Za Bo{njake ne postoji nikakav vi{i i

zna~ajniji cilj od jedinstvene Bosne i Hercegovine, jer je to pitanje ìvota i smrti naroda.Zato se jedinstvo Bosne i Hercegovine ne moè i ne smije trampiti za nekakvuekonomsku pomo}, {to se upravo doga|a u "mirovnom procesu". Traìti ekonomsku

pomo} da bi se stavio potpis na podjelu Bosne i Hercegovine u bilo kojem pakovanju, jesmrtni udarac i grijeh prema Bosni i Hercegovini i Bo{njacima. Egzistencijalne stvari za

jedan narod kao {to su suverenitet, teritorije i nacionalno dostojanstvo namaju cijene. Nikada ~ovjek na trguje sa svojim ìvotom. Isto tako dràva ne moè trgovati svojimsuverenitetom, teritorijem i nacionalnim dostojanstvom. Dràvnik nipo{to ne smijedovoditi u pitanje te svetinje. Zato u svim dràvama na svijetu prilikom inauguracije

predsjednik polaè zakletvu u kojoj se obavezuje da }e i ìvotom braniti ustav,

suverenitet i granice domovine. Bosna nestaje iz jednog jedinog razloga: {to na{ predsjednik izdao te postulate spoznate kroz hiljadugodi{nje iskustvo o dràvi.

Glava 2

Bosna i Hercegovina u SFRJBosna i Hercegovina prije Afere Agrokomerc

Amandmani iz 1974. na Ustav SFRJ bili su toliko zna~ajni da se naj~e{}e o njima govorikao o Ustavu iz 1974. Kao i u drugim republikama i u Bosni i Hercegovini ti amandmani



14

su doveli do afirmacije republi~ke dràvnosti. Me|utim, da dràvnost Bosne iHercegovine ne bi ostala samo mrtvo slovo na papiru bosanski patrioti u tada{njemrukovodstvu republike vodili su dugogodi{nju te{ku politi~ku borbu sa velikosrpskimlobbyem u BiH. U tada{njoj terminologiji velikosrpski lobby je ozna~avan rije~ju"unitaristi" dok je druga strana, borci za ja~anje dràvnosti BiH, ozna~avana etiketom"separatisti". U uslovima komunisti~kog "jednoumlja" ta borba se vodila jednim

ezopovskim jezikom tako da ve}ina Bo{njaka, nije znala ocijeniti ko je ko. Rije~i"unitaristi" ili "separatisti" su se ~esto upotrebljavale, ali samo uop{teno, nikada daokarakteri{u konkretnu osobu. Me|u borcima za samostalnost republike glavni

protagonisti me|u Bo{njacima bili su Dèmal Bijedi}, Hamdija Pozderac i dr. FuadMuhi}, a me|u Hrvatima Branko Mikuli} i Hrvoje I{tuk. Istaknutih li~nosti na drugojstrani nije bilo. Nije bilo ni potrebe. Svi kadrovi srpske nacionalnosti na svim nivoima suslo`no radili na "ja~anju Jugoslavije". U konkretnoj realizaciji to je zna~iilo zapo{ljavanje{to vi{e Srba u dràvne slu`be, vojsku, miliciju, univerzitete, {kole, bolje firme itd. Srbisu zadràli kontrolu nad Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) iKontra-obavje{tajnom slu`bom, KOS-om, kojim su apsolutno vladali u periodu

unitarizma, tj. u periodu prije Ustava iz 1974. Po~etkom 1977. poginuo je DèmalBijedi} kada je bio na funkciji predsjednika Saveznog izvr{nog vije}a (SIV), tj. VladeSFRJ. "Nesretan slu~aj" se dogodio u blizini Kre{eva kod Sarajeva i nikad nije potpunoobja{njen. Bo{njaci nikada nisu shvatili koliko su izgubili smr}u Dèmala Bijedi}a. Nasve~anoj akademiji povodom ~etvrte godi{njice pogibije Dèmala Bijedi}a prikazana sudva dokumentarna filma o njegovom "ìvotu i djelu" nastavnicima Univerziteta uMostaru koji je nosio njegovo ime. Jedan od tih filmova je bio o Bijedi}evimdiplomatskim putovanjima, a drugi je bio o njegovom predsjedni~kom radu u SIV-u. Uovom drugom filmu je bilo nekoliko njegovih diskusija bez "lakirovke", tj. diskusijakakve se nikada nisu objavljivale na radiju i TV u to vrijeme. Tu se vidjelo sa kakvim

àrom i hrabro{}u se suprotstavljao velikosrbima. Mada su se filmovi te vrste o drugimrevolucionarima ~esto ponavljali, meni je odmah bilo jasno da taj film vi{e nikada ne}uvidjeti. Ispostavilo se da sam bio u pravu.Ubrzo poslije pogibije Dèmala Bijedi}a mo}ni srpski lobby u Bosni i Hercegovini

poku{ao se obra~unati sa Hamdijom Pozdercem. Sada{nji ~etni~ki vojvoda, a tada{nji profesor Fakulteta politi~kih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav [e{elj, je uo~ioda je jedan student Hamdije Pozderca prepisao dijelove svoje disertacije, a da toPozderac nije kaznio. Budu}i da je i student, Brano Milju{, bio na veoma visokojfunkciji u SK BiH, od toga je napravljena velika afera sa ciljem skidanja sa vlastiHamdije Pozderca. Me|utim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a [e{elj

je morao napustiti Sarajevo. Na povr{inu je isplivalo {ta stvarno ti{ti [e{elja; nacionalnaafirmacija Muslimana, kojima je nacionalna posebnost i formalno priznata 1970, i sveve}a samostalnost Bosne i Hercegovine. [e{elj je upro prstom na "muslimanskenacionaliste u SK BiH". Nabroja}u neke od njih, jer to su bili pravi borci za bosanskudràvnost i bo{nja~ki nacionalni identitet. Njihova svijetla imena su: Hamdija Pozderac,Hasan Grab~anovi}, Muhsin Rizvi}, Muhamed Hadìjahi}, Atif Purivatra, FuadMuhi} itd.

U prolje}e 1983. uhap{ena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista".Su|enje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Me|u optuènima su bili Alija

Izetbegovi}, Omer Behmen, Hasan ]engi}, Edhem Bi~ak~i}, Dèmaludin Lati} .Mene je tada zbunjivala ~injenica da su se u osudi tih Muslimana najja~e angaòvaliHamdija Pozderac i Fuad Muhi}, ljudi koji su od [e{elja bili okarakterisani kao

perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su o~igledno bili bosanski patrioti. MnogiBo{njaci su mislili da muslimanski komunisti sude muslimanske vjernike da bi sedodvorili mo}nom srpskom lobby-ju u SK BiH. To je Pozderca odvojilo od mnogihBo{njaka i u~inilo ga veoma ranjivim. Ta ranjivost }e do}i do punog izraàja kod



15

slijede}eg velikosrpskog poku{aja skidanja Pozder~eve garniture sa vlasti, "AfereAgrokomerc". Velikosrpska propaganda, koja je tvrdila da je BiH "tamni vilajet" gdje sesudi svima koji druk~ije misle, dobila je nove pristalice me|u Muslimanima poslije"Sarajevskog procesa". Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota

protuma~ili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje politi~kih amatera koji bimogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije ni sanjao, a

ni ja, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i daih Pozder~evi ljudi ba{ zato i sude. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine usrpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli tolikoi}i Srbima na ruku. Niko tada nije obratio pa`nju na ~injenicu da je "Islamskadeklaracija" Alije Izetbegovi}a izdata od Beogradskog izdava~a "Srpska re~",neskrivene ~etni~ke ku}e i da je tada [e{elj organizirao peticije da se puste "muslimanskiintelektualci". Na [e{eljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanihevropskih filozofa iz tzv. Kor~ulanske {kole stala u za{titu "islamskih intelektualaca".

Niko tada nije obra}ao pa`nju da je Izetbegovi} tokom su|enja stalno ponavljao da on u"Islamskoj deklaraciji" ne misli na Bosnu i Hercegovinu nego na neku dràvu u kojoj bi

muslimani bili oko 80% stanovni{tva. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993.,gdje je upravo bio potpisao Tu|man - Milo{evi}ev plan unije "tri Bosne", AlijaIzetbegovi} izjavio da }e muslimani dobiti dràvu u kojoj }e sa~injavati oko 80%stanovni{tva, postalo je jasno o kojoj je dràvi rije~ u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je

jasno da je Alija Izetbegovi} oduvijek èlio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine.Postalo je jasno i za{to ja Pozderac sudio, a [e{elj podràvao Izetbegovi}a. RazbijanjeBosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske" dràvice je u najboljemvelikosrpskom interesu. U svemu tome Pozderac je napravio jednu veliku gre{ku.Misle}i da je uklonio Izetbegovi}a iz politi~kog ìvota smje{taju}i ga na dugogodi{njurobiju (14 godina), on se nije potrudio da Bo{njacima objasni ko je stvarno Alija

Izetbegovi} i da Izetbegovi} pogoduje velikosrbima jer èli da dijeli Bosnu. To }ekasnije, kada pomo}u "Afere Agrokomerc" velikosrbi uklone Pozder~evu garnituru iIzetbegovi}a prije vremena puste iz zatvora, omogu}iti Izetbegovi}u da sa oreolomantikomuniste i Muslimana, `rtve komunizma, stane na ~elo Muslimana i po~ne stvaranjesvoje dràvice, "Male Bosne" u odsudnom trenutku bosanske istorije. Ni{ta mu ne smeta{to se usput formira i srpska dràva na ra~un Bosne i Hercegovine, tzv. Republika Srpskakojoj je 8. septembra 1995. u Genevi tandem Izetbegovi}-[a}irbej dao i na{e priznanje.

Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog su|enja nalaze se nepobitnidokazi da su Izetbegovi}a sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaè, oni koji

imaju "uskogruda i lokalisti~ka gledanja" (naglasio M.B.). Evo citata iz zavr{ne rije~iAlije Izetbegovi}a od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram:

"Na kraju èlim da kaèm da nisam u~inio nikakvu {tetu Jugoslaviji. Tu {tetu u~inilisu oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisti~ka gledanja nanijela su ve}do sada krupne {tete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slu~aju ovog procesa. Njega sumogli pokrenuti samo ljudi ~iji horizonti ne seù dalje od atara ovog grada.

Kada je rije~ o Jugoslaviji, mogu samo re}i da sam je volio kao {to se voli svojazemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti.

Sjetimo se unitaristi~ke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalodrvlje i kamanje na "uskogruda lokalisti~ka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara ikoja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristi~kih parola ne bi se postidio ni Milo{evi}.

Usput da napravim jednu digresiju. Vidimo da su ovakve parole bile u opticaju me|uSrbima mnogo prije Milo{evi}evog dolaska na vlast. Ovim parolama je Srbe naoruào



16

dr. Nenad Kecmanovi}, jedan od najlukavijih velikosrpskih politi~ara u Jugoslaviji. Naime, jo{ prije Titove smrti dr. Nenad Kecmanovi} je po~eo svake nedjelje u NIN --u pisati ~lanke u kojima se obra~unavao sa tada{njim Ustavom Jugoslavije. U toj seriji~lanaka, koji su godinama izlazili, on je uveo tada{nju velikosrpsku terminologiju.Sjetimo se nekih Kecmanovi}evih izraza kao {to su npr. "nacionalne oligarhije" (zarepubli~ke organe vlasti), "autarki~ne ekonomije" (za republi~ke privrede), "uskogruda

lokalisti~ka gledanja" (za republi~ke ili nacionalne interese), "svoj atar" (za svojuRepubliku) itd. Tim ~lancima je dr. Nenad Kecmanovi} postao jedan od najzna~anijihljudi u nacionalnom bu|enju Srba, koje je, kao i uvijek, zavr{ilo u genocidu nadsusjedima, Albancima, Hrvatima i Bo{njacima. Dakle, nije ta~na tvrdnja da je Milo{evi}zaveo Srbe. Ta~na je obrnuta tvrdnja; da su Srbi, koji su znatno ranije bili nacionalno

probu|eni, izabrali vladara kakvog su i èljeli.

Interesantno je spomenuti da je dr. Nenad Kecmanovi} zaposlio dr. Vojislava [e{eljana Fakultet politi~kih nauka u Sarajevu i da ga je kao dekan {titio prilikom [e{eljevognapada na rukovodstvo BiH.

Afera Agrokomerc

"Afera Agrokomerc" je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosamjenica bez pokri}a od strane Agrokomerca iz Velike Kladu{e. înjenica da je direktoraAgrokomerca Fikreta Abdi}a na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskori{tena je od

protagonista "antibirokratske revolucije" u BiH da se ukloni Pozder~eva garnitura izrukovodstvu BiH. Za obra~un sa bosanskim patriotima iskori{teni su ~lanovi BiH

birokratije koji su nosili muslimanska imena i toboè zastupali Muslimane, a koji

me|utim uop{te nisu marili za narod iz kojeg poti~u. Njihova domovina je bilaJugoslavija, a njihov jedini pokreta~ u ìvotu li~ni interes. To su ljudi koji se neopredjeljuju dok ne vide ko }e pobijediti, a kada se jednom opredijele, kao i svi le{inari,oni dokraj~avaju `rtvu. Hamdija Pozderac je napravio odsudnu gre{ku kada je daoostavku na svoju budu}u funkciju predsjednika Ustavne komisije SFRJ. On je znao da tanjegova funkcija ti{ti velikosrbe, koji su poku{avali promjenom Ustava vratiti unitarizamu Jugoslaviju. Mislio je da }e odustajanjem od te funkcije biti pu{ten na miru. Me|utim,time je pokazao slabost koja je sve one le{inare sa muslimanskim imenima, a

jugoslovenskim srcem u grudima, okrenula protiv njega i njegove garniture. Obi~no se~ovjek ne sje}a takvih bezna~ajnih ljudi pa sam i ja zapamtio samo trojicu: Nijaz i Raif

Dizdarevi} i Seid Maglajlija. S druge strane, Hamdija Pozderac, Munir Mesihovi},Ferhad Kotori}, Avdo âmpara, Hakija Pozderac, Sadi êmalovi}, Jole Musa,Fikret Abdi} samo su neka od imena smjenjenih sa visokih funkcija u BiH u timvremenima "Agrokomerca" i "antibirokratske revolucije". Tada su se sjajno ponijeli nekimla|i, dobro obrazovani bo{nja~ki politi~ari kao {to su dr. Fuad Muhi}, MuhamedAbadì}, Nijaz Skenderagi}, Fatima Zubovi}, i javni tuìlaz sa Sarajevskogprocesa Edina Re{idovi}. Interesantno je spomenuti da su svi oni, osim Skenderagi}a iRe{idovi}eve, kasnije ponudili svoju saradnju Izetbegovi}evoj Stranci demokratskeakcije (SDA). Oni to nisu u~inili iz karijeristi~kih razloga, nego zato {to su vidjeli kakvase opasnost nadvila nad Bo{njake i Bosnu i Hercegovinu. Da su bili karijeristi oni bi u

"Aferi Agrokomerc" stali uz Milana Uzelca, Savu ê~ura, podlog Miroslava Jan~i}a,Milanka Renovicu i ostale protagoniste "antibirokratske revolucije" kao {to su to u~iniliDizdarevi}i i Maglajlija. Za razliku od SDS-a i HDZ-a koje su objeru~ke prihvatile sve

biv{e komuniste iz svojih nacija, SDA nije prihvatila sviju, nego oprezno samo neke, prema kriteriju kojeg je kasnije na 2. kongresu SDA po~etkom 1994. okarakterisaoIzetbegovi} izjavom: "Birati po{tene, radije nego sposobne". Kad pogledate pona{anjenjegovih saradnike kao {to su npr. dr. Kasima Trnku, Dèmaludin Lati}, Edhem



17

Bi~ak~i}, Kemo Mufti} itd. onda vam je jasno da u praksi ono "po{teni" zna~i"apsolutno poslu{ni".

Poslije "Afere Agrokomerc" stvari su se odvijale veoma brzo. Promjenjen je Ustav BiHda bi se mogli odràti slobodni izbori. Glatko su pu{teni Alija Izetbegovi} i njegovisljedbenici iz zatvora. O tome mi je pri~ao Adil Zulfikarpa{i}. Zulfikarpa{i} svjedo~i:

"Dva dana po Izetbegovi}evom pu{tanju iz zatvora on se na{ao u Zurichu kod mene. Jasam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gra|anska prava i da se gra|anska

prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovi}a kako je mogaodobiti paso{ tako brzo dok mu jo{ ni gra|anska prava nisu vra}ena? On je samoodgovorio: "Eto, dali mi." Kada se znaju prilike u tada{njoj BiH i kada se zna ko je ikome mogao tako izdati paso{ SFRJ name}e se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovi}?" Za{to

bi velikosrbi olak{avali Izetbegovi}u stvaranje muslimanske stranke? Na{e sumnje se poja~avaju kada se sjetimo Karadì}eve izjave pred izbore: "Ako bude izabranDurakovi}, bi}e rat, a ako bude izabran Izetbegovi}, dogovori}emo se." Danas poslijeIzetbegovi}evih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se legalizuju ~etni~ka

osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadì}u trebao Izetbegovi}upravo da bi mogao uspje{nije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko }emu svojim potpisima legalizovati oplja~kano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr.Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz ve}inskih srpskihdijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bo{njacikoji bi mogli parirati velikosrbima i dovesti Izetbegovi} na ~elo Muslimana.

Stranka demokratske akcije - SDA

Izetbegovi}eva SDA je inicirana 27. marta 1990. To je stvarno bilo iznena|enje. Potada{njim zakonima svaki u~esnik tog skupa je mogao dobiti do 10 godina zatvora. Osimtoga, za veliku ve}inu Bo{njaka odraslih u "bratstvu i jedinstvu" nacionalni osje}aji su

bili tabu tema. Za razliku od Srba Bo{njaci nikada nisu kolektivno ispoljavali svojanacionalna osje}anja. âk su i Srbi u Bosni i Hercegovani bili suzdràni u javnomsrbovanju. Zato je bilo zaista nevjerovatno vidjeti ~etrdeset Muslimana i Muslimankikako sjede pred TV kamerama kao dokaz da su Muslimani prvi krenuli u nacionalno

podvajanje u Bosni i Hercegovini. To je bio veliki propagandni poen u korist ~etnika. Odtog trenutka je uslijedio niz doista neobi~nih doga|aja. Mada jo{ nekoliko mjeseci SDA

nije bila registrovana, ni u jednom mjestu njeni skupovi nisu bili zabranjeni, osimosniva~ki skup SDA u Travniku. U najljep{oj sali Holiday Inn-a u Sarajevu odràna jeosniva~ka skup{tina 9. juna 1990. "Alijini" ljudi su slobodno nosali zelene zastave i poisto~noj Hercegovini, Majevici, Grme~u i po mnogim drugim mjestima gdje suvijekovima Muslimane maltretirali i ~ak ubijali i za manje "grijehove". Sada je jasno dasu kreatori "antibirokratske revolucije" pustili Izetbegovi}a i njegove ljude da serazma{u i stave na ~elo Bo{njaka. Pretpostavljam da je Izetbegovi} imao tu ~ast zbogtoga {to je u "Islamskoj deklaraciji" napisao da je Pakistan "na{a" generalna proba. Time

je dao do znanja da on pristaje na ideje razmjene stanovni{tva u cilju podjele BiH. Teideje su velikosrbi tek pred izbore 1990. po~eli javno iznositi.

Moj prvi susret sa Izetbegovi}em dogodio se nekoliko dana uo~i referenduma onezavisnosti BiH, dakle krajem februara 1992. To je bilo na sastanku u amfiteatru op{tine"Stari Grad" u Sarajevu. Sastanak je sazvan sa jednom ta~kom dnevnog reda: "Pripremeza referendum". Na sastanak su bili pozvani predsjednik i sekretar SDA iz svake op{tineu BiH. Ja sam kao predsjednik Komisije za odnose sa javno{}u SDA Tuzle oti{ao na tajsastanak umjesto predsjednika dr. Saliha Kulenovi}a, koji je imao neku drugu obavezu



18

u to vrijeme. Na sastanku je bila tada{nja "krema" SDA stranke. Ono zbog ~ega jesastanak sazvan bilo je na brzinu rutinski obavljeno. Taj dio posla su obavili dosta dobriorganizatori Hasan êngi} i Amila Omersofti}. Nije bilo planirano da se AlijaIzetbegovi} pojavi. Svi smo bili prijatno iznena|eni kada smo obavije{teni da bi

predsjednik Izetbegovi} èlio da se sa nama sastane. Sa njim je do{ao i dr. Ejup Gani}.Tada nam se Izetbegovi} obratio otprilike rije~ima: "Mo`da }e se od nas traìti da

pregovaramo o unutra{njoj podjeli Bosne i Hercegovine na etni~ke kantone. More bit' dato nije ni tako lo{e da se defini{e da je muslimansko ono gdje su Muslimani ve}ina. To nezna~i da bi se vr{ila preseljenja stanovni{tva. Samo bi se kantoni u kojim su Muslimanive}ina nazivali muslimanskim, kantoni gdje su Srbi ve}ina srpskim, a tamo gdje suHrvati ve}ina bili bi hrvatski kantoni. Ja bih volio da ~ujem va{e mi{ljenje o tome."Delegati su se javljali jedan po jedan i bilo je jasno da velika ve}ina delegata smatra

potpuno neprihvatljivom bilo kakvu podjelu BiH. Najjasniji je bio delegat SDA Gacka,mislim da se zvao Bajro Greljo koji je rekao: "Nemojmo se zavaravati. Ako bi Gacko

bilo nazvano srpskom op{tinom, ni jedan musliman tamo ne bi mogao ostati." Jedini koji je podrào Izetbegovi}evu ideju bio je delegat SDA Gra~anice. Mo`da zato {to su u

Gra~anici Muslimani bili preko 80% stanovni{tva. I ja sam dobio rije~. Rekao sam da senikako po Bosni i Hercegovini ne smiju nacrtati nacionalne granice. Ako se to uradiBosna i Hercegovina }e se kad tad raspasti po tim granicama kao {to se i Jugoslavijaraspala. Na te moje rije~i okrenuo mi se dr. Ejup Gani} i vidno odobravao klimaju}iglavom. Tada sam ja povjerovao da je dr. Gani} patriota i dugo nisam posumnjao unjega. Na kraju sastanka kada je shvatio da ne moè dobiti saglasnost za podjelu BiH,mada je iznenadio delegate, Alija Izetbegovi} je iskoristio mentalitet malih ljudi koji susvugdje ve}ina i koji ne èle da se èstoko konfrontiraju sa autoritetima i od delegatadobio pristanak da pregovara. Ipak su delegati smogli snage da Izetbegovi}u nametnuuslov "da pregovara, ali da se ni{ta ne dogovori". Dobio je pristanak da pregovara da bi

kupio vrijeme. Mada se meni ni ti pregovori nisu svi|ali oni su se mogli opravdavati~injenicom da smo mi bili nenaoruàni u pore|enju sa JNA pa je svaki dan odga|anjarata koristio Bo{njacima da se bolje organizuju i naoruàju. Osim toga, Karadì}evi Srbii Bobanovi Hrvati tada jo{ nisu bili po~inili zlo~ine prema Bo{njacima pa ti pregovorinisu bili nedostojanstveni. U tom smislu, kao kupovini vremena, ne moè se zamjeriti ni

pregovorima Adila Zulfikarpa{i}a i Muhameda Filipovi}a, tada{njih prvakaMuslimanske bo{nja~ke organizacije (MBO) o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana iSrba. Mi se ne}emo detaljnije baviti tim sporazumom koji je op{irnije opisan u knjiziMilovana \ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}", Globus i Bo{nja~ki

institut, 1994. koju preporu~ujem zbog toga {to govori o mnogim doga|ajima iz istog

perioda kao i ova knjiga.

Prvi kongres SDA

Za Prvi kongres SDA dobio sam pozivnicu od ing. Amile Omersofti}, tada{njeg ~lanaGlavnog odbora SDA, a kasnije ratne direktorice Radio televizije BiH. Ona je ranije

poku{ala da organizuje jednu akciju povezivanja bo{nja~kih intelektualaca sa SDA.Primjetila je da SDA nema dovoljno kadrova otkako su je napustili Adil Zulfikarpa{i},Muhamed Filipovi} i njihovi sljedbenici u svim mjesnom organizacijama. Akciju

primanja novih intalektualaca u SDA zaustavio je sam Izetbegovi} daju}i kadrovsku politiku tada u ruke hodè Hasana êngi}a. Amila se nije mogla tako lahko pomiriti saodbacivanjem intelektualaca u klju~nom momentu bo{nja~ke istorije. Zato je poslala

pozivnice za 1. kongres SDA, vjerovatno nadaju}i se da }e se neki novi intelektualcinametnuti stranci.

Svi }e pamtiti taj kongres po borbi za vlast izme|u Izetbegovi}a i Abdi}a. Ja sam tada



19

vidio da Abdi} nije ba{ jako spretan politi~ar. Izetbegovi} ga je nadigrao kao malodijete. Abdi} nije shvatao kad je dosta nego je nastavljao sve dok svima nije dosadio i

potpuno srozao svoj ugled u SDA.

Ja sam uzeo u~e{}e u radu Komisije za ekonomska pitanja. Naime, tada su Slovenija iHrvatska ve} bile uvele svoj novac pa su imale ogromne koli~ine nepotrebnih

jugoslovenskih dinara. Osim toga, u Beogradu su {tampane ogromne koli~ine dinara. Sveti bezvrijedni dinari su tro{eni u BiH za kupovinu njema~kih maraka i bezbrojnih roba

proizvedenih u Bosni i Hercegovini. To je bila ne~uvena legalna plja~ka Bosne iHercegovine. Ja sam odlu~io da na Kongresu SDA pokrenem to pitanje. Na papiru kojimsam se prijavio za diskusiju u pomenutoj komisiji napisao sam svoje ime i temu.

predsjednik Komisije je bio ministar za privredu u Vladi BiH, dr. Re{ad Bekti}, a potpredsjednik dr. Hasan Muratovi}., kasnije u ratu poznat kao ministar Vlade BiH zaodnose sa UNPROFOR-om. Budu}i da sam sjedio u prvom redu primjetio sam da je dr.Muratovi}, kada je vidio temu koju èlim da otvorim, stavio moj prijavni listi} na vrh.Me|utim, kada je predsjednik komisije Bekti} pogledao moj prijavni listi} i kada je

trebalo da me prozove da govorim, vidjev{i temu, on me kri{om presko~io i stavio moju prijavu na dno. Ja sam se naljutio i napravio incident. Poslije sam dobio mogu}nost dagovorim. U tom trenutku zadràvanje dinara u BiH je bio strate{ki srpski interes i kaoBekti} mogao se pona{ati samo ~ovjek koji radi za srpsku stvar. Tog dana sam gledao naTV dnevniku da su delegati i na drugim komisijama traìli uvo|enje BiH novca. Da sam

bio u pravu i da je to bilo klju~no pitanje za Bosnu i Hercegovinu dokazuje ~injenica dasu upravo zahtjevi delegata za BiH novcem dobili udarna mjesta u svim sredstvimainformisanja. Me|utim, Izetbegovi} se nije osvrtao na to. BiH novac je uveden mnogokasnije, tek u ratu. Tada sam mislio da Izetbegovi} nije svjestan va`nosti vlastitog novcaza nezavisnu dràvu. Me|utim, iz nekih Izetbegovi}evih izjava se vidjelo da je veoma

o{trouman, pa sebi nisam mogao objasniti kako on ne shvata neophodnost uvo|enja BiHnovca. To me je zbunjivalo, ali, priznajem, nisam tada posumnjao da i sam Izetbegovi}radi protiv BiH i da zato u SDA ima mjesta i za ljude kao Bekti}.

Glava 3

Kako je umrla Jugoslavija

Federacija

Jugoslavija je bila federacija 6 dràva: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije,Crne Gore i Makedonije. Republike su ovdje nabrojane u poretku od sjeverozapada ka

jugoistoku. Najve}a republika Srbija je sadràvala i dvije pokrajine. Te pokrajine je



20

Srbija dobila kao nagradu za savezni{tvo sa Engleskom i Francuskom u 1. svjetskom ratu1914 - 1918. Pokrajine su ustanovljene po istorijskom i nacionalnom principu. Sjeverna

pokrajina Vojvodina je imala dosta katolika: Ma|ara, Hrvata, êha, Slovaka, Nijemaca.Srbi su najbrojniji narod u Vojvodini zahvaljuju}i genocidu nad ostalim Vojvo|anima u2. svjetskom ratu i asimilaciji poslije tog rata. Etni~ku kartu Vojvodine je zna~ajno

promjenila i organizovana kolonizacija Srba iz siroma{nih krajeva biv{e Jugoslavije. U

ju`noj pokrajini Kosovu Albanci su ~inili oko 80% stanovnistva. Svaka republika i pokrajina je imala Predsjedni{tvo, Vladu (Republi~ko izvrsno vije}e) i Skup{tinu. Osimtoga svaka republika i pokrajina je imala samostalno sudstvo, policiju, {kolstvo, po{tu,èljeznice.

Jugoslovenska narodna armija i Teritorijalna odbrana

Nisu daleko od istine oni koji kaù da od svih federalnih institucija jedino Jugoslovenskanarodna armija (JNA) nije bila "federalizirana", tj. razbijena na republi~ke armije. Osim

JNA postojala je jo{ jedna vojna formacija, Teritorijalna odbrana (TO). Svaka republika je imala kontrolu nad svojim dijelom Teritorijalne odbrane. Budu}i da je Teritorijalnaodbrana bila i naoruàna vlastitim oru`jem moèmo slobodno re}i da je to bila republi~kavojska u svakoj republici. To oru`je su kupile op{tine i lokalne kompanije. Pomo}uTeritorijalne odbrane je ostvarena Titova i Kardeljeva koncepcija op{tenarodneodbrane, tj. naoruànog naroda. Mada su Tito i Kardelj obrazlagali koncepcijunaoruànog naroda strahom od vanjskog neprijatelja, bilo je jasno da je jedina realnaopasnost u Jugoslaviji bila srpska hegemonija i JNA i da je naoruàni narod trebaoodvratiti JNA od nametanja srpske hegemonije u Jugoslaviji. Ta koncepcija se pokazala

potpuno uspje{nom u Sloveniji, a potpuno neuspje{nom u Bosni i Hercegovini. Naime,

Alija Izetbegovi} nije pruìo nikakav otpor razoruàvanju Teritorijalne odbrane BiH.Tako se dogodilo da su Bo{njaci predali svoje oru`je JNA uo~i i u toku ~etni~kog pokoljanad njima. Sjetimo se npr. kako su ~etnici neometano odvezli 50-tak kamiona oru`ja TOStari Grad Sarajevo na samom po~etku rata.

Mada je komandovanje u JNA bilo centralizirano na nivou Jugoslavije, regrutacija je bilana nivou op{tina. To zna~i da su regrutni spiskovi bili u nadle`nosti op{tina. To je bilaizvanredno zna~ajana ~injenica za sudbinu Jugoslavije. Naime, za vrijeme rata uHrvatskoj, Makedonija je iskoristila svoje ustavno pravo i donijela uredbu da op{tinesklone (~itaj sakriju) od JNA op{tinske vojne evidenvije, tj. regrutne spiskove. Tako je

Kiro Gligorov onemogu}io regrutaciju makedonskih mladi}a i njihovo slanje u rat uHrvatsku. Vlast Alije Izetbegovi}a nije htjela to isto u~initi u BiH. Ja se sje}am da su seu Tuzli intelektualci Kulturnog dru{tva Muslimana "Preporod" sastali i traìli od SDATuzle da stupe u kontakt sa Izetbegovi}em kako bi od njega traìli da uradi isto {to iKiro Gligorov. Ja li~no sam oti{ao u prostorije SDA Tusle i zajedno sa Sekretarom SDATuzle stupio u kontakt sa Osmanom Brkom, koji je odmah prenio zahtjev TuzlakaIzetbegovi}u. Izetbegovi} se te ve~eri pojavio na TV dnevniku. Umjesto da iskoristiustavno pravo i skloni regrutne spiskove izvan doma{aja JNA, on je samo rekao na tomTV dnevniku: "Neki mi javljaju da JNA vr{i mobilizaciju Muslimana radi slanja na rati{tau Hrvatsku. Ja Muslimanima poru~ujem: Ja svoga sina ne bih poslao na odsluènje

vojnoga roka u JNA". To je bila jo{ jedna izdaja Ustava Bosne i Hercegovine. Tada jeJNA iskoristila ~injenicu da te vojne evidencije nisu sklonjene i munjevitom akcijomdo{la u posjed regrutnih spiskova i po njima provodila regrutaciju Bosanaca iHercegovaca. Svaki mladi} iz BiH koji je JNA od tada pa nadalje mobilisala ide na du{uIzetbegovi}u. Ponegdje su spontanom akcijom naroda vojne evidencije za{ti}ene odJNA. Sje}amo se grandioznog mitinga u Bratuncu kojim je sprije~ena JNA da uzmeregrutne spiskove iz op{tine. Posramljena JNA se tada povukla, ali je ponovo do{la u



21

aprilu 1992. i osvetni~ki masakrirali "mitinga{e". Poznata su kao mjesta ne~uvenihsrpskih zvjerstava fiskulturna sala i stadion u Bratuncu. I u Tuzli su ène poku{alesprije~iti odno{enje regrutnih spiskova. Hrabro se opirao i na~elnik vojnog odsjekaMehmed @ili}. Tek kada su vojnici JNA uperili revolvere u @ili}a on je predao vojneevidencije. Uslijedile su mnogobrojne racije Bo{njaka, naro~ito voza~a, koji su silomodvo|eni u Hrvatsku, umjesto da ih je njihova dràva za{titila koriste}i svoje ustavno

pravo da skloni regrutne spiskove od JNA.

Tek kada je JNA do{la u posjed regrutnih spiskova Bosne i Hercegovine, iz centraleSDA, tj. od Alije Izetbegovi}a, stiè direktiva u op{tinske filijale SDA stranke da seorganizuju protestni mitinzi. Jasno je da ti protestni mitinzi nisu imali nikakva efektaosim da pokaù kako je Izetbegovi} "ljut" zbog uzimanja tih spiskova i naru{avanjaustavnih prava Bosne i Hercegovine. Nama koji smo znali da Izetbegovi} nije htioefikasno za{tititi regrutne spiskove bilo je jasno da mitinzima Izetbegovi} baca pra{inuBosancima u o~i da bi sakrio jo{ jednu svoju "gre{ku". Ni tada nisam posumnjao da je u

pitanju izdaja.

Mo`da }e ~itaocu izgledati ~udno kako da ni ja, a ni mnogi drugi Bo{njaci nisu posumnjali u Aliju Izetbegovi}a poslije njagovih tolikih gre{aka. Odgovor je dosta jednostavan. ôvjek ne moè posumnjati u svog predsjednika. Mora se nekomevjerovati. Ne moè se ìvjeti bez nade i vjere u ljude.

Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ

Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija je imala svoje Predsjedni{tvo, Skup{tinu

i Vladu. Predsjedni{tvo se sastojalo od 8 ~lanova; iz svake republike i pokrajine po jedan.Skup{tina je imala dva vije}a (doma), Savezno vije}e i Vije}e republika i pokrajina. USaveznom vije}u se odlu~ivalo ve}inom glasova. U Vije}u republika i pokrajina su sedonosile odluke "od zna~aja za ravnopravnost naroda i narodnosti" i donosile su seusagla{avanjem republi~kih i pokrajinskih delegacija, tj. konsenzusom. Ova ~injenica je

bila presudna za kraj Jugoslavije. Poslije }emo se ~e{}e vra}ati na nju.

Postoje mnogi primjeri iz savremenog svijeta koji nas uvjeravaju da je nestanak jednedràve gotovo nemogu}. Libanon, Irak, Afganistan, Estonija ili Kampu~ija nisu nestalikao dràve mada su se u njima vodili dugotrajni ratovi, mada su neke od ovih dràva

bivale potpuno okupirane i mada se sastoje iz vi{e me|usobno zava|enih naroda. [ta jeto {to ne dozvoljava raspad jedne dràve? To su principi me|unarodnog prava. Po tim principima granice jedne dràve se ne mogu mijenjati silom, tj. svijet ne moè priznati promjenu granica koja je posljedica agresije. Taj princip me|unarodnog prava je uvedenda bi se obeshrabrili eventualni agresori. Dràvne granice se mogu mijenjati jedinodobrovoljnim pristankom legalnih vlasti. Libanon se nije dezintegrirao na vjerskedràvice jer ni jedan libanonski predsjednik nije htio da pogazi predsjedni~ku zakletvu iupusti se u pregovore o mijenjanju granica svoje dràve ili o podjeli svoje dràve. Sadase name}e pitanje: Kako se onda dogodilo da se Jugoslavija raspala? Jugoslavija seraspala jer i bez rata nije mogla LEGALNO funkcionirati. Drugim rije~ima, u legalnom

postupku propisanom Ustavom SFRJ nisu se mogle donositi pravosna`ne odluke. Naime,kada su Slovenija i Hrvatska povukle svoje delegacije iz Vije}a republika i pokrajina onesu time u stvari dale trajni veto na sve odluke tog Vije}a Skup{tine SFRJ. Jedini ustavniizlaz je bio da Predsjedni{tvo SFRJ zavede tzv. Ratno stanje. Me|utim, Predsjedni{tvo jeve} bilo ostalo bez ~etiri legalno izabrana ~lana: Janeza Drnov{eka (Slovenija),Stjepana Mesi}a (Hrvatska), Bo{ka Kruni}a (Vojvodina) i Rize Sapun|iju (Kosovo).Bo{ko Kruni} iz Vojvodine je neustavno, u tzv. antibirokratskoj revoluciji koja je



22

bjesnila 1989., zamjenjen Brankom Kosti}em, a Riza Sapundìju SejdomBajramovi}em. Svijet nije priznao legalitet tih ~lanova Predsjedni{tva. Zato niPredsjedni{tvo SFRJ vi{e nije moglo pravosna`no odlu~ivati i nije moglo donijeti legalnuodluku o zavo|enju ratnoga stanja. Dakle, ni Predsjedni{tvo nije moglo ni{ta legalnou~initi da spasi Jugoslaviju poslije raspada Vije}a republika i pokrajina.

Budu}i da je Milo{evi}u bilo jasno da }e Jugoslavija ubrzo po raspadu Vije}a republika i pokrajina i zvani~no od svjetske zajednice biti progla{ena mrtvom, on je sve u~inio da seraspad dogodi po granicama {to povoljnijim za Srbe. U praksi to je zna~ilo da u dràvnojzajednici sa Srbijom ostanu Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija i {to ve}i dioHrvatske. U tom cilju je poru~io Slovencima :"Idite, bre, {to pre."

Ujedinjene nacije su 1990. dale mandat Europskoj Zajednici (EZ) da u skladu sa principima me|unarodnog prava rije{i ustavnu krizu u Jugoslaviji. Budu}i da Jugoslavijavi{e nije legalno funkcionisala, a Republike jesu, EZ je traìla da se republike dogovore onovom ustrojstvu Jugoslavije. Zato su krajem 1990. i po~etkom 1991. organizovani

sastanci predsjednika Predsjedni{tava Republika i Pokrajina. Na tim pregovorima su predstavnici Hrvatske, Slovenija i Makedonije insistirali na konfederalnom ure|enjuJugoslavije, dok su Srbija i Crna Gora mlako traìli federaciju. U stvari i oni su èljeliraspad Jugoslavije, jer Jugoslavija sa Ustavom iz 1974. vi{e nije bila Velika Srbija, ali sa{to ve}om "Velikom Srbijom" i da, po mogu}nosti, zadrè kontinuitet Jugoslavije.Predstavnik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi} je imao veoma ~udno pona{anje.Znalo se da je dvotre}inska ve}ina naroda u Bosni i Hercegovini èljela nezavisnost, tj.konfederaciju. Naime, gotovo svi Bo{njaci (koje su tada zvali Muslimanima) i Hrvati izBiH su èljeli nezavisnost. To se kasnije i potvrdilo na referendumu o nezavisnosti BiHodrànom 1. marta 1992. Me|utim, od Izetbegovi}a su tada stizali nekakvi veoma ~udni

prijedlozi. Jedan od Izetbegovi}evih prijedloga je bio o tzv. asimetri~noj federaciji.Izetbegovi} je predloìo da u budu}oj zajednici svaka republika treba da ima statusonakav kakav èli. Po njemu, to je zna~ilo da Srbija, Crna Gora, BiH i Makedonijatrebaju sa~injavati federativnu dràvu koja }e u}i u konfederaciju sa Slovenijom iHrvatskom. Dakle, smjestio je Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju u okvir Velike Srbije.

Na sre}u tada je u Bosni i Hercegovini postojalo javno mnijenje koje je Izetbegovi}azbog tog prijedloga èstoko kritikovalo. Izetbegovi} se morao danima pravdatiBosancima zbog tog poteza. On je tada nau~io lekciju da ga svaki poku{aj da Bosnu iHercegovinu ostavi u Jugoslaviji moè ko{tati gubitka popularnosti, pa i gubitka vlasti.

Najbolji dokaz da je on nau~io tu lekciju je izne{en u knjizi Milovana \ilasa i Nade`de

Ga}e Bo{njak Adil Zulfikarpa{i} , gdje se iz Zulfikarpa{i}eva razgovora saIzetbegovi}em o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana i Srba vidi kako jeIzetbegovi} uputio Zulfikarpa{i}a u "sporazumijevanje" sa Milo{evi}em. Tom prilikom

je Izetbegovi} jo{ jednom poku{ao realizovati svoj projekat vezanja BiH uz Srbiju, a daovaj put nije rizikovao svoju popularnost, nego popularnost konkurenata iz MBO-a.

Vratimo se na Izetbegovi}ev prijedlog "asimetri~ne federacije". Kada je upoznat sa tim prijedlogom makedonski predsjednik Kiro Gligorov ga je nedvosmisleno odbio, madaga je Izetbegovi} predstavljao kao zajedni~ki prijedlog Izetbegovi}a i Gligorova.Postavlje se pitanje: "Ako nije dobio od Gligorova saglasnost za takav prijedlog, za{to je

Izetbegovi} to predlagao za dràvu Makedoniju? Za{to bi jedan Bo{njak guraoMakedoniju u Veliku Srbiju? Postoji jedan jedini odgovor: "Izetbegovi} ne vodi ra~unao dobrobiti Bosne i Hercegovine, nego o dobrobiti Velike Srbije."

Tre}i poku{aj Izetbegovi}a da Bosnu i Hercegovinu daruje Srbiji izveden je pomo}u predratnog potpredsjednika Skup{tine SFRJ Irfana Ajanovi}a. Irfan Ajanovi} jeIzetbegovi}ev vaàn funkcioner iz predratnog perioda. Za njega mi je jednom njegov



23

ro|ak dr. Ekrem Ajanovi}, Profesor Medicinskog fakulteta u Tuzli i poslanik Skup{tinaBiH i SFRJ rekao da je "`rtvovan od Izetbegovi}a da daje neobi~ne prijedloge iztakti~kih razloga". Irfan Ajanovi} je Karadì}ev zato~enik od ljeta 1993. Od tada suodràni mnogi pregovori Izetbegovi}a i Karadì}a o raznim temama, ali ne i oAjanovi}u. Pro{li su toliki Izetbegovi}evi "diplomati" kroz srpske kontrolne ta~ke, a

biv{i potpredsjednik Skup{tine SFRJ preko dvije godine ~ami u ~etni~kim zatvorima,

mada je naru{enog zdrvlja. S moralne ta~ke gledano, Izetbegovi}evi pregovori sKaradì}em, dok mu saradnik takvog ranga leì u Karadì}evom zatvoru, su totalan

bankrot Izetbegovi}eve li~nosti. Znaju}i da Izetbegovi} nije budala i da ne bi rizikovaotakvo srozavanje svoje li~nosti bez golema razloga, postavlja se pitanje: Za{toIzetbegovi} nije insistirao na Ajanovi}evom osloba|anju?

Vratimo se Izetbegovi}evom "takti~kom" prijedlogu izre~enom Ajanovi}evim ustima.Taj prijedlog Irfana Ajanovi}a je bio da Skup{tina SFRJ donese odluku da se "u Vije}urepublika i pokrajina formira novi kvorum od onih koji ho}e da dolaze na sjednice Vije}ai da se odlu~uje ve}inom glasova prisutnih". Svi koji su pratili jugoslovensku politi~ku

scenu znali su da je to od Rankovi}a pa nadalje bio glavni zahtjev unitarista, tj.velikosrba. Upravo je obaveza usaglasavanja republika (tj. pravo veta) u Vije}u republikai pokrajina onemogu}avalo srpsku hegemoniju i preglasavanje malobrojnijih naroda.Ovakav prijedlog iz Izetbegovi}eve stranke je doveo do toga da su mnogi u BiH

posumnjali u Izetbegovi}a, ali, naàlost, samo u njegovu sposobnost bavljenja politikom,a ne u njegovu lojalnost dràvi Bosni i Hercegovini. Ljudi se nisu uspani~ili poslijetolikih Izetbegovi}evih "gre{aka" u korist Velike Srbije. Neki su mislili da je posrijedineka mudra taktika u koju obi~ni smrtnici nisu u stanju proniknuti dok su drugi mislili da

je Izetbegovi} naivan za politiku, ali }e ga oni oko njega ubudu}e korigirati. Niko nijevidio razloga za zabrinutost i zbog toga {to je Izetbegovi} zaista svaki put i bio korigiran

javnim mnijenjem Bosne i Hercegovine. Ova ~injenica je i odredila taktiku budu}eg rata protiv dràvnosti Bosne i Hercegovine. Vidjelo se da bez eliminacije bosanskog javnogmnijenja ne}e biti mogu}e uni{titi dràvu Bosnu i Herceogvinu, tj. ne}e se mo}i dobiti"dogovorni" pristanak Bosne i Hercegovine za promjenu njenih granica i Ustava. Upravoda bi se uni{tilo bosansko javno mnijenje i da bi Izetbegovi} i nekoliko njegovihsljedbenika bili jedini koji odlu~uju o dràvi Bosni i Hercegovini u ratu, uvedena jetotalna informativna blokada, ne samo iz vana, nego, naàlost, i iznutra. Ljudi u Drugomkorpusu Armije BiH znaju da je Izetbegovi} svojim li~nom naredbom zabranio dolazak

bezì~ne telefonske centrale koju je Njema~ka poklonila Tuzli u danima poslije 15. maja1992., tj. kada se Tuzla oslobodila od ~etnika. Tada je postojao slobodan put od

Slavonskog Broda do Tuzle, a ta centrala, zaustavljena izri~itim Izetbegovi}evimnare|enjem nikada nije produìla iz Slavonskog Broda za Tuzlu. Ja navodim samo ovajslu~aj jer imam pouzdanog svjedoka, Pukovnika Armije BiH [ef}et Bibuljica. Nekadrugi pi{u o tome kako je Izetbegovi} toliko puta do sada onemogu}avao aktiviranjesatelitske televizije iz Sarajeva.

Vratrimo se problemu nestanka Jugoslavije. Osim ve} opisanih Izetbegovi}evih poku{aja prisajedinjenja Bosne i Hercegovine Srbiji na pomenutoj seriji pregovora"{efova" jugoslovenskih republika ni{ta se zna~ajno nije doga|alo. Kada je dogovaranje

postalo bespredmetno EZ je formirala komisiju od pravnih eksperata, tzv. Badinterovu

komisiju, koja je imala zadatak da jugoslovensku krizu rije{i prema principimame|unarodnog prava. Komisija nije imala teàk zadatak. Sve jugoslovenske republike suimale sve dràvne institucije, a i prema svojim ustavima bile su i definisane kao dràve.Budu}i da su Slovenija i Hrvatska u me|uvremenu bile odràle i referendume onezavisnosti, i budu}i da Jugoslavija vi{e nije mogla donositi pravosna`ne odluke, te je izvani~no bila progla{ena mrtvom, ove dvije dràve su mogle odmah biti priznate. [to seti~e Bosne i Hercegovine odluka Badinterove komisije je bila da i Bosna i Hercegovina



24

moè biti priznata ako ve}ina stanovni{tva izrazi èlju za nezavisno{}u na referendumukoji }e biti odràn na na~in predvi|en Ustavom Republike Bosne i Hercegovine. Budu}ida je Ustav BiH gra|anski ustav koji ne pravi razliku izme|u etni~kih grupa, za pozitivanishod referenduma dovoljno je bilo da se izjasni 50%+1 gra|ana koji imaju pravo glasa.Referendum je odràn 1. i 2. marta 1992. Odziv je bio izuzetan. Preko 64% glasa~a jeglasalo za nezavisnost. S obzirom da je Muslimana oko 43% i Hrvata oko 17% zajedno

ih je manje od 64% . Osim toga neki Muslimani i Hrvati nisu mogli iza}i na referendum.Dakle, mnogi Srbi i Jugosloveni su tako|er glasali za nezavisnost Bosne i Hercegovine.Tek mjesec dana poslije toga Evropska zajednica (EZ) je donijela politi~ku odluku da seBosna i Hercegovina prizna. Naime, bez obzira {to je Bosna i Hercegovina ispunila sve

pravne uslove da bude priznata, pravo je svake suverene dràve da neku novu dràvu prizna ili ne prizna. To pravo je iskoristila Gr~ka da ne prizna Makedoniju i, ~ak,koriste}i svoje pravo veta u EZ, da zaustavi priznanje Makedonije i od strane Evrope.Budu}i da je EZ imala mandat UN-a da rije{i jugoslovensku krizu Gr~kim vetom je ustvari zaustavljeno priznanje Makedonije i od strane UN-a. Mnogi }e ovdje postaviti

pitanje, kako se onda dogodilo da su toliki srpski prijatelji i "saveznici" u svijetu priznali

Bosnu i Hercegovinu. Odgovor }e biti dat u poglavlju "Novi svjetski poredak".



25

Glava 4

Rat

Rat u Sloveniji

Sukob izme|u JNA i Teritorijalne odbrane Slovenije je po~eo 27. juna 1991. i zavr{iokrahom JNA u ratu koji je trajao manje od 10 dana. Tu se vidjelo da JNA nema nikakve{anse u sukobu sa dobro motivisanim borcima Teritorijalne odbrane, tj. sa narodom koji

se bori za svoju slobodu.Ovdje napomenimo da Alija Izetbegovi}, za razliku od Slovenaca, koji ni po koju cijenunisu htjeli predati oru`je svoje Teritorijalne odbrane na "~uvanje" u kasarne JNA, nije

pruìo nikakav, ni politi~ki, a ni vojni otpor kada je JNA odvozila oru`je Teritorijalneodbrane Bosne i Hercegovine. Oru`je TO Bosne i Hercegovine uzeto je na "~uvanje" ukasarne JNA 1989., dakle prije dolaska SDA na vlast. Me|utim, to oru`je je u mnogimmjestima sa bo{nja~kom ve}inom moglo biti blokirano i spa{eno, kao {to je to bio slu~ajnpr. sa oru`jem TO u Tuzli. To {to nije organizovano spa{avanje oru`ja TO iz skladi{ta uop{tini Stari Grad Sarajevo, koje je bilo u na{em okruènju, bila je klju~na "gre{ka" AlijeIzetbegovi}a, koja }e Sarajlije ko{tati preko deset hiljada ìvota. Tada se Izetbegovi}stalno sastajao sa generalom JNA Kukanjcem i pravio neka primirja dok ~etnici nisu

buldoèrima prokopali put kojim su zaobi{li blokadu Armije BiH. Tako su izvezli 50-tak kamiona oru`ja TO Sarajeva.

Rat u Hrvatskoj

Rat u Hrvatskoj je po~eo takozvanom "balvan revolucijom" u augustu 1990. Srpskostanovni{tvo u hrvatskim krajevima pobunilo se postavljaju}i balvane i zasjede po

putevima Hrvatske. Neposredan povod je bio dono{enje novoga hrvatskoga Ustava. U

starom, "komunisti~kom" Ustavu Hrvatska je bila dràva Hrvata i Srba iz Hrvatske. Ponovom Tu|manovom Ustavu Srbi su postali nacionalna manjina, a Hrvatska zastava jeumjesto petokrake u sredini dobila "povijesni hrvatski grb", ili, kako ga Srbi zovu,"{ahovnicu". Budu}i da dràvu karakteri{e Ustav i granice i budu}i da Srbi veoma dobroznaju {ta zna~e takve promjene Ustava, nije se moglo ni{ta drugo ni o~ekivati nego rat.Do rata u Hrvatskoj bi svakako do{lo i bez pomenutih ustavnih promjena, ali su

pomenute promjene Ustava Hrvatske olak{ale Milo{evi}u posao mobilizacije Srba. Naime, samo odràvanje slobodnih izbora u jugoslovenskim republikama i pobjede politi~kih stranaka koje su u svojim programima imale sna`no izraènu èlju zanacionalnom samostalno{}u je bio siguran znak da Jugoslavija vi{e nije Velika Srbija.

Sama Tu|manova pobjeda na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, koji su odràni umaju 1990, Tu|manu je trebala biti znak da Srbi vi{e ne vladaju Jugoslavijom. Da suvladali oni sigurno ne bi dopustili slobodne izbore u Hrvatskoj i pobjedu HDZ-a. Izgledada Tu|man tada nije bio uo~io tu ~injenicu; da je Hrvatska ve} slobodna od velikosrpskehegemonije. Da je to uo~io on bi vjerovatno nastojao da smiruje situaciju dok nestabilizira dobitak; slobodnu Hrvatsku u svojim "AVNOJ-evskim" granicama. Umjestotoga Tu|man je nastavio da zao{trava situaciju mijenjaju}i Ustav u najpovoljnijem



26

trenutku za Milo{evi}a. Naime, pedesetogodi{nji mir je imao sna`nu inerciju. Za prekidtoga mira i odlazak iz udobnih stanova u {umu je i Srbima trebalo ne{to zaista èstoko,ne{to opipljivije od puste Milo{evi}eve èlje za Velikom Srbijom. To im je Tu|man pruìo mijenjaju}i Ustav tj. guraju}i im "{ahovnicu" pod nos, zastavu koja je u srpskojmitologiji sinonim za pakao. êtni~ki problemi sa mobilizacijom su prestali kada jeTu|man poku{ao zabosti "{ahovnicu" u Knin.

Tu|manovo shvatanje razboritih granica

Tu|man sebe nastoji postaviti na pijadestal "oca suvremene Hrvatske". Me|utim, jasno je da je Hrvatska dobila samostalnost zahvaljuju}i Ustavu iz 1972. i amandmanima iz1974. Velike zasluge za pokretanje promjena Ustava koje su na kraju rezultirale Ustavomiz 1972. i Amandmanima iz 1974. ima tzv. Masovni pokret iz 1971. dr. Savke Dab~evi}Ku~ar, dr. Mike Tripala, Draèna Budi{e, Ivana Zvonimira î~ka i ostalih hrvatskih

patriota od kojih su mnogi i danas politi~ki aktivni. Mada su ih tada uklonili sa vlasti u

Hrvatskoj Tito i Kardelj su ustavnim promjenama koje su bile dovr{ene 1974. uglavnomispunili zahtjeve "Masovnog pokreta". Da te promjene Ustava ne bi ostale mrtvo slovo na papiru zahvaljujemo vje{toj politi~koj borbi slovena~kih komunista predvo|enihMilanom Ku~anom, hrvatskih komunista oko Ivice Ra~ana, makedonskih komunistaoko Kire Gligorova i dijela bosanskih komunista okupljenih oko dr. NijazaDurakovi}a. Oni su uspjeli dokinuti jedini preostali cement Jugoslavije takozvani"demokratski centralizam u Savezu komunista Jugoslavije". Ta borba je rezultiralaslobodnim izborima u jugoslovenskim republikama, {to je po definiciji zna~ilo slobodu.

Tu|manova politika prema Bosni i Hercegovini odraàva Tu|manovo shvatanje dràve.

Naime, u Tu|manovoj doktorskoj disertaciji se kaè da dràvne granice, koje sunaj}e{}e proistekle iz povijesti, treba promijeniti da bi se dobile "razborite", etni~kegranice. Zato je Tu|manu bilo mnogo vi{e stalo do dijelova Bosne i Hercegovinenaseljnih Hrvatima nego do "AVNOJ-evskih" granica Hrvatske.

Milo{evi} i Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) dobro su znali da suAVNOJ-evske granice jugoslavenskih republika i pokrajina i princip me|unarodnog

prava o nepromjenljivosti dràvnih granica (republike su bile dràve) glavna preprekastvaranju Velike Srbije. Zato je Tu|manov stav o razboritim granicama bio pravoosvjeènje u velikosrpskom projektu. Ne treba se stoga ni malo ~uditi za{to je Tu|mana

sudio Tito, tvorac Ustava iz 1974. Sjetimo se da je uo~i vi{epartijskih izbora Tu|man bioneometan od policije koja je bila pod srpskom kontrolom. Prirodna posljedicaTu|manovog shvatanja "razboritih granica" je Tu|manov sastanak sa Milo{evi}em uKara|or|evu po~etkom 1991., kada je dogovarana podjela Bosne i Hercegovine. To je nakraju dovelo do otvorenog Tudmanovog savezni{tva sa Milo{evi}em i Karadì}em uratu protiv Bosne i Hercegovine. Time je Tu|man pljunuo na hiljadugodi{nje iskustvocivilizacije koje je dovelo do dana{njeg principa o nepromjenljivosti granica i umjestotoga po~eo svoj vlastiti eksperiment sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. U tomexperimentu su najgore od svih Hrvata pro{li Hrvati u Bosni i Hercegovini. Izgubili sunajbolju zemlju u Posavini da bi za uzvrat u kamenitoj Hercegovini iza{li na granice

"Banovine Hrvatske".Kasnije Tu|manovo savezni{tvo sa Izetbegovi}em nije u suprotnosti sa njegovimosnovnim ciljem podjele Bosne i Hercegovine. Naime, i to savezni{tvo je napravljeno sa~ovjekom koji dijeli Bosnu i Hercegovinu.



27

Glava 5

Novi svjetski poredak

Sve do raspada Sovjetskog Saveza svijet je funkcionisao u poretku koji se naj~e{}ekarakterizira sintagmama "ravnoteà straha" ili "hladni rat". Mada je svijet tada bio politi~ki podijeljen izme|u dva strahovito naoruàna i me|usobno suprotstavljena blokau tom periodu je u Evropi bio najduì mir u istoriji. Za{to? Europa je bila izuzetnozna~ajna i svaka vojna akcija u Europi bi zna~ila naru{avanje interesa nekog od blokova,tj. neke od dviju svjetskih supersila SAD i SSSR-a. Karakteristika perioda "hladnog rata"

je da me|unarodno pravo nije vaìlo kada su interesi nekog od blokova bili u pitanju. Tose naj~e{}e ispoljavalo zlupotrebom prava veta stalnih ~lanica Savjeta bezbjednosti. Nije

bilo nikakve sumnje u sovjetski veto ako bi neka rezolucija savjeta bezbjednosti bilauperena protiv nekog prosovjetskog reìma bilo gdje u svijetu, bez obzira da li se taj

reìm ogrije{io o me|unarodno pravo ili ne. S druge strane Sjedinjene Ameri~ke Dràvese nisu obazirale na me|unarodno pravo i svoj ugled kada je trebao amri~ki veto da seza{titi Izrael u nelegalnom uzimanju arapske zemlje. Kada se raspao Var{avski pakt, a

potom i Sovjetski Savez, postavilo se pitanje kako }e ubudu}e svijet funkcionisati kadavi{e nema ravnoteè izme|u blokova? Da li }e jedini preostali vojni blok Sjevernoatlanski pakt (NATO) koji je ekonomski porazio drugu stranu iskoristiti {ansu izavladati svijetom. Tada je predsjednik Sjedinjenih ameri~kih dràva George Bushlansirao tezu o "novom svjetskom poretku" (skra}eno NWO od New World Order).Formula je vrlo jednostavna. "Novi svjetski poredak" je vladavina normi me|unarodnog

prava. To zna~i da su u budu}nosti ~lanice Ujedinjenih nacija du`ne po{tovati

me|unarodne zakone i da }e za kr{enje tih zakona biti ka`njavane. Dakle, bri{u se starasavezni{tva i stara neprijateljstva. ^lanice UN-a su du`ne pona{ati se prema nekoj dràviu ovisnosti da li naru{ava neku od normi me|unarodnog prava ili ne. Kao {to je ugra|anskom pravu sudija duàn osuditi krivca, a za{tititi `rtvu bez obzira na boju koè,nacionalnost, religijsku pripadnost `rtve ili krivca, tako je i u me|udràvnim odnosima

postalo neva`no da li je neka dràva bila savezni~ka ili ne, ili je katoli~ka ili muslimanskaili je stanovni~tvo bijelo ili crno ili je sistem socijalisti~ki ili kapitalisti~ki. Postalo je



28

va`no samo to da li dràva kr{i ili ne kr{i norme me|unarodnog prava.

Prvi put je "novi svjetski poredak" demonstriran u "zaljevskom ratu". Taj rat su vodileUjedinjene nacije kao ka`njavanje Iraka zbog agresije na Kuwait i kao za{titu granicasuverene dràve Kuwaita. Za nas je posebno interesantno da je "novi svjetski poredak"odigrao zna~ajnu ulogu u jugoslovenskoj krizi. Zahvaljuju}i principima "novog svjetskog

poretka" dogodilo se da Rusija, Engleska, Francuska i mnogi drugi srpski "saveznici" iistorijski prijatelji priznaju Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljuju}i tim principima dogodilo seda Rusija ne stavi veto na ekonomske sankcije koje su nametnute Jugoslaviji kao kaznaza agresiju na me|unarodno priznatu dràvu Bosnu i Hercegovinu. U vrijeme "hladnogarata" i "ravnoteè straha" bilo je nezamislivo da Sovjetski Savez glasa u Savjetu

bezbjednosti protiv nekog svog saveznika. Rusko priznanje Bosne i Hercegovine i tajglas Rusije za uvo|enje ekonomskih sankcija Srbiji i Crnoj Gori su najbolji dokazi da je"novi svjetski poredak" bio ozbiljno shva}en. Ba{ zato Bosna i Hercegovina je mogla imorala izvu}i mnogo vi{e koristi od principa "novog svjetskog poretka". Kako je Bosna iHercegovina propustila tu {ansu? Na to pitanje }e biti odgovoreno u poglavlju

"Pregovori" u ovoj knjizi.

Glava 6

Rat u tuzlanskoj regiji



29

Patriotska liga u Tuzli

Kao i svugdje u Bosni i Hercegovini i u Tuzli su Srbi imali apsplutnu vlast u miliciji i

vojsci. Zato je Patriotska liga (PL) djelovala u uslovima ilegale. Od osnutka Patriotskelige u Tuzli bio sam u najuèm rukovodstvu Predsjedni{tvu politi~kog dijela PL. Kada je po~eo masakr u Bijeljini na Bajram 1. aprila 1992. po~ele su beskrajne neprospavaneno}i. [tab je bio u prostorijama SDA, imali smo telefonsku vezu sa Bijeljinom, a naredbesmo primali faxom od Keme i Halila. Kemu sam jednom li~no upoznao, a nikada munisam znao pravo ime. Halil je bio Sefer Halilovi}. Na{ prvi komandant je bio jedan jakosposoban organizator po imenu Adnan iz Modri~e koji je ubrzo zamijenjen VahidomKaraveli}em Vahaom. Budu}i da smo radili u uslovima ilegale, Vaha se naj~e{}eskrivao kod hirurga Fazli}a u Solini, ~ovjeka koji je kasnije u ratu osnovao mnoge

poljske bolnice Armije BiH od Grada~ca do Srebrenice. Po{to je Solina dosta daleko od

centra, a u to vrijeme nije bilo ni goriva, Vaha je spavao kod mene za vrijeme Bijeljinskihdoga|aja. To je bilo doista rizi~no. Zgrada komande tuzlanskog korpusa JNA je susjednamojoj zgradi, a SUP u neposrednoj blizini s druge strane. Vaha je divan momak, tih iskroman. Ni nalik na komandanta. Sje}am se jedne epizode koja odli~no karakteri{eVahu.

Za vrijeme ~etni~kog pokolja u Bijeljini pred prostorijama SDA Tuzle skupilo se punoomladinaca Tuzlaka. Ne znamo kako, ali tu su se na{la i dva ~etnika iz Lopara.Vjerovatno su pogrije{ili jer se u istom tuzlanskom parku nalazi Vladikin dvor,

pravoslavna crkva i prostorije SDS-a. Jednoga od tih ~etnika je prepoznao jedan na{

momak koji bio premla}en na Ozrenu od grupe ~etnika u kojoj je bio i jedan ovdje prisutni. êtnici su bili naoruàni revolverima. Nastala je op{ta gu`va u kojoj su ih na{imomci uhvatili. U toj gu`vi niko nije komandovao. Vaha je posmatrao kao da se to njegane ti~e. Ja sam mu rekao. "Komanduj ~ovje~e." On je odgovorio: "Predao sam du`nostSenadu." (Mehdin Hodì} zvani Senad je biv{i policajac iz Makarske koji jedobrovoljno do{ao da se bori za Bosnu i Hercegovinu.) Budu}i da Senada nije bilotrenutno tu, u op{tem meteù ~etnike nismo ~ak ni razoruàli. Da su oni bili malo

prisebniji mogli su nas pobiti. Kada su na{i momci htjeli trajno oduzeti pi{tolje od tihdvojice ~etnika Vaha je traìo da im se vrate jer su imali uredne dozvole Sekretarijataunutra{njih poslova (SUP-a) Lopara za te pi{tolje. Tih dana ~etnici ubijaju na{e

Bijeljince, a mi treba da pustimo ~etnike i da im ~ak vratimo li~no naoruànje. Tada sam ja rekao Vahi: "Hajde da se dogovorimo da }emo ~etnicima vratiti oru`je ako ga onizatraè kada ih budemo pu{tali, a ako ga ne budu traìli da ga zadrìmo." Naravno ~etnicise nisu nadali ni da }emo ih ìve pustiti, a kamo li da }emo im jo{ i oru`je vratiti.Presretni su upalili Ladu Nivu punu mesa i piva i oti{li. Da smo ih barem zamijenili zaneke Bijeljince. Mogli smo barem dva bo{nja~ka ìvota spasiti.

Ovdje bih rekao nekoliko re~enica o Mehdinu Hodì}u zvanom Senad. On je bio policajac u Makarskoj. Kada je shvatio da }e u Bosni i Hercegovini izbiti rat do{ao je istavio se Patriotskoj ligi na raspolaganje. Nije bio oènjen i cijeli dan je radio na

organizaciji na{e jedinice. @ivio je bez ikakvih primanja, na rubu gladi. Iako je SDAstranka imala pravo da zaposli izvjesan broj svojih kadrova u regionalni (Sekretarijatunutra{njih poslova) SUP, iako je Mehdin bio iskusan i stru~an policajac, uvjek bi sena{ao neko pre~i. Na kraju sam ja odlu~io da ne{to poku{am. Oti{ao sam do mogtada{njeg prijatelja Mirsada Berberovi}a, zeta Alije Izetbegovi}a. Kada sam mu rekaoza Senada, on je nazvao nekog Sabrihafizovi}a i saop{tio mi da }e stvar biti u redu.

Naàlost, Senad nije do~ekao da se to realizuje. Herojski je poginuo na samom po~etku



30

rata u okolini Sapne kod Zvornika uni{tavaju}i dva ~etni~ka tenka.

Iz ove epizode se moè vidjeti kako se formirala sada{nja BiH vlast; isklju~ivo porodi~nim vezama Izetbegovi}eve familije. Izetbegovi} je u stvari formirao privatnu, ane muslimansku, dràvu. Zato je ta vlast tako odana Izetbegovi}u.

Vratimo se Patriotskoj ligi u Tuzli. Sve akcije koje je Vaha planirao bile su jakokomplikovane. On je koristio svoja {kolska znanja koja su se odnosila na dobroorganizovanu i uvje`banu vojsku. Takve akcije nisu mogli izvoditi ljudi koji su sami sebikupili pu{ke i nisu imali nikakve vojne obuke. Mi nikako nismo uspjeli pomo}i Bijeljini,a ~etnici su autobusima prolazili stotinjak metara od nas idu}i sa Ozrena na Bijeljinu.Mogli smo i trebali smo postaviti rampu na putu i zaustaviti ih. To vjerovatno ne bi

pomoglo Bijeljincima, ali smo zbog dostojanstva na{eg naroda to morali u~initi. To sunam i poru~ili @ivini~ani, pravi borci od kojih je kasnije formirana jedinica "@ivini~kihosa". Oni su poru~ili: "Mi smo radi blokirati sve puteve u na{oj op{tini i tako blokiratiJNA i opkoliti srpska sela kao {to oni opkoljavaju na{a." Me|utim ni{ta od toga. I dalje

su ~etnici nas blokirali, a slobodno prolazili kroz bo{nja~ka naselja do rati{ta na Kupresu,Bosanskom Brodu i Bijeljini dok smo mi planirali neizvodljive akcije deblokada.

Koliko je Vahid Karaveli} bio nespretan tada u po~etku rata bi}e jasno kada kaèm dasu ga u njegovom {tabu u @ivinicama tokom jednih pregovora zarobili jedan ~etni~kioficir i dva ~etnika pratioca. Kasnije su ~etnici prikazali na TV Vahino priznanje. Ja samvidio da Vaha nije odao neke glavne detalje, tj. da im je ispri~ao ono {to su vjerovatnove} znali. Meni je va`no bilo da sam se uvjerio da nam Vaha nije uba~en. Oni ne bi tako

postupali sa svojim ~ovjekom. Tada se sumnjalo u svakoga, naro~ito u biv{e oficire JNA.Zamijenjen je za nekog ~etni~kog pukovnika. Kasnije, tokom 1994. i 1995. je bio

komandant 1. korpusa Armije BiH. Postigao je velike uspjehe na Ni{i~koj visoravni iTreskavici. Izgleda da je na{a vojska postala jako dobro organizovana i da je u stanju da

provodi "{kolske" akcije koje Vaha isplanira.

Akcija pruànja pomo}i Bijeljini nije uspjela jer je bila zami{ljena tako da je kiks jednog~ovjeka ili jedne jedinice mogao potpuno upropastiti savr{en rad ostalih. U toj akciji suzakazali bra}a Rami}, rukovodioci SDA Br~kog, koji nisu dozvolili da akcija krene iznjihove op{tine jer bi se ~etnici mogli naljutiti na njih. Oni su mislili da }e svojomfino}om odvratiti ~etnike od Br~kog. U Br~kom su na{i borci bili zauzeli poloàje u

betonskim zgradama i spremili se za odbranu grada. Br~ko se dobro naoruàlo jer je blizu

Hrvatske. I tri godine poslije po~etka rata Br~aci drè 80% teritorije svoje op{tine iako jeto teritorija koridora i od vitalnog je interesa za ~etnike. Stotinu osma br~anska brigada jeodbila bezbrojne ~etni~ke poku{aje da pro{ire koridor. Isto tako su mogli odbraniti i

preosalih 20% svoje op{tine ili se organizovano povu}i da bra}a Rami} nisu pregovaralisa JNA. Oficiri JNA su ih lahko prevarili i Br~aci su se povukli sa poloàja. îm su sena{i povukli ~etnici su zauzeli Br~ko i pobili preko pet hiljada Br~aka u Bimexovimkafilerijama i u konc-logoru Luka. Ja ovdje ne optuùjem bra}u Rami} za izdaju. Ja njihsamo optuùjem za karijerizam. Imao sam sa njima i jedno neprijatno iskustvo kada su uSavjetu tuzlanskog Univerziteta "muslimansku kvotu" ~lanova Savjeta Univerziteta

popunili nekim svojim prijateljima, ljudima koji nisu bili sa Univerziteta i nisu znali

problematiku Univerziteta. S druge strane Srbi su svoju kvotu popunili profesorima iistaknutim direktorima. Tako su Srbi zadràli vlast na Univerzitetu, mada u Tuzli Srbisa~injavaju samo 15% stanovni{tva. Bra}u Rami} su ljudi koji }e sve u~initi da se popnukoju stepenicu vi{e u karijeri. Naàlost popeli su se na poloàje kojima nisu bili dorasli{to je svojim ìvotom platilo hiljade Br~aka. Karijere bra}e Rami} su tipi~ne karijereIzetbegovi}evih kadrovika. Njihov jedini na~in da se iskupe pred Br~acima je da se sadaisprave i kao ljudi odbace sve varijante u kojima se Br~ko i Posavina daju zlotvorima



31

Br~aka i Posavaca.

Me|utim, Patriotska liga je imala i uspjeha. Neki na{i momci su samoinicijativno i{li uakcije otimanja oru`ja od SDS-ovih straàra i od milicionara. Osim toga, u Tuzlu jedovoèno oru`je iz Visokog. Nemogu}e je bilo do}i od Visokog do Tuzle, a da se ne

pro|e kroz neka srpska sela u kojima su ve} postojale ~etni~ke jedinice. Dobro se sje}am

da je upravo onih dana kada je trajao pokolj u Bijeljini profesor Rudarskog fakulteta dr.Sadudin Hodì} prevezao jednu po{iljku od 400 pu{aka M48 kroz Vozu}u. Tada jeprof. Hodì} rizikovao ̀ ivot za Bosnu i Hercegovinu.

Kasnije u pravim borbama na{a jedinica PL je ostala na okupu kao jedinica Armije BiH iodigrala je klju~nu ulogu u osloba|anju Dubnice kod Kalesije i Poàrnice kod Tuzle kaoi jo{ mnogih drugih kota na Majevici i Ozrenu.

Nadam se da sam barem donekle opisao po~etni~ku neorganizovanost i amaterizamodbrambenih snaga Bosne i Hercegovine.

Napad na prostorije SDA Tuzle

Napad tuzlanske milicije na prostorije SDA Tuzla dogodio se 7. aprila, istog dana kadasu ~etnici zavr{ili pokolj u Bijeljini i opkolili Janju. Kako je do{lo do toga?

Budu}i da je na izborima iz novembra 1990. SDA pobijedila u Sjeveroiso~noj Bosni prema dogovoru sa SDS-om i HDZ-om imala je pravo da postavi neke kadrove uregionalni SUP. Bez obzira {to je prije Bajrama u Bijeljini po~eo pokolj Muslimana, neki

od SDA kadrova su uzeli slobodne dane za Bajram. Kada nam je u prostorijama SDA jedan od njih, Alija Muminovi}, koji je ujedno bio i poslanik Skup{tine BiH, rekao da zaBajram ne}e raditi, ja sam doìvio pravi {ok. On je dobio posao u SUP-u da bi pomogaoBo{njacima u kriti~nim momentima, a on uzima slobodne dane u najkriti~nijem momentuza sjeveroisto~nu Bosnu. Da li Alija stvarno stvarno nije imao pojma o zna~aju trenutka,ili je mo`da imao ne~ije instrunkcije da preko Bajrama ne bude u prestorijama milicije?

Sestra mi je pri~ala da je i ona doìvjela sli~an {ok kada je za taj Bajram nazvala svojudobru prijateljicu, Nermu Bi~ak}i}, sestru Izetbegovi}evog najblièg saradnika ing.Edhema Bi~ak}i}a. Uvjerila se da bajramskim pokoljem u Bijeljini nimalo nije

pomu}eno bajramsko slavlje u porodici Bi~ak}i} kada joj je Nerma rekla da ne èli da pri~a o Bijeljeni jer slavi Bajram. To je onaj bo{nja~ki komoditet koji se, eto, ne napu{tani u ovakvim situacijama. To je onaj komoditet koji je stvorio poslovice "Nije [vabo naHusinu" i "Drugi dan druga nafaka". To je onaj komoditet koji ne da ostalim iz BiH vlastida poku{aju zaustaviti Izetbegovi}a u podjeli domovine, jer bi se tada morali nasjekirati.S druge strane imamo mentalitet jednoga [e{elja koji je zbog nekakvih svojih patriotskihosje}anja `rtvovao poziciju profesora fakulteta i stan u Sarajevu davno prije rata. Nas nijeni ovaj rat osvijestio.

Kada sam ve} spomenuo Aliju Muminovi}a volio bih napomenuti jo{ neke dogadjaje u

vezi sa njim. Kada je poznati novinar News Day -a Roy Gutman posjetio Tuzlu prvi putu ljeto 1992. ja sam ga obavijestio da tuzlanska milicija zaplijenila SDS-ov spisak Bo{njaka Tuzlaka koje su ~etnici planirali likvidirati kada zauzmu Tuzlu. Ja sam za

pomenuti spisak saznao jednom prilikom u prostorijama SDA kada mi re}eno da je imoje ime na spisku. Roy Gutman je pokazao izuzetno interesovanje za taj spisak i ja samga odveo do Alije Muminovi}a. Alija nas je primio i potvrdio da spisak postoji i da je imoje ime na spisku za likvidaciju. Poslije kra}eg razgovora u njegovoj kancelariji rakao



32

je da dodjemo sutradan da bi Gutman -u pokazao spisak. Sutradan se Gutman -u pruìla prilika da ode na teren sa nekom jedinicom Armije BiH, pa me zamolio da ja sam odem po pomenuti spisak. Kada sam do{ao do Alije Muminovi}a on je rekao da nam spisak nemoè niti pokazati niti kopirati. Nije htio dati nikakvo obrazloènje za to. Name}e se

pitanja: Da li taj spisak uop{te postoji? U slu}aju da postoji za{to ga Alija Muminovi}nije htio predo~iti svijetu?

Vratimo se tuzlanskim doga|ajima. Zbog bajramskih praznika u stanici milicije tih dananije bilo rukovodilaca Muslimana, osim na~elnika Hazima Ran~i}a i komandira stanicemilicije Me{e Bajri}a. Me{a Bajri} je bio komunisti~ki delegat u Skup{tini Op{tineTuzla, koja je tog popodneva imala zasjedanje. Ja sam se tog popodneva nalazio u

prostorijama SDA Tuzle. Sje}am se da je tu bio i Salko Bukvarevi} predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS) i da je na{a jedinica Patriotske lige bila podoru`jem zbog situacije u Janji. Ispred zgrade je bio naoruàn straàr. Negdje oko 16:00dolazi uzbu|en Hazim Ran~i} da nam kaè da se ne pokazujemo sa oru`jem jer uznemireni gra|ani Srbi zovu miliciju i protestuju zbog "Zelenih beretki". Budu}i da je

Me{a Bajri} bio na sastanku SO Tuzle, taj izlazak Hazima Ran~i}a u~inio je da u tomtrenutku nije bilo ni jednog Muslimana rukovodioca u Stanici milicije Tuzla. To suiskoristili SDS-ovi kadrovi u miliciji i izdali nare|enje milicionerima da kranu darazoruàju Patriotsku ligu. Dok smo mi razgovarali sa Ran~i}em u sobu utr~ava straàr iuzbu|eno govori da milicija opkoljava zgradu. Ja sam istoga trena istr~ao iz zgrade SDAi koriste}i zbunjenost milicije pobjegao iz obru~a. Odmah sam oti{ao u salu Radni~koguniverziteta, gdje se odràvala Skup{tina Op{tine Tuzla i obavijestio predsjednika SDATuzle dr. Saliha Kulenovi}a. Predsjednik Skup{tine Op{tine Tuzla, Mr Selim Be{lagi},

je odmah pokrenuo raspravu o aktualnoj situaciji. Delegati su brzo odlu~ili da se ide ukomandu korpusa da se traì za{tita od JNA. Stalno Izetbegovi}evo ponavljanje da je

JNA ne{to drugo od ~etnika odigralo je ulogu. Uspani~eni ljudi po~inju da vjeruju u rije~ikoje im daju la`nu nadu. Tako su se mnogi Bo{njaci, kao npr. Br~aci, predavali JNA dane bi pali u ruke ~etnicima. Bo{njaci su i{li u kasarnu JNA u Bijeljini da ne bi pali u ruke"Arkanovcima", a "Arkanovci" su dolazili u tu istu kasarnu po nove {arère municije.

Normalno, jer su "Arkanovci" ustvari specijalci JNA iz Ni{a. Vratimo se tuzlanskimdoga|ajima. Kada je izgledalo da je sve propalo, spas je do{ao od naroda. Momci koji suostali u zgradi su telefonirali ograncima SDA po mahalama. Odatle je krenula masa ljudikoja je rastjerala miliciju.

Taj doga|aj je donio preokret u Tuzli. Naime, do tada su Tuzlaci bili podijeljeni na "lijeve

stranke" s jedne strane i SDA s druge. Te no}i sam ja shvatio da i me|u reformistima ikomunistima u Tuzli tako|er prevladavaju oni koji su za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Naime, u prostorije SDA je do{ao mr. Selim Be{lagi}, gradona~elnik Tuzle, reformista.On je tada predloìo da se pitanje paravojske Patriotske lige, koja hoda naoruàna poTuzli, rije{i tako {to }e cijela jedinica biti prevedena u rezervnu miliciju i dobiti svojukasarnu na jednome brdu iznad [i~koga Broda. Shvataju}i zna~aj legalnosti na{ih snaga

ja sam se svojski zaloìo da SDA prihvati to rje{enje. Naime, bilo je nekih usijanih glavau SDA, naj~e{}e me|u nedovoljno obrazovanim ljudima, koji su bili mnogo zagrijaniji zasvoj mahalski rat sa "komunjarama" nego sa ~etnicima. Dr. Salih Kulenovi},

predsjednik SDA Tuzle, se tako|er zalagao za prijedlog Selima Be{lagi}a. Kada sam

kasnije posjetio kasarnu na{ih momaka koju nam je Be{lagi} dao, shvatio sam da je tonajva`nija strate{ka ta~ka u regiji. Naime, odatle su vam kao na dlanu puteviTuzla-Sarajevo, Tuzla-Lukavac-Doboj i Tuzla-Srebrenik-Grada~ac kao i Hlor-alkalnikompleks (HAK), Telmoelektrana itd. Nije bilo nikakve sumnje; Selim Be{lagi} je

patriota.

Dok je u prostorijama SDA trajao sastanak sa mr. Selimom Be{lagi}em ispred zgrade je



33

narod demonstrirao. ûla se samo jedna parola: "Ho}emo oru`je." Ljudi su mislili da uzgradi ima mnogo oru`ja i postojala je opasnost da provale. Tada sam ja iza{ao dasmirujem narod. Prvi i jedini put u ìvotu govorio sam masi naroda na mitingu. Objasnosam ljudima da je njihovo oru`je Teritorijalne odbrane. Da su to oni kupili svojimsredstvima ba{ da bi ga imali u ovakvim slu~ajevima da za{tite narod. Da je JNA na

prevaru uzela to oru`je i da ga drì u hangarima na Kozlovcu. Umjesto ovdje,

demonstrirati trebaju pred komandom Tuzlanskog korpusa JNA i zahtijevati da se vratioru`je Teritorijalne odbrane.

Budu}i da je pijaca blizu prostorija SDA mnogi "pija~ani" su u~estvovali na tom mitingu.Pija~anima u Tuzli zovu one koji ìve od pijace, bilo da trguju vo}em, povr}em,{vercovanom robom ili devizama. Mnogi me|u njima su smatrani kriminalcima.Me|utim, to nije smetalo Selimu Be{lagi}u da se sastane sa {vercerima deviza. Pri~alose da se dogovorio sa njima da oni hvataju {vercere devizama koji su dolazili iz Srbije.

Naime, {tamparija novca je bila u Beogradu, u srpskim rukama, i Milo{evi}eva vlast{tampala ogromne koli~ine dinara za koje je kupovala velike koli~ine deviza i ostale robe

u Bosni i Hercegovini. Kad se samo sjetim da Izetbegovi} ni tada, kada je rat u BiH ve} po~eo i kada je Bosna i Hercegovina ve} bila priznata jo{ uvijek nije uvodio bosanskohercegova~ki novac.

Tih dana je gotovo svakog vikenda padala po jedna bosanska ~ar{ija ~etnicima u ruke.Bosanske ~ar{ije nisu bile tako lo{e naoruàne da bi se bez otpora predavale. Scenario je

bio uvijek isti. Na{i ljudi bi zauzeli pozicije da se brane. êtnici traè da se pregovara o podjeli grada. Iz "Centrale SDA u Sarajevu" stiè savjet da se pregovara. êtnici ne}e da pregovaraju dok na{i ne si|u sa dominantnih kota. Na{i silaze sa kota. Tada ~etnicinapadaju i masovno ubijaju. U su{tini ista taktika im je uspjela i prilikom dogovornog

razoruànja Srebrenice kasnije, u maju 1993., a zatim zauzimanja u julu 1995. Neko }ere}i: "Kakav glup narod." Me|utim, narod nema mogu}nosti da donosi odluke osim

preko svojih politi~ara. U slu~aju Bosne i Hercegovine, svo odlu~ivanje je u rukamaAlije Izetbegovi}a. Osim toga, u pitanju BiH nije po srijedi predsjednikova glupost negonjegova politika uni{tenja Republike Bosne i Hercegovine.

Pomenutom taktikom Bosna i Hercegovina je bila gotovo potpuno opkoljena ve}sredinom aprila. Jedini put kojega nisu ~etnici kontrolisali bio je tzv. put spasa. To je biosplet seoskih puteva preko planine Vran. Tim putem sam izveo svoju familiju uizbjegli{tvo u Hrvatsku 14. i 15. aprila 1992. Cijeli dan sam putovao kroz srednju Bosnu.

Jedino se moglo pro}i rutom: Tuzla - Olovo -- Vare{ -- Breza -- Visoko -- Busova~a -- Novi Travnik -- Pavlovica planina -- Prozor -- Jablanica -- Vran planina -- Posu{je -- Imotski. Osnovna impresija je bila da su Hrvati spremno do~ekali rat. Na

bezbrojnim punktovima su nas kontrolisali vojnici Hrvati obu~eni u maskirne uniforme.Bo{njaci su imali mnogo manje punktova i bili su uglavnom u uniformama rezervnemilicije. To su bili zvjezdani trenuci hrvatsko-bo{nja~kog prijateljstva. Strah odkrvoèdnih ~etnika je stvarno zbliìo njihove `rtve. Moète misliti koliko ih je zajedni~kanesre}a zbliìla kada je meni jedan hrvatski vojnik na Vran planini kod jezara, gledaju}iu moju li~nu kartu u kojoj pi{e da sam ro|en u Beogradu i da mi je ime Muhamed, rekao:"Po mistu rojenja bi te o'ma strilja, ali ime ti vaja." Cijelu no} smo putovali kroz ratom

zahva}enu zapadnu Hercegovinu. U autu nisam ~uo kada je zbog bombardovanjaobli`nje luke "Plo~e" data "zra~na uzbuna" i vozio sam ne gase}i svjetla. U ratnoj psihozii strahu od {pijuna zaustavila me ljutita patrola uperenim cijevima. Ponovo me moje imeMuhamed spasilo.

Samo jedan dan sam se odmarao u Orebi}u u Hrvatskoj i odmah se vratio u Tuzlu.Rastanak sa porodicom je bio jako tuàn, pogotovo za njih. Nismo znali da li }emo se



34

ikada ponovo vidjeti? Me|utim, za mene nije bilo nikakve dileme. Savjest mi nijedozvoljavala da napustim napadnutu domovinu. Tada je to bio slu~aj sa ogromnomve}inom Bo{njaka. Nije bilo va`no {to nemamo dovoljno oru`ja. Imali smo priznatudràvu i za to je vrijedilo i poginuti.

Tuzla prije 15. majaKada sam se vratio u Tuzlu sve je bilo nekako druga~ije nego prije. Za tih nekoliko danaTuzlaci su ostarili. Niko se nije smijao. Osje}ao se uàsan strah, ali Bo{njaci nisuodstupali. Sje}am se jednog detalja koji oslikava odlu~nost Bo{njaka da ne ustuknu pred~etnicima. Rije~ je o mome studentu Mirzi Karamehmedovi}u, koji je kasnije poginuokao komandant jedinice minobaca~lija, koju je na{a vojska od milja prozvala "[ejtani".Tada je on bio vojnik jedinice "Po{ta". Jedinica "Po{ta" je bila mje{ovitog nacionalnogsastava i imala je zadatak da ~uva va`nije ustanove u gradu. Sastojala se od 120 boracakoji su bili naoruàni pu{kama Teritorijalne odbrane, koje je Selim Be{lagi} nekako

iskam~io od JNA. Naime, JNA je tada jo{ glumila da je ne{to drugo od ~etnika. Na tajna~in su uspjeli neometano zaposjesti poloàje oko bosanskih gradova i iznad bosanskih puteva. Njima su se predali Br~ko i Vi{egrad, koji su kasnije najstravi~nije poklani. Da bimogli igrati tu igru oni su vratili ne{to malo pu{aka Teritorijalne odbrane najupornijim:Jajcu i Tuzli. U Tuzli je uslov bio da jedinica bude mje{ovitog nacioanalnog sastava.Tako je nastala jedinica "Po{ta". Da se vratim na doga|aj sa Mirzom. Pred jednim malimkafi}em, na samom kraju ulice "Oktobarske ravolucije", sjedila su 4 ~etnika uuniformama JNA. Mirza i jo{ jedan vojnik iz jedinice "Po{ta" po{li su da popiju pi}e.Sjeli su za susjedni sto do ~etnika kao da su ovi obi~ni turisti. U kafi}u je nastupio tajac.Ja sam sve to vidio jer sam stajao u blizini. Pomislio sam da je Mirza dijete koje nije

svjesno opasnosti. Pozdravio sam ga i sjeo sa njima u namjeri da im skrenem pa`nju dasvakog trena moè do}i do opasnog incidenta, budu}i da su i ~etnici bili naoruàni. Na tomi je Mirza rekao: "Znam profesore. Ne bojte se. Drìm ja prst na obara~u. Ovo je na{adomovina. Ne}emo, valjda, mi bjeàti." Boè kolika je razlika izme|u pravih ponosnihBo{njaka kao {to je Mirza i njihovog "vo|e" Alije, ~ovjeka koji srozava na{edostojanstvo vuku}i se kao slina za Karadì}em po bjelosvjetskim prijestonicama

poga|aju}i se o na{oj domovini.

Skup{tina Op{tine Tuzla je tih dana pozvala dobrovoljce da brane Tuzlu. Krenuo sam pred "Op{tinski sekretarijat narodne odbrane". Bio sam prijatno iznena|en. Ogroman red

se formirao. I mladi i stari, debeli i mr{avi, brkati i }elavi, seljaci, radnici i intelektualcitiho i strpljivo su stajali na vrelom suncu i znojili se da do~ekaju svoj red i postanuvojnici svoje domovine. Ja sam bio dirnut i prvi put sam kri{om zaplakao u ratu.Priklju~io sam se svom narodu i stao u red. Osjetio sam ogromnu snagu tih rudara,studenata,... dobrih Boa{njana. Osje}ao sam da ne moèmo izgubiti rat. Niko ne moè

poraziti tako motivisan narod. Tada sam ugledao jednoga kom{iju. Zvao se Be~i} Enes.Ja do tada nisam znao {ta je njegovo zanimanje. On me upitao: "Otkud ti profesore?" Jasam mu odgovorio: "Ja sam bio u vojsci ra~una~ u artiljeriji i znam da je to deficitaranVES. Zato sam do{ao." Ispostavilo se da je Enes bio {ef regrutnog centra pa me je uveo

preko reda. Tada jo{ nismo imali artiljerije, ali su mi obe}ali da }e me zvati ako zatreba.

U toku rata mu{karci, vojni obveznici nisu mogli iza}i iz Tuzle bez propusnice Vojnogodsjeka. Znaju~i me kao ~ovjeka koji je stao u red za dobrovoljce ljudi iz Vojnog odsjekasu mi rado davali te propusnice. Zahvaljuju}i tome u prvoj godini rata 4 puta sam

posje}ivao ènu i djecu koji su bili u izbjegli{tvu u Hrvatskoj. Naàlost kada sam posljednji put oti{ao u martu 1993. nisam se mogao vratiti jer je po~etkom aprila izbio ratizme|u Armije BiH i Hrvatskog vije}a obrane (HVO) u Hercegovini i srednjoj Bosni.Odmah na po~etku tog rata HVO je masakrirao jedan Tuzlanski konvoj. Tada je dr.



35

[emso Tankovi}, predsjednik SDA Hrvatske, organizovao konferenciju za {tampu uZagrebu i pozvao mene kao Tuzlaka da govorim. Ja sam, izme|u ostalog, rekao da jeBoban krivac za taj rat jer se polakomio na Vance-Owenov danajski dar u vidu 10

bosansko-hercegova~kih gradova sa muslimanskim ve}inskim stanovni{tvom. Svehrvatske novine, TV i radio su to prenijele i poslije nekoliko dana nije bilo novine uHrvatskoj u kojoj me HDZ-ovi prvaci nisu napadali. âk je i Ivi} Pa{ali} ~elnik HDZ-a

kritikovao moje istup. Da i ne govrimo o anonimnim pismima i anonimnim pozivime dr.Tankovi}u. Dr. Tankovi} je odgovarao na neke od tih napada u {tampi. Za mene vi{enije bilo mjesta ni u Hrvatskoj. Morao sam bjeàti u SAD. Tako se dogodilo da samdaleko od Bosne, mada sam mislima neprekidno u Bosni.

15. maj 1992.

Vratimo se doga|ajima u predratnoj Tuzli. 15. maj je bio petak. Ja sam do{ao na posao naFakultet elektrotehnike i ma{instva, ne slute}i da je to izuzetan dan. Kao i uvijek popili

smo jutarnju kafu svi zajedno; Bo{njaci, Srbi i Hrvati. Negdje oko 13:00 gotovo svi Srbisu napustili posao. Uglavnom su pitali dekana dr. Kapetanovi} Izudina da ranije napuste posao da bi na vikend negdje oti{li. Poslije smo shvatili da su svi oni znali da }e togadana poslije podne biti napadnuta Tuzla. Budu}i da je tu bilo i velikih prijateljstavaizme|u Bo{njaka i Srba, bilo je i velikih razo~aranje. Ljudi se nisu mogli na~uditi kako suslabo poznavali svoje kolege Srbe. Najvi{e ih je iznenadila slu`benica iz studentskeslu`be Milenka Savi}. Ona je bila jako dru{tvena i veliki prijatelj sa svima, a ipak ni

jednom od svojih prijatelja Bo{njaka nije {apnula da skloni svoju djecu tog dana iz Tuzle.Ovaj primjer navodim jer je karakteristi~an za Tuzlu tih dana. Isto tako, najdru{tvenija inajveselija profesorica iz Gimnazije Me{a Selimovi}, Sneàna Pejovi} je bila uhva}ena

kao snajperista. Svaka firma u Tuzli imala je svoje Milenke i Sneàne.Okr{aj izme|u JNA i Tuzlaka dogodio se oko 17:00 poslije podne. To je bio finalevi{ednevne napetosti u Tuzli. Naime, Tuzlaci su prethodnih dana bili opkolili kasarnuHusinska buna, jednu od najve}ih kasarni u Jugoslaviji. Razlog je bio {to su u tu kasarnudo{le mnoge jedinice ~etnika. Generali JNA su traìli da se Tuzla podijeli na srpski imuslimanski dio. Dakle, po~eli su isto kao u Br~kom, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici itd.Tuzlu je spasilo to {to SDA nije bila na vlasti u Tuzli tako da Izetbegovi}eva strategijada se pregovara o podjeli ~ar{ije nije na{la plodno tlo kod gradona~elnika SelimaBe{lagi}a. Umjesto da pregovara o podjeli Tuzle, on je generale JNA poslao u

"materinu". Taj telefonski razgovor je snimiljen po nalogu policajaca pripadnika SDAstranke, koji su {pijunirali Be{lagi}a. Pregovaralo se samo o odlasku JNA. JNA semorala bezuslovno povu}i iz Tuzle. Odre|en im je koridor: Solina -- Br~anska Malta -- Slavinovi}i - Majevica. Tuzlaci su za samo nekoliko dana u Tvornici transportnihure|aja (TTU) napravili i oklopne transportere, koji su obezbje|ivali raskrsnicu naBr~anskoj Malti. U petak 15. maja prvi dio kolone JNA je prema dogovoru pro{ao krozBr~ansku Maltu i Sjenjak. êtni~ki znak za op{ti napad je bio napad ~ela kolone na

benzinsku pumpu u Slavinovi}ima. Ba~ena je bomba na dva na{a policajca na benzinskoj pumpi u Slavinovi}ima. U istom trenutku je drugi dio kolone krenuo sa Br~anske Malte prema obilaznici. Tada su na{i zapucali iz zgrada pored kojih je kolona prolazila i iz

TTU-ovih transportera na Br~enskoj Malti. Sve je trajalo nekoliko minuta. Tuzla je bilaslobodna.

Iste no}i iz hangara na Kozlovcu uzeto je oru`je Teritorijalne odbrane Tuzle, Srebrenika,Lukavca i odmah preba~eno u ta mjesta. Odjednom su se mnogobrojna "srpska" selana{la u okruènju. Gotovo svaki dan je po jedno "srpsko" selo bilo razoruàvano.

Nabroja}u samo neka ve}a. Dubnica, Simin Han, Poàrnica, [pionica, Potpe}, Tinja,



36

Smolu}a, Bukovik, Bukovac. Tada su ~etnici imali velikih problema i sa borcimaTeo~aka i Sapne. Legendarni kapetan Hajro Me{i} je u samo jednom danu zauzeodesetak ~etni~kih sela na Majevici me|u kojima je najve}a bila Rasto{nica i spojioslobodne teritorije Teo~aka, Zvornika, Kalesije i Tuzle.. Budu}i da su jo{ ranije Posavcioslobodili Bosanski Brod, Modri~u, Derventu, Ora{je velika teritorija sjevernoisto~neBosne je imala direktnu vezu sa Hrvatskom. S druge strane ~etnici nisu imali nikakav

koridor do tzv. srpskih krajina u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. Vidjelo se da Srbijamunjevito gubi rat. Mada su Srbi imali dovoljno oru`ja nigdje nisu pruàli zna~ajnijiotpor. To je zbog neumitne ~injenice da je Bosna i Hercegovina bila priznata i da se toni~im ne moè vi{e promjeniti. Jedva su ~ekali izgovor da bace oru`je i idu u Srbiju, jer Srbin ne moè ìvjeti tamo gdje gusle ne}e biti najva`niji muzi~ki instrument i gdje sene}e pjevati o srpskom juna~kom "posecanju turskijeh svatova".

Prve trgovine teritorijama

Prvi koji je Srbima u Bosni i Hercegovini povratio borbeni moral bio je Franjo Tu|man.On je po~eo tajno pregovarati sa Milo{evi}em o podjeli Bosne i Hercegovine.Posredovao je li~no Boutros Ghali, koji je od Tu|mana traìo koridor za Srbe. Tu|mannije shvatao da i samim pregovorima nanosi ogromnu {tetu Hrvatima, i da veoma mnogo

pomaè ~etnicima. Uop{te nije bilo bitno {ta }e konkretno biti dogovoreno. Bitno je biloda su Srbi shvatili da }e pregovorima biti priznate neke srpske teritorije. Time su Srbidobili viziju uspje{nog zavr{etka rata. Me|utim, Tu|man im nije samo to pruìo. On je~etnicima dao Posavinu za Hercegovinu. Upoznao sam dosta vojnika HVO-a i izPosavine i iz Hercegovine. Oni svjedo~e da su se brigade Hrvatske vojske bez ikakvarazloga povla~ile iz Posavine. HDZ-ovi ~elnici u Zagrebu su tada opravdavali povla~enje

Hrvatske vojske iz Posavine navodnim strahom od ekonomskih sankcija. Toboè,Hrvatskoj bi bile uvedene sankcije zato {to se njena vojska nalazi u drugoj dràvi. Da jeto la` najbolje je dokazao Tu|man pu{taju}i kasnije Hrvatsku vojsku da bombardujeMostar i da zauzima Bosansko Grahovo i Glamo~ bez straha od sankcija. Isto onakokako su ~etnici brzo zauzeli koridor u Posavini tako su i jedinice HVO-a lahko zauzelelijevu obalu Neretve. Poslije napredovanja na lijevoj obali Neretve, odakle su se ~etnicisuvi{e lahko povukli, HVO je stao na granicama "Banovine Hrvatske" iz 1939., madanije bilo ~etni~kog otpora. Interesantno je spomenuti kako se ti dogovori provode naterenu. Tu|man ne moè re}i Posavcima koji su odbranili svoje ku}e da treba da ih daju~etnicima. Zato im on naprosto prekine logistiku i povu~e jedinice Hrvatske vojske sa

poloàja. Na poloàjima ostaju samo mje{tani, koji brane svoje domove. Uneravnopravnoj borbi oni nastradaju. Simboli takvog stradanja su bo{nja~ko seloKotorsko i hrvatsko selo Johovac izme|u Doboja i Modri~e. Ova dva sela su prepu{tenasama sebi danima odolijevala golemoj sili Srba iz Bosanske Krajine koji su krenuli u

proboj svog koridora od Banja Luke do Br~kog. Tamo gdje je Hrvatska vojska trebala pruìti odsudnu odbranu nikakve odbrane nije bilo. Sli~no su izginuli Srbi mje{taniTasov~i}a, Klepaca, Prebilovaca u Hercegovini. Znam 3 biv{a borca HVO-a, K. Z. i E.Z. iz Dubrava i E. ^. iz Ljubinja koji se zaklinju da je njihovu jedinicu HVO-a, koja sesastojala od Muslimana iz okoline Stoca, artiljerija HVO-a bombardovala kada su uzanosu borbe potjerali ~etnike dalje od granica Banovine Hrvatske iz 1939.

Pad Posavine je po~etak realizacije Tu|manove politike u odnosu na Bosnu iHercegovinu ~iji je krajnji cilj podjela Bosne i Hercegovine. Istovremeno se poku{avasa~uvati i savezni{tvo sa "Muslimanima" tamo gdje to savezni{tvo Hrvatima treba, tj. naPosavskom koridoru i u Biha}u, Ahilovim petama Velike Srbije. S druge strane, one

jedinice Armije BiH koje su u blizini tzv. Herceg-Bosne smatraju se neprijateljima. Takose doga|a da se kroz Hercegovinu propu{ta oru`je Tuzlacima, a zadràva oru`je koje ide



37

npr. Zeni~anima. Me|utim, ni Tuzlanskom korpusu se ne propu{ta dovoljno oru`ja da biimali vi{kove i za druga rati{ta osim koridora. Tada je komandant Tuzlanskog korpusa

bio @eljko Knez, Hrvat iz Hrvatske i poslu{an Tu|manov vojnik. Tada je slobodnateritorija Srebrenice bila samo nekoliko kilometara do slobodne teritorije koju jekontrolisao Tuzlanski korpus, a ni metak nije potro{en da se ta slobodna teritorijaPodrinja, koja se protezala skroz od Kamenice do @epe, poveè sa Tuzlom. Tuzlaci su

vjerovali Knezu i naivno i sebi~no ma{tali da }e Tuzla otvoriti svoj koridor do Hrvatske,te da ne}e vi{e zavisiti od HVO "bandi" u Hercegovini. Uzalud sam ja tada pisao uRatnoj tribini, koja se dosta ~itala u Tuzli, da to nisu neke bande u Hercegovini kojeotimaju oru`je Armije BiH, nego da je to Tu|manova politika. To zna~i, ~ak i da suuspjeli probiti koridor do Save, pojavile bi se neke "bande" na Savi koje bi otimale oru`jeArmije BiH. Na stranu to {to je to bio potpuno nerealan cilj da Tuzlanski korpus ArmijeBiH presje~e ~etni~ki koridor. Nisu shvatali da bi se tada cijela Jugoslavija sru~ila na

ponovno otvaranje koridora Bijeljina - Banja Luka. Naravno da Tuzlanski korpus nijemogao baciti na ple}a cijelu JNA, koja bi se po potrebi angaòvala na koridoru. Tako jenajja~i korpus Armije BiH tro{io sve svoje snage ratuju}i za Tu|mana na Posavskom

koridoru, pu{taju}i da se ugu{i ustanak Bo{njaka Podrinja. Ja sam tada, 12. januara 1992,u Ratnoj tribini napisao ~lanak Presudna bitka za Bosnu u kojem stoji:

Svakom gra|aninu Bosne i Hercegovine kojem je na srcu ova na{a domovina i na{napa}eni i skromni narod veoma je te{ko slu{ati uàsne vijesti o gladi koje dolaze izKamenice, Cerske, Konjevi}a, @epe. Srebrenice itd. Ovom prilikom ne}emo kao do sadamoliti za humanitarnu pomo}, nego }emo gospodi koja odlu~uje o strategiji Armije BiH

poru~iti da su lo{i stratezi ako ne vide da se upravo na ovim podru~jima bije presudna bitka za Bosnu i Hercegovinu. Ta bitka ima samo dva ishoda. Prvi mogu}i ishod jekatastrofa opkoljenog naroda, a do toga }e do}i ako se do opkoljenih podru~ja u

najskorije vrijeme ne probije koridor. Tada }e na{ pokret otpora u ovim krajevima postepeno odumrijeti, te }e Srbija biti do Sarajeva i Ilija{a i to etni~ki ~ista. Neka seTuzlaci, Zeni~ani, a bogami i svi ostali Bosanci tada zamisle nad svojom sudbinom.Jasno je da tada nema nikakvih {ansi da dràva BiH i Muslimani preìve.

Drugi mogu}i ishod bitke u Podrinju je taj da Armija BiH probije koridor kroz Caparde ilina nekom drugom mjestu do opkoljenjih muslimanskih naselja u Podrinju. U tom slu~aju}e biti prekinuta i posljednja komunikacija koja povezuje ogromne ~etni~ke snage naSarajevsko - Romanijskom rati{tu sa Srbijom. Tada }e pobjeda zasigurno biti na{a igranica suverene BiH }e biti na Drini. Zar ta ~injenica kao i ~injenica da bi se

probijanjem koridora za Podrinje spasile stotine hiljada èna, djece i na{ih boraca nemotivi{e da se krene u odlu~nu akciju. Uspostavljanje tog koridora bi imalo za"nus-produkt" deblokadu Sarajeva.

Shvatamo da je probijanje koridora od Tuzle do Posavine od velikog zna~aja zaSjeveristo~nu Bosnu. Me|utim, sada{nja slobodna teritorija tuzlanske regije ipak nije

potpuno opkoljena i probijanjem koridora za Posavinu ne spa{avaju se ìvoti stotinahiljada ljudi., {to je glavna korist od probijanja koridora za Podrinje. Dakle, osimnesumnjivih razloga koji su podjednaki kod oba koridora, probijanjem koridora zaPodrinje bio bi obavljen i jedan ogroman humanitarni posao. Strah nas je da se

oklijevanjem ~etnicima ne ostavi dovoljno vremena za utvr|ivanje poloàja, te da ti poloàji ne postanu neprobojni. Stoga traìmo da akcija krene.



38

Glava 7Kadrovska politika SDA u ratu

Priliv novih ~lanova

Ve} sam spominjao prof. dr. Sadudina Hodì}a koji je rizikovao ìvot da kroz Vozu}u provede po{iljku pu{aka iz Visokog. Profesor Hodì} je bio jedan od onih Bo{njaka kojisu pristupili stranci SDA i Patriotskoj ligi (PL) iz ~istog patriotizma. Me|utim, velikave}ina kasnijih rukovodilaca SDA u Tuzli su oni koji su do{li poslije 15. maja 1992., tj.kada su ulaskom u SDA vidjeli svoju {ansu dolaska na kadrovske liste. Njima ni{ta nesmeta {to su tokom 1990. i{li me|u studente i agitovali da se studenti klone nacionalnihstranaka, dakle, i SDA. Oni se ne stide {to su javno psovali Boga kada je dr. Fuad Muhi}nudio svoje usluge SDA stranci. Oni su koriste}i svoja iskustva iz Saveza komunista brzo



39

preuzeli vlast od pravih patriota, koji naj~e{}e jo{ uvijek nose uniformu i juri{aju na~etni~ke poloàje na Majevici. Za razliku od starih, novope~eni ~lanovi SDA juri{aju na

biv{e ~etni~ke poloàje i stanove u ~ar{iji. Oni su preko no}i promjenili crveni dres zazeleni. Tragedija je {to su u SDA unijeli komunisti~ke manire. Mi predratni ~lanovi SDAsmo slobodno kritikovali Aliju Izetbegovi}a kad god smo primjetili naku gre{ku. Slalismo faxove u "Centralu" u Sarajevo kad god smo mislili da ga treba korigirati ili

savjetovati, a to se ~esto doga|alo. Kada su do{li "novi" odjednom je prestala svakadiskusija. Naprosto njih uop{te nije interesovala politika, nego samo li~na korist. Zatonikada nisu rizikovali. To je stvorilo klimu konformizma, nekriti~nosti, odobravanjasvega {to dolazi iz Sarajeva (~itaj: od Alije Izetbegovi}a). Takvi ljudi su uz svaku vlast.Oni stvaraju kultove li~nosti. To je jedna datost ovoga svijeta. Ni imena im ne}uspomenuti. Mene oni interesuju samo toliko da bih mogao odgovoriti na ~esto

postavljeno pitanja: "Ako Alija Izetbegovi} grije{i, kako to da ga ipak toliki Bo{njacislijede?" Odgovor je sada jasan: Zbog tih karijerista koji su od Alije napravili kultli~nosti. Oni su i od Tita napravili kult li~nosti, a poslije su ga oni najgore popljuvali. Oni}e popljuvati i Aliju Izetbegovi}a kao {to su ga pljuvali i tokom "Sarajevskog procesa"

da bi se dodvorili onda{njim vlastima. Ovdje ja ne mislim na neke konkretne ljude, negona jedan konkretan mentalitet.

Pohara u Tuzli

Pravi tektonski poreme}aj u Tuzli, gotovo jednak onome od 15. maja 1992. izazvao je"specijalni izaslanik Alije Izetbegovi}a" Armin Pohara. Opisa}u prvi politi~ki susret

Pohare sa Tuzlacima, kojemu sam i ja prisustvovao. Sastanak je odràn u prostorijamaIslamske zajednice u Tuzli u januaru 1993. Na sastanku su bili prisutni: tuzlanski imamiHasan i Adil, predsjendik Merhameta ûstovi}, direktor vjerski obojene politi~kenovine Zmaj od Bosne Edib Kravi}, Pohara i ja. Kasnije su se pridruìli sekretar Skup{tine Op{tine Tuzla Jasmin Imamovi}, glumac Emir Hadìhafizbegovi}, zatim

biv{i fudbaler, a tada{nji organizator dobavljanja pomo}i iz Turske Abid Kova~evi} i jo{neki ~ijih imena se ne sje}am. Raspravljalo se o osnivanju muslimanske televizije u Tuzliza koju su postojala obezbije|ena velika sredstva SDA stranke. Zato je sastanku i

prisustvovao glumac Emir. Osim toga, trebalo je raspraviti ko }e biti predsjednik novoformiranog Tuzlanskog okruga. Zato je na sastanak bio pozvan Jasmin Imamovi}.

Naime, Tuzla, kao daleko najve}a op{tina Sjeveroisto~ne Bosne, prirodno se nametnulakao centar odlu~ivanja. To je dobro funkcionisalo. Istinski lider naroda sjeveroisto~neBosne je postao tuzlanski gradona~elnik mr. Selim Be{lagi}. On se èstoko usprotivioIzetbegovi}evim pregovrima s po~etka januara 1993. u Genevi. Be{lagi} i IsmetHadì}, (kandidat SDA stranke za predsjednika okruga) su uputili jedno pismo na{im

pregovar~ima u Genevi u kojem se navode mnogi argumenti protiv pregovora sa ratnimzlo~incima o Ustavu BiH. To pismo je objavila i tuzlanska novina Front Slobode u brojuod 16. januara 1993. Be{lagi} u najve}oj slobodnoj regiji Bosne i Hercegvine nije gradiomalu "muslimansku" Bosnu nego se borio za Bosnu do Drine. Zato je Izetbegovi},manipuli{u}i pro{ireno Predsjendi{tvo BiH, koje je imalo ingerencije Skup{tine BiH, brè

bolje podijelio slobodnu taritoriju BiH na okruge i dao nalog da u Skup{tini regije bude jednak broj delegata iz svake op{tine. Mada je Tuzla bila zna~ajna kao 10 drugih op{tinaimala je isto delegata kao svaka druga op{tina. Budu}i da je u drugim op{tinama

pobijedila Izetbegovi}eva SDA, to je trebalo da zna~i oduzimanje vlasti od Be{lagi}a.Me|utim, zbog velike Be{lagi}eve popularnosti narod je ponovo traìo da on bude

predsjednik regije. Pohara je do{ao da pregovara sa Be{lagi}em, tj. da ga prevari ielimini{e iz borbe za poloàj predsjednika Skup{tine okruga. Na tom sastanku,



40

posredstvom Pohare, Izetbegovi} je traìo od Be{lagi}a da pre|e u SDA. Drugimrije~ima: "Prodaj mi du{u ako ho}e{ vlast." Be{lagi} tada nije bio ~ovjek koji prodajedu{u radi vlasti, pa je nije prodao ni Aliji isto kao {to je nije prodao ni srpskom generaluPra~eru.

Pohara je poku{ao jo{ jednu stvar da pokrene u Tuzli. U jednom trenutku po~eo je

slijede}u pri~u: "Vidite ovo, u Banja Luci su Srbi ve}ina pa je Banja Luka srpska. UMostaru su Hrvati ve}ina pa je Mostar hrvatski. U Tuzli su Muslimani ve}ina, a Tuzlanije muslimanska nego gra|anska. U Armiji BiH su Muslimani 90%, a Armija nijemuslimanska nego gra|anska. Ko je za to kriv i {ta treba u~initi da se to promjeni?" Na tosam mu ja odgovorio: "Ako bi mi u Tuzli pristali da je Tuzla muslimanska samo zato {tosu Muslimani ve}ina, onda bi mi pristali da je Banja Luka srpska zato {to su Srbi ve}ina ida je Mostar hrvatski itd. To zna}i da bi mi pristali na Karadì}evu i Bobanovu logiku

podjele Bosne i Hercegovine." Zahvaljuju}i mom upornom insistiranju na tom stavu poni{ten je Poharin autoritet heroja iz Bosankog Broda i specijalnog Izetbegovi}evogsavjetnika tako da tada nije uspio dobiti podr{ku SDA Tuzle za "svoje" stavove o

muslimanskoj Tuzli.

Pohara (tj. Izetbegovi}) je uspio da elimini{e Selima Be{lagi}a iz borbe za funkciju predsjednika Skup{tine okruga. Me|utim, Predsjednik vlade okruga je postao prof. dr.Sadudin Hodì}, a predsjednik Skup{tine okruga je postao Ismet Hadì}. Obojica su

bili predratni ~lanovi SDA i patrioti koji su se, kao i Selim Be{lagi} borili za Bosnu iHercegovinu, a ne za svoju karijeru, i koji su se zato dobro sloìli sa SelimomBe{lagi}em po pitanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Ovdje se postavlja pitanje:Za{to bi Alija Izetbegovi} mijenjao jednog patriotu da bi doveo drugoga? Zato {to jestalnim promjenama kadrova uni{tavao autoritet ljudi i stvarao podani~ku klimu. To su

bili genijalni potezi ako se ima na umu {ta mu je bio cilj - da uvede totalnu pokornostBo{njaka da bi im mogao podijeliti domovinu.

Kasnije je Pohara naglava~ke izba~en iz Tuzle. Nije mu pomoglo ni to {to je biospecijalni Izetbegovi}ev izaslanik. On (ta~nije njegov sponzor Izetbegovi}) je naniodosta zla Tuzli. Inicirao je me|ustrana~ku borbu za vlast, umjesto borbe za slobodu. U toj

borbi dobili su {ansu mnogobrojni biv{i komunisti, tj. ljudi koji od svega znaju jedino dase uspje{no guraju u vlast, ma koje boje ona bila.

Kada se pogleda ko su sve bili Poharini poslodavci: Tu|man, Izetbegovi}, Boban,

Fikret Abdi}, postaje jasno da i Izetbegovi} igra u timu djelitelja Bosne i Hercegovine.Sjetimo se da je i drugi Izetbegovi}ev specijalni savjetnik Jasmin Jaganjac radio za istukamarilu. O tome }e mnogi drugi vi{e imati re}i npr. general Sefer Halilovi}, kojega jeta kamarila uporno ru{ila da bi ga na kraju sam Izetbegovi} definitivno sru{io.

Glava 8



41

Pregovori

Drugi razgovor sa Izetbegovi}emMnogi Bo{njaci su primijetili bezbrojne Izetbegovi}eve predsjedni~ke "gre{ke". Ljudi suto obja{njavali na razne na~ine. Neki su mislili da on nema politi~kog iskustva budu}i da

je bio samo niì ~inovnik na sudu dok nije osu|en za "ru{enje Ustava SR Bosne iHercegovine" 1983. Neki su mislili da je nesposoban, a neki da je previ{e mehak,merhametli. Neki su mislili da se iza tih ~udnih poteza krije neko lukavstvo "mudrogvo|e". Me|utim sve to nije ta~no. Izetbegovi} zna o diplomatiji, politici i pravu dovoljnoda bude dobar predsjednik. U to sam se li~no uvjerio. Naime, misle}i da je on patriota, alida nije dovoljno politi~ki iskusan, ja sam mu li~no, u jednosatnom telefonskom

razgovoru, objasnio sve negativne posljedice pregovora. Danas mi je jasno da je on toznao i prije tog razgovora sa mnom, ali je to znanje naàlost zloupotrebljavao da bidijelio dràvu ~iji je prvi gra|anin, a ne da bi je sa~uvao kako je obe}ao u predizbornojkampanji i kako se zakleo prilikom polaganje predsjedni~ke zakletve. Svjedok mogtelefonskog razgovora sa Izetbegovi}em je J. O., tada{nji direktor jedne tuzlanske firme.

Ne spominjem mu ime jer je on jo{ u Bosni.

Nazvao sam Izetbegovi}a odmah po njegovom povratku iz Geneve poslije prve runde pregovora o Vance - Owenovom planu u januaru 1993. Da shvatite kako Izetbegovi}rezonuje nave{}u neke segmente iz tog razgovora. Kada sam ga upitao: "Predsjedni~e,

zar je to jedinstvena Bosna i Hercegovina ako su ~etnici legalna milicija u Banja Luci,ako se ne moè putovati kroz Banja Luku ili npr. preko Romanije?", on mi je odgovorio:"A moète li sada putovati kroz Banja Luku i preko Romanije?" Dakle, on podrazumijevada je ~etni~ko sve ono {to su uspjeli okupirati. Ima li pogodnijeg sagovornika zaKaradì}a? Zamislite da je Staljin podrazumjevao da su Harkov, Kijev i ostali okupiranisovjetski gradovi u 2. svjetskom ratu automatski pripadali Nijemcima samo zato {to su ihvojno posjedovali. Upravo takav dràvnik je Izetbegovi}.

Osim toga. rekao sam Izetbegovi}u: "Predsjedni~e, ne smiju se nacrtati nikakve etni~kegranice po Bosni i Hercegovini. Ako se ne nacrtaju, rat }e mo`da trajati 10 godina, ali }e

opstati dràva Bosna i Hercegovina. Ako se nacrtaju, rat }e opet trajati 10 godina, a kadase svi umore od rata, onda }e ostati te etni~ke dràvice, a ne Bosna i Hercegovina."

- "A {ta }ete sa Hrvatima? I Hrvati ho}e da je podijelimo."- pitao je Izetbegovi}.

-"Oni Hrvati koji bi da je dijele su suvi{e malobrojni u Bosni i Hercegovini. âk i uHVO-u u Hercegovini ve}ina su Muslimani. Oni masovno bjeè od rata i ne}e

predstavljati problem, ako vide da smo mi odlu~ni da ne dijelimo Bosnu i Hercegovinu.Vance-Owenov plan im daje tre}inu Bosne i Hercegovine. To Hrvate okre}e podjeliBosne i Hercegovine, radije nego cjelovitoj Bosni i Hercegovini. "Mirovni"

Vance-Owenov plan }e dovesti do rata sa Hrvatima. Zato je najbolje da uop{te vi{e ne pregovarate, nego da insistirate na Bosni i Hercegovini onakvoj kakva je od svijeta priznata. Hrvati ne smiju tek tako napasti jer }e i njima biti uvedene sankcije. Osim toga,Hrvati ne smiju pustiti da nas ~etnici poraze jer su oni bez nas slabiji od ~etnika. Dakle,sa Bobanom trebamo hrabro jer i Hrvati nas trebaju." rekao sam Izetbegovi}u.

Evo jo{ nekih "bisera" na{eg predsjednika: "Mi moramo pregovarati. Ako ne



42

pregovaramo mi }emo biti krivci." Na to sam mu odgovorio: "Nije ta~no. Ne moè `rtvapostati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim dèlatom, nego insistira naka`njavanju krivca." Na to }e on: "Znam ja da bi na{ narod ratovao da sa~uva Bosnu, alida Vi znate kakav je pritisak na nas u svijetu da pregovaramo. Vance i Owen traè to odnas." Ja sam mu odgovorio: Mi ne moramo prihvatiti ni{ta {to oni traè. Oni su samoposrednici (mediatori). Posrednici ne diktiraju niti presu|uju. Oni imaju zadatak da

saslu{aju obje strane i da ocjene gdje bi se te dvije strane mogle na}i . Tadaposrednik formuli{e prijedlog za kojeg vjeruje da je prihvatljiv za obje strane . Kao{to moète posrednika koji vam npr. traì mu{teriju za prodaju ku}e otpustiti ako nistezadovoljni, tako moète i Vancea i Owena."

Vance se ubrzo povukao. Izetbegovi} nikada nije otpustio Owena koji je dobrovoljnoglumio krivca za planove podjele Bosne i Hercegovine. Owen je stoi~ki nosio bremedjelitelja Bosne i Hercegovine, kriju}i, od Bo{njaka, da on moè iznositi prijedloge pokojima se Bosna i Hercegovina dijeli samo zato {to Izetbegovi} pristaje da potpisuje te

prijedloge. Lord Owen je potpuno "zaboravio" da je on samo posrednik i pona{ao se kao

neko ko odlu~uje i presu|uje. Tako se doga|alo da je iz na{e delegacije udaljavao predstavnike (dr. Durakovi}a i dr. Filipovi}a) kojima je Skup{tina BiH, tj. narod ukazao povjerenje. Umjesto da smjesta prekinemo pregovore u takvim situacijama, Izetbegovi} je nastvljao kao da se ni{ta nije dogodilo. Dopu{taju}i da posrednik Owen uti~e na sastavna{eg pregovara}kog tima, Izetbegovi} je odustao od suvereniteta BiH. I na taj na~in jeIzetbegovi} koristio vanjske neprijatelje da bi slomio otpor Bo{njaka podjeli BiH.

Da mi kao strana u pregovorima imamo pravo otpustiti posrednika ako nam se ne svi|adokazao je sam Izetbegovi} kada je otpustio Akashia dvije godine i {est mjeseci kasnijeradi pada Srebrenice. Me|utim, Akashija je otpustio samo zato da krivicu za pad

Srebrenice svali na jednog ~ovjeka i tako zadrì UNPROFOR. Otpu{tanjem .Akashija,Izetbegovi} je skinuo krivicu sa UN-a za pad sigurnosnih zona i tako zadràoUNPROFOR u BiH mada UNPROFOR vi{e niti donosi hranu niti {titi enklave. Ostanak UNPROFOR-a u BiH mu je trebao da se ne bi skinuo "arms embargo". Naime, poslije

pada Srebrenice UNPROFOR je trebao oti}i i "arms embargo" je trebao biti skinut uKongresu Sjedinjenih Dràva. Izetbegovi} je zadrào UNPROFOR svaljuju}i krivicu naAkashija i govore}i kako ne}e produìti UNPROFOR-u boravak u novembru kada muistekne mandat. Tako je odgodio odlazak UNPROFOR-a, a time i skidanje "embarga", za5 mjeseci. Pojeo vuk magarca, {to bi na{ narod rekao.

Da se vratim razgovoru sa Izetbegovi}em. Kada je ostao pritje{njen argumentima o ulozi posrednika u pregovorima on je pribjegao nepo{tenim sredstvima. Rekao mi je: "Moèteli Vi skupiti 100 intelektualaca iza va{ih stavova." On dobro zna da se ta~nost nekogstava ne ocjenjuje glasanjem. Istina i neistina su apsolutne kategorije i ne zavise od brojaglasova. Uloga posrednika (mediatora) je upravo takva kakvu sam je i predo~io, neovisnoda li je stotinu Tuzlaka spremno to potpisati.

Osim toga poku{ao je da se sakrije iza drugih "autoriteta". Govorio mi je kako su gamuslimanski lideri savjetovali da pregovara. Poimenice je spomenuo samo JaseraArafata. Navodno mu je Jaser Arafat rekao da uzme {to mu sada nude, jer se on (Arafat)

pokajao {to ranije nije pristao na palestinsku dràvu koju su mu nudili. Ja ne znam da li jeto Jaser Arafat stvarno rekao, ali je to svakako pogre{no. Naime, za razliku od Arafata,Alija Izetbegovi} je ve} bio na ~elu me|unarodno priznate dràve, tj. imao je ve} ono o~emu Arafat moè samo sanjati. Bilo da je Izetbegovi} izmislio "Arafatov savjet" ili ga

je samo uvaìo kao argument, u oba slu~aja, vidimo da je Izetbegovi} ve} tada podrazumijevao da }e Bosna i Hercegovina nestati kao dràva i ve} tada se bio okrenuonekoj budu}oj dràvi koju mu neko treba dati umjesto Bosne i Hercegovine.



43

Razgovor sa Izetbegovi}em sam zavr{io ponavljaju}i: "Prekinite pregovore; svaki pregovori o Ustavu su pogubni za Bosnu. Prekinite pregovore." Na to je on odgovarao:"Zar nije lukavije da mi prihvatimo Vance - Owenov plan, a da ga oni ne prihvate?"Tada su po~ele smetnje u telefonskoj vezi i kona~no veza se prekinula.

Kao {to znate, Izetbegovi} je po~etkom marta 1993. u New Yorku potpisao Vance -Owenov plan. Do{lo je do rata sa Hrvatima koji su svojski prihvatili taj danajski dar lukavog Engleza Owena. Meni je bilo jasno da }e se Tu|man polakomiti da dobije 10gradova u Bosni i Hercegovini sa muslimanskom ve}inom koji mu se "daju"Vance-Ownovim planom i da }e privremeno zaboraviti na kninski kamenjar. Bilo je

jasno da ponosni Bo{njaci u tih 10 gradova ne}e pristati na to i da }e to zna~iti rat saHrvatima. Tako se i dogodilo. Sutradan poslije Izetbegovi}evog potpisa na Vance -Owenov plan HVO je u Hercegovini blokirao sve isporuke oru`ja Armiji BiH. Otvorenirat prirodnih saveznika je po~eo 10 aprila u Konjicu, na radost "mirotvoraca" Vancea iOwena.

Alija Izetbegovi} je vrlo o{trouman ~ovjek i zasigurno je shvatio {ta sam mu govorio.Znam da su i ~lanovi bosanskohercegova~kog pregovara~kog tima u Genevi govoriliIzetbegovi}u: "Ako potpi{emo Vance-Owenov plan ima}emo rat sa Hrvatima." To mu

je govorio i general Ivan [iber, Hrvat, koji je tako|er bio ~lan pregovara~kog tima.Profesor Muhamed Filipovi}, Haris Silajdì}, Kasim Trnka, Ivan [iber i moj bratMusadik Borogovac, od kojeg sam i saznao za te doga|aje, bojkotovali su Izetbegovi}ada ne bi potpisao Vance - Owenov plan ve} u Januaru 1993. u Genevi. Ni{ta nije

pomoglo, Izetbegovi} se otrgnuo kontroli Bo{njaka i potpisao Vance - Ovenov plan u New Yorku u martu 1993..

Kada sam u septembru 1993. razgovarao sa ambasadorom Ivicom Mi{i}em, shvatio sam jo{ jednu dimenziju Izetbegovi}eve li~nosti. Koju, zaklju~ite sami.

Izetbegovi} je trebao doputovati u New York i ja sam odlu~io da mu napi{em jedno pismo u kojem ga èstoko kritikujem zbog njegovog upornog dijeljenja Republike Bosnei Hercegovine. Pismo sam poslao faxom u BiH misiju u New Yorku i nazvao Mi{i}a,koji je tu radio. Od Mi{i}a sam zahtijevao da pismo li~no uru~i Izetbegovi}u. On mi jerekao da }e to svakako u~initi jer mu se pismo svi|a. "U pismu nema ni{ta {to i ja ne bih

potpisao." - rekao je. Osim toga, rekao je da i oni u "Misiji" sli~no govore Izetbegovi}u

protiv pregovora, ali da Izetbegovi} kaè kako ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu vi{eda izdrè i traè od njega da pregovorima donese mir {to prije. Dakle, ljudima u Bosni iHercegovini Izetbegovi} govori kako mora pregovarati zbog pritiska "svijeta", adiplomatima, koji bi mogli znati da ne postoji pritisak "svijeta" na `rtvu, govori da

pregovara jer ljudi u Bosni i Hercegovini to traè.

Za{to sam se kod Izetbegovi}a toliko zaloìo protiv pregovora poku{a}u obrazloìti uslijede}im poglavljima.

Pravo ili pregovori?Svaki spor izme|u sukobljenih strana moè se rje{avati na dva na~ina. Prvi na~in jenormativni. To zna~i prema normama vaè}eg prava na nadle`nim institucijamaustanovljava se ko je krivac i ko `rtva. Potom se `rtva obe{te}uje, a krivacka`njava. U slu~aju rata u BiH nadle`na institucija je Savjet bezbjednosti, a Bosna i



44

Hercegovina je zvani~no `rtva agresije Srbije, Crne Gore i JNA (rezolucije 752 i 757Vije}a sigurnosti UN iz 1992.). Drugi na~in rje{avanja sporova je dogovorni. Akosukobljene strane na|u zajedni~ki interes da spor ne rje{avaju normativno nego seumjesto toga odlu~e na dogovor, onda eventualni sporazum u pisanoj formi zajednopotpisuju. Potpisan sporazum postaje osnov rje{avanja svakog budu}egeventualnog spora izme|u sukobljenih stranaka. Po~etak sporazumijevanja

zaustavlja normativni postupak ka`njavanja agresora i za{tite `rtve. Upravo pristankom na dogovorni na~in rje{avanja krize Bosna i Hercegovina je napravila presudnu gre{ku.

Alija Izetbegovi} je pristao da pregovara sa agresorom ve} na samom po~etku rata.Sjetimo se da je odmah poslije priznanja Bosne i Hercegovine od 7. aprila 1992.

predsjednik George Bush dao ultimatum JNA, koja je od strane Savjeta bezbjednosti ve} bila progla{ena za agresora na BiH, da se do 15. maja 1992. povu~e iz BiH. Tada AlijaIzetbegovi} hitno odlazi u Skoplje na pregovore sa generalima JNA. On je tada postigaoneki "sporazum" sa generalima ~iji je jedini efekat bio da je vezao ruke Bushu da ne{to

vojno u~ini za Bosnu i Hercegovinu. Naime, kako se moè SAD tu}i za BiH kada su seBiH i JNA sporazumjeli.

Tada je Bush odmah shvatio ko je Izetbegovi} i poku{ao da se distancira od problemaBosne i Hercegovine. Bush je shvatio da }e Izetbegovi} krenuti putem"sporazumijevanja" i da }e pravno jednostavna situacija u kojoj imamo o~iglednu `rtvu io~iglednog agresora uskoro biti mrtvi ~vor bezbrojnih sporazuma kojega vi{e ni pravnici,a pogotovo politi~ari, ne}e mo}i razmrsiti.

Zbog tog Bushovog distanciranja ljudi su skloni da karakteri{u Busha kao neprijatelja

Bosne i Hercegovine. Me|utim, istina o Bushu je da on nije ni prijatelj ni neprijateljBosne i Hercegovine. On je naprosto najodgovorniji svjetski dràvnik koji je zadosljednu primjenu me|unarodnog prava, a to je za Bosnu i Hercegovinu bio jedini pravi

put. On je dao Evropljanima mandat da jugoslovensku krizu rje{avaju primjenom pravnihnormi. Time {to je na rije~ima distancirao SAD od jugoslovenske krize on je vje{toudaljio i Ruse i time omogu}io da proradi Novi svjetski poredak i da BiH bude priznata.Mada je govorio kako je kriza u biv{oj Jugoslaviji evropski problem Bush je natjeraoTu|mana da prizna Bosnu i Hercegovinu, a dao je i ultimatum generalima JNA. îm jeBush shvatio da Izetbegovi} sa terena me|unarodnog prava, terena koji Bosni jediniodgovara, vodi Bosnu na teren "sporazumjevanja" shvatio je da bi Bosna mogla postati

ìvi pijesak za svakoga ko joj ho}e pomo}i. Tu leè uzroci njegovog kasnijeg smanjenogangaòvanja oko Bosne.

Alija Izetbegovi} je pristao da pregovara sa Karadì}em o "ustavnom preure|enjuBosne i Hercegovine" ve} u decembru 1992. Tim gestom su u~injene tri krupne gre{ke.Pristanak na pregovore je jedna gre{ka. Pristanak da Karadì} bude druga strana u tim

pregovorima je druga krupna gre{ka. Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH je tre}a,najkrupnija gre{ka. Navedimo sada ukratno {tetne posljedice svake od u~injenih gre{aka.

Pristanak na pregovorePristankom na pregovore je proces ka`njavanja agresora bio zaustavljen. Ne mogu sedvije strane u sporu istovremeno sporazumjevati i suditi. Sjetimo se da su rezolucijom752 i 757 Savjeta bezbjednosti Srbija i Crna Gora bile okarakterisani kao agresori, aBosna i Hercegovina kao `rtva. Tada je bilo po~elo ka`njavanje Srbije i Crne Gore. tj."Jugoslavije". Uvedene su ekonomske sankcije, zatim ekonomska blokada. Jugoslavija



45

nije priznata, isklju~ena je iz UN, isklju~ena je iz svih evropskih institucija.Izetbegovi}evim pristankom da se problem rje{ava dogovorno proces ka`njavanjaagresora je zaustavljen. Ne{to kasnije, prilikom jednog zastoja u pregovorima, uvedena je"no fly zone", {to je dosta pomoglo Armiji BiH. Sve to dokazuje da "svijet" nije bio

protiv BiH, nego je "svijet" poku{ao da Bosnu i Hercegovinu za{titi, po~ev od priznavanja pa do "no fly zone" i NATO-vog bombardovanja ~etnika u avgustu 1995.

Svaki put je po~etak novih pregovora zustavljao akciju "svijeta".

Pristanak da Karadì} bude partner u pregovorima

Tim gestom smo od jasne situacije iz rezolucije 757, po kojoj je rat u BiH bio agresija"Jugoslavije" na suverenu drzavu BiH, pristali na srpsku kvalifikaciju da je po srijedigra|anski rat izme|u "bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata". Time smo onemogu}ilina{im prijateljima u UN da se u institucijama UN izbore za vojnu pomo} BiH kao `rtvi

agresije. Naime, subjekti me|unarodnog prava su dràve, a ne pokreti u okviru jednedràve. UN se nemaju pravo mije{ati u gra|anski rat. Promjenom kvalifikacije rata sa"agresija" na "gra|anski rat" ukinut je pravni osnov eventualnog vojnog angaòvanja nastrani Armije BiH. Ne postoji ni{ta u deklaraciji UN-a {to bi opravdalo vojnu intervencijuUN-a na jednoj strani u nekom gra|anskom ratu. Sjetimo se kakvih je krvavihgra|anskih ratova bilo, ali se UN nisu mogle umije{ati. Sjetimo se miliona mrtvih uKampu~iji ili Ugandi ili Ruandi.

S po~etka se na rat u BiH gledalo kao na sukob `rtve i agresora, {to je nama odgovaralo jer je sav svijet bio na strani BiH kao `rtve. Strate{ki propagandni cilj Srba je bio da se to

zaboravi i da se na sukob gleda kao na sukob Islama i Hri{}anstva. Oni su u tome potpuno uspjeli. Uzmimo za primjer samo jednu kartu vojnih operacija u BiH koja se pojavila u prolje}e 1995. u Detroitskim dnevnim novinama. Bosanski poloàji su bilimarkirani polumjesecom i zvijezdom, a ~etni~ki krstom. Normalno je da je mo}nihri{}anski Zapad po~eo da se svrstava uz svoje hri{}ane. Ta ~etni~ka pobjeda u

propagandnom ratu je izvojevana onog trena kada je Alija Izetbegovi} pristao da se pregovori o budu}nosti Bosne i Hercegovine vode sa Karadì}em i Bobanom. Time jesebe sa predsjednika Predsjedni{tva BiH sveo na "vo|u muslimana" i prihvatio glavnisrpski propagandni cilj da se na rat u BiH gleda kao na vjerski gra|anski rat. Oni kojiìve na Zapadu znaju koliko su ~etnici dobili time. Antimuslimanska histerija je odavno

uzela maha na Zapadu i svako identifikovanje Armije BiH sa nekom vojskom koja se bori za Islam veoma oteàva borbu prijatelja Bosne i Hercegovine za skidanje "armsembarga". Izetbegovi}evo {estomjese~no odga|anje skidanja "arms embarga" naGeneralnoj skup{tini UN 26. septembra 1994. imalo je za cilj samo da uni{ti i posljednju{ansu da nam se skine embargo.

Osim toga, pristanak da se pregovara sa Karadì}em je od ratnog zlo~inca Karadì}anapravio diplomatu Karadì}a, koji, zajedno sa legalnim predsjednikom Predsjedni{tva,dogovara novi Ustav Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je Lawrence Eagleburgerobznanio uo~i prvih genevskih pregovora da ameri~ka administracija Karadì}a i

Milo{evi}a smatra ratnim zlo~incima. Tada Karadì} bjeì iz Geneve u strahu da ne bude uhap{en. Taj gest Bushove administracije je bio jasan znak Izetbegovi}u da ne pristaje na pregovore. Ipak, 2. januara 1993. Izetbegovi} je oti{ao na te pregovore. Time je Karadì}, a i Karadì}ev pokret, amnestiran za sve {to je u~inio. Time jeKaradì}evim ~etnicima dat legitimitet da predstavljaju Srbe i taj legitimitet je oduzetsrpskim ~lanovima BiH Predsjedni{tva i Skup{tine. U istoriji je nezapam}ena takva

brzina legalizacije pobunjenika. Uzmimo za primjer Kurde, Baske, Sjeverne Irce ili



46

Korzikance. Decenije prolaze, a legalne vlasti Turske, Irana, Iraka ne priznaju pobunjeni~kim vo|ama Kurda pravo da predstavljaju "svoj" narod. Pobunjeni Baski susamo teroristi i za Francuze i za [panjolce. Izetbegovi} je znao {ta ~ini. âk i obi~ni,

politi~ki neuki Bo{njaci su svjesni teìne toga gesta. Oni su se zgraàli nad ~injenicom da bi Karadì} kroz pregovore mogao postati visoki funkcioner budu}e dràve Bosne iHercegovine, vjerovatno i predsjednik onog dijela kojeg je etni~ki o~istio od Bo{njaka i

Hrvata i kojega on naziva "Republika Srpska".

Na kraju da kaèm da je Izetbegovi} pristankom na pregovore sa ~ovjekom odgovornimza ubistva dvije stotine i pedeset hiljada na{ih sinova i silovanje toliko na{ih k}eri

pogazio dostojanstvo na{ega naroda. Dostojanstvo nije skolasti~ko pitanje. Nedostatkomnacionalnog dostojanstva "domorodaca" engleski kolonizatori su opravdavali

porobljavanje drugih naroda. Moè{ porobiti nekoga ko nema dostojanstva jer nedostojanstvene ropstvo ne boli. Prikazati da kao nacija nemamo dostojanstva vi{e je{tetilo na{oj suverenosti nego okupacija pola na{e domovine na po~etku rata.

Dostojanstvo na{eg naroda je prodavano i na druge na~ine. Nave{}u neke: - Potpisivanje svakog ponu|enog dokumenta. - Pristajanje na sve manje i manje. - Jednostrano potpisivanje mnogih sporazuma. - Po{tovanje sporazuma koje druga strana ne}e da potpi{e.

Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH

Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH je tre}a i najkrupnija "gre{ka". Dràvu

karakteri{u njen ustav i njene granice. Ustavom se dràva konstitui{e. U ve}ini svjetskih jezika "Ustav" se kaè "Konstitucija". Za dvije hiljade godina izu~avanja dràve i pravaljudi su do{li do spoznaje da je ustav sam ìvot dràve. Zato u svim dràvama svijeta

predsjednik polaè zakletvu da }e {tititi ustav i granice svoje domovine. Dràva koja pristaje da pregovara o svom ustavu ~ini istu gre{ku kao ~ovjek koji bi pregovarao osvom ìvotu. Zamislite ~ovjeka koji bi pregovarao manirom: "Uzmite mi ìvot; {ta }udobiti za uzvrat?" Zahvaljuju}i Aliji Izetbegovi}u upravo tako "pregovara" Bosna iHercegovina. Bosna i Hercegovina je pristala da se odrekne svoga Ustava potpisuju}isvaki od dosad ponu|enih prijedloga svoje etni~ke podjele. Svaku novu "Konstituciju"Bosne i Hercegovine nastalu u glavama tzv. mirovnih posrednika Alija Izetbegovi} je

smjesta potpisivao, bacaju}i tako pod noge hiljadugodi{nje tkanje istorije koje se zoveBosna i Hercegovina.. Bilo da se radilo o predratnom DeKueljarovom planu s po~etka1992. ili Vance-Owanovom planu iz marta 1993. ili Owan-Stoltenbergovom planu trietni~ke dràve iz jula 1993. ili Tu|man - Milo{evi}evom planu "Unije" iz septembra1993. ili o planu tzv. Kontakt grupe iz juna 1994. Izetbegovi} je dio plana koji se zove"Ustavni principi" uvijek potpisivao bez ikakavih problema. Za njega su probleminastupali oko mapa. Karadì} je uvijek traìo dio Sarajeva, Biha}, {iri koridor, enklave.Zbog straha za svoju vlast Alija Izetbegovi} nije mogao re}i Bi{}anima, Gora`danima,Sarajlijama, Br~acima, Srebreni~anima koji su odbranili svoje domove, da treba da ih

predaju ~etnicima. Zato su ~etnici uvijek odugovla~ili sa svojim potpisom nadaju}i se da

}e i ove strate{ke ta~ke bez kojih nema Velike Srbije vojno osvojiti, a onda nema problema za Alijin potpis, kao {to nije bilo problema da dobiju potpis da su Banja Luka,Prijedor, Klju~, Drvar, [ipovo, Bijeljina, Vi{egrad, Fo~a Zvornik i jo{ mnogi gradovidràve Bosne i Hercegovine postali "srpski gradovi". Prije tih izdajni~kih potpisaIzetbegovi} obi~no drì rodoljubive govore u kojim izme|u mnogih borbenih parola

provu~e i parolu tipa: "Na{e je dokle je na{a armija"; kojom opravda svoje potpise kojima predaje okupirane teritorije ~etnicima. Zato nisu nikakvo ~udo izdaje Gora`da, Biha}a,



47

Sarajeva, Srebrenice, @epe o kojim }e biti vi{e rije~i kasnije.

Pregovori o Ustavnim pitanjima Bosne i Hercegovine pokazali su jo{ jednom prakti~noda su ta~na teorijska znanja da su i sami pregovori sa neprijateljem o ustavu smrtonosniza dràvu. Navedimo samo neke konkretne posljedice pregovora o Bosni i Hercegovinikoji to potvr|uju.

Glava 9

Posljedice pregovora o Ustavu BiH

Otvaranje pitanja priznanja

Ponovo je otvoreno pitanje: "[ta sa Bosnom i Hercegovinom?" To pitanje je bilo povoljno rije{eno za Bo{njake me|unarodnim priznanjem dràve Bosne i Hercegovine.Otvaraju}i diskusiju o ustavnim pitanjima Alija Izetbegovi} je prakti~no poni{tio

priznanje Bosne i Hercegovine. To jo{ nije zvani~no re~eno, ali se svi me|unarodnifaktori pona{aju kao da Bosna i Hercegovina kao suverena dràva vi{e ne postoji i kao da

je Izetbegovi} samo vo|a "muslimana", {to je njemu i bio cilj. Zbog takvog pona{anja



48

ameri~ke administracije na saslu{anju pred spoljnopoliti~kim odborom ameri~kog Senata30. juna 1994. senator Joseph Biden je upitao dràvnog sekretara Christophera: "Kako

je mogu}e da on i predsjednik Clinton u~estvuju u podjeli suverene i me|unarodno priznate dràve, ~lanice Ujedinjenih nacija, Bosne i Hercegovine?" Na to je Christopherodgovorio: "Nije ta~no da on i ameri~ka administracija dijele Bosnu, jer Amerika ime|unarodna zajednica na to nemaju pravo. Alija Izetbegovi} i predstavnici Vlade

Bosne i Hercegovine su prihvatili podjelu Bosne i Hercegovine na mirovnim pregovorima koji su prije nekoliko mjeseci odràni u Genevi." Na to je senator BidenO{tro reagovao i rekao da je on nedavno bio u Sarajevu i Bosni, i da on pouzdano zna dasu Bosanci spremni da se bore za slobodu svake stope preostalih 70% teritorija podneprijateljskom okupacijom, da se sreo sa Alijom Izetbegovi}em i sa gosp. Gani}em, ida su mu obadvojica rekli da bosanski narod i Vlada ne prihvataju podjelu Bosne. Na tomu je Christopher sa osmjehom rekao da oni vjerovatno ne razgovaraju sa istim ljudima,ali da on zna da Izetbegovi} veoma blisko sara|uje sa Kontaktnom grupom na izradimapa kojima se Bosna dijeli po principu 51% Muslimanima i Hrvatima, a 49% Srbima.Dodao je jo{: "Bosanci su veoma kooperativni i mi zapravo jedino sa Srbima imamo

problema." Nakon toga se gosp. Biden vi{e nije javljao za rije~. (Citati prema TV kanaluC-SPAN2.) Joseph Biden je naivno mislio da Izetbegovi}, kao i svaki drugi predsjednik dràve, èli da sa~uva svoju dràvu. On nije znao da je Izetbegovi} potpisao LorduOwanu u septembru 1993. u Genevi da se rje{enje rata u Bosni i Hercegovini treba traìtiu podjeli BiH na tri etni~ke dràve. Kao posljedica toga potpisa odmah je uslijedio "planUnije" kojega je Izetbegovi} tako|er potpisao, a Parlament BiH sre}om odbio.Vjerovatno se sada pitate: "Kako je mogu}e da za taj Izetbegovi}ev potpis, kojim

pristaje da se rej{enje traì u podjeli BiH, nisu znali ameri~ki senatori koji igraju takova`nu odluku u ratu u Bosni i Hercegovini. Odgovor je slijede}i: Ko je stvarnoIzetbegovi} i {ta Izetbegovi} stvarno èli zna veoma malo ljudi u svijetu. To je jedna od

najbolje ~uvanih tajni u diplomatskim krugovima Zapada. Christopher je otkriosenatorima dio istine, ali tek kada je bio pritje{njen. Sli~no se jednom dogodilo LorduOwanu koji je pritje{njen nezgodnim pitanjima novinara rekao {to i Christopher; daBosanci (~itaj Izetbegovi}) èle tu podjelu. I to je sve {to je do sada procurilo.

Neprijatelji Bosne i Hercegovine znaju da bez Izetbegovi}evih potpisa nema ni{ta od podjele Bosne i Hercegovine i stvaranja Velike Srbije. Zato njegovu tajnu ~uvaju kao o~iu glavi. Time oni u stvari ~uvaju njegovu vlast u Bosni i Hercegovini i njegov ugled umuslimankom svijetu odakle Izetbegovi} crpi svoju finansijsku mo}. Izetbegovi} jesamo jedna u veoma dugom nizu "prodanih du{a" pomo}u kojih Zapad vlada islamskimsvijetom. On je samo jedan od "muslimana" koji se stavio u slu`bu protiv svoga naroda

da bi dobio svoju dràvicu u kojoj }e imati apsolutnu vlast, svoj emirat.

Uni{tavanje motivacije za borbu

Druga veoma va`na posljedica pregovora o "preure|enju BiH", tj. o Ustavu BiH je padmotivacije kod Bo{njaka i porast motivacije kod ~etnika. Naime, priznanjem Bosne iHercegovine Bo{njaci su dobili cilj za koji se vrijedi boriti - nezavisnost svoje domovinekoja je ve} od svijeta i priznata. To priznanje je garantovalo pobjedu u ratu koji je upravo

po~injao. Znali su da me|unarodno priznata dràva ne moè nestati, da su granice

suverenih dràva nepromjenljive, tj. da silom osvojene teritorije ne mogu biti priznate kaoagresorove. S druge strane, ti isti razlozi su uni{tili borbeni moral ~etnika. To mi jenajbolje dokazao mati~ar zvorni~kog sela Kamenice, kojeg sam sreo u januaru 1993. uTuzli. To je bio jedan tridesetogodi{njak koji je bio veoma interesantan za novinare jer jevodio precizan dnevnik o ratu u Kamenici. Kamenica je bo{nja~ko selo koje se od

po~etke rata na{lo u ~etni~kom okruènju. Me|utim, preko bo{nja~kih sela vlaseni}keop{tine, Cerske, bilo je povezano sa Konjevi} Poljem, Srebrenicom i @epom. Od



49

slobodne teritorije Kalesije i Tuzle odvajao ih je samo put Zvornik-Caparde-[ekovi}i.To je bila jedina ~etni~ka komunikacija od Srbije do Romanije u to vrijeme. Padom tekomunikacije Romanija i ~itav sarajevski front bi se na{ao odsje~en od Srbije. Zato su je~etnici veoma budno ~uvali. Zbog nedostatka vojnika oni su osposobili 5 km. duga~kièljezni~ki tunel "Krièvi}i" za auto saobra}aj da bi skratili front za tih 5 km. To jeomogu}avalo na{im borcima komunikaciju sa Kamenicom pje{a~kim stazama preko brda

iznad tunela. To je bila tajna od koje je tim ljudima zavisilo sve, od imanja do ìvotanjihovih najmilijih. Zato tu tajnu nije znao niko u Tuzli osim samih ljudi koji su i{li timstazama. Meni je bilo veoma drago {to sam saznao da taj obru~ nije hermeti~ki zatvoren.Ja sam to saznao jer sam se sa nekim od tih ljudi upoznao jo{ u periodu dok je JNA bila uTuzli. Naime, oni su bili preìvjeli branioci Kula grada u Zvorniku, ljudi za kojim je bilaraspisana potjernica JNA. U mom stanu su se skrivali od pada Kula Grada 26. aprila do15. maja. U januaru 1993. do{li su pomenutim stazama neki borci iz Kamenice u Tuzlu.Sa njima je bio i seoski mati~ar. Ja sam tada bio novinar u Ratnoj tribini, novini boracaiz Zvornika, pa me glavni urednik Hasan Hadì} pozvao da razgovaramo sa kameni~kimmati~arem da bi napravili reportaù. Taj na{ borac je bio veoma interesantan sagovornik

jer je vodio veoma precizan dnevnik o opkoljenoj Kamenici. Razgovor sa njim mi jeobjasnio za{to Armija Bosne i Hercegovine pobje|uje, mada je i gola i bosa i gladna i bezmunicije. Naime, svi ti faktori rata su bezna~ajni u pore|enju sa motivacijom, tj.

borbenim moralom. Motivacija je odlu~uju}i faktor rata. Razlog tome je {to je ~ovjekuvlastiti ìvot neizmjerno vaàn i ne}e ga ugroàvati ako zaista ne mora i ako nemadovoljno veliki i ostvarivi cilj. Tako se doga|alo, prema pri~anju mati~ara iz Kamenice,da vi{estruko brojniji ~etnici koji imaju municije u izobilju bjeè od na{ih Kameni~anakoji imaju samo po 5 metaka u fi{eklijama. To je zato {to su Kameni~ani branili svojefamilije i svoja imanja. Brane}i imanja oni su branili svoj ìvot jer bez tih imanja oni nemogu preìvjeti kao dostojanstvena ljudska bi}a. S druge strane ~etnici su imali svoje

familije na sigurnom i znali su da uzalud ginu jer je Republika Bosna i Hercegovina bila priznata, a Armija BiH svaki dan sve ja~a. Me|utim, kada je Alija Izetbegovi} potpisaoVance-Owenov plan u New Yorku u martu 1993. i kada su ~etnici vidjeli da imIzetbegovi} priznaje da je srpska zemlja ono {to su vojno osvojili, njihov moral je naglo

porastao. S druge strane Izetbegovi}ev potpis na Vance-Ownov plan je opasno naru{iomoral u Armiji BiH. Odjednom borci iz Doboja nisu htjeli da idu na Doboj, "da uzaludginu kada je Doboj svakako pripao Muslimanima". Isto tako Bo{njaci iz Banja Luke kojesam sreo u BiH Ambasadi u Zagrebu su mi rekli da ne èle da se bore u Armiji BiH jer je

potpisano da Banja Luka pripada Srbima, ~ime su oni izgubili svoja imanja i nemaju seza{to boriti.

Ta promjena u motivaciji na{ih i ~etni~kih boraca se vrlo brzo odrazila i na bojnom polju.Ve} u aprilu 1993. ogromna slobodna teritorija Podrinja, od Kamenice kod Zvornika doSrebrenice, pala je u ruke naglo motivisanim ~etnicima.

Po planu Kontakt grupe Srebrenica ostaje opkoljena. Srebreni~ani znaju da tu nema perspektive. Za{to bi se onda borili za Srebrenicu i uzalud ginuli? To je ono pitanje kojeuni{tava moral i koje su ~etnici sebi postavljali kada je Bosna bila priznata, a koje jeAlija Izetbegovi} veoma vje{tom politikom uspio prebaciti me|u na{e borce.

Demilitarizacija Sarajeva - Izdaja Gora`daIsto kao i Busha, Izetbegovi} je uspio i Clintona da navede da promjeni svoju bosanku

politiku. I Clinton je sa puno entuzijazma krenuo da pomogne Bosni i Hercegovini.Sje}amo se koliki je bijes Lorda Owena, Francuza, Engleza i Rusa bio premaClintonovoj administraciji zato {to je odbijala da vr{i pritisak na Bosnu i Hercegovinu da

prihvati nepovoljan mirovni sporazum, tzv. plan Unije, kojeg je Izetbegovi} bio prihvatio,



50

a Skup}tina BiH odbila. Tada, krajem 1993. i po~etkom 1994., Christopher je vi{e puta ponavljao da se na Bosnu ne moè vr{iti pritisak, a na Srbiju moè. Sjetimo se pritiskasrpskih prijatelja Engleza, Rusa, Francuza na Clintona da se ne baca hrana iz aviona uopkoljene bosanske enklave. Clinton je ipak odlu~io da se enklave snabdijevaju iz zraka.To je zna~ilo da ~etnici vi{e ne mogu ucjenjivati enklave. Kasnije je Alija Izetbegovi} sa~etnicima i UNPROFOR-om "dogovorio" da se hrana dostavlja kopnenim putem umjesto

avionima NATO-a tako da je prestalo bacanje ameri~ke pomo}i padobranima. Ponovo su~etnici mogli ucjenjivati dràvu Bosnu i Hercegovinu propu{tanjem konvoja hrane zaenklave. Sve do ultimatuma NATO-a poslije maskra na Markalama u februaru 1994.osje}ala se Clintonova podr{ka Bosni i Hercegovini. Masakr 69 ljudi na pijaci uSarajevu je posluìo Clintonu da dade ultimatum Srbima. Me|utim, umjesto da tada~etnike prepusti da se nose sa NATO-om i Amerikom Izetbegovi} im jo{ jednom, po kozna koji put, na isti na~in priska~e u pomo}. Po~inje pregovore sa ~etnicima i tako~etni~kim advokatima Englezima, Francuzima i Rusima daje argument da je "mirovni

proces uznapredovao te da se niko tre}i nema pravo vojno mije{ati i ugroàvaiti mirovni proces izme|u zara}enih strana". Osim toga, postiè i sporazum po kojem i na{a strana,

koja nije bila pod ultimatumom NATO-a, predaje oru`je UNPROFOR-u isto kao i~etnici, koji jesu bili pod ultimatumom NATO-a. Po tom sporazumu defini{u se linijerazgrani~enja izme|u "sukobljenih strana" u Sarajevu i na te linije dolaze vojnici UN-a.Tim sporazumom je postignuto samo to da vojnici UN-a ~uvaju ~etnicima osvojenedijelove Sarajeva. êtnici su mogli osloboditi velike vojne efektive za druga rati{ta, pa jeodmah Gora`de zapalo u vojnu krizu. Sarajlije su taj Izetbegovi}ev sporazumokarakterisali rije~ima: "Sarajevu je smrtna kazna zamijanjena sa doìvotnom robijom.".Kao potpisnica me|unarodno pravosna`nog sporazuma Armija BiH vi{e nije smjelaosloba|ati Sarajevo. Sje}amo se da je Michael Rose, komandant UNPROFOR-a za BiHu augustu 1994. zaprijetio da bi NATO mogao bombardovati Armiju BiH ako bude

naru{avala zonu zabrane te{kog oru`ja od 20 kilometara oko Sarajeva, te da se ArmijaBiH morala povu}i sa [picaste stijene i Igmana u novembru 1994. jer je morala po{tovatisporazum. Dakle, umjesto da ~etnici budu suo~eni sa NATO-om oni su dobili jedan

povoljan sporazum. Kada je vidio {ta je Izetbegovi} u~inio od njegovog ultimatuma iClinton napokon shvata da Izetbegovi} ne èli cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Sli~nokao Bush, i Clinton, poslije svoga neuspjelog ultimatuma, pravi zaokret, tj. diè ruke odcjelovite BiH. Naime, do izbora u 1996. Clinton mora rije{iti bosansku krizu. Da nije biloIzetbegovi}evog pristanka da se Bosna i Hercegovina dogovorno dijeli, jedini putrje{enja krize bi bio za{tita suverene dràve Bosne i Hercegovine, `rtve agresije. Ovako,Izetbegovi} je dao Clintonu do znanja da je najjednostasvniji i najbrì put do mira

dogovorna podjela Bosne i Hercegovine. Zato sada i Amerikanci "guraju" u tom pravcu.Podjela Bosne i Hercegovine ne}e pokvariti moralnu sliku Clintona pred ameri~kim bira~ima jer on ne }ini ni{ta nezakonito. Naime, po me|unerodnom pravu podjela dràve je mogu}a ako tako dogovori legalna vlast te dràve.



51

Glava 10

Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavamaRanije sam spominjao kako oprezno zapadni diplomati skrivaju ko je stvarnoIzetbegovi} i {ta on stvarno ho}e. Me|utim, najvi{e dokaza da èli podjelu Bosne iHercegovine dao je sam Izetbegovi}. U tom cilju navedimo neke Izetbegovi}eve"misli".

U "Islamskoj deklaraciji" koju je 1970-tih izdala neskrivena ~etni~ka izdava~ka ku}a"Srpska re~" iz Beograda Izetbegovi} pi{e: "Pakistan je generalna proba uvo|enja

islamskog poretka u suvremenim uvjetima i na dana{njem stupnju razvoja.

Ova Izetbegovi}eva "misao" neodoljivo koincidira sa Karadì}evim planom rje{avanjakrize u Bosni i Hercegovini. Sje}amo se da je Karadì} od samog stupanja na politi~kuscenu BiH 1990. neskriveno traìo da se stanovni{tvo u Bosni i Hercegovini preseljavada bi se formirale etni~ki ~iste: srpske, hrvatske i muslimanske regije u BiH. GlavniKaradì}ev argument je bilo formiranje Indije i Pakistana poslije drugog svjetskog ratatzv. razmjenom stanovni{tva. Gornji citat iz "Islamske deklaracije" govori da jeIzetbegovi} bio na istom zadatku mada je mudro {utio, znaju}i da to Bo{njaci ne èle.Znaju}i ko je stvarno Izetbegovi}, Karadì} i SDS su ga podràvali na izborima u

novembru 1990. Karadì} je pred same izbore prijetio Bo{njacima: "Ako bude izabranDurakovi} bi}e rata, a ako bude izabran Izetbegovi} dogovori}emo se." UstvariKaradì}u je trebao Izetbegovi} samo da bi uspje{nije vodio rat, tj. da bi imao nekogana drugoj strani ko }e mu potpisivati i legalizovati silom osvojeno. Najve}a tragedija je to{to su vje{tom Izetbegovi}evom manipulacijom mnogi Bo{njaci glasali za svoje dèlate.

Naime, i Izetbegovi}eva SDA je podràla izborne liste SDS-a. Tako su sami Bo{njaciolak{ali SDS-u budu}i pokolj kao {to im sada kroz Izetbegovi}eve potpise olak{avaju



52

uni{tenje Bosne i Hercegovine.

Evo jo{ jednog citata iz "Islamske deklaracije".

"...Mi bismo htjeli razlikovati @idove od Cionista, ali samo ako i sami @idovi na|u snageda povuku ovu razliku. Nadamo se da im vojne pobjede, koje su zabiljeìli protiv

zava|enih arapskih reìma (ne protiv Arapa i ne protiv Muslimana) ne}e pomutiti razum. Nadamo se da }e eliminisati konfrontaciju koju su sami stvorili, kako bi se otvorio putzajedni~kom ìvotu na tlu Palestine. Ako oni ipak nastave putem na koji ih gura njihovaoholost, {to za sada izgleda vjerovatnije, za islamski pokret i sve Muslimane u svijetu

postoji samo jedno rje{enje: nastaviti borbu, pro{irivati je i produìvati je iz dana udan, iz godine u godinu, bez obzira na `rtve i vrijeme koliko bi ona mogla potrajatisve dok oni ne budu prisiljeni vratiti svaki pedalj otete zemllje. Bilo kakvopoga|anje ili kompromisi, koji mogu dovesti u pitanje ova elementarna prava na{ebra}e u Palestini predstavlja izdajstvo, koje moè razoriti i sam moralni sistem nakojem po~iva na{ svijet. (naglasio M.B.)

Iz ovoga citata se vidi da je Izetbegovi} veoma dobro znao koliko su jednoj dràvi {tetni pregovri o vitalnim pitanjima, mnogo prije nego je sam po~eo pregovarati saKaradì}em. Nedvojbeno, da Izetbegovi} ne pravi "gre{ke" protiv dràve Bosne iHercegovine iz neznanja, nego planski povla~i poteze koji vode u podjelu Bosne iHercegovine.

U martu 1992. u vrijeme srpskih barikada u Sarajevu Izetbegovi} kaè: "Spavajte mirno,rata ne}e biti."

U aprilu 1992. kada je JNA zauzela repetitore, spalila selo Ravno, ratovala na Kupresu iBosanskom Brodu, donosila municiju i oru`je "Arkanovcima" u Bijeljini i dobila Bushovultimatum da se povu~e iz BiH, Alija Izetbegovi} izjavljije: "JNA nije agresor u Bosni iHercegovini."

U septembru 1992. Alija Izetbegovi} prihvata Londonsku konferenciju o Bosni iHercegovini, na kojoj se ponovo trebaju otvoriti pitanja koja su ve} rije{ena priznanjemBosne i Hercegovine, "argumentacijom": "Bolje godinu dana pregovarati nego jedan danratovati." Svjedoci smo da pregovori nisu zaustavili, nego su samo poja~ali rat, jer suIzetbegovi}evi potpisi ~etnicima stvorili viziju uspje{nog zavr{etka rata i tako im

pove}ali motivaciju.

U martu 1993. poslije njegovog potpisa Vance-Owenovog plana Izetbegovi} izjavljujeu Skup{tini BiH: "U dilemi da li da spa{avam narod ili dràvu odlu~io sam se daspa{avam narod".

Svaki srdnjo{kolac zna da je dràva osnovno sredstvo odbrane naroda. Bez dràvnihinstitucija armije i milicije nema ni za{tite naroda. Bez dràve nema ni mobilizacije uArmiju, ni proizvodnje, ni zdravstva, tj. nema ni odbrane naroda. Ustvari najbolji na~in dase uni{ti narod je da mu se prvo uni{ti dràva.

U Septembru 1993. poslije potpisa na Tu|man-Milo{evi}ev plan unije tri dràve,Izetbegovi} izjavljuje: Bosna i Hercegovina }e privremeno biti podijeljena. U novembruiste godine izjavljuje: "Bosna i Hercegovina }e se jednoga dana ujedinit kao {to seujedinila Njema~ka." Time Izetbegovi} poredi Bosnu i Hercegovinu sa agresorskom

Njema~kom koja se ujedinila kada su sazreli uvjeti, samo zato {to nikada nije prihvatila(potpisala) podjelu.



53

Tako|er poslije potpisa plana "Unije" u ljeto 1993. Izetbegovi} bestidno izjavljuje:"Va`no je da smo sa~uvali dràvu." Unija dràva po definiciji nije dràva, ali takvainfantilna la` pali kod njegovih sljedbenika, jer je ve} tada Izetbegovi} iz vlasti uspioizbaciti gotovo sve intelektualce i dovesti moralni {ljam Bosne, koji ni{ta ne pita onogako ga pla}a.

U svojoj knjizi "ûdo bosanskog otpora" Alija Izetbegovi} obja{njava kako vidi jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu poslije njegovog potpisa "plana Unije" kojim se BiHdijeli na tri dràve. Kaè: "Postoje dva puta, dvije faze borbe za cjelovitu Bosnu. Prva jevojna faza i ona je sada u toku. Postavlja se pitanje kada bi mogao da se zavr{i rat? Pomom mi{ljenju mogao bi se zaustaviti kada se vojnim ili politi~kim putem oslobodekrajevi u kojima muslimanki narod ima ve}inu. Prije toga ne bi mogao i mislim da trebada se borimo dok to ne bude postignuto. Bez obzira na cijenu. Fa{izam ne moè opstati.Mi ne moèmo dozvoliti da Vi{egrad, Zvornik, Prijedor, Br~ko, Kozarac, da ne nabrajamdalje, ostanu pod okupacijom Srpske vojske i da Srbi od toga grade nekakvu svoju

republiku. Mi to ne moèmo dozvoliti. Prema tome, ako vrate na{a podru~ja, onda bimoglo biti govora o tome da se rat zaustavi. Time bi po~ela druga faza, faza politi~ke

borbe za integraciju Bosne i Hercegovine. U ~emu se ona sastoji? Mi bi u oslobo|enomdijelu trebali da izgradimo demokratsku zemlju... I kada bi ova na{a vojska danas sutrau{la, na primjer, u Drvar, vi te ljude ne moète osvijestiti silom... Mi }emo, ako Bog da,ako do|e do mira, poku{ati ovdje da stvorimo jednu uzornu republiku... Mo`da bi moglitim putem, a to je proces koji }e trajati dvadeset-tridest godina, da reintegriramo Bosnu."

Dakle, Izetbegovi} bestidno laè. Prvo, on otvoreno kaè da ima namjeru osloba|ati jedino krajeve gdje su Muslimani bili ve}ina, {to je po definiciji podjela Bosne i

Hercegovine. Sjetimo se da je na mitingu u Velikoj Kladu{i pred stotinama hiljadaBo{njaka rekao kako }e ratovati za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i da su ga Bo{njaciu tome podràli. Laìma da se bori za jedinstvenu BiH on je dobio i izbore. Drugo, usvim "mirovnim planovima" koje je i prije i poslije ove izjave Izetbegovi} potpisaoVi{egrad, Zvornik, Br~ko, Fo~a, Rogatica, Stolac i jo{ mnogi drugi gradovi sa"muslimankom" ve}inom su dati "Republici Srpskoj" i "Herceg-Bosni". Tre}e,Izetbegovi} zna da jednom podijeljena Bosna i Hercegovina na etni~ke teritorije vi{enikada ne}e biti skupljena u jedinstvenu dràvu. Boè, kako ga nije stid tako lagati? Kakotakav laòv smije izustiti ime Bo`je? Kako Bo{njaci mogu slijediti takvog ~ovjeka, kojiim uz to radi o glavi?

Me|utim, Izetbegovi} nije samo laòv. On je i bolesno ambiciozan ~ovjek. On èliapsolutnu vlast. Njemu je la` sredstvo da ostvari tu svoju ambiciju.

Poznato je da ima mnogo psihi~ki bolesnih ljudi koji zami{ljaju da su Napoleoni. Ima isli~na psihoza, gdje bolesnik ima ambicije da postane svetac. Svi se sje}amo koliko jevjerskih sekti bilo osnivano u Americi tokom {ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetihgodina ovoga vijeka sa takvim "svecima" na ~elu. Ambicija tih psihopata je bila daosnuju svoju sektu u kojoj }e oni biti oboàvani kao sveci i u kojoj }e imati apsolutnuvlast nad podanicima. Neki od tih lidera su traìli i samoubistva svojih podanika da bi

utaìli svoju è| za vla{}u nad ljudima. Sje}amo se bilo je i masovnih samoubistava~itavih sekti po èlji njhovog "sveca". Imaju dvije vrste indicija da je u Izetbegovi}a tavrsta psihoze. Prvo, on je uspio stvoriti jednu takvu sektu. Pogledajte kako mu slijepovjeruju, Dèmaludin Lati} i redakcija Ljiljana. Drugo, ilegalni reis-ul-ulema, Mustafaef. Ceri} je propovijedao u Zagreba~koj dàmiji da je Alija Izetbegovi} onaj izgubljenitrinaesti prijatelj Muhameda a.s. Sjetimo se, Izetbegovi} je ilegalno pro{irio svojadràvna ovla{tenja i na vjeru da bi postavio Cari}a za reisa. Za uzvrat Ceri} koristi vjeru



54

za promociju vo|e. U takvoj psihi~koj konstituciji Alije Izetbegovi}a leì jedno mogu}eobja{njenje za njegove motive svega {to je uradio Bosni i Hercegovini i Bo{njacima.

Njegove liderske ambicije i njegovo srpstvo se dopunjavaju u poslu razbijanja Bosne iHercegovine.

U junu 1994. Izetbegovi} je ubijedio Skup{tinu BiH da prihvati plan Kontakt grupe,

kojim se Bosna i Hercegovina dijeli u omjeru 51% "Federaciji BiH" prema 49%"Republici Srpskoj", kao jedan takti~ki potez. Rekao je: "Plan }emo prihvatiti jer }e gaKaradì}evi Srbi odbiti." Kada su taj plan, koji je bio ponu|en u formi "uzmi ili ostavi",Karadì}evi Srbi stvarno odbili, on je do{ao na zasjedanje Generalne skup{tine UN i 26.septembra 1994. traìo da se "arms embargo" Bosni i Hercegovini ne skida slijede}ih 6mjeseci, nego da UN natjeraju Srbe da prihvate plan Kontakt grupe. Tim istupom jezaustavio Kongres Sjedinjenih Ameri~kih Dràva koji je ve} bio skinuo "arms embargo".Osim toga, plan Kontakt grupe, tj. podjela u omjeru 51% naprama 49%, je tako umjesto"takti~kog poteza" postao sudbina Bosne i Hercegovine.

Poslije potpisa plana Kontakt grupe Izetbegovi} se obra}a aktivu SDA stranke rije~ima:"Karadì}evo prihvatanje plana Kontakt grupe kao osnove za dalje pregovore je uslov za

produènje primirja u BiH i jedan od uslova za postizanje mira. Na{ cilj ostaje cjelovita,demokratska BiH. Federalni ustroj je mogu} i poèljan, ali kao federacija kantona, a nenacionalnih teritorija. Ovo posljednje bi podsticalo dalju tendenciju etni~kog~i{}enja. Na{ cilj je demokratska dràva, vi{enacionalna i vi{epartijska. Ovoopredjeljenje daje na{em politi~kom modelu izrazitu prednost, pred o~iglednoretrogradnim, jednonacionalnim, jednovjerskim, jednopartijskim konceptomKaradì}evog SDS-a, ili Bobanovog HVO-a. Na{ demokratski koncept uvjet je na{e

politi~ke pa i vojne pobjede u ovom ratu. Bez tog koncepta nema cjelovite Bosne."

Bosanski patrioti se pitaju kako je mogu}e uskladiti prethodne Izetbegovi}eve"zahtjeve"? Naime, sami kreatori plana Kontakt grupe ga nazivaju planom podjele Bosnei Hercegovine na dva entiteta u omjeru 51% prema 49%, nacionalno definirana, ~ija bi selabava veza tek nekada u budu}nosti mogla dogovoriti. Nedavno, u prolje}e 1995. je,

primjerice, ~lan Kontaktne skupine Michael Steiner izjavio: "Primjenom plana imaju seu BiH napraviti dva entiteta - Federaciju BiH i entitet bosanskih Srba - od kojih bi

jednoga dana valjalo napraviti nekavu uniju."

Posebno je va`no ovdje uo~iti da je Izetbegovi} svjestan da podjela BiH na nacionalne

teritorije "poti~e tendenciju etni~kog ~i{}enja". To je potpuno ta~no jer smo svjedoci dasu poslije svakog Izetbegovi}evog potpisa na "mirovne planove" ~etnici intenzivirali protjerivanje Bo{njaka i Hrvata iz Banja Luke, Bijeljina, Janje i jo{ mnogih okupiranihmjesta. Dakle, Alija Izetbegovi} je svjesno u~estvovao u tome potpisuju}i razne podjeleBiH na nacionalne entitete. Pri tome se formira jednonacionalni srpski entitet dok oneteritorije gdje Izetbegovi} ima kontrolu i dalje zadràvaju multietni~ki karakter. To je

jedna od klju~nih indicija da Izetbegovi} ne pravi islamsku dràvu, nego srpsku dràvu.On je na kraju i osnovao Republiku Srpsku, a ne neku "Islamsku dràvu". U budu}nosti}e se ulogu Alije Izetbegovi}a preispitati. Ove njegove rije~i }e biti dokaz da je onsudjelovao u "etni~kom ~i{}enju" Bo{njaka, ne kao naivna budala, nego sa

predumi{ljajem. Gornje Izetbegovi}eve rije~i pokazuju da je on bio svjestan da njegovi potpisi na podjelu Bosna i Hercegovine pospje{uju genocid, ili kako on kaè "etni~ko~i{}enje".

Kada smo ve} kod pojma "etni~ko ~i{}enje" da objasnimo kako je i za{to taj ru`ni pojamnastao. Naime, u me|unarodnom pravu postoji sasvim jasan pojam "genocid", za zlo~in{to su ga ~etnici u~inili Bo{njacima. êtnici su izmislili pojam "etni{ko ~i{}enje", da bi



55

bili "odgovorni" za ne{to {to nije definisano kao ka`njivo. Za genocid su mogli bitika`njeni, a za "etni~ko ~i{]enje ne mogu, jer takav zlo~in jo{ nije opisan kao ka`njiv u

pravnim dokumentima. Ko }e, ako ne predsjednik Predsjedni{tva BiH upotrebljavatiispravnu terminologiju koja najgore tereti zlo~ince. Me|utim, kao {to vidimo,Izetbegovi} radije koristi srpski termin "etni~ko ~i{}enje" nego ispravni termin"genocid".

Izetbegovi} dalje kaè: "Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemuodgovaramo ravnom mjerom kako to na{ narod kaè. Za{to? Prvi razlog i razlika je

principijelne naravi. Mi smo demokrate, oni su fa{isti. Druga razlika je {to oni ho}ecijepanje Bosne, i za sebe traè jedan dio tako razbijene Bosne, a mi ho}emo cjelovituBosnu u me|unarodno priznatim granicama. (...)Uostalom mi smo dràva, oni su

paradràve. Na{a Armija je vojska, a ono njihovo su paravojske, i to je razlika, imajmo tou vidu".

U isto vrijeme dok ~lanovima svoje stranke SDA pri~a o cjelovitoj Bosni i Hercegovini

njegov izaslanik Ejup Gani} potpisuje Kre{imiru Zubaku u Bonnu sporazum kojim je potvr|eno da Federacija treba oja~ati, a da institucije HZ Herceg-Bosne i RepublikeBosne i Hercegovine trebaju odumrijeti. Dakle, tamo gdje je va`no, u me|unarodno

pravosna`nim ugovorima Izetbegovi} i njegova vlast ne tretiraju "Herceg-Bosnu" i"Republiku Srpsku" kao paradràve. Izetbegovi} njima daje ono {to traè "crno na

bijelo" dok Bosancima pri~a bajke. Njima potpisi, a nama {uplja pri~a.

Bosanski Hrvati, pristalice cjelovite Bosne i Hercegovine su posebno tragi~noizmanipulisani od strane Izetbegovi}a. On je "sitnim" izmjenama Washingtonskogsporazuma postigao upravo suprotno od onoga {to je dr. Ivo Kom{i}, predsjednik

Hrvatske selja~ke stranke BiH i ~lan Predsjedni{tva BiH, èlio kada je krenuo u kreacijutog sporazuma. Tako sada vaè}i Washingtonski sporazum daje pola Bosne iHercegovine Velikoj Srbiji, a pola Velikoj Hrvatskoj. Tako je Izetbegovi} spasioTu|manovu vlast u Hrvatskoj. Naime, Tu|manova politika podjele BiH, budu}i da je

pogubna i za Hrvatsku, bila je u Hrvatskoj poraèna uo~i sklapanja Washingtonskogsporazuma. Javni istupi Mesi}a i Manoli}a, tj. drugog i tre}eg ~ovjeka HDZ-a, doveli sudjelitelje Bosne pred pad. Izmjenjenim Washingtonskim sporazumom Izetbegovi} jehrvatskim djeliteljima Bosne dao pola Bosne ~ime su oni izvojevali pobjedu u Hrvatskojnad istinskim hrvatskim rodoljubima Manoli}em i Mesi}em. Tu|man, koji jenepotrebno zaratio sa Bosancima, izgubio rat i bio na putu da izgubi vlast, iznenada je

dobio dobru pogodbu i bio spa{en. Dobijaju}i pola Bosne i Hercegovine u konfederacijusa Hrvatskom Tu|man je ispao sposoban politi~ar koji zna {ta radi. Tako je Izetbegovi} pomogao onim snagama u Hrvatskoj koje su na strani podjele BiH.



56

Glava 11

Bosanski kongres

Kao reakcija na otvorenu izdaju dràve Bosne i Hercegovine grupa Bo{njaka iz SADformirala je organizaciju koja se nazvala "Bosanski kongres". Sve je po~elo kada su seprof. dr. Vahid Sendijarevi} i Stjepan Balog, po`rtvovani aktivisti humanitarci iz"Bosnia Relief Commity", ljudi koji su poslali desetine konteinera robe u Bosnu i objavilidesetine peticija i apela za spas Bosne i Hercegovine ameri~kim zvani~nicima inovinama, u jednoj prepisci sa Izetbegovi}em uvjerili da je on inicijator podjele Bosne iHercegovine. Posebno "plodan" aktivista je bio Stjepan Balog. Prije i poslije osnivanjaBosanskog kongresa, Balog je objavio desetine pisama u New York Timesu ,Washingtom Postu i novinama sli~nog ranga. Znatan je broj njegovih ~lanaka objavljenu Zajedni~aru, najtira`nijoj novini iseljane Hrvatske. Iz jednog Balogovog apela razvila

se slijede}a prepiska sa Izetbegovi}em koja je Sendijarevi}a i Baloga uvjerila da saIzetbegovi}em na ~elu Bosna i Hercegovina nema perspektive da preìvi.

Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa Izetbegovi}em

U otvorenom pismu Izetbegovi}u, poslije njegovog potpisa plana "Unije", gosp. StjepanBalog izme|u ostalog kaè:

Ako Vam je ipak cilj podjela Bosne, onda se nadam da ste razmislili o svim posljedicama

toga ~ina. Da li ho}ete da budete zapam}eni kao prvi i zadnji predsjednik Bosne, i njengrobar? Nakon stotina godina postojanja Bosne i bosanskog naroda, nakon dvije stotinetisu}a koji su pobijeni u ovom ratu, nakon dva miliona protjeranih sa svojih ognji{ta,silovanih i mu~enih, Vi }ete sada njima re}i: to {to je bilo je ni{ta? Kada budete

potpisivali kraj Bosne, znajte da Vas ne}e gledati samo TV kamere i novinari, negostotine tisu}a du{a pobijenih Bosanaca koje }ete natjerati da u svojoj smrti ostanu bezdomovine.

Ako su patnje bosanskog naroda tolike da se vi{e ne moè, ako bosanska vojska vi{enama snage i mogu}nosti da se bori, nije sramota biti poraèn u ratu od neprijatelja

mnogo puta ja~eg kojeg jo{ uz to podràva i takozvani civilizovani Zapad. Ali potpisati podjelu nemate pravo. Va{ je zadatak da sa~uvate Bosnu, a ne da je sahranite. Akonemate snage gledati narod kako pati onda stanite na stranu i pruìte priliku drugima dase bore za Bosnu.

Kao Hrvat nisam nimalo ponosan na ulogu Hrvatske vlade u dokon~anju Bosne. Ali akoVi stavite svoj potpis na podjelu Bosne, onda ne}ete biti ni{ta bolji od onih Hrvata koji suizdali i svoj i bosanski narod. Ne}ete biti ni{ta bolji ni od onih Srba koji sve ~ine da videVa{ kraj, kraj Va{eg naroda.

Po{tovani gospodine Izetbegovi}u, Bosna ne pripada samo Muslimanima, nego svimBosancima bilo koje vjere koji je vole i brane od neprijatelja. Oni koji vole Bosnu nedijele je oni ginu pod njenom zastavom.

S po{tovanjem Va{ Stjepan BalogWarren, Michigan, USA.



57

Izetbegovi}ev odgovor navodim u cjelosti.

Po{tovani g. Balog,Zahvaljujem Vam na Va{em pismu od 30. 11. 1993.

Nisam se jo{ "pomirio sa sudbinom", ali ne znam koliko je to uop}e va`no. Tolstoj je

napisao 1000 stranica svoga slavnoga romana da bi dokazao (ili bar pokazao) da ljudi neupravljaju istorijom. Vrlo ~esto se doga|a potpuno suprotno od onoga {to ljudi ho}e inastoje. Ono {to se doga|a u Bosni u tom smislu jeste sudbina.

Dvije premise su odredile tu sudbinu: Prva: nema Bosne bez Srba i Hrvata, i druga: Srbi iHrvati ne}e Bosnu. Zaklju~ak }ete sami izvu}i.

Sa prvom premisom }ete se sigurno sloìti, sa drugom vjerovatno ne}ete, jer za{to bisteina~e pisali ono pismo.

Srbi me nisu iznenadili, Hrvati jesu. Tu politiku nikada ne}u razumjeti. îtavo vrijeme suradili u korist vlastite {tete, a tako {to nisam mogao predvidjeti. Ubistvo ponekad moètesprije~iti, samoubistvo obi~no ne moète, a Hrvati su upravo poku{ali ovo posljednje ikona~no su uspjeli.

Sada je ostalo da mi u eventualnom budu}em obra}anju (naravno, ako èlite) objasnitekako se cjelovita Bosna moè napraviti bez Srba i Hrvata. Ja tu vje{tinu ne znam.

Mogu pretpostaviti da }ete mi govoriti o ~asnim izuzecima, a ja }u Vam, evo unaprijedodgovoriti da se dràve ne prave od izuzetaka, makar bili i ~asni, nego od naroda, koji ne

moraju biti vrlo ~asni, mogu biti sasvim obi~ni.

Ako ja ne stavim potpis na nekakav mir, vrlo je vjerovatno da }e Bosna biti okupirana. Neki smatraju da je okupacija bolja od potpisa i kao primjer navode balti~ke zemlje kojesu nakon vi{e od 50 godina uskrsle (jer nije bilo tog famoznog potpisa).

Upore|enje sa Balti~kim zemljama je potpuno neprimjereno. Balti~ke zemlje jesu bileokupirane, ali njihovi narodi su preìvjeli. Moj narod ne bi preìvio okupaciju, ne 50godina, nego ni 50 dana. Bio bi potpuno zbrisan zajedno sa svojim dàmijama i svimznakovima postojanja. Zato balti~ki primjer za Bosnu ne vrijedi.

Naàlost ~injenice su takve.

Ovo nikako ne zna~i da za jedinstenu i cjelovitu Bosnu nema vi{e nikakve nade. U ovomtrenutku to jeste utopija, ali utopija u koju se vjeruje i za koju se bori ponekad prestaje bitiutopija. I to se doga|a.

Hvala Vam za Va{u ljubav za Bosnu. Sa po{tovanjem Va{ Alija Izetbegovi}.

Sarajevo, 6. 12. 1993.

Istog dana Stjepan Balog odgovara Izetbegovi}u. Izme|u ostalog kaè:

Jedan od mojih ciljeva {to Vam pi{em je da se sa~uva jedinstvena Bosna koja }e onda biti garancija jedinstvene Hrvatske. U Va{em pismu me pitate:



58

"...kako se cjelovita Bosna moè napraviti bez Srba i Hrvata..." A ja se pitam, {ta jealternativa cjelovitoj Bosni i da li bosanski narod ima drugi put nego oruànu borbu? KoVama garantira da }e bilo kakav sprazum o podjeli Bosne biti sproveden u ìvot i da }e

bosanski narod u tom slu~aju biti sa~uvan? ...U slu~aju Bosne, za me|unarodnuzajednicu je prihvatljiva promjena granica upotrebom sile i stvaranje etni~kih dràvametodama genocida i etni~kog ~i{}enja. Da li Vi o~ekujete da }e ista me|unarodna

zajednica {tititi granice neke muslimanske dràvice u Evropi. Kako god obe}anjame|unarodne zajednice nisu bila ispunjena u Hrvatskoj ne}e biti ispunjena ni u Bosni.Sjetite se ameri~kih Indijanaca. Nakon svake borbe koju su izgubili potpisali su "mir"koji je trajao dok bijelci opet nisu odlu~ili da otmu jo{ malo zemlje, i onda opet jedna

borba, pa "mir", pa borba, pa "mir" dok Indijanci nisu kona~no izgubili sve. Za ljubavBosne, za spas Hrvatske, nemojte olak{ati posao svojim neprijateljima u Genevi. Va{

potpis bi samo dao legitimitet etni~kom ~i{~enju i genocidu nad Muslimanima., a nipo{toga ne bi zaustavio. Da li se itko vi{e sje}a muslimana iz Beograda, [abca, Valjeva,Vranja i Uìca.

Mi znamo da ste Vi i Va{a vlada vi{e puta poku{ali uspostaviti kontakte sa Hrvatskom.Vi treba da znate da ima sve vi{e onih Hrvata koji vide spas Hrvatske u spasu Bosne. Viniste sami u ovome ratu. Mi koji volimo Hrvatsku smo svjesni da se ne}emo rije{itisrpskoga agresora bez vojni~ke pobjede sa Bosnom kao saveznicom.

Iako uspostava odnosa sa Hrvatskom vladom izgleda nemogu}a u ovom trenutkuustrajnost Vas i Va{ega naroda u borbi za suverenu Bosnu }e prinuditi i hrvatsku Vladuda shvati da bez suverene Bosne u njenim me|unarodno priznatim granicama nema nitisuvereniteta Hrvatske u njenim me|unarodno priznatim granicama.

Ja Vas molim da ne idete na pregovore sa platformom o podjeli Bosne. Prihva}anjemrazgovora o podjeli Bosne eliminirate sve one Hrvate i Srbe koji èle da ìve u

jedinstvenoj domovini Bosni, a ne radi se o ~asnim izuzecima. Nemojte nipo{to u}i u pregovore sa pretpostavkom da je podjela Bosne neminovna. Kada su Afganistanciuspjeli protjerati Ruse, kada je jedan general u Somaliji koji kontrolira samo dio jednoggrada zaustavio ameri~ku silu, kada Palestinci nakon 40 godina uspijevaju izboriti svojudomovinu, za{to onda Bosanci ne bi mogli izvojevati pobjedu protiv okupatora.

Srda~an pozdrav, s po{tovanjem Va{, Stjepan Balog.

U pismu Izetbegovi}u prof. dr Vahid Sendijarevi} izme|u ostalog kaè:

"... Sloì}u se sa vama da je ve}ina Srba i Hrvata izmanipulisana, ali ono {to gospodinBalog ne moè znati, a to je da Vi niste ni{ta u~inili da pridobijete bosanske Srbe iHrvate da se bore za suverenu Bosnu. Vi sve ~inite da elimini{ete i Muslimane koji se

bore za gra|ansku Bosnu u njenim granicama i koji se bore da sa~uvaju multinacionalniidentitet svoje domovine. Gospodin Balog, siguran sam, nije pratio Va{u predizbornukampanju u kojoj pozivate na homogenizaciju Muslimana, a ne homogenizaciju

bosanskog naroda pred ve} tada jasnom prijetnjom iz Beograda. U Va{em programunema mjesta ~ak ni za Muslimane gra|anske orjentacije, pa se onda ~udite kako Srbi i

Hrvati ne}e da brane Va{u Bosnu."

Iz ovih pisama se jasno vidi da budu}i ~lanovi Bosanskog kongresa tada jo{ uvijek smatraju da se na Izetbegovi}a moè uticati, pa ga savjetuju. Me|utim, ubrzo su shvatilida Izetbegovi} sve {to mu se govori ve} zna, ali da on ho}e druk~ije, tj. da on ho}e

podjelu Bosne i Hercegovine. Tada nastaje "Optu`nica Bosanskog kongresa" koja jeodjeknula kao bomba me|u Bo{njacima. Mnogi Bo{njaci su znali potpisnike "Optu`nice"



59

i znali su da nisu izdajnici. "Optu`nica" je toliko pogodila Izetbegovi}a da su se unjegovoj za{titi angaòvala ~ak i SRNA. U "Optu`nici" se Izetbegovi} kritikuje zato {to

pregovara sa ~etnicima i dijeli Bosnu i Hercegovinu. Me|utim, na srpskim sredstvimainformisanja, potpuno suprotno tome, hvale se potpisnici "Optu`nice" kao "muslimanskiintelektualci koji kritikuju Izetbegovi}a {to ne}e da se dogovori sa Srbima". Prema SRNIispada da "razumni intelektualci kritikuju ekstremistu Izetbegovi}a". Znaju}i da }e

Bo{njaci biti protiv onih koje SRNA hvali, a za one koje SRNA napada, svojom"podr{kom" Bosanskom kongresu SRNA ustvari daje podr{ku Izetbegovi}u. TakvaSRNA-ina podr{ka Izetbegovi}u je najbolji dokaz da on realizuje velikosrpski projekat.

Navodim kompletan tekst "Optu`nice".

Optu`nica Bosanskog kongresa

Bosanski kongres

Sjedinjene Ameri~ke Dràve04. maja 1994. godine

GRA\ANIMA BOSNE I HERCEGOVINE U DOMOVINI I INOSTRANSTVU

Bosanski kongres, organizacija Bo{njaka iz dijaspore i prijatelja bosanskog naroda,osje}a svojom obavezom i du`no{}u da pokrene slijede}u

OPTU@NICU PROTIV ALIJE IZETBEGOVI]A ZA VELEIZDAJU NARODA I REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Bosanski narod je u informativnoj blokadi od po~etka rata, u ~ijoj realizaciji u~estvujui sredstva informisanja u Sarajevu pod kontrolom Alije Izetbegovi}a, i nisu mu dostupneinformacije o ciljevima i toku pregovora koje Alija Izetbegovi} vodi sa predstavnicimazlo~ina~ke Republike Srpske i predstavnicima zlo~ina~ke Herceg-Bosne. AlijaIzetbegovi} je vrlo vje{to stvorio uvjerenje kod naroda, koji je potpuno odsje~en odvanjskog svijeta, da pregovorima vara neprijatelje dràve Bosne i Hercegovine. Zapravo,

jedini koji je prevaren je bosanski narod i dràva Bosna i Hercegvina. Prevareni su iHrvati i Srbi koji se bore i ginu pod zastavom Armije Bosne i Hercegovine da bi odbranilivi{enacionalnu i demokratsku domovinu Bosnu i Hercegovinu za koju su se izjasnili na

referndumu o njenoj nezavisnosti. Ciljevi Alije Izetbegovi}a se u potpunosti poklapajusa ciljevima onih koji su kreirali Republiku Srpsku i Herceg-Bosnu, a to je podjelateritorije Bosne i Hercegovine izme|u Velike Hrvatske i Velike Srbije.

2. Nije li indikativno da je Karadì} najvatreniji zagovornik stvaranja muslimanskedràve i da u potpunosti podràva takozvanu federaciju Muslimana i Hrvata, ikonfederativno udruìvanje nove tvorevine u Veliku Hrvatsku. Stvaranjem FederacijeMuslimana i Hrvata Alija Izetbegovi} je legalizovao postojanje Republike Srpske uisorijskim granicama Republike Bosne i Hercegovine. i time doveo u pitanje dràvnostme|unarodno priznate dràve Bosne i Hercegovine i njen Ustav. Stvaranjem Federacije

Muslimana i Hrvata, Alija Izetbegovi} je potvrdio tezu neprijatelja dràve Bosne iHercegovine da Republika Bosna i Hercegovina i ne postoji, nego da postoje novenacionalne dràve na teritoriji biv{e Republike Bisne i Hercegovine. Nije li AlijaIzetbegovi} onaj ko je pod predsjedni~kom zakletvom preuzeo obavezu da }e branitiUstav i suverenitet Bosne i Hercegovine. U cilju stvaranja "muslimanske" dràvice uokviru konfederacije sa Hrvatskom (~itaj stvaranje Velike Hrvatske), Alija Izetbegovi}

je doveo u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine i opstanak njenog bo{nja~kog naroda.



60

3. Korak po korak Alija Izetbegovi} realizuje podjelu Bosne i Hercegovine pretvaraju}islobodne teritorije Bosne i Hercegovine u sigurnosne zone, potpisuju}i primirja kojima seoduzima pravo Armiji Bosne i Hercegovine i njenom narodu na borbu za povezivanje saostalim slobodnim teritorijama do kona~nog oslobo|enja domovine. Na ve}ini frontovasu dogovorena takva primirja, a posljednje je na br~anskom frontu od 03. maja 1994. Na

osnovu primirja na br~anskom frontu, snage Ujedinjenih naroda }e obezbje|ivatisigurnost koridora Republici Srpskoj od Beograda do Banja Luke i Knina. U svimslu~ajevima gdje je dogovoreno primirje snage Ujedinjenih Nacija razdvajaju zara}enestrane na liniji fronta, a u nekim i razoruàvaju Armiju Bosne i Hercegovine. U toku rata,Armija Bosne i Hercegovine je jedina koja je bila prisiljena na nepovratnu predajunaoruànja snagama Ujedinjenih nacija na odre|enim boji{tima (primjeri @epe,Srebrenice i najnoviji primjer Gora`da).

4. Alija Izetbegovi} vrlo dobro zna da snage Ujedinjenih nacija ve} preko dvadesetgodina razdvajaju gr~ke i turske snage na Kipru. Mada podjela Kipra nikada nije

me|unarodno priznata, niko vi{e ne dovodi u pitanje suverenitet turske dràve na dijeluteritorije biv{e Kiparske Republike. Njegov cilj je da zamrzne zate~eno stanje na linijamarazdvajanja do vremena kada }e bosanski narod i svijet prihvatiti podjelu Bosne iHercagovine kao kona~no rje{enje za biv{u Republiku Bosnu i Hercegovinu.

5. Alija Izetbegiv} vrlo dobro zna da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjatigranice suverene dràve silom, nego samo dogovorom. Zbog toga je pristanak da se

pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine veoma oja~ao motivaciju okupatora. Sjetimo sekoliku teritoriju su kontrolisali Armija i narod Bosne i Hercegovine prije pregovora, u

januaru 1993. godine, i koliko teritorija je palo u neprijateljske ruke od tada. Po~etak

pregovora u januaru 1993. godine okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada sushvatili da ne ginu uzalud i da }e im sam Izetbegovi} priznati osvojeno.

6. Prihvataju}i Karadì}a i Bobana kao predsatavnike bosanskih Srba i Hrvata, AlijaIzetbegovi} je pristao na agresorovu "istinu" da je u Bosni na djelu gra|anski rat, a neagresija protiv suverene dràve Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je u ljeto 1992.godine rezolucija 752 Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih nacija decidno ustanovila da suSrbija i Crna Gora agresori, a Bosna i Hercegovina `rtva agresije. Pregovori su omogu}ilireviziju te ocjene rata u Bosni i Hercegovini i zaustavili proces ka`njavanja agresora, koji

je po~eo ekonomskim sankcijama, ekonomskom blokadom, te isklju~enjem "Jugoslavije"

iz Ujedinjenih nacija i KEBS-a, itd.

7. Kao rezultat dijeljenja Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovi} je postigao da se vi{ene govori o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Armiji Bosne i Hercegovine nego ogra|anskom ratu, muslimanskoj vladi, muslimanskoj vojsci, itd.

8. Mnoge su dràve bivale okupirane, ali to nije bio razlog da ih se ukine (primjer Francuske u drugom svjetskom ratu, primjer dràva isto~ne Evrope i drugih zemalja podSovjetskim Savezom, itd.). Za{to se to samo Bosni i Hercegovini doga|a? Zato {to jesvaka diskusija o ustavu i granicama dràve smrtni udarac dràvi. Ne pregovara se o

takvim svetinjama kao {to su ustav i granice, a na po{tivanje tih svetinja dràvnikeobavezuje i zakletva data prilikom inauguracije. Alija Izetbegovi} je bio duàn {tititi, ane trgovati sa ustavom i granicama Bosne i Hercegovine.

9. Nije ta~no da mi moramo pregovarati. Niko nas ne}e i ne moè kazniti ako ne}emoda pregovaramo sa okupatorima na{e domovine, jer `rtva ima pravo da ne prihvatiizmirenje sa svojim krvnikom i da zahtjeva njegovo ka`njavanje. Ne moè `rtva postati



61

krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim krvnikom. Sa laì da "pregovaratimoramo, jer }emo u suprotnom mi biti krivi za nastavak rata" Alija Izetbegovi} je

poku{ao prevariti svoj narod i uz pomo} pregovora realizovati svoj cilj o stvaranju"muslimanske" dràvice na tlu Bosne i Hercegovine, po cjenu njene podjele izme|uVelike Hrvatske i Velike Srbije.

10. Armija je du`na da {titi ustav i teritoriju Bosne i Hercegovine u njenim istorijskim ime|unarodno priznatim granicama. Stoga Armija nije du`na po{tovati dogovore

politi~ara koji vode do ru{enja Ustavnog ure|enja i cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

11. Zbog Bosne, zbog stotina hiljada poginulih u odbrani na{e domovine, zbog bosanskog dostojanstva i dostojanstva na{e djece, i djece na{e djece, Alija Izetbegovi}mora biti izveden pred sud naroda za zlo~in veleizdaje.

Predsjedni{tvo Bosanskog kongresa

dr. Vahid Sendijarevi} dr. Muhamed BorogovacAssociate Research Professor Instructor Univesity of Detroit Mercy Emmanuel CollegeDetroit, Michigan Boston, MassachusettsTel. (810) 828-3193 Tel. (617) 783-8796FAX: (810) 828-3069

Sven Rustempa{i}, dipl ing. Stjepan BalogSeatle, Washington Warren, MichiganTel. (206) 525-5477 Tel. (313) 751-5321

FAX: (206) 525-6985 ----------------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------------------

Peti potpisnik nije mogao izdràti propagandu Izetbegovi}evih medija i poltrona li~nogIzetbegovi}evog predstavnika u SAD Nedìba [a}irbeja. On je zamolio da njegovo imevi{e ne stavljamo na "Optu`nicu", ne zato {to je promjenio mi{ljenje, nego "zato {to je touzaludan posao budu}i da je Bosna ve} podijeljena". Zato njegovo ime ovom prilikomnisam ni stavio.

Uè porodice Izetbegovi} i [a}irbej su jedini ~inioci BiH politike za koje je Bosanskikongres siguran da znaju {ta se istinski doga|a u Bosni i Hercegovini, jedini koji znaju da je cilj njihovog politi~kog angaòvanja od samoga po~etka bila podjela Bosne iHercegovine. Nisu oni udovoljavali svijetu nego se "svijet" (ta~nije, posrednici u

pregovrima Owen, Stoltenberg i Kontaktna grupa) prilagodio njima, istina veoma rado.Ogromna ve}ina ostalih Bo{njaka odanih Izetbegovi}u su izmanipulisani veoma vje{timmanipulatorima Alijom Izetbegovi}em i Nedìbom [a}irbejom. "Bo{njaci" ala BesimVeli} su se stavili u funkciju progonjenja ~lanova Bosanskog kongresa. Besim Veli} jeniì ~inovnik iz Clifornije, prosrpski orjentisan, koji je od Alije dobio zadatak da osnujenovinu Bo{njak koja }e toboè pisati protiv Alije. Plan je bio da se na taj na~in Alijin

~ovjek stavi na ~elo bo{nja~ke opozicije u SAD. Izetbegovi} to stalno radi, formira sebiopoziciju da bi je mogao kontrolisati. Sluìli su se raznim metodama, po~ev odogovaranja i laganja po Alijinoj {tampi do la`nih prijava ameri~kim vlastima. Bosanskikongres je sve preìvio. Znali smo da mali ljudi nekriti~ki slijede vo|u i ulizuju se vlasti,

pa se nismo puno iznenadili. Postavlja se pitanje: Kako su Izetbegovi} i [a}irbej moglitako uspje{no manipulisati Bo{njacima? Jedan dio odgovora sam ve} dao: zato {to maliljudi slijede vo|u i ulizuju se vlasti. Me|utim, ima jo{ ne{to {to im je omogu}ilo da



62

prevare i intelektualce. Naime, Alija Izetbegovi} i Nedìb [a}irbej su bili zatvoreni kaoMladi muslimani poslije drugog svjetskog rata. To je ovoj dvojici dalo oreol `rtavakomunisti~kog terora i obezbijedilo povjerenje Bo{njaka. Me|utim, ta "stavka" u njihovoj

biografiji ne garantuje da su oni stvarno "veliki muslimani" kakvim se prikazuju. A evoza{to. Poslijeratni srpski komunisti u odnosu prema Muslimanima nisu bili mnogodruk~iji od dana{njih ~etnika oko Srebrenice i @epe. Kao {to ~etnici danas neselektivno

ubijaju sve mu{karce Bo{njake koji im padnu u ruke, tako su srpski UDB-a{i u hajci naMlade muslimane neselektivno hapsili {kolovanije muslimanske omladince, bez obzirada li su odani Islamu ili ne. Iskusni UDB-ini agenti su lahko prepoznavali ko je stvarnonacionalno ili vjerski svjestan i takvi naj~e{}e ili nisu izlazili ìvi iz njihovih zatvora ili biodleàli dugogodi{nje robije; od 10 i vi{e godina. Sve ostale su poku{ali vrbovati da radeza UDB-u. Ti doga|aji su mi poznati jer mi ih je pri~ao moj amidà, Ahmet Borogovac,geometar iz Zvornika, koji je i sam bio uhap{en kao Mladi musliman. On se nije bavio

politikom i on je dokaz da su ~etnici preobu~eni u partizane tada hapsili koga stignu odMuslimana. Bo{nja~koj emigraciji na Zapadu su poznata imena ing. Avde Sidrana,arhitekte Alije Karamehmedovi}a i Husrefa Ba{agi}a koji su pristali da rade za UDB-u

da bi iza{li iz zatvora, ali su potom, uz veliki rizik po vlastiti ìvot, uspjeli pobje}i izzemlje da ne bi okaljali obraz. Koliko njih nije uspjelo pobje}i iz zemlje? Koliko njih jenastavilo raditi za UDB-u? Naravno ne}emo ih traìti me|u onima koji su likvidirani narobiji, niti me|u onima koji su, kao npr. Teufik Velagi}, Alija Be~i}, HamzalijaHundur, odleàli preko 10 godina. Za{to su neki leàli preko 10 godina, a neki pu{tani

poslije 1 - 2 godine? Mo`da je slu~ajno, a mo`da i nije, da su i Alija Izetbegovi} iNedìb [a}irbej "veliki muslimani" koji su pu{teni poslije manje od dvije godine robije.Kada se o ovome razmi{lja treba imati na umu da su bosanski patrioti na ~elu saHamdijom Pozdercem mnogo godina kasnije 1983. ponovo "namjestili" Izetbegovi}uzatvor. Veoma je interesantna ~injenica da Izetbegovi}ev ministar unutra{njih poslova

Alija Delimustafi}, kojega kao {pijuna UDB-e karakteri{u i Sefer Halilovi} i dr. NijazDurakovi}, skriva od javnosti {ta je sa arhivom o Mladim Muslimanima. Evo {ta o tomekaè dr. Nijaz Durakovi} u Ljiljanu od 9. avgusta 1995. Citiram:

...Muhamed Abadì} je bio direktor Oslobo|enja i jedne prilike mi kaè: Najve}aenigma su Mladi Muslimani, ko su, {ta su bili njihovi ciljevi i da li bi ti mogao napisatiknjigu o njima? Jo{ mi je rekao da smo svi mi djeca u toj problematici. Upitao me je da li

bi, eto ja "za velike pare" napisao jednu takvu knjigu? Moè, odgovorio sam znaju}i daarhivu o njima i svim tim nesretnim procesima drì UDB-a, ~iji je {ef tada bio Du{koZgonjanin. A kako su dali Dervi{u Su{i}u da napi{e onaj nesretni "Parergon" tako {to je

koristio arhive UDB-e, rekao sam mu neka se i meni da arhiva pa da to napi{em. Mi smotada dogovorili sve i krenuli u posao, ali odjednom, vrlo misteriozno, propada cijeli projekat, jer se na svemu tome angaìrala UDB-a i sve je zatvorila. I danas je to za menenajve}a tajna: arhiva je misteriozno nestala. Da li negdje jo{ postoji, ne znam. To bitrebalo pitati Aliju Delimustafi}a, jer mislim da ju je on naslijedio. Da li je uni{tena uonim klju~nim momentima? Mislim da su tu prsti KOS-a i svih tajnih slu`bi kojima je

bio cilj razaranje na{e dràve."

O~igledno je da skrivaju}i arhivu o Mladim muslimanima UDB-a {titi neke svoje veomazna~ajne ljude. Kada se uzme u obzir ~injenica da su jedini od Mladih Muslimana koji

imaju funkcije i uticaj u BiH Alija Izetbegovi} i Nedìb [a}irbej, name}e se pitanje: Damo`da UDB-a ne {titi ovu dvojicu?

Ubrzo, nakon optu`nice, Bosanskom kongresu su se rije~ima podr{ke po~eli javljatimnogi gra|ani Bosna i Hercegovine. S druge strane, po~eli su napadi u {tampikontrolisanoj od strane Alije Izetbegovi}a Ljiljanu i Bo{njaku . Budu}i da AlijaIzetbegovi} zna da u argumentovanoj polemici sa Bosanskim kongresom nema {anse,



63

na{i odgovori na napade iz Ljiljana i Bo{njaka nisu nikada objavljeni u tim novinama.Mi smo ih objavili na BosNetu .

Aktivnosti Bosanskog kongresa

Bosanski kongres se ne bori za vlast niti za probitak bilo kojeg svoga ~lana. Zato uBosanskom kongresu nema taktiziranja, nezamjeranja i podilaènja. To mogu potvrditisvi oni iz BiH vlasti i opozicije sa kojima su nekim od ~lanova Bosanskog kongresa bili ukontaktu, kao {to su npr. Alija Izetbegovi}, Haris Silajdì}, Stjepan Kljuji}, dr. EjupGani}, dr. Nijaz Durakovi}, Adil Zulfikarpa{i}, dr. Rusmir Mahmut~ehajic, mr.Selim Be{lagi}, dr. Muhamed Filipovi}, dr. Zlatko Lagumdìja, Kre{imir Zubak,Sven Alkalaj, Nedìb [a}irbej, Ivica Mi{i}, dr. Ismet Grbo, dr. [emso Tankovi},Hilmo Neimarlija itd. Dakle, Bosanski kongres se bori za Bosnu i Hercegovinu pisanomrije~ju koju distribuira pomo}u Interneta kao i faxovima i novinama. Bosanski kongres jeu jesen 1994. formirao listu elelktronskih adresa i faxova svih ameri~kih kongresmena i

vi{e stotina adresa ameri~kih i islamskih ~asopisa, radio i TV stanica i distribuirao istinuo ratu u Bosni i Hercegovini. U tom poslu je mnogo pomogao Craig Hamilton izBostona, prijatelj Bosne i Hercegovine i saradnik Bosanskog kongresa, koji je mnogetekstove dotjerivao na "nativ" Engleski. Evo jednog od ~lanaka Bosanskog kongresaobjavljenog na Intrenetovim konferencijama i mailing listama. Jedna tatakva lista je iBosNet.

10/31/1994.BOSANSKI KONGRES

Pozdrav Bo{njacima,Primili smo va{u poruku i upit o Bosanskom kongresu. Mi smo skupina bh. izbjeglica iBo{njaka koji su izasli iz BiH i prije i za vrijeme agresije. Ima nas i ranjenika boraca i

profesora na sveu~ilistima Sjedinjenih Ameri~kih Dràva. Na{a zajedni~ka crta je da nemoèmo prihvatiti podjelu na{e domovine, da ne}emo da mislimo da je to "fakti~kostanje", da ne mislimo da "BiH ne}e mo}i biti onakva kakvom smo je SANJALI" jer jenismo sanjali nego smo je imali. Onaj koji nam to govori borio se protiv na{e zemlje ina{e kulture jo{ prije ilegalnog dolaska na vlast i ulaska u koaliciju sa na{im smrtnimneprijateljima. Daju}i neprekidno viziju (i papire) dvjema kvazidràvama u BiH, borio se

protiv same BiH u, za njega, neizbje`nom saveznistvu sa "svijetom" tj. dvjema evropskimdràvama (Engleskom i Francuskom) i njihovim McKenzijima, Morijonima, OwenimaJipeima i ostalim saveznicima velike Srbije, sa jednim jedinim ciljem - da i oni njemuomogu}e i garantiraju njegov eksperiment sa "Malom Bosnom". Prvo smo mislili da jemudar kada je potpisao osnovna na~ela podjele BiH u Lisabonu, zatim smo bilizaokupljeni genocidom nad nama i mislili smo da postoji neki poseban razlog da ubiceBo{njaka prihvati za pregovara~e. Mislili smo da postoje neke skrivene istine koje mi neznamo kada je potpisivao "provincije", "Uniju" i plan Kontakt grupe. I cijelo vrijeme smovjerovali da se o BiH pregovara, umjesto da se insistira na pravdi i ka`njavanju agresora,

jer za to postoji argumentacija koju mi ne znamo, a na{ mudri vo|a istu pre}utkuje da ja

na{i neprijatelji ne saznaju.Bosanski kongres je sastavljen i od ljudi koji su svojim o~ima vidjeli karte podjele BiHna predsjedni~kom stolu u martu 1992; koji su pred kartom BiH na "stru~nim"konsultacijama pitani "pokaìte mi gdje je ovdje na{a muslimanska zemlja"; koji su radiliu institucijama paralelne dràve u Mandali~inoj ulici u Zagrebu, a koje se nisu borile

protiv ~etnika nego protiv legalnih institucija dràve BiH. Neki od nas su sjedili na



64

molitvama u dàmijama gdje su nam govorili "da nije va`no kolika je dràva - va`no jeda je ona duhovno velika". îtali smo Izetbegovi}eve govore kao direktive kojima setraì da mislimo da smo svoju Bosnu sanjali, a da njegov san (tj. ono {to mu ostavljajuMilo{evi} i Tu|man) treba da nazovemo Bosnom. [to je najgore kona~no smo se suo~ilisa istinom veleizdaje na jednoj strani i nevjerovatnom informativnom blokadom Sarajevai institucija BiH sa druge strane. Dva puta zavr{eni projekti info-satelitske-tv deblokade

Sarajeva onemogu}eni su u samom Predsjedni{tvu. I optu`nica protiv McKenzija jetamo zaustavljena. ûdili smo se za{to se aerodromskim pregovorima ultimatumi

NATO-a pretvaraju u dogovore "zara}enih strana" koje garantira UN i Rouz, za{to se~etnicima daje jo{ {est mjeseci da prihvate da neki Alija ima pravo da svoje morbidneteorije proba na 30 tak % BiH i to tako otvoreno da se suprotstavi Kongresu SjedinjenihDràva u ve} donesenoj odluci o ukinu}u embaraga. Shvatili smo kona~no da odgovor na

pitanje kada }e prestati nevjerovatna blokada institucija dràve BiH ne leì na Zapadu,nije zato kriv Rouz, ili ameri~ki "{ejtan" i da je la` izjava na{eg predsjednika "podjelu minismo htjeli - podjelu su nam nametnuli".

Ta~ne su izjave Christophera ameri~kim kongresmenima i Owena CNN-u da sve tristrane u BiH èle podjelu dràve .

Za blokadu Sarajeva i ubistvo Bosne treba da budu krivi sami Bo{njaci i zato su blokiranisve do trenutka dok to ne prihvate. A da se ne bi saznalo kako je nemogu}e postalomogu}e, uspostavljen je ~vrst savez Engleza i Francuza sa "mudrim" AlijomIzetbegovi}em. Tako Izetbegovi} ne mora ulaziti u direktni savez sa ~etnicima kao {to

je to bilo kada je pred rat sa Karadì}em radio na podjeli gradova na srpske imuslimanske ~ar{ije. Me|utim Karadì} (ali i Boban) u{li su u savez sa strukturama iz

predhodnog sistema i formirali u srpski i hrvatski nacionalni front. S druge strane,

Izetbegovi} je muslimane i profesionalce izolirao i krvolo~nost Srba iskoristo da ihuni{ti, a UNPROFOR da sarajevske institucije nauke kulture i vlasti potpunaoonemogu}i. Nakon dogovora sa Bobanom da njegovi ljudi u|u u Predsjedni{tvo umjestoKljuji}a, Izetbegovi} uzima za uzvrat jo{ jedan mandat. Taj mandat i svi sljede}i su

prevara "mudrog" vo|e - nad vlastitim narodom. Sve odluke o podjeli BiH u kojima jegarant bio Izetbegovi}, zajedno sa Karadì}em su ilegalne i ne smiju biti dovr{ene uSkup{tini BiH. Onog dana kada A. Izetbegovi} zavr{i svoj posao u BiH prestat }e

povjest Bosne, a Englezi }e slati oru`je muslimanskim milicijama i frakcijama dokona~nog me|usobnog uni{tenja svih Bo{njaka.

Najve}e Izetbegovi}evo oru`je je to {to se protura stereotip da su Englezi protiv Islama.Englezi nisu protiv Islama koliko su protiv ambicije Bo{njaka da imaju dràvu. Opasnostza njihove interese nikad nije bila u dàmiji nego u tome da se Muslimani dokopajusekularne dràve. Pa i sam ~etnik Vuk Dra{kovi} je rekao za Bo{njake "ja bi im dàmijegradio, ali dràva je ne{to sasvim drugo". Englezi su tu {kolu zavr{ili jo{ kada su stali nastranu arapaskih {erijatskih vo|a u borbi protiv turske parlamentarne ideje. Bili su i sadasu na strani onoga ko propovjeda "dràva glupost, nacija luksuz" ili "vaàn je narod, a nedràva". To su rije~i Alije Izetbegovi}a, ~ovjeka kojemu se sami Englezi dive kadaizjavljuje da "svijet" èli podjelu Bosne. Bosanski patrioti, nadamo se da }ete svojimradom deblokirati makar mali dio sarajevskih novinara, javnih radnika, politi~ara, ali i

vojnika i rodoljuba. Svim onim koji misle da u Izetbegovi}evim postupcima postojiskrivena mudrost kao i onim koji ne mogu da vjeruju da postoji u jednom ~ovjeku takvavrsta fatalne bezosje}ajnosti poru~ujemo: Nakon uvida u politi~ku scenu van blokade

postaje jasno na koga se oslanjaju svi neprijatelji Bosne i kreatori bo{nja~ke tragedije.Puno sre}e èlimo i na{ima i kod Kupresa i kod Krupe i Te{nja i Igmana i Konjica .Poru~ujemo vam da ne mislite da je iza toga skriveno oru`je i politika A. Izetbegovi}a.To se sam ìvot brani i to uspje{nije {to je dalje od Alijine strategije demilitarizacije BiH.



65

Ovih pobjeda ne bi bilo da Peti korpus nije otkazao ve} postignute dogovore odemilitarizaciji biha}ke "sigurnosne" zone. Za Sarajevo i Igman to ne vrijedi. Tamo jeIzetbegovi} prihvatio podjelu grada i regije pod okriljem UN-a koje nikada ne}edozvoliti naru{avanje granica silom nego samo dogovorom. O tome jasno govorislijede}a izjava UNPROFOR-a vezana za Igman: "The United Nations cannot alloweither side to violate agreements such as the one establishing the demilitarized zone."

(Prevod: "Ujedinjene nacije ne}e nikada dozvoliti ni jednoj strani da kr{i dogovore kao{to je dogovor o uspostavljnju demilitarizovane zone.")

Dragi Bo{njaci i prijatelji Bosne i Hercegovine, pozivamo vas da se javljate na IntrenetE-Mail adresu: [email protected]

Molimo da na ovu adresu {aljete va{e radove, vijesti, informacije i sve ostalo o Bosni iHercegovini {to:

- moè pom}i o~uvanju njenog dràvnog i ustavnog kontinuiteta,

- nepromjenjivosti granica (ni ratom - ni dogovorom), -neupitnosti njene dràvne teorije zasnovane na univerzalnim istinama zajeni~ke - svjetske civilizacije, - deblokiranju institucija dràve, nauke, kulture i umjetnosti u R BiH, - suprotstavljanju institucijama formiranim u svrhu podjele teritorije R BiH.

Slobodno osnivajte }elije Bosanskog kongresa, samo nas predhodno informi{ite o tome.

Musadik Borogovac, Bosanski kongres - USA

Tel. (617) 783-8796, (810) 828-3193.Fax. (810)828-3069.

Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa

12. novembar, 1994.

Dr. Vahid Sendijarevi}Associate Research Professor

University of Detroit Mercy4001 W. McNichols RoadDetroit, Michigan 48221, USAfax. 1 810 828 3069

Prima:Uredni{tvo Ljiljana

Streli{ka 12a/IILjubljana, Republika Slovenija

tel./fax. 386 61 1310 331

Re: Odgovor na tekstove u Ljiljanu od 28. oktobra i 2. novembra 1994.

U Ljiljanu broj 94 od 2. Novembra 1994. godine, u ~lanku pod naslovom "Selam alejk,Ameriko!", va{ novinar Hadèm Hajdarevi} je krajnje nepristojno i bez ikakvih

mailto:[email protected]




66

argumenata blatio moje ime, ime Bosanskog kongresa i imena nekoliko uglednih ~lanovaPredsjedni{tva Bosanskog kongresa, ~iji sam ~lan i jedan od osniva~a, nazivaju}i nasizme|u ostalog "ra~unarskom bandom". Isti novinar je i u predhodnom Ljiljanu broj 93od 26. Oktobra 1994. godine, u ~lanku "Kip slobode", bez ikakvog obrazloènja, ~lanoveBosanskog kongresa nazvao "bandom" i drugim pogrdnim imenima. Na osnovu zakona o{tampi, zahtijevam da u cjelini objavite ovaj tekst. Siguran sam da je to u interesu va{ih

cjenjenih ~italaca, kojima je sigurno stalo do objektivnosti va{e novine i koji, siguransam, poslije toliko te{kih optu`bi o~ekuju i argumente do kraja nedore~ene "optu`nice".

SELAM ALEJK, BOSNO !

Po{tovani ~itaoci Ljiljana, Bosanski kongres nije nikakva "ra~unarska banda", nego jeorganizacija Bo{njaka i prijatelja Bosne koji ne prihvataju podjelu Republike Bosne iHercegovine. U podjeljenoj Bosni, Bo{njaci-muslimani bi ìvjeli u rezervatima koje suza njih pripremili Milo{evi}evi i Karadì}evi ~etnici i Tu|manovi fa{isti. AlijaIzetbegovi} vrlo dobro zna da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjati

granice suverene, priznate dràve silom, nego samo dogovorom. Mnoge su dràve bileokupirane, ali to nije bio razlog da ih se ukine (primjer zemalja isto~ne Europe i drugihzemalja pod ruskom ~izmom u biv{em Sovjetskom Savezu). Pored toga {to Rusi ~ine i do50% stanovni{tva u Kazahstanu, nikome ne pada na pamet da dijeli Kazahstan izme|uRuske Federacije i muslimana Kazahstanaca. Za{to? Zato {to se Kazahstanci nikada nisuodrekli svoje dràve, a bez njihovog pristanka nema podjele Kazahstana. Sli~an je

primjer Litvanije, Estonije i drugih zemalja biv{eg Sovjetskog Saveza. Rusi bi svakakoèlili podjelu tu|e domovine, ali snaga prava naroda na svoju istorijsku domovinu je ja~aod ruske mo}ne armije.

Za{to se Bosni de{ava podjela, po kojoj se Trebinjcu oduzima pravo povratka u Trebinje,Fo~aku u Fo~u, Sto~aninu u Stolac, Mostarcu na zapadnu obalu Neretve, Hlivnjaku uHlivno, Janjarcu u Janju, Banjalu~aninu u Banja Luku, itd., itd.? Po toj podjeli uSrebrenicu bi se i{lo koridorom iz Tuzle, a u Gora`de prvo kroz ~etni~ku paso{kukontrolu u Republiku Srpsku na Grbavici, a onda koridorom. Za{to se podjela de{avadràvi Bosni? Zato {to je svaka diskusija o ustavu i granicama dràve smrtni udaracdràvi. Ne pregovara se o takvim svetinjama kao {to su ustav i granice, a na po{tivanjeustava dràvnike obavezuje i zakletva data prilikom inauguracije. Alija Izetbegovi} sezakleo da }e {tititi, a ne trgovati sa ustavom i teritorijama Bosne i Hercegovine -- zato mikaèmo, Alija Izetbegovi} je veleizdajnik. O promjeni Ustava mogao je odlu~iti jedino

narod putem referenduma, prije agresije.

Nije ta~no da mi moramo pregovarati. Niko nas ne moè kazniti ako ne}emo da pregovaramo sa dèlatima na{e domovine, jer `rtva ima pravo da ne prihvati izmirenje sasvojim krvnikom i da zahtjeva njegovo ka`njavanje. Ne moè `rtva postati krivac samozato {to ne}e da pregovara sa svojim krvnicima koji su im silovali k}erke, sestre i majke,

pobili ih u koncentracionim logorima, protjerali ih sa ku}nog praga i iz jedine imdomovine, poravnali im roditeljska mezarja i sru{ili im dàmije. Izetbegovi} to vrlodobro zna. On u~estvuje sa Karadì}em, Milo{evi}em i Tu|manom u podjeli Bosne.

Izetbegovi} je ponovno obmanuo Skup{tinu Bosne i Hercegovine uvjeravaju}i njenedelegate da prihvatanje podjele Bosne po principu 49% Srbima i 51% "FederacijiMuslimana i Hrvata" nema veliki zna~aj, budu}i da Srbi nece prihvatiti podjelu pod

predloènim uslovima, i da time odluka Skup{tine nema veliki zna~aj. Usvajanjem prijedloga o podjeli Bosne, Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine je, kaozakonodavno i ustavotvorno tijelo me|unarodno priznate dràve, priznala RepublikuSrpsku u granicama Republike Bosne i Hercegovine i time se odrekla suvereniteta nad



67

49% svoje teritorije. Tako je Izetbegovi} obezbjedio da Republika Bosna i Hercegovina bude prva u svijetu koja je priznala postojanje Republike Srpske, odnosno njenudràvnost. Samo je Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine i mogla priznati dràvnostRepublike Srpske. Izetbegovi} je to dobro znao.

Apsolutna je istina da ima nekoliko evropskih zemalja koje su stale uz fa{isti~ki reìm

Tu|mana i Milo{evi}a u njihovoj namjeri da podjele Bosnu. Cio svijet zna da biFrancuskoj i Engleskoj odgovarala Velika Srbija i Velika Hrvatska sa muslimanima iz

biv{e Jugoslavije u rezervatima. Ali, isto tako je istina da ima zemalja koje su stale uzodluku bosanskog naroda, iskazanu na referendumu o nezavisnosti, da ìvi u nezavisnojRepublici Bosni i Hercegovini. Kao rezultat podr{ke istorijskom i ustavnom pravuBosanaca na svoju domovinu, Republika Bosna i Hercegovina je priznata u svojimustavnim granicama vrlo brzo nakon referenduma. Ameri~ki narod je stao u odbranusuvereniteta Republike Bosne i Hercegovine. Ameri~ki Kongres, kao zakonodavno tijeloameri~kog naroda, je jo{ ljetos izglasao zakon (Nunn-Mitchell amendment) po kojem jeBilu Clintonu dat ultimatum da do 15. oktobra 1994. pokrene postupak skidanja

embarga Armiji Bosne i Hercegovine, te da ako do 15. novembra ne obezbjedi odlukuUjedinjenih nacija, to u~ini jednostrano. Kao rezultat toga, Clinton je Karadì}u iRepublici Srpskoj dao ultimatum da do 15. oktobra 1994. godine prihvate plan Kontaktgrupe o podjeli Bosne ili u protivnom jednostrano skida embargo Armiji Bosne iHercegovine. Izetbegovi} dolazi u New York i 26. septembra 1994. godine daje izjavuda se embargo ne mora ukinuti odmah, i predlaè da Ujedinjene nacije usvoje odluku oskidanju embarga koja bi stupila na snagu sa zadr{kom od {est mjeseci. Tim potezomIzetbegovi} razvodnjava ultimatum dat Karadì}u, po kojem ako ne prihvati planKontakt grupe do 15. Oktobra, 1994., SAD jednostrano ukida embargo i snabdjevaArmiju Bosne i Hercegovine oru`jem u vrijednosti od 200 miliona dolara, koliko je

Kongres Sjedinjenih Dràva izdvojio za tu svrhu jo{ pro{le godine (Dole-Lugar bill).Svojim nastupom na Generalnoj Skup{tini UN, Alija Izetbegovi} je obezbjednioKaradì}u jo{ najmanje {est mjeseci da moè razmi{ljati o uslovima podjele Bosne i da

jednom kada prihvati podjelu, ta odluka ima punu me|unarodnu snagu. Umjesto da odena Skup{tinu Bosne i Hercegovine i stornira odluku o podjeli Bosne, i proglasi podru~jarepublike okupiranim, budu}i da Republika Srpska nije prihvatila ponudu o podjeli uodre|enom roku, on obezbje|uje Karadì}u dodatno vrijeme. Izetbegovi} vrlo dobrozna da Karadì}u treba vremena da ubjedi ~etnike da ne mogu dobiti koliko su planirali.

Prema tome, nije ta~no da mi "hajdu~ki hulimo na sve ìvo i mrtvo u Bosni". Mi samo

kaèmo da Alija Izetbegovi} ve} ~etiri godine trguje Bosnom. Jo{ nismo spomenuli niti jedno drugo ime. U Alije Izetbegovi}a - kozije u{i. To se ne}e sakriti. Od koje god bivrbe iz bosanskih vrbika napravili sviralu, ~uli bi pjesmu -- Alija Izetbegovi} ima kozijeu{i.

Za{to Hadèm Hajdarevi} kaè da mi "hulimo na sve ìvo i mrtvo u Bosni", kada mikaèmo da je po srijedi izdaja? On to kaè zato {to je Izetbegovi} njegov vo|a, njegovidol. A kada im dirne{ u vo|u, dirnuo si im u narod, domovinu, ... jer je njima vo|a istokao i Narod, Domovina, Dràva ... I u Tu|mana i Milo{evi}a se tako zaklinju. A jakaèm samo, da je Alija Izetbegovi} izdajnik.

Za{to smo mi "ra~unarska banda" po Hajdarevi}u? Pa zato, kada se ode u bilo koju biblioteku u Americi i Evropi, i mnogim zemljama na svim kontinentima -- postojekompjuteri (ra~unari). Ra~unari su povezani u informativni sistem. Sve {to je

publikovano, bilo gdje u svijetu, u novinama, knjigama, vladinim izvje{tajima, sve {to je javno re~eno na radiju i TV, vladinim sastancima itd., ako je od ne~ijeg interesa, to je pohranjeno u informativnom sistemu. Isto tako, ako èlimo da pohranimo informaciju u



68

ra~unarski informativni sistem, napi{emo i po{aljemo. Obaveza je da se da adresa, ime i prezime, tako da se zna izvor informacije. Zato mi nismo "skriveni" kako impliciraHajdarevi}. Imena ~lanova Bosanskog kongresa se znaju. Znaju se na{i telefoni, pa nas

ponekad vo|ini sljedbenici nazovu da nam prijete. Oni se ne koriste istinom. Oni su ubiliistinu u Bosni. Telefone u Bosni nisu dvije godine presjecali samo ~etnici i HVO -- ~etnici i HVO ne mogu presje}i satelitsku vezu; telefone je presjekao "vo|a" da bi

Bo{njacima ponudio samo jednu "istinu". Njemu ne odgovara da {tampa iz Sarajevamoè do}i do Tuzle, niti TV slika. Me|utim, Hajdarevi}ev vo|a ne moè zaustavitira~unarsku informaciju. Poruke Bosanskog kongresa ra~unarom dolaze do svakog onogako ima ra~unar i ima interes da primi informaciju. Problem Alije Izetbegovi}a je u tomeda se istina ne moè sakriti.

Hajdarevi} kaè u Ljiljanu od 26. oktobra, 1994. godine : "Bo{njaci su svikli da ih svaka bjelosvjetska luda zbunjuje. Bo{njaci su, uz svoju genetsku multinacionalnost,multikulturnost i multizbunjeni". E, moj Hadème, kada su moji Bo{njaci tolikozbunjeni, za{to se uop{te sikira{ {ta Bosanski kongres pi{e i {alje u Bosnu. U Ljiljanu od

2. novembra 1994. godine, u ~lanku "Selam alejk, Ameriko!", ima{ i podnaslov "DalekaBosna i zbunjeni Bosanci" u kojem kaè{: "A ljudi iz Bosne, dobri na{i Bo{njaci, kaodjeca trep}u pod navalom vlastitih pitanja i razli~itih politi~kih kalkulacija ... Njihovazbunjenost kadikad se doimlje vrlo dirljivom ... O metodologiji zbunjivanja Bo{njakamogle bi se napisati cijele knjige". Hadème, tako ti velikoga Boga, jesi li ti Bo{njak? Panismo mi ba{ toliko zbunjeni. Ti ho}e{ da kaè{ da mi Bo{njaci ne moèmo razlu~iti crnood bijelog. Ti ho}e{ da kaè{ da smo mi Bo{njaci toliko zbunjeni da ne vidimo da AlijaIzetbegovi} dijeli Bosnu ve} ~etiri godine. Zar ti misli{ da Bo{njaci ne znaju da on isljedbenici mogu vladati samo u podijeljenoj Bosni koju }e hraniti UNPROFOR - u kojoj}e on raspore|ivati sadaku. Ti misli{ da mi Bo{njaci ne znamo da on ne èli da se skine

embargo na naoruànje Armije Bosne i Hercegovine, samo zato da bi on bio jedinisnabdjeva~ (logisti~ar) - jer on misli da samo tako moè kontrolirati Krai{nike, Posavce iHercegovce da ne polome te njegove koridore podjele i koridore izdaje i srama.

I na kraju Ti poru~ujem, da }e tvoj Alija, kada mu propadne plan o podjeli Bosne, pokupiti svoju u{te|evinu ste~enu u ratu i oti}i u Tursku, u svoju ku}u na Bosforu,tako|er ste~enu u ratu. Sljedbenici }e morati promjeniti kape, kao {to su uvijek ~inili.Ovaj put, Bo{njak nejma ni{ta sem pu{ke i ponosa. Svako onaj ko mu stane na put

povratka ku}i, stao mu je pred pu{~anu cijev.

Pozdravljam ~itaoce,

dr. Vahid Sendijarevi}~lan Predsjedni{tva Bosanskog kongresa

Odgovor Svena Rustempa{i}a dipl. ing. iz Seatle, Washington navodim u neznatnoskra}enoj formi.

KADROVICI KOJI MRZE COCA-COLU

12. novembar, 1994.

Vlasnici novina uglavnom promoviraju interese i mi{ljenja svojih politi~kih, ekonomskihi kulturnih grupacija. Ipak, mjera kvaliteta novine se o~ituje i u zastupljenosti razli~itih

pogleda. âk i novine koje propagiraju vlastite ideologije na radikalan i agresivan na~in podlijeù profesionalnim, zakonskim i moralnim kodeksima. Naàlost, u bosanskojdijaspori izdaje se novina koja to ne po{tiva. Novina eksploatira religiozne osje}aje, krv,



69

patnju i borbu naroda u cilju vlastitog probitka i dobitka. Rije~ je o emigrantskom glasiluLjiljan , ~ija se redakcija sastoji od male grupe idolopoklonika-komesara AlijeIzetbegovi}a.

Jo{ je i biv{i Muslimanski glas imenom i pisanjem u politi~ke svrhe eksploatiraomuslimanska osje}anja mnogih gra|ana RBH. Kad ni to nije bilo dovoljno, novina je

promjenila ime u ~asni simbol dràve Bosne. Time je simbol Tvrtkove Bosne, simbolhiljadu godina bosanske dràvnosti kojeg nosi svaki vojnik Armije RBH, upregnut uslu`bu uske ideolo{ke platforme Alije Izetbegovi}a -- platforme kidanja Bosne, zavadei me|u samim Bo{njacima (!), sistematskog ~etverogodi{njeg ru{enja Ustava RBH,neo-feudalizma, nepotizma ... Vlasnici Ljiljana sebe i svoga idola promoviraju kao"najve}e muslimane" i "najve}e intelektualce (sic!) patriote" u Bosni, {to sa Islamom i saUstavom RBH u su{tini nema ni{ta zajedni~kog. Zato na stranice svoje ideolo{ke novinene propu{taju niti jedan tekst koji bi im pokazao i dokazao u kolikoj su zabludi. List seuspostavio i kao platforma za bla}enje i vulgarno vrije|anje svih koji sa njima "iz istetikve ne uma~u". To redakcija ~ini direktno ili preko podmetnutih tzv. "pisama ~italaca".

Pri tome nisu otvorene mogu}nosti za pobijanje pogrda i laì koje narod ~ita.

Kao dugogodi{nji ameri~ki gra|anin i jedan od osniva~a Bosanskog kongresa, napad naRBH, za kojeg sam unaprijed znao, do~ekao sam ne u Americi, nego u Sarajevu -- gdje itreba. Tada je redakcija Muslimanskog glasa ve} komotno bila smje{tena na "rezervnim

poloàjima" oko dàmije u Zagrebu. Tamo je novina preimenovana u Ljiljan , odakledjeluje iz "bunkera" u ratom obuhva}enim i napa}enim gradovima Zagrebu i Ljubljani.Istovremeno, reportaàma sa fronta sebe kiti politi~kim kapitalom bosanskih vojnika.

Mnogi jo{ ne shvataju da je upravo Ljiljan svojom platformom postao saveznik Lordu

Owen-u i Radovanu Karadì}u -- djeljiteljima me|unarodno priznatog subjekta,Republike Bosne i Hercegovine. Redakcija standardno servira i nekulturne obra~une saneistomi{ljenicima. Koje li ironije, redovno se kulturom ~ak i hvali!i. Dobijaju dostanovaca da mogu blatiti i prominentne Bo{njake, patriote i prijatelje RBH. Za to vrijeme se

prijatelji i pobornici cjelovite gra|anske RBH za glavu hvataju kakve oni politi~ke iostale {tete ~ine. Istovremeno od Izetbegovi}a grade idola kojeg poistovje}uju saDràvom, Nacijom, Armijom ...i svime {to je bosansko!

Dva njihova teksta pominju ime Sven Rustempa{i} direktno i indirektno --u vulgarnoj i proizvoljnoj konstrukciji. Kako je nama vrijeme dragocijeno, i kako ga koristimo da se

danono}no kao eksperti borimo za opstanak RBH kod senatora, kongresmena, udruènja,medija ..., nemamo vremena za tro{enje za sudske sporove sa Ljiljanom . Bosanskikongres koristi elektronske medije, a na svoja javljanja prima i odgovore i komentare, pri~emu polemizira i dokazuje svoje tvrdnje. Uz to, pomno prati i rad ameri~kog Kongresa,a angaìra i ameri~ke advokate i stru~njake za razne analize, inicijative itd. Znakovito jeda Ljiljan u svome bla}enju ne prenosi niti jedan originalni proglas Bosanskog kongresa!Ali, to ne iznena|uje jer im je to ustanovljeni metod. Doista, braniti Izetbegovi}evohipnotiziranje Bosne pred agresiju i trgovanje Bosnom s ~etnicima putem potpisa u

periodu 1990.-1994., nije ba{ la(h)ko! Bosanski narod je to krvavo platio.

(Izostavljen jedan pasus)

Svakako, uljudno je spomenuti da u Chicagu ima priloga dobronamjernih vjernika i pa`nje vrijednih humanitarnih projekata za bosanski narod. Naàlost, takovom"humanitarnom fasadom" su i suvi{e ~esto prikrivene destruktivne aktivnosti. Klika jedominantna u politici RBH na ameri~kom tlu -- preko par Izetbegovi}evih instalata.Tom krugu pripadaju i tandem otac-sin Nedìb i Muhamed [a}irbej, koji, izme|u



70

ostalog, skoro dvije godine nisu formirali Ambasadu RBH u Americi. Ujedno otac ve}godinama agresivno promovira podjelu RBH. Uz to, taj Izetbegovi}ev instalat sam je posebi neprijatelj RBH radi svoje mutne pro{losti i inkompetentncije odn. pogre{nousmjerene kompetencije.

E, vidite, Ljiljanu je i taj kult izgleda mjerodavan u kampanji bla}enja bosanskih

aktivista na tlu SAD, Bosanskog kongresa. Sva je sre}a {to ameri~ki narod i dalje vi{evjeruje u Bosnu koju promovira Bosanski kongres, nego onu koju promoviraju ovakvivra~evi. Zahvaljuju}i tome Bosanski kongres je zadovoljan da je i Kongres SjedinjenihDràva kona~no (!) probio blokadu Londona i Moskve, Zagreba i Beograda, i ostalihdu{mana, krenuv{i u obranu ameri~kih strate{kih interesa u Europi. A ti interesi su:cjelovita, suverena, gra|anska (!) RBH. Naàlost, Izetbegovi} legalizira RepublikuSrpsku na svim konferencijama u protekle tri godine i tako ~etnicima stvara dodatnumotivaciju da 32 mjeseca kolju po Bosni. Autor tekstova u Ljiljanu od 26. oktobra i 2.novembra 1994. Hadèm Hajdarevi}, pjesnik, vr{i prosta~ki i neargumentirani napad utekstovima: "Kip slobode" i "Selam Alejk, Ameriko!" Oba mogu sumirati sa ~etiri rije~i:

"Mrzim, mrzim, mrzim Ameriku!". Za nekoga ko je (najvjerovatnije) o tro{ku "partije"dobio pla}en put i boravak u Americi i prijem u UN Misiji RBH i Ambasadi RBH, ta

pogrda zemlji-doma}inu, jedinom mo}nom prijatelju RBH na Zapadu, ilustracija jedrskosti i politi~ke destruktivnosti Ljiljana. Me|utim, to nije iznena|enje kada se zna ko

pokre}e "RBH-SDA diplomaciju". U SAD ve} ~etiri godine "li~ni predstavnik AlijeIzetbegovi}a" Nedìb [a}irbej hoda po raznim tribinama i zahtjeva: "Bosna se treba

podijeliti". Predstavlja se sa biv{i ~lan Mladih Muslimana; godinama je bio rado vi|en u jugoslovenskim konzulatima. Ina~e je nakon pu{tanja iz zatvora odmah postao ministar ukomunisti~koj vladi. Koje li koincidencije?!

U inkriminiranim tekstovima naslu}uje se da je Hajdarevi} zamrzio Ameriku prvim posjetom, i to nakon nekoliko dana. Ali, to nije niti neobi~no za ideologe koji mrzeCoca-Colu.

Hajdarevi} izjavljuje da ne zna {ta u javnosti zna~e imena ~lanova Bosanskog kongresa.Ta imena su poznata: to su ~asni i obrazovani ljudi, nau~nici, profesori, privrednici...poglavito ameri~ki dràvljani koji su mnogo toga dali za cjelovitu Bosnu.

A ko je postavljen da se lak{e izvr{i podjela RBH?! Alija Izetbegovi}, ~im je pu{ten izzatvora. Njegovi propagandisti ve} 32 mjeseca sjede u Zagrebu i Ljubljani, te ispijaju}i

ka(h)ve po kancelarijama vode bitku za svoj feudalni posjed na 25% teritorija RBH -- posjed koji niti sa dràvom niti sa Islamom nema veze!

Istini za volju, na stranicama Ljiljana se pojavljuje jedna tema o kojoj se moè pro~itati idruga~ije mi{ljenje. Neko èli uloìti 11 miliona dolara u neki islamski centar gdje bi biloi prostorija za ispijanje kahva. Istovremeno, u Bosni hiljade ranjenika leì po hodnicima ustotinama poru{enih bolnica i ambulanti. Ima li doista ikakvog mjesta za diskusiju gdje

potro{iti 11 miliona dolara?!Pozdrav ~itaocima.

Pitanja i odgovoriSlijede}u polemiku sam vodio ja (MB) 23. novembra 1994. na BosNetu sa jednimIzetbegovi}evim pristalicom (P).

P: Koje je to sporazume potpisao Alija i sa tim sporazumima legalizirao "Republiku



71

Srpsku"? Ako Alija i{ta potpi{e to mora prije svih da legalizuje Skup{tina RBiH, a zatim~itav narod Bosne i Hercegovine. Prema tome Va{ odgovor je da nije samo Alija lo{~ovjek u Vladi Bosne i Hercegovine nego ~itava Vlada i svaki ~ovjek u Skup{tini...

MB: - Alija Izetbegovi} je prije rata potpisao Lisabonski sporazum o podjeli BiH. Premasvjedo~enju Warena Zimermana, BiH javnost i Amerikanci su ga onemogu}ili da tada

zavr{i posao. - Alija Izetbegovi} je na Genevskim pregovorima 3. januara 1993. potpisao "Ustavnana~ela" koja su zna~ila pristanak na podjelu BiH na etni~ke teritorije.

-Nekoliko nedjelja poslije toga potpisao je u New Yorku Vance-Owenov plan podjeleBiH na etni~ke teritorije.

-U Genevi 16. septembra 1993. potpisao je da se rje{enje BiH krize treba traìti u podjeliBiH. Poslije toga je potpisao Milo{evi}-Tu|manov plan "Unije" o podjeli BiH na tridràve i da Srbi imaju pravo otcjepljenja od "Unije" poslije dvije godine.

-Taj plan je odbio BiH parlament. -Plan podjele u omjeru 49% prema 51% je prihvatio Parlament BiH jer je Izetbegovi}

prevario delegate da je to samo takti~ki potez. Rekao je: "Prihvati}emo ga jer }e ga Srbiodbiti. "Me|utim, ~im su delegati prihvatili plan i Karadì} ga odbio, Izetbegovi} jeneovla{teno po~eo da obavje{tava svjetske faktore da BiH i dalje prihvata plan Kontaktgrupe i da samo jo{ Karadì}a treba natjerati da ga prihvati. Tako je podjela Bosne koju

je Skup{tina BiH prihvatila kao takti~ki potez postala sudbina Bosne. Na{a porukadelegatima Skup{tine: "Ne treba se sa vatrom igrati."

-Ja mislim da vam je jasno da ja ne krivim Skup{tinu i Vladu za veleizdaju, nego samoAliju, koji ih je izmanipulisao.

P: Ako je Alija neprijatelj Bosne i Hercegovine ko li je onda prijatelj? @elite da

izjedna~ite Karadì}a i Aliju. Podsje}a me to na izjedna~avanje agresora i `rtve odstrane svjetske zajednice.

MB: -Nije ta~no da ja izjedna~avam Aliju i Radovana. Svako je odgovoran za svoje postupke. Karadì}, zato {to je ratni zlo~inac, a Alija zato {to je pristao na pregovore satim zlo~incem i tako mu oprostio sve zlo~ine. Kako neko moè krivi~no goniti zlo~incaako ga predsjednik dràve u kojoj je po~inio zlo~ine prihvata za sagovornika s kojimdogovara novo ure|enje (Ustav) dràve?

P: Najbrì put do mira u Bosni i jeste da Karadì} prihvati taj plan. Koliko je pravedan

taj plan znamo svi. Ali koje je bolje rje{enje nama ponu|eno, a da ga nismo prihvatili.Tim pismom Alija, niti je sasjekao niti moè sasje}i odluke Kongresa o vojnoj pomociArmiji BiH.

MB: -Ako tebe neko istjera iz tvoje ku}e i uzme ti sve {to ima{ i od ~ega ìvi{ najbrì putdo mira je da mu potpi{e{ da je to svakako njegovo. To je tvoja i Alijina logika. -Pita{ koje je to bolje rje{enje? Bolje rje{enje je insistiranje na pravdi. Ne smije se

pristati na poga|anje o onome {to ti pripada. Alija je prihvatio pregovore varaju}iBosance: "Ako ne pregovaramo posta}emo krivci." To nije ta~no. @rtva ne moè postatikrivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim dèlatom nego insistira na ka`njavanju

stvarnog krivca." -Ne moè se dati oru`je onome ko ne}e. Alija stalno podsje}a Amerikance daKaradì}a natjeraju na mir (tj. da uzme pola BiH). Dakle, on ne traì oru`je, nego "mir",

pa mu Kongres SAD ne moè dati ono {to on ni ne traì.

P: Sada je jo{ i Karadì} taj koji ~uva Bosnu. Za{to ga onda ne izabraste za predsjednikaBosne i Hercegovine? Najve}i zlikovac spa{ava Bosnu, nikada ve}ega apsurda nisam



72

~uo. Da se Alija pita ne bi njemu Alija dao ni metra kvadratnog Bosne. Plan 51--49 nijeAlijin nego Kontaktne skupine i ona je ta koja je ultimatumom natjerala Skup{tinu da ga

prihvati.

MB: -Zato mi i jesmo protiv Alije {to nas je doveo dotle da jo{ samo od Karadì}evog potpisa zavisi postojanje Bosne. BiH postoji kao dràva samo zato {to Karadì} jo{ nije

pristao na 49% Bosne, nego ho}e barem 60%. -Svi znamo da nije bilo nikakvog ultimatuma Bosni i Hercegovini da prihvati podjelu.Vi{e puta su Clinton i Chriostopher obja{njavali da se ne moè vr{iti pritisak na `rtvu,nego samo na agresora. Kada je rat po~eo svijet je po~eo ka`njavati agresora. Uveo jeekonomsku blokadu, "no fly zone", oduzeo je priznanje Jugoslaviji, isklju~io je iz UN i izsvih drugih institucija. Ka`njavanje je prestalo kada su pregovori po~eli. Naime, kada`rtva pristane na dogovor sa krivcem, onda prestaje ka`njavanje krivca i prelazi se na"poravnanje", kako to pravnici kaù. Dakle, pregovori su zaustavili ka`njavanje ~etnika,a ne nekakva zavjera protiv BiH. Alijini potpisi su omogu}ili Roseu da insistira na

povla~enju Armije BiH sa [picaste stijene i Igmana, a ne to {to nas Rose mrzi. Mrzio nas

je i Miterand i Major i Grci i Rusi itd, ali su nas morali priznati jer nam je Titov Ustav iz1974. dao dràvnost. Istu takvu dràvnost daje Alija Republici Srpskoj. -Najbolji dokaz da Alija dobrovoljno daje dijelove Bosne je to {to je on i prije rata

prihvatio podjelu u Briselu.

Na kraju evo vam jo{ jedan dokaz da je Alija izdao i Biha}. U Ljiljanu br. 96 od 16.novembra 1994. na strani 18 od ~etnika koji su zarobljeni u akciji od 28. oktobra kodKalinovika saznajemo: "Naglo pra`njenje (~etni~kih) magacina dogodilo se kada je 200dobrovoljaca 1. gardijske i 300 Kalinov~ana oti{lo na biha}ko rati{te." Dakle, ~etnici su

prorijedili ostale frontove da bi skoncentrisali vojsku na Biha}u. Za{to na{i nemaju

naredbu da udare na svim tako prorije|enim ~etni~kim linijama i tako pomognu Biha}u?Kako su ~etnici znali da na{i ne}e udariti?! Za{to Alija predlaè za Biha} rje{enje kao uSarajevu, {to bi zna~ilo da Biha} ostaje opkoljen ~etnicima za sva vremena. KakoSarajlije ne smiju zauzeti [picastu stijenu i Igman, tako ni Bi{}ani ne bi smjeli krenuti u

povezivanje sa ostalim korpusima. Sre}om, Dudakovi} nije pristao na razoruànje tj. nije pristao na sudbinu Srebrenice.

Nije slu~ajno Hamdija Pozderac zatvorio Izetbegovi}a, a [e{elj pisao peticije da seIzetbegovi} pusti.

Izdaja Biha}aRat u Bosni i Hercegovini nije ~etnicima donio vojni~ku pobjedu. Mada su iznenadanapali na nenaoruàne Bo{njake, oni ipak nisu uspjeli zauzeti {iri koridor kod Br~kog,Gora`de, Biha~ki èljezni~ki ~vor i ve}i dio Sarajeva, bez ~ega nisu mogli zamislitiVeliku Srbiju. Bez biha~kog èljezni~kog ~vora nema dobre veze sa srpskom

paradràvom Krajinom u Hrvatskoj. Izetbegovi} nije mogao potpisati da je Biha} srpski, jer su ljudi u Biha}u odbranili svoja ognji{ta, pa bi izdaja bila o~igledna. Zato je udecembru 1994. u jeku najve}e srpske ofanzive na Biha} posredovanjem Jimmya

Cartera dogovorio primirje sa "bosanskim Srbima" na teritoriji cijele Bosne iHercegovine. Srbi iz Hrvatske nisu htjeli potpisati to primirje, tako da su oni imali pravonapadati Biha}. U praksi to je zna~ilo da i ~etnici iz Bosne i Srbije tako|er mogu napadatina Biha}, jer niko nije kontrolisao li~ne dokumente napada~a na Biha}. To je stvarnodovelo do strahovite ofanzive na Biha}. Jedinice Armije BiH na Majevici, Ozrenu,Treskavici itd. su po{tovale primirje dok su ~etnici sa njihovih rati{ta i{li na Biha}. Tihdana Biha} je umirao pod ~etni~kim granatama i blokadom dok je Bosna umirala od stida



73

zbog izdaje. Alija Izetbegovi} se nadao da }e Biha} pasti i da }e tako biti ispunjena jo{ jedna velikosrpska èlja, tj. uklonjena jo{ jedna prepreka do Karadì}evog "mirovnog" potpisa. Kada je Biha}u bilo najteè, uklju~ila se i "me|unarodna zajednica" svojim"spasonosnim" prijedlozima. Predlagali su da se Biha} demilitarizuje, da bi ga Srbi

po{tedili. Naravno, Izetbegovi} se sloìo sa takvim "spasonosnim" prijedlogom.Me|utim, general Atif Dudakovi}, komandant 5. korpusa Armije BiH je odbio da

potpi{e sprazum izjavljuju}i da je "sigurnosna zona tamo gdje je Armija BiH". Time jeBiha}, za razliku od Srebrenice i @epe, koji su vjerovali Izetbegovi}evoj diplomatiji,spa{en.

Reakcija Bosanskog kongresa na traènjeMilo{evi}evog priznanja BiH

Kada je Izetbegovi} poslao Muhameda Filipovi}a u Beograd da od Milo{evi}a traì priznanje ve} priznate dràve BiH, na tu izdaju domovine reagirali smo 26. marta 1995.slijede}im otvorenim pismom Filipovi}u.

Gospodine Filipovi}u,

javljamo Vam se u vezi Va{e iznenadne posjete Milo{evi}u. Bosanski kongres je

organizacija Bo{njaka koji se zalaù za nepodijeljenu Bosnu i Hercegovinu; onakvukakva je na referendumu od naroda izglasana i od svijeta priznata. I Vi ste se vi{e puta,

barem na rije~ima, zalagali za takvu Bosnu i Hercegovinu. Stoga smo Vam slali na{e~lanke. U tim ~lancima smo vam bezbroj puta poku{ali objasniti koliki je negativanu~inak pregovora o sudbini na{e domovine. ̂ ini se da ih Vi niste ni pro~itali.

Gospodine Filipovi}u, uop{te nije va`no {ta ste Vi govorili sa Milo{evi}em. JEDINAVA@NA STVAR JE DA SU SE TI PREGOVORI DOGODILI. Tim gestom je Bosna iHercegovina POKAZALA SVIJETU DA MILOSEVI]A SMATRASAGOVORNIKOM, A NE RATNIOM ZLOÎNCEM ODGOVORNIM ZA SMRT

TOLIKO NEVINIH BO[NJAKA. TIME STE POÊLI NOVI PREGOVARA^KIPROCES. ZNAJTE DA STE DJELITELJIMA BOSNE I HERCEGOVINE POSLU@ILISAMO ZA OTVARANJE DIREKTNIH PREGOVORA NA ÎJI TOK NE]ETE MO]IUTICATI. Na isti na~in su Vas ve} jednom prevarili. Sje}ate se da je Londonskakonferencija sazvana sa jednim dnevnim redom, ali da je su{tina bila da se ponovo otvori

pitanje "{ta sa Bosnom i Hercegovinom?" To pitanje je ve} bilo rije{eno me|unarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovi} je tada nadmudrio na{e intelektualcei otvorio pregovore koji su jedini na~in da se na{a domovina podijeli, umjesto da jeinsistirao na primjeni me|unarodnog prava, koje garantira nepromjenjivost granica.

Gospodine Filipovi}u, mi smo od Vas o~ekivali da budete bosanski Vizental. Vi ste usvojoj prevelikoj èlji da budete blizu vlasti dopustili da lukavi Alija od Vas napraviizdajnika koji mu sluì da sa~uva svoj obraz i da on, istinski inicijator pregovora saratnim zlo~incima, ipak ne u|e u istoriju kao ~ovjek koji je ratnog zlo~inca Milo{evi}a

pretvorio u pregovara~a Milo{evi}a. Kako moèmo od Christophera traìti dadiplomatski izolira Milo{evi}a i Karadì}a kada ih mi Bo{njaci prihvatamo zasagovornike. Milo{evi} i Karadì} nisu krivi za smrt stotina hiljada Amerikanaca, nego



74

Bosanaca, pa bi mi morali biti najè{}i u njihovoj osudi. Svojim postupkom VI IHAMNESTIRATE. Va{e ime }e biti na listi bosanskih Vizentala ukoliko se napokon neispravite i ne kaète otvoreno, kao ~ovjek "DOSTA JE DIJELJENJA BOSNE". Jo{ imate{ansu da to u~inite, da raskrinkate Izetbegovi}a i u istoriju u|ete kao spasilac, umjestokao izdajnik. Ponovi}emo Vam neke na{e stavove o bosanskohercegova~koj krizi.

POLITI^KA ALHEMIJA

Kao i svaka alhemija i politi~ka alhemije se zasniva na teorijski neutemeljenim pokusima. U na{em slu~aju alhemi~ari su Alija Izetbegovi}, njegovi odani sljedbenici i podmi}eni intelektualci, a predmet pokusa Republika Bosna i Hercegovina. Principidràve i prava su dobro poznati i nastali su na hiljedugodi{njem iskustvu civilizacije.Principe koje Izetbegovi} bezobzirno gazi navodim jednostavnim jezikom da bi bili jasnisvim Bo{njacima.

1. Kao {to ~ovjeka karakterizira njegovo tijelo i du{a, tako dràvu karakteriziraju njene

granice i ustav. Kao {to je besmisleno da ~ovjek trguje sa svojim ìvotom, tako je besmisleno da predsjednik "kupuje mir" `rtvuju}i ìvot dràve, tj. ustav. Diplomati tosaèto iskazuju slijedecim postulatom: "Nema pregovora o egzistencijalnim pitanjima (tj.o ustavu i granicama)." Do toga postulata se do{lo hiljadugodi{njim izu~avanjem dràve i

prava. Stoga se i polaè predsjedni~ka zakletve "da }e se Ustav i granice i ìvotom braniti". Sami pregovori o tim svetinjama su smrtni udarac dràvi. Sjetimo se da se iJugoslavija raspala kada su srpski nacionalisti htjeli da mijenjaju ustave Kosova,Vojvodine i Srbije, tj. biv{e Jugoslavije. Gospodine Filipovi}u ne dolikujeintelektualcima da bespogovorno slijede bilo koga, a pogotovo ne ~ovjeka koji je pogaziospomenute postulate i tako doveo u smrtnu opasnost svoj narod, ali i Islam na {irokim

prostranstvima.

2. Najbolja taktika je DOSTOJANSTVO. To bi Vi kao filozof morali znati. Kako nasmoè svijet smatrati doraslim da budemo suverena nacija, ako i poslije toliko nevinihubijenih mladi}a i silovanih djevojaka mi trgujemo na{im teritorijama, kao da ni{ta nije

bilo, sa onima koji su skrivili te zlo~ine.

Ukratko }emo poku{ati navesti neke konkretne posljedice nedostojnih pregovora saratnim zlo~incima.

-Jo{ je predsjednik Bush, koji je istinski podràvao cjelovitu Bosnu, {to je dokazao priznavanjem na{e domovine, natjerivanjem Hrvatske na priznanje BiH, uvo|enjemsankcija protiv Jugoslavije, nepriznavanjem Jugoslavije i isklju~enjem iste iz UN, odmahna po~etku rata dao ~etnicima ultimatum da se povuku iz BiH do 15. maja 1992. Tajultimatum je prokockao Izetbegovi} kada je prihvatio pregovore sa srpskim generalima uSkoplju. Naime, kako se moè Bush tu}i sa ~etnicima kada se Izetbegovi} sve finodogovorio u Skopju? -I Clinton je poku{avao nekoliko puta da vojno pomogne Bosni, ali bi uvijek na{neumorni predsjednik-pregovara~ na brzinu potpisao neko primirje i tako vezao rukeClintonu. Naime, kako Clinton moè bira~ima objasniti ameri~ko vojno angaòvanje

kada je me|u "zara}enim stranama krenuo mirovni proces". -Pristajanje na pregovore sa ratnim zlo~incima o podjeli BiH je imalo najpogubnije posljedice. Nabroja}u neke.1. Ponovo su otvorena egzistencijalna pitanja o BiH koja su me|unarodnim priznanjemBiH bila po nas povoljno rije{ena.2. Kriza u BiH je prekvalifikovana u gra|anski rat jer su se pregovori vodili sa"bosanskim Srbima" i "bosanskim Hrvatima". To je vezalo Clintonu ruke da nam



75

pomogne, jer po me|unarodnom pravu nije dozvoljeno mije{ati se u gra|anski rat.3. Od strane Amerikanaca progla{enog ratnog zlo~inca Karadì}a pregovori suunaprijedili u diplolomatu dr. Karadì}a koji dogovara novi BiH Ustav.4. Pregovorima je BiH dobila "image" gubitnika jer je pristala da pregovara o svomUstavu {to ~ine samo oni koji su izgubili rat.5. Stvorio je "image" islamske dràve, na ~emu se zasniva 99% ~etni~ke i HVO

propagande.Clinton je èlio pomo}i dràvi BiH, ali zbog raznih lobby-a nije lahko pomo}i

"muslimanskoj strani" u "gra|anskom ratu." Znajte, ako ne preìvi dràva BiH, onda ne}eni Muslimani preìvjeti na tim prostorima ni deceniju duè od Bosne. Ako Karadì}

potpi{e najnoviji mirovni plan i uzme 49% Bosne, Muslimani ostaju podijeljeni u 6enklava, opkoljeni neprijateljima. Te enklave ne mogu imati nikakvu budu}nost. Natakvo rje{enje je pristala i bosanska Skup{tina jer je Izetbegovi} prevario delegate da jeto samo takti~ki potez. Sada je to postala sudbina Bosne. Bosna i Hrcegovina postoji jo{kao dràva samo zato sto Karadì}u nije dosta "samo" 49% Bosne, nego ho}e barem60% Bosne. Svojim istupom na Generalnoj Skup{tini UN krajem septembra 1994.

Izetbegovi} je sprije~io skidanje embarga i dao Karadì}u jo{ 6 mjeseci da razmi{ljaho}e li uzeti pola Bosne. Taj nastup je remek djelo veleizdaje. Uzmite samo, naprimjer,Izetbegovi}ev zahtjev da Jugoslavija prizna BiH. Bosnu i Hercegovinu su priznale UN, aJugoslaviju samo Armenija. Insistiraju}i na Jugoslovenskom priznanju Bosne,Izetbegovi}, ustvari, samo daje zna~aj tome nepriznavanju, tj. ponovo otvara ve} jednomrije{eno pitanje priznanja dràve BiH. Taj govor je toliko koristan Srbima da ga ne bi

bolje napisala ni Srpska akademija nauka i umetnosti. Mi nemamo nikakvog drugog razloga da osu|ujemo Izetbegovi}a, osim njegovih

postupaka. Gospodine profesore, razlika izme|u nas i Vas je u tome {to Vi iz nekog,nama neshvatljivog razloga, slijedite svoga vo|u, a mi istinu. Svo zlo koje je Izetbegovi}

nanio Bosni i Hercegovini ne bi mogao u~initi bez sljedbenika kakav ste i Vi. Me|utim,istina o Izetbegovi}u i njegovim "kadrovima" u koje i Vi spadate, uskoro }e biti svima

poznata. Ukoliko urode plodom Va{i mirovni napori da se natjera Karadì} da uzme49% Bosne, onda vi{e nama Bosne. Gospodine Filipovi}u, Vi }ete biti li~no odgovorni zato. Pozdravljamo Vas u nadi da }ete pro~itati ovo pismo, koje smo osim vama poslali, i nainternetove konferencije soc.culture.Bosnia.herzgvna i soc.culture.croatia, kao i namnoge druge adrese.

dr. Muhamed Borogovac, Bosanski kongres - USA

Tel. (617)783-8796, FAX: (810)828-3069

Glava12

Pad Srebrenice i @epe i posljedice

Pad Srebrenice

Vidjeli smo kako su se pregovori nepovoljno odrazili na moral boraca Podrinja i porast



76

morala ~etnika. Me|utim, sam pad motivacije boraca Podrinja nije bio dovoljan da ih se potpuno porazi. Tri ~etni~ka korpusa su bila angaòvana u napadu na slobodno Podrinjeu aprilu 1993. Zauzeti su Kamenica, Cerska, Konjevi} Polje, ali ne i Srebrenica i @epa.Velika bo{nja~ka vojska se slila u Srebrenici i @epi. êtnici tada nisu mogli zauzetiSrebrenicu i @epu. Da su mogli oni bi to i u~inili. Tada je to bio manji grijeh premame|unarodnoj zajednici jer to jo{ nisu bile "sigurnosne zone". Osim toga, ~etnici su znali

da ne mogu vje~ito dràti tri korpusa oko Srebrenice i @epe. Znali su da }e se Bo{njaci ponovo razmiliti po cijeloj Isto~noj Bosni, ~im se ti korpusi razi|u. (To im se kasnijedogodilo sa Biha}om.) Jedini na~in da zadrè isto~nu Bosnu bio je da postignu primirje uSrebrenici i @epi koje }e im ~uvati osvojene teritorije umjesto ~etni~kih korpusa. AlijaIzetbegovi} je pristao na to. Pristao je na razoruànje Srebrenice i @epe. Time je velikaBo{nja~ka vojska prakti~no demobilisana, a tri ~etni~ka korpusa su krenula na Gora`de,Trnovo i Igman. Na{ naivni narod je mislio da je Alija prevario ~etnike jer "miUNPROFOR-u nismo predali ve}inu oru`ja". Ustvari Alija Izetbegovi} je prevarioBo{njake jer zbog njegovih sporazuma sa ~etnicima Podrinjuci nisu imali pravo krenutiiz Srebrenice osloba|ati svoja sela kada su ~etni~ki korpusi oti{la dalje na Gora`de,

Trnovo i Igman. Tako su Izetbegovi} i ~etnici pomo}u politi~kih trikova, a ne vojnouspjeli neutralisati Bo{njake iz Podrinja. Da su Podrinjci imali Dudakovi}a umjestoNasera Ori}a sada bi Srebrenica bila drugi Biha}. Naime, sjetimo se kako je u sli~nojsituaciji u decembru 1994., kada su tri ~etni~ka korpusa poveli veliku ofanzivu na Biha} ido{li 700 metara od bolnice, Dudakovi} odbio demilatirazaciju Biha}a rije~ima:"Sigurnosna zona je samo tamo gdje je Armija BiH." Kada su se kasnije udarni ~etni~kikorpusi oti{li na druga rati{ta Bi{}ani su povratili sve teritorije. Ovim ni u kom slu~aju neèlim da krivim izvanrednog vojnika Nasera Ori}a. On je mlad i za politiku neiskusan~ovjek. Kriv je onaj ko je bio zaduèn da se bavi politikom. Ako Bog da, Srebreni~ani }e

biti svjedoci optu`nice kada se bude sudilo Aliji Izetbegovi}u za veleizdaju.

Kako se dogodio finalni ~in pada Podrinja, tj. pad Srebrenice 11. jula 1995.? Uizvje{tajima svjetskih agencija javljeno je da "Holandski vojnici iz UNPROFOR-a nisumogli zadràti napad 1500 srpskih vojnika". Dakle, samo 1500 ~etnika je etni~ki o~istiloisto~nu Bosnu skoncentrisanu u Srebrenici. Gdje su bili mu{karci, borci? BorciSrebrenice su bili {umskim stazama izvu~eni iz Srebrenice. Naime ~etnici nemajudovoljno boraca da bi formirali neprekidne rovove oko Srebreni~kog podru~ja pa su na{i

borci mogli {umskim stazama prolaziti. Na mitingu u Bostonu organizovanom u znak protesta zbog pada Srebrenica biv{i slu`benik u Predsjedni{tvu BiH B. K. mi je kazao dasu najbolje jedinice iz Srebrenice pod komandom Nasera Ori}a davno prije pada

Srebrenice iza{le na Tuzlansko rati{te. Pukovnik Armije BiH [ef}et Bibuljica mi je to potvrdio i dodao da su sa Srbrenicom saobra}ali helikopteri Armije BiH i da su za godinui {est mjeseci mogli dostaviti dovoljno municije da se Srebrenica odbrani. Mojoj sestri je

poslije pada Srebrenice priznao i Izetbegovi}ev "savjetnik" Kemo Mufti}. da je NaserOri} ranije izvedn iz Srebrenice. Time je o~igledno odbrana Srebrenice obezglavljena.Postavlja se pitanje: "Za{to ta poroznost ~etni~kih poloàja nije iskori{tena zadobavljanje dovoljno municije za odbranu, umjesto {to je iskori{tena da se odbranaSrebrenice obezglavi? Neki Srebreni~ani su oti{li i na Sarajevsko rati{te kada im jeIzetbegovi} pompezno naredio deblokadu Sarajeva 15. juna 1995. Mnogi vojnikomentatori su se u vezi sa tom Izetbegovi}evom komandom pitali za{to je on obznanio

tu akciju? Ni NATO pakt ne ide u akciju bez iznena|enja. Zato su se mnogi pitali {ta li jeIzetbegovi}ev tajni plan? Sada im se moè odgovoriti. Izetbegovi}ev tajni plan je bio pad Srebrenice i @epe i to mu je po{lo za rukom. Izetbegovi} se nada da }e padomSrebrenice i @epe Bosna i Hercegovina zaista postati biv{a, da }e Bo{njaci shvatiti da nemogu vi{e i}i do Drine, a da }e njegova "Mala Bosna" koju je dogovorio sa Milo{evi}emi Tu|manom i potpisao 16. septembra 1993. u Genevi i koje se nikad nije odrekao,

postati realnost. Me|utim, Mala ("muslimanska") Bosna je samo mamac kojeg nam



77

Milo{evi} i Izetbegovi} toboè nude dok uni{tavaju me|unarodno priznatu dràvuBosnu i Hercegovinu. Mala "muslimanska" Bosna opkoljena neprijateljima dugoro~no nemoè preìvjeti. Dakle, Milo{evi} i Izetbegovi} nam ni{ta ni ne nude.

Izdaja @epe

Na konferenciji za {tampu odrànoj 21. jula 1995. u Sarajevu novinari su pitaliglasnogovornika UNPROFOR-a Alexandera Ivanka: "Za{to UN govore samo o pomo}iGora`du koje jo{ nije napadnuto, a ne spominju pomo} @epi koja se ve} nekoliko dana

brani?" Ivanko je jasno i glasno rekao: "UN su zvani~no obavije{tene od predsjednika bosanskohercegova~kog Predsjedni{tva da je @epa pala. Dakle, ne moèmo ni{ta u~initida spasimo od pada @epu koja je zvani~no pala."

Dan ranije Alija Izetbegovi} je na TV BiH izjavljivao da @epa nije pala i da su samoglasine da je @epa pala. Postavlja se pitanje: "Za{to je Alija Izetbegovi} zvani~no

obavijestio UN da je @epa pala i tako zaustavio svaku eventualnu pomo}?"Tako|er 21. jula 1995. u trenutcima najve}e agonije @epe i masovnih ubistava Bo{njakaiz Srebrenice na stadionu u Bratuncu, onih istih Bo{njaka koje je on u maju 1993.ubijedio da predaju te{ko oru`je Alija Izetbegovi} je do{ao u posjetu Tuzli koja je bila

puna tek pristiglih Srebreni~anki. Kada je iza{ao pred narod razdragano je digao ruke uzrak o~ekuju}i ovacije, kao da je postigao veliku pobjedu. Tu reakciju su prenijele sveTV agencije u svijetu. Ustvari, padom Srebrenice Izetbegovi} i jeste postigao veliku

pobjedu i na trenutak se prepustio svojim iskrenim osje}anjima.

Politi~ki posljedice pada Srebrenice i @epePoslije pada Srebrenice i @epe, u Kongresu Sjedinjenih Dràva je pokrenuta akcija da seBosni i Hercegovini skine "arms embargo." Me|utim, upravo u tim trenutcimaIzetbegovi} poduzima nove korake da se embargo ne skine. On i njegov ministar vanjskih poslova Muhamed [a}irbej kre}u u ofanzivu da elimini{u iz vlasti HarisaSilajdì}a, ~ovjeka koji je najzaslu`niji za dvotre}inska glasanja protiv "arms embarga"u Senatu SAD i u "House of Representatives" krajem jula 1995. Zadrìmo se malo na timdoga|ajima.

Kad god bi ~etnici po~inili uàsne zlo~ine protiv Bo{njaka po{teni ljudi u KongresuSjedinjenih Dràva bi aktuelizirali skidanje "arms embarga" Bosni i Hercegovini. Tada bineprijatelji Bosne i Hercegovine uvijek organizovali neku alternativnu ponuduBo{njacima u vidu mirovnih pregovora ili za{ti}enih zona ili bombardovanja "Srba".Izetbegovi} bi uvijek prihvatao tu alternativnu ponudu i tako bi i na{i prijatelji mislili da

je to bolje za Bosnu i Hercegovinu od samoga skidanja "arms embarga". Izetbegovi} jevi{e puta zaustavljao skidanje "arms embarga" tako {to je traìo da se "vojna ravnoteàuspostavi na nièm nivou, razoruàvanjm bosanskih Srba , radije nego na vi{em,naoruàvanjem Muslimana . Naravno, to je neizvodljivo i ne vodi oslobo|enju Bosne iHercegovine nego njenoj podjeli. Isto se dogodilo i poslije pada Srebrenice. Ameri~ki

kongresmeni su traìli skidanje "arms embarga" dok su Englezi, Rusi i Clinton obe}avalida se ne}e ponoviti pad sigurnosnih zona Gora`de, Biha}, Tuzla i Sarajevo, jer }eubudu}e NATO èstoko reagovati. Ponovo je Izetbegovi} posredstvom svog ~ovjekaMIP-a [a}ibeya bio za tu alternativu. Me|utim, predsjednik Vlade BiH Silajdì} jeuputio u pravom trenutku pisma i Senatu i House of Representatives u kojimanedvosmisleno kaè da Bosna i Hercegovina ho}e da se unilateralno skine "armsembargo". Tad na{i neprijatelji me|u kongresmenima nisu vi{e mogli licemjerno govoriti



78

kako su za pomo} Bosni i Hercegovini, `rtvi agresije, i glasati protiv skidanja "armsembarga" pa je skidanje izglasano dvotre}inskom ve}inom, tako da ga ni Clinton vi{enije mogao zaustaviti.. To su bili zvjezdani trnuci bosanskih patriota u SAD. Vidjelo seda je ogromna ve}ina ameri~kog naroda na strani pravde i, {to je jo{ va`nije, da HarisSilajdì} nije izdajnik. Me|utim, ve} nekoliko dana poslije glasanja u Kongresu, HarisSilajdì} je bio perfidnom Izetbegovi}evom igrom doveden u situaciju da ponudi

ostavku na premijersko mjesto. Skidanje "arms embarga" nije mogao zaustaviti Clinton,ali su ga zaustavili Izetbegovi} i [a}irbej jer su napravili munjevit prodor u "mirovnom

procesu" na pregovorima u Genevi od 8. septembra, tako da je skidanje embarga postalo bespredmetno.

Interesantno je spomenuti da se i Franjo Tu|man umije{ao u sukob Izetbegovi}a iSilajdì}a. Da bi oja~ao djelitielje Bosne i Hercegovine Tu|man je stavio i svoj autoritet

pobjednika nad Kninom u igru. Naime, dan uo~i diskusije u Skup{tini BiH o povjerenjuSilajdì}evoj vladi on je dodijelio Odlikovanja; kraljice Jelene Aliji Izetbegovi}u, aZrinskoga Muhamedu [a}irbeju!? Primanje tog odlikovanja od strane Izetbegovi}a je

zaista skandalozno. Kao prvo, kraljica Jelena je bila bosanska kraljica i time {to je smatrahrvatskom kraljicom, Franjo Tu|man daje do znanja da je za njega i Bosna iHercegovina samo jedna od hrvatskih zemalja kao {to je npr. Dalmacija. Osim toga,skandalozno je da Izetbegovi} odmah poslije masakra u Srebrenici, a dok jo{ trajemasakr u @epi, slavi i prima ordenje. Ovakvi Izetbegovi}evi potezi pokazuju da ontragedije Srebrenice i @epe nije doìvio kao neuspjehe svoje politike. Boè moj, poslije 7hiljada zaklanih Bo{njka u Srebrenici, velikim dijelom i njegovom krivicom, on ide da

prima ordenje od onih koji su sau~esnici u zlo~inu. Ne trebam obja{njavati koliko jeTu|man doprinio na{oj nesre}i, a u trnutcima kada je nesre}a dostigla kulminaciju,najodgovorniji ljudi u BiH primaju Tu|manovo ordenje. Da li }e Bo{njaci ikada shvatiti

koliko ih Izetbegovi} prezire kada im moè tako {ta raditi.

êtnici su vojno poraèni

Po~etkom avgusta 1995. nova ~etni~ka ofanziva na Biha} je posluìla Franji Tu|manukao povod da iznenada napadne "Krajinu" sa svih strana. Dok je 50 ~etni~kih tankova iz"Krajine" bilo angaòvano na osvajanju Biha}ke enklave, a UN ponovo neefikasne uza{titi `rtava ~etni~ke agresije, u sukob se iznenada uklju~ila Hrvatska. U stvarnorekordnom roku Hrvatska je mobilisala sto hiljada vojnika i munjevito napala na srpsku

paradràvu Krajinu u Hrvatskoj sa svih strana, osim u isto~noj Slavoniji. U sudaru sadobro naoruànim mu{karcima êtnici nisu bili tako hrabri kao sa nenaoruànim civilimaSrebrenice i @epe. Pred Hrvatskom vojskom nisu izdràli ni 3 dana. Ipak pad Knina nije

bila rekordno brza kapitulacija "hrabrih srpskih junaka". Rekordna je bila kapitulacijazapadne Slavonije, za samo dva dana, ne{to ranije u maju 1995. Serija munjevitih srpskih

poraza je nastavljena i u Bosni i Hercegovini. êtnici su krajem septembra i po~etkomoktobra 1995. izgubili ogromnu teritoriju Bosanske Krajine od Biha}a i Bosanskog

Novog do Jajca i Donjeg Vakufa. Na Ozrenu je pala Vozu}a i spojili su se Drugi i Tre}ikorpus. Put za Doboj je bio otvoren. Prvi korpus je zavladao ogromnim prostranstvomTreskavice i nedostajalo je samo 10 km. da se spoji sa Gora`dem. Tada Republika Srpska

priznje kapitulaciju i Koljevi} dramati~no poru~uje: "Ako se ne{to hitno ne u~ini za 36sati }e srpska komponenta u Bosni i Hercegovini doìvjeti slom." êtnici su bili potpunorazbijeni, a srpske izbjeglice su svojim traktorima bez goriva zakr~ili Posavski koridor,tako da im ni pomo} iz Srbije nije mogla sti}i. Na stranu to {to u kratkom vremenu Srbijanije ni mogla mobilisati i poslati ve}u armiju u daleku Bosansku Krajinu. Osim toga, ta biArmija bila krupan cilj za bo{nja~ku i hrvatsku artiljeriju na Posavskom koridoru.Sloboda je bila na vidiku.



79

Medjutim, tada Izetbegovi} hitno na pregovorima od 8. i 26. septambra konstitui{eRepubliku Srpsku i potpisuje primirje od 10. oktobra. Za dva dana 12. oktobra uspijeva i

borbe zaustaviti. Time je ~etni~ki poraz preto~io u pobjedu, a na{u pobjedu nagradio podjelom i nestankom Bosne i Hercegovine. To }e biti ovjekovje}eno u Dytonu. U BiHdelegaciji nema nikoga ko je za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Polagale su se nade u

Silajdì}a. Me|utim, Silajdì} se na kraju ipak pokorio Izetbegovi}u. U Daytonu ne pruà nikakav otpor podjeli Bosne. Malo mu je bilo neprijatno kada su davali Srebrenicui @epu. Njemu je draga Bosna i Hercegovina, ali ipak vi{e voli svoju funkciju. Plakao jena mitingu u Tuzli sa upravo prognanim i povrije|enim Srebrni~anima kada ga jeIzetbegovi} ru{io sa vlasti, ali nije plakao kada je Srbrenica davana Republici Srpskoj uDaytonu. Poznat mi je njegov stav u Daytonu jer smo sa njim razgovarali i dr. VahidSendijarevi} i Kasim Hadòvi} iz New Jerseya i ja. Moj razgovor sa njim je zavr{ioovako: Na moje apele da ne potpisuju nestanak Armije BiH, njegov odgovor je bio:"Lako je vama odavde biti za jedinstvenu Bosnu. [to se ne vratite u Bosnu? Onda bidruga~ije pri~ali." Ja sam mu odgovorio: Moja trenutna neprisutnost u Bosni i

Hercegovini je jeftin izgovor jednog predsjednika Vlade za izdaju domovine i potpisnestanka Bosne i Hercegovine i to u trenutku kada na{a Armija pobje|uje. U trenutkusam primjetio da je slu{alica spu{tena. Izgleda da su politi~ari u Bosni, budu}i da su seokruìli ulizicama, izgubili smisao da slu{aju bilo kakvu kritiku iz naroda o ~ijoj sudbiniodlu~uju.

Armija i politika

Krajem aprila 1992. Tuzla se napunila izbjeglicama. Najvi{e je bilo Zvorni~ana. Kada je pala Kula Grad, posljednje upori{te Zvorni~ana, ja sam upoznao trojicu boraca koji su setamo borili. Primio sam ih da stanuju kod mene i sprijateljio se sa njima. Posebno mi je

bio drag osamnaestogodi{nji Mevko Omerovi}. Njemu sam poklonio svog "{korpiona".Znao sam da se oni ne}e dugo zadràti kod mene. êznuli su da se vrate i bore za svojZvornik. Ta borba je smisao njihovog ìvota. Niko ne smije tim ljudima oduzeti pravo dase bore za svoju ~ar{iju i svoje domove. Njima ni na kraj pameti ne pada da je Zvornik srpski grad samo zato {to su ga Srbi zauzeli oru`jem. Oni znaju da je Zvornik njihov i da}e istjerati pravdu jedino oru`jem. U Armiju BiH su ponovo oti{li 16. maja 1992., dannakon osloba|anja Tuzle, kada je Armija BiH naoruàla ve}i broj vojnika oru`jemzaplijenjenim od JNA poslije doga|aja na Br~anskoj Malti. Odmah su oti{li na rati{te uzvorni~ka sela oko Sapne. Kasnije sam ih ~esto sretao na odsustvima u Tuzli. Stotinu

puta im je Izetbegovi} u~inio ve}u nepravdu kada je potpisao da je Zvornik srpski nego~etnici koji su ih pu{kama istjerali iz njihovih ku}a. Suo~eni sa izdajom oni su poru~ivali:"Ne}e njega vojska slu{ati." Me|utim, polahko ali sigurno Izetbegovi} je nagrizaoArmiju BiH. Svaka vojska je zasnovana na sna`noj hijerarhiji. Zato je vojska vrlo ranjiva.Dovoljno je smijeniti nekoliko najvi{ih oficira i imati snaàn uticaj u Armiji. To sedogodilo i Armiji BiH. Ve} u julu 1995. gotovo da nema ni jednog vi{eg oficira od onihkoji su odbranili Bosnu i Hercegovinu 1992. Meni je najvi{e ào {to su smjenjeni harojikao {to su genaral Sefer Halilovi}, prvi komandant Patriotske lige i Armije BiH, generalIvan [iber, zasluàn za formiranje Armije BiH i odbranu Sarajeva na po~etku rata,Kerim Lu~arevi}, ~ovjek koji je odbranio Predsjedni{tvo i oslobodio brdo Mojmilo, tj.deblokirao sarajevsko predgra|e Dobrinju, general Mustafa Hajrulahovi} Talijan,komandant 1. korpusa u vrijeme pobjeda na Pofali}ima i @u~i, general Hazim [adi}(oslobodio Vijenac i odbranio Olovo), general Arif Pa{ali} (deblokirao Mostar), generalRamiz Drekovi} (prije Dudakovi}a uspje{no branio Biha}) itd. Dodajmo im i Nasera



80

Ori}a koji je odvojen od svoje Srebrenice kada joj je najvi{e trebao. Oni su bili oni kojisu Bo{njacima vra}ali nadu izjavama da "Armija ne}e dati podjelu Bosne i Hercegovine",dok je Izetbegovi} hodao po svijetu i potpisivao podjele dràve. Prije smjenjivanja jeIzetbegovi} kritikovao Sefera Halilovi}a rije~ima: "Ima nekih ekstremista koji kaù da}e rat biti gotov kada se "ljiljani" zavihore u Banja Luci i Grudama." Zamislite, za

predsjednika Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ekstremista je onaj ko kaè da Armija

Bosne i Hercegovine ima pravo da oslobodi svaku stopu svoje domovine. Svoje izjaveovi heroji su skupo platili. Sefera Halilovi}a su poku{ali ubiti raketom u stanu. On jeslu~ajno ostao neozlije|en, ali mu je ubijana èna, dijete i ènin brat. Kerim Lu~arevi}truhne po zatvorima zajedno sa ~etnicima samo zato {to je èlio jedinstvenu Bosnu iHercegovinu, tj. onakvu za kakvu se na rije~ima zalagao i Izetbegovi} kada su mutrebali bo{nja~ki glasovi da osvoji vlast. Ostali su izgubili uticaj na odlu~ivanje u ArmijiBiH. U jednom intervjuu u Ljiljanu 1995. Sefer Halilovi} kaè: "Od po~etka ovoga rataneka nevidljiva ruka stalno vu}e pogre{ne poteze." On zna da su mnogi neprijatelji Bosnei Hercegovine bili angaòvani kao Izetbegovi}evi specijalni agenti ili savjetnici. U tomintervjuu on spominje Aliju Delimustafi}a predratnog ministra unutra{njih poslova i

vlasnika CENEX-a, zatim Armina Poharu i Jasmina Jaganjca kao neprijatelje Bosne iHercegovine koje nam je podvalila neka "nevidljiva ruka". Tragedija je da SeferHalilovi} nikada javno nije pre{ao rubikon i optuìo Izetbegovi}a da je ta nevidljivaruka koja ru{i Bosnu i Hercegovinu sam Izetbegovi}. Sefer Halilovi} je zamjenjenRasimom Deli}em, ~ovjekom koji se kao i Sefer Halilovi} zalaè za jedinstvenu Bosnui Hercegovinu, ali koji svoje govore zavr{ava re~enicom: "Armija je za jedinstvenuBosnu i Hercegovinu, ali slu{a}e kako se politi~ari dogovore." U toj re~enici je su{tinskarazlika izme|u Halilovi}a i Deli}a i obja{njenje za{to je Halilovi} zamijenjen Deli}em.Me|utim, armija je ipak progresivna snaga sastavljena od patriota i heroja. Komandantikao {to su generali Atif Dudakovi} (5. korpus), Mehmed Alagi} (7. korpus), Vahid

Karaveli} i svi ranije nabrojani su ljudi odani Bosni i Hercegovini. Jedina im je mana {tonisu posumnjali da Izetbegovi} èli podjelu Bosne i Hercegovine. Da su se malo vi{e

bavili politikom mo`da su mogli sprije~iti neke Izetbegovi}eve pregovore i potpise kojisu nanijeli ogromnu {tetu Bosni i Hercegovini. Sjetimo se samo primirja od 12. oktobra1995. koje je Izetbegovi} obezbijedio poslije Koljevi}evog vapaja da }e "srpskakomponenta u Bosni i Hercegovina doìvjeti slom za 36 sati, ako se ne{to hitno na u~ini."To je bilo poslije totalnog kolapsa ~etnika u septembru i oktobru 1995. kada su zadesetak dana izgubili Drvar, [ipovo, Jajce, Kulen Vakuf, Donji Vakuf, BosanskiPetrovac, Bosansku Krupu, Klju~, Sanski Most, Mrkonji} Grad, banjalu~kuhidroelektranu Bo~ac, pola Ozrena, pola Manja~e, velika podru~ja na putu do Gora`da.

Totalno rasulo ~etnika je zaustavio Izetbegovi} priznanjem Republike Srpske i potpisivanjem primirja. Za{to ne poraziti agresora i ne osloboditi se? Za{to pustitiagresoru da zadrì oplja~kano i da izbjegne zasluènu kaznu? Po{tediti ~etni~ki pokret odsloma, zna~i izvr{iti samoubistvo na{e domovine. Mo`da jo{ nije kasno da Armija uzmestvar u svoje ruke i spasi Bosnu i Hercegovinu i samu Armiju BiH, ~ije je razoruàvanje

potpisao Izetbegovi} u svim dosada{njim pregovorima..



81

Glava 13

Drugi o ratu u BiH

Veoma sli~ne kritike politike SDA i Izetbegovi}a dolaze i od Socijalista NijazaDurakovi}a i od UBSD-a Selima Be{lagi}a i od Zulfikarpa{i}evih Bo{njaka, i od

prijatelja Bosne i Hercegovine kao {to su npr. prof. Ivo Banac, dr Zdravko Tomac iliprof. Francise Boyle, advokat Bosne i Hercegovine na sudu u Hagu, kojega jeIzetbegovi} otpustio zbog njegovog traènja da Bosna i Hercegovina insistira na pravuumjesto da pregovara. Izetbegovi} nikada nije dozvolio Boyleu da tuì Veliku Britanijuzbog njene uloge u Bosni i Hercegovini i na kraju ga je i otpustio jer je Boyle insistiraona toj tu`bi. înjenica da su stavovi tih ljudi toliko sli~ni stavovima Bosanskog kongresau kritici Izetbegovi}eve politike, mada su nastali u raznim dijelovima svijeta i od ljudikoji se uop{te li~no ne poznaju, dokazuje da su oni u pravu. Nemogu}e je da vi{e ljudi

koji nezavisno jedni od drugih razmi{ljaju prave istu gre{ku. Identi~ne gre{ke se javljajusamo kod onih koji prepisuju. Ako, pak, nekoliko ljudi koji rade samostalno do|u doistog zaklu~ka to je pouzdan dokaz da je njihovo razmi{ljanje ispravno. Bosanskikongres nema ambicija da se bori za vlast, nego samo da obrazuje bosanske patriote kakoda prepoznaju izdaju i spase domovinu. Zato je Bosanski kongres ne{to direktniji u svomnastupu. U ovoj glavi se navode neka karakteristi~na razmi{ljanja durgih o ratu u BiH.

Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije

U vremenu kada na{a domovina prolazi kroz najteè razdoblje svoje hiljadugodi{nje povijesti, svjesni historijske odgovornosti koja stoji pred svakim pojedincem, a posebno pred politi~kim organizacijama, osvr}u}i se na minulo i istovremeno gledajuci naprijed,kao {to smo to uvijek ~inili, Glavni odbor Muslimanske Bosnja~ke organizacije, nakonduèg konsultiranja s ~lanstvom i rukovodstvima odbora {irom Bosne i dijaspore, sastaose 13-14. maja 1995. u Ljubljani s namjerom da dade osvrt na sada{nju situaciju u na{ojdomovini i odredi se naspram budu}nosti.

U tom pogledu èlimo na{emu ~lanstvu, simpatizerima i sveukupnoj javnosti saop}itina{a gledanja, ne u namjeri da kritiziramo, ve} da dademo poticaj ja~anju svih patriotskih

snaga u osloba|anju okupiranih dijelova domovine i stvaranju preduvjeta zakonstituiranje Bosne kao demokratske dràve svih njezinih gra|ana.

MBO nosilac ideje bo{nja{tva

Temeljna odrednica na{e organizacije, po~ev od njena osnutka, bila je i ostala borba za bo{nja{tvo, ne samo kao termin koji bi zamijenio vje{ta~ki stvoren i nametnut pojam"Musliman" u nacionalnom odre|ivanju ve}inskog naroda u Bosni, nego za bo{nja{tvokao osnovni preduvjet njezina opstanka.

Vo|eni historijskim naslije|em i duboko svjesni opasnosti koja prijeti domovini u ovomte{kom vremenu, èlimo istaknuti da bo{nja{tvo kao nacionalna odrednica nije, niti smije biti, privilegija vezana za religijsku pripadnost. Svi oni koji se nacionalno osje}ajuBo{njacima to jesu i to im pravo, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, niko ne moèosporiti.

Oslanjaju}i se na programsku deklaraciju MBO, koja u svojoj prvoj ta~ki borbu za



82

vra}anje povijesnog imena "Bo{njak" nalaè kao imperativ, ve} su na popisustanovni{tva 1991. prvi Bo{njaci bili ~lanovi i simpatizeri na{e stranke. To nam je pravoosporavano, ~ak i zabranjivano da se tako izja{njavamo, zbog ~ega smo od Skup{tine,Predsjedni{tva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine, po~etkom 1993. zahtijevali da senacionalno ime Bo{njak uvede u zvani~nu nomenkulaturu nacionalnosti gra|ana Bosne.Vrijeme je pokazalo da se taj problem nije mogao rije{iti druga~ije nego onako kako smo

ga mi postavili i kako smo predlagali.

Borba za afirmaciju bo{nja{tva, ne smijemo zaboraviti, trajala je tri godine. U te trigodine svi smo mi izgubili dragocjeno vrijeme, tro{e}i nepotrebno na{e snage. Svezabune {to su ovih godina stvarane nanijele su na{oj borbi neprocjenjive {tete. Krivci zato ne samo da èle zaba{uriti svoju borbu protiv bo{nja{tva, nego se pona{aju kao da suga izmislili. U tome se isti~u upravo oni koji su prednja~ili u svome predanom sluganstvukomunisti~kom reìmu, zara|uju}i poene kroz pisanja knjiga po narud`bi i drànjurazli~itih predavanja protiv bo{nja{tva. Bo{nja{tvo su takvi degradirali kao tvorevinuaustrijske uprave, odnosno Benjamina Kalaja, i emigracije, odnosno Adila

Zulfikarpa{i}a, ignorantski se igraju}i povije{}u i navodno propu{tenim {ansamadevetnaestoga stolje}a.

Ovo dana{nje op}e prihva}anje bo{nja{tva moè dovesti do izolacije prema ostalomsvijetu jedino ako ga se veè za vjeru, a ne za teritoriju, ne za domovinu. Na te opasnostii njihove nosioce mi èlimo upozoriti.

Dok se Srbi i Hrvati trude svim silama da pridobiju u svoje redove i one koji ne pripadajunjihovim nacionalnim korpusima, dotle se neki iz na{ih redova trude zatvoriti vrata zaone koji se osje}aju Bo{njacima. Mi smatramo da bo{nja{tvo mora ostati otvoreno i

pristupa~no za sinove Bosne, a naro~ito za one koji se bore za njezino jedinstvo, njezinuslobodu i nezavisnost, kako je uvijek bilo u njenoj dugoj povijesti.

@elimo iznova naglasiti da je bo{nja{tvo bilo i ostaje prva i temeljna premisa osnivanja i postojanja na{e organizacije. Mi smo bili lu~ono{e ove ideje i bit }emo i dalje njezininosioci.

Historijski sporazum bio je jedina alternativa ratu

Programska deklaracija MBO, donesena 1990, izri~ito isti~e imperativ politi~ke borbe za

neovisnu Bosnu i Hercegovinu u njezinim povijesnim granicama. To je bila konstantana{e politike. Bosanski narod dijelio je gledi{te na{e stranke da se Bosna ne moè dijelitina nacionalnim i vjerskim principima i da svaka podjela nu`no povla~i sukobe i vodi u

propast. To je ìvotno pitanje Bosne, to je problem na{ega opstanka, a cjelovita Bosna bila je, i danas jest, jedina realna politika, politika koja se mogla sprovesti, koja se moralazastupati od strane svih onih koji su, u bilo kojem momentu, aktivno djelovali u

politi~kom ìvotu Bosne.

Nesposobnost vladaju}ih stranaka da se politi~ki dogovore o najva`nijim pitanjima budu}nosti Bosne vodila je u krvavi obra~un i nacionalni sukob. Zbog toga je u na{oj

stranci ro|ena ideja za stvaranje Historijskog sporazuma koji bi sprije~io rat, a bio jezasnovan na principima suverene, jedinstvene i ravnopravne Bosne. Valja ista}i da uonom trenutku Bosnom jo{ nije bila potekla krv, mada je sve na to slutilo. No, idejasporazuma, koja je u po~etku bila prihva}ena od Alije Izetbegovi}a i SDA, ubrzo jeodba~ena i napadana iz nama ni danas nejasnih razloga.

înjenica da se danas, nakon {to je u Bosni pobijeno 300.000 Bo{njaka, izlaz traì u



83

izravnom sporazumijevanju s eksponentima politike koja je izvr{ila agresiju na Bosnu,danas svakom, pa i onom ko je, pod utjecajem propagande, bio protiv Historijskogsporazuma, daje jasnu predod`bu o ispravnosti na{e politike i inicijative kojom je rattrebalo sprije~iti, a ne nakon svih `rtava sjedati za isti stol s onima koji nas ubijaju.

Cijelo vrijeme ovoga sukoba na{e dràvno vo|stvo (ljudi kojima je na demokratskim

izborima 1990. dan mandat da, na osnovu svojih izbornih programa u kojima nije bilorije~i o podjeli Bosne, izvedu ovu zemlju iz komunisti~kog u demokratsko i slobodnodru{tvo) neprekidno se sporazumijeva, kontaktira i pregovara, bilo posredstvomme|unarodnih sila, bilo izravno s na{im ubicama i onima koji su izvrsili agresiju naBosnu. Mi smo pak bili pokrenuli jedan sporazum ~iji se efekat pokazao u nekoliko dana,koji je ~itavu situaciju mogao izmijeniti i rat sprije~iti. Stoga je izvan svakoga razumakritizirati Historijski sporazum, koji je bio jedini realni projekat toga politi~kog momenta,a kojeg su zamijenili brojni oportunisti~ki i kapitulanski sporazumi koji su Bosnu dijelili,kasapili i upropa{tavali.

Sporazumi {to su potom uslijedili, po~ev{i od lisabonskog, londonskog,Vance-Owenovog, washingtonskog, bonskog, pa do prijedloga Kontaktne skupine, a kojisu prihva}eni i potpisani od strane zvani~nih predstavnika Bosne, svi bez izuzetka imalisu za osnov podjelu Bosne na etni~kom principu i legalizaciju rezultata ostvarenihagresijom. Takav pristup devalvira rezultate koje postiè Armija Bosne i Hercegovine, i

poni{tava rezultate slobodno izraène volje ve}ine gra|ana Bosne iskazane nareferendumu 1992, a ne zaustavlja rat.

Zbog toga smatramo da se jedini izlaz za budu}nost na{e domovine i opstanak bo{nja~kog naroda nalazi u vojni~kom porazu agresora.

Federacija kao korak zbliènja Bo{njaka i Hrvata

Federacija Bosne i Hercegovine, ustanovljena Washingtonskim sporazumom, po na{emgledanju, moè predstavljati samo prijelazno rje{enje. Najvrjednija strana toga sporazuma

je zaustavljanje rata izme|u Bosne i Hrvatske i otvorenog ratnoga sukoba izme|u Hrvatai Bo{njaka u Bosni.

Federacija na principu 51:49, i bez sudjelovanja Srba i ostalih naroda u Bosni, predstavlja, tako|er, podjelu na etni~kom principu, a ne osigurava njezinu cjelovitost, {to

prakti~ki zna~i nestanak Bosne kao dràve.

@elimo ista}i da bi od najve}eg zna~aja za obje strane bilo aktiviranje zajedni~koga {tabai sudjelovanje Hrvata u osloba|anju svih okupiranih dijelova Bosne.

O~igledno je da su federalne i republi~ke kompetencije do te mjere konfuzne, da jenemogu}no normalno funkcioniranje dràve, pa se otvaraju vrata svakovrsnimopstrukcijama. Smatramo da pravni sistem u ovakvim uvjetima ne moè funkcionirati ida je rije~ o osmi{ljenom sabotiranju funkcioniranja Republike. Stoga se MBO protivionoj politi~koj struji u Republici koja kroz prakti~ne mjere u procesu utemeljivanja

Federacije vodi k rastakanju Bosne i koja nas dovodi u situaciju da vlastitim zakonimaugrozimo subjektivitet Republike Bosne i Hercegovine i legaliziramo okupaciju teritorijakoje drì agresor.

Obrana zemlje



84

Smatramo da je Armija Bosne i Hercegovine faktor koji pruà garancije da }emoosloboditi okupirane teritorije od ~etnika. To sigurno ne mogu, nemaju za to sposobnostii, {to je najgore, za to nemaju volje politi~ke strukture (kako na{a tako ni me|unarodna).

Ovdje treba naglasiti da je na{a dràva sigurno uradila dobar dio posla organiziraju}iArmiju BiH. Moèmo mirne du{e kazati da na onim prostorima koje kontrolira Armija

BiH nema ratnih zlo~ina, nema ubijanja, nema diskriminacije, nema vjerskoga inacionalnoga terora. Toga moramo biti svjesni, i mi u tom pogledu svim faktorima koji utome imaju udjela, prije svega Predsjedni{tvu, Vladi, civilnim organima, a najvi{evojnim, odajemo nu`no priznanje.

Me|utim, u isto vrijeme moramo naglasiti da Armija ne moè biti instrument niti jedneosobe, niti jedne politi~ke partije, {ta vi{e, ni jednoga naroda. Armija BiH moè bitiisklju~ivo instrument Bosne. U posljednje vrijeme javlja se u Skup{tini BiH, kao i nadrugim mjestima, tendencija kojom se èli prikazati da je Armiju stvorila SDA, da ju jeona naoruàla i dala sredstva za njezine potrebe. To je notorna neistina i takve se

tendencije moraju suzbiti. Op}e je poznato da je pomo} do{la od na{ih prijateljskih,arapskih dràva i drugih institucija i pojedinaca koji su spremni svoja sredstva staviti naraspoloènje za obranu nedu`nog civilnog stanovni{tva i suvereniteta Bosne. Novac nijeslan Stranci demokratske akcije, ve} narodu i Armiji Bosne i Hercegovine.

Moramo napomenuti da je bilo momenata kada su na{e zvani~ne politi~ke strukture digleruke od Armije. Najbolji dokaz je Vance-Owenov plan, koji je predvi|aodemilitarizaciju Bosne, ~ime bi Srbi bili oslonjeni na srpsku vojsku u Srbiji, Hrvati nahrvatsku vojsku u Hrvatskoj, a Bo{njaci bi ostali goloruki. [to na{i neprijatelji nisu imalidovoljno pameti da to protiv nas iskoriste i taj put podjele Bosne sprovedu u djelo nije,

naàlost, ovisilo od pametne politike na{ih politi~kih struktura, ve} od razvoja situacije idrànja na{eg neprijatelja koji je nezasitan u svojim megalomanskim zahtjevima.

Imamo saznanja da se mobilizaciji vojske nije uvijek prilazilo s interesa dràve i sdovoljno stru~nosti, a naro~ito da se nije svaka prilika iskoristila da se do|e do sredstavaza obranu. No, i pored svega toga Armija ostaje jedan od najva`nijih faktora koji jeizrastao u borbi i koji iz dana u dan ja~a, i svaki gra|anin, a naro~ito ljudi koji su na vlastimoraju uraditi sve da ta Armija ostane zdravi dio na{ega tijela, sposobna da oslobodidomovinu.

Uo~avamo àlosne pojave, da se opozicioni na~in promi{ljanja i djelovanja nastojiu{utkati mobilizacijom u Armiju BiH. Osobe koje predstavljaju politi~ku smetnju Strancidemokratske akcije, po kazni se mobiliziraju u Armiju, da bi se njihovo djelovanjeonemogu}ilo. Za nas je biti pripadnikom Armije Bosne i Hercegovine ~ast, a sluènje unjoj i obrana Bosne, ne moè se uzimati kao kazna i metod eliminacije iz politi~kogìvota.

Armija ima du`nost da oslobodi na{u domovinu. U tom cilju na komandna mjesta morajustati najsposobniji ljudi. Ne smije se dozvoliti da ona bude iskori{tena i zloupotrijebljenaod strane jedne stranke, tako {to }e na komandna mjesta biti postavljeni ljudi po kriteriju

odanosti stranci; kriterij, pored stru~nosti, treba da bude odanost suverenitetu Bosne,njezinoj slobodi i demokraciji.

Muslimanska bo{nja~ka organizacija zalaè se da na komandna mjesta Armije do|u onioficiri koji su zasluge stekli svojom hrabro{}u i umije}em na bojnome polju.

Jo{ jednom napominjemo da ne}emo prihvatiti nikakvu podjelu Bosne i da Armiju



85

doìvljavamo kao garant osloba|anja i povratka Bo{njaka njihovim domovima u Fo~i,Rogatici, Bijeljini, Br~kom, Prijedoru, Banjoj Luci, Stocu, Po~itelju, Sanskome Mostu,Derventi, Jajcu, Doboju i svim drugim, danas okupiranim krajevima domovine.

Vjera se ne smije zloupotrebljavati

Ne treba ni u jednom momentu zaboraviti niti dovoditi u sumnju ~injenicu da smo miBo{njaci kroz povijest uvijek bili vezani za na{u zemlju i za na{u vjeru. Ali, na na{im

prostorima uvijek smo skupo pla}ali poku{aje manipulacije vjerskim osje}ajima imanipulaciju politike vjerom. Pripadni{tvo nekoj stranci ne smije nikome davati neki

privilegirani poloàj, niti pred zakonom ljudskim, niti pred zakonom boìjim. Iskrenaodanost vjeri pitanje je svakoga ~ovjeka, i ~ovjek je po na{em shvatanju za to odgovoran

jedino Bogu.

U posljednje vrijeme neki primitivni fanatici èle prikazati ovu na{u tragediju kao boìjukaznu, jer da nismo bili dobri muslimani. To bi zna~ilo da su na{e ubojice i kolja~i, da su~etnici ti koji provode boìju volju, da su oni ti koji nas trebaju kazniti i izvesti na pravi

put. Gubitak na{ih ku}a, imovine i ìvota èli se prikazati kao neki pozitivni akt. Tristotine hiljada ubijenih, milion pet stotina hiljada prognanih, sedamdeset hiljadasilovanih, deseci hiljada osaka}enih, to su `rtve zlo~inaca, a ne boìja kazna. Ide se utome toliko daleko da se pojavljuju razne hodè koje govore da, i ako svi muslimani uBosni propadnu, Islama u svijetu ne}e nestati, nego }e on time postati jo{ ja~i.

Mi ustajemo protiv onih koji vjeru zloupotrebljavaju u cilju opravdanja poraza i vlastitihgre{aka.

Ljubav za domovinu i obrana domovine uvijek je bila vezana za vjerske osje}aje kodmuslimana i ona treba da i dalje ja~a na{a patriotska osje}anja, ali vjera nikada ne smije

biti manipulirana od politike niti tuma~ena od ljudi koji na bilo kakav na~in nije~u patriotska osje}anja i one konstruktivne islamske osobine.

Po uzoru na Iran, kod nas se pojavljuju vjerski fanatici s namjerom da uzurpiraju mjestakoja im ni po ~emu ne pripadaju. S vjerom se naro~ito manipulira u novinama, knjigama,

pa i ustanovama, ide se dotle da se u diplomaciju {alju razne softe, umjesto iskusnihintelektualaca kojih Bosna ima dovoljno.

Pretjerivanje u vjeri nije osobina Islama. Zloupotreba vjere je protuislamska pojava. Na{ase stranka bori protiv zloupotrebe vjere i protiv terora neznalica koji je èle tuma~iti. Miustajemo protiv privilegija onih mladih softa koje po Europi, s diplomatskim ispravama,vr{ljaju i iskori{tavaju bo{nja~ki narod, umjesto da se bore u vojnim jedinicama i tamovr{e svoje islamske du`nosti. (Nailazimo na primjere da u pojedinim mjestima nema ni

jednoga imama i neuki ljudi klanjaju dènaze. Naravno da to u nu`di moè izvr{iti svaki borac, ali nama nije nu`da takva da se po Europi sre}u na stotine svr{enih medreslija, ana{e jedinice namaju ~ovjeka koji }e {ehitu klanjati dènazu.) Mi traìmo da se takvi

po{alju u domovinu i pridruè svojim kolegama koji stoje u redovima Armije BiH i datamo vr{e du`nosti za koje su {kolovani, a ne da po Europi filozofiraju i prave se

u~enjacima koji nam daju fetve, a zapravo vrije|aju na{a vjerska osje}anja.

Moralni pad

Da bi na{a tragedija bila jo{ dublja, rane jo{ bolnije, uporedo s uni{tenjem civilnogstanovni{tva i gubitka teritorije, slobode, materijalne ìvotne egzistencije, do{lo je i do



86

op}eg moralnog propadanja, do gubljenja osnovnih ljudskih temelja. Mi demoralizacijuna{ega dru{tva, a naro~ito na{e inteligencije, smatramo jednom od najteìh tragedija koja

je pogodila na{u zemlju. Ona se o~ituje u brojnim vidovima.

Na prvom mjestu treba ista}i korupciju, koja je uvijek znak nezdravog stanja i lo{edràvne strukture. Te{ko materijalno stanje uzrok je da se ljudi prodaju za male poloàje i

beneficije. Sposobnost i patriotizam nisu kriterij u izboru kadrova za dràvne,diplomatske i druge funkcije koje se u nas dijele bez kontrole parlamenta i javnogamnijenja. @elimo ista}i da je isklju~enje javnoga mnijenja iz procesa odlu~ivanja (a ono

predstavlja najva`niji faktor demokracije) omogu}ilo provo|enje brojnih mahinacija odstrane pojedinaca koji sjede na visokim dràvnim i drugim poloàjima.

U doba op}e bijede zavladala je nevjerojatna gramzljivost raznih familija i pojedinacakoji bez kontrole tor{e goleme sume novaca kupuju}i po inozemstvu vile, stanove,otvaraju}i firme, polaù}i velike svote bosanskog novca na privatne ra~une.

Proteìranje familija pre{lo je svaku ljudsku mjeru i dobilo formu dru{tvenog skandala.Sestre, bra}a, sinovi, k}eri i ro|aci postavljaju se na mjesta {efova kabineta, savjetnika,direktora, ambasadora, ata{ea i konzula, pa se tim poloàjima nagra|uju snahe, zetovi ifamilijarni prijatelji, a kupuju politi~ki protivnici. Vode se ~ak i podzemni ratovi raznihklanova, koji se prate kao kriminalne serije.

Bosna dobiva stotine stipendija koje prije svih koriste sinovi o k}eri dràvnih i strana~kihfunkcionera. Zloupotreba dràve i pronevjere koje se naziru skrivaju se od javnosti, adràvni organi i sudovi ne upu}uju se da istraùju te pojave.

Od gra|ana Bosne uzimaju se silni novci na ime izdavanja razli~itih potvrda, paso{a,voza~kih i drugih isprava. Nametnut je jedan nezakonit i nemoralan porez koji je jednakoopteretio i one koji rade i izbjegle, a u mnogim slu~ajevima ranjenike i invalide.

Manipulacija s humanitarnom pomo}i posebno je poglavlje na koje samo èlimo skrenuti pa`nju, kao i na hiljade osoba koje u inozemstvu sakupljaju pomo} za Armiju i obranu, uime postoje}ih i nepostoje}ih humanitarnih organizacija. Humanitarna pomo}zloupotrebljava se u politi~ke svrhe, za kupovinu glasa~a, boga}enje stranaka i

pojedinaca, ili kao sredstvo politi~kog pritiska.

Sa ~asnim izuzecima onih koji se kao radnici ve} duè vremena nalaze u inozemstvu,onih koji su na lije~enju i izuzimaju}i prognanike, veliki broj gra|ana, a naro~ito djeceimu}nijega sloja, pod raznim izgovorima napustili su zemlju. Hiljade mladih ljudi nalazese po izbjegli~kim centrima, a mnogi na univerzitetima i {kolama gdje uz materijalnu

pomo} raznih ustanova provode lagodni ìvot. Oni su ~esto grlati u svome patriotizmu,ali kao navija~i iz daljine, umjesto da idu Bosnu i bore se u redovima Armije BiH. Mi s

bolom konstatiramo da postajemo zemlja dezertera. Zato }emo se svim silama truditi dase ljudi sposobni za borbu vrate u Bosnu.

Sve vi{e uzimaju maha ljudi koji se stide svoje pro{losti i kriju je, svoju sada{njost

temelje na pokornom sluganstvu, dok gaze preko le{eva, grade}i svoj rad na neistinama,ne biraju}i sredstva i metode kako bi se dodvorili svojim novim gospodarima.

MBO za ujedinjenje demokratskih snaga

Muslimanska bo{nja~ka organizacija je za ~itavo trajanje rata insistirala na mobilizacijisvih demokratskih stranaka koje stoje na principima suvereniteta, demokracije i



87

nedjeljivosti Bosne. Htjeli smo prije svega pred svijetom pokazati kako Bosna nije zemljakoja pripada samo jednome narodu i vjeri, ve} da je to multinacionalna i multikulturalnazajednica, koja se kao takva na svaki na~in treba i da o~uva. Protiv poku{aja uzurpacijevlasti i republi~kih ustanova mi smo vi{e puta inicirali ujedinjenje opozicionihdemokratskih stranaka. Tako smo organizirali sastanke u Genevi, Ljubljani, Mariboru,Sarajevu te s opozicionim strankama potpisali ugovore o politi~koj suradnji. @elimo ovaj

put naglasiti da }emo u~initi sve za ujedinjenje demokratske opozicije, da se onakonstituira i zajedno istupi u svim politi~kim akcijama, na lokalnim i republi~kimizborima - na lokalnima odmah, a na republi~kim kad zemlja bude oslobo|ena.

Demokratske snage u svijetu èle da kontaktiraju i pomaù liberalne, socijalisti~ke idemokratske stranke u Bosni. Do sada su mnoge politi~ke akcije ostale bez podr{keme|unarodne javnosti, jer smo propu{tali prilike da se toj javnosti predstavimo sa svojim

jasnim demokratskim ciljevima i time omogu}imo probijanje pravih informacija o Bosni,a prije svega èlju ve}ine Bo{njaka da se Bosna ni pod kakvim uvjetima ne podijeli.Me|unarodni faktori moraju znati da u Bosni nema mira i nema slobode dok o njihovoj

sudbini raspravljaju oni koji su Bosnu doveli u rat, koji su uzrok ovoj tragi~noj katastrofikojom se na{a zemlja duhovno, fizi~ki i materijalno masakrira.

Kao uvjet o~uvanja demokracije i pluralizma, od najve}eg je politi~kog zna~aja ja~anjeopozicije i stvaranje demokratske alternative poku{aju uzurpacije vlasti od jedne ili dviju

politi~kih stranaka. Na posljednjim sjednicama Skup{tine BiH postao je obi~aj da se postavljaju zastave SDA i HDZ, kao da je pitanje Bosne i republi~kih ustanova pitanjedviju politi~kih stranaka. To je gruba uzurpacija i falsifikat, koji mi energi~no odbijamo i

protiv ~ega }emo se boriti svim legalnim politi~kim sredstvima.

I pored odre|enih razlika u djelovanju opozicionih stranaka, treba ista}i da je opozicijauvijek bila u manjem sporu od koalicije na vlasti: Dok je SDS bila u vladaju}oj koaliciji,skupa sa SDA i HDZ, istodobno rastakaju}i i dijele}i Bosnu, dotle je opozicija radila nanjezinu o~uvanju. Isti je slu~aj i danas. Nakon {to je HDZ izdala principe suverene inedjeljive Bosne, nakon {to je HVO izvr{ila agresiju na Republiku, SDA nije zauzelastajali{te podr{ke i pomaganja onim hrvatskim politi~arima i strankama koje se zalaù zasuverenitet i nedjeljivost Bosne, ve} je iznova u{la u koaliciju s HDZ. Ovdje se name}e

pitanje: da li vo|stvo SDA èli Bosnu ili pak o~uvanje vlasti po svaku cijenu?

Apeliramo na sve politi~ke stranke da zajedno s nama ne àle truda u formiranju

demokratskog fronta, koji }e istupiti kao prethodnica istinske demokracije i kao garantsuvereniteta BiH. Na taj na~in stvorit }emo uvjete da nas demokratski svijet primi na jedan otvoreniji na~in, da na{ narod dobije perspektivu, da oja~a svoju vjeru u slobodnuBosnu, a na{a borba da dobije novi smisao i jasnu perspektivu, i da Armija znade danjezine `rtve nisu niti za jednoga ~ovjeka niti za jednu stranku, nego da su to `rtve zaoslobo|enje domovine od agresora.

Amnestija zlo~inaca

Postoje saznanja da se priprema amnestija na{im ubicama, kako bi se olak{ala uspostava

mira. Te{ko nama ako mi mir ure|ujemo prema na{im ubicama. Mir mora nastajati premainteresima nas samih, odnosno interesima na{e domovine.

Svaka podijeljena Bosna ozna~ava na{u propast, svako na{e poniènje jeste usluga na{imdu{manima. Mi moramo insistirati na ka`njavanju zlo~inaca, i ne smijemo ni pomisliti naamnestiju niti oprost za na{e pobijene sinove i bra}u, za silovane sestre i k}eri i za

protjerivanje na{eg naroda s njegovih djedovskih ognji{ta. Za to nema pomilovanja, za to



88

su stvoreni me|unarodni sudovi, ali i na{i i boìji sudovi, i zlo~inci moraju odgovarati zasvoja zlodjela.

Priznanje Bosne od strane Srbije

Vladaju}e strukture Republike postavile su pitanje priznanja Bosne od strane Srbije presudnim ~inom koji }e promijeniti sudbinu rata. Traì se priznanje od Srbije, koja nijeme|unarodni pravni subjekt. S druge strane, ukoliko bi Bosnu priznala takozvanaSavezna Republika Jugoslavija, to ni~im ne}e obavezivati Srbiju. Time, dakle, Srbijadobiva ukidanje sankcija, a daje malo ili ni{ta.

[ta moèmo o~ekivati od toga da nas Srbija prizna ako znamo da je jedna od prvihdràva koja nas je priznala bila Hrvatska, da bi potom izvr{ila nad nama brutalnuagresiju.

No, bez obzira na to ho}e li nas Srbija ili Jugoslavija priznati, mi èlimo ista}i da postojanje Bosne ne ovisi o dobroj volji onih koji nas ubijaju i uni{tavaju. Bosna ne ovisio njihovu priznanju. Svi ratovi koji su vo|eni u Europi posljednjih stolje}a vo|eni suizme|u zemalja koje su jedna drugu priznavale i s kojima su imale diplomatske odnose.Priznanje ne predstavlja nikakvu garanciju za na{u slobodu i za na{u teritoriju, i ono nemoè niti smije biti razlog da bi smo se mi ponizili ili da bismo iz svojih ruku ispustili i

jedan dio na{e domovine i na{ih sloboda. Na{a se domovina ne moè komadati, nijedannjezin dio nije za prodaju, darivanje ili ustupanje.

Kakva je sudbina Bosne i Bo{njaka

Ovdje treba imati hrabrosti pa se zapitati kolika krivica leì na nama, odnosno na onimljudima i strankom koja je vodila politiku Bosne. Je li bilo potrebno odbiti idejusporazuma i omogu}iti brutalnu agresiju Srbije i Crne Gore na Bosnu? A kad se todogodilo, moralo se u~initi sve na pobolj{anju na{ih odnosa s Hrvatima. Kako se moglodozvoliti da do|e do za nas najnepoterbnijeg rata s Hrvatima i Hrvatskom? Treba ista}ida su stvarna izolacija i embargo nad Bosnom stvoreni ratom s Hrvatskom.

Nezavisno od krivice hrvatskih politi~ara, kao i me|unarodne zajednice ogledane udjelima Vancea i Owena, golema odgovornost i grijeh leì na le|ima vo|stva Strankedemokratske akcije. Nakon {to smo bili u ratu sa Srbima i Hrvatima, to vo|stvo svojomuskostrana~kom politikom borbe za poloàje otvorilo je i tre}i front, ovaj put izme|uAbdi}a i Izetbegovi}a, odnosno izme|u samih Bo{njaka.

Ovakva politika krije u sebi jo{ ve}e sukobe i tragedije. Ukoliko oni koji danas predstavljaju Bosnu potpi{u podjelu svoje domovine onako kako nam to diktiraKontaktna skupina, nema sumnje da je to put u novu katastrofu. Ne smijemo imati iluzije:

pola Bosne bit }e predano u ruke Karadìcevih kolja~a, a Hrvatska, koja za to imasnagu, sredstva i volju, pripojit }e sebi tzv. Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu. Tako }enama ostati samo ostaci ostataka nekada slavne zemlje Bosne.

To ne}e mo}i niti htjeti prihvatiti oni borci Isto~ne Bosne, Hercegovine, Sandàka,Krajine, Posavine i drugih dijelova Bosne koji }e ostati pod kontrolom Srbije i Hrvatske, ineizbje`no }e se stvoriti antagonizmi u na{im redovima; u Armiji, dràvici i strankama, au tom slu~aju sve }e eskalirati u me|usobnoj borbi. To bi mogao biti samoubila~ki delirijkona~ne propasti Bosne i kraj svih na{ih nadanja.



89

Jedini na{ put, po uvjerenju Muslimanske bo{nja~ke organizacije, jeste ~vrsta i jasna politika Bosne u onim granicama u kojima nas je cijeli svijet priznao, politika nedjeljive,multinacionalne i multireligijske, demokratske Bosne. To je jedina mogu}a alternativa

podjeli i propasti Bo{njaka.

Bo{njaci su danas u te{kome poloàju, ali vrijeme je pokazalo da na{i du{mani nisu

uspjeli da nas uni{te, iako su nam zadali te{ke udarce. Ako svi mobiliziramo svoje snage iako ujedinimo na{e mogu}nosti za Bosnu, mi imamo {anse da oslobodimo na{e krajeve iiznova zapalimo vatru na na{im ognji{tima. Mi to moèmo samo slogom, ~uvaju}i se

poniènja i savjeta na{ih du{mana i na{ih nazovi-prijatelja, ~uvaju}i se nagovaranja,oportunizma i panike, ne poniàvaju}i se i ne ~ine}i nepotrebne usluge za neki fiktivnimir. Jer, nema mira ni slobode bez slobodne i jedinstvene, demokratske Bosne iHercegovine.

Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH povodom

ameri~ke inicijativeBosanski kongres

Sjedinjene Ameri~ke Dràve26. avgusta 1995. godine

SKUP[TINI BOSNE I HERCEGOVINE

Bosanski kongres, organizacija Bo{njaka i prijatelja bosanskog naroda koja se bori zaBosnu i Hercegovinu onakvu kakava je na referendumu od naroda izglasana i od svijeta

priznata, obra}a se Skup{tini Bosne i Hercegovine slijede}im

PROGLASOM

1. Najnoviji prijedlog podjele Bone i Hercegovine dolazi od ameri~ke Vlade. Nemojtezaboraviti da je Kongres Sjedinjenih Dràva, koji predstavlja volju ameri~kog naroda ikoji je nadre|en ameri~koj Vladi, odlu~io da po{tuje pravo Bo{njaka na samoodbranu.Clintonov jedini na~in da sprije~i ameri~ke isporuke oru`ja Bosni i Hercegovini je da nas

poku{a prevariti da potpi{emo najnoviji "mirovni sporazum". Taj sporazum daje 49%Bosne i Hercegovine srpskim ~etnicima, a preostalih 51% ide u konfederaciju sa

Hrvatskom. Nije li to ostvarenje najgorih mogu}ih bo{nja~kih ko{mara - podjela Bosne iHercegovine izme|u Srba i Hrvata. Na{i neprijatelji sve mirovne planove za{e}erere~enicom da "Bosna i Hercegovina ostaje jedinstvena dràva". Jedini smisao te re~enice

je da prevari vas koji odlu~ujete o hiljadugodi{njoj dràvi Bosni i Hercegovini u njenomnajkriti~nijem trenutku. Nema jedinstvene dràve Bosne i Hercegovine u kojoj su jednalegalna vojska ~etnici na 49% teritorije, a Armija BiH i HVO vojske na preostalih 51%teritorije. Nema jedinstvene dràve u kojoj su zlo~inci i na{e ubice iz Karakaja, Luke,Srebrenice, Vlasenice, Kozarca i ostalih masovnih strati{ta Bo{njaka ratni zlo~inci na51% njene teritorije, a heroji na 49% teritorije. Svi znamo da u takvoj dràvi ne}e bitimira. Me|utim, ako mi potpi{emo, ubicama se legalizuje sve {to su nam oru`jem oteli i

oni se amnestiraju za sve grozote koje su nam u~inili, a mir ne}e do}i. Ako potpi{emo mi}emo biti uljezi u Zvorniku, Vi{egradu, Banja Luci, Vlasenici, Fo~i i svim ostalimmjestima koji }e potpasti pod srpsku dràvu na 49% biv{e Bosne i Hercegovine.Po{tovani poslanici Skup{tine, ako potpi{ete, vi legalizujete Republiku Srpsku, pa i njeno

pravosu|e po kome ste i vi sami ratni zlo~inci na 49% teritorije Bosne i Hercegovine.

2. Dragi Bosanci u Skup{tini, nije istina da mi moramo pregovoarati i potpisivati tako



90

nepovoljne ugovore po na{ narod koji }e rezultirati nestankom na{e dràve i nestankomna{eg naroda. Niko ne}e smatrati da je `rtva postala krivac ako ne}e da se dogovara sasvojim dèalatima. Postoje brojni prijatelji Bosne i Hercegovine i po{teni ljudi koji }ezbog po{tovanja me|unarodnih zakona stati uz Bosnu i Hercegovinu. Naàlost, na{ineprijatelji su do sada uvijek bili korak brì i uspijevali da nas nagovore na neke"mirovne procese" koji su imali jedino za cilj da zaustave skidanja "arms embarga" i

podjele Bosnu. Uvijek su pregovori o podjeli domovine nu|eni Bosni i Hercegovini kaoalternativa skidanju "arms embarga" i borbi za slobodu. Uvijek smo prihvatali tualternativu koja nam nije ni{ta dobro donosila. Nemojmo nasjesti i ovaj put. Ovaj putmoramo re}i dostojanstveno "NE" komadanju na{e domovine. Nama ne treba mir koji }euni{titi na{u domovinu i na{ narod. Nama ne treba mir mrtvaca.

3. Ako ti neko uzme komad njive ili ba{~e lahko }e{ imati mir ako ode{ na sud i to prepi{e{ na uljeza. Me|utim, tada prestaje{ biti dostojanstveno ljudsko bi}e i postaje{seoska budala kojoj svako moè raditi {ta ho}e. Takvome ti nema vi{e ìvota. Kada

jednom popusti{ ucjenjiva~u, on nastavlja dok mu se ne suprotstavi{ ili dok ti ne uzme

sve. Suprotstavimo se sada ili nam nema ìvota. Vidjeli smo da nam dosada{nja popustljivost nije donijela ni{ta dobro. Naprotiv, na{a "kooperativnost" i pregovori suiskori{teni da nam se masakrira @epa i Srebrenica. Vi nemate pravo potpisati da suZvornik, Vi{egrad, Banja Luka, Srebrenica, Vlasenica, Bratunac itd. itd. srpski samo zato{to su ih ~etnici okupirali. Vi to nemate pravo uraditi i zbog onih Bo{njaka koji su

protjerani iz tih od pamtivjeka bosanskih gradova. Da su Rusi potpisali da su Minsk,Harkov, Kijev i drugi sovjetski gradovi Njema~ki, smo zato {to su ih Nijemci tadaokupirali, danas bi Njema~ka bila do Staljingrada, a mo`da i dalje. Isto tako, ako vi

potpi{ete da je 49% Bosne i Hercegovine srpsko, Bosna i Hercegovina }e umrijetiodmah, a bo{nja~ki narod ubrzo poslije toga.

4. Znajte da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjati granice suverene dràvesilom, nego samo dogovorom. Zbog toga je pristanak da se pregovara o podjeli Bosne iHercegovine veoma oja~ao motivaciju okupatora. Sjetimo se koliku teritoriju sukontrolisali Armija i narod Bosne i Hercegovine prije pregovora, u januaru 1993. godine,i koliko teritorija je palo u neprijateljske ruke od tada. Po~etak pregovora u januaru 1993.godine okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada su shvatili da ne ginu uzalud i da}emo sami mi priznati osvojeno. Vidjeli ste kako ~etnici nisu imali morala da se bore za"svoje" teritorije u Hrvatskoj, jer im je Tu|man jasno dao do znanja: "Bi}ete reintegriraniu Hrvatsku milom ili silom. Te teritorije nikada ne}e biti priznate kao srpske." Takav va{

potez, doveo bi do rasula u ~etni~kim redovima u BiH. Oni imaju moral za borbu samozato {to vide budu}nost za svoju zlo~ina~ku tvorevinu na 49% BiH. Nemojte im visvojim potpisima davati tu budu}nost i hraniti borbeni moral.

5. Domovina je u pitanju i svaki patriota mora skupiti snage da kaè otvoreno {ta misli ida odabere najsposobnije da predstavljaju na{u domovinu. Na{i du{mani zovu na

pregovore one koji njima odgovoaraju. Vi odaberite one koji ne}e dozvoliti podjelu na{edomovine i koji }e se boriti za Bosnu i Hercegovinu u njenim me|unarodno priznatimgranicama. Bez uvrede, ali ipak bi bolje bilo da Bosnu predstavljaju Durakovi},Silajdì}, Kljuji}, nego Izetbegovi} koji previ{e popu{ta na{im neprijateljima. Ne

zaboravite, domovina i ìvoti miliona su u pitanju i nije vrijeme za nezamjeranje. Niko senema pravo vrije|ati u demokratiji. Nemojte se dijeliti po klubovima delegata. Nekacijela Skup{tina bude jedan klub koji ima jedan cilj - spas domovine.

6. Skup{tina Bosne i Hercegovine i Armija du`ni su da {tite Ustav i teritoriju Bosne iHercegovine u njenim istorijskim i me|unarodno priznatim granicama. Skup{tina Bosne iHercegovine je jedina institucija na kugli zemaljskoj koja moè podijeliti Bosnu i



91

Hercegovinu. To ne mogu u~initi ni Srbija ni Hrvatska, ni Amerika, ni Rusija bez va{ega potpisa. Vi ste se zakleli narodu, koji vas je izabrao, da }ete po{tovati Ustav i teritorijalniintegritet Bosne i Hercegovine. Ne vjerujte ni jednom pojedincu koji ugroàva ovesvetinje bez kojih nema ìvota na{eg naroda, bez obzira koliko je visoka njegovafunkcija.

7. U cilju podjele na{e domovine uvedena nam je informativana blokada od samoga po~etka rata. Zbog toga nismo u stanju poslati ovaj proglas svakom poslaniku u Skup{tiniBiH. Zato, svakoga onoga, kome do|e u ruke, molimo da ga {alje dalje.

Predsjedni{tvo Bosanskog kongresa

Email: [email protected]: (617) 783-8796, (810) 828-3193Fax: (810) 828-3069

Poruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH povodom ameri~ke inicijative

MEMORANDUM

Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine

[alje: Prof. Francis Boyle,Profesor me|unarodnog prava

University of Illinois, USA

Predmet: Dogovor o osnovnim principima, sa~injen u Genevi, 8. septembra 1995.

Datum: 11. septembar, 1995.

Dragi prijatelji,

Zamoljen sam da komentiram Dogovor o osnovnim principima, sa~injen u Genevi 8.septembra 1995. Ukratko re~eno, izvr{enje ovog Dogovora }e podijeliti Republiku Bosnu

i Hercegovinu na dvije de facto zasebne dràve i definitivno sprije~iti povratak oko jednog miliona ljudi ku}ama koje }e ostati pod okupacijom srpskih agresorskih snaga naneograni~eno vrijeme. Eventualno, poslije nekoliko godina, teritorije date bosanskimSrbima u ovom Dogovoru, bi}e priklju~ene krnjoj Jugoslaviji da bi se stvorila VelikaSrbija. Pod tim okolnostima, ne vidim kako bi takozvana Federacija BiH opstala kaoneovisna dràva. Ona bi bila pridruèna Republici Hrvatskoj, da se stvori VelikaHrvatska. Iz ovih razloga, savjetujem Vam da odbijete ovaj Dogovor.

To~ka br. 1 ovog Dogovora je defektna. Krnja Jugoslavija ne garantira diplomatsko priznanje Republici Bosni i Hercegovini, ili Vladi Republike Bosne i Hercegovine. Ovo

mora biti ura|eno putem razmjene ambasadora izme|u Bosne i krnje Jugoslavije. Ali,krnja Jugoslavija to nikada ne}e u~initi. Dapa~e, putem ovog Dogovora, krnja Jugoslavija}e biti u stanju da primjeni de facto aneksiju teritorija datih bosanskim Srbima. Ovajzaklju~ak postaje jasan nakon analize daljnjeg teksta tzv. Dogovora iz Geneve.

Putem to~ke Br. 2, Republika Bosna i Hercegovina }e biti podjeljena na dvije de facto posebne (neovisne) dràve: Federaciju BiH (nadalje nazvanu Federacija) i Republiku





92

Srpsku (RS). Vlada SAD je pripremala put ovoj podjeli i uni{tenju Republike Bosne iHercegovine jo{ od sklapanja tzv. Washingtonskog Dogovora, od 18. Marta, 1994. Poovom pitanju, uputio bih vas na moj Memorandum od 24. Marta 1994, kojeg sam uputioParlamentu Republike Bosne i Hercegovina po pitanju Washingtongskog dogovora 24,Marta, 1994.

Kao {to moète vidjeti iz mog Memoranduma od 24. Marta 1994, Federacija BiH jena~injena da funkcionira i egzistira kao de facto samostalna dràva koja }e u krajnjojinstanci postati de jure samostalna dràva. Sli~no tomu, Ustav Republike Srpske jeRepubliku Srpsku proglasio de jure neovisnom dràvom. Stoga sada postoje dvijesamoprogla{ene samostalne mini-dràve koje djeluju unutar Republike Bosne iHercegovine. Ovo moè voditi samo podjeli i cijepanju cjelokupne Republike Bosne iHercegovine kao dràve.

Uz to, ne shvatam {ta se uop}e dobilo time {to je u Genevi Vlada Republike Bosne iHercegovine dala zvani~no me|unarodno diplomatsko prizanje Republici Srpskoj. Ovo

totalno legitimizira osvaja~ki pohod bosanskih Srba u o~ima me|unarodne javnosti. Zauzvrat nije dobijeno ama ba{ ni{ta vi{e od komada papira koji kaè da }e dràva mo`da

biti podjeljena otprilike po "parametrima" 51:49. Drugim rije~ima, Srbi su odmah dobili priznanje legitimiteta njihovog zahtjeva da proklamiraju de facto neovisnu dràvu, a uzamjenu su dali samo obe}anje na komadu papira.

To~ka 2(1) govori o podjeli 51:49 jedino kao "parametru" (orjentiru). Drugim rije~ima,ovaj takozvani "parametar" nije "odnos" ili "procent". Stoga ovaj odnos 51:49 moè biti

promjenjen na {tetu Federacije. To je jo{ jasnije iz naredne re~enice u to~ki 2(1) -- kojakaè da je "parametar" ustvari otvoren za prekrajanje putem me|usobnih sporazuma.

Drugim rije~ima Vlada RBiH moè biti pritisnuta da Srbima na~ini jo{ i vi{e ustupaka pored 51:49 "parametra".

Naravno, ni{ta nije re~eno o za{titi Sarajeva kao va{eg suverenog glavnog grada.Drugim rije~ima, Sarajevo moè postati grad kao ~to je bio Berlin: podijeljen zidom.

Putem to~ke 2(2), Vlada Republike Bosne i Hercegovine je zvani~no priznala vrijednost ilegitimnost Ustava Republike Srpske (RS), a da za to nije ni{ta dobila za uzvrat.

Napomenuo bih da je Ustav Republike Srpske sebe proglasio ustavom neovisne dràve.Ovo je sada zvani~no priznato od strane Vlade RBiH u zamjenu za obe}anje napisano na

papiru. Jezik koji je kori{ten u zagradama "(namje{teno da se prilagodi ovim osnovnim principima)" je tako proizvoljan, putem kori{tenja rije~i "prilagodi", da moè dozvolitiSrbima da smatraju da ih je Vlada RBiH de facto priznala kao neovisnu dràvu.

Putem to~ke 2(3), Republika Srpska }e imati "pravo da uspostavi paralelan specijalniodnos sa krnjom Jugoslavijom". Kriti~na rije~ je ovdje: "paralelan". Pitanje je: paralelansa ~ime? A odgovor je: paralelan sa Konfederalnim Dogovorom izme|u Federacije BiH iRepublike Hrvatske, koji je bio dio Washingtonskog dogovora (Mart 1994). Drugimrije~ima, putem ovog Dogovora u Genevi od 8. Septembra 1995, Bosanskim Srbima jedato pravo da stupe u Konfederaciju sa krnjom Jugoslavijom. To je sli~no po sadràju sa

Konfederacionim dogovorom potpisanim izme|u Federacije BiH i Republike Hrvatske.Kao {to sam objasnio u Memorandumu kojeg sam poslao Parlamentu RBiH, 24 Marta,1994, uspostava takve konfederacije izme|u Republike Srpske i krnje Jugoslavije }e biti

jednaka de facto pridruènju teritorija koje okupiraju bosanski Srbi krnjoj Jugoslaviji.Drugim rije~ima, nasta}e Velika Srbija. Ne}e biti najve}a Velika Srbija, jer ne}euklju~ivati Krajinu u Hrvatskoj -- ali, bi}e to Velika Srbija.



93

Ono {to se dalje moè desiti, je da bosanski Srbi stvore konfederaciju sa krnjomJugoslavijom, nakon par godina -- i to kada "dobrovoljno" odlu~e da se pridruè krnjojJugoslaviji prema onom {to Srbi nazivaju njihovim pravom samo-opredjeljenja -- premame|unarodnom pravu i ustavu Republike Srpske. Ne postoji ni{ta u Dogovoru (od 8.Septembra 1995) iz Geneve, {to moè sprije~iti takav nepovoljan razvoj doga|aja.

To~ka 2(4)(b) govori o obavezi da "... se omogu}i raseljenim ljudima da se ponovno vrateku}ama ili da dobiju pravednu kompenzaciju". Ovdje je klju~na rije~: "ili". Drugimrije~ima, bosanski Srbi nisu obavezni dozvoliti bosanskim izbjeglicama da se vrateku}ama. Dapa~e, ova to~ka Dogovora daje Srbima pravo da bosanskim izbjeglicamazabrane da se vrate ku}ama, ako im se da "pravedna kompenzacija". Ovo je upravo onavrsta obe}anja koje je me|unarodna zajednica dala Palestincima, poslije Mandata podjelePalestine od strane UN 1947. godine. Generalna Skup{tina UN je usvojila rezoluciju dase Palestinci u izgnanstvu imaju pravo vratiti ku}ama, ili da prime "pravednukompenzaciju". Izraelu je re~eno da prihvati uslove ove rezolucije kao uslov da bude

primljen u UN. Me|utim, i nakon 50 godina, dva i pol miliona Palestinskih izbjeglica jo{

se potucaju, ìvotare i trunu po izbjegli~kim kampovima {irom Bliskog Istoka, bez perspektive da se vrate ku}i i bez ikakve materijalne naknade. Isto }e se dogoditi bosanskim izbjeglicama. Ustvari, postoji zapanjuju}a sli~nost izme|u cijepanja Palestineuz u~e{}e Ujedinjenih Nacija 1947, i cijepanja Republike Bosne i Hercegovine uz u~e{}eUjedinjenih Nacija 1995. godine. U slu~aju da prihvate ovaj Dogovor iz Geneve od 8.Septembra 1995, Bosanci }e postati Palestinci Balkana.

To~ka 3(1) samo potvr|uje gornju analizu. Opet se bosanskim Srbima daje pravo daodbiju bosanskim izbjeglicama i raseljenim ljudima da se vrate ku}ama u ime "pravednekompenzacije" koja nije obezbje|ena u ovom Dogovoru. Stoga je sve {to Srbi mogu da

kaù, to da }e bosanskim izbjeglicama jednog dana biti data "pravedna kompenzacija" zanjihove ku}e i imanja. Drugim rije~ima, putem ovog Dogovora, otprilike oko milion

bosanskih izbjeglica ne}e nikada biti u stanju da se vrati ku}ama.

Ostatak to~ke 3 ovog Dogovora jednostavno omogu}uje razvod Federacije i RepublikeSrpske. Nema poku{aja da se uvede dràvni aparat koji }e povezati dvije tvorevine.Dapa~e, prema Dogovoru, ove dvije tvorevine, Federacija i Republika Srpska, se od sadatretiraju kao de facto neovisne dràve po me|unarodnom pravu.

Iz svih gore navedenih razloga, mogu Vam samo preporu~iti da Parlament RBiH odbije

takozvani Dogovor iz Geneve od 8. Septembra 1995. Svaki mirovni plan za Bosnu iHercegovinu mora biti baziran na odrànju teritorijalnog integriteta i politi~ke neovisnostiRepublike Bosne i Hercegovine u njenim me|unarodno priznatim granicama kao i~lanstva u Ujedinjenim nacijama. Kao dio bilo kojeg mirovnog plana, sve bosanskeizbjeglice i raseljena lica moraju imati apsolutno, garantirano i efikasno pravo da se vrateku}ama. Kao {to znate, bio je moj posao da ostvarim te ciljeve kao pravni savjetnik Predsjedni{tva RBiH, pri tzv. Owen-Stoltenbergovim pregovorima u Genevi tokomljeta 1993. Spreman sam jo{ jednom da ponudim svoju pomo}, da se ti ciljevi postignu. Utome cilju, traìo bih od predsjednika Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine da

pokrene tu`bu protiv Velike Britanije ili Rusije, ispred Me|unarodnog Suda, da bi se

zaustavilo etni~ko cijepanje Bosne, i da se ukine ilegalni embargo na oru`je. Uz Boìju pomo}, ja sam ve} izvojevao pobjedu za dvije naredbe Svjetskog Suda, koje su bileveoma u korist Bosne. Iz istih razloga, mogu izvojevati i tre}u.

Neka je Bog sa Vama i sa bosanskim narodom.

Srda~no Francis A. Boyle



94

Profesor me|unarodnog prava Sjedinjene Ameri~ke Dràve

Saop{tenje Studija 99

Slijede {iri izvodi iz saop{tenja novinara Studija 99 poslije paljenja tog studija 16.septembra 1995. Ispu{teni su neki detalji o maltretiranju novinara Studija 99 od straneIzetbegovi}evih ljudi.

DIVERZIJA NA PRAVO NA RIJE^

AIM SARAJEVO, 17.09.95

"Ni{ta, pa ni bilo kakvi ovakvi ili sli~ni nasilni poku{aji ne}e nas onemogu}iti u na{emneprikosnovenom pravu na slobodnu javnu rije~!" - poruka je ekipe Nezavisne

radio-televizije Studio 99. 16. rujna u 4 sata ujutro u Sarajevu je nasilno, najvjerojatnije podmetanjem poàra, uni{ten radijski i TV predajnik ovog medija, prate}a oprema(radijski, televizijski transmiter, radijski i televizijski link za prijenos signala, pomo}nitransformator za reguliranje napona, te ostali pomo}ni ure|aji i instalacije), a {teta senakon prvog uvi|aja procijenjuje na oko 180.000 njema~kih maraka! Sude}i po izuzetnonegaitvnom stavu koji vladaju}a nomenklatura od samog osnivanja Studija 99 iskazujespram ovog nezavisnog medija, a pogotovu po posljednjim doga|ajima i prijete}im

porukama, ~ini se da trag odgovornosti za ovu diverziju vodi pravo u sjedi{te vladaju}eStranke demokratske akcije!

Djeluju}i kao otvoren medij za brojne gra|anske ideje i inicijative, istrajavaju}i na postulatima demokratskog i vi{enacionalnog dru{tva - {to ga je nerjetko dovodilo u poziciju istaknutog opozicijskog djelovanja naspram isklju~ivosti vladaju}ih nacionalniholigarhija - te odraàvanjem javnog mnijenja gra|ana Sarajeva putom brojnih kontaktemisija i necenzuriranih pitanja u intervjuima, Studio 99 dolazi pod sna`ne kriti~ke udare

politi~kih snaga iz dijela vladaju}eg establismenta u Sarajevu koje se svojim djelovanjemzalaè za etni~ku podjelu Bosne i Hercegovine.

(Izostavljen jedan pasus)

Jo{ jednu "gre{ku" u o~ima vlastodràca ekipa Studija 99 pravi u vrijeme ponu|eneostavke bosanskohercegova~kog premijera Harisa Silajdì}a. Naime, prostor unajslu{anijoj kontaknoj emisiji Radio 99 pruà slu{ateljima i njihovom mi{ljenju osukobu na relaciji Silajdì} - Izetbegovi}. O{tre kritike javnog mnijenja upu}eneradio-valovima na adresu A. Izetbegovi}a i vrha SDA, te posvema{nja podr{ka

premijeru Silajdì}u - {to je po tvrdnjama mnogih analiti~ara bh. prilika uvelikeodlu~ivalo i opstanku Silajdì}a na ~elu vlade - rezultirali su optu`bom vladaju}e SDAkako je Studio 99 odgovoran za sarajevsko-tuzlansku urotu u korist premijera, a protivIzetbegovi}a, s obzirom da su sli~nu podr{ku Silajdì}u iskazali i gra|ani Tuzle.

I posljednji genevski sporazum produbio je, blago re~eno, netrpeljivost vlasti spram RTV99 zbog ponovnog pu{tanja gra|ana u eter koji su sporazum klasificirali kao "izdajuBosne" tvrde}i da je to zapravo i bila kontinuirana politika Alije Izetbegovi}a, tezahtijevali hitnu smjenu ministra vanjskih poslova BiH, Muhameda [a}irbegovi}a,ina~e bliskog Izetbegovi}evog suradnika. Naravno, u programu se uklju~uju i, poosobnom tvr|enju, pripadnici elitnih jedinica bosanske Armije, tvrde}i da je ovaj medij"~etni~ko leglo jer èli da o~uvanjem BiH o~uva i zajednicki ìvot s ~etnicima!"



95

Potom, vjerojatno na zaprepa{tenje klike na vlasti, u Studiju 99 kao gost se pojavljuje dr.Rusmir Mahmut}ehaji}, biv{i dopredsjednik Vlade BiH i ideolog SDA, koji je ve} dvijegodine u politi~koj i medijskoj izolaziji nakon razlaza sa strankom koju je stvarao. Doovog razlaza ina~e dolazi zbog nepristajanja Mahmut}ehaji}a na strana~ku politikustvaranja zasebne muslimanske dràve u BiH. U svom intervjuu na Studiju 99

Mahmut}ehaji} je, kao izvrstan poznavalac prilika u SDA, razotkrivao brojne potezeaktualne vlasti u Sarajevu u cilju etni~ke podjele zemlje, a posljednje postupke dràvnogvrha tako|er javno ozna~io kao "Izdaju Bosne i Hercegovine".

Iznova pokrenutu kampanju protiv Studija 99 nakon ovoga vodi muslimanski radioHayat, na ovim prostorima ina~e upam}en po pozivu na lin~ svih Srba koji su ostali daìve u Sarajevu, emitiranom nakon prvog zlo~ina koji je paljanski reìm u~inio na tr`niciMarkale. Ovaj radio, zajedno s muslimanskom televizijom Hayat, u svom programuugo{}uje predsjednika Stranke demokratske akcije Aliju Izetbegovi}a ({to direktno prenose i drugi kontrolirani mediji), a u kojem voditelj Izetbegovi}u postavlja ovako

formulirano pitanje:

"Gospodine Predsjedni~e, molimo Vas da komentirate selektivna pitanja Radija 99 kojièli ljudima nametnuti mi{ljenje protiv genevskog dogovora, za razliku od ostalih anketaradio stanica u BiH i Sarajevu. Oni sugeriraju stav uskog broja ljudi koji ne znaju ni kojesu nacije i vjere, i èle prikazati svoje mi{ljenje kao op{ti stav naroda u BiH!"

Na ovakvo sugestivno pitanje Izetbegovi}, kao i svaki totalitarni vo|a koji uvijek znasve {to "njegov" narod misli i èli, isprekidano odgovara: "ûo sam da 99 prikazuje kaomi{ljenje Sarajlija... Ono {to ja znam o Sarajlijama i {ta oni misle, i ovo {to prikazuje 9 9 -

razlikuje se! Ja ne}u da pretendujem, ali ja ta~no znam njihovo mi{ljenje!"

Tri dana poslije emitiranja ovog intervjua dolazi do teroristi~kog uni{tavanja tehnikeStudija 99 .

DRA@ENA PERANI]

Analiza prof. Zdravka Tomca

U Globusu broj 249 od 15. rujna 1995. dr. Zdravko Tomac pi{e:Prije dva tjedna govorio sam o raznim opasnostima ameri~kog plana, prije svega oopasnosti da svjetska zajednica prihvati neofa{isti~ku logiku Slobodana Milo{evi}a i,kao kona~no rje{enje, legalizira podjelu Bosne i Hercegovine, prihvataju}i da se"(humanim") preseljenjem dovr{i ono {to dosad nije u~injeno.

Postignuti sporazum u Genevi, o na~elima na kojima treba posti}i definitivni sporazum,koja su prihvatili ministri inozemnih poslova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i tzv.Jugoslavije, ne samo da potvr|uje opravdanost mojih upozorenja nego je takav da traì

mnogo o{trije reagiranje, jer, objektivno, nagra|uje agresora i legalizira velik dionjegovih osvajanja.

Zato je logi~no da su odmah uslijedile èstoke reakcije, koje osporavaju ta na~ela i shrvatske i s bo{nja~ke strane. U isto vrijeme u Beogradu se slavi. Milo{evi}u svi~estitaju. Zasut je brzojavima podr{ke. Svi su za njega, jer je uspio ve} na startu posti}i~etiri bitne stvari:



96

Prvo, odvojio je problematiku okupirane Baranje, isto~ne Slavonije i zapadnoga Srijemaod sporazuma o Bosni i Hercegovini. Zato ne iznena|uje {to je Mate Grani} uzeo torbu ikrenuo najprije u Pariz, pa onda u Washington, poku{avaju}i uvjeriti Zapad da Hrvatskane}e prihvatiti sporazum o Bosni i Hercegovini ako se tim sporazumom istodobno neosigura i teritorijalni integritet i priznanje Hrvatske u me|unarodno priznatim granicama.

Drugo, prvi put me|unarodna zajednica, a onda i bo{nja~ka i hrvatska strana, pristaju}ina na~ela sporazuma, legalizirale su fantomsku "Republiku Srpsku", za koju su govorilitakozvana, tako da ona postaje ravnopravni partner i fakti~no u me|unarodnuterminologiju, kao realnost, ulazi termin Republika Srpska. [tovi{e, ona je izjedna~ena sFederacijom Bo{njaka i Hrvata i ima pravo na paralelne istovjetne veze s tzv.Jugoslavijom kakve }e imati Federacija Bo{njaka i Hrvata s Hrvatskom.

To je vrlo lukavo formulirano, jer je ve} Washingtonskim sporazumom re~eno da }eFederacija Bo{njaka i Hrvata imati konfederalne odnose s Hrvatskom.

Dakle, Hrvati koji inzistiraju na konfederalnim vezama Federacije Bo{njaka i Hrvata sHrvatskom kao uvjetu opstojnosti Federacije Bo{njaka i Hrvata ubudu}e }e, nakon

prihvatanja na~ela Sporazuma o Bosni i Hercegovini u Genevi, takvim inzistiranjemizravno raditi za Srbe, jer na temelju Sporazuma u Genevi sve one odnose koje uspostaviFederacija Bo{njaka i Hrvata s Hrvatskom ima pravo uspostaviti i Republika Srpska stzv. Jugoslavijom, odnosno Srbijom.

Tre}e, Milo{evi} je nametnuo, kao temelj plana, svoju logiku i svoju koncepcijustvaranja etni~ki ~istih prostora i fakti~ne podjele Bosne i Hercegovine, kao, navodno,

jedino realno rje{enje.

^etvrto, Srbi su uspjeli dobiti 49 posto teritorija, zna~i u postotku mnogo vi{e nego {to jeudio srpskog pu~anstva u ukupnom pu~anstvu Bosne Hercegovine. S obzirom na to daHrvati i Bo{njaci imaju ve}inu, jasno je da je to nepravedan odnos, da me|unarodnazajednica nagra|uje agresora, a ka`njava `rtve agresije.

Tri dara za Milo{evi}a

Ako bismo tim darovima koje je ve} dobio Milo{evi}, a na koje su, iz meni

nerazumljivih razloga, prihva}aju}i na~ela Sporazuma, pristali Hrvati i Bo{njaci, dodali ione poklone koje je, navodno, Holbrooke u 30-satnim razgovorima s Milo{evi}emobe}ao i koje je Zapad spreman dati Milo{evi}u da bi on prihvatio globalnu nagodbu,onda se mo`e s jo{ ve}om sigurno{}u ponoviti ono {to sam konstatirao prije 14 dana, tj.da je ameri~ki plan neprihvatljiv i za Hrvate i za Bo{njake, da je on nepravedan, danagra|uje agresora i da ru{i sva na~ela pravednosti i morala koja su temelj svjetskog

poretka.

Nabrojit }u nekoliko najva`nijih darova koji se nude Milo{evi}u:

Prvo, 49% teritorija Republike Srpske bio bi kompaktan teritorij, u jednom komadu, a51% teritorija Federacije Bo{njaka i Hrvata bio bi sastavljen od tri nepovezana dijela.

Drugo, bitno bi se promijenila kvaliteta teritorija u korist Srba u odnosu na planKontaktne skupine. Dakle, prvotno od onoga {to je me|unarodna zajednica tvrdila, da }ekazniti one koji ne prihvate plan Kontaktne skupine, a nagraditi one koji ga prihvate,me|unarodna zajednica nagra|uje Srbe koji su odbili plan Kontaktne skupine, a



97

ka`njava Hrvate i Bo{njake koji su ga prihvatili.

Nije tajna da je Milo{evi} uspio u 30-satnim razgovorima dobiti vi{e nego {to je davao plan Kontaktne skupine. Tako, naprimjer, u igri je zamjena teritorija, po kojoj bi na kraju brdovita, nerazvijena i gospodarski bezvrijedna podru~ja op}ina Grahovo, Glamo~ iDrvar, gdje su u golemoj ve}ini ìvjeli Srbi, pripala Hrvatima, a Bosanska Posavina,

najrazvijeniji i najplodniji dio Bosne i Hercegovine, gdje su u golemoj ve}ini bili Hrvati iBo{njaci, pripala bi Srbima. U postotku povr{ine op}ina Grahovo, Glamo~ i Drvar

jednake su postotku koji u povr{ini BiH zauzima Bosanska Posavina.

Postoji, me|utim, bitna razlika. U Posavini je ìvjelo 200.000 ljudi, a u ovim op}inamasamo 20.000. Zato zaprepa{}uje kako je mogu}e uop}e pomi{ljati da Hrvati odustanu odBosanske Posavine i da hrvatska politika ve} po~inje seobu Hrvata i naseljavanje uGlamo~u i Grahovu.

Dakle, na primjeru Grahova, Glamo~a, Drvara i Bosanske Posavine vidi se da se ve}

realizira neki fantomski plan koji jo{ nigdje nije slu`beno raspravljen i pokazan, da se prihva}a da prijeratno etni~ki srpsko podru~je postaje hrvatsko, a etni~ki hrvatsko podru~je da se prepusti Srbima.

Tre}e, ista je situacija i s isto~nom Bosnom, u kojoj su Muslimani ~inili prije rata vi{e od70 posto pu~anstva. Prihva}a se rezultat etnickog ~i{}enje zlo~inom i genocidom,odustaje se od temeljnog prava Muslimana da se vrate u svoja mjesta i gradove, u svojeku}e. Ne samo da se legalizira zate~eno stanje i da se prelazi preko zlo~ina koji svojommasovno{}u i okrutno{}u uàsavaju nego se, ~ak, traì od Muslimana da prihvate da seisele iz zadnje svoje enklave, u Gora`du.

Planirane seobe

Jasno je, dakle, da }e Milo{evi} biti spreman priznati Bosnu i Hercegovinu na osnovina~ela koja su uskla|ena i usvojena u Genevi, jer on takvim priznanjem Bosne iHercegovine ni{ta ne gubi. Njegovi diplomati ve} u euforiji izjavljuju da je jedinstvenaBosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta, od Republike Srpske i FederacijeBo{njaka i Hrvata, samo prijelazno rje{enje koje se ne}e dugo odràti i koje }e se vrlo

brzo raspasti, jer }e se Republika Srpska pripojiti tzv. Jugoslaviji, odnosno Srbiji.

U tom kontekstu i seoba Srba sa zapada na istok pokazuje da Milo{evi} ve} ostvarujeminimalni plan tzv. male Velike Srbije, gdje sada, za razliku od stanja prije rata, kad suSrbi bili ve}inom na dijelovima teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske daleko odSrbije, postaju ve}ina u isto~noj Bosni i Posavini, isto~noj Slavoniji i Baranji, gdje su

prije bili manjina, tako da se sada stvara nova situacija po kojoj bi mala Velika Srbija bilakompaktan prostor i geopoliti~ki odrìv teritorij.

Zato je razumljivo za{to je Milo{evi} poslao svoga generala Mrk{i}a, znaju}i da se nemoè obraniti Knin i tzv. Krajina, neka silom natjera sve Srbe da se isele i da se ostvari,

prvi put u povijesti, seoba Srba sa zapada na istok, u suprotnom smjeru nego {to su biledosada{nje seobe.

U tom kontekstu zabrinjava i pona{anje Hrvatske, koja, umjesto da poku{ava sprije~iti prisilno iseljavanje Hrvata iz Banje Luke, vrlo kooperativno i bez velikih prosvjeda, prihva}a istjerane Hrvate i poku{ava ih na sve mogu}e na~ine naseliti upravo u ku}e onihiz Glamo~a i Grahova koji su ih, napu{taju}i to podru~je po diktatu velikosrpske politike,



98

istjerali iz njihovih ku}a u Banjoj Luci.

Dakle, moè se re}i da u tom ludilu i kaosu ima nekog sistema, da se ni{ta ne doga|aslu~ajno.

Definitivno rje{enje

Te nove karte o podjeli Bosne i Hercegovine pokazuju da imaju pravo oni koji tvrde da je Washingtonski sporazum Bo{njaka i Hrvata samo prijelazno razdoblje, odnosno da je isada{nji ameri~ki plan samo prijelazni sporazum, kako bi se do{lo do kona~nog rje{enjakoje, ipak, na kraju, Bosnu i Hercegovinu dijeli na tri dijela. Da bi bila ne samo mogu}a

podjela Bosne i Hercegovine na tri dijela nego da bi svi bili dovedeni pred svr{en ~in, kad bi morali re}i: to je lo{e, nepravedno i nemoralno, ali je realno i drugoga rje{enja nema,ve} duè vremena i ratne operacije i seobe naroda zapravo se odvijaju po nekomfantomskom planu, ~iji je cilj da kombinacijom rata i "(humanog") preseljenja potpuno

promijeni etni~ku sliku Bosne i Hercegovine.

Treba napomenuti da bez rata i genocida i tzv. humanog preseljenja Bosnu nije bilomogu}e podijeliti, jer je raspored stanovni{tva bio takav da su Srbi ~inili ve}inu dalekood Srbije, na zapadu, a Muslimani upravo uz Srbiju na istoku Bosne, dok su Hrvati bili nasjeveru i jugu i srednjoj Bosni.

Sad se zavr{ava i ratnim operacijama i preseljenjem naroda proces koji potpuno mijenjasliku Bosne.

(izostavljen dio teksta)

Tako bi se dobili etni~ki ~isti teritoriji, tako bi se, na kraju, teritoriji uz Srbiju mogli prirodno pripojiti Srbiji, a teritoriji na zapadu i jugu Hrvatskoj.

(izostavljen dio teksta)

Tako bismo, na kraju, dobili raspored stanovni{tva {to bi omogu}io da se stvori malaVelika Srbija koja bi obuhva}ala isto~nu Bosnu, isto~nu Hercegovinu, BosanskuPosavinu i banjolu~ku regiju; da se stvori mala Velika Hrvatska, koja bi obuhva}alateritorij od Biha}a do Popova polja iza Dubrovnika, i, na kraju, da se izme|u te dvije

male velike dràve stvori bosanska dràva sa Sarajevom, Br~kim, Tuzlom, Zenicom,Travnikom, Bugojnom itd.

(izostacljen dio teksta)

Vjerojatno }e se i Bo{njaci podijeliti u svojim stavovima o tome {to sada treba ~initi, kao{to }e se i Hrvati ne samo podijeliti nego i vrlo o{tro konfrontirati oko toga treba linastaviti borbu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu zajedno s Bo{njacima, ili prihvatiti

podjelu Bosne i Hercegovine, najprije na dva, a onda na tri dijela. Te su konfrontacije ve}i po~ele.

Prva reagiranja

Na sporazum u Genevi najè{}e je reagiralo Hrvatsko narodno vije}e Bosne iHercegovine, u kojem se, izme|u ostalog, kaè: "Hrvatsko narodno vije}e Bosne iHercegovine s ogor~enim negodovanjem gleda na 'rezultat' postignut na trojnom



99

ministarskom sastanku u Genevi 8. rujna 1995. 'Sporazum o na~elima za Bosnu iHercegovinu', koji je usugla{en izme|u ministara vanjskih poslova Bosne i Hercegovine,Hrvatske i tzv. Jugoslavije, na polit~ki skandalozan, a moralno nedopustiv na~innagra|uje agresiju Beograda i Pala na na{u zemlju, prihva}a rezultate progona, etni~koga~i{}enja, zlo~ina i genocida nad na{im narodima, jer prihva}a takvu podjelu zemlje koja

potvr|uje 'entitet' stvoren tim sredstvima - 'Republiku Srpsku' - te pristaje na pravo

razvijanja 'paralelnih posebnih veza sa susjednim zemljama'."

O{tro je reagirao i HDSP, odbacuju}i Genevske sporazume kao {tetne za hrvatski narod,kao poraz hrvatske politike. HDSP osu|uje ovakve sporazume kojima se hrvatske zemljedaju vje~nom neprijatelju hrvatskog naroda.

Uzbuna je nastala i u Bosanskoj Posavini. @upanijski odbor HDZ-a Bosanske Posavinedonio je zaklju~ke na izvanrednoj sjednici kojima odbacuje sporazum u Genevi, i traìhitno i izvanredno sazivanje Sabora Bosanske Posavine.

dr. Zdravko Tomac

Reagovanje tuzlanskih intelektualaca

TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUGTel:++387 75 223 398Fax:++387 75 33 988E-mail:[email protected]

P R O M E M O R I A No2

TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG, kao udruènje nezavisnih intelektualaca,ostaju}i vjeran svom osnovnom programskom opredjeljenju da je javan i otvoren dijalogmogu} o svim temama osim o suverenosti i nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovineu njenim me|unarodno priznatim granicama saop{tava slijede}e: 1. Sve analize posljednjeg "genevskog papira" kojeg je na àlost prihvatio iParlament BiH govore da je na djelu etni~ka podjela Bosne i Hercegovine. To je cijenakojom se me|unarodna zajednica iskupljuje za dosada{nji neanga`man - poku{at }ezaustaviti rat, ali }e priznati para-dràvu tzv. Republiku Srpsku i stvoriti uslove za

aboliciju zlo~inaca. Ishitreno "kupovanje" mira od strane SDA je Klintonov ulog za predstoje}u izbornu utrku. Ceh }e platiti nedu`ni gra|ani Bosne i Hercegovine. 2. Navodna garancija o povratku svih prognanih i izbjeglih na svoja ognji{ta uz

ponu|enu alternativu "pravedne kompenzacije" je nova zamka. Karadì}evim Srbima sei dalje ostavlja mogu}nost zabrane povratka izbjeglicama uz "pravednu kompenzaciju".Sve podsje}a na neodgovorno pona{anje me|unarodne zajednice u vezi sa krizom uPalestini 1947. kada je UN donio rezoluciju o povratku Palestinaca na svoja ognji{ta.Prihvatanje te rezolucije Izraelu je otvaralo vrata za prijem u UN {to se i dogodilo, ali inakon pedeset godina Palestinci i dalje ìvotare po izbjegli~kim kampovima BliskogIstoka. Sli~nu zamku pripremaju i posljednji "genevski papiri". Milo{evi} èljno o~ekuje

skidanje sankcija, a "pravedna naknada" samo moè biti paravan za dovr{etak procesa"etni~kog ~i{}enja". 3. "Genevski papir" je direktna prijetnja suverenosti i nezavisnosti jedinstveneRepublike Bosne i Hercegovine. Ne priznavaju}i Bosnu i Hercegovinu krnja Jugoslavijaostavlja mogu}nost da takozvani srpski entitet u budu}nosti anektira na osnovu slobodnoizraène volje bosanskih Srba, kojima posljednji "genevski papir" ostavlja mogu}nostvlastite vojske, policije i monete. Kakva }e onda Bosna i Hercegovina biti dràva sa tri



100

vojske, tri monete i tri policije? 4. Zbog toga TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG odbacuje svaki plan koji usvojoj su{tini ima podjelu Bosne i Hercegovine na etni~kom principu. Po svom dràvnomure|enju Bosna i Hercegovina moè biti federalna dràva ~iji }e teritorij biti podjeljen nafederalne jedinice - kantone koji }e se formirati prvenestveno uvaàvaju}iekonosmko-razvojne, prostorno-geografske, etni~ko-demografske,

infrastrukturno-saobra}ajne, urbano-gravitacione i istorijsko-tradicionalne kriterije. 5. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG otvoreno pita najodgovornije ljude uRepublici uklju~uju}i i predsjednika Predsjedni{tva Aliju Izetbegovi}a, za{to se

prihvataju projekti koji u su{tinu predstavljaju dezintegraciju Bosne i Hercegovine. Nije lito vra}anje na proces zapo~et Kutiljerovim planom kojeg je Izetbegovi} potpisao, aonda potpis povukao pod pritiskom javnosti koja nije prihvatala podjelu BiH po etni~komkriteriju. 6. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG izraàva svoje nezadovoljstvo na~inomna koji radi Parlament BiH koji se u su{tini pretvorio u poslani~ki klub SDA koji ne znani{ta vi{e nego da freneti~no aplaudira svom predsjedniku. Umjesto obja{njavanja i

tuma~enja onoga {to nam se nudi, traìmo javno objavljivanje svih dokumenatarelevantnih za sudbinu Bosne kako bi gra|ani znala kakva im se sudbina kroji. 7. Imaju}i sve ovo na umu TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG podsje}a sveodgovorne u Republici da niko ne moè niti ima pravo da u bilo kakvoj formi predlaè izahtijeva od nas gra|ana da prihvatimo bilo kakvu podjelu dràvnog teritorija, a osobitine onu koja implicira stvaranje zasebnih dràvnih entiteta na tlu vjekovne Bosne iHercegovine. 8. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG zahtjeva od organa vlasti da,uvaàvaju}i sve dosada{nje `rtve i napore koje je narod dao ra|aju}i i Armiju Bosne iHercegovine, povedu op{tu i temeljitu raspravu o pitanjima koja su sudbonosna za sve

nas organizuju}i ~ak i referendum kako bi se utvrdila stvarna volja naroda.

Tuzla, 18.09.1995 TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG



101

Glava 14

Kako mu polazi za rukom

Tehnologija prevare

Sva navedena i jo{ mnoga argumentirana reagiranja nisu pokolebala Izetbegovi}a danastavi svoj posao razgradnje BiH. Nije ga pokolebalo ni to {to je do 12. oktobra 1995.,dana po~etka primirja, oslobo|eno znatno vi{e od 51% Bosne i Hercegovine (UN kaè53%) i {to su ~etnici u potpunom rasulu. Svakodnevno su osloba|ani bosanski gradovi igeneral Dudakovi} je napredovao i prema samoj Banja Luci. Ipak Izetbegovi} pristajena primirje kojim zaustavlje na{e napredovanje i spa{ava formulu 49% prema 51%.Omar [a}irbej, mla|i sin Nedìba [a}irbeja, za New York Times od 29. septembra1995. u ~lanku Chrisa Hedgesa o Bosni na strani A3 izjavljuje kako je "bosanska Vladaspremna da se odrekne teritorija koje je osvojila u posljednje vrijeme ako se bosanskiSrbi odreknu Gora`da i Sarajeva." Nemojte se iznenaditi {to iskusni novinari New York

Times -a to pitaju Omara [a}irbeja iz Washingtona, a ne nekoga iz legalnogPredsjedni{tva BiH. To je ba{ zato {to su iskusni i {to su shvatili ko u Bosni stvarno imavlast: Izetbegovi}i + [a}irbeji. Ova izjava otkriva i za{to bosanska Vlada protestuje kodHrvatske {to èli da vrati bosanske izbjeglice u novooslobo|ena podru~ja BiH. Ako bi seizbjeglice vratile u novooslobo|ena podru~ja, onda bi bilo teè ta podru~ja vratiti~etnicima. Dakle, na{i bi davali teritorije koje na{a Armija drì za teritorije koje na{aarmija tako|er drì (Gora`de i Sarajevao). Zna~i, dovoljno je bilo da se u nekom

prijedlogu, kojega mi ne moramo prihvatiti, predloì da se Gora`de daje Srbima i da na{itrguju sa Gora`dem kao da je istinski srpsko. Osim toga, klika Izetbegovi}i - [acirbeyi

je spremna da dade teritorije koje veù Biha} sa ostatkom BiH da bi sa~uvaligora`dansku enklavu, koju mi ve} i drìmo.

Nekada je Izetbegovi} Bo{njake ubje|ivao kako treba prihvatiti 51% BiH jer }e tako bitivra}eno 15% teritorija. Sada, kada su neposlu{ni Dudakovi}evi Kraji{nici oslobodili ivi{e od tih 15% teritorija, on nema boljeg argumenta nego da Bo{njacima prijeti ruskomatomskom bombom. Naime, u vi{e intervjua i ~lanaka, a jedan je ~lanak objavljen u~asopisu ameri~kih Muslimana The M inaret, oktobarsko izdanje, Vol. 17. #7, on kaè da bi Republika Srpska mogla pozvati u rat svoju saveznicu Rusiju koja ima atomsku bombu ako se rat nastavi. Ovaj ~lanak je izuzetno zna~ajan. U tom ~lanku on se potpunootkriva. On daje sve mogu}e argumente za podjelu Bosne i Hercegovine, koje ne}u

ponavljati jer smo ih vi{e puta slu{ali od Karadì}a. U tom ~lanku Izetbegovi}nevi|enom uporno{}u nastoji ~etnicima osnovati dràvu na 49% BiH teritorije. Ustvari,on ne dijeli Bosnu i Hercegovinu da bi osnovao islamsku dràvu, nego je dijeli da bi



102

osnovao srpsku dràvu na 49% teritorije BiH, {to je na kraju i postigao.

On demonskom pokvareno{}u vara Bo{njake. U tome je nevjerovatno spretan. Ukratko}u navesti samo neke trikove, na primjeru posljednjih pregovora iniciranih tzv.ameri~kom inicijativom. Jedan od stalnih trikova mu je da uo~i pregovora daje ratoborneizjave da bi stekao povjerenje Bo{njaka da ga puste na pregovore. Tako je npr. pred

odlazak u Genevu od 8. septembra govorio kako }e traìti jedinstvenu Bosnu iHercegovinu u kojoj }e biti i Br~ko. Toboè, on ~etnicima ne da ni koridor. Kada se tamooti{lo, dato je priznanje Republici Srpskoj, kao {to ste mogli pro~itati u analizi profesoraBoylea, a da nije dobijeno ni{ta. To zna~i da Izetbegovi} ni{ta nije ni traìo. Da je onne{to traìo, a nije dobio i Izetbegovi} je mogao uskratiti svoje priznanje RepubliciSrpskoj. (Ne dajmo se zavarati [a}irbejovim prisustvom u Genevi. Sve je ve} bilodogovoreno sa Izetbegovi}em. I to je jedna igra koja ima jedino za cilj da se sakrije

prava uloga Izetbegovi}a i da oni neupu}eni krive [a}irbeja. Izetbegovi} je stvarnodragocjen za na{e neprijatelje pa ga i ovako {tite.)

Pred odlazak na drugu rundu u New York 26. septembra 1995. on je tri dana prije pregovora izjavio da bosanska Vlada bojkotuje pregovore. Time je vezao ruke svim bosanskim patriotima koji su poku{avali da se organizuju i onemogu}e u~e{}e na{estrane i nove izdaje u New Yorku. Naravno, nave~er uo~i pregovra je Izetbegovi}objavio da se ipak ide u New York.

Izdaja dràve dogovorena u New Yorku se tada skriva nepristajanjem na primirje. NaivniBo{njaci se tje{e: "Dobro je jo{ se ratuje. Jo{ se Bosna osloba|a." Me|utim, ve} poslijenekoliko dana govori se o primirju. Bo{njaci su ponovo uznemirani. Da bi oti{ao na

pregovre o primirju Izetbegovi} izjavljuje kako }e traìti potpunu deblokadu Sarajeva,

~ak i èljazni~ku, i demilitarizaciju Banja Luke. Me|utim, za potpis na primirje, Sarajlije}e dobiti samo struju i plin. Od voza u Sarajevu nije bilo ni{ta, a o demilitarizaciji BanjaLuke da i ne govorimo. Bo{njaci su bijesni. Plju{te kritike. Tada Izetbegovi} odga|a

primirje. Ponovo se Bo{njaci nadaju da je u pitanju samo Izetbegovi}eva igra sa~etnicima, mada ih sve vi{e sumnja da on ustvari vara nas, a ne ~etnike. Sa samo dvadana zaka{njeja po~inje primirje. Koliko su ~etnici slabi govori podatak da suDudakovi}evi Kraji{nici i HVO za ta dva dana, tj. 11. i 12. oktobra, oslobodili SanskiMost, Mrkonji} Grad, hidroelektranu Bo~ac i veliki dio Manja~e i do{li na prilazePrijedoru i Bosanskom Novom. Me|utim, ponovo se o~ajnim Bo{njacima ostavlja nada.

Naime, zvani~nici u Sarajevu nagla{avaju kako Dudakovi} nastavlja da ratuje, da bi se

Bo{njacima sugerisalo kako je to samo jedan od potpisa koji }e se kr{iti kao i mnogi dotada. Ali, ve} poslije dva dana poslije potpisivanja primirja stiù posmatra~i koji }enadgledati i ka`njavati onoga ko kr{i primirje. Amerikanci prijete Dudakovi}u daobustavi sve akcije. Naivni Bo{njaci misle kako Amerikanci i "svijet" mrze Muslimane.Ljudi ne shvataju da "svijet" traì od dràve Bosne i Hercegovine samo da po{tujeme|unarodno pravosna`ne sporazume koje je na{ predsjednik Predsjedni{tvadoborovoljno potpisao. Niko nema pravo zaustaviti Armiju BiH da oslobodi svaku stopuna{e domovine. Me|utim, me|unarodni sporazumi koje Izetbegovi} potpisuje se moraju

po{tovati ma koliko oni bili nepovoljni za Bosnu i Hercegovinu. Zato ponovonagla{avam: Jedina nada da se spasi Bosna i Hercegovina i Bo{njaci je da se zaustavi

Izetbegovi}a dok jo{ nije zavr{io svoj prljavi posao.

Nema savr{enog zlo~ina. Svaki zlo~inac pravi gre{ke. Izetbegovi} ih pravi obilato.Problem je {to je u BiH on i na vlasti pa nema nikoga da ga pozove na odgovornost.Poslije Holbrookeovog boravka u Sarajevu uo~i pregovora u New Yorku od 26.septembra, on je rekao: "Posljie Beograda (misli na Holbrookeov sastanak saMilo{evi}em), koji je bio dugi korak u pogre{nom smjeru, ovo je ne{to kra}i korak u



103

dobrom smjeru. Ovom izjavom on poku{ava da prevari Bo{njake da je Holbrooke tajkoji pravi korake u dobrom ili lo{em smjeru. Me|utim, bez na{ih pristanaka nemaHolbrookeovih "koraka u lo{em smjeru". Holbrooke je samo posrednik u pregovorima.Odlu~uju samo oni koji pristaju i potpisuju njegove prijedloge, tako da Holbrooke morasvoje prijedloge ravnati prema tome. Ako Holbrooke daje nepovoljne prijedloge to jezato {to zna da }e ti prijedlozi biti usvojeni s na{e strane. On ne bi davao prijedloge za

koje zna da ne}e biti usvojeni. Dakle, za nepovoljne Holbrookeove prijedlogeodgovoran je Izetbegovi}.

Tom svojom izjavom Izetbegovi} je dao najbolji opis svoje taktike varanja Bo{njaka:Dug korak u pogre{nom smjeru, pa onda kratak korak u dobrom smijeru, kojimamortizuje reakciju Bo{njaka. Poslije tri godine dugih i kratkih koraka dràva Bosna iHercegovina sa drì samo o dlaci; Dudakovi}evoj neposlu{nosti koja bi mogla pokvaritimirovni proces.

Da ovdje napravim jednu digresiju. Poslije ~etni~kog poraza u zapadnoj Slavoniji i

~etni~kih "osvetni~kih zlo~ina nad Hrvatima u Banja Luci, {trajkovao je gladju banjalu~ki Biskup Franjo Komarica. Intresantno je da ni jedan muslimanski ni vjerski nidràvni vodja nije u~inio tako ne{to, mada su ~etni~ki zlo~ini prema Hrvatima u BanjaLuci, daleko manje monstruozni od ~etni~kih zlo~ina nad Bo{njacima. Naprotiv, AlijaIzetbegovi} nije imao nikakvog problema da se rukuje sa Milo{evi}em u Daytonu

po~etkom novembra 1995, dakle samo koji mjesec po{to su jedinice iz Srbije masakriraleoko sedam hiljada Bo{njaka u Srebrenici i @epi. S druge strane Billi Clinton se nije htiotih dana rukovati sa Fidel Castrom, mada Castrova armija nije masakrirala ni jednogaAmerikanca. I tako se ~uva nacionalno dostojanstvo. Rukovanjem sa Milo{evi}em jeIzetbegovi} pogazio dostojanstvo srebreni~kih `rtava i na{e nacionalno dostojanstvo.

Narod bez nacionalnog dostojanstva ne moè biti suveren narod. Srbi to dobro znaju i onise u svakom trenutku pona{aju kao da su ravni Americi. Zna to i Izetbegovi}. On zna da

je najbolji na~in da izgubimo suverenitet da se pona{amo kao nesuvereni. On je smi{ljenonavikavao Bo{njake na takvo pona{anje. Prvi put je to u~injeno u Fo~i u ljeto 1991. Bilo

je predvi|eno da se u znak oprosta za fo~anske `rtve iz Drugog svjetskog rata bacicvije}e u Drinu. Delegacija SDS-a nije do{la i time gestom su uvrije|eni potomci hiljada

poklanih Bo{njka u Fo~i i Bo{njaci kao narod. Alija Izetbegovi}, ~ija je du`nost da vodira~una o nacionalnom dostojanstvu, je nastavio ceremoniju kao da se ni{ta nije dogodilo.Tragikomi~no je izgledala ceremonija pomirenja dvije strane na kojoj se jedna strana nije

pojavila, a druga nastavlja da se miri sa stranom koja bojkotuje. Alija Izetbegovi} je

kasnije lansirao i dogovore koje potpisuje samo jedna strana. Tako ne{to je nespojivo saljudskim razumom. Naime, dvije strane se mogu sporazumjeti ili ne sporazumjeti. Ako sesporazume, potpisuju ugovor, a ako se ne sporazume, onda se razi|u bez ikakvogdokumenta. Izetbegovi} je izumio dokumente potpisane samo od jedne strane u

pregovorima. Na sve mirovne planove Izetbegovi} je stavljao svoj potpis, mada istedokumente Srbi nisu potpisivali?! Neko }e re}i: "Kakva budala!" Medjutim, takvi potpisisu imali jednu va`nu ulogu - da se akumuliraju ustupci Bosne i Hercegovine i da sesvakim novim pregovorima ide sve dalje i dalje u razgradnji dràve Bosne i Hercegovine.Alija Izetbegovi} nije budala, Alija Izetbegovi} je izdajnik.

Uloga ostalih u~esnika u vlasti@ezlo neprikosnovene vlasti su Izetbegovi}u dali na{i neprijatelji sa Zapada, tako {to suisklju~ivo njega zvali na pregovore, i oportunisti u Predsjedni{tvu, Vladi i Skup{tini BiHkoji su mu svojim oportunizmom omogu}ili da uzurpira vlast daleko preko Ustavnihovla{tenja. Owen, Ghali, Akashi, Holbrooke i drugi su uvijek pitali Izetbegovi}a za



104

mi{ljenje, a ne Predsjedni{tvo BiH niti Vladu BiH. To je marginaliziralo Predsjedni{tvo iVladu, ali su se Predsjedni{tvo i Vlada trebali suprotstaviti i nametnuti kao nosioci vlasti,koja im po Ustavu i pripada. Na{i neprijatelji su uvijek Izetbegovi}a zvali jer su sa njimsvr{avali posao. Me|utim, velika odgovornost za podjelu i nestanak Bosne i Hercegovineleì i na dr. Harisu Silajdì}u, Rasimu Deli}u, dr. Nijazu Durakovi}u, StjepanuKljuji}u, dr. Ejupu Gani}u, dr. Ivanu Kom{i}u, dr. Tatjani Ljuji}-Mijatovi}, dr.

Mirku Pejanovi}u, dr. Muhamedu Filipovi}u, Rasimu Kadi}u i ostalim koji participiraju u vlasti dok imaju povlastice od te vlasti, a nemaju petlje da se isprave i kaodostojanstvena ljudska bi}a kaù "ne" izdajniku. Ali, neka znaju, oni su odgovorni kolikoi on jer im Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo da ga nadglasaju i zaustave. Oni suodgovorni {to nisu uzeli svoja ovla{tenja u svoje ruke. Oni su odgovorni {to su bez otpora

prepustili da Izetbegovi} uzme vi{e vlasti nego {to mu po Ustavu pripada. Strah im nijeopravdanje. Kako se nisu pla{ili preglasati Izetbegovi}a kada je htio da zatvori SeferaHalilovi}a i smijeni dr. Harisa Silajdì}a? êga se imaju bojati kada je zakon i pravdana njihovoj strani? Da su se poku{ali suprotstaviti vidjeli bi da je i narod na njihovojstrani. Jer, narod je glasao za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i sigurno se ne bi okrenuo

protiv onih koji ga tako i zastupaju. Oni mogu i moraju skupiti snage i preglasatiIzetbegovi}a i kada je u pitanju budu}nost Bosne i Hercegovine.

O Izetbegovi}evim motivima

Ja mogu samo pouzdano tvrditi da Izetbegovi} ogromnom uporno{}u ustrajava na podjeli Bosne i Hercegovine i da njegovo pona{anje nije posljedica gluposti ili neznanja.Ja ne mogu tvrditi da ja znam pouzdano {ta su njegovi motivi. Neki, a to je sada velikave}ina Bo{njaka, misle da on dijeli Bosnu i Hercegovinu da bi kreirao islamsku dràvicu.

Ja sam skepti~an prema toj hipotezi. Ima vi{e razloga koji izazivaju sumnju. Nabroja}uneke:

1. Izetbegovi} suvi{e laè za jednog iskrenog vjernika.

2. Da je Izetbegovi} iskren musliman, on bi se nekada saàlio nad ubijenimMuslimanima naljutio na njihove ubice. Nasuprot tome, poslije svakoga masakra, kao dani{ta nije bilo, on nastavlja pregovore sa odgovornim za masakre. Sjetimo se, na primjer,doga|aja s po~etka rata kada je Izetbegovi} bio "zarobljen" na Sarajevskom aerodromu.Prije toga je Armija BiH bila opkolila kasarnu na Bistriku. Garnizon JNA nije imao

drugog izlaza nego da se preda i ostavi oru`je Armiji BiH, ~ime bi se Sarajlije zna~ajnonaoruàli. Tako su se razoruàvanjem garnizona JNA u svojim gradovima oslobodiliTuzlaci i Zeni~ani. Me|utim, tada Izetbegovi}, mada upozoren da na svom povratku izBrisela ne slije}e na Sarajevki aerodrom, to ipak ~ini i dolazi ~etnicima u ruke. Sutradan

biva razmijenjen za Kukanjca, plus svo osoblje i oru`je iz opkoljene kasarne. Te no}i~etnici nisu po{tovali dogovoreno primirje, a na{i jesu zbog straha za Izetbegovi}a, pasmo izgubili Grbavicu 1, umjesto da se Sarajevo oslobodilo. Poslije te epizodeIzetbegovi} izjavljuje novinarima da je to bila "jadina no} u kojoj nije mogao zaspati".Razlog? "Odvojili su ga od k}erke." Ta izjava je objavljena u decembru 1995. uizvanrednoj dokumentarnoj seriji od ~etiri nastavka Christiane Amanpour o raspadu

Jugoslavije ra|enoj za Discovery Channel i objavljenoj na svim zna~ajnijim TVmreàma u svijetu. Sjetimo se da su do tada bili poklani Bijeljinci, Zvorni~ani, Br~aci,Bratun~ani itd. Tada su ve} punom parom radili i koncentracioni logori u kojima su imljeli Bo{njake, kao npr. u Bimexovim kafilerijama u Br~kom. Tada su radili i ènskilogori kao {to je npr. "Kod Sonje" u Vogo{}i, gdje su masovno bo{nja~ke majke, sestre ik}erke pretvarane u ~etni~ke i UNPROFOROVE prostitutke. I zamislite, svi ti uàsi,

prema priznanju samoga Izetbegovi}a nisu mu mogli poremetiti san.



105

I poslije toga u Bosni i Hercegovini su se dogadjale strahote. Sjetimo se agonijeSrebrenice i @epe i masovnih pokolja na kraju. Izetbegovi} je direktno kumovao gubitkutih gradova i pokoljima u njima jer ih je on razoruào i jer ih je on obezglavio izvla~e}iNasera Ori}a i ostale komandante prije ~etni~kog napada. Svakome muslimanu iBo{njaku i svakome normalnom ~ovjeku savjest ne bi dala mirno spavati za vrijeme tih

dogadjaja. Izetbegovi} je pokazao svoju upletenost u izdaju tih mjesta i time {to nije proglasio ni jedan dan àlosti zbog Srebrenice i @epe. Da li je musliman i Bo{njak neko kome je toliko malo stalo do muslimana i Bo{njeka?

U vezi sa dogadjajima oko opkoljavanja kasarne na Bistriku postavlja se jo{ jednoimteresantno pitanje: Za{to Izetbegovi} sebe i svoju k}erku dobrovoljno predaje~etnicima u ruke? Naime, dan uo}i Izetbegovi}evog slijetanja na sarajevski aerodrom on

je bio opomenut da je Aerodrom u ~etni~kim rukama. Na izri~it zahtjev ostalih ~lanovaPredsjedni{tva on je odletio iz Brisela u Rim, a ne u Sarajevo. Medjutim, kada su na{i

borci pod komandom ostalih ~lanova Predsjedni{tva i Sefera Halilovi}a opkolili kasarnu

na Bistriku i ~etni~kog komandanta Kukanjca, Alija Izetbegovi} dolije}e ~etnicima uruke. Dakle, on dobrovoljno ulaè i sebe i svoju k}erku kao adute kojima }e ~etniciucjenjivati Armiju BiH da bi spasili kasarnu na Bistriku. To je jedan od krunskih dokazakoliko je ~vrst savez Izetbegovi}a sa ~etnicima. Izetbegovi} je toliko siguran u ~etnikeda se ne pla{i ni k}erku im predati. Znaju}i da ga to povjerenje u ~etnike raskrinkava kaosrpskog ~ovjeka on daje naknadne izjave, kao {to je ona iz Discavery -a, kako se tadatoboè strahovito pla{io za svoju k}erku. Da se pla{io on je ne bi vodio ~etnicima u ruke.Ostao bi zajedno sa njom u Rimu dok se dogadjaji oko kasarne na Bistriku ne zavr{e.Ovaj doga|aj je prvi pokazao koliko je Izetbegovi} odan srpstvu i koliko daleko jespreman i}i zbog srpstva. Logi~no je onda za{to nije ni dana prekinuo pregovore kada je

ubijen Turajli} ili {to je Srbima predao Srebrenicu i @epu i po cijenu da na du{i nosihiljade masakriranih Bo{njaka iz isto~ne Bosne. Znao je on da }e ~etnici ubijati i dje~akeod sedam-osam godina i da }e silovati njihove vr{njakinje zajedno sa majkama. Njemu,kao i svakom Srbinu, Velika Srbija je va`nija.

3. Kada smo ve} spomenuli javnu ku}u "Kod Sonje" sjetimo se da je tu mu{terija bio ikomandant UNPROFOR-a kanadski general McKenzie. Njmu su ~etnici pla}ali uslugetijelima bo{nja~kih djevoj~ica, koje su kasnije, kao opasne svjedokinje, ubijane. To jedokazano i podignuta je optu`nica. Me|utim, tu optu`nicu zaustavlja Izetbegovi}. Kada

je Roy Gutman, novinar News Day-a iz New Yorka, ~ovjek koji je dobio Pulitzerovu

nagradu za novinarsko istraìvanje genocida u Bosni, upitao Izetbegovi}a za{to je po{tedio McKenzia, on je odgovrio: "Nama jo{ treba UNPROFOR." Kao da bezMcKenzia nema UNPROFOR-a. Da li jedan iskreni musliman tako olako ispu{ta iz ruku

pravde silovatelja muslimanki?

4. Da je Izetbegovi} iskren musliman, on se ne bi toliko trudio da zaustavi Armiju BiH unjenom oslobodila~kom pohodu. Svaki musliman i Bo{njak zna koliko mu je stalo da seoslobodi neko selo ili brdo na{e domovine Bosne i Hercegovine. S druge strane znamokoliko nam je te{ko kada ne{to padne u ruke ~etnicima. Izetbegovi}a raspoloènje odaje.Sjetite se njegovog bezbri`nog izraza lica s po~etka rata i prvih pregovra u Genevi 1992.

Sjetite se njegovog razdraganog {irenja ruku u Tuzli poslije pada Srebrenice, {to su sveTV mreè prenijele. S druge strane, sjetite se njegovih kiselih izjava armijskim novinamaiz Sarajeva kada je Armija BiH oslobodili Vla{i}. Tada je doslovno rakao ljutito: "Drugi

put pu{ke o klin kada se pregovara". Armija je borbom oslobodila pola BiH, a on pregovorima nije nagovorio ~etnike da se povuku ni sa jednoga kvadratnoga metra, aipak su njegovi pregovori va`niji.



106

5. Da je Izetbegovi} zaista "muslimanski fundamentalista" on bi to krio dok ne pobjedimo ~etnike. Upravo suprotno, on vodi na Had` 400 vojnika Armije BiH. Glume}iislamskog fundamentalistu Izetbegovi} je dao ogromne propagandne mogu}nosti~etnicima. Ko ìvi na Zapadu zna kakav je politi~ki hendikep nositi "image" islamskogfundamentaliste. Sjetimo se, dok nismo imali taj "image" ~itav svijet nas je priznao iglasao za sankcije Srbiji i Crnoj Gori.

6. Zar bi musliman i Bo{njak mogao potpisati da su Banja Luka, Prijedor, Kozarac,Bosanki Novi, Derventa, Modri~a, Bosanki Brod, Doboj, Bijeljena, Janja, Zvornik,Srebrenica, @epa, Bratunac, Vlasenica, Cerska, Konjevi} Polje, Vi{egrad, Fo~a, Rogatica,âjni~e, Gacko, Trebinje. itd. srpski gradovi?

Zbog svega toga odbacujem hipotezu da Izetbegovi} sve ovo radi jer je veliki musliman.Mnogo je vjerovatnija teza da je on muslimanski Srbin, na{to kao i reis-ul-ulemaKemura, ili reis-ul-ulema Muji} ili reìser Emir Kusturica ili knjièvnici Me{aSelimovi} i Husein Tahmi{~i} ili politi~ari Omer Karabegovi}, Raif i Nijaz

Dizdarevi}, Hajra Balorda itd. Posebno je po tom pitanju interesantna porodica MurisaZametice iz Sarajeva. Muris Zametica stvarno vjeruje da su Srbi izabran narod. Takav jei njegov sin Omer Zametica. Omer je dogurao na Palama do poloàja glasnogovornikaRadovana Karadì}a. Javnosti je poznat pod imenom Jovan Zametica. Ni{ta mu nesmeta {to biolo{ki poti~e iz naroda kojeg je paljanski reìm tako masakrirao u ovomeratu. Mo`da je interesantna ~injenica da su Muris Zametica i Alija Izetbegovi} veoma

bliski drugovi iz djetinjstva i mladosti. "Koliko sam ja samo baklava kod Alije pojeo, a ion kod mene" kaè Muris Zametica kada opisuje svoju bliskost sa AlijomIzetbegovi}em. Primjer Murisa i Omera Zametice, kao i primjere Dizdarevi}a,Kusturice, Kemure, Muji}a i drugih Srba sa muslimanskim imenima navodim samo zato

da bi Bo{njacima pokazao koliko je sna`no srpstvo "Muslimana" Srba. Svi oni su jednako kao i pravi Srbi nemilosrdni prema Muslimanima. Poznata je stvar da sukonvertiti odaniji svom novom stadu nego oni koji su rodjeni u njemu. Takvi su bili i Srbikoji su neko} primali Islam, a takvi su i dana{nji "Muslimni" koji se asimiliraju u Srbe.

Narod to opisuje poslovicom: "Gori je Poturica od Tur~ina". Kada vidim koliku energijutro{i Alija Izetbegovi} da osnuje Republiku Srpsku na 49% Bosne i Hercegovine, meni

je jasno da je on nama podmetnut kao {to su nam bili podmetnuti i reisi-ul-ulemeKemura i Muji} i politi~ari kao Nijaz i Raif Dizdarevi}, Esad Horozi}, Hajra Balordai mnogi drugi, ~ije srpstvo vi{e niko ne dovodi u sumnju mada kao i Izetbegovi} imajumuslimanska imana. Uvijek su Srbi na vlast u BiH postavljali "Muslimane" koji su njima

odgovarali. Kako smo mogli i pomisliti da }e u odsutnom trenutku bosanske istorije Srbi pustiti da Bo{njake predstavlja istinski patriota? Kada je vuk po{tedio janje?! Ako se pogleda historija borbe porobljenih naroda za slobodu, vidje}e se da se sli~no ponavljaotkako je svijeta i vijeka. Na primjer, kada god kolonijalni gospodar nije mogao vi{e dasuzbija èlju porobljnog naroda za slobodom, poku{avao bi na vlasti u "oslobo|enoj"koloniji ostaviti vladara koji }e vladati u interesu kolonizatora. To je toliko ra{irena

pojava da je dobila i ime -- neokolonijalizam. Veoma ~esto je borba protiv takvihvladara trajala duè i bila komplikovanija i od same borbe za slobodu od kolonizatora.Borba za slobodu protiv okrutnih okupatora na bojnome polju porobljenim narodima je

bila jednostavnija nego borba protiv lukavih izdajnika iz vlastitih redova. Dana{nji svijet

je jo{ pun raznih {eika, emira i kraljeva koji su na takav na~in do{li na vlast. AlijaIzetbegovi} je na àlost samo jedan u veoma dugom nizu ovakvih vladara.

Neki dokumenti su i u ovoj knjizi spomenuti. Ja bih izdvojio pismeni dokaz da seIzetbegovi} izja{njavao kao Srbin. Preko toga su Bo{njaci suvi{e lahko pre{li. Me|utim,

pi{u se i druge knjige o najve}em zlo~incu u istoriji. Sazna}e se za jo{ mnogokompromituju}eg materijala. Bosanski kongres posjeduje mnoge dokumente koji nisu



mogli biti objavljeni u ovoj knjizi radi za{tite izvora i svjedoka. Svaki njegov potpis na podjelu Bosne i Hercegovine je kompromituju}i materijal. Svaki njegov potpis }eistori~ari, pravnici i obi~ni ~itatelji analizirati, kao {to je analizirao prof. Francis Boylenjegov "Dogovor osnovnih principa" iz Geneve od 8. i 26. 1995. septembra. Za razlikuod Hitlera, Milo{evi}a i Karadì}a, Izetbegovi} je svoj zlo~in u~inio s predumi{ljajem

protiv svog naroda, tj. ne kao protivnik nego kao ~ovjek kojem je narod vjerovao. Kao

oru|e kojim je zlo~in po~injen posluìli su mu srpski nacionalisti, uvijek èdni bo{nja~kekrvi.

U trenutku kada zavr{avam ovu knjigu dràva Bosna i Hercegovina postoji jo{ samo kaonada u ~udo. Jedino ~udo bi bio Izetbegovi}ev iznenadni gubitak vlasti ili daPredsjedni{tvo i Vlada preuzmu svoje nadle`nosti od zla koje se zove Izetbegovi}. Ovaknjiga nastaje i zato {to zlo~in ne smije ostati neka`njen. Cilj ove knjige je da pokrene iostale Bo{njake da pamte i skupljaju dokaze protiv izdajnika. Ovim naàlost ne}emo

pomo}i `rtvama ~etni~kog noà, tj. `rtvama Izetbegovi}eve politike, niti }emo spasitidràvu Bosnu i Hercegovinu od om~e koju joj stavlja Izetbegovi}, ali }emo zato

osvijetliti i razjasniti najmonstruozniji zlo~in u istoriji - zavjera i ubistvo s predumi{ljajem hiljadugodi{nje dràve i njenog naroda od strane ~ovjeka kojem je tajnarod vjerovao.

Kraj

dr. muhamed borogovac - rat u bosni i hercegovini

Documents