priredio Dražen Grgurović dr., Zadar 2015

5.Cjepiva uzrokuju autizam! – „najmodernija“ zabluda

Autizam je neurološki poremećaj koji se manifestira u prvim godinama života i označava nedostatak uobičajenih socijalnih vještina i ponašanja. Broj dijagnoza je 1990-tih značajno porastao, od otprilike 1-3 slučaja do 15-ak slučajeva na 10 000 djece. U istom periodu porasla je i rutinska široka primjena cjepiva kod djece. Stoga se kod nekih stvorila sumnja da su upravo cjepiva ili nešto u njima kriva za epidemiju autizma. Loše novinarstvo, opća glad za urotama, mržnja prema bogatim farmaceutskim koporacijama, sumnja u svemoguće doktore i slično, učinili su tu teoriju toliko popularnom da je postalo izuzetno važno pronaći prave odgovore na ta pitanja. I stoga danas pouzdano znamo, nakon tisuća istraživačkih radova i stotina tisuća djece uključene u ispitivanja: - da niti cjepivo protiv ospice/rubeola/hripavac (MoRuPar) niti timerosal (sastavni dio mnogih cjepiva), niti neka druga cjepiva – ne izazivaju autizam!

Povjest zablude: 1998.g. znanstvenik Andrew Wakefield je s nekoliko drugih kolega objavio studiju u prestižnom medicinskom časopisu Lancet u kojoj je predstavio svoju teoriju o postojanju veze između cjepiva MoRuPar i autizma. Iako je studija bila dosta kratka, a svi rezultati preliminarni, izazvala je pravu medijsku buru i veliku zabrinutost roditelja u cijelom svijetu. Vrlo brzo se krenulo u detaljnije proučavanje veze između MoRuPar cjepiva i autizma. Kad su se počeli objavljivati rezultati ovih istraživanja postalo je sve jasnije da takva veza ne postoji. Jedno je istraživanje pokazalo da nema razlike u postotku dijagnosticiranja autizma prije i nakon cijepljenja, druga je pokazala da nema razlike kod djece koja su cijepljena i djece koja nisu cijepljena, u Japanu nije došlo do smanjenja broja dijagnoza autizma ni nakon povlačenja MoRuPar cjepiva itd., itd… Osim toga, svjetski priznati ekspert za reakcije lančanih polimeraza (ključnih za detektiranje RNA) S. Bustin, je u međuvremenu potvrdio da je laboratorij u kojem je Wakefield istraživao bio kontaminiran virusom ospica. 2004. desetorica koautora te originalne sporne studije povuklo je svoju podršku teoriji, a isto je učinio i časopis Lancet. Naknadno je otkriveno da je A. Wakefield u vrijeme objave rezultata provodio istraživanja za grupu roditelja djece sa poremećajem iz autističnog spektra u cilju podizanja tužbi protiv proizvođača cjepiva. Osim toga, otkriveno je i da je Wakefild zatražio patentiranje svojih vlastitih zamjenskih MoRuPar cjepiva kao i patentiranje vlastite terapije za taj navodni cijepljenjem izazvan poremećaj probave(?!). To je sve očigledan primjer sukoba interesa, njemu je u interesu bilo stvaranje sumnje u cjepivo što mu je moglo osigurati i profit od sudskih tužbi i prodaje vlastitih proizvoda. Protiv njega je pokrenut i sudski proces u UK. Nakon znanstvene „smrti“ teorije ospica iz MoRuPar cjepiva, pažnja se uskoro prebacila na timerosal, konzervans na bazi žive koji se nalazi u nekim cjepivima, mada ne i u MoRuPar cjepivu (?!). Nema sumnje da je živa, glavni sastojak timerosala, snažan neurotoksin, tj. otrov za moždane i druge stanice u tijelu. Međutim, toksičnost je uvijek pitanje doze. I opet, nakon brojnih istraživanja, znanstvenih analiza i obilja dokaza, utvrđeno je da ne postoji nikakva veza između timerosal i autizma. Na ovom slučaju su se postrojile snage iracionalnosti. Tu su zagovornici teorija zavjere, dobronamjerne, ali zabluđene grupe građana koje postaju sve očajnije i neprijateljski raspoložene, neodgovorni novinari i etički kompromitirani ili nesposobni znanstvenici. Znanost je sama po sebi kompleksna i prosječnoj osobi je teško prozrijeti kroz krive informacije i krive zaključke. Nasuprot tome stoji obično poštovanje znanstvenog integriteta i odlučnost da se dokazi slijede kud god vodili. (citat: http://urdosa.com/ CJEPIVO I AUTIZAM – MITOVI I ZABLUDE)

Omjer rizika između bolesti i cjepiva, npr.:

Ospice (Morbili), Rubeola i zaušnjaci (Parotitis) •Jedna od komplikacija ospica – upala pluća, rizik od smrti = 1: 3000, nasuprot alergijske reakcije zbog cjepiva = 1: 1.000.000 •Jedna od komplikacija zaušnjaka – encefalitis (upala mozga)= 1: 300, nasuprot rizika za encefalitis zbog cjepiva = 1: 1.000.000 •Rubeola prirođeni sindrom (teški prirođeni defekti) rizik = 1: 4 (svako četvrto) novorođenče od majke zaraženoj rubeolom Difterija, tetanus i hripavac (pertusis) •Rizik od smrti kod difterije =1:20 nasuprot rizika cjepiva – sindrom „produljenog plača“ i potpuni oporavak = 1: 100 •Rizik od smrti kod tetanusa =1:30 nasuprot rizika cjepiva – konvulzije i potpuni oporavak = 1: 1750 •Rizik od upale mozga kod hripavca =1:20 nasuprot rizika cjepiva – upala mozga = 1: 1.000.000

Zašto cijepiti djecu i sebe?Valjda netko (država, doktori,..) brine: treba li se i protiv čega cijepiti!?

Ne brine nitko više od Vas! A država tj. sustav brine onoliko koliko je sposoban i koliko ima novaca

• Neki roditelj i odbijaju cijepiti svoju djecu zbog različitih vjerskih ili � lozofskih razloga ili jednostavno zato jer im se čini da je cijepljenje bolna agresija na nj ihovo dijete. Neki vjeruju da korist od cijepljenja ne opravdava rizik i pri tome se najčešće drže uvjerenja o rizicima cijepljenja koje ne podržava medicinska struka utemeljena na dokazima. S ve snažnij i „ antivakcinacijski“ pokreti ne samo da propagiraju nedokazane, a time i lažne tvrdnje o cjepivima, već sve više narušavaju vitalan odnos između liječnika i pacijenta tj . roditelja, osporavajući povjerenje u medicinsku struku. T ome su svakako doprinijeli i I nternet tj . eksplozija informacija (pa i lažnih i štetnih) koje nije uvijek lako ignorirati, „ senzacija gladno“ novinarstvo, nekolicina „ urotama opterećenih„ osoba sa zdravstveim diplomama (dr Gajski i sl.) koj i na žalost daju vjerodostojnost takvim pokretima ( „ E vo vidite, pa čak i dr. Mudrić je protiv cjepljenja! “ ) , itd...

• Niti jednom razumnom čovjeku kad se vozi u avionu ne bi palo na pamet zatražiti od pilota u zraku da malo preuzme komande, li da pokuša sletjeti. P remda bi u tom trenutku takav bizaran čin ispunio ponosom njegovo malodobno dijete, ako bi zajedno letjeli.

Ako bi mu pilot u nekom ludilu to i dozvolio, onda bi ga u tome spriječili sjuardese i drugi putnici jer bi on time ugrozio živote svih nj ih. P reviše školovanja i treninga je potrebno da bi se vozio avion pun putnika.

• S lično puno škole i treninga je potrebno i liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima da bi mogli donositi odluke u interesu pacijenata tj . svih ljudi. Ovaj nezamislivi pokušaj vožnje aviona u zraku je vrlo sličan pokušaju da se ospori dokazano i opće prihvaćeno medicinsko znanje da su cjepiva korisna za djecu i ljude, da su do sada spasila miljune života i da vrlo rijetki rizici tj . štetne nuspojave (koje su sve do u detalja utvrđene) nisu dovoljan razlog za odbijanje cjepiva. J edina razlika je ovdje što takav roditelj pokušava upravljati s avionom u zraku u kojemu leti njegovo dijete, putem dalj inskih komandi sa zemlje. J er on je cijepljen a dijete još nije. I drugo, i ostali putnici tj . djeca u tom avionu su ugroženi, jer „ necijepljeno“ dijete ili više nj ih, s vremenom mogu ozbiljno ugroziti i nj ihovo zdravlje u slučaju da se već zaboravljene i gotovo iskorijenjene bolesti zbog „ ne-cijepljenjenja“ opet vrate i počnu ubijati.

Koje su neke uobičajene zablude u vezi cjepiva.. 1.Bolesti su nestale zbog bolje higijene i sanitarnih uvijeta a ne zbog cjepiva Poboljšanja u okolišu i sanitarnim uvijetima su sigurno imali veliki utjecaj na cjelokupno zdravlje i zarazne bolest, ali su te promjene dolazile postupno tijekom nekoliko desetljeća. S druge strane događao se ogroman pad učestalosti svake bolesti već dvije do tri godine nakon uvođenja cjepiva.

2.Većina ljudi koji su dobili bolest su bili cijepljeni To je doista točno ali samo u vrijeme izbijanja epidemija određenih bolesti pogotovo u razvijenim zemljama gdje je nerijetko i 100% djece zaštićeno cjepivom. Naime, budući da nema cjepiva koje je 100% učinkovito, određeni postotak cijepljenih osoba će se ipak zaraziti. I njihov broj je ponekad veći od broja zaraženih necijepljenih osoba, jer samo vrlo mali postotak populacije nije cijepljen!Po protivnicima cijepljenja znači: bolje je da se 100% ljudi ne cijepi pa da svi dobiju bolest nego se cijepiti i podnijeti očekivani rizik od samo 1-2% cijepljenih osoba koje ne reagiraju na cjepivo.

3.Cjepiva mogu izazvati mnoge štetne nuspojave, pa čak i smrt Cjepiva mogu uzrokovati manje nuspojave, uključujući bol i groznicu, ali su one izrazito rijetke. Ako usporedimo učestalost i ozbiljnost nuspojava s učestalošću i težinom bolesti protiv koje se cjepi, korist je nemjerljiva.

4.Davanje više od jednog cjepiva u isto vrijeme povećava rizik od štetnih nuspojava i može preopteretiti imuni sustav Djeca su svakodnevno izložena bezbrojnim stranim antigenima (tvar, najčešće protein, koja u tijelu izaziva imuni odgovor - reakciju), bilo udisanjem iz okoliša ili stavljanjem u usta. Zbog toga je očigledno da minimalan broj antigena sadržanih u dječjim cjepivima ne može predstavljati znatan dodatni teret za imunološki sustav koji bi ga eventualno mogao učiniti manje efikasnim.

Cijepljenje - korist i rizici

Obvezno za sve protiv: tuberkuloze, hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, bolesti izazvane s Haemophilusom influenzae tip B. •Sva obvezna cijepljenja se izvršavaju po Programu (Kalendaru) obveznog cijepljenja uglavnom u ranoj dječjoj dobi i tijekom školovanja do kraja srednje škole.

U Hrvatskoj se sustavno cijepi više od 50 godina. Provedbom programa obveznog cijepljenja postignuta je eliminacija difterije (posljednji oboljeli 1974.g.) i dječje paralize (poliomijelitisa) (posljednji oboljeli 1989.g.) Od početka kontinuiranog cijepljenja smanjio se broj oboljelih od tuberkuloze za 94%, tetanusa za 98%, ospica (morbila) i rubeole za >90%, a zaušnjaka (mumpsa) i hripavca (pertusisa) za 99%.

•Važno je cijepiti se prema kalendaru cijepljenja jer dio bolesti protiv kojih se cijepimo su same po sebi opasne i teške bolesti sa smrtnim ishodom (difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, tuberkuloza, bolesti uzrokovane hemofilusom, hepatitis B) dok su druge uglavnom lakše bolesti (ospice, zaušnjaci, rubeola), no i te bolesti mogu imati vrlo teške i po život opasne komplikacije (encefalitis, meningitis)!

Cijepljenja (imunizacije) su do sada:

• iskorjenili velike boginje, praktički eliminirale ospice i dječju paralizu, te značajno smanjili poboljevanje i smrtnost zbog difterije, tetanusa, hripavca i drugih bolesti.

•Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se godišnje u svijetu cijepljenjem spriječi više od 2 milijuna smrti djece!

TETANUS - bolest nastaje prodorom toksina bakterije u tijelo kroz rane i oštećenu kožu. Cijepljenje štiti 10 godina. Cijepljenje: - 1.doza odmah, 2.za 1 mjesec i 3. za 6-12 mj. Seroprofilaksa (humani antitetanusni imunoglobulin) obvezna je i daje se istovremeno s 1. dozom cjepiva za sve koje:

1.nisu cijepljeni protiv tetanusa, 2. su nepotpuno cijepljeni 3.za koje nema dokaza da su cijepljeni 4.ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 god.

•Pneumokok uzrokuje blaže bolesti kao što su sinusitis i upala srednjeg uha, ali i vrlo opasne bolesti kao što su upala pluća, meningitis i sepsa. Najčešći je uzročnik upale pluća!

•Mala djeca i odrasli u dobi iznad 50 godina su posebno izloženi riziku od pneumokoka.

•Za djecu je Svjetska zdravstvena organizacija od 2006. g. preporučila cijepljenje protiv pneumokoka uključiti u sve programe za cijepljenje!

•Za odrasle je u Hrvatskoj je preporučeno cijepljenje za osobe starije od 50 godina koje boluju od: kronične metaboličke bolesti uključujući i dijabetes, imunode�cijencije, karcinoma, teške kronične bolesti pluća, bubrega i jetre). Cijepi se u Zavodu za javno zdravstvo

Gripa (influenza) • Prvenstveno cijepljenje namijenjeno za sve:

1. starije od 65 godina 2. kronične bolesnike bez obzira na dob 3. zdravstvene djelatnike koji dolaze u kontakt s kroničnim bolesnicima i starijima od 65 godina

Preporučuje se cijepiti svake godine prije početka sezone gripe (u jesen), cjepivom koje po sastavu odgovara preporukama Svjetske zdravstvene organizacije

Hepatitis B (HBV) •Procjenjuje se da je više od 2 milijarde ljudi širom svijeta zaraženo s HBV. Od toga oko 360 milijuna ljudi je kronično zaraženo i tako ugroženo od ozbiljnih bolesti i smrti kao posljedicom hepatitisa, uglavnom zbog ciroze jetre i karcinoma. •Virus se prenosi izlaganjem kože i sluznica zaraženoj krvi i dr. tjelesnim tekućinama (npr. seksualni kontakt, intravenska narkomanija)

U Hrvatskoj je cijepljenje

Preporučen

o

Obvezno za odrasle, djecu i - posebne skupine stanovništva i pojedince pod povećanim rizikom protiv:

•Tetanusa – za sve ozlijeđene koje nisu uredno cijepljeni ili pred više od 10 godina •Hepatitisa B – za zdravstvene radnike, novorođenčad od hepatitis pozitivnih majki, spolne partnere i uža obitelj hepatitis pozitivnih osoba, bolesnike na hemodijalizi, osoblje zavoda za duševno zaostale osobe, bolesnike koji boluju od hemofilije i leukemije, i.v. ovisnike •Bjesnoće – za osobe profesionalno izložene riziku od zaraze i koje su ozlijeđene od bijesne životinje ili životinje koje su sumnjive na bjesnoću •Žute groznice i kolere – za osobe koje putuju u državu u kojoj postoje te bolesti ili u državu koja zahtjeva imunizaciju protiv tih bolesti •Trbušnog tifusa – za osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa, te prema epidemiološkim indikacijama