Transcript
Page 1: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za orijentalnu filologiju

Katedra za turski jezik i knjiţevnost

HUSEJIN BAJKARA I MEHMED FATIH KAO PATRONI POEZIJE 15. STOLJEĆA

Diplomski rad

Kandidatkinja: Emina Mostiš Mentor: Prof. dr. Alena Šatoviš

Broj indexa: 2382/2016. Komentor: Doc. dr. Ahmed Zildţiš

Sarajevo, septembar 2018.

Page 2: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

Sadržaj Uvod ........................................................................................................................................... 1

Mongoli: Ilhanidi i Timuridi ...................................................................................................... 2

UreŤenje drţave kod Timurida ............................................................................................... 4

Grad Herat u 15. stolješu ............................................................................................................ 5

Husejin Bajkara .......................................................................................................................... 6

Patronat kao fenomen ................................................................................................................. 9

Odlike knjiţevnosti Timurida 15. stolješa ............................................................................... 14

Ali Šir Nevai ............................................................................................................................. 18

Nevai i Bajkara ..................................................................................................................... 19

Nevaijeva djela ..................................................................................................................... 22

Husejin Bajkara kao patron poezije u 15. stolješu kroz djela Ali Šir Nevaija ......................... 25

Analiza sadrţaja ............................................................................................................... 29

Osmansko Carstvo: Od osnivanja bejluka do Mehmeda Fatiha .............................................. 32

Mehmed II Fatih ................................................................................................................... 34

Osvajanje Istanbula – Vaţan korak ka konaţnom uţvrššenju carstva ................................. 34

Književnost u doba Mehmeda Fatiha .................................................................................... 35

Mehmed Fatih – Avni: Sultan i Pjesnik ........................................................................... 36

Mehmed Fatih kao pokrovitelj poezije 15. stolješa ................................................................. 38

Ahmed Paša .............................................................................................................................. 40

Ahmed Pašino stvaralaštvo .................................................................................................. 42

Der Medh-i Sultan Mehmed Hân ..................................................................................... 45

Analiza sadrţaja ............................................................................................................... 53

Zakljuţak .................................................................................................................................. 55

Izvori i literatura ....................................................................................................................... 56

Dodatak: Rjeţnik manje poznatih rijeţi i izraza ...................................................................... 60

Page 3: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

1

Uvod

Iako je Nijemac Johan Gutenberg prvu štampariju izumio 1450. godine, 15. stolješe

predstavlja period kada je još uvijek bilo teško producirati i distribuirati djela iz nauke i

knjiţevnosti, naroţito na Istoku gdje su dostignuša evropske civilizacije bila još uvijek

priliţno nepoznata. Kako su knjige umnoţavane prepisivanjem, a taj proces je bio izuzetno

spor i skup, samo najimušniji su mogli da priušte prepisivanje knjiga za privatne biblioteke.

Zbog toga je onima koji su posjedovali talenat i znanje za bavljenje naukom i knjiţevnoššu

potreban bio patron – zaštitnik koji še im svojim nagradama osigurati sredstva za ţivot.

15. stolješe postat še plodno tlo za razvoj nauke i knjiţevnosti i na prostoru Anadolije i

Rumelije gdje se širilo Osmansko Carstvo ali i na prostoru Centralne Azije gdje su još uvijek

vladali Timurovi potomci. Osmansko Carstvo na ţelu s Mehmedom Fatihom zauzima

bizantsku prijestolnicu Konstantinopolj i proglašava je svojom. Kako bi pokazali svoju snagu

i raskoš, davali su sve od sebe da Istanbul uţine centrom cijelog islamskog svijeta. Da bi to

postigli, morali su ulagati velike napore za razvoj nauke i knjiţevnosti.

S druge strane, Timurovi potomci su rasparţali Carstvo i nasljednici razliţitih ogranaka

Timurida su se meŤusobno nadmetali za prevlast. To njihovo nadmetanje je bilo ne samo na

vojnom i politiţkom planu veš i na planu nauke i knjiţevnosti.

Svi ti faktori utjecat še povoljno na razvoj knjiţevnosti. Vladari še se takmiţiti i truditi da

privuku što je moguše veši broj kvalitetnih pjesnika na svoj dvor. Pjesnike su privlaţili i

zadrţavali time što su im obešavali zaštitu i nagrade. Tako patronat – pokroviteljstvo postaje

reciproţan fenomen, vladari su širili svoju slavu a pjesnici su sebi osiguravali sredstva za

ţivot.

U ovom radu bit še prikazana dva velika vladara iz 15. stolješa: Husejin Bajkara i Mehmed

Fatih. Nakon što damo osnovne podatke o nastanku i razvoju carstava oba ova vladara,

posvetit šemo se patronatu kao fenomenu, a onda i iznijeti osobenosti patronata Husejina

Bajkare i Mehmeda Fatiha. Ta dva vladara šemo kao patrone poezije pokušati prikazati kroz

poeziju dvojice velikih pjesnika njihovog perioda: Husejina Bajkaru kroz poeziju Ali Šir

Nevaija i Mehmeda Fatiha kroz poeziju Ahmed Paše.

Page 4: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

2

PRVO POGLAVLJE

Mongoli: Ilhanidi i Timuridi

Prekretnicom u historiji orijentalno-islamske1 civilizacije

2 smatra se 1257. godina kada su

Mongoli predvoŤeni Hulagu Hanom3, unukom Dţingis-kana

4 osvojili grad Bagdad, tadašnju

prijestolnicu hilafeta.5 Hulagu pogubljuje El-Mu'tessima, posljednjeg abasidskog halifu

6, time

dokida halifat i postaje vladar islamskog svijeta.7 Hulagu se proziva il-hanom

8 i tako nastaje

politiţka dinastija Ilhanida. Slijedeši taj naziv, Hulaguovi potomci su sebe nazivali

Ilhanidima i vladali su od 1258. do 1335. godine. Hulaguov praunuk Gazan (1295-1304)

ţetrdeset godina nakon smrti Hulagua prihvata islam i time Mongole uvodi u orbitu islama.9

Abu Said (1316-1335) je posljednji ilhanidski vladar koji je uspio saţuvati kakvo-takvo

jedinstvo unutar Carstva. Njegovi potomci še tokom borbe za prijestolje osnovati narednu

politiţku dinastiju – Timuride.10

Nakon raspada Ilhanidskog Carstva, u drugoj polovini 14. stolješa dolazi do novog prodora

Mongola koje poduzima Timur Leng (1363-1415) ţiji še nasljednici sebe nazivati

Timuridima. Autorica Maria Eva Subtelny u svom djelu Timurids in Transition navodi kako

je „on (Timur Leng, op.a.) vrlo lukavo postupio i svoje rodoslovlje vezivao za dvije meta-

historijske liţnosti koje su bile utjelovljenje harizmatiţnog autoriteta u politiţko-ideološkim i

1 Ovom odrednicom obuhvatamo arapsku, tursku i perzijsku kulturu i civilizaciju, podrazumijevamo geografsko

podruţje Orijenta i prvenstveno kulturu i civilizaciju koja je nastala pod inspiracijom islama kao monoteistiţke

religije, ne iskljuţujuši tekovine civilizacija koje su mu prethodile. (Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda

Zildţiša, odrţano 20.10.2016. godine u okviru predmeta Orijentalno-islamska civilizacija I). 2 Civilizacija u kontekstu povijesnog razvoja ţovjeţanstva predstavlja stepen razvoja ljudskog roda koji je

suprotan u odnosu na prijašnje, prvobitne oblike ţivota koji se nazivaju divljaštvom, primitivizmom,

barbarizmom. Rijeţ civilizacija potjeţe od latinske rijeţi civis što znaţi grad, grad-drţava, ibid. 3 Hulagu Han, osnivaţ dinastije Ilhanida (1218-1265). Mongolski vladar kome se pripisuje osvajanje vešeg

dijela zapadne Azije. 4 Dţingis-kan, (1162-1227), ţuveni mongolski osvajaţ, utemeljitelj Mongolskog Carstva (najvešeg kopnenog

carstva u povijesti) koje je trajalo od 1206. do 1368. godine. 5 Hilafet predstavlja instituciju predsjedavanja drţavom u historiji islama. Sama rijeţ nosi znaţenje: „naslijediti,

doši na neţije mjesto, doši nakon nekoga i zauzeti njegovo mjesto,...“. Kao termin oznaţava instituciju u

islamskim drţavama koja predvodi drţavu nakon Poslanika a.s. (Institucije islamske civilizacije, Centar za

napredne studije, Sarajevo, 2017, str. 330). 6 Halifa (arapski: خليفة), »nasljednik, »namjesnik«, naziv za vrhovnog poglavara islamske zajednice, imama, kao

Poslanikovog nasljednika ili zastupnika. (Nerkez Smailagiš, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str.

229). Halife su vršili svjetovnu i vjersku vlast u prvim drţavama koje su osnovali muslimani poslije

Muhammedove smrti. Prvi halifa, ili nasljednik Muhammeda je bio Ebu Bekr, a posljednjim halifom se smatra

Abdul Medţid II, halifa i posljednji vladar Osmanskog Carstva (umro 23. augusta 1944. u Parizu), 101. halifa po

redu od Ebu Bekra. 7 ibid.

8 il-pokrajina, oblast; han-vladar.

9 ibid.

10 ibid.

Page 5: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

3

religijsko-kulturnim krugovima: Dţingis-kana ( u. 1227), tvrdeši da je njegovo utjelovljenje i

Alija sina Ebu Taliba (u. 661) koji je bio šiijitski imam i liţnost koja se smatra Savršenim

Čovjekom (al-insan al-kamil)11

unutar ezoterijskog islama.“12

Vezujuši svoje rodoslovlje za

Dţingis-kana polagao je pravo da vlada Perzijom. Teţio je uspostavljanju novog mongolskog,

svjetskog carstva.13

Posebno mjesto meŤu vladarima perioda Timurida zauzima Šah Ruh (1409-1447), najmlaŤi

od ţetverice Timurovih sinova. U historijskim izvorima je zabiljeţen kao dobar strateg i

upravljaţ, te veliki poklonik kulture i umjetnosti. U njegovo vrijeme zapoţinje tzv. timuridska

renesansa14

koja še trajati tokom 15. stolješa.15

Takmiţenje za prevlast izmeŤu vladara u

pokrajinama nije se odraţavalo samo na arhitekturu i to u obliku veliţanstvenih dvoraca i

drugih svjetovnih ili sakralnih graŤevina veš se njegovi jasni tragovi osješaju i u

pokroviteljstvu nauke i umjetnosti.16

Posebno istaknut predstavnik timuridske renesanse je i Husejin Bajkara (1469-1506) koji je iz

svoje prijestolnice Herata (današnji Afganistan) vladao Horasanom (prostor istoţnog Irana i

zapadnog Afganistana), Gurganom i Sistanom17

od 1468. do 1506. godine.18

Ovdje se prije

svega misli na njegov doprinos islamskoj civilizaciji i pokušajima da svojoj drţavi vrati ugled

i autoritet.

Na prijestolju Šah Ruha nasljeŤuje njegov sin Ulug Beg19

(1447-1449) koji je bio i poznati

matematiţar i astrolog. Ulug Bega še ubiti vlastiti sin a i njegov nasljednik še sliţno skonţati.

To dovoljno govori o opšoj politiţkoj situaciji nakon Šah Ruha. „Timur je još za vrijeme svog

ţivota Carstvo podijelio svojim sinovima i njihovim potomcima, iako, vjerovatno slijedeši

model Dţingis-kana, nije ţrtvovao centralnu upravu. MeŤutim, kao što se moglo i predvidjeti,

11

Ovaj izraz doslovno znaţi »savršen ţovjek«. Islamski mistici njime oznaţuju najviši tip ljudskosti, tj. teozofa

koji je ostvario svoje esencijalno jedinstvo s Bogom. (Nerkez Smailagiš, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo,

1990, str. 274; dalje kao: Smailagiš). 12

Maria Eva Subtelny, Timurids in Transition: Turko-Persian Politics and Acculturation in Medieval Iran,

Brill‟s Inner Asian Library, vol. 19, Brill, Leiden:Boston, 2007, str. 12. (dalje kao: Timurids in Transition). 13

ibid. 14

Prema uvjerenjima Mongola, drţava je pripadala svim vladarevim muškim potomcima i prinţevi su vršili

sluţbu namjesnika u vešim oblastima unutar Carstva. Takvo politiţko parţanje zemlje se izuzetno povoljno

odrazilo na umjetnost, nauku i knjiţevnost. Svaki princ je bio svjestan da za pobjedu u okršaju za preuzimanje

vrhovne vlasti mora imati najbolji „devlet“ (svitu, tim ljudi). Osim nadmoši na vojnom planu, morao je biti

nadmošniji i na planu kulture i umjetnosti. S takvim nastojanjima razvija se više dvorova i centara umjetnosti

gdje su se uţenjaci, umjetnici meŤusobno takmiţili. Taj rivalitet podstiţe procvat umjetnosti, nauke i

knjiţevnosti i to je proces koji se naziva timuridska renesansa. (Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda

Zildţiša, odrţano 19.10.2017. godine u okviru predmeta Orijentalno-islamska civilizacija III). 15

ibid. 16

Halil İnalcık, Şair ve Patron, Doğu Batı Yayınları, Ankara, 2013, str. 10. (dalje kao: Şair ve Patron). 17

Nazivi regija u Iranu. 18

Smailagiš, str. 284. 19

Ulug Beg je vladao na prostoru Tadţikistana, Turkmenistana, Kirgistana, juţnog Kazahstana i na vešem dijelu

Afganistana.

Page 6: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

4

ubrzo nakon njegove smrti Carstvo se raspalo na mnogo dijelova. Ne samo da su dosegnuli

granicu moguše teritorijalne ekspanzije, nego su i krvavi meŤusobni ratovi timuridskih

prinţeva rezultirali time da je teritorija bivšeg Timuridskog Carstva bila znaţajno smanjena a

time i naizgled neiscrpni izvori prihoda tokom osvajanja o kojima je drţava bila ovisna.“20

Potomci razliţitih ogranaka Timurida vodit še teške i ţeste sukobe oko prevlasti u Carstvu sve

do konaţnog poraza 1502. godine kada ih pobjeŤuje dinastija Safavida21

.

Uređenje države kod Timurida

Timurovi potomci nuţno su morali preobraziti drţavno ureŤenje Carstva od nomadskog

carstva koje se temelji na partikularistiţkim ciljevima i eksploatatorskim praksama

oporezivanja u jednu racionaliziranu birokratsku strukturu koja se temelji na redovnom

dotoku prihoda kroz oporezivanje privrede, a sve to je legitimisano kroz odanost perzijsko-

islamskim naţelima organizacije drţave i društva.22

Vladavina nad sjedilaţkim stanovništvom u poljoprivrednim oazama centralne Azije i Irana

zahtijevala je usvajanje tradicionalnog perzijsko-islamskog administrativnog sistema divan23

,

koji se prije svega bavio finansijskim i birokratskim pitanjima, a ukljuţivao je i sudstvo.24

Iako su bili muslimani, Timuridi su se, kao i sve tursko-mongolske plemenske skupine,

takoŤer pridrţavali i svojih vlastitih obiţaja i tradicija, što je ostalo mošna pokretaţka sila

politiţkoj kulturi Timurida sve do njihovog kraja.25

Timur je davao prednost dţingis-kanovskom zakonu (yasa) u odnosu na šerijat i vjerno ga se

pridrţavao u svojoj administraciji. Postojala je i takozvana törä „za koju bi se u suštini moglo

reši da je predstavljala obiţajni zakon Timurida, a pošto se temeljila na tursko-mongolskim

obiţajima prvenstveno se bavila aspektima nomadskog ţivota kao što su lov, pljaţka, vojne

discipline i obredi. U širem smislu, törä je Timuridima sluţila kao sredstvo da razlikuju svoju

ratniţku kulturu i ţagatajski identitet od sjedilaţkog iranskog društva.“26

Što se tiţe sistema uprave kod Timurida, moţe se reši da je ono predstavljalo prelaznu fazu od

jednog nomadskog i vojnog (tusko-mongolskog) ka sjedilaţkom (perzijsko-islamskom)

20

Timurids in Transition, str. 14. 21

Safavidi su vladali Iranom od 1502. do 1736. godine, a prilikom njihovog vojno-politiţkog vrhunca carstvo se

protezalo i preko teritorija današnjeg Azerbajdţana, Armenije, Gruzije, istoţnog Iraka, Afganistana, Pakistana,

Turkmenistana, Uzbekistana, Tadţikistana, Rusije i istoţne Turske, te istoţne obale Arapskog poluotoka. 22

Timurids in Transition, str. 15. 23

Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima postoje razliţita tumaţenja o etimologiji

rijeţi: jedni mu pripisuju perzijsko porijeklo, dev (lud, Ťavo), a drugi ga izvode iz arapskog glagola dawwana

(sakupiti ili upisati, te otuda zbirka isprava ili listova). Pa ipak, u upravi, rijeţ oznaţava, najprije, vojni registar, a

zatim svaki registar, popis ili protokol. Tek kasnije je rijeţ upotrijebljena za oznaku ureda. (Smailagiš, str. 126). 24

Timurids in Transition, str. 68. 25

ibid, 15. 26

ibid, 17.

Page 7: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

5

ureŤenju. U ureŤenju administracije postojala je dihotomija: Türk divani koji je bio nadleţan

za turkijska i vojna pitanja i Sart divani koji se bavio ne-turkijskom, odnosno iranskim, i

finansijskim pitanjima. Zvaniţnici institucije Türk divani nazivani su divan begi (ili amir) a

njima su pomagali sekretari koji su se nazivali bahši27

. Sart divanom su upravljali veziri.28

Titulu amira ili bega koje su bile sinonimne29

nasljedno su nosile generacije vrhovnih tursko-

mongolskih (ţagatajskih) plemena i to kao zahvalu za njihov izraziti doprinos vojnoj moši

Timurida.30

Grad Herat u 15. stoljeću

Herat je uvijek bio veliki grad ali, sve do dolaska Mongola, nije bio glavni grad nijedne

dinastije.31

Uspon Timuridskog Carstva u Heratu desio se neposredno nakon smrti Abu Saida.

Taj ogranak Carstva bio je u nezavidnoj poziciji, ali ono što ga je razlikovalo od Timuridskog

Carstva u Transoksaniji su velika postignuša u sferi intelektualnog i materijalnog napretka.

Zlatno doba grada Herata kontinuirano je trajalo više od tri desetlješa, poţevši s vladavinom

Šah Ruha kada grad dobiva svoj karakteristiţan peţat, a konaţni razvoj dostiši še upravo za

vrijeme vladavine Husejina Bajkare.32

Herat je jedini veši grad u Horasanu koji je ostao pošteŤen mongolskih razaranja.33

Šah Ruh,

koji je za vrijeme vladavine svog oca Timur-Lenga bio namjesnik u Heratu, še nakon oţeve

smrti uţiniti Herat prijestolnicom Carstva. U centru grada nalazila se velika palaţa koju je Šah

27

Maria Eva navodi kako se znaţenje pojma bahši mijenjalo tokom vremena. Prvo je korišten za imenovanje

ujgurskih budistiţkih monarha u 8. stolješu. U 13. stolješu nalazimo istu tu rijeţ u znaţenju „pisar“, „sluţbenik“.

Taj termin je obiljeţavao klasu Ujgura budista turkijskog porijekla koji su tradicionalno prepisivali dokumente

na ujgurskom pismu. U periodu Mongola oni su, s obzirom da su Mongoli bili nomadska dinastija i nisu imali

pismo, pruţali pisarske usluge i vršili razliţite administrativne sluţbe. Zbog toga su smatrani baštinicima više

kulture (sjedilaţke ali turkijske) i zbog toga su uţivali poštovanje. (Maria Eva Subtelny, „'Alī Shīr Navā'ī:

Bakhshī and Beg“, Harvard Ukrainian Studies, Vol. 3/4, Part 2. Eucharisterion: Essays presented to Omeljan

Pritsak on his Sixtieth Birthday by his Colleagues and Students, 1979-1980, UK:Cambridge, str. 799). 28

ibid, 803. Ova klasifikacija še biti korisna kasnije za razumijevanje titula amir i bahši koje je nosio pjesnik Ali

Šir Nevai. 29

Rijeţ amir je arapskog porijekla dok je rijeţ beg turkijskog porijekla. Postojala je u upotrebi još i rijeţ noyon

koja je bila mongolskog porijekla. ibid, 802. 30

ibid, 802-803. 31

V.V. Barthold, Four Studies on the History of Central Asia, vol. III: Mîr 'Alî Shîr, A History of the Turkman

People, (s ruskog preveli V. I T. Minorsky) E.J. Brill, Leiden, 1962, str. 8. (dalje kao: Barthold). 32

Timurids in Transition, str. 121. 33

Smailagiš, str. 284.

Page 8: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

6

Ruh dao sagraditi. TakoŤer je Šah Ruh dao izgraditi medresu i hanikah34

u sjevernom dijelu

grada.35

MeŤu arhitektonskim postignušima istiţu se hanikah, medresa i dţamija koje je dala sagraditi

Šah Ruhova supruga Gevheršah Hatun. Pored toga, Herat je bio i centar rukotvorina. Tkanje,

prerada bakra i zlata su bili na visokom nivou. Razvijeni su bili i ekonomija, poljoprivreda i

trgovina.36

MeŤutim, razvoj grada se nije jednako pozitivno odraţavao na stanovništvo. Ono se gušilo

pod teretom visokih poreza, ţivjelo je u bijedi i nije se moglo spasiti razliţitih vrsta nasilja i

nepravdi. U Heratu nije nedostajalo ni previranja izmeŤu sunija i šija, iako su sunije bile

dominantnije.

Ono po ţemu je Herat stekao slavu u ovom periodu jesu umjetnost i knjiţevnost. Veš Šah

Ruh, još od prvih dana svoje vladavine, u Heratu okuplja poznate uţenjake i umjetnike. Na

ţelu sa sultanom i drugi su duţnosnici i njihovi dvorovi privlaţili umjetnike. Razvoj poezije,

proze i muzike je osigurao da u ovom periodu nastanu neka od remek-djela iz navedenih

oblasti.

MeŤutim, Herat svoj najsjajniji period ţivi upravo u vrijeme tzv. heratskog trijumvirata –

Husejina Bajkare, Ali Šir Nevaija i Abdurrahmana Dţamija.37

Husejin Bajkara

U drugom poglavlju svog djela Timurids in Transition pod naslovom Od političkog

vagabunda do moćnika: Karijera Husejina Bajkare, autorica Maria Eva Subtelny navodi kako

„ništa nije naroţito izdvajalo Husejina Bajkaru od mnogih drugih timuridskih mirzá, odnosno

prinţeva, koji su bili u stalnom meŤusobnom nadmetanju, nadmetanju koje je postajalo sve

revnosnije kako se teritorija imperije smanjivala u odnosu na prvobitni veliţanstveni zamah i

postala jedno zaleŤe smješteno na prostranim istoţnim podruţjima Horasana i

Transoksanije38

.“39

34

Hânikâh, tekija, mjesto gdje derviši skupno obavljaju molitvu. Hanikah je obiţno veša tekija, ponekad je imao

i obrazovnu funkciju, sliţnu medresi. (Fehim Nametak, Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti,

Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXVII, Sarajevo, 2007, str. 112; dalje kao: Pojmovnik divanske i

tesavvufske knjiţevnosti). 35

Agah Sırrı Levend, Ali Şir Nevai: Hayatı, Sanatı ve Kişiliği, Türk tarih kurumu basımevi, Ankara, 1965, str.

11-12. (dalje kao: Levend). 36

ibid. 37

ibid. 38

Transoksanija je termin koji oznaţava geografski prostor centralne Azije. 39

Timurids in Transition, str. 41.

Page 9: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

7

Punim imenom Sultan Husejin b. Mensur b. Bajkara, roŤen je u mjesecu muharremu 842.

godine/ juni-juli 1438. godine, kao sin Gijasuddina Mensura Mirze. Pripada ţetvrtoj

generaciji Timurovih potomaka, po liniji Timurovog najstarijeg sina Omer-Šeika.40

I

Hondemir41

i Devletšah42

navode kako je bio plemenitog porijekla, pripadao je dinastiji

Timurida s obje strane i bio je ţlan plemena Barlas koje je odigralo vaţnu ulogu u historiji

Ţagatajskog kaganata.43

Njegova majka Firuza Begum (u. 874/1469) takoŤer je pripadala

dinastiji Timurida i po oţevoj i po majţinoj liniji, a bila je i u daljnjem srodstvu s potomcima

Dţingis-kana.44

Sultan Husejin izgubio je oca kada mu je bilo samo sedam ili osam godina45

. Ne postoje

pouzdani podaci o Husejinovom ranom obrazovanju, osim da mu je uţitelj bio izvjesni

Mevlana Abd-ul-Rahman.46

U skladu s tadašnjom tradicijom, kao i svi mladiši njegovog

porijekla i statusa, Sultan Husejin je poslan u sluţbu na dvoru te se, u dogovoru s majkom, u

svojoj ţetrnaestoj godini pridruţio pratnji svog daljnjeg roŤaka Abu'l Kasima Babura47

.

MeŤutim, Abdu'l Kasim Babur nije bio dobar uzor mladom Husejinu, naroţito na poljima

privrede i ekonomije.48

Maria Eva Subtelny nam ukazuje na to da je Husejin bio svjestan manjkavosti svog patrona

Kasima Babura pa je traţio priliku da preŤe u sluţbu kod Abu Saida, koji mu je takoŤer bio

roŤak. Zbog toga što je u Husejinu vidio politiţke ambicije, Abu Said ga zatvara da bi ga

40

ibid, 43-44. 41

Ghiyāś ad-Dīn Muḥammad Khwāndamīr, Khvandamir, ili Khondamir ili Hondemir (perzijski: غياث الدين محمد

) 1534–1475) ( خواندامير je bio islamski uţenjak porijeklom iz Perzije.

Njegovo djelo historijskog karaktera Habib al-siyar vešinom obraŤuje dogaŤaje iz politiţkog ţivota. Autor je i

djela biografskog karaktera Dastur al-wuzara.(Maria Eva Subtelny „Scenes from the Literary Life of Timurid

Herat“, Logos islamikos: Studia Islamica in honorem Georgii Michaelis Wickens (uredili: Roger M. Savory i

Dionisius A. Agius), Pontifical Institute of Mediaeval Studies, Toronto, 1984, str. 138). 42

Devletšah Samarkandi (1438-1491), perzijski autor i knjiţevnik. Autor je popularne rasprave Tazkirat al-

shu'ard' koja se smatra riznicom biografskih podataka i primjera poezije više od 350 pjesnika prvenstveno iz

Horasana i Male Azije, iz perioda od 10 do 15 stolješa. 43

Ţagatajskim kaganatom naziva se kaganat formiran u vrijeme mongolsko-turske dinastije Ţagataja (tur.

Çağatay). Ţagataj je bio drugi sin Dţingis-kana kome je dodijeljen prostor Turkistana (podruţje centralne Azije)

na upravljanje. (podatak preuzet s neobjavljene prezentacije prof. dr. Alene Šatoviš odrţane u zimskom semestru

akademske 2014/2015. godine tokom predavanja iz predmeta Uvod u tursku knjiţevnost 1). 44

Timurids in Transition, str. 44. 45

Abu'l Kasim Babur Mirza, timuridski vladar na prostoru Horasana (1449–1457). 46

ibid, 47. 47

U isto vrijeme je i Ali Šir Nevai boravio kod Kasima Babura. (Talip Yıldırım, „Ali Şir Nevâyî'nin Eserlerinde

Yakın Dostu Hüseyin Baykara“, Modern Türklük Araştırmaları Dergisi, Ankara Üniversitesi, vol 3, Ankara,

septembar 2006, str. 100; dalje kao: Talip Yıldırım). 48

The Cambridge History of Iran, volume 6, The Timurid and Safavid Period, urednici: Peter Jackson and

Laurence Lockhart, Cambridge University Press, UK:Cambridge, 2006, str.121. (dalje kao The Timurid and

Safavid Period).

Page 10: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

8

kasnije pustio na zahtjev Husejinove majke. Tada se Husejin vraša na dvor Kasima Babura

koji umire dvije godine kasnije.49

Smršu Kasima Babura nastupa još jedan u nizu period konfuzije i bezvlašša u Heratu. Na

tronu ga je naslijedio njegov maloljetni sin; meŤutim mnogi prinţevi smješteni u pokrajinama

traţit še svoje pravo na vlast. Svaki namjesnik je nametao poreze, pa je tako narod Herata bio

primoran da u toku jedne godine plaša poreze tri puta razliţitim prinţevima.50

Uskoro se u borbu za vlast ukljuţuje i turkmenska dinastija Karakojunlu što dodatno oteţava

situaciju na prostoru Herata. Za to vrijeme, Husejin Bajkara boravi u Mervu, kod svog roŤaka

Sandţara ţiju še kšerku tada oţeniti.51

S druge strane, princ Abu Said uspijeva drugi put da preuzme vlas u Heratu koji pod

njegovom vladavinom ţivi veoma uspješnu godinu koja še naţalost biti okonţana velikom

glaŤu tokom zime 1458. godine zbog loše privredne politike.52

Husejin polahko okuplja ljude oko sebe i prvo osvaja grad Astarabad53

gdje daje da se kuje

novac i uţi hutba u njegovo ime.54

Provest še ukupno deset godina politiţkog lutanja

pustinjama Horezma, Karakoruma i Kipţaţkoj stepi55

davajuši sve od sebe da okupi vojsku i

pribliţi se Heratu.56

Tokom borbi koje su se odigrale nakon smrti Abu Saida, napokon

uspijeva da osvoji Herat 24. marta 1469. godine. Nakon toga ponovo daje da se kuje novac i

uţi hutba u njegovo ime, te simboliţno ţeni Abu Saidovu kšerku.57

Prva godina Husejinove

vladavine je bila izuzetno nestabilna, u jednom trenutku je morao da napusti Herat na šest

sedmica zbog ratova s Uzun Hasanom, voŤom još jedne turkmenske dinastije - Akkojunlu.

Istovremeno, postojala su i razliţita unutrašnja previranja jer su još uvijek bili prisutni i drugi

prinţevi koji su smatrali da polaţu pravo na prijestolje.58

Svi ti dogaŤaji še biti riješeni u

Husejinovu korist, i on še vladati priliţno mirno sve do ratova s Uzbecima pred sami kraj

njegovog ţivota.59

Uprkos kratkom prekidu, kao godina poţetka Bajkarine vladavine u Heratu

49

Timurids in Transition, str. 48-49. 50

ibid, 50-51. 51

ibid, 52. 52

ibid, 56. 53

Grad u sjevernom dijelu IR Iran. 54

Prerogativi za uspostavljanje vlasti unutar orijentalno-islamske civilizacije bili su uţenje hutbe na dţuma-

namazu petkom u ime vladara i kovanje novca u njegovo ime. 55

Nazivi regija u centralnoj Aziji. 56

ibid, 60. 57

ibid, 61-62. 58

Jedan od njih bio je princ Jadgar Muhammed Mirza, potomak Šah Ruha koji je sklapao saveze za dinastijama

Akkojunlu i Karakojunlu kako bi pobijedio Husejina Bajkaru. Upravo on je bio razlog da se Husejin Bajkara

povuţe iz Herata na odreŤeno vrijeme. 59

The Timurid and Safavid Period str. 122-123.

Page 11: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

9

uzima se 1469. godina. On še vladati trideset sedam godina, do svoje smrti 05. maja 1501.

godine.60

Posjedujemo detaljne podatke o uglednim Turcima i Perzijancima o kojima je Husejin

Bajkara ovisio u svojim drţavniţkim poslovima. MeŤu njima, posebno mjesto zauzima jedna

liţnost, ţovjek koji se istiţe i u politiţkoj i u intelektualnoj sferi.61

Rijeţ je o Ali Šir Nevaiju,

ţijem še ţivotu i doprinosu biti posvešeno jedno od poglavlja u nastavku.

Patronat62 kao fenomen

U periodu prije nego je ţovjeţanstvo izumilo štampariju koja je ţitanje knjiga iz razliţitih

oblasti uţinila dostupnijim vešem krugu ljudi a time i konkretan izvor prihoda za autore,

uţenjaci i umjetnici bili su prepušteni podršci vladara i drugih pripadnika viših slojeva

društva.63

Pored toga što je vladar kao drţavnik uţivao apsolutnu vlast on se i na polju

umjetnosti nametnuo kao patron što je podrazumijevalo ne samo finansijsko pokroviteljstvo

nego i autoritet u ocjenjivanju vrijednosti nekog djela.64

Monarhije i carstva srednjeg vijeka i

na istoku i na zapadu su bile patrimonijalnog karaktera – pravo na vladavinu, imetak i

graŤanstvo su na jedan apsolutan naţin pripadali vladajušoj porodici. Shodno tome, oni koji

zavrijede njihovu naklonost i dobroţinstvo ţinili su najuspješniji i najbogatiji sloj društva.65

Kao što je porodica Medici66

u Firenci zbog svojih razvijenih estetskih vrijednosti odgojila

cijelu jednu generaciju umjetnika, tako je i jedan vladar unutar orijentalno-islamske

civilizacije, koji je moţda i sam imao ureŤenu zbirku poezije – divan, sigurno pomagao u

odgajanju umjetnika.67

Vešina remek-djela iz tog perioda mogu se u velikoj mjeri pripisati

posvešenosti i interesu uglednika za visokom kulturom iz ţega je proizilazila njihova zaštita

umjetnika.68

Zahvaljujuši zajedniţkoj, visoko razvijenoj dvorskoj kulturi na dvorovima u

Semerkandu, Heratu, Tabrizu, Istanbulu i Delhiju u 15. stolješu, umjetnik koji bi putovao iz

60

Timurids in Transition, str. 67. 61

The Timurid and Safavid Period, str. 123. 62

Patronat (lat. patronatus) pokroviteljstvo,dostojanstvo ili nadleţnost patrona; ţlanovi pokroviteljskog odbora

neke ustanove.

patron(lat. patronus) svetac kao zaštitnik doma ili porodice, slava; gospodar broda; šef industrijskog ili

trgovaţkog preduzeša, gazda; branilac, advokat; zaštitnik pokrovitelj, npr. neke sveţane priredbe i sl. (Milan

Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1980, str. 679-680). 63

Şair ve Patron, str. 9. 64

Alena Šatoviš, „Poezija osmanskih sultana“, Književna smotra, broj 173, XLVI/2014, str. 111. 65

Şair ve Patron, str. 10. 66

Medici su politiţka dinastija koja je vladala na podruţju Firence u periodu od 1397. do 1737. godine. Oni su i

osnivaţi Medici Banke koja je bila najveša banka u Evropi u 15. stolješu. 67

ibid. 68

ibid.

Page 12: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

10

jedne zemlje u drugu nailazio bi na istu zaštitu i razumijevanje i bivao bi jednako toplo

primljen.69

Historija patronata unutar orijentalno-islamske civilizacije veţe se za pojavu islama i

poslanika Muhammeda. Prenosi se da je poslanik Muhammed pjesniku Kâb bin Zuhejru koji

mu je proţitao jednu od svojih pjesama, poklonio ogrtaţ.70

Ona se zadrţala od poslanika

Muhammeda, preko narednih muslimanskih dinastija (Abasidi, Karahanidi, Timuridi i

Seldţuci) sve do perioda Osmanlija.71

Konkurencija koja je za vrijeme renesanse vladala meŤu gradovima u Italiji ali i gradovima

širom Evrope, bila je prisutna i u islamskom svijetu. Upravo je to meŤusobno nadmetanje

meŤu dvorovima utjecalo na razvoj i kvalitet umjetnosti.72

Na srednjem istoku je bilo sasvim

normalno da vladar, ako je to potrebno, silom dovodi umjetnike i uţenjake na svoj dvor. Tako

je Timur sabirao najpoznatije umjetnike i uţenjake iz svake zemlje koju bi osvojio i slao ih u

svoju prijestolnicu Semerkand. Tu tradiciju su nastavili i njegovi nasljednici a sliţan postupak

je prisutan i kod Osmanlija. Sultan Selim Javuz (1470/1–1520) je prilikom osvojenja Kaira

prognao stotine umjetnika u Istanbul.73

Osim što su vladari teţili da privuku uţenjake i umjetnike, i uţenjaci i umjetnici su slavu,

blagostanje, ugled i zaštitu traţili na dvorovima velikih vladara. Tako da je patronat bio

reciproţan fenomen: smatran je jedinim naţinom da vladar i njegov dvor ali i uţenjak ili

pjesnik steknu ugled i slavu.74

Uspješni pjesnici su širili i povešavali vladarevu slavu i time

zaraŤivali za ţivot i napredovali u karijerama.75

Osim same vladajuše porodice, bogatstvo i slavu su u patrimonijalnim zemljama i na istoku i

na zapadu uţivali i uglednici, drţavnici i velikodostojnici koji su bili bliski dvoru odnosno

vladaru. Oni su slijedili primjer vladara, pa su i sami oko sebe okupljali uţenjake i

knjiţevnike i nagraŤivali ih.76

Jedan pjesnik koji bi stekao visoke titule i zvanja na dvoru

69

ibid, 11. 70

Tûbâ Işınsu, Tutsan elini ben fakîrin: Osmanlı edebiyatında hamilik geleneği, Doğan Kitap, İstanbul, 2009, str.

16. (dalje kao: Tûbâ Işınsu). 71

ibid, 21. 72

Şair ve Patron, str. 12. 73

ibid. 74

ibid, 13. 75

ibid, 16. Patronat je bio prisutan i u drugim oblastima orijentalno – islamske civilizacije. Naprimjer, u oblasti

birokratije je postojao sistem prema kojem su se obrazovali pisari – kâtibi. Taj sistem je imao tri nivoa: šegrt

(çırak) – pomošnik (kalfa) – majstor (usta) gdje je onaj koji je na višem nivou bio zaštita i uţitelj onome ispod

sebe. 76

Tûbâ Işınsu, str. 16.

Page 13: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

11

mogao je i sam postati patron i oko sebe okupljati druge pjesnike.77

Tako je i Ali Šir Nevai,

koji potiţe iz imušne porodice bliske dvoru svoje bogatstvo velikim dijelom trošio na

podsticanje knjiţevnika, uţenjaka i graditelja.78

Njegova velikodušnost bila je nadaleko

poznata.79

Umjetnici su bili pod zaštitom patrona koji je imao sebi svojstvene afinitete pa su se trudili da

svoja djela stvaraju u skladu s tim afinitetima. Moglo bi se slobodno reši da je vladar ţesto

odreŤivao kvalitetet djela iz oblasti nauke i umjetnosti pa ţak i slavu koju še umjetnik steši.

Koliko še jedno djelo biti prihvašeno i cijenjeno dosta je ovisilo o tome koliko je

interesovanje ka tom djelu pokazao vladar. Niko za vrijeme vladavine Osmanlija nije uspio

napraviti veši dvor, dţamiju ili drugo djelo iz oblasti arhitekture od samih vladara i ţlanova

njegove porodice.80

Isti je sluţaj bio i s drugim granama umjetnosti. Da bi jedan pjesnik ponio

titulu „sultana pjesnika“ (Sultânu'ş-Şu'arâ) morao je prvo biti pozvan na sastanke pjesnika koji

su odrţavani na dvoru, zatim je morao posvetiti kasidu vladaru i ta kasida i druga njegova

djela su morali biti prihvašeni, pohvaljeni i nagraŤeni od strane sultana.81

Sredstvo putem kojeg se zadobivala patronova naklonost i nagrade bila je pjesniţka forma

kasida82

. Kaside su pisane kako bi se stekla naklonost od Boga, milost i zaštita posljednjeg

Boţijeg poslanika Muhammeda a.s. ali i zaštita i nagrade onih kojima na ovome svijetu

pripada politiţka moš.83

Pošto je dio orijentalno-islamske tradicije bilo i to da se prinţevi u mladosti obrazuju na polju

knjiţevnosti, svaki od njih je kada bi stupio na prijestolje imao odreŤeno znanje koje mu je

omogušavalo da kao patron procjenjuje kvalitet poezije.84

Patroni su nagraŤivali ne samo

pjesnike koji su svoju poeziju ţitali na knjiţevnim kruţocima koji su organizovani u okviru

dvora, nego su ţitali i nagraŤivali i poeziju pjesnika koji nisu bili vezani za dvor, a za ţiju bi

poeziju ţuli tokom svojih svakodnevnih aktivnosti.85

Ipak, ti kruţoci predstavljali su najbolju

77

Şair ve Patron, str. 15-16. 78

Maria Eva Subtelny, „Socioeconomic Bases of Cultural Patronage under the Later Timurids“, International

Journal for Middle East Studies, vol. 20, No. 4, 1988, str. 490-492. 79

Şair ve Patron, str. 19. 80

Şair ve Patron, str. 15. 81

ibid. 82

Kasida je jedna od najzastupljenijih pjesniţkih vrsta u divanskoj poeziji. Ime je dobila po tome što se pjevala s

nekim ciljem (ar. kasd – cilj, namjera), obiţno da se pohvali neki vladar, vojskovoŤa ili neki drugi uglednik.

Kaside su duţe pjesme koje se sastoje obiţno od trideset do devedeset distiha (bejtova), rimovanih po principu

aa ba ca da itd. (Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 146). 83

Şair ve Patron, str. 23. 84

ibid, 24. 85

ibid.

Page 14: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

12

priliku kako knjiţevnicima, tako i drugim umjetnicima (npr. muziţarima i pjevaţima) da se

pokaţu u najboljem izdanju pred vladarom i zasluţe njegovu naklonost.86

Ta tradicija je dugo

vremena prisutna unutar orijentalno-islamske civilizacije pa Firdusi, autor najvešeg iranskog

nacionalnog epa – Šahname (oko 1000. godine), u spomenutom djelu opisuje kruţoke koje je

prireŤivao iranski vladar Hüsrev.87

Ti kruţoci su se ţesto prireŤivali tokom proslava neke

vojne pobjede ili nekim drugim povodom i uz muziku i vino slušale bi se priţe o uspješnim

vojnim pohodima, a pjesnici su meŤusobno recitovali svoje najbolje stihove.88

Upravo takvi

skupovi se u osmanskim izvorima najţešše navode kao naţin na koji je neki pjesnik dospio do

sultanovih pohvala i nagrada.89

U turkijsko-mongolskim zemljama srednje Azije te proslave

su sluţile i za uţvrššivanje odnosa izmeŤu vladara i visokih drţavnika koji su takoŤer bili

pokrovitelji umjetnosti i kao takve imale su znaţajnu ulogu u društvenom ţivotu tih zemalja.

K. Jettmar navodi i kako su one sluţile za povešanje ugleda i prestiţa vladara.90

U periodu

Osmanlija vjenţanja ţlanova vladajuše porodice i proslave suneta prinţeva su takoŤer bili

povod za organizovanje pjesniţkih kruţoka i nagraŤivanje istaknutih pjesnika.91

Vladar je svoju naklonost prema pjesniku izraţavao na razliţite naţine. Ţesto bi mu, u skladu

s njegovim zanimanjem davao sluţbe unutar drţavne administracije. Ako je bio pisac dobivao

bi sluţbu pisara, ako je bio iz sloja uleme dodjeljivana mu je sluţba muderisa ili kadije;

ukoliko je pjesnik pripadao vojnom sloju onda bi mu vladar dodijelio posjed (timar, zeamet ili

has).92

Što se tiţe jednokratnih nagrada koje su nazivane câ'ize – one su davane najţešše u

srebrenom novcu (rijetko u zlatnom), a ţesta nagrada bio je i vuneni ili svileni ogrtaţ.93

Nagrada u novcu varirala je izmeŤu 1000 i 3000 akţi (20-60 zlatnika). Te nagrade su

dodjeljivane iz drţavne riznice.94

Najveša nagrada koju je jedan pjesnik ili bilo koji sluţbenik na dvoru mogao dobiti bila je da

bude vladarev musâhib95

. Drţavni velikodostojnici su se ţesto posredstvom mûsahiba obrašali

86

ibid, 25. 87

Husrev I Anuširvan bio je vladar iranske dinastije Sasanida u periodu 531-579. godine;

Firdevsi, Şehnâme (preveo N. Lugal), tom IV, Istanbul, 1994, str. 194, 275-276, 299, 330, 332, 389-390.

(navedeno prema: ibid). 88

ibid, 26. 89

ibid. 90

Karl Jettmar, The Art of the Steppes, New York, 1967, str. 240 (navedeno prema: ibid). 91

ibid, 27. 92

ibid, 28. 93

ibid. 94

ibid. 95

Ova titula nazivana je i nedim a podrazumijevala je sluţbenika koji je vladaru bio poput prijatelja, savjetnika

koji je imao blizak uvid u vladarev privatni i poslovni ţivot. (ibid).

Page 15: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

13

vladaru oko vaţnih poslova.96

MeŤutim, i vladari i drţavni velikodostojnici su morali uzeti u

obzir mišljenje naroda pri odabiru mûsahiba. To nije bila ni najzahvalnija funkcija jer se za

mnoge negativne stvari koje su se dešavale unutar carstva ţesto krivio mûsahib.97

Ukoliko

naţin ţivota, vjerska uvjerenja i opša uvjerenja mûsahiba nisu bili u skaldu s etikom i

tradicijom drţave, patron bi postajao predmetom ogovaranja i njegova popularnost meŤu

narodom bi opala. Mûsahib je u Osmanskom Carstvu morao biti pripadnik sunijskog

mezheba, nije mu bilo dozvoljeno da pije, da zanemaruje vjerske obrede kao što su namaz i

post jer bi u suprotnom patron bivao primoran da ga udalji s te funkcije.98

Slikovit primjer za

to je pjesnik Ahmed Paša. On je udaljen s dvora i protjeran u Bursu zbog toga što se sumnjalo

da je homoseksualac. Postoji jedan sudski dokument koji pokazuje kako je i u Bursi pokušao

da kupi roba iz jednog od bursanskih javnih kupatila.99

I pjesnik Melihi koji je boravio u Iranu

i druţio se s Abdurrahmanom Dţamijem po povratku u Istanbul postao je Fatihov mûsahib.

MeŤutim, zbog velike sklonosti pišu vladar ga je uklonio s te pozicije i ostatak ţivota proveo

je u neimaštini i samoši.100

Osim Ahmed Paše i Melihija, i pjesnici Aškî i Lâlî su bili

musâhibi Mehmedu Fatihu.

U okviru patrimonijalnih drţava umjetnici su se stalno trudili da stvaraju djela koja še biti

bolja od djela njihovih prethodnika i savremenika. Time je patronat odigrao vaţnu ulogu u

razvoju umjetnosti. Treba ponoviti i to da je odluka koji še umjetnik biti nagraŤen i uspješan

bila je ţvrsto vezana za stil i ukus patrona.101

Pjesnik koji bi na knjiţevnim kruţocima zadivio

sve prisutne i svojim pjesniţkim umiješem nadmašio ostale pjesnike dobivao je neku od titula

kao što su: serâmed, emîr-i nazm, melikü'ş-şu'arâ, sultânu'ş-şu'arâ.102

Ašik Ţelebi103

navodi da je vrijednost jednog djela u direktnoj vezi s vaţnoššu patrona kojem

je to djelo posvešeno. Zbog toga ne ţudi nastojanje pjesnika da pišu djela koja še prihvatiti i

nagraditi visoki drţavnici na ţelu s vladarom.104

Kroz svoju tezkiru Ašik Ţelebi podsješa na

to kako su i abasidske halife nagraŤivale pjesnike kako godišnjim primanjima tako i

96

ibid, 25. 97

ibid, 30 - 31. 98

ibid. 99

ibid. 100

ibid, 32. 101

ibid, 30. 102

Sve u znaţenju najveći meĎu pjesnicima, sultan pjesnika, vladar poezije; ibid. 103

Kadı Pir Mehemmed Aşık Çelebi (umro 1572) je bio pjesnik i pisac a njegovo najpoznatije djelo je pjesniţka

tezkira Meşâ'irü'ş- Şu'arâ koju je posvetio sultanu Sulejmanu Zakonodavcu (1494 -1566). 104

ibid, 48.

Page 16: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

14

jednokratnim nagradama. Uz to daje naznake i da su šiitski imami takoŤer nagraŤivali

pjesnike.105

Najuspješniji pjesnici su nagraŤivani visokim sluţbama na dvoru kao što su funkcija vezira,

bega, defterdara, nišandţije, muderisa, kadije, dvorskog pisara i sliţne funkcije. Manje

vrijednim su smatrane funkcije muderisa i pisara unutar vakufa i imareta.106

Tokom proslave bajrama dijeljeni su jednokratni pokloni pjesnicima. Oni pjesnici koji bi

napisali tuţbalicu povodom smrti princa ili kasidu i/ili hronogram povodom neke vojne

pobjede su takoŤer nagraŤivani.107

Pjesnici su svoje kaside, tuţbalice, hronograme, autorska

ili prepisana djela i komentare mogli ili direktno iznijeti pred sultana ili posredstvom nekoga

ko je bio blizak sultanu. Ti posrednici su ţesto bili uspješni pjesnici, vladarevi musâhibi koji

su istovremeno bili mecene mladim i manje uspješnim pjesnicima.108

Odlike književnosti Timurida 15. stoljeća

Zahvaljujuši mongolskom prihvatanju Perzijanaca kao nosilaca politiţkih i kulturnih

aktivnosti, perzijski jezik za vrijeme vladavine Mongola (Ilhanida i Timurida) doţivljava

svoju punu reafirmaciju. Jezik knjiţevnosti na prostorima gdje su vladali Timuridi bio je

dominantno perzijski. Klasiţni period perzijske knjiţevnosti završava upravo s 15. stolješem i

stvaralaštvom pjesnika Abdurrahmana Dţamija, jednog od pjesnika na dvoru Husejina

Bajkare u Heratu.109

Najzastupljenija forma bio je gazel110

. MeŤutim, pjesnici su, kako bi

pokazali svoje umiješe pisali i mesnevije111

i hamse112

. Sam pjesnik Nevai je autor hamse.

Pisana su i djela u formi münazara113

. Mesud-i Kummi je svoje djelo Seyf ü Kalem u formi

105

ibid. 106

ibid, 52-53. Dio novca koji bi ostao od prihoda nakon što bi se podmirile sve potrebe vakufa je jedno vrijeme

takoŤer dodjeljivan pjesnicima. Taj novac se inaţe ţuvao u drţavnoj riznici kako bi bio na raspolaganju u

izvanrednim situacijama kao što su ratovi, prirodne katastrofe ili bolesti. 107

ibid, 74. 108

ibid, 75. 109

Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda Zildţiša, odrţano 02.11.2017. godine u okviru predmeta

Orijentalno-islamska civilizacija III. 110

Gazel je poetski oblik unutar islamske knjiţevnosti u kome se pjeva o ljubavi i vinu. To je lirska forma za

koju se pretpostavlja da je postojala još i prije islama.Gazel se obiţno sastoji od pet do petnaest stihova ţiji se

parni polustihovi rimuju. (Za više informacija pogledati: Fehim Nametak, Historija turske književnosti,

Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, vol. XL, Sarajevo, 2013, str. 172; dalje kao: Historija turske

knjiţevnosti). 111

Mesnevije su dugaţke poeme u kojima je rimovanje slobodno za svaki stih i u kojima svaki stih moţe iznositi

novu misao. Mesnevije su imale epski imaginaran, didaktiţki ili mistiţki sadrţaj. Ova forma je preuzeta iz

predislamske perzijske knjiţevnosti. (Za više informacija pogledati: Historija turske knjiţevnosti, str. 173). 112

Hamsa (ar. hamse=pet; petoknjiţje): Knjiţevna forma koja se sastoji od pet mesnevija. 113

Münazara (ar.=rasprava). Knjiţevna vrsta u kojoj se porede biša i pojmovi suprotnog znaţenja prema strogo

utvrŤenim pravilima.

Page 17: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

15

münazara posvetio Ali Šir Nevaiju. Sastavljani su i tarihi (kronogrami) za velike graŤevine

sagraŤene u ovom periodu.114

I sufizam je ostavio traga u mnogim djelima tog perioda.

Ljubav prema Bogu i Boţije Jedinstvo su bili inspiracija mnogim pjesnicima pa su tako

nastali sufijski obojeni stihovi.115

Za vrijeme Timurovih nasljednika ojaţala je artificijelnost poetskog izraza. Tako Gibb u

svojoj procjeni poezije perioda Timurida navodi kako je ona „subjektivna, artificijelna i

konvencionalna“116

ali da su te odlike kombinovane s neţim što on naziva „kreativnim

umiješem i zadivljujušom prefinjenoššu u stalnom usponu“.117

Drugi zapadni orijentalisti bili

su još stroţiji pa govore kako je u ovom periodu sadrţaj trpio u odnosu na formu.118

Ţak su i savremeni kritiţari bili svjesni nedostatnosti poezije tog perioda pa i Dţami, Nevai i

Devletšah iznose oštre kritike, nazivajuši savremene pjesnike „jadnim, prostodušnim

piskaralima“.119

Zanimljivo, do kraja 15. stolješa postaje jasno da je ţak i stil klasiţnih

pjesnika prestao biti validan kriterij za procjenu poezije. Tako Devletšah kritikuje

jednostavnost poezije pjesnika klasiţnog perioda Rudakija (pjesnik ranog samanidskog

perioda, u. 940/1) i kaţe kako bi takav jedan pjesnik bio potpuno odbaţen od strane

savremenih vladara i drugih pjesnika.120

S druge strane, rijeţ koju su mnogi kritiţari tog perioda ţesto koristili pri negativnom

vrednovanju neţije poezije bila je takalluf.121

Tom su rijeţju oznaţavali izvjestaţenost i

neprirodnost poezije nekog pjesnika. Ta izvještaţenost bila je vidljiva na vanjskom planu kroz

korištenje zahtjevnih metrova, rime ili rijeţi, ali i na unutrašnjem planu i to kroz neobiţne

pjesniţke slike, poreŤenja i druge retoriţke figure.122

Pjesnik tog perioda ne nastoji uopše da bude shvašen. Upravo suprotno, njegov cilj je pjevati

samo za malo izabranih znalaca koji njegove kompleksne stilske figure mogu ocijeniti. S

114

Levend, str. 16-17. 115

ibid, 18. 116

Pogledati i: Maria, Simidchieva, Maria, „Imitation and Innovation in Timurid Poetics: Kashifi's Badayi al-

afkar and its Predecessors, al-Mu'jam and Hadaiq al-sihr“, Iranian Studies, Routledge, vol. 36, br. 4, 2003, str.

509 – 530. 117

„ever-increasing deftness of craftsmanship and brilliance of artistry“; E.J.W. Gibb, A History od Ottoman

Poetry, 6 vols, 1900-1909, London: Luzac, vol. 2, str 11-13. (navedeno prema: Maria Eva Subtelny, „A Taste for

the Intricate: The Persian Poetry of the Late Timurid Period“, Zeitschrift der Deutschen Morgenländischen

Gesellschaft, Deutsche Morgenländische Gesellschaft, vol. 136, br. 1, Leipzig, 1986, str. 56; dalje kao: A Taste

for the Intricate). 118

ibid, autorica konkretno citira orijentalistu Jana Rypku i njegovo djelo History of Iranian Literature (1968). 119

ibid, 57. 120

ibid, 58. 121

tekellüf, im. ar.= 1. naprezanje, muka, trud; 2. laţno prikazivanje, razmetanje, izvještaţenost, pretvaranje

(Marija ĐinŤiš, Türkçe-Sırpça Sözlük, Türk Dili Kurumu, Ankara, 2014, str. 1305; dalje kao: Türkçe-Sırpça

Sözlük). 122

A Taste for the Intricate, str. 60.

Page 18: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

16

aspekta forme to se stremljenje izraţava u širenju jedne nove vrste, muamma123

– zagonetke u

stihovima. Najbolji pjesnici tog razdoblja nisu prezali koristiti muammu, pa joj je Dţami

posvetio teoretsku raspravu.124

Muamme su ponekad postajale toliko komplikovane da je bilo

potrebno ţak do deset rašţlanjivanja rijeţi kako bi se došlo do znaţenja. Teško da bi muamma

uopšte postala pjesniţka forma vrijedna spomena da nije bilo njene popularnosti u drugoj

polovini 15. stolješa.125

Vaţno je istaši da se tadašnji naţin poimanja kreativnosti znatno razlikuje od današnjeg. Cilj

pjesnika tog perioda nije bio da iznese nešto što bi bilo u potpunosti revolucionarno i novo,

nego da veš postoješe teme, motive, likove i sadrţaje interpretira na novi, njemu svojstven i

originalan naţin. Uzor su svakako bili klasiţni pjesnici perzijske knjiţevnosti kao što su

Sa'di126

, Hafiz127

, Rumi128

i Nizami129

. Uz to, djela prijašnjih majstora se nisu ţitala samo

kako bi im se divilo nego kako bi se imitirala. Zbog toga je osnovno obrazovanje u tom

periodu podrazumijevalo stjecanje znanja o stvaralaštvu prijašnjih velikana poezije i to kroz

uţenje njihove poezije napamet.130

123

Muamma je pjesniţka forma koja se sastoji jednog ili dva distiha. Bila je to enigma, zagonetka koja je u sebi

sadrţavala skrivene aluzije i to u odreŤenim slovima arapskog alfabeta koja bi, kada bi se spojila, davala rješenje

zagonetke, obiţno neko ime ili pojam. (Maria Eva Subtelny, „Scenes from the Literary Life of Timurid Herat“,

Logos islamikos: Studia Islamica in honorem Georgii Michaelis Wickens (uredili: Roger M. Savory i Dionisius

A. Agius), Pontifical Institute of Mediaeval Studies, Toronto, 1984, str. 152.) Kao prvi autor muamme spominje

se ţetvrti halifa, zet poslanika Muhammeda a.s. Ali ibn bu Talib (ibid). 124

Smailagiš, str. 480. 125

A Taste for the Intricate, str. 76-77. 126

Sa'di Širazi perzijski je pjesnik iz 13. stolješa. Puno ime mu je Abū-Muhammad Muslih al-Dīn bin Abdullāh

Shīrāzī. Neosporno se smatra najvešim didaktiţkim pjesnikom Irana i jednim od najuvaţenijih istoţnih pjesnika

na Zapadu (zajedno s Hafizom). RoŤen je 1213. godine u Širazu, a umro 1292. godine, takoŤer u Širazu. Pod

pokroviteljstvom Ebu Bekra Zengija Sa'di piše svoje prvo remek-djelo: Bustan (1257). Samo godinu dana

kasnije svjetlo dana ugledat še i Sa'dijevo drugo ţuveno remek-djelo – Đulistan. (Neobjavljeno predavanje prof.

dr. Namira Karahaliloviša iz predmeta Zlatni vijek perzijske književnosti, odrţana u ljetnom semestru akademske

2017/2018. godine). 127

Hafiz Širazi spada u red najveših klasiţnih perzijskih pjesnika, ili kako se obiţno kaţe, on je najsjajnija

zvijezda na nebu perzijske knjiţevnosti. Puno ime mu je Šemsudin Muhamed Hafiz Širazi i roŤen je u prvoj

ţetvrtini 14. vijeka u gradu Širazu na jugu Irana. Od Hafizove poezije cjelovitu zbirku (divan) saţinio je njegov

školski drug i blizak prijatelj Muhammed Golendam. Hafiz se smatra najuspješnijim autorom gazela u historiji

perzijske knjiţevnosti. (Bešir Dţaka, Historija perzijske književnosti, Nauţnoistraţivaţki institut Ibn Sina,

Sarajevo, 1997, str. 397). 128

Mevlana Dţelaludin Muhamed Belhi ili Rumi je pjesnik s kraja 13. i poţetka 14. stolješa. Ţivio je u vremenu

kada su se kao vid opozicije prema vladajušem poretku sve više širila sufijska uţenja. Rumi je svoj ţivot

posvetio sufizmu i iza njega su ostala dva velika djela: Divan i Mesnevi Manevi (Duhovna Mesnevija ili samo

Mesnevija). (Više o tome u: Bešir Dţaka, Historija perzijske književnosti, Nauţnoistraţivaţki institut Ibn Sina,

Sarajevo, 1997, str. 315-329). 129

Pjesnik Nizami roŤen je u gradu Gendţi na podruţju današnjeg Afganistana 1141. godine ili 1147. godine a

umro je 1203. godine. Dobro je poznavao sve nauke svoga doba a naroţito arapski jezik koji je bio osnova za

svu nauţnu literaturu. Njegovo najpoznatije djelo je Hamsa – Petoknjiţje koje se sastoji iz pet mesnevija. (Više o

tome u: Bešir Dţaka, Historija perzijske književnosti, Nauţnoistraţivaţki institut Ibn Sina, Sarajevo, 1997, str.

147-164). 130

A Taste for the Intricate, str. 61.

Page 19: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

17

Kako bi imitacija bila uspješna bilo je potrebno napisati pjesmu u istom metru i rimi kao

original slijedeši isti sadrţaj. Uvijek su pjesme koje su bile imitacija ili odgovor na veš

postoješu pjesmu u sebi sadrţavale naznake toga (u obliku citata ili neke aluzije na autora

originala).131

Ta ţinjenica nas ne treba navesti na pomisao da je takva poezija bila puka kopija

i da je njeno pisanje bilo jednostavno. Pjesnici su pri njenom pisanju bili ograniţeni metrom,

rimom a ţesto i temom-sadrţajem originalne pjesme. Uvijek se birala poezija pjesnika kojem

se autor divio i kojemu je ţelio biti jednak ili bolji od njega. Tako je autor imitacije

istovremeno iskazivao poštovanje autoru originalne pjesme ali i svoje umiješe jer je

dokazivao da je sposoban dostiši pa i nadmašiti i najveše pjesnike.132

Kako je najzastupljenija forma bio gazel, jedan od najviše imitiranih pjesnika bio je Hafiz

Širazi. Svakako vrlo popularan uzor bio je i Amir Husrev Dehlavi133

.134

Generalna karakteristika poezije kasnog perioda vladavine Timurida je preokupiranost

tehniţkim uljepšavanjem koje je rezultiralo dominacijom forme u odnosu na sadrţaj.

Naţalost, u poreŤenju s poezijom nastalom u periodu od 10. do 15. stolješa, ova poezija se

smatra dekadencijom u smislu knjiţevno-estetskih mjerila i vrijednosti. Knjiţevni rad zamire i

pjesnici se okrešu istraţivanjima u oblasti filologije, pisanju komentara, glosa i sliţno. A oni

koji se ipak odluţuju da pišu poeziju to ţine na krajnje neprimjeren naţin – rijeţ je o

potpunom epigonstvu, oponašanju autora iz ranijih generacija te zamire tendencija da se

otprije razraŤenim motivima i simbolima da svoj peţat.135

Ipak, postoje i pozitivne tendencije u knjiţevnosti koje se oţituju kroz tzv. heratski

trijumvirat: Husejin Bajkara kao predstavnik politiţke vlasti, Ali Šir Nevai, njegov veliki

vezir, utjecajna liţnost i veliki vakif i pisac koji je proklamovao jedan turkijski jezik kao jezik

knjiţevnosti. Treša liţnost je Abdurrahman Dţami, vjerski autoritet tog doba i autor koji se

smatra posljednjim klasikom perzijske knjiţevnosti, jednom od sjajnih zvijezda na nebu

perzijske književnosti. 136

131

ibid, 63. 132

Neobjavljeno predavanje prof. dr. Alene Šatoviš iz predmeta Divanska književnost Bošnjaka na orijentalnim

jezicima odrţano 09.04.2018. 133

Amir Husrev Dehlavi (1253 – 1325). Autor Indijskog potkontinenta koji se smatra jednim od zaţetnika

predstavnika tzv. indijskog knjiţevnog stila koji še se razviti seobom pjesnika Perzijanaca na dvorove u Indiji. 134

Vešina primjera imitacija koje Nevai navodi u svom djelu Mecalis-ul-nefais (djelo biografskog karaktera,

sadrţi podatke o pjesnicima koji su stvarali u doba Timurida) su za osnovu imali gazele i kaside Amira Husreva.

(A Taste for the Intricate, str. 62). Ali Šir Nevaijeva tezkira je prva tezkira unutar turske knjiţevnosti. 135

Neobjavljeno predavanje prof. dr. Namira Karahaliloviša iz predmeta Savremena književnost Irana odrţanog

25.10.2017. godine. 136

Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda Zildţiša iz predmeta Orijentalno-islamska civilizacija III odrţanog

16.11.2017. godine.

Page 20: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

18

Ali Šir Nevai

Samo nekoliko sedmica nakon stupanja na prijestolje, 14. aprila 1469. godine, Husejinu

Bajkari se u Heratu pridruţio njegov brat po mlijeku (kökältash137

) Mir Ali Šir Ujgur (1441-

1501).138

On še vremenom postati kljuţna politiţka figura Husejinove vladavine.

Ali Šir Nevai roŤen je 9. februara 1441. godine u Heratu.139

Njegova porodica je, i s majţine,

i s oţeve strane nekoliko generacija prije njega bila u sluţbi kod Timurovih potomaka.140

Pošto mu je otac bio u sluţbi kod Ebu-l Kasima Babura, Ali Šir Nevai je boravio na njegovom

dvoru i upravo tu še se 1452. godine prvi put upoznati s Husejinom Bajkarom. Njih še se

dvojica zajedno obrazovati pod nadzorom Kasima Babura sve do Baburove smrti 1457.

godine kada Bajkara odlazi u Merv, a Nevai ostaje u Mešhedu gdje nastavlja s

obrazovanjem.141

Ubrzo umire Nevaijev otac i on prvo odlazi u Herat gdje dobiva sluţbu kod

Abu Saida Mirze, a nakon toga obrazovanje nastavlja u Semerkandu.142

Kada Bajkara 1469. godine dolazi na vlast u Heratu, Nevai je ponovo boravio u Semerkandu.

Tada Bajkara šalje pismo namjesniku Semerkanda Ahmedu Mirzi, sinu Ebu Saida i traţi od

njega da pošalje Nevaija u Herat. On na to pristaje i Nevai 14 aprila 1469. godine stiţe u

Herat. Tom prilikom mladom vladaru Bajkari posvešuje Hilaliye kasidu.143

Prva duţnost koju je Nevai vršio kod Husejina Bajkare bila je duţnost muhurdara (ţuvar

peţata). Ubrzo še postati Bajkarina desna ruka pri rješavanju svih sporova i ustanaka koji su

se ţesto dešavali unutar Carstva. Zahvaljujuši njegovom doprinosu u uţvrššivanju Bajkarine

vlasti dobit še nadimak „stub drţave“ (rüknü'-s-saltana).144

137

Ovo pitanje je predmet istraţivanja jer ono ustvari osvjetljava odnos Nevaijeve porodice s porodicom

Husejina Bajkare. 1952. godine objavljena je zbirka timuridskih zvaniţnih dokumenata pod nazivom Šaraf-nama

koja iznosi da je Ali Šir bio polubrat/brat po mlijeku Husejinu Bajkari. Za više o tome: Maria Eva Subtelny,

„'Alī Shīr Navā'ī: Bakhshī and Beg“, Harvard Ukrainian Studies, Vol. 3/4, Part 2. Eucharisterion: Essays

presented to Omeljan Pritsak on his Sixtieth Birthday by his Colleagues and Students, 1979-1980,

UK:Cambridge, str 801. (dalje kao: Bakhshī and Beg). Termin kökältash se u rjeţnicima nalazi u obliku

köngültash gdje rijeţ köngül oznaţava srce, a zajedno s tash oznaţava „prijatelj po srcu“. Rjeţnici to

objašnjavaju kao „oni koji su hranjeni iz istih grudi“. Barthold, str. 15. 138

Bakhshī and Beg, str. 801. 139

U tezkirama je datum Nevaijevog roŤenja naveden kao 17. ramazan 844. hidţretske godine. Levend, str. 29. 140

ibid, 29. 141

ibid, 30. 142

ibid, 31-32. 143

ibid, 34. 144

ibid, 34-35.

Page 21: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

19

Nevai je 1472. godine postao emir na Bajkarinom dvoru. Prema obiţajima, postojao je

redoslijed prema kojem su na sastancima sjedili emiri i prema istom tom redoslijedu su se i

potpisivali na zvaniţnim dokumentima. Pošto je Nevai bio iz ujgurske porodice, njegovo

mjesto se nalazilo meŤu posljednjim. Kada je trebalo potpisati prvi dokument nakon

Nevaijevog imenovanja, duţnosnici su ga odnijeli prvo Nevaiju, jer je on bio najbliţi Bajkari.

Ipak, Nevai je znao obiţaje i potpisao se u dnu dokumenta i uputio ih da ubuduše poštuju

redoslijed.145

Nevai je 1476. godine, posredstvom Dţamija pristupio nakšibendijskom146

derviškom redu.

Nakon toga on i Dţami postaju još bliţi prijatelji, a nakšibendijski red še ostaviti znaţajan

utjecaj i na njihova djela.147

Nemiri su potresali Bajkarin dvor i drţavu i on 1487. godine šalje Nevaija u grad Astarabad

gdje še ostati petnaest mjeseci. Tamo je Nevai oko sebe okupljao umjetnike i knjiţevnike i s

njima vodio razgovore.148

U Herat se vraša 1488. godine. Dvije godine kasnije napušta

funkciju emira i postaje sultanov mûsahib.149

Kako je Nevaijev ţivotni vijek odmicao tako su se i povešavali problemi u Carstvu. Njegovo

zdravlje se naglo pogoršalo krajem 1500. godine i umire trešeg januara 1501. godine u

Heratu. Sahranjen je u Heratu, unutar turbeta koje je dao sagraditi za ţivota.150

Nevai i Bajkara

Kako navodi Maria Eva, ne bi bilo pretjerano reši da je osoba koja je bila de facto nadzornik

kulturnog ţivota na dvoru u Heratu bio upravo Ali Šir Nevai. On je liţno ohrabrivao i

finansijski poticao brojne pjesnike, slikare, muziţare, kaligrafe, graditelje i historiţare - aktere

brojnih kulturnih aktivnosti koje še kasniji zapadni uţenjaci nazvati timuridskom

renesansom.151

Muhammed Hajdar, autor djela Tarih-i rašidi je naglasio da je „Ali Šir Nevai

taj koji je bio odgovoran za karijere vešine nadarenih ljudi tog vremena.“152

Fahri Harevi,

145

ibid, 35. 146

Nakšibendijski derviški red je oblikovao Muhammed Behauddin Nakšibendi u 14. stolješu na osnovu uţenja

Abu Jakub Jusufa Hamedanija (umro 1140) i Abdulhalika Gucduvanija (umro 1220). Ovaj derviški red

karakteriše ortodoksni pristup islamu, ţistoša, krotkost i uljudnost. (Pojmovnik divanske i tesavvufske

knjiţevnosti, str. 188). 147

Levend, str. 35. 148

ibid, 37. 149

ibid, 42. 150

ibid, 46-47. 151

Maria Eva Subtelny, „'Alī Shīr Navā'ī: Bakhshī and Beg“, Harvard Ukrainian Studies, Vol. 3/4, Part 2.

Eucharisterion: Essays presented to Omeljan Pritsak on his Sixtieth Birthday by his Colleagues and Students,

1979-1980, UK:Cambridge, str. 797; dalje kao: 'Alī Shīr Navā'ī: Bakhshī and Beg. 152

ibid.

Page 22: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

20

autor prijevoda Nevaijevog djela Mecalis-ul-nefais navodi kako je Ali Šir najutjecajnija

liţnost u njemu skorijoj historiji: “Mnogi nenadmašivi i izvrsni kaligrafi, pjevaţi, muziţari,

slikari, zlatari, umjetnici, pisci, sastavljaţi muamma i pjesnici su stasali pod njegovom

zaštitom i nije poznato da li ih je toliki broj zabiljeţen u bilo koje drugo vrijeme.“153

Zbog toga što je i sam bio istaknuti pokrovitelj umjetnosti i knjiţevnosti, mnogi panegiriţari

ga hvale u svojoj poeziji. Zbog toga se iz panegiriţne poezije posvešene Ali Šir Nevaiju ne

mogu pronaši konkretni podaci i detalji koji bi nam iznijeli realnu prirodu njegove sluţbe na

dvoru i odnosa s Husejinom Bajkarom.154

Tako autor F.A. Belin u svom djelu iz 1861.

godine, uzimajuši za osnovu izvore panegiriţnog karaktera, odnos Nevaija i Bajkare opisuje

na slijedeši naţin: „To dvoje djece koji su sjedili jedan do drugog u istoj školi, postali su

ujedinjeni u bliskom prijateljstvu i obešali su jedan drugome da nikada neše zaboraviti onog

drugog ako im se kasnije u budušnosti osmjehne sreša. I odrţali su obešanje.“155

Vrlo ţivopisan primjer ekstremne idealizacije Ali Šir Nevaija zastupljen je u radovima nekih

uzbeţkih uţenjaka koji, osim što ga opisuju kao osnivaţa uzbeţke knjiţevnosti, karakterišu ga

i kao „revolucionara“ i „heroja Uzbekistana“.156

Prema Muhamedu Hajdaru, Ali Šir Nevai bio je potomak porodice ujgurskih bahšija157

. Iz

toga proizilazi da je Ali Šir pripadao staroj turkijskoj kulturnoj eliti ţiji korijeni vode do

antiţkih turkijskih civilizacija Orhuna i Turfana. Pripadali su klasi pisara, sluţbi koja je bila

nasljedna. To njegovo porijeklo lijepo pojašnjava istaknutu ulogu Ali Šir Nevaija u razvoju

jednog istoţnog turkijskog (ţagatajskog) jezika u knjiţevni jezik, a takoŤer i njegovu podršku

ţagatajskom jeziku u odnosu na perzijski jezik.158

Kao što sam na poţetku ovog poglavlja navela, Ali Šir Nevai je Husejinu Bajkari bio brat po

mlijeku - polubrat (kökältash). Mari Eva prenosi kako se u jednom od poglavlja djela Šaraf-

name objavljenog 1952. godine spominje se da je „od poţetka svog ţivota, tako reši, još od

kolijevke, on (Ali Šir op.a.) bio vezan za Njegovo Visoţanstvo i to kao polubrat/brat po

mlijeku“159

Vidi se kako je privilegija tako bliskog meŤusobnog povezivanja s vladajušom

153

ibid, 798. 154

To nije sluţaj samo s panegiriţnom poezijom koja je posvešena Ali Šir Nevaiju. Takva poezija je

posvešivana i drugim sultanima, vladarima i uglednicima i njen cilj nikada nije bio da da detaljne biografske

podatke o objektu pohvale. 155

F. A. Belin, "Notice biographique et littéraire sur Mir Ali-Chîr Névâii," Journal Asiatique, vol. 5/17 ,1861,

str. 180; navedeno prema: 'Alī Shīr Navā'ī: Bakhshī and Beg, str. 798. 156

ibid. 157

Vidi napomenu 27 unutar ovog rada. 158

Raspravu o dva jezika koju završava iznoseši stav da je jedan turkijski (ţagatajski) jezik nadmošniji u

odnosu na perzijski jezik iznio je u svom djelu Muhâkemetü'l-Lugateyn. 159

'Alī Shīr Navā'ī: Bakhshī and Beg, str. 801.

Page 23: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

21

porodicom davana odabranim tursko-mongolskim porodicama koje su bile bliske dvoru i u

znak zahvalnosti za njihovo doprinos u vojnom i administrativnom razvoju.160

Iz gore navedenog se jasno vidi da su Ali Šir i njegova porodica uţivali zavidan status kod

vladajuše klase u Heratu. U izvorima se uz Ali Šir Nevaijevo ime ţesto spominje i titula amir

(ili skrašeno mir). Razlog za to je što je 1472. godine Nevaiju dodijeljena titula amira ili bega

i to od strane Husejina Bajkare liţno.161

Svakako, ţinjenica da mu je titula amir dodijeljena

iako nije pripadao porodicama koje su na nju polagale nasljedno pravo govori o jedinstvenoj

poziciji koju je uţivao na dvoru Husejina Bajkare.162

Iako o tome ne postoje zvaniţni zapisi, Maria Eva pretpostavlja kako je Ali Šir sigurno imao

udjela u zemljišnim posjedima koji su nazvani sojurgal a koji su bili centralna odrednica

feudalne strukture post-mongolske centralne Azije i Irana. Iako su ti posjedi u mongolskoj

tradiciji dodjeljivani kao nagrada za vojne doprinose, oni še u doba Timurida biti dodjeljivani

kao znak kraljevskog priznanja za ţlanove civilne administracije i sveštenstva kao i izuzetnim

liţnostima na polju umjetnosti i kulture.163

Kao uţivalac sojurgala, osoba je imala pravo na

sve prihode sa zemljišta a bila je osloboŤena i plašanja poreza.164

Razliţiti izvori pruţaju razliţita nagaŤanja o tome koliki su bili prihodi Ali Šir Nevaija.165

Ţinjenica je da je zbog zemljišnih posjeda diljem Horasana, a naroţito onih u plodnom

Heratu, morao biti jedan od najbogatijih ljudi tog vremena. Ti prihodi su mu omogušili da i

sam bude jedan od patrona kulturnog ţivota na dvoru a i da finansira izgradnju skoro ţetiri

stotine graŤevina u i oko Herata.166

Halil Inaldţik Ali Šir Nevaija navodi kao

najreprezentativniji primjer patrona koji je zahvaljujuši bliskosti vladajušoj porodici stekao

bogatstvo i odluţio ga trošiti na podsticanje umjetnosti, nauke i knjiţevnosti.167

160

ibid. 161

ibid, 802. Za više podataka o tituli amir pogledati poglavlje UreĎenje države kod Timurida unutar ovog rada. 162

ibid. 163

ibid, 806. 164

I. P. Petrushevskii, "K istorii instituía soiurgala," Sovetskoe vostokovedenie 6, 1949, str. 235; navedeno prema

ibid. Fiskalna decentralizacija koja je bila prisutna u Heratu u 15. stolješu imala je pozitivan utjecaj na razvoj

nauke i kulture. Fiskalna moš bila je podijeljena na nekoliko slojeva društva koju su uţivali mnoge privilegije

(nisu plašali poreze), a svoj novac mahom su trošili na pokroviteljstvo umjetnosti i kulture, te arhitektonski

razvoj gradova. Za više o tome pogledati: Maria Eva Subtelny, ,„Socioeconomic Bases of Cultural Patronage

under the Later Timurids“, International Journal of Middle East Studies, Cambridge University Press, vol. 20,

br. 4. 1988, str. 479-505. 165

Muhammed Hajdar navodi da su mu dnevni prihodi bili 18,000 šahruha. Drugi izvori navode da su mu

dnevni prihodi bili 75,000 dinara a rashodi 15,000. (ibid, 807). 166

ibid, 807. 167

Şair ve Patron, str. 19.

Page 24: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

22

Zanimljivo je da je Bajkara napisao jednu Risalu (poslanicu) u kojoj hvali Ali Šir Nevaija,

svog prijatelja i saradnika na dvoru. U njoj takoŤer iznosi kako se na prostoru Herata skoro

hiljadu ljudi bavi poezijom. Kao najuspješnije meŤu njima navodi Nevaija i Dţamija. 168

Nevaijeva djela

Svoj prvi divan koji je nazvao Bedayiu'l-Bidaye je priredio nakon što je Bajkara stupio na

prijestolje i njemu ga je i posvetio. Pred kraj svog ţivota ponovo je sabrao sve pjesme koje je

napisao i podijelio ih u ţetiri divana. Sva ţetiri je posvetio Husejinu Bajkari:

1. Garaibü's-Sıgar (Ţudesa Djetinjstva: Sastoji se od pjesama napisanih u periodu

izmeŤu osme i dvadesete godine);

2. Nevadirü'ş-Şebab (Rijetkosti Mladosti: Sastoji se od pjesama napisanih u periodu

izmeŤu dvadesete i tridesetpete godine);

3. Bedayiu'l-Vasat (Ţuda Sredovjeţnosti: Sastoji se od pjesama napisanih u periodu

izmeŤu tridesetpete i ţetrdesetpete godine);

4. Fevaidü'l-Kiber (Koristi Starosti: Sastoji se od pjesama napisanih u periodu izmeŤu

ţetrdesetpete i šezdesete godine).169

Danas se u razliţitim bibliotekama širom svijeta nalaze primjerci ova ţetiri divana. Najviše je

prijepisa prvog divana. Nijedan od prijepisa u istanbulskim bibliotekama ne potiţe iz vremena

ţivota Nevaija. Najstariji prijepisi se nalaze u Sankt Petersburgu i Bakuu. Do danas nije

pronaŤen autograf.170

Broj bejtova u ţetiri divana na turskom jeziku je oko pedeset pet

hiljada.171

Nevai je napisao i jedan divan na perzijskom jeziku. Broj bejtova u njemu je deset hiljada. U

njemu se nalazi i šest kasida i jedna tuţbalica povodom Dţamijeve smrti.172

Bajkara je traţio da Nevai napiše müseddes173

na Dţamijev gazel s rimom kâşki.174

Nevaijeva ostala djela:

1) Hamsa (Petoknjiţje)175

; Djelo se sastoji iz pet mesnevija:

168

Levend, str. 38-39. 169

ibid, 61. 170

ibid, 62-63. 171

ibid, 68. 172

ibid, 68-69. 173

Müseddes je pjesma sastavljena od strofa po šest stihova koje imaju istu rimu. U prvoj strofi se rimuju svi

stihovi, u drugoj se rimuje pet stihova, a šesti ima rimu prve strofe itd. Ovakve pjesme se obiţno sastoje od pet

do osam strofa. Zastupljene su u vešoj mjeri kod pjesnika klasiţnog perioda u 16. stolješu. (Pojmovnik divanske

i tesavvufske knjiţevnosti, str. 185). 174

Levend, 74.

Page 25: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

23

Hayretü'l-Ebrar (Ţudesa dobrih ljudi); Ovo djelo nastalo je kao odgovor na

Nizamijevo djelo Mahzenü'l-Esrar.176

Ono predstavlja zbirku pouţnih priţa o

razliţitim liţnostima i dogaŤajima iz islamske civilizacije.

Husrev ü Şirin177

;

Leylî vü Mecnun178

;

Seb'a-i Seyyar179

;

Sedd-i Iskender180

;

2) Münacat181

(ne zna se kada je nastalo);

3) Çihil Hadis (1481-82); Ţetrdeset hadisa. Prijevod istoimenog Dţamijevog djela.

4) Vakfiyye (1481-82); To je rad dokumentarnog karaktera kojeg je napisao pod

pseudonimom Fânî182

. Ovo djelo je vaţan izvor podataka o društvenom i politiţkom

ţivotu Heratu u 15. stolješu.

5) Nazmü'l Cevahir (1485); Ovo djelo je nastalo kao odgovor na Bajkarinu risalu (poslanicu)

u kojoj je pohvalio Nevaija.

6) Tarih-i Enbiya Ve Hükema (nakon 1485); Historija poslanika i uţenjaka.

7) Tarih-i Müluk-i Acem (nakon 1485); Historija iranskih naroda.

8) Halāt-i Seyyih Hasan Erdeşir (1490-91); Priţa o Sejih Hasanu Erdeširu.

9) Mecalisü'n-Nefais (1491-92); Skup odabranih - Nevaijeva tezkira u kojoj je sabrao

odlomke iz djela pjesnika i knjiţevnika svog vremena. Govori o ukupno 459 autora. Ovo

175

Ime potjeţe od arapske rijeţi hamse (خمسة) –pet. Prvi autor Hamse u perzijskoj knjiţevnosti je Nizami (umro

1204). Njega i Emira Husreva Dehlavija (umro 1325) je Nevai uzeo za uzore. Mnogi pjesnici su se okušali u

tome da napišu pet mesnevija koje bi ţinile Hamsu ali ih je malo uspjelo. Napisati Hamsu je bilo mjerilo za

dobrog i uspješnog pjesnika. Nevai je poţeo pisati Hamsu 1483. godine, kada je imao 42 godine. (ibid, 76). 176

U ovom djelu nalazi se jedan odlomak u kome Nevai hvali Husejina Bajkaru; ibid, 85. 177

To je mesnevija ljubavnog sadrţaja u kojoj se govori o ljubavi izmeŤu sasanidskog vladara Husreva Perviza i

armenske ljepotice Širin. (Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 128). 178

TakoŤer mesnevija ljubavnog sadrţaja o mladišu Kajsu koji se zaljubljuje u djevojku Lejlu. Zbog te ljubavi

on poludi pa ga prozivaju Medţnun (ar. ludi). Ta je priţa prisutna u orijentalno-islamskoj kulturi još iz stare

arapske knjiţevnosti. (ibid, 160). 179

Sedam nebeskih tijela: Postojalo je sedam nebeskih tijela kojima je pridavana posebna paţnja u odreŤivanju

ljudske sudbine: Mjesec, Merkur, Mars, Sunce, Venera, Jupiter i Saturn. Svi oni su simbol za srešu ili nesrešu.

(ibid, 218). Ova Nevaijeva mesnevija govori o Behramu Guru, jednom od iranskih vladara. Na poţetku ove

mesnevije nalazi se kraša pohvala Husejnu Bajkari i njegovoj supruzi. (Levend, str. 138). 180

Aleksandrova brana – Zid koji je Iskender – Poslanik Zulfikarnejn podigao kako bi odbranio svoj narod od

naroda Jedţudţ i Medţudţ. (Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 218). Ova Nevaijeva mesnevija

govori o dinastiji Aleksandra Makedonskog. (Levend, str. 151). 181

Münâcât, obrašanje Bogu, vrsta pjesama u kojima se pjesnik obraša Bogu. Najţešše su se munadţati pjevali u

formi kaside ali ima ih i u formi gazela ili kit'e. (Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 184). 182

Fânî prid. ar. smrtan, prolazan. (Türkçe-Sırpça Sözlük, str. 499).

Page 26: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

24

je prva tezkira na nekom od turkijskih jezika. Biografije koje on navodi su kratke,

oskudne i bave se više stvaralaštvom nego ţivotima pjesnika.183

10) Münşeat184

(nakon 1491-92); Zbirka pisama.

11) Risale-i Muamma (na perzijskom, prije 1492); Poslanica o pjesniţkoj vrsti muamma.

12) Hamsetü'l-Mütehayyirin (nakon 1492); Ovo djelo je posvešeno Dţamiju. Nastalo je nakon

njegove smrti. U njemu Nevai govori o prijateljstvu s Dţamijem, o njegovom porodiţnom

stablu, ţivotu, obrazovanju i doprinosu nauci.185

13) Mizanü'l-Evzan (nakon 1492); Djelo o turskom i perzijskom metru.

14) Halāt-ı Pehlevan Muhammed (nakon 1494-95); Priţa o junaku Muhammedu.

15) Nesaimü'l-Mahabbe (1495-96); Ovo je prijevod Dţamijevog djela Nefehatu'l-Uns koje je

antologija sufija derviša i šejhova koji su pripadali razliţitim derviškim redovima.186

16) Lisanü't-Tayr (1498-99); Govor ptica, prijevod istoimenog djela Feridudina Attara.

17) Muhâkemetü'l-Lugateyn (1499); Nevaijevo djelo u kome poredi perzijski i turski jezik.

Zakljuţuje da je jedan turkijski jezik iznad perzijskog i da je sasvim moguše stvarati

kvalitetnu poeziju na njemu.

18) Siracü'l-Müslimin (1499-1500); Nevaijevo djelo o islamskom pravu.

19) Mahbubü'l-Kulub (1500-01); Ljubav srca – djelo se sastoji iz tri poglavlja. Prvo govori o

društvenom statusu i duţnostima pojedinih klasa, drugo govori o moralnim vrijednostima

a treši dio je didaktiţkog karaktera, sadrţi mudre poruke i savjete.

20) Münşeat (na perzijskom jeziku, ne zna se kada je nastalo).

21) Zübdetü't-Tevarih (ne zna se kada je napisano).187

Historija Turaka.

183

Beatrice Manz, Power, Politics and Religion in Timurid Iran, Cambridge University Press, Cambridge:UK,

2007, str. 55. 184

Münşe'ât, zbirka pisama ili kraših proznih sastava. (Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 184). 185

Barthold, str. 54. 186

Power, Politics and Religion in Timurid Iran, str. 73. 187

Levend, str. 256-257.

Page 27: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

25

Husejin Bajkara kao patron poezije u 15. stoljeću kroz djela Ali Šir

Nevaija

Grad Herat, koji je bio timuridska prijestolnica je za vrijeme vladavine Abu Saida (1458-

1468) i Husejina Bajkare (1469-1509), izrastao je u kulturni centar kakav do tada nije viŤen u

iransko-turkijskoj civilizaciji.188

U tom periodu ţivjela su dva velika knjiţevnika i uţenjaka,

jedan koji je predstavljao perzijsku kulturu – Abdurrahman Dţami (1414-1492) i drugi koji je

predstavljao tursku kulturu – Ali Šir Nevai (1441-1501). Obojica še kasnije postati vaţni

uzori unutar turske i perzijske knjiţevnosti.189

Opšenita politiţka klima na prostoru Irana i Centralne Azije 15. stolješa bila je izrazito

kompetitivna.190

Prostor Turkestana bio je pod vlaššu Abu Saidovih sinova s prijestolnicom u

Semerkandu a Horasan je bio pod vlaššu Husejina Bajkare s prijestolnicom u Heratu.

Postojale su i druge, manje dinastije koje su vladale na prostoru manjih gradova u Horasanu i

s njima je Husejin bio u neprijateljskim odnosima.191

MeŤu pjesnicima koje je Husejin Bajkara štitio na svom dvoru istiţu se: Hatifi, Ehli-i Širazi,

Asafi, Sejfi-i Buhari, Mir Husejin-i Muammaji, Jusuf Bedi, Ahi, Muhammed Salih, Husejin

Kami, Hamidi i Benaji; od ostalih umjetnika i uţenjaka istaknuti su ţuveni slikar Bihzad,

historiţari Mirhand i Handmir; kaligrafi Sultan Ali Mešhedi i Mir Ali Herevi.192

Prenosi se da je Bajkara obiţno do podneva bivao zauzet drţavnim poslovima a nakon toga

posvešivao se kulturnom ţivotu na dvoru, umjetnosti i knjiţevnosti. Pjesniţki kruţoci koje je

on organizovao zajedno sa svojim drţavnicima postali su uzor kasnijim osmanskim

vladarima.193

Navodeši njihove biografije vidjeli smo da se Ali Šir Nevai i Husejin Bajkara poznaju još od

djetinjstva. Njihovo prijateljstvo i poznanstvo naroţito su ojaţali kada je Husejin Bajkara

došao na vlast u Heratu. Ali Šir Nevai je vršio najviše funkcije na Bajkarinom dvoru, bio mu

je blizak saradnik i osoba od povjerenja. Zbog toga ne iznenaŤuje što je referiranje na Bajkaru

moguše vidjeti u skoro svim od dvadeset devet Nevaijevih djela194

. Nevai je svjestan

188

Şair ve Patron, str. 11. 189

ibid. 190

Maria Eva Subtelny, „Socioeconomic Bases of Cultural Patronage under the Later Timurids“, International

Journal for Middle East Studies, vol. 20, No. 4, 1988, str. 480. 191

Barthold, str. 13. Naprimjer, Bajkara je ţesto ratovao protiv Muhameda Yadigara, Šah Ruhovog unuka koji je

vladao u gradu Astarabadu. (Barthold, str. 34). 192

Hamid Algar, Ali Alparslan, „Hüseyin Baykara“, TDVİA, tom XVIII, 1998, str. 530. (dalje kao:

Algar:Alparslan). 193

ibid, 531. 194

Talip Yıldırım, str. 102.

Page 28: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

26

Bajkarinog doprinosa pa tako u svom djelu Mecalis-ul-nefais navodi kako bi pjesnik Katibi195

bio još više popularan da je imao patrona kao što je Husejin Bajkara.196

Informacije o Heratu u doba vladavine Husejina Bajkare moţemo pronaši u Baburnami, djelu

memoarskog karaktera autora Zahiruddina Muhammeda Babura (u. 1530). Babur kaţe kako

„na cijelom svijetu nema grada kakav je Herat. Zahvaljujuši Bajkarinoj brizi i kvalitetnom

upravljanju, ljepota grada se povešala deset ili dvadeset puta. Horasan i Herat su zahvaljujuši

Bajkari ispunjeni biserima – eminentnim ljudima, pjesnicima i uţenjacima. Ko god bi od njih

zapoţeo neki posao, sultan bi ga podsticao da ga završi na najbolji moguši naţin.“197

Babur takoŤer prenosi da Ali Šir Nevai nikada nije prihvatao poklone od Bajkare. Naprotiv,

on je bio taj koji je svake godine slao poklone vladaru. To naravno ne znaţi da nije primao

materijalnu naknadu za svoje sluţbe na dvoru. Iako je pripadao imušnijem sloju, njegova

privatna svojina nije bila dovoljna da pokrije sve troškove – Nevai je naroţito izdašnu

koliţinu novca trošio na pokroviteljstvo umjetnosti i knjiţevnosti. Zahvaljujuši visokim

poloţajima na dvoru, to je mogao i priuštiti.198

I sam Husejin Bajkara pisao je poeziju koristeši pseudonim Hüseynî. Njegov Divan ţine

pjesme na perzijskom i ţagatajskom turskom jeziku. Knjiţevni kritiţari njegovu poeziju

ocjenjuju kao prosjeţnu.199

Ubrzo nakon smrti Husejina Bajkare vlast u Heratu preuzima uzbeţki vladar Muhamed Šibani

Kan. Izvori prenose kako je Šibani znao da su horasanski vladari i namjesnici bili izuzetno

dareţljivi prema pjesnicima pa je po osvojenju Herata naredio da se pjesnici pljaţkaju.200

Istom tom vladaru se pripisuju i sljedeše rijeţi: „od vremena Poslanika pa do danas nije bilo

vladara koji je bio inteligentan i prefinjen kao Husejin Bajkara.“ Ove rijeţi ne treba shvatiti

kao pohvalu samom vladaru, jer Šibani ga je veoma malo poznavao, veš radije kao izraz

poštovanja prema izuzetnoj prosviješenosti koju je Herat dostigao pod vlaššu Bajkare i

njegovih pomošnika.201

195

Pjesnik iz 15. stolješa, ranog perioda vladavine Timurida. 196

Şair ve Patron, 68. 197

Barthold, str. 37. 198

ibid, 45. 199

Veš spomenuti historiţar Babur naprimjer ocjenjuje Bajkarinu poeziju kao prostu, ni po ţemu posebnu.

(Algar:Alparslan, str. 531). 200

Barthold, 68. 201

ibid, 69.

Page 29: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

27

U nastavku šemo paţnju posvetiti poeziji u kojoj Nevai hvali svog prijatelja i patrona

Husejina Bajkaru. Predmet obrade bit še jedan odlomak iz mesnevije Seb'a-i Seyyar i jedna

rubaija iz djela Muhâkemetü'l-Lugateyn.

Rubaija iz djela Muhâkemetü'l-Lugateyn (Rasprava o dva jezika)

Kim tâ felek âfâk üze devr kılur

Encüm güli her tün bu çemendin açılur

Niş âh anıng zâtı kibi yâd bilür

Ni tâb' anıng tâb'ı dik istep tapılur

Tâ kim felek ivrülür devâm olsun anga

İkbâl bisâtıda makâm olsun anga

Hem nutk ile cân-bahş kelâm olsun anga

Hem nazm kelâmı müstedâm olsun202

Neka se pupoljak zvijezde raŤa na ovom

polju sve dok se nebesa budu kretala na

horizontu.

Blago onome kome je on blizak; kakva je

to zvijezda, kakav je to sjaj i svjetlost! Ko

nju traţi i pronaši še je.

202

Özönder Barutcu, Muhâkemetü'l-Lugateyn, TDK

Yay, Ankara, 1996, str. 225. (navedeno prema

Yıldırım, str. 105).

Neka njegova vladavina traje sve dok se

nebesa krešu. Neka njegovo mjesto bude

prijestolje sreše.

Neka njegove rijeţi daju ţivot i neka

njegova poezija traje vjeţno.

Page 30: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

28

Odlomak iz mesnevije Seb'a-i Seyyar (Sedam nebeskih tijela)

Şāh Sultān Hüseyin bin Mansūr

Kim birip nusratı cihānga sürūr

Hānlar üze yitip 'atāsı anıng

Hān bin hān ata atası anıng

Hem ata hān u hem anga hān

Yok cihanda anıng kibi yana hān

Anga Çengiz ulug ata kiliben

Anası hod Alankuva kiliben

Fahr yok anga saltanat atı

Ol bolup saltanat mübāhātı

Şāhlar kullugın körüp mergūb

Anga dervişlik bolup matlūb

Gerçi şehleri zir-dest eylep

Özni dervişlerge pest eylep203

Vladar Sultan Husejin bin Mansur

Njegove pobjede su svijetu donijele srešu

203

Agah Sırrı Levend, Ali Şir Nevai, Türk tarih

kurumu basımevi, Ankara, tom 3 (Hamse kitabı),

1965, str. 219.

Njegov otac je bio iznad drugih vladara

A njegov djed je bio vladar svih vladara

I njegov otac je bio vladar a i on je vladar

Na ovom svijetu nema vladara poput njega

Njegov praotac je Dţingis-kan204

A njegova pramajka je Alankuva205

Nema potrebe hvaliti snagu206

njegove

vladavine. On sam pohvala je svojoj

vladavini

Vladari su smatrali da priliţi da budu

njemu robovi; Sami su zatraţili da budu

njegovi derviši

Zaista je on prihvatio pod svoju ruku sve

druge vladare; A sebe je stavio na niţu

poziciju od derviša207

204

Mongolski vladar i osnivaţ dinastije iz prve

polovine 13. stolješa. 205

Legendarna ţenska liţnost, pramajka svih

Mongola. 206

U originalu je upotrebljena rijeţ at im. konj.

Konj je ovdje simbol snage. 207

Smatra da su derviši bolji od njega, ovdje se

aludira na vladarevu skromnost.

Page 31: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

29

Analiza sadržaja

Iako se u izvorima208

spominje Hilaliye209

kasida koju je Ali Šir Nevai posvetio Husejinu

Bajkari, ona nije uvrštena u jedino zajedniţko izdanje ţetiri Nevaijeva Divana na turskom

jeziku koje je do danas prireŤeno. Ipak, u drugim djelima Ali Šir Nevaija susrešu se stihovi

koji upušuju na pjesnikov odnos prema svom meceni, Husejinu Bajkari. Takva je i rubaija

koju je Nevai uvrstio u svoju Raspravu o dva jezika. Navedeno djelo nastalo je 1499. godine.

U njemu Nevai poredi perzijski i ţagatajski (turkijski) jezik i dolazi do zakljuţka da je

turkijski jezik superiorniji u odnosu na perzijski jezik, te da je sasvim moguše stvarati

kvalitetnu poeziju na njemu.210

Sliţno kao i u kasidi, pjesniţkoj formi koja je najţešše korištena u svrhu pohvale vladara, a

koja je završavala dovom (dua) – molitvom za vladara kome je posvešena, i u navedenoj

Nevaijevoj rubaiji211

takoŤer je prisutna dua – molitva za dobrobit Husejina Bajkare.

U prvoj strofi rubaije Nevai poredi nebo s baštom a Bajkaru sa zvijezdom/cvijetom koji se u

njoj raŤa. Dalje, referirajuši na zvijezdu iz prvog stiha, kazuje kako je sretan svako ko se

uspije pribliţiti vladarevoj svjetlosti, te da še svako ko istinski ţeli da se pribliţi i pronaŤe tu

svjetlost u tome i uspjeti. Druga stofa je u pravom smislu dova u kojoj Nevai ţeli da Bajkarina

vladavina traje sve dok svijet postoji i da vlada s prijestolja sreše. Posljednji distih ove rubaije

naroţito je zanimljiv jer se pjesnik tu osvrše i na Bajkarino pjesniţko stvaralaštvo, pa pored

toga što ţeli da njegove rijeţi kao vladara budu snaţne i utjecajne, ţeli i da njegovo pjesništvo

potraje. Od stilskih figura moţemo primijetiti svakako metaforu i poreŤenje (nebo je bašta a

Bajkara je cvijet koji cvjeta u toj bašti; vladar je zvijezda, izvor svjetlosti).

208

Levend, str. 34; Barthold str. 32. 209

Ova kasida je ujedno i prvo Nevaijevo poetsko ostvarenje koje se, barem imenom, spominje u izvorima.

(Barthold, str. 32). 210

Levend, str. 5. 211

Rubaija (rubâ'î) vrsta je pjesme unutar klasiţne perzijske i turske knjiţevnosti koja sadrţi ţetiri stiha ili dva

dvostiha. Stihovi se rimuju po sistemu a a b a, a ako se rimuje i treši stih onda se zove rubâ'î musarra'.

(Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 210).

Page 32: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

30

Drugi navedeni odlomak nalazi se na poţetku Nevaijeve mesnevije Sedam nebeskih tijela,

jedne od pet mesnevija koje ţine Nevaijevu Hamsu212

(Petoknjiţje). Nevai je svoju Hamsu,

kao i mnoga druga djela, posvetio Husejinu Bajkari.213

Prije Nevaija Hamsu su napisala dva

autora: Nizami (u. 1204) koji je prvi autor Hamse u perzijskoj knjiţevnosti te Emir Husrev

Dehlevi (u. 1325).214

Mnogi drugi pjesnici takoŤer su se trudili da napišu pet mesnevija,

meŤutim malo ih je u tome uspjelo. U svojoj Hamsi Nevai navodi kako slijedi put svojih

prethodnika: Nizamija i Emira Husreva.215

Mesneviju Seb'a-i Seyyar, ţetvrtu unutar svoje Hamse, Nevai je napisao po uzoru na

Nizamijevu Heft Peyker ali i Emir Husrevovu Heşt Bihişt. Sve tri mesnevije su priţa o

jednom od iranskih vladara Behramu Gûru.216

U gore navedenim bejtovima Nevai navodi kako je sretan onaj dio svijeta kojim Bajkara vlada

pa nastavlja s govorom o njegovom porodiţnom stablu i istiţe njegovo plemenito porijeklo,

kako s majţine, tako i s oţeve strane. Pjesnik navodi da su Bajkarini preci takoŤer bili vladari

i da potiţu još od Džingis-kana – ţuvenog osnivaţa mongolske dinastije.

U posljednjim stihovima iz ovog odlomka Nevai kaţe kako su drugi vladari uvidjeli Bajkarinu

nadmoš pa su se njemu povinovali i traţili da budu njegovi derviši – sljedbenici. Kako pjesnik

dalje navodi, Bajkara je prihvatio druge vladare ali je stvarne „derviše“217

stavio iznad sebe.

Tu se zapaţa kako Nevai istiţe Bajkarinu skromnost i mistiţki duh iz ţega takoŤer moţemo

uvidjeti vaţnost koju su derviši kao sljedbenici tarikata uţivali u to vrijeme.218

212

Imena svih pet mesnevija koje ţine Nevaijevu hamsu:

• Hayretü'l-Ebrar;

• Husrev ü Şirin;

• Leylî vü Mecnun;

• Seb'a-i Seyyar;

• Sedd-i Iskender;

U poglavlju Nevaijeva djela unutar ovog rada naveli smo više podataka o svakoj mesneviji. 213

Levend, str. 80. 214

ibid, 75. 215

ibid. 216

ibid, 126. Behram Gur sin je sasanidskog vladara Jezdegirda. Vladao je u periodu izmeŤu 420. i 438. godine.

Podaci o njegovom ţivotu i bogatstvu se nalaze u historijskim izvorima ali i u Šahnami, Firdusijevoj (umro

1020) Knjizi o vladarima koja je sluţila kao izvor pjesnicima. 217

U sufijskoj terminologiji rijeţ derviš oznaţava onoga ko je okrenuo leŤa ovom svijetu, provodi ţivot u

poboţnosti i ko je okrenut Bogu. U širem pogledu derviš oznaţava ţovjeka koji se ukljuţio u jedan od tarikata –

derviških redova. (Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiţevnosti, str. 77). 218

Više o tome kao i opšenito o pokretima koji su bili zastupljeni u doba Timurida i Safavida vidjeti u: Karim

Najafi Barzegar, Intellectual Movements During Timuri and Safavid Period, Indian Bibliographies Bureau,

Delhi, 2005.

Page 33: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

31

Imajuši u vidu patronat kao fenomen, nije iznenaŤujuše što jedan pjesnik i drţavnik tog

perioda hvali vrhovnog vladara. Ipak, mnogi pjesnici su pretjerivali u pohvalama pa je njihova

poezija gubila sve umjetniţke vrijednosti. S druge strane, Nevai u svojim pohvalama nikada

nije otvoreno traţio nagradu, poklon ili neku funkciju na dvoru. U njegovoj poeziji u kojoj

hvali Husejina Bajkaru ne vidimo ţak ni pretjeranu upotrebu stilske figure mübalağa –

hiperbola. Nevai je hvalio skromnije i suzdrţanije u odnosu na druge pjesnike. Razlog za to je

moţda i meŤusobni odnos Nevaija i Bajkare koji nije imao karakteristike uobiţajenog odnosa

vladar:pjesnik. Moguše je takoŤer da je Nevai u Bajkari vidio ne samo vladara nego i pjesnika

kojemu je svoju poeziju posvešivao jer ga je smatrao kompetentnim da je analizira i ocjeni.

Page 34: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

32

DRUGO POGLAVLJE

Osmansko Carstvo: Od osnivanja bejluka do Mehmeda Fatiha

Geografski prostor Anadolije u XIII stolješu bio je razdijeljen u veši broj nezavisnih i

poluzavisnih kneţevina (bejluka). Posljednje veliko carstvo bilo je ono Seldţuţko219

koje se

pod pritiskom Ilhanida raspalo i razjedinilo.220

I na širem geografskom prostoru, izmeŤu

rijeka Oksus i Dunav, vladala je sliţna situacija: teška unutrašnja previranja slabila su velika

carstva kao što su Ilhanidi u Iranu, Zlatna Horda u istoţnoj Evropi i Bizantsko carstvo na

Balkanu i zapadnoj Anadoliji.221

Osnivaţem Osmanskog bejluka smatra se Osman-beg.222

Bejluk je osnovao na prostoru

Söğüta, (sjeverozapad današnje Republike Turske), a za godinu njegovog osnivanja uzima se

posljednja godina 13. stolješa – 1299.223

Zahvaljujuši uspjesima u borbi protiv Bizanta stiţe

slavu i ţast da cijela jedna zajednica i njeni kasniji potomci nose njegovo ime. Najznaţajniji

Osmanov vojni uspjeh je pobjeda nad bizantijskom vojskom kod Bafeona 1301. godine.224

Osman umire 1323/4. godine i nasljeŤuje ga njegov sin Orhan (1281- 1362).225

On zauzima

Bursu (1326), Iznik/Nikeju (1331) i Izmit (1337).226

Upravo Orhan še iskovati prvi srebreni

novac u Bursi 1327. godine i osnovati prvu medresu u Izniku (Nikeji) 1331. godine.227

1354.

godine Osmanlije osvajaju Ankaru i Galipolje i time prelaze u Rumeliju.228

Naredni veliki korak bilo je osvajanje grada Edirne koji je je osvojio Murat I, Orhanov sin i

nasljednik, 1361. godine.229

U vrijeme Murata I (1362-1389) nastavljaju se prodori u

219

Seldţuci su turkijska dinastija koja je vladala na prostoru Male i Srednje Azije u periodu od 11. do 13.

stolješa. (Smailagiš, str. 539). 220

Eklemeddin İhsanoğlu, Historija osmanske države i civilizacije, preveli: Kerima Filan et al, Orijentalni

institut u Sarajevu i IRCICA, Sarajevo, 2004, str. 6. (dalje kao: Historija osmanske drţave i civilizacije). 221

Halil İnalcık, Osmansko carstvo: Klasično doba 1300-1600, Utopija, Beograd, 2003, str. 7. (dalje kao:

Inaldţik). 222

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 8. 223

Historija Osmanske države: Hrestomatija, prireŤivaţ Ahmed Alibašiš, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu,

Sarajevo, 2005, str. 280. (dalje kao: Hrestomatija). 224

Inaldţik, str. 11. 225

Hrestomatija, str. 487. 226

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 13. 227

Inaldţik, str. 11. Ta medresa se smatra poţetkom kulturnog i nauţnog ţivota u Osmanskom Carstvu (Ibrahim

Akyol, Fatih Sultan Mehmet Dönemi Kültür ve Edebiyatı, Kırkkale Üniversitesi, Kırkkale, 2012, str. 18; dalje

kao: Akyol). 228

Sintagmom Rum-ili (tj.»zemlja Romejaca«), suprotno od Anadolu (Anadolija), oznaţava se u uţem smislu

pokrajina koja je u sebe ukljuţivala Trakiju i Makedoniju, dakle predio koji je na istok ograniţen Crnim morem i

Bosforom, na jug Mramornim morem i Egejom, a onda brdskim lancem Olimpa, te na zapad brdskim lancima

Pinda, Barna i Šare. (Smailagiš, str. 514); Hrestomatija, str. 487. 229

Hrestomatija, str. 487.

Page 35: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

33

Anadoliji i na Balkanu i Osmanski bejluk polahko prerasta u drţavu.230

Vaţniji Muratovi

poduhvati su prodiranje u Bugarsku i osvajanje Plovdiva koje se odigralo izmeŤu 1363. i

1365. godine; 1385. godine Osmanlije na ţelu s Muratom osvajaju Sofiju, a 15. 06. 1389.

godine odigrala se bitka na Kosovu gdje Osmanlije pobjeŤuju udruţene balkanske zemlje.231

Bitka na Kosovu Osmanlijama je vrlo brzo obezbijedila veliku vojnu i politiţku prednost.

Pobjedom na Kosovu Osmanlijama se otvara put prema Makedoniji, Srbiji, Albaniji, Bosni i

dalje ka Evropi.232

No, na Kosovu še poginuti Murat I i Osmanski bejluk preuzima Bajezid I 1389. godine.233

U

tom periodu dolazi s jedne strane do pobuna u Anadoliji, pa Bajezid svome carstvu uspješno

pripaja vešinu anadolskih bejluka,234

a s druge strane opada i osmanski utjecaj na Balkanu pa

vladar biva primoran da ode na prostore Balkana i uţvrsti i proširi svoju vlast tamo.235

Pobjedom kod Nikopolja 1396. godine Osmanlije su potvrdile svoju prevlast na Balkanu.

Nakon toga, Bajezid poduzima i prvi pokušaj da osvoji Istanbul koji završava bez uspjeha.236

Malo istoţnije, u bitci kod Ankare 28. 07. 1402. godine Bajezida teško poraţava nasljednik

Mongola – Timur i nastupa period koji se u historiji naziva period interregnuma237

.

Periodom interregnuma, bezvlašša naziva se period od nekih deset godina (1402-1413) u

kome se ţetiri princa, sinovi Bajezida I bore za vlast. Mehmed I Ţelebi (1382–1421) 1413.

godine uspijeva uspostaviti jedinstvo i period koji še uslijediti sve do osvajanja Istanbula

predstavlja period obnove drţave.238

Mehmeda Ţelebija še 1421. godine naslijediti njegov sin Murat II (1404 – 1451).239

Doba

vladavine Murata II predstavlja oţivljavanje Osmanskog Carstva. On uspijeva polahko vrašati

izgubljene teritorije kako na prostoru Anadolije tako i na prostoru Rumelije. Murat II 1444.

godine prepušta prijestolje sinu Mehmedu, da bi se ponovo vratio za dvije godine. Konaţno

umire 1451. godine i njegov sin Mehmed stupa na prijestolje po drugi put.240

230

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 17. 231

Hrestomatija, str. 487. 232

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 18. 233

Hrestomatija, str. 487. 234

Zbog svojih oštrih poteza pri osvajanju i pripajanju ostalih bejluka na prostoru Anadolije dobiva nadimak

Yıldırım-Munja. 235

Inaldţik, str. 23-24. 236

Pored njegovih vojnih uspjeha, valja spomenuti da je Bajezid I uspješno proveo i niz reformi koje su bejluk

transformirale u drţavu i on se zbog toga smatra prvim osmanskim sultanom. (Historija osmanske drţave i

civilizacije, str. 21). 237

Inaldţik, str. 24-24. 238

Historija osmanske drţave i civilizacije, 22-23. 239

Inaldţik, str. 30. 240

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 24-25.

Page 36: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

34

Mehmed II Fatih

Tek še dolaskom na prijestolje Mehmeda II Osmansko Carstvo prerasti u pravu imperiju.

Stvarni temelji Carstva su postavljeni upravo u doba Mehmeda Fatiha.241

Njegov otac Murat

II ostavio je Mehmedu II dovoljno jako carstvo da moţe uspješno, ne samo oţivjeti imperiju

svoga pretka Bajezida II nego je unaprijediti i ojaţati. Mehmedova prva meta bilo je osvajanje

Istanbula.242

Osvajanje Istanbula – Važan korak ka konačnom učvršćenju carstva

Prije nego je postavio opsadu Istanbula, Mehmed II je dao izgraditi tvrŤavu Rumeli Hisar na

evropskoj obali Bosfora. Na azijskoj strani veš je postojala tvrŤava Anadolu Hisar i time je

Mehmed II osigurao svoju dominaciju nad Bosforom.243

Opsada Istanbula zapoţela je 06.

aprila 1453. godine i trajala je pedeset i ţetiri dana, do konaţnog osvojenja 29. maja 1453.

godine.244

Tada Mehmed II ulazi u grad i s pravom dobiva titulu Fatiha (Osvajaţa).245

Imao je velike planove pa nareŤuje da se Istanbul brzo gradi. On poziva dotadašnje gradsko

stanovništvo da ostane ţivjeti u Istanbulu i obešava im oslobaŤanje od poreza. S ciljem

naseljavanja grada davao je slobodu zarobljenicima uz otkupninu, dobrovoljnim ili prisilnim

putem doseljavao je stanovništvo u novu prijestolnicu.246

Iako je svoje najveše postignuše ostvario odmah na poţetku vladavine, i Fatihova daljnja

osvajanja bila su veoma uspješna. Deset godina po osvojenju Istanbula, 1463. godine, Fatih

osvaja Kraljevinu Bosnu.247

Konaţno, 1473. godine, poraţava i udruţene dinastije

Karamanida i Akkojunlu na ţelu s Uzun Hasanom što mu omogušava dalje napredovanje.248

Vodio je i ratove s Venecijancima, osvaja Skadar, Moreju i ostrva Lemnos i Eubeju 1479.

godine.249

Fatih 1480. godine šalje vojsku na Rodos ali istovremeno šalje i flotu ka jugu

Italije. Dok je pripremao plan za osvajanje Rima zatiţe ga smrt 1481. godine.250

Granice Carstva za vrijeme Mehmeda Osvajaţa bile su sljedeše: Eufrat na istoku, u Anadoliji,

a Dunav od Beograda do Crnog Mora kao sjeverna granica.251

Nakon njegove smrti 1481.

241

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 25. 242

Inaldţik, str. 34-35. 243

I moreuz Dardaneli je takoŤer bio pod kontrolom Osmanlija jer je Mehmed II dao izgraditi dva utvrŤenja na

Ţanakaleu, po jedno na svakoj strani moreuza. (Inaldţik, str. 40). 244

Inaldţik, str. 37-38. 245

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 26. 246

Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 26. 247

Inaldţik, str. 40. 248

Inaldţik, str. 43; Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 30. 249

Inaldţik, str. 43. 250 Inaldţik, str. 44.

251 Inaldţik, str. 43.

Page 37: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

35

godine izbija velika pobuna janjiţara252

ali i borba izmeŤu prinţeva Bajezida i Dţema za

prijestolje.253

Ţetrdesetak godina kasnije, Fatihova osvajanja i doprinosi na polju

zakonodavstva, obrazovanja i kulture predstavljat še ţvrst temelj na kojem še Sulejman I u

16. stolješu dovesti Carstvo do njegovog zlatnog doba.

Književnost u doba Mehmeda Fatiha Historiţari se slaţu da se Osmansko Carstvo za vrijeme vladavine Mehmeda Fatiha razvilo iz

bejluka u centralizovano carstvo. Osvajanjem Konstantinopolja koji je bio prijestolnica

Bizantskog Carstva, Osmansko Carstvo postaje svjetska sila. Zahvaljujuši tom osvajanju,

Osmalije su postale nasljednici Istoţnog rimskog carstva. Sa vojnim pobjedama u Anadoliji i

Rumeliji koje su uslijedile, Mehmed Fatih je postao stvarni utemeljitelj Osmanskog

Carstva.254

Zahvaljujuši svojim vojnim uspjesima postao je poznat u cijelom svijetu, ali vojne

pobjede nisu jedino što ga je proslavilo: poznat je i po svojoj toleranciji i pokroviteljstvu

umjetnosti. Pridavao je veliku paţnju uţenjacima bez obzira na to da li su bili muslimani ili

ne, primao ih je u svoje odaje i dozvoljavao im da meŤusobno raspravljaju o odreŤenim

temama.255

U svom djelu Hešt Behišt, koje predstavlja drugu poznatu tezkiru256

napisanu

unutar turske knjiţevnosti, autor Sehi (u. 1548) navodi kako je Mehmed Fatih bio vladar koji

je „volio razliţite dosjetke, i sam je posjedovao razliţite umjetniţke sposobnosti a pridavao je

paţnju naroţito uţenjacima i nagraŤivao ih kao nijedan padišah ranije“257

Sehi dalje navodi

kako su se zbog takvih Fatihovih osobina svi trudili da postanu uţenjaci jer im je to moglo

osigurati vladarevu bliskost i naklonost. Dodaje i da su poštovanje i ugled koje je on pruţao

pjesnicima bili nezapamšeni do tada i da se pjesnici koji su se okupili oko Fatiha nisu okupili

ni oko jednog drugog vladara.258

U Osmanskom Carstvu koje je za vrijeme Mehmeda Fatiha teţilo da postane najveše islamsko

carstvo jasno se vidi takmiţenje s iranskim pjesnicima i prednost koja je davana domašim

252 Janjiţari (t. yeni-çeri, »nove trupe«), oznaka ljudstva redovne pješadije koju su Osmanlije osnovale u 14.

stolješu, a koja je predstavljala njihovu glavnu snagu i omogušila njihova silna osvajanja u tom i narednim

stolješima (Smailagiš, str. 293).

253 Inaldţik, str. 45. 254

M.Asım Yediyıldız, “Ahmet Paşa Döneminn Siyasi ve Sosyal Tarihi”, Bursalı Şair Ahmet Paşa ve Dönemi

(uredio Bilal Kemikli), Bursa Büyükşehir Belediyesi, Bursa, 2010, str. 15-17. 255

ibid, 17.

256 Tezkire su svojevrsne pjesniţke antologije koje su prvi poţeli pisati Arapi, zatim Perzijanci a prvi autor

tezkire meŤu turkijskim narodima je upravo Ali Šir Nevai kome je posvešena naroţita paţnja u ovom radu.

Tezkire predstavljaju prvorazredni izvor za biografije pjesnika. (Historija turske knjiţevnosti, str. 238).

257 Mustafa Isen, Sehi Bey Tezkiresi Heşt-Behişt, Akçağ Yayınları, Ankara, 1998, str.50 (navedeno prema:

Atabey Kılıç, “Fatih Devri Türk Edebiyatına Genel Bir Bakış”, Sosyal Bilimler Enstitüsü Dergisi, vol. 14,

2003/1, str. 85. (Original na turskom bi glasio: “Her cins latifeye kâbil, her çeşit hünere mâil, özellikle ilim

ehline son derece rağbet gösterir ve iltifat e-derdi ki hiç bir padişah etmemiştir...”).

258 ibid.

Page 38: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

36

autorima. Tako Latifi259

u svojoj tezkiri pjesnika Zâtija ( u. 1546) smatra boljim i od Dţamija

i od Nevaija.260

Za pjesnika Nihâlija (u. 1542/43) Latifi naroţito istiţe kako nije pod

utjecajem iranskih majstora te kako je razvio „sebi svojstven stil“.261

Pjesnici 15. i 16. stolješa

u Osmanskom Carstvu svjesno se trude da iznaŤu novi, originalni stil. Ti su pjesnici262

ulagali

napore da kreiraju taj novi stil time što su koristili izraze i poslovice koji su karakteristiţni za

turski jezik.263

U periodu do 1450. godine u osmanskoj knjiţevnosti su ţesto korištene turske

rijeţi i izrazi. MeŤutim, u kasnijem periodu u osmansku knjiţevnost sve više ulaze arapski i

perzijski jezik i njihovi izrazi.264

Upravo se period vladavine Mehmeda Fatiha smatra vremenom kada divanska knjiţevnost na

osmanskom turskom jeziku postavlja svoje ţvrste temelje i poţinje da izraţava tendenciju da

bude jednaka, pa ţak i bolja, od do tada dominantne iranske knjiţevnosti.265

Unutar cjelokupne osmanske knjiţevnosti nastala su djela koja su u velikoj mjeri nadmašila

stvaralaštvo iranskih pjesnika. U tom smislu, Halil Inaldţik navodi primjer Šejhija, pjesnika iz

perioda Mehmeda Fatiha i njegovo djelo Hüsrev i Širin koje autori tezkira kao što su Sehi,

Latifi i Ašik Ţelebi hvale kao originalno, iako je ta ljubavna priţa odavno bila prisutna unutar

orijentalno-islamske civilizacije.266

Mehmed Fatih – Avni: Sultan i Pjesnik

Sedmi osmanski vladar Mehmed II je i sam pisao poeziju pod pseudonimom Avni (Onaj koji

pomaže) i on je prvi osmanski vladar koji je autor ureŤenog divana.267

Da bi vladar koji je u

doba Osmanlija bio i zaštitnik nauke i umjetnosti uopšte mogao opravdati svoju ulogu onoga

ko donosi sud o vrijednosti neţijeg stvaralaštva, morao je i sam poznavati nauku i

259

Latifi iz Kastamonua je poznati pisac tezkire iz 16. stolješa. Zanimljivo je da je i on sam bio pjesnik i cijeli

ţivot je proveo u potrazi za patronom koji še ga štititi i omogušiti mu ugodan ţivot. U uvodu svog djela izraţava

ţaljenje jer nije uspio pronaši patrona kojem bi posvetio to djelo. (Şair ve Patron, str. 45). Bio je veliki knjiţevni

kritiţar, pjesnike je u svom djelu grupisao u odnosu na njihove profesije i naţine ţivota i trudio se da ukaţe na

odnos izmeŤu pjesnikove poezije i naţina ţivota (ibid, 47). 260

Şair ve Patron, str. 21. 261

„tarz-i hass“, ibid. 262

Više podataka o istaknutim pjesnicima navedenog perioda u Ahmed Atilla Şentürk, Osmanlı Şiiri Antolojisi,

Yapı Kredi Yayınları, Istanbul, 2013. 263

ibid. Tako se Husrev i Širin, djelo pjesnika Šejhija iz prve polovine 15. stolješa u tezkirama Sehija, Latifija i

Ašik Ţelebija opisuje kao inovativno i to ponovo kroz sintagmu „tarz-i hass“. 264

ibid, 22. 265

ibid, 22. Ašik Ţelebi smatra da su u ovom periodu pjesnik Šejhi na polju mesnevije, Ahmed Paša na polju

kaside i Nedţati na polju gazela postavili ţvrste temelje i uţinili da se svi njihovi prethodnici zaborave. 266

ibid, 22. 267

Divan – zbirka poezije ureŤena prema odreŤenim uzusima: neophodno je bilo da divan sadrţi pjesme koje se

rimuju na svako slovo arapskog alfabeta i da sadrţi poeziju napisanu u najmanje deset razliţitih pjesniţkih vrsta;

Atabey Kılıç, “Fatih Devri Türk Edebiyatına Genel Bir Bakış”, Sosyal Bilimler Enstitüsü Dergisi, vol. 14,

2003/1, str. 86; (Dalje kao: Kılıç).

Page 39: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

37

umjetnost.268

Osmanski sultani su tu svoju sposobnost da vrše ulogu suca na skupovima

uţenjaka i pjesnika koje su sami organizovali dugovali obrazovanju koje su sticali dok su bili

prinţevi. Dok je Mehmed Fatih kao princ sluţbovao u Manisi njegovi uţitelji su bili Molla

Husrev (u. 1480) – poznati uţenjak iz oblasti islamskog prava i Ibrahim Bey, poznati

knjiţevnik toga perioda koji še kasnije postati dio Fatihovog divana u svojstvu nišandţije.269

Postoje podaci koji svjedoţe da su sultani nakon Murata II sticali toliko znanje iz oblasti

knjiţevnosti da su bili sposobni da prirede kompletan divan.270

Tako da, kada bi jedan princ

stupio na vlast, kao vladar je uţivao apsolutnu politiţku vlast ali i autoritet pri analizi i

ocjenjivanju stvaralaštva drugih pjesnika.271

268

Şair ve Patron, str. 10. 269

Nišandţija – sluţbenik koji je bio zaduţen za ispisivanje sultanove tugre na zvaniţnim dokumentima;

ibid, 15. 270

ibid. 271

Alena Šatoviš, „Poezija osmanskih sultana“, Književna smotra, broj 173, XLVI/2014, str. 111.

Page 40: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

38

Mehmed Fatih kao pokrovitelj poezije 15. stoljeća

U doba Mehmeda II na dvoru su tri puta sedmiţno organizovani sastanci s uţenjacima i

pjesnicima.272

Latifi273

i Kınalızade274

u svojim tezkirama navode kako je stotinu osamdeset

pet pjesnika uţivalo zaštitu Mehmeda II, a njih oko trideset je primalo mjeseţnu platu u

iznosu od jedne akţe.275

Osim Mehmeda Fatiha, istaknuti pokrovitelj pjesnika i vješti organizator proslava na kojima

su se okupljali pjesnici bio je i njegov vezir Mahmud Paša.276

Iz biografije Mevlane Abdulkadira, Fatihovog uţitelja i musâhiba saznajemo da je Fatih

zajedno sa svojim visokom drţavnicima okupljao pjesnike u bašţama i s njima razgovarao.277

Zapisi o tim skupovima na kojima su uţestvovali prozaisti, pjesnici i historiţari istiţu kako su

oni imali ulogu i da podstiţu razvoj umjetnosti ali i da šire slavu i ugled patrona.278

Fatih i

njegov nasljednik Bajazid II su uloţili mnogo truda u pokušaju da u Istanbul dovedu velikog

iranskog pjesnika i sufiju Molla Dţamija.279

Fatih je poslao pet hiljada zlatnika u Herat kao

poklon Dţamiju i pozvao ga da doŤe u Istanbul.280

Nakon njega, veliki trud na istom polju je

ulagao i Bajezid II281

.282

Kada je Fatih pozvao Ali Kušţua283

da doŤe iz Semerkanda u

Istanbul, on je sa sobom poveo i oko dvije stotine uţenjaka iz srednje Azije i Irana koje je sam

izabrao.284

Jedan od najvaţnijih uţenjaka na polju medicine iz vremena Mehmeda II Amasyalı

Şerefeddin Sabuncu prenosi da je onaj ko je ţelio da napreduje i pribliţi se sultanu morao da

piše nauţna djela. A to što je Mehmed II štitio uţenjake je pomoglo u razvoju nauke i

knjiţevnosti.285

I kasniji osmanski sultani su trudili se da u svoju prijestolnicu dovedu pisce,

272

Kılıç, str. 86. 273

Kastamonulu Latifî Çelebi (1491–1582) bio je osmanski historiţar, pjesnik i autor tezkire. 274

Kınalızâde Hasan Çelebi (1546 – 1604) osmanski pjesnik i bibliograf iz 16. stolješa. 275

Akţa je predstavljala srebreni osmanski novac. Njena vrijednost je varirala u odnosu na procenat srebra od

kojeg je bila napravljena;

Kınalızade Hasan Çelebi, Tezkiretü’ş-şuarâ (priredio İbrahim Kutluk), tom prvi, TTK, Ankara 1978, str. 77.

(navedeno prema: Kılıç, str. 86). 276

Şair ve Patron, str. 28. 277

Mevlâna Abdülkâdir biografi, Şakâ'ik Tercümesi, str. 198-199. (navedeno prema: ibid). 278

ibid. 279

Şair ve Patron, str. 11. Molla Dţami=Abdurrahman Dţami. 280

Dţami nije došao u Istanbul ali je redovno slao izuzetno raskošno ukrašene primjerke svojih poema,

ukljuţujuši i Kulliyyat (sabrana djela nekog autora). 281

Osmanski sultani su time što su vodili korespondenciju s Dţamijem koji je jedan od najvaţnijih predstavnika

visoke kulture Irana i srednje Azije vjerovatno ţeljeli sebe prikazati kao zaštitnike i patrone i te kulture. 282

ibid, 19. 283

Ala al-Dīn Ali ibn Muhammed Ali Kušţu (1403 –1474) poznati matematiţar, fiziţar i astronom porijeklom iz

Semerkanda. 284

ibid, 13. 285

ibid.

Page 41: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

39

pjesnike i uţenjake s prostora srednje Azije a naroţito one koji su dobro vladali i turskim i

perzijskim jezikom.286

Sutlan Mehmed II u djetinjstvu je svjedoţio kako su se na dvoru njegovog oca Murata II

okupljali pjesnici i uţenjaci tako da je i sam odrastao u sredini ispunjenoj uţenjacima,

pjesnicima i umjetnoššu opšenito.287

Kada je odrastao i stupio na vlast nastavio je tu tradiciju

ali je i prenio na svoje sinove, prinţeve Bajezida i Dţema koji su takoŤer bili pjesnici i

zaštitnici nauke i kulture.288

Treba dodati i to da u doba Mehmeda Fatiha nisu samo osmanski prijestolonasljednici

organizovali skupove pjesnika (Fatihov sin Dţem Sultan je u Konji imao svoj krug pjesnika

koji je u historiji knjiţevnosti poznat kao Džemovi pjesnici) veš su i mnogi veliki veziri i

drugi visoki drţavni funkcioneri na sebe preuzeli ulogu patrona i organizatora knjiţevnih

kruţoka.289

Neki uspješniji pjesnici su takoŤer oko sebe okupljali i nagraŤivali druge, mlade

pjesnike.290

Brojni su pjesnici kojima je Mehmed Fatih bio patron/zaštitnik.291

MeŤu njima istakli su se

sljedeši: Ahmed Paša, Melîhî, Nedţâtî, Nizâmî iz Karamana, te Mahmud Paša koji je pisao

pod pseudonimom Adnî. Naroţita paţnja še biti posvešena Ahmed Paši.

286

ibid. 287

Coşkun Ak, Şair Padişahlar, Ankara 2001, s. 103. (navedeno prema Kılıç, str. 86). 288

ibid, 88. 289

Şair ve Patron, str. 44. 290

ibid. 291

Haluk İpekten u svom djelu Divan Edebiyatında Edebî Muhitler istiţe njih 29. Işınsu Tûbâ u svom djelu

Tutsan elini ben fakîrin: Osmanlı edebiyatında hamilik geleneği navodi da ih je 30 primalo mjeseţnu naknadu a

da se u Mehmedovoj sluţbi nalazilo ţak 180 pjesnika koji nisu imali stalna primanja. (str. 36).

Page 42: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

40

Ahmed Paša

Ahmed Paša je jedna od liţnosti koja prilikom analize pjesnika iz perioda vladavine Mehmeda

Fatiha odmah privlaţi paţnju. Iako se ne zna taţno mjesto njegovog roŤenja (prenosi se da je

roŤen u Edirni, Bursi ili Dimetoki292

), poznato je da je vešinu ţivota proveo u Bursi pa se

zbog toga u izvorima ţesto spominje kao Ahmed Paša iz Burse.293

Njegov otac bio je

Velijudin Efendi, jedan je od kazaskera294

iz perioda vladavine Murata II.295

Pored toga, otac

mu je jedno vrijeme bio uţitelj sultana, a poznat je i kao dobar pjesnik. U nekim izvorima se

prenosi da je Fatih iz poštovanja i zahvalnosti prema znanju koje mu je Ahmed Pašin otac

pruţio dodijelio Ahmed Paši titulu vezira.296

Svoje prvo obrazovanje Ahmed Paša je stekao u Edirni ali nije poznato ko su bili njegovi

uţitelji. U njegovom divanu pronalazimo i poeziju na arapskom i perzijskom jeziku iz ţega

moţemo zakljuţiti da je stekao kvalitetno obrazovanje.297

Nakon završenog obrazovanja

postavljen je za muderisa298

u medresi Muradije u Bursi a nakon toga i za kadiju u Edirni.299

U tezkirama je zabiljeţeno da je Ahmed Paša uţestvovao u osvajanju Istanbula, te da ga je

zbog njegove rjeţitosti i umješnosti Fatih koristio za poboljšavanje moralnog stanja vojnika.

Ahmed Paša nastavlja da napreduje, pa nakon što Mehmed Fatih stupa na prijestolje prvo vrši

funkciju kazaskera, da bi konaţno postao musâhib300

i uţitelj sultanu.301

Prema nekim

autorima, visok poloţaj dobio je zbog toga što je uspješno pisao pjesme pohvalnice sultanu,

ali zato što je postigao velike uspjehe u vršenju svih duţnosti koje su mu do tada povjerene.302

292

Edirne i Bursa su gradovi na prostoru današnje Turske dok je Dimetok grad na sjeveroistoku današnje Grţke. 293

tur. Bursalı Ahmed Paşa/ Ahmed Paşa Bursevî;

Akyol, str. 336. 294

1363. godine, za vrijeme Murata I ustanovljena je institucija kazaskera. Etimološko znaţenje rijeţi je vojni

sudija i ova je institucija imala nadleţnost da odgovori potrebama vojske u podruţju sudstva. Osim toga, ova je

institucija bila nadleţna i da upravlja obrazovanjem i sudstvom te da rješava sporove vojske i vojnih poglavara,

kako u ratu tako i u miru. (Historija osmanske drţave i civilizacije, str. 325). 295

Kılıç, str. 88. 296

Sezai Sevim, “Ahmet Paşa‟ nın Vakıfları”, Bursalı Şair Ahmet Paşa ve Dönemi (uredio Bilal Kemikli), Bursa

Büyükşehir Belediyesi, Bursa, 2010, str. 20. 297

Akyol, str. 336. 298

Na vrhu akademske hijerarhije u medresama nalazio se muderis. Rijeţ muderis dolazi od arapskog korijena

de-re-se a znaţi „onaj koji drţi predavanje“. Muderis je vodio akademske aktivnosti u medresi i bio je u

potpunosti odgovoran za njih. Prvi muderis kod Osmanlija bio je Davud iz Kajserija koji je imenovan u medresu

Orhana Gazija u Izniku/ Nikeji - Prva medresa unutar Osmanskog Carstva. (Historija osmanske drţave i

civilizacije, str. 316). 299

Günay Kut, “Ahmet Paşa”, TDVİA, tom II, str. 111. (dostupno i online na:

http://www.islamansiklopedisi.info/dia/pdf/c02/c020106.pdf; dalje kao: Kut). 300

Musâhib je rijeţ arapskog porijekla i oznaţava prijatelja, druga. U osmanskoj administraciji predstavljala je

visoku titulu koju je nosio onaj ko je bio blizak sultanov prijatelj, njegov savjetnik i velikodostojnik. (Türkçe-

Sırpça Sözlük, str. 983). 301

Akyol, str. 337. 302

Kut, str. 111.

Page 43: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

41

Nakon toga dodijeljena mu i je jedna od najviših titula – titula vezira.303

Pošto je bio na

visokoj poziciji, a imao je i odreŤeni utjecaj kod sultana, ţesto je posredovao pri

predstavljanju pjesnika sultanu pa je ţak i osiguravao da im se dodijeli odreŤena nagrada.304

Imajuši u vidu da su u jednom patrimonijalnom sistemu sve nagrade i visoki poloţaji bili usko

vezani za vladarevu odluku, ne ţude ljubomora i nadmetanje koji su vladali izmeŤu pjesnika

iz ţega su ţesto proizilazile razliţite intrige, laţi i klevete. Hronike i tezkire iz perioda

Osmanlija biljeţe brojne takve dogaŤaje.305

Jedan od njih je vezan za Ahmed Pašu. Blizak

odnos sultana i Ahmed Paše izazvao je ljubomoru kod drugih ljudi, pa je zbog toga Ahmed

Paša postao ţrtva ogovaranja306

i 1468/1469. godine gubi naklonost Mehmeda Fatiha te biva

protjeran s dvora.307

Prema onome što prenosi Ašik Ţelebi308

, Fatih je prvo ţelio da pogubi

Ahmed Pašu ali se kasnije predomislio i naredio da ga samo zarobe.309

Nakon toga Ahmed

Paša piše svoju poznatu kasidu s redifom310

„kerem“ i šalje je sultanu.

Mora da se ta kasida od ukupno trideset pet bejtova svidjela sultanu jer je oslobodio Ahmed

Pašu zarobljeništva pa ga postavlja na duţnost u Bursu. Unatoţ tome, Ahmed Paša nikada

više nije povratio prijašnji ugled i funkcije na dvoru koje je bio uţivao kod Mehmeda

Fatiha.311

Do Fatihove smrti vršio je i duţnost sandţakbega u mjestima Sultanönü, Tire i

Ankari.312

Ahmed Paša je posvešivao kaside i Fatihovom nasljedniku Bajazidu II pa je uţivao

i njegovu zaštitu.313

Pjesnik umire 1497. godine i sahranjen je u Bursi, u blizini medrese

Muradije314

, u haremu dţamije koju je sam dao izgraditi.315

303

ibid. 304

Akyol, str. 337. 305

Şair ve Patron, str. 16-17. 306

Do vladara su stigla govorkanja o tome kako je Ahmed Paša homoseksualac. Pošto se pjesnik koji je tako

blizak dvoru morao ponašati u skladu s tadašnjim vjerskim i moralnim normama, sultan je bio primoran da ga

udalji s dvora i kazni. ibid, 31. 307

Akyol, str. 339. Pjesnik je kao i drugi podanici morao biti veoma oprezan u odnosu s vladarem i morao se

ustezati od svega što bi moglo izazvati vladarevu srdţbu. Još dva pjesnika tog perioda koja su takoŤer razljutila

Fatiha i koje je dao protjerati su Mevlânâ Abdükâdir i Nahîfî. (Şair ve Patron, str. 17). 308

Ašik Ţelebi (umro 1572) bio je osmanski historiţar, bibliograf i pjesnik. 309

Kut, str. 111. 310

Redif predstavlja jednu rijeţ ili sintagmu koja se ponavlja na kraju stihova kao rima. 311

ibid; Akyol, str. 338. 312

Kut, str. 111. 313

Akyol, str. 340. 314

Medresu Muradije dao je izgraditi Murat II u periodu 1425-1426. godine. Bila je dio šireg kompleksa koji je

ukljuţivao i dţamiju, hamam, bolnicu i turbe. 315

ibid.

Page 44: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

42

Ahmed Pašino stvaralaštvo

Ahmed Paša, jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih pjesnika 15. stolješa.316

Svoj Divan

priredio je317

naredbom sultana Bajezida II. Divan je ujedno i jedino poznato djelo Ahmed

Paše napisano na turskom jeziku. Prema izdanju Divana kojeg je objavio Ali Nihat Tarlan,318

Ahmed Paša je pored poezije na turskom jeziku, pisao poeziju i na arapskom i perzijskom

jeziku. MeŤu njegovom poezijom nalazi se i jedan müfred319

na grţkom.320

Nakon uvoda od osam bejtova koji govori o vrijednostima bismile slijedi prva pjesma Divana

– münacat321

od stotinu dvadeset bejtova koji završava pohvalom i molitvom za sultana

Bajezida II.322

Pored toga u Divanu je moguše naši i dva na‟ta323

posvešena poslaniku

Muhammedu a.s., jedan na‟t posvešen ţetverici halifa, jedan terci-i bend324

posvešen Emir

Sultanu325

, tri methije326

posvešene Šejh Vefau (u. 1491), jednu methiju Šejh Taceddinu (u.

1467)327

, dvanaest pohvalnica posvešenih Mehmedu Fatihu, dvije pohvalnice princu Dţemu,

mersiju328

povodom smrti princa Mustafe, te druge kaside. Divan ţini još i tri stotine pedeset

tri gazela, devet pjesama na arapskom, dvadeset osam pjesama na perzijskom, dvadeset sedam

hronograma na arapskom, turskom i perzijskom, ţetrdeset osam kıt‟a329

te ţetrdeset osam

müfreda.330

316

Kılıç, str. 88. 317

To ne znaţi i da je kompletan Divan nastao za vrijeme Bajezida II. „Prirediti“ Divan znaţi sakupiti poeziju

koja je vešinom veš napisana i poredati je prema arapskom alfabetu i to uzimajuši za mjerilo na koje se to slovo

arapskog alfabeta odreŤena pjesma rimuje. 318

Ali Nihat Tarlan, Ahmet Paşa Divanı, İstanbul, 2005. Autor je ovo djelo priredio komparativnom analizom 15

rukopisnih primjeraka Divana. Prije njega je 1938. godine Davut Zeki Pınar priredio doktorsku disertaciju na

temu Divana Ahmed Paše i pri tom radu je koristio 14 rukopisa Divana (Davut Zeki Pınar, Bursali Ahmed Paşa

Divanı (mezuniyet tezi, 1938), Türkiyat Araştırma Merkezi, nr. 88; navedeno prema: Kut, str. 112). 319

Müfred – ar. jedan, sam. U knjiţevnom smislu müfred oznaţava jedan bejt (distih) koji samostalno iznosi

kompletno znaţenje i nije ni u kakvoj vezi s bejtom prije ili nakon sebe. 320

ibid. 321

Münacat – ar. molitva, dova Bogu. U knjiţevnom smislu oznaţava poeziju u kojoj se iznosi molitva Bogu.

Moţe biti napisan u razliţitim poetskim formama. 322

ibid. 323

Na't –pjesma kojom se spominje i hvali najţešše posljednji poslanik unutar islama, Muhammed a.s. ali i neke

druge istaknute liţnosti. 324

Terci-i bend je pjesniţka forma sastavljena od strofa koje imaju isti metar ali razliţitu rimu. Bend (strofa

zajedno s vezom), odnosno stihovi koji se nalaze izmeŤu tih strofa, imaju istu rimu kroz ţitavu pjesmu. Svi

bendovi u jednoj pjesmi moraju imati parni broj misraa (polustihova). 325

Emir Sultan (1368 - 1429) poznati uţenjak na polju islama i sufizma koji je ţivio u Bursi. 326

Methiye- ar. pohvala. Methija predstavlja panegiriţku poeziju, poeziju napisanu s ciljem da pohvali nekoga. 327

Iz toga što su ova dvojica bili šejhovi derviškog reda zejnije, Akyol izvodi zakljuţak da je sam Ahmed Paša

pripadao tom derviškom redu. (Akyol, str. 341). 328

Mersija predstavlja elegiju, tuţbalicu, pjesmu u kojoj se ţali za nekim. 329

Kit'a predstavlja pjesmu sliţnu gazelu samo što kod nje rimovanje nije po principu aa, ba, ca, da.. nego ba,

ca, da,ea itd. TakoŤer nema ograniţenu temu kao što to ima gazel kod koga je predmet pjevanja uvijek neki

lirski motiv (ljubav, tuga, bol). 330

Akyol, str. 344 – 345.

Page 45: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

43

Ahmed Paša je u tursku poeziju unio mnoge elemente perzijske poezije i tako je postao prvi

veliki pjesnik koga še svi kasniji autori oponašati.331

MeŤutim, još za ţivota optuţivan je za

pretjerano oponašanje iranskih pjesnika. Tako ga Latifi naziva pjesnikom koji je „perzijskoj

poeziji odjenuo tursku odješu“.332

Zbog toga autori smatraju da je Ahmed Paša bio samo

prevodilac. Ipak treba imati u vidu da u to vrijeme pjesnik koji nije poznavao perzijski jezik

nije uopšte smatran kvalitetnim pjesnikom.333

U njegovoj poeziji je doista primjetan utjecaj

iranskih pjesnika kao što su Selman-ı Saveci (u. 1376) i Kemal-i Hucendi (u. 1401) i

Katibi334

. MeŤutim, Ahmed Paša je svoju poeziju pisao i pod utjecajem starih turskih majstora

kao što su Šejhi (u. 1431) i Atâi (u. 1437) i uspješno se izdigao kako iznad njih tako i iznad

svojih savremenika u kategoriji gazela, a posebno kaside.335

Ti perzijski utjecaji koji su

primjetni kod svih turskih pjesnika tog perioda ne smiju osporavati veliţinu Ahmed Paše.336

Latifi takoŤer navodi da je Ahmed Paša svojim imitiranjem perzijskih klasika doprinio

stvaranju novog stila unutar osmanske knjiţevnosti, te istiţe originalnost njegovog Divana i to

s aspekta upotrebe poslovica i izraza karakteristiţnih za turski jezik. 337

Izvori koji govore o njemu, kao i ono što moţemo išţitati iz njegovog Divana ukazuju na to

da je Ahmed Paša bio izuzetno britak i domišljat. Smatran je najboljim pjesnikom svoga doba

i nosio je titulu "sultânü'ş-şuarâ" a i kasniji pjesnici su ga uzimali za uzora.338

Savremeni i

kasniji pjesnici kao što su Âhî ( u. 1517), Lamî Ţelebi ( u. 1532), Nedţatî ( u. 1509), Zâtî ( u.

1546) i Bâkî ( u. 1600) pisali su nazire339

na njegova djela.340

Za ovaj rad je naroţito zanimljiva predaja Ašik Ţelebija koja kaţe da se slava Ahmed Paše

proširila cijelom Anadolijom i Rumelijom i dospjela do dvora Husejina Bajkare u Heratu.

Tako je poznati ţagatajski pjesnik iz 15. stolješa Ali Šir Nevai poslao svoja trideset tri gazela

sultanu Bajezidu II koji je te gazele proslijedio Ahmedu Paši i zatraţio da na njih napiše

nazire. Ahmed Paša je to i uţinio pa u jednoj od svojih nazira aludira na to kako je potrebno

da mu se ponovo pokaţe poštovanje i ugled koje mu je Fatih pokazivao istiţuši da Nevaijev

331

ibid, 226. 332

„elfâz-i Rûmî libâs ilbâs edip (...)“; ibid. 333

U tezkirama su osmanski pjesnici ţesto poreŤeni s iranskim klasicima. To što je jedan osmanski pjesnik

mogao da piše poeziju i na perzijskom jeziku smatrano je velikom prednoššu. (Şair ve Patron, str. 21). 334

Pjesnik 15. stolješa, ranog perioda vladavine Timurida. 335

Historija turske knjiţevnosti, str. 225. 336

ibid, 226. 337

Şair ve Patron, str. 23. 338

Kut, str. 112. 339

Nazira je pjesniţka vrsta u kojoj neki pjesnik u potpunosti formalno i sadrţajno oponaša pjesmu nekog

drugog pjesnika. Pjesnik pri tom postupku iskazuje isti sadrţaj, u istoj rimi i metru ali se koristi drugim

vokabularom. Nazire su pisane s namjerom da se oponašaju veliki pjesnici kako bi se dokazalo vlastito pjesniţko

umiješe. (Historija turske knjiţevnosti, str. 175). 340

Kılıç, str. 88.

Page 46: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

44

uspjeh u poeziji proizilazi upravo iz poštovanja i ugleda kojeg on uţiva na dvoru Husejina

Bajkare.341

Ahmed Paša se smatra autorom koji je dao i veliki doprinos u populariziranju dva fenomena

unutar turske knjiţevnosti: pisanju nazira i pisanju hronograma. Svojom poezijom postao je

uzor i primjer mnogim svojim savremenicima ali i pjesnicima poslije njega. Zbog toga su

brojni pjesnici pisali nazire na njegovu poeziju i sam taj postupak je stekao popularnost.

Tezkire navode skoro dvadeset pjesnika koji su pisali nazire na poeziju Ahmeda Paše. Uz to

istraţivaţi navode i kako je Ahmed Paša bio i jedan od prvih autora unutar turske knjiţevnosti

koji je pisao hronograme te da je doprinio širenju ove knjiţevne vrste.342

Kao opše karakteristike njegove poezije autori još navode i kako Ahmed Paša nije pokazivao

pretjeranu posvešenost vjerskim i sufijskim temama u svojoj poeziji, pa su tako u njegovoj

poeziji zastupljene svjetovne teme i profana ljubav.343

Majstorski je koristio aruz344

i pisao je

skladnu poeziju. Svojim profinjenim stilom, bogatom maštom i ţistim jezikom zapoţeo je

novu eru u turskoj knjiţevnosti.345

Iz Ahmed Pašinog stvaralaštva vidimo kako je poezija u doba Mehmeda Fatiha slobodno

slijedila jedan novi pravac. Ţak i u periodu kada je bio protjeran u Bursu, Ahmed Paša

nastavlja da ţivi raskošnim i lagodnim ţivotom što se odraţava na njegovu poeziju.346

Tri

kaside iz njegovog Divana koje su posvešene sufijskim prvacima nisu dostatne da njegovo

pjesništvo nazovemo sufijskim. Naroţito njegovi gazeli se ne mogu interpretirati u sufijskom

maniru.347

Kao što se kao doba osnivanja i uţvrššivanja Osmanskog Carstva posmatra sve ono što je

prethodilo Mehmedu Fatihu, tako se i kao period osnivanja divanske poezije na turskom

jeziku uzima vrijeme koje prethodilo karijeri Ahmed Paše. On je autor koji je turski jezik

doveo na visoki umjetniţki nivo i uţinio knjiţevnim jezikom.348

U nastavku slijedi prijevod i analiza gore spomenute Ahmed Pašine kaside pohvalnice sultanu

Mehmedu Fatihu s rimom na –ı kerem.

341 Kut, str. 112.

342 Akyol, str. 345. I sam Ahmed Paša je pisao brojne nazire. Naprimjer, kasida s redifom „kerem“ nastala je

kao nazira na jednu Šejhijevu kasidu a kasida „Güneş“ nastala je kao nazira na Ataijevo poetsko djelo.

U Ahmed Pašinom Divanu sakupljeno je 27 hronograma na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.

343 Kılıç, str. 88. 344

Aruz metar predstavlja metriţki sistem koji su koristili arapski pjesnici prije islama. To je kvantitativni metar

koji se zasniva na duţini slogova. Pošto dugi slogovi nisu karakteristika turskog jezika, posebno je umiješe bilo

uklopiti ovaj metar u poeziju na turskom jeziku. Tradicionalni turski metar je slogovni metar- hece vezni. 345

Akyol, str. 344. 346

Bedri Mermutlu, „Şair Ahmet Paşa‟nın Döneminde Toplumsal Algı“, Bursalı Şair Ahmet Paşa ve Dönemi

(uredio Bilal Kemikli), Bursa Büyükşehir Belediyesi, Bursa, 2010, str. 65-66. 347

ibid, 66. 348

ibid, 66-67.

Page 47: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

45

Der Medh-i Sultan Mehmed Hân

(Kerem Kasidesi)

Ey muhît-i keremün katresi „ummân-ı

kerem

Bâğ-ı cûd ebr-i kefünden tolu bârân-ı

kerem

Matla‟-ı subh-ı zafer mihr-i zekâ ebr-i hayâ

Felek izz ü „alâ dâver-i devrân-ı kerem

Tâc bahş-ı ser-i sultân-ı salâtin-i cihân

Zînet-i taht u nigîn Hazret-i sultân-ı kerem

Zıll-ı Hakk Şâh Muhammed349

ki işiği

gökinün

Kem-terin ılduzı olur meh-i tâbân-ı kerem

Ayağı toprağıdur cevher-i iksir-i hayât

Âsitânı tozıdur sürme-i a’yân-ı kerem

Açılur hulk-ı nesîmiyle gül-i gülşen-i cûd

Bezenür lutfi zülâliyle gülistân-ı kerem

349

Aluzija na posljednjeg poslanika u islamu,

Muhammeda a.s.

O kapljice iz mora plemenitosti, (vladaru)

koji si okean velikodušnosti; Bašta

dareţljivosti je napojena kišom

plemenitosti koja pada iz oblaka tvoga

dlana.

Ti si mjesto na kome sviše zora pobjede,

sunce si oštroumnosti, oblak skromnosti;

Ti si sjena uzvišenosti, vladar vremena

milosti.

Ti si onaj koji stavlja krunu na glavu

vladaru vladarâ svijeta; Ti si ukras

prijestolja i dragi kamen Uzvišenog

Vladara plemenitosti.350

Sultan Mehmed je sjena Boţija na zemlji i

svjetlost nebeska; najmanja njegova

zvijezda (zvijezda sazvijeţŤa Sunca) je

blistavi mjesec plemenitosti.

Zemlja pod njegovim nogama srţ je vode

ţivota.

Prah s njegovog praga je surma za oţi

milosnih.

Blagi vjetar njegovih lijepih osobina otvara

ruţe u ruţiţnjaku velikodušnosti.

350

Drugim dijelom ovog bejta se naglašava veza

vladara i Vladara; on na ovom svijetu ništa ne ţini

sam, veš po inerciji Uzvišenog, poput dragog

kamena na prstenu. Kad se okrene prsten, okrene se

i kamen na njemu; dakle on sam nema nikakve

slobode ni samosvojnosti. Ista ideja se dodatno

razlaţe u sljedešem stihu.

Page 48: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

46

Ruţiţnjak dobroţinstva je ukrašen i vodom

tvoje dobrote.

Bahr-ı ahzar ne durur kulzüm-i cûdında

habâb

Katre-i feyzi nedür ebr-i dür-efşân-ı kerem

Bî-kıyâs olalı ihsânlarun ey hüccet-i cûd

Kâtı oldı cedel-i haşmunı bürhân-ı kerem

Kefi bir demde nisâr itdüği gencin oşrin

Haşre dek vezni demez kefe-i mizân-ı

kerem

Ne melek hûy meliksin351

ki dem-i lutfun

ile

Kevser-i cûd akıdur ravza-i Rıdvân-ı

kerem

Ne kerâmet kodı Hakk zât-ı kerîmünde

k‟olur

Ayağun basduğı yir çeşme-i hayvân-ı

kerem

Bulmasa nâm-ı şerîfünle şeref352

-nâme-i

cûd

351

U ovom dvostihu je prisutna igra rijeţima: melek

(anŤeo, melek) i melik (vladar).

Ebter olaydı kamu defter ü dîvân-ı kerem

Šta je ovo zeleno more? Samo jedan

mjehuriš vode naspram mora njegovog

dobroţinstva. Šta je jedna kapljica

njegovog blagostanja? Ona je oblak iz

kojeg se spuštaju biseri velikodušnosti.

O vladaru koji si dokaz velikodušnosti!

Otkako je tvoje dobroţinstvo postalo

nemjerljivo, dokaz tvog dobroţinstva je

zaustavio svaŤu s neprijateljima.

Jedan dio tvoje riznice kojeg si podijelio,

do kraja svijeta pretegnut še na vagi

dobroţinstva.

Ti si takav vladar šudi anŤela da samo

jednim dahom tvoga dobroţinstva poteţe

rijeka velikodušnosti u raju plemenitosti.

Bog je tvojoj plemenitoj liţnosti podario

tolika ţudesa; da mjesto na koje stane tvoja

noga postane plemenita voda ţivota.

Da knjiga velikodušnosti nije stekla ţast s

tvojim uzvišenim imenom

Sve knjige i divani plemenitosti bili bi

nepotpuni.

352

Ponovo je prisutna igra rijeţi: şeref

(dostojanstvo, ţast) i şerîf (uzvišen, svet).

Page 49: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

47

Gün gibi saltanatun topı göğe ağsa ne tan

Sana sunıldı bu meydânda çü çevgân-ı

kerem

Bahr-ı cûdun nice şerh olak‟ onun

reşhasıdur

Hâsıl-ı kân-ı sehâ mâye-i „ ummân-ı kerem

Saltanat hil‟atini kaddüne hayyât-ı felek

Râst biçmese açılmazdı girîbân-ı kerem

Ne kadar zer var ise dest-i zer-efşânun ile

Harf-i zer gibi perâkendedür ey kân-ı

kerem

Sîm sûretde sitem şekline yazıldığıçün

Tağıdursın anı düşman gibi ey hân-ı kerem

Ako se lopta tvoje vladavine podigne na

nebo poput sunca, zašto se ţuditi zori koja

še svanuti? Jer, zaista je na ovom polju tebi

data palica milosti.

Kako da se opiše more tvoje

velikodušnosti?

Blago rudnika tvoje dareţljivosti i srţ

okeana tvoje naklonosti su samo njegova

jedna kapljica.

Da nebeski krojaţ nije skrojio sultanski

kaftan baš po tvojim mjerama, ne bi se ni

otvorila vrata plemenitosti.

O [vladaru koji si] izvor velikodušnosti,

koliko god da postoji zlata, u tvojim

rukama koje rasipaju bisere, stoje

razbacani kao slova u rijeţi zer.353

O plemeniti vladaru! Pošto se rijeţi sim

(srebro) i sitem (prijekor) naizgled pišu

jednako ti srebro dijeliš onako kako dijeliš

i neprijatelje.354

353

zer – perzijska rijeţ koja oznaţava zlato se piše u

obliku „زر“. Sastoji se iz dva slova, zal „ز“ i ra „ر“

koja se u skladu s pravopisom arapskog jezika

uvijek pišu rastavljeno. Ovime pjesnik ţeli istaši

koliko je vladarevo bogatstvo. 354

ستم perzijska rijeţ za zlato i perzijska rijeţ سيم

koja oznaţava neprijateljstvo, tiraniju pisale su se

isto u vrijeme kada oznaţavanje dijakritiţkih taţaka

još nije bilo u potpunosti standardizirano. Padišah

dijeli, razbacuje neprijatelje snaţno i uspješno, zbog

toga pjesnik ţeli da na isti naţin i dijeli srebro.

Page 50: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

48

Gök tenûrında kurı kurs okınur mihr ile

mâh

Hân-ı lutfunla firâvân olalı nân-ı kerem

Kâse-i hırs toyar sofra-i ihsânundan

Dest-i in‟âmun ile âm olalı hân-ı kerem

Mihr-i cûdun çemen-i lutfa zer-efşân olalı

Gülşen-i dehri bezer nergis-i bûstân-ı

kerem

Bûy-ı hulkundan urur müşk gibi dem ki

tutar

Hoş revâyihle cihân bâğını reyhân-ı kerem

Ahmed‟ ün gam makası kesdi dilin şem‟

gibi

Sana Rûşen diyemez hâlini sultân-ı kerem

Sen Süleymân‟ ı ne dille öğe bir mûr-ı

za‟îf

Getüre nutka meger lutfun ile anı kerem

Otkako se u konaţištu tvog dobroţinstva

povešala koliţina hljeba dobrota, sunce i

mjesec nebeske pešnice se smatraju suhim

ploţama.

Zdjela pohlepe se napunila iz trpeze tvog

dobroţinstva. Ono što ti dijeliš iz svoje

milosrdne ruke je trpeza velikodušnosti za

narod.

Otkako je sunce tvoje velikodušnosti

raspršilo zlato po bašti dobroţinstva;

Cvjetovi narcisa iz bašte dobroţinstva su

ukrasili ruţiţnjak ovog svijeta.

Bosiljak dobroţinstva udiše miris mošusa

koji proizilazi iz tvoje prirode i tim

ugodnim mirisom ispunjava baštu svijeta.

O vladaru plemenitosti! Pošto su makaze

nevolje prerezale Ahmedov jezik poput

fitilja sviješe, ne moţe ti jasno iznijeti

svoje stanje.

Kako da tebe Sulejmana hvali nemošni

mrav? Samo ako ga tvoje dobroţinstvo

raspriţa.355

355

Ovo je aluzija na Sulejmana a.s., jednog od

Boţijih poslanika koji se spominje u Kur'anu. On je

ovdje simbol uzvišenosti i veliţine naspram mrava

koji simbolizira nešto malo i nemošno.

Page 51: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

49

Husrevâ pâreledi cevr eli sabrum yakasın

Dest-gîr olsa demidür bana dâmân-ı kerem

Midhatün bülbülini gam kafesine koma

kim

Hayfdur tûtiye zehr ey şeker-istân-ı kerem

Ekremü‟ l-halksın ey vâsıta-i ikd-i kirâm

Her le‟îmün sözin işitme budur şân-ı

kerem

Kul hatâ kılsa n‟ ola afv-i şehenşâh kanı

Tutalım iki elüm kanda imiş kanı kerem

Umaram cürmümi gark itmeğe rahmet

suyına

Mevc-i ihsânun ile cûş ide „ummân-ı

kerem

O Husreve356

! Muţeniţka ruka je poderala

okovratnik moga strpljenja. Došlo je

vrijeme da moje ruke uhvate skute tvoje

plemenitosti.

Ne zatvaraj ovog slavuja pohvale u kavez

tuge, o ti koji si kao polje šešerne trske357

!

Zaista je okrutno otrovati papagaja.

Ti si biser što spaja nisku358

velikih ljudi, ti

si najugledniji meŤu ljudima!

Slava tvoga roda je u tome što ti slušaš šta

ti kaţu nemošni.

Šta ako je neki tvoj rob pogriješio, gdje je

padišahovo pomilovanje?

Recimo da su moje obje ruke krvave, gdje

je tada velikodušnost?

Svoju krivicu uranjam u vodu tvoje

milosti;

Nadam se da še se okean tvoje

velikodušnosti uzburkati od valova

dobroţinstva.

356

Husrev je unuk Anuširvana, vladara dinastije

Sasanida. Husrev u poeziji znaţi: vladar, šah,

sultan. 357

Rijeţ şeker-istân oznaţava polje na kome raste

šešerna turska i ovdje se s njime poredi Mehmed

Fatih. Papagaj predstavlja pjesnika Ahmed Pašu.

Pošto papagaj jede šešer, pjesnik ovime naglašava

koliko mu je vladar potreban i da je mjesto gdje se

taj šešer nalazi sam sultan. 358

Pjesnik poredi Fatihove pretke s niskom bisera a

njega s posrednikom/kopţom koja še tu nisku

sastaviti.

Page 52: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

50

Bir kara toprağam ihyâ-yi memât itmek

içün

Yağsa cûdın bulıdından n‟ola nîsân-ı

kerem

Nice k‟ iklîm-i mürüvvetde geçe hükm-i

vefâ

Nice k‟ eyvân-ı „ atâda tura dîvân-ı kerem

Nice k‟ insân ola „ âlemde „ abîdü‟ l-ihsân

Nice kim ola cihân tâbi‟-i fermân-ı kerem

Dest-i ihsânun ile yapıla bünyâd-ı sehâ

Pâye-i kadrün ile yucala eyvân-ı kerem

Nice kim Ka‟be müsâfirlerini lutf-ı İlâh

Rahmeti hânına her sâl ide mihmân-ı

kerem

„Îd-i ferhundene kurban ide a‟dânı felek

Sen ahibbâna buyur âb-ı sehâ nân-ı kerem

„Ömr-i hasmun ire târih gibi pâyâna

Nâmunı nâme-i ikbâl ide „unvân-ı kerem

Ja sam kao crna zemlja; šta bi bilo kada bi

za oţivljavanje ovog umrlog iz oblaka

tvoje velikodušnosti pala aprilska kiša

plemenitosti?

Neka tvoja odluka oprostu ţivi stotinama

godina u zemlji dobrote. Neka tvoj skup

velikodušnosti dugo godina sjedi za

trpezom dobroţinstva.

Sve dok na svijetu ţive robovi tvog

dobroţinstva i dok su ovisni o tvom

plemenitom fermanu;

Neka temelj tvoje velikodušnosti izliju

ruke dobrote; neka dvor dobroţinstva

postaje sve uzvišeniji s ţaššu i vrijednoššu.

Sve dok Boţija milost svake godine goste

Kabe doţeka s trpezom samilosti;

Neka nebo ţrtvuje tvoje neprijatelje na

bajram; a ti svoje prijatelje poţasti vodom

velikodušnosti i hljebom dareţljivosti.

Page 53: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

51

Neka se ţivot tvojih neprijatelja okonţa;

neka knjiga sreše uţini tvoje ime za titulu

dobroţinstva.

Page 54: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

52

Imena i opisi liţnosti unutar divanske poezije pojavljuju se obiţno na dva naţina: prvi je da

odreŤenoj liţnosti bude posvešena cjelokupna pjesma (kasida, terc-i bend, terkib-i bend) -

tada je ta liţnost glavna tema pjesme a ţesto i razlog njenog nastanka. Kroz cijelu pjesmu se

spominje ime vladara a cilj pjesme je obiţno pohvala. Drugi naţin je da se spominjanje

odreŤene liţnosti ograniţi na jedan bejt ili stih i da se putem aluzija pokuša prenijeti ţeljeno

znaţenje. U takvim pjesmama vladar i pohvala njemu ostaju u drugom planu.

U poeziji Ahmed Paše susrešemo se sa sedam liţnosti iz dotadašnje historije Osmanskog

Carstva. Ţetiri vladara (Osman I, Murat II, Mehmed Fatih i Bajezid II) i tri princa (Dţem

Sultan, Emir Sultan i princ Mustafa). Niti jednom drugom drţavniku ili pripadniku dvorske

elite Ahmed Paša nije posvetio stihove.359

Razlog tome je vjerovatno što Ahmed Paša nikada,

ţak ni u vrijeme kada je protjeran s dvora, nije ţivio u teškoj neimaštini. Iako je bio u Bursi,

još uvijek je imao posao i (iako znatno manja) zagarantovana mjeseţna primanja pa nije

morao da piše poeziju drţavnicima i uglednicima, oţekujuši od njih pomoš i nagradu.360

Ime na koje najţešše nailazimo u Ahmed Pašinoj poeziji je Mehmed Fatih. Više od pola

pjesniţkog vijeka Ahmed Paša je proveo pišuši pod pokroviteljstvom Mehmeda Fatiha.

Napisao mu je dvanaest kasida pohvalnica.361

Vešina tih kasida napisane su u skladu s

klasiţnim ustrojstvom kaside i sadrţe sve njene dijelove362

. MeŤutim u nekima od njih se

nakon dijela nesib prelazi na dio fahrije ili su nastale bez dijela nesib – pjesnik je odmah

prešao na dio methije. Takve su kaside 21, 28 i 29 (i kasida kerem spada u takve kaside).363

Kaside 16, 21 i 28 napisane su kao nazire na Šejhijevu poeziju a kasida broj 20 je nazira na

Ataijevu pjesmu.364

359

Harun Tolasa, Ahmed Paşa’nın Şiir Dünyası, Sevinç Matbaası, Ankara, 1973, str. 66. (dalje kao: Tolasa). 360

ibid. 361

Te kaside se nalaze unutar Divana i to pod brojevima 12, 13, 14, 15, 16, 17, 19, 20, 21, 22, 28 i 29. Ali Nihat

Tarlan, Ahmet Paşa Divanı, İstanbul. 1966. (navedeno prema: ibid). 362

Dijelovi kaside su:

nesib – uvodni dio u kome se uglavnom opisuje priroda, godišnja doba i sl.

methije – pohvala onome kome je posvešena kasida;

fahrije – dio gdje pjesnik hvali sam sebe;

dua – molitva za onoga kome je kasida posvešena kao i za samog autora pjesme. (Historija turske

knjiţevnosti, str. 171). 363

Tolasa, str. 66. 364

ibid.

Page 55: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

53

Analiza sadržaja

Prilikom analize sadrţaja kaside koja je predmet obrade uoţavamo nekoliko znaţajnih

elemenata. Vladar se spominje kao zıll-ı Hak365

– Boţija sjena na zemlji. Ta fraza se ţesto

koristi u kasidama, naroţito onim koje su pisane u pohvalu sultanu – njome se vladar hvali ali

i istovremeno podsješa na ono šta je njegova obaveza i duţnost. Pošto je u tom stihu prisutan

izraz koji je preuzet iz hadisa, moţemo govoriti o iktibasu – stilskom postupku gdje se s

ciljem intenzifikacije izraza dodaju dijelovi kur‟anskih ajeta ili hadisa.

Mehmed Fatih je predstavljen kao ţovjek s najboljim ljudskim osobinama i vrlinama: on je

ummân-ı kerem – okean velikodušnosti; açılur hulk-ı nesîmiyle gül-i gülşen-i cûd - vjetar

njegovih lijepih osobina otvara ruţe u ruţiţnjaku velikodušnosti. Nije samo on taj koji je

opisan najljepšim epitetima, i sve ono što njemu pripada (njegov dah (dem), njegova noga

(ayak), (nâm) njegovo ime) nosi najljepše osobine: âsitânı tozıdur sürme-i a’yân-ı kerem:

prah s njegovog praga je surma za oţi ljudima – za surmu se vjeruje da je ljekovita za oţi,

pjesnik kaţe da je ţak i prah s Fatihova praga lijek ljudima. U kasidi je opisan ideal vladara,

velikodušni zaštitnik – patron koji je pokrovitelj svojim podanicima – pjesnicima, koji štiti i

drţavni poredak te vodi brigu o stanju na ovom svijetu (što odgovara epitetu Boţija sjena na

Zemlji).

Navedena kasida ima rimu na –ı kerem i nju je Ahmed Paša napisao nakon što je izgubio

vladarevu naklonost. U jednom pjesma ima autoreferencijalan karakter: pjesnik se otvoreno

priziva vladarevu milost, spominje svoju krivicu i traţi za nju oprost:

Šta ako je neki tvoj rob pogriješio, gdje je padišahovo pomilovanje?

Recimo da su moje obje ruke krvave, gdje je tada velikodušnost?

Svoju krivicu uranjam u vodu tvoje milosti;

Nadam se da še se okean tvoje velikodušnosti uzburkati od valova dobroţinstva.366

365

Ovaj izraz se pojavljuje i u oblicima zillullah, zill-i Ilâh, zill-i Yezdân i predstavlja metaforu za sultana,

vladara ili halifu. Temelji na hadisu „vladar je Božija sjena na Zemlji“ ((Bezzar, 12/17; Beyhaki, Şuabu‟l-İman,

9/475, navedeno prema: İskender Pala, Ansiklopedik Divân Şiiri Sözlüğü, Kapı Yayınları, İstanbul, 2004, str.

493). 366

Kul hatâ kılsa n‟ ola afv-i şehenşâh kanı

Tutalım iki elüm kanda imiş kanı kerem

Umaram cürmümi gark itmeğe rahmet suyına

Mevc-i ihsânun ile cûş ide „ummân-ı kerem

Page 56: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

54

Što se tiţe stilskih figura, najzastupljenija je svakako mübalağa – hiperbola, odnosno

pretjerivanje. Pjesnik se njome stalno koristi kako bi opisao vladara, njegovo dobroţinstvo i

velikodušnost. Pored toga, zastupljena je i stilska figura igra rijeţi (paranomazija/cinas) te

aluzija. Kada opisuje vladara, pjesnik ostaje na nivou apstrakcije i kroz cijelu kasidu se ne

susrešemo ni s jednim konkretnim opisom Fatiha, njegovog izgleda, naţina ţivota ili sliţno.

Sve su to opšenito osobine klasiţne knjiţevnosti osmanskog perioda.

Page 57: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

55

Zaključak

Iako su gradovi Herat i Istanbul meŤusobno udaljeni više od tri hiljade i šest stotina

kilometara, kroz ovaj rad vidjeli smo da su njihovi vladari u 15. stolješu imali mnogo dodirnih

taţaka. Mehmed Fatih i Husejin Bajkara, obojica baštinici orijentalno-islamske civilizacije, na

dva razliţita mjesta, unutar dva suprotstavljena carstva teţili su istome: uţiniti svoju

prijestolnicu centrom umjetnosti i kulture. Obojica su od djetinjstva stekli kvalitetno

obrazovanje iz knjiţevnosti, u toj mjeri da su i jedan i drugi uspješni autori Divana – ureŤene

zbirke poezije. Poznavanje knjiţevnih tokova i stvaralaštva autora koji su u njihove vrijeme

smatrani uzorima omogušilo im je da budu patroni i komentatori knjiţevnog stvaralaštva

svojih savremenika. Kao vladari imali su na raspolaganju moš i sredstva da podrţe stvaranje

pjesnika svoga doba, a poznavanje knjiţevnosti i reputacija koju su uţivali omogušili su im da

budu svojevrsni knjiţevni kritiţari.

Još jedna dodirna taţka im je, kao što je u radu prikazano, da su obojica patronat –

pokroviteljstvo nad naukom i umjetnoššu prenosili i na svoje ljude od povjerenja. Ahmed

Paša i Ali Šir Nevai kao pjesnici, ali i uţivaoci visokih dvorskih sluţbi, takoŤer su

organizovali druţenja pjesnika na kojima su ţitali poeziju svojih savremenika, kritikovali je, a

najuspješniju i nagraŤivali. Takav pristup pozitivno je utjecao na povešanje broja pjesnika i

uţenjaka jer su se istaknuti drţavnici, po uzoru na vladare, takoŤer trudili da podrţavaju i

nagraŤuju razvoj umjetnosti i knjiţevnosti. Analizom poezije koja je bila predmet obrade u

ovom radu vidjeli smo i da postoje odreŤene sliţnosti u naţinu na koji su Ahmed Paša i Ali

Šir Nevai opisivali vladara te da su obojica oţekivali iste ili sliţne vrline od svojih vladara.

Kroz tad smo vidjeli da je teţnja Mehmeda Fatiha i Husejina Bajkare da postiţu uspjehe i šire

svoju slavu, ne samo na vojnom i politiţkom planu, veš i na planu kulture, dovela do

pozitivnih rezultata. Husejin Bajkara še omogušiti da Herat doţivi svoj zlatni period i da

orijentalno – islamska civilizacija uţiva plodove tzv. timuridske renesanse a Mehmed Fatih še

svojim zalaganjem postaviti temelje za nastanak i razvoj klasiţne osmanske knjiţevnosti koja

še svoj vrhunac doţivjeti stolješe kasnije, za vrijeme vladavine Sulejmana Veliţanstvenog.

Obojica su takoŤer dali doprinos u proklamovanju turkijskih jezika kao jezika knjiţevnosti.

Osim što su podrţavali stvaralaštvo pjesnika na osmanskom turskom odnosno ţagatajskom

jeziku, i sami su autori Divana u kojima se nalazi poezija na tim jezicima.

Page 58: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

56

Izvori i literatura

Izvori

1. Hrvatski leksikon (https://www.hrleksikon.info/index.html).

2. Neobjavljena prezentacija prof. dr. Alene Šatoviš odrţane u zimskom semestru

akademske 2014/2015. godine tokom predavanja iz predmeta Uvod u tursku

književnost 1.

3. Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda Zildţiša, odrţano 02.11.2017. godine u

okviru predmeta Orijentalno-islamska civilizacija III.

4. Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda Zildţiša, odrţano 12.10.2017. godine u

okviru predmeta Orijentalno-islamska civilizacija III.

5. Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda Zildţiša, odrţano 19.10.2017. godine u

okviru predmeta Orijentalno-islamska civilizacija III.

6. Neobjavljeno predavanje doc. dr. Ahmeda Zildţiša, odrţano 20.10.2016. godine u

okviru predmeta Orijentalno-islamska civilizacija I.

7. Neobjavljeno predavanje doc.dr. Ahmeda Zildţiša iz predmeta Orijentalno-islamska

civilizacija III odrţanog 16.11.2017. godine.

8. Neobjavljeno predavanje prof. dr. Alene Šatoviš iz predmeta Divanska književnost

Bošnjaka na orijentalnim jezicima odrţano 09.04.2018.

9. Neobjavljeno predavanje prof. dr. Namira Karahaliloviša iz predmeta Savremena

književnost Irana odrţanog 25.10.2017. godine.

10. Neobjavljeno predavanje prof. dr. Namira Karahaliloviša iz predmeta Zlatni vijek

perzijske književnosti, odrţano u ljetnom semestru akademske 2017/2018. godine.

Literatura

1. Akçay, Ali İhsan, „Ahmet Paşa Döneminde Bursa‟da Şiir”, Bursalı Şair Ahmet Paşa

ve Dönemi (uredio Bilal Kemikli), Bursa Büyükşehir Belediyesi, Bursa, 2010.

2. Akyol, Ibrahim, Fatih Sultan Mehmet Dönemi Kültür ve Edebiyatı, Kırkkale

Üniversitesi, Kırkkale, 2012.

3. Algar, Hamid, Alparslan, Ali, „Hüseyin Baykara“, TDVİA, tom XVIII, 1998, str. 530-

532.

4. Babinger, Franz, Mehmed Osvajač i njegovo doba, Matica Srpska, Beograd, 1968.

Page 59: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

57

5. Barthold, V.V, Four Studies on the History of Central Asia, vol. III: Mîr 'Alî Shîr, A

History of the Turkman People, (s ruskog preveli V. I T. Minorsky) E.J. Brill, Leiden,

1962.

6. Barzegar, Karim Najafi, Intellectual Movements During Timuri and Safavid Period,

Indian Bibliographies Bureau, Delhi, 2005.

7. Šatoviš, Alena, „Poezija osmanskih sultana“, Književna smotra, broj 173, XLVI/2014.

8. Dţaka, Bešir, Historija perzijske književnosti, Nauţnoistraţivaţki institut Ibn Sina,

Sarajevo, 1997.

9. ĐinŤiš, Marija, Türkçe-Sırpça Sözlük, Türk Dili Kurumu, Ankara, 2014.

10. Haliloviš, Senahid, Pravopis bosanskoga jezika: drugo, izmijenjeno i dopunjeno

izdanje, Slavistiţki komitet, Sarajevo, 2017.

11. Historija Osmanske države: Hrestomatija, prireŤivaţ Ahmed Alibašiš, Fakultet

islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2005.

12. Ibn Kesir, Tefsir (skrašeno izdanje), Visoki saudijski komitet za pomoš BiH, Sarajevo,

2002.

13. İhsanoğlu, Eklemeddin, Historija osmanske države i civilizacije, preveli: Kerima Filan

et al, Orijentalni institut u Sarajevu i IRCICA, Sarajevo, 2004.

14. Inalcik, Halil, „Mehmed the Conqueror (1432-1481) and His Time“, Speculum,

Medieval Academy of America, vol. 35, br. 3, 1960.

15. Inalcik, Halil, Akademik Ders Notları 1938-1986: Timur, İnkılap Tarihi, Osmanlı

Tarihi, Timaş Yayınları, Istanbul, 2016.

16. İnalcık, Halil, Osmansko carstvo: Klasično doba 1300-1600, Utopija, Beograd, 2003.

17. İnalcık, Halil, Şair ve Patron, Doğu Batı Yayınları, Ankara, 2013.

18. Institucije islamske civilizacije, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017.

19. İpekten, Haluk, Divan Edebiyatında Edebî Muhitler, MEB Yayınevi, İstanbul, 1996.

20. Işınsu, Tûbâ, Tutsan elini ben fakîrin: Osmanlı edebiyatında hamilik geleneği, Doğan

Kitap, İstanbul, 2009.

21. Kılıç, Atabey, “Fatih Devri Türk Edebiyatına Genel Bir Bakış”, Sosyal Bilimler

Enstitüsü Dergisi, vol. 14, 2003.

22. Kut, Günay, “Ahmet Paşa”, TDVİA, tom II. (dostupno i online na:

http://www.islamansiklopedisi.info/dia/pdf/c02/c020106.pdf;

23. Levend, Agah Sırrı, Ali Şir Nevai: Divanlar, Türk tarih kurumu basımevi, Ankara,

1966.

Page 60: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

58

24. Levend, Agah Sırrı, Ali Şir Nevai: Hayatı, Sanatı ve Kişiliği, Türk tarih kurumu

basımevi, Ankara, 1965.

25. Manz, Beatrice, Power, Politics and Religion in Timurid Iran, Cambridge University

Press, Cambridge:UK, 2007.

26. Mermutlu, Bedri, „Şair Ahmet Paşa‟nın Döneminde Toplumsal Algı“, Bursalı Şair

Ahmet Paşa ve Dönemi (uredio Bilal Kemikli), Bursa Büyükşehir Belediyesi, Bursa,

2010.

27. Nametak, Fehim, Historija turske književnosti, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna

izdanja, vol. XL, Sarajevo, 2013.

28. Nametak, Fehim, Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti, Orijenlatni institut u

Sarajevu, Posebna izdanja XXVII, Sarajevo, 2007.

29. Pala, İskender, Ansiklopedik Divân Şiiri Sözlüğü, Kapı Yayınları, İstanbul, 2004.

30. Şentürk, Ahmet Atilla, Osmanlı Şiiri Antolojisi, Yapı Kredi Yayınları, Istanbul, 2013.

31. Sevim, Sezai, “Ahmet Paşa‟ nın Vakıfları”, Bursalı Şair Ahmet Paşa ve Dönemi

(uredio Bilal Kemikli), Bursa Büyükşehir Belediyesi, Bursa, 2010.

32. Simidchieva, Maria, „Imitation and Innovation in Timurid Poetics: Kashifi's Badayi

al-afkar and its Predecessors, al-Mu'jam and Hadaiq al-sihr“, Iranian Studies,

Routledge, vol. 36, br. 4, 2003.

33. Smailagiš, Nerkez, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.

34. Subtelny, Maria Eva, „A Taste for the Intricate: The Persian Poetry of the Late

Timurid Period“, Zeitschrift der Deutschen Morgenländischen Gesellschaft, Deutsche

Morgenländische Gesellschaft, vol. 136, br. 1, Leipzig, 1986.

35. Subtelny, Maria Eva, „'Alī Shīr Navā'ī: Bakhshī and Beg“, Harvard Ukrainian

Studies, Vol. 3/4, Part 2. Eucharisterion: Essays presented to Omeljan Pritsak on his

Sixtieth Birthday by his Colleagues and Students, UK:Cambridge, 1979-1980.

36. Subtelny, Maria Eva, „Scenes from the Literary Life of Timurid Herat“, Logos

islamikos: Studia Islamica in honorem Georgii Michaelis Wickens (uredili: Roger M.

Savory i Dionisius A. Agius), Pontifical Institute of Mediaeval Studies, Toronto, 1984.

37. Subtelny, Maria Eva, „Socioeconomic Bases of Cultural Patronage under the Later

Timurids“, International Journal of Middle East Studies, Cambridge University Press,

vol. 20, br. 4. 1988.

38. Subtelny, Maria Eva, „Socioeconomic Bases of Cultural Patronage under the Later

Timurids“, International Journal for Middle East Studies, vol. 20, No. 4, 1988.

Page 61: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

59

39. Subtelny, Maria Eva, Timurids in Transition: Turko-Persian Politics and

Acculturation in Medieval Iran, Brill‟s Inner Asian Library, vol. 19, Brill,

Leiden:Boston, 2007.

40. Şemseddin Sami, Kâmûs-i Türkî (Latin Harfleriyle), Ideal Kültür ve yayıncılık,

Istanbul, 2011.

41. The Cambridge History of Iran, volume 6, The Timurid and Safavid Period, urednici:

Peter Jackson and Laurence Lockhart, Cambridge University Press, UK:Cambridge,

2006.

42. Tolasa, Harun, Ahmed Paşa’nın Şiir Dünyası, Sevinç Matbaası, Ankara, 1973.

43. Vaten, Nikola, „Uspon Osmanlija“ (1451 – 1512), U: Istorija Osmanskog carstva

(uredio Rober Mantran), CLIO, Beograd, 2002.

44. Vujaklija, Milan, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1980.

45. Yediyıldız, M. Asım, “Ahmet Paşa Döneminn Siyasi ve Sosyal Tarihi”, Bursalı Şair

Ahmet Paşa ve Dönemi (uredio Bilal Kemikli), Bursa Büyükşehir Belediyesi, Bursa,

2010.

46. Yıldırım, Talip, „Ali Şir Nevâyî'nin Eserlerinde Yakın Dostu Hüseyin Baykara“,

Modern Türklük Araştırmaları Dergisi, Ankara Üniversitesi, vol 3, Ankara, septembar

2006.

Page 62: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

60

Dodatak: Rječnik manje poznatih riječi i izraza

skraćenice

ar. rijeţ arapskog porijekla

br. broj

gl. glagol

im. imenica

jed. jednina

knjiţ. knjiţevnost

mn. mnoţina

perz. rijeţ perzijskog porijekla

prid. pridjev

prijedl. prijedlog

pril. prilog

vezn. veznik

zam. zamjenica

a’dâ im. ar. neprijatelj.

abîd im. ar. robovi (mnoţina od abd).

açılmak gl. 1. otvoriti se, otvarati se. 2. ozdraviti, oporaviti se.

afv (af, +ffı) im. ar. 1. pomilovanje, praštanje, oproštaj. 2. izuzimanje, izuzeše,

oslobaŤanje.

ağmak gl. podiši se, podizati se, popeti se, peti se.

ahibbâ im. ar. prijatelji.

ahzar prid. ar. zelen.

akmak gl. teši, poteši.

'alâ prid. ar. odliţan, izvanredan, uzvišen, prekrasan.

âlem im. ar. 1. kosmos, svemir. 2. svijet.

âm im. ar. godina.

anı (onu - o) 1. pokazna zamjenica za treše lice jednine u akuzativu: onaj, ona, ono. 2.

liţna zamjenica za treše lice jednine: on, ona, ono.

âsitân im. perz. 1. prag. 2. predvorje.

Page 63: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

61

atâ im. ar. 1. dobroţinstvo, milost, dobro djelo. 2. nagrada, poklon, dar. 3. blagonaklonost.

ayak, +ğı im. 1. stopalo. 2. noga.

a'yân im. ar. mn. oţi (jed. ayn – oko)

bâğ im. perz. 1. vinograd. 2. vrt, vošnjak.

bahr, +hri im. ar. more.

bahş im. ar. poklon, dar.

bârân im. perz. kiša.

basmak gl. gaziti, stupiti, koraţati.

bezemek g. ukrasiti, ukrašavati.

biçmek gl. 1. isješi, izrezati. 2. skrojiti.

bî-kıyâs prid. per. bi + ar. kıyâs neuporediv, neprocjenjiv.

bir 1. br. jedan. 2. zam. jedan, neki, neko.

bu pokazna pridjevska zamjenica: ovaj, ova, ovo.

bülbül im. perz. ptica slavuj.

bulıd (bulut) im. oblak

bulmak gl. 1. zadobiti, steši nešto. 2. naši, nalaziti. 3. otkriti, dobiti, postiši.

bünyâd im. perz. suština, temelj, osnova.

bürhân im. ar. dokaz, argument.

bûstân (bostan) im. perz. 1. bašta, povrtnjak. 2. njiva zasaŤenja dinjama i lubenicama. 3.

bostan, zajedniţki naziv za dinje i lubenice.

bûy im. perz. miris

buyurmak gl. 1. narediti, nareŤivati. 2. reši, kazati.

cedel im. ar. diskusija, rasprava.

cevher im. ar. 1. bit, srţ, suština. 2. dragi kamen, dragulj. 3. izuzetan dar, talenat.

cevr im. ar. muţenje, ugnjetavanje.

cihân im. pers. 1. kosmos, vasiona. 2. svijet, univerzum.

cûd im. perz. dareţljivost, velikodušnost.

cûş im. perz. 1. uzbuŤenost, uzrujanost. 2. uskovitlanost.

çemen (çimen) im. trava, park, bašţa, mjesto za opuštanje.

Çeşme-i Hayvân im. perz. + ar. voda ţivota.

çevgân im. perz. palica, štap za polo.

çü prijedl. perz. kao.

cürm (cürüm) im. ar. prijestup, krivica, greška, omaška.

dâman im. perz. suknja, skuti.

Page 64: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

62

dâver im. perz. 1. vladar, sudija. 2. pravedni vladar ili upravitelj.

defter im. ar. sveska, defter, registar, spisak, popis.

dehr im. ar. 1. vrijeme, apsolutno vrijeme, epoha, period. 2. ovaj svijet.

dem im. perz. 1. udah, dah. 2. vrijeme, trenutak, ţas. 3. miris. 4. ţeljena boja i miris ţaja.

dem vurmak (söz açmak) gl. povesti razgovor.

demek gl. reši, govoriti.

dest im. perz. ruka.

dest-gîr im. perz. onaj koji pruţa ruku, koji podrţava.

devrân im. ar. 1. svijet. 2. kolo sreše, sudbina. 3. vrijeme, doba.

dil im. jezik.

dîvân im. ar. 1. divan (sabrani stihovi jednog pjesnika), zbirka pjesama. 2. sultanovo

viješe. 3. divan, sofa, kauţ.

dür im. ar. biser.

düşman im. perz. neprijatelj.

ebr im. perz. oblak.

ebter prid. ar. nedovršen, nevaţeši, nepotpun.367

efşân prid. perz. koji prosipa, dijeli, razbacuje, širi, rasipa.

ekrem prid. ar. još dareţljiviji, još velikodušniji, još ugledniji.

el im. ruka, šaka.

eyvân im. perz. 1. dvorac, vila. 2. terasa, trijem.

felek im. ar. nebo, nebesa.

ferhunde prid. perz. cijenjen, dareţljiv, poštovan.

fermân im. perz. 1. zapovijest, komanda. 2. ferman, sultanov dekret.

feyiz, +yzi im. ar. izobilje, blagostanje.

firâvân prid. perz. mnogo, dosta, previše.

gam im. ar. briga, tuga, jad, nevolja.

gark im. ar. 1. potonuše, potapanje. 2. poniranje, uranjanje. (gark etmek: potopiti, utopiti).

geçmek gl. 1. iši, priješi, prelaziti s jednog mjesta na drugo. 2. proši, prolaziti. 3. provuši

se.

genc im. per. blago, riznica.

367

U Kur'anu. u trešem ajetu sure Kevser je upotrijebljena ta rijeţ. „(...)a onaj koji tebe mrzi sigurno še on bez

spomena ostati“, tj. Muhammede, onaj ko mrzi tebe, istinu, uputu, dokaze i jasno svjetlo koje ti donosiš, taj še

biti poniţen i bez spomena ostati. Es-Suddi kaţe:“Kad bi pomrla muška djeca nekog ţovjeka, govorili bi:“Ostao

je bez spomena.“ Kada su pomrli Muhammedovi a.s. sinovi rekli su.“Muhammed je ostao bez spomena.“, pa je

Allah objavio „a onaj koji tebe mrzi - sigurno še on bez spomena ostati.“ Ibn Kesir, Tefsir (skrašeno izdanje),

Visoki saudijski komitet za pomoš BiH, Sarajevo, 2002, str. 1537.

Page 65: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

63

getirmek gl. 1. donijeti, donositi, dovesti. 2. dopremiti. 3. doţekati.

gibi prijedl. poput, kao.

girîbân im. perz. 1. kragna na odješi. 2. ulaz, vrata.

gök, +ğü im. nebo, nebesa.

gül im. perz. ruţa.

gülistân im. perz. ruţiţnjak.

gülşen im. perz. ruţiţnjak.

gün im. 1. sunce. 2. sunţeva svjetlost. 3. vrijeme od izlaska do zalaska Sunca, dan.

habâb im. ar. mjehuriš zraka.

Hak im. ar. Bog, Stvoritelj, Pravedni, Allah dţ.š.

hâl im. ar. 1. stanje, poloţaj, prilike. 2. stav, ponašanje, drţanje. 3. snaga, sila, energija,

moš, sposobnost.

halk im. ar. 1. stanovništvo, stanovnici. 2. narod, nacija.

hân im. perz. han, konaţište, karavan-saraj.

hân im. titula koja se dodjeljivala osmanskim sultanima.

harf im. ar. slovo.

hasıl im. ar. proizvod, rezultat, ishod.

haşm im.ar. neprijatelj.

haşr im. ar. Sudnji dan.

hatâ im. ar. greška, pogreška

hayâ im. ar. stid, sramota; stidljivost, skromnost.

hayât im. ar. ţivot, ţivljenje, ljudski vijek.

hayf im. ar. nepravednost, okrutnost.

hayyât im. ar. krojaţ.

hazret (hazret-i) im. ar. naziv, titula za poslanika ili neku drugu vaţnu liţnost.

her zam. perz. svaki, svako.

hilat im. ar. poţasna odješa vladara ili vezira, kaftan.

hırs im. ar. 1. poţuda, strast. 2. bijes, gnjev.

hüccet im. ar. dokaz, argument.

hükm (hüküm) im. ar. 1. odluka, rješenje, dekret. 2. vlast, vladavina.

hulk im. ar. šud, naţin ponašanja, ahlak, moral, moralnost.

hûy im. perz. šud, narav.

içün (için) prijedl. 1. za. 2. u cilju, radi. 3. zbog, jer, zato što.

îd im. ar. praznik bajram.

Page 66: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

64

ihsân im. ar. 1. dobroţinstvo, milost, dobro djelo. 2. nagrada, poklon, dar. 3.

blagonaklonost.

ihyâ im. ar. oţivljavanje.

ikbâl im. ar. sreša, uspjeh, napredak.

ikd im. ar. ogrlica, niska bisera.

iki br. dva.

iklîm im. ar. 1. klima. 2. podneblje, oblast.

iksir im. ar. eliksir.

Ilâh im. ar. Bog.

ıldız (yıldız) im. zvijezda.

ile vezn. sa, s.

in’âm im. ar. 1. dati nagradu, dati poklon. 2. uţiniti dobro, dati napojnicu.

irmek (ermek) gl. stiši, dospjeti.

iz im. 1. znak, trag. 2. otisak. 3. indikacija, dokaz.

ışık, +ğı im. svjetlost.

işitmek gl. ţuti, saznati.

iz im. 1. znak, trag. 2. otisak. 3. indikacija, dokaz. 4. trag, ostatak.

kad im. ar. visina, stas.

kadr im. ar. 1. vrijednost, cijena. 2. ţast, poštovanje.

kafes im. ar. kavez, krletka.

kamu 1. im. javnost, društvo, narod, masa. 2. zam. sve, sav, svi.

kân im perz. izvor rude; riznica, blago; izvor neţega dragocjenog.

kan im. krv.

kanı (hani, nerede) 1. upitni i upitno-uzviţni prilog: gdje? 2. rijeţca za pojaţavanje

pitanja: a gdje? a gdje je?

kara prid. crn, taman, mraţan.

kâse im. perz. dublja okrugla posuda.

katı prid. ar. 1. tvrd, ţvrst, jak, snaţan. 2. ţvrst, izdrţljiv, uporan.

katre im.ar. kap, kapljica.

kef im. perz. unutrašnjost dlana, dlan, šaka.

kefi prid. ar. isti, sliţan, par.

kem-ter prid. perz. 1. nedovoljan, manjkav. 2. siromašan, jadan, bezvrijedan.

kerâmet im. ar. natprirodna, fantastiţna pojava, ţudo.

kerem im.ar. plemenitost, ljubaznost, velikodušnost.

Page 67: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

65

kesmek gl. 1. isješi, izrezati. 2. sjeckati, sješi. 3. skratiti, podrezati.

kevser im. ar. rijeka u dţennetu, izvor.

ki (kim) zam. perz. 1. koji. 2. da. 3. tako, toliko. 4. s obzirom na to da.

kılmak gl. napraviti, uţiniti, uraditi.

kirâm im. ar. 1. uglednici, oni koji su pripadnici ugledne porodice. 2. velikodušni.

komak gl. (stari oblik glagola vermek) dati, davati.

kul im. 1. smrtnik, Boţiji rob. 2. rob, robinja.

kulzüm im. ar. more.

kurban im. ar. kurban, ţrtvena ţivotinja, bravţe ili goveţe koje se kolje na Kurban-

bajram.

kurı (kuru) prid. suh.

kurs im. ar. 1. disk, okrugla ploţa. 2. vidljiva strana nebeskog tijela.

leim prid. ar. podao, podmukao, škrt.

lütf (lütûf) im. ar. dobrota, ljubaznost, saosješajnost.

mâh im. perz. mjesec.

makas im. ar. makaze.

matla im.ar. 1. izlazak (sunca, mjeseca). 2. knjiţ. prvi stih kaside ili gazela.

mâye im. perz. 1. maja, kvasac, ferment. 2. osnovna i neophodna materija. 3. novac,

imetak. 4. snaga, moš. 5. znanje. 6. priroda, šud, narav.

meger (meğer) vezn. perz. izgleda da

meğer ki vezn. perz. ako ne, osim ako.

meh im. perz. mjesec.

melek im. ar. anŤeo.

melik im. ar. padišah, vladar.

memât im. ar. smrt.

mevc im. ar. val

meydân im. ar. 1. polje, poljana. 2. trg. 3. okolina, vidokrug.

midhat im. ar. pohvala.

mihmân im. perz. gost.

mihr im. perz. ljubav, sunce. Ova rijeţ se koristi kako bi prizvala oba ta znaţenja

istovremeno.

mizân im. ar. 1. vaga, kantar. 2. mjera.

muhît im.ar. 1. okolina, sredina; 2. krug, sredina ljudi.

mûr im. perz. mrav.

Page 68: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

66

mürüvvet im. ar. 1. porodiţno slavlje. 2. velikodušnost, dareţljivost. 3. hrabrost, smjelost.

müsâfir (misafir) im. ar. gost.

müşk im. perz. mošus, koji miriše kao mošus.

nâm im. perz. ime naziv.

nâme im. perz. pismo, knjiga, zbirka. Ţesto dio sloţenica kao naprimjer şahname (knjiga

o kraljevima).

nân im. perz. hljeb.

ne I 1. imeniţka zamjenica za neţive pojmove, šta u upitnom znaţenju. 2. imeniţka

zamjenica za neţive pojmove, što, u odnosnom znaţenju. 3. šta (sve). II pridjevska

zamjenica, koji, kakav. III upitni prilog: zašto, zbog ţega.

ne kadar upitna rijeţca, koliko.

nergis im. perz. cvijet narcis.

nesîm im. ar. vjetriš, povjetarac.

nice pril. 1. koliko, kako mnogo. 2. mnogo, dosta. 3. kako, na koji naţin.

nigîn im. perz. prsten, dragi kamen na prstenu.

nîsân im. ar. april. U divanskoj poeziji april simbolizira kišu, obilje, velikodušnost.

Smatra se vjesnikom prolješa.

nisâr prid. ar. koji rasipa, širi.

nutuk im. ar. govor, izlaganje, govorenje.

öğmek (övmek) gl. hvaliti, veliţati.

okunmak 1. biti proţitan. 2. biti jasan, odreŤen.

olak' (ola ki) = gl. olmak + ki.

olmak gl. biti, postati, postajati.

ömr (ömür) im. ar. ţivot.

pâre im. perz. parţe, dio.

pâyân im. perz. kraj.

pâye im. perz. 1. ţin. 2. stepen, rang.

perâkende prid. perz. rasut, razbacan.

rahmet im. ar. samilost, milosrŤe.

râst prid. perz. ravan, ispravan, pravilan.

ravza im. ar. svjeţa bašta puna zelenila.

reşha im. ar. teţnost, kapljica.

revâyih (rayih) im. ar. miris.

reyhân im. ar. bosiljak (biljka ugodnog mirisa).

Page 69: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

67

Rıdvan im. ar. anŤeo koji ţuva vrata raja. Konstrukcija ravza-i Rıdvan se koristi kao

oznaka raja.368

rûşen prid. perz. svijetao, sjajan, jasan.

sabr im.ar. strpljenje, uzdrţljivost.

sâl im. perz. godina.

salâtin im. ar. sultan, vladar.

saltanat im. ar. carstvo, sultanat, vladavina.

sana dativ od sen.

sehâ im. ar. velikodušnost, dareţljivost.

sen zam. ti.

ser im. perz. glava.

sîm im. perz. srebro.

sitem im. perz. 1. prijekor, ukor. 2. nasilje, ugnjetavanje, tiranija, neprijateljstvo.

sofra im. ar. trpeza, sofra.

söz im. 1. rijeţ. 2. govor, razgovor.

su im. voda.

subh im. ar. zora, vrijeme zore/svitanja.

sultân im.ar. sultan, vladar.

sunulmak gl. biti podnijet, predat, dostavljen, poslat, iskazan.

sûret im. ar. forma, oblik, izgled.

sürme im. surma, crni prah koji se koristi za bojenje obrva i trepavica. Poznat je po svom

ljekovitom svojstvu.

şâh im. perz. vladar, sultan.

şân im. ar. slava, ugled, raskoš.

şehenşâh (şahinşâh) im. perz. kralj svih kraljeva, vladar svih vladara, najveši meŤu

vladarima.

şeker-istân im. perz. polje na kome raste šešerna trska.

şekil im. ar. oblik, forma.

şem im. ar. sviješa.

şeref im. ar. dostojanstvo, ţast, poţast.

şerh im. ar. 1. objašnjenje, tumaţenje, komentar. 2. knjiga napisana u cilju tumaţenja

neţega.

368

İskender Pala, Ansiklopedik Divan Şiiri Sözlüğü, Kapı Yayınları, İstanbul, 2017, str. 376.

Page 70: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

68

şerîf prid. ar. uzvišen, svet.

tâbân prid. perz. sjajan, osvijetljen.

tabî prid. ar. zavisan, potţinjen.

tâc im. ar. kruna, dijadema, ukras za glavu.

tağıtmak (dağıtmak) gl. 1. razbijati, rasturiti. 2. podijeliti, rasporediti, rasporeŤivati. 3.

rasuti, rasipati, razbacivati. 4. razbijati, polupati.

taht im. ar. 1. prijestolje. 2. vladavina, vrhovna vlast.

tan im. zora, svitanje, osvit, svanuše.

târih im. ar. historija, nauka koja prouţava prošlost.

tenûr im. perz. peš, pešnica.

togmak (doğmak) gl. 1. doši na svijet, roditi se. 2. izaši, iziši, roditi se (o suncu ili

mjesecu). 3. nastati, pojaviti se.

tolu (dolu) prid. 1. napunjen, pun. 2. koji obiluje neţim.

top im. 1. lopta. 2. kugla, predmet okruglog oblika.

toprak, +ğı im. 1. zemlja, zemljište. 2. polje, njiva, zemljište.

toz im. prašina, prah.

turmak (durmak) gl. 1. stajati, ne micati se. 2. prestati raditi, stati, zaustaviti se. 3.

postajati, trajati, opstajati.

tûti im. perz. vrsta ptice koja oponaša zvukove, papagaj.

tutmak gl. 1. pridrţati. 2. uhvatiti, hvatati. 3. zadrţavati. 4. prekrivati. 5. uzeti pod

kontrolu. 6. podrţavati, pruţati podršku. 7. pretpostaviti, pretpostavljati.

ummak gl. nadati se, oţekivati.

ummân im.ar. okean.

unvân im. ar. titula, zvanje.

var forma pomošnog glagola imek imati, postojati.

vâsıta im. ar. 1. sredstvo, oruŤe. 2. posrednik.

vefâ im. ar. vjernost, odanost.

vezn im. ar. mjera, metar.

vurmak (urmak) gl. 1. udariti, udarati. 2. kucnuti, lupnuti, lupati. 3. reflektovati se,

odbijati se.

yağmak gl. pasti, padati.

yazmak gl. pisati, zapisati.

yir (yer) im. prostor, mjesto, zemlja, tlo.

yücelmek gl. uzvisiti se, podiši se, podizati (ugled).

Page 71: Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za ...ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ori/Emina-Mostic.pdf · 23 Divan: zbirka poezije ili proze, popis, protokol ili ured. U izvorima

69

za’îf prid. ar. koji nema snage, bespomošan, nejak, nemošan.

zafer im. ar. pobjeda.

zât im. ar. lice, osoba.

zehr (zehir + hri) im. perz. otrov.

zekâ im. ar. razum, um, inteligencija; oštroumnost, pronicljivost.

zer im. perz. zlato.

zıll im. ar. sjena.

zînet im. ar. ukras.

zülâl im. ar. bistra, slatka voda.


Top Related