Download - Tjelesna i zdravstvena kultura i sport u europskim školama Izvješće

Obrazovanje i osposobljavanje

Tjelesna i zdravstvena

Izvješće Eurydicea

kultura i sportu europskim školama

Tjelesna i zdravstvena

kultura i sport

u europsk im školama

Izvješće Eurydicea

Obrazovanje i osposobljavanje

Ovaj dokument objavila je Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA, Eurydice i politika potpore). Molimo ovu publikaciju citirati kao:

Europska komisija/EACEA/Eurydice, 2013. Tjelesna i zdravstvena kultura i sport u europskim školama. Izvješće Eurydicea. Luksemburg: Odjel za izdavaštvo Europske unije.

ISBN 978-92-9201-616-6 doi:10.2797/97912 Ovaj dokument dostupan je samo na Internetu (http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice). Tekst dovršen u ožujku 2013.

© Education, Audiovisual and Culture Executive Agency, 2013.

Sadržaj ovog dokumenta dopušteno je djelomično reproducirati, osim u komercijalne svrhe, uz uvjet da se uz korišteni sadržaj kao izvor navodi mreža Eurydice te datum objave ovog dokumenta.

Zahtjevi za odobrenjem reprodukcije cijelog dokumenta moraju biti upućeni EACEA-i Eurydice i politika potpore. Education, Audiovisual and Culture Executive Agency Eurydice and Policy Support Avenue du Bourget 1 (BOU2) B-1140 Brussels Tel. +32 2 299 50 58 Faks +32 2 292 19 71 E-mail: [email protected] Mrežne stranice: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/

3

SADRŽAJ

Popis slika 5

Uvod 7

Sažetak 11

Poglavlje 1: Nacionalne strategije i inicijative velikih razmjera 13

1.1. Nacionalne strategije 13

1.2. Inicijative velikih razmjera 15

1.3. Praćenje nacionalnih strategija 15

Poglavlje 2: Kurikularni sadržaj 17

2.1. Nacionalni ciljevi 17

2.2. Ishodi učenja 18

2.3. Status aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture 20

2.4. Zdravstveni odgoj 21

2.5. Razlozi odabira pojedinih obveznih aktivnosti utemeljeni na politici 22

2.6. Izuzeća/poštede od tjelesne i zdravstvene kulture 23

Poglavlje 3: Preporučeni broj sati nastave 25

3.1. Preporuke o broju sati nastave u obveznom obrazovanju 25

3.2. Promjene broja sati nastave između 2006./07. i 2011./12. godine 26

3.3. Udio broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture u kurikulumima 28

Poglavlje 4: Procjena znanja i vještina učenika 31

Poglavlje 5: Nastavnici 35

5.1. Stupanj specijalizacije nastavnika 35

5.2. Inicijalno obrazovanje i kvalifikacije predmetnih nastavnika 37

5.3. Trajno stručno usavršavanje 37

Poglavlje 6: Izvannastavne fizičke aktivnosti i sport 41

6.1. Javna Ili druga tijela uključena u ponudu 41

6.2. Glavne ciljne skupine 43

6.3. Glavne vrste aktivnosti 44

T je les na i z d ravs tve na ku l tu ra i sp or t u eu ropsk i m ško l am a

4

Poglavlja 7: Planirane reforme 47

7.1. Prema novim nacionalnim strategijama i inicijativama velikih razmjera 47

7.2. Reforme središnjih kurikuluma 48

7.3. Reforme vezane za nastavnike 49

7.4. Unaprjeđenja sportske opreme i infrastrukture 49

Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura 51

Dodatak 55

Dodatak 1: Nacionalne strategije i inicijative velikih razmjera, 2011./12. g. 55

Dodatak 2: Preporučeni broj sati nastave 66

Zahvale 69

5

POPIS SLIKA

Poglavlje 1: Nacionalne strategije i inicijative velikih razmjera 13

Slika 1.1: Postojanje nacionalnih strategija i inicijativa velikih razmjera za promociju tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom (ISCED 2), 2011./12. g. 14

Slika 1.2: Praćenje nacionalnih strategija u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 16

Poglavlje 2: Kurikularni sadržaj 17

Slika 2.1: Postojanje kvalitativnih i kvantitativnih ishoda učenja u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. 19

Slika 2.2: Aktivnosti navedene u središnjem kurikulumu/službenim dokumentima u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 20

Slika 2.3: Status zdravstvenog odgoja u središnjem kurikulumu/službenim dokumentima u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 21

Slika 2.4: Specifični razlozi odabira obveznih aktivnosti utemeljeni na politici u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 22

Slika 2.5: Izuzeća od tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 23

Poglavlje 3: Preporučeni broj sati nastave 25

Slika 3.1: Trendovi u preporučenom broju sati nastave obvezne tjelesne i zdravstvene kulture tijekom jedne nominalne godine u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2006./07. i 2011./12. g. 26

Slika 3.2: Minimalno vrijeme za tjelesnu i zdravstvenu kulturu kao obvezni predmet, kao udio ukupnog broja sati nastave u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2011./12. g. 28

Poglavlje 4: Procjena znanja i vještina učenika 31

Slika 4.1: Procjena u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 32

Poglavlje 5: Nastavnici 35

Slika 5.1: Preporuke vezane za specijalizaciju nužnu za poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom obrazovanju (ISCED 1) i u nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 36

Slika 5.2: Razina inicijalnog obrazovanja predmetnih nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g. 37

Dodatak 55

Preporučeni minimalni broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture kao obveznog predmeta u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2011./12. g. 66

7

UVOD

Tijekom djetinjstva i mladosti, tjelesna i zdravstvena kultura u školi izvrsna je prilika za naučiti i vježbati vještine koje bi mogle pozitivno utjecati na dugovječnost i dobro zdravlje. Ove aktivnosti mogu obuhvaćati dnevno trčanje, plivanje, vožnju bicikla i planinarenje, kao i više strukturirane igre i sportove. Rano svladavanje ovih vještina ključno je kako bi mladima pomoglo bolje primijeniti i razumjeti vrijednost ovih aktivnosti u kasnijem obrazovanju ili, u odrasloj dobi, na poslu ili u slobodno vrijeme.

Međutim, tjelesna i zdravstvena kultura nije ograničena na vježbanje fizičkih vještina i nema samo rekreativnu dimenziju. Uključivanjem u mnoge fizičke aktivnosti dolazi i znanje i uvid u načela i pojmove kao što su „pravila igre“, fair play i poštovanje, taktična i tjelesna osviještenost, te društvena svijest povezana s osobnom interakciju i timskim zalaganjem u mnogim sportovima. Ciljevi koji prelaze granice tjelesne i zdravstvene kulture i sporta – kao što je dobro zdravlje, solidan osobni razvoj i socijalnu inkluziju – daju dodatnu težinu i važnost uvođenju ovog nastavnog predmeta u školski kurikulum. Društvena vrijednost tjelesne i zdravstvene kulture i sporta istaknuta je i u raznim dokumentima Europske komisije.

U Bijeloj knjizi o sportu (Europska komisija, 2007a), Komisija je naglasila kako vrijeme provedeno u sportu, neovisno je li riječ o satovima tjelesne i zdravstvene kulture u školi ili izvannastavnim aktivnostima, može imati značajnu korist u obrazovnom i zdravstvenom smislu.

Smjernice EU-a o „Health Enhancing Physical Activity“/„Fizička aktivnost u unaprjeđenju zdravlja“ (Europska radna skupina „Sport i zdravlje“ 2008.) tražila je da se više pažnje usmjeri posebno na probleme fizičkog i mentalnog zdravlja uzrokovane sve manjom fizičkom aktivnošću mladih i popratnim povećanjem sjedilačkog životnog stila te pretilosti. Smjernice procjenjuju kako je do 80% djece školske dobi u fizičke aktivnosti uključeno samo u školi, a da bi trebali imati najmanje jedan sat lagane fizičke aktivnosti svaki dan. Dovoljno vremena posvećenog sportu i fizičkim aktivnostima u školi, u formalnom kurikulumu ili na izvankurikularnoj osnovi, mogu imati ključan doprinos zdravijim životnim stilovima.

Europska komisija nije imala pravne osnove za daljnja ispitivanja u ovome području budući da su države članice EU-a bile same odgovorne za provođenje mjera vezanih za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i sport u školi. Ove aktivnosti nisu bile prepoznate ni kao ključne kompetencije za cjeloživotnog učenje u Europskom referentnom okviru (Europska komisija, 2007b). Slijedom toga, izjave politike kao što su prethodno spomenuta Bijela knjiga i Smjernice EU-a nisu imale pravne ni regulatorne osnove. Nije bilo ni ažuriranog pregleda o tome kako su države članice definirale ulogu tjelesne i zdravstvene kulture i fizičkih aktivnosti, ili kako se njihove politike u ovom području odnose prema najnovijim razvojima u području zdravlja, obrazovanja i sporta.

Članak 165 Lisabonskog ugovora 2009 (1) donekle je promijenio ovo stanje budući da Europskoj uniji daje pravnu osnovu za novu kompetenciju u sportu koja zahtjeva djelovanje u pogledu razvoja europske dimenzije u sportu. Ugovor također Europskoj uniji daje pravo na „doprinos promociji europskih pitanja vezanih za sport“ te prepoznaje društvenu i obrazovnu funkciju sporta.

(1) Konsolidirana inačica Ugovora o funkcioniranju Europske unije, OJ C83, 30.03.2010., str. 47-199.


8

S ovim širim ovlastima, u Izjavi Europske komisije o sportu (Europska komisija, 2011. g.) navodi se zabrinutost nekoliko država članica EU-a o kvaliteti programa tjelesne i zdravstvene kulture i kvalifikacijama nastavnika (2) koji su iste uključeni.

Ovo izvješće Eurydicea stoga se s pravom može smatrati prvim pokušajem Komisije da detaljnije ispita ove zabrinutosti te predstavi stanje stvari u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i sportskim aktivnostima u europskim školama. Zaključci istog mogu dovesti do uvođenja nešto konkretnijeg djelovanja i mjera u ovome području u sklopu budućeg europskog Plana rada za sport i Programa Erasmus za sve.

M e t o d o l o g i j a

Ovo izvješće o fizičkom obrazovanju pripremio je Eurydice u bliskoj suradnji s Glavnom upravom za obrazovanje i kulturu Europske komisije. Riječ je o kratkom pregledu stanja koji nudi komparativne informacije 30 zemalja mreže Eurydice (3). Jedinica EACEA Eurydice i Policy Support odgovorna je za izradu izvješća kojeg su pregledale i istome doprinijele sve nacionalne jedinice.

Prikupljanje podataka temeljilo se na kratkom upitniku kojeg je pripremio Eurydice, a ispunile nacionalne jedinice za referentnu godinu 2011./12. Obuhvaća informacije o primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju (razine ISCED (4) 1 i 2). Međutim, informacije o broju sati nastave – koje su već prikupljene i objavljene na mrežnim stranicama Eurydicea – odnose se na redovito obvezno opće obrazovanje.

S t r u k t u r a i z v j e š ć a

Izvješće počinje sažetkom u kojem su dane glavne spoznaje i zaključci ovog kratkog pregleda stanja.

U poglavlju 1 razmatraju se nacionalne strategije i inicijative velikih razmjera vezane za tjelesnu i zdravstvenu kulturu te fizičku aktivnost. Nudi i informacije o praćenju nacionalnih strategija.

U poglavlju 2 ispituje se kurikulum, uključujući nacionalne ciljeve, ishode učenja, aktivnosti određene u središnjem kurikulumu i službenim dokumentima, te izuzeća od tjelesne i zdravstvene kulture. Kraći dio posvećen je zdravstvenom odgoju i obrazovanju.

U poglavlju 3 ispituje se preporučeni broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture te pregledavaju promjene ovih preporuka tijekom posljednjih pet godina. Analizira se i broj sati nastave posvećen ovom području u usporedbi s drugim predmetima.

U poglavlju 4 daje se pregled glavnih metoda procjene tjelesne i zdravstvene kulture. Opisuju se i središnji alati osmišljeni za procjenu tjelesne i zdravstvene kulture. K tome. u ovome se poglavlju ispituje jesu li postignuća učenika u ovome području prikazana u završnom izvješću na kraju godine.

(2) (nap. p.) Za potrebe ovog izvješća riječ “nastavnik”, kada se upotrebljava samostalno, obuhvaća sve obrazovne djelatnike

u neposrednom radu s djecom i mladima u sustavu formalnog obrazovanja u predprimarnom, primarnom i sekundarnom obrazovanju, dakle, odgojitelje u predškolskom obrazovanju, učitelje u osnovnoškolskom obrazovanju te nastavnike u srednjoškolskom obrazovanju.

(3) Luksemburg, Nizozemska i Švicarska doprinijeli su izvješću. (4) (nap. p.) Prema Nacionalnoj standardnoj klasifikaciji obrazovanja Republike Hrvatske (NSKO) razina NSKO 0 –

predškolsko obrazovanje odgovora razini ISCED 0 – predprimarno obrazovanje; razina NSKO 1 - niži razredi osnovne škole odgovora razini ISCED 1 – primarno obrazovanje; razina NSKO 2 – viši razredi osnovne škole odgovora razini ISCED 2 – niže sekundarno obrazovanje; razina NSKO 3 – srednje obrazovanje, odgovora razini ISCED 3 – više sekundarno obrazovanje; razina NSKO 4 – programi obrazovanja nakon srednjeg, koji nisu ni više ni visoko obrazovanje, odgovora razini ISCED 4 – obrazovanje nakon sekundarnog koje nije tercijarno obrazovanje; razina NSKO 5 – više i visoko dodiplomsko i poslijediplomsko obrazovanje, odgovora ISCED razini 5 tercijarno obrazovanje. Državni zavod za statistiku, Metodologija nacionalne standardne klasifikacije obrazovanja, Narodne novine 105/01. Budući da je u ovom izvješću riječ i o obrazovnim sustavima drugih zemalja koristit će se ISCED klasifikacija.

Uvo d

9

Poglavlje 5 usmjereno je na nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Ispituje se poučavaju li ovaj nastavni predmet učitelji razredne nastave ili predmetni nastavnici te analiziraju kvalifikacije koje predmetni nastavnici moraju imati. Ovo poglavlje obuhvaća i prilike trajnog stručnog usavršavanja (CPD) za nastavnike.

Poglavlje 6 o izvannastavnim fizičkim aktivnostima i sportu nudi mnoge primjere dobre prakse te pokazuje kako se opseg fizičkih aktivnosti može proširiti izvan okvira tjelesne i zdravstvene kulture.

Poglavlje 7 posvećeno je planiranim reformama vezanima za tjelesnu i zdravstvenu kulturu te sportske aktivnosti. Na jednom mjestu navodi se najčešće vrste reformi kao što su nacionalne strategije promocije tjelesne i zdravstvene kulture, promjene vezane za kurikulum i nastavnike kao i unaprjeđenja sportske infrastrukture u školama.

Konačno, izvješće ima dva dodatka. Prvo nudi sveobuhvatni pregled nacionalnih strategija i glavnih inicijativa velikih razmjera u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i fizičkoj aktivnosti u Europi, s kratkim opisima i poveznicama na mrežne stranice. Drugi dodatak nudi pregled preporučenog broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture u redovitom obveznom obrazovanju.

11

SAŽETAK

Sve europske zemlje prepoznaju važnost tjelesne i zdravstvene kulture u školi. Ovaj nastavni predmet obvezan je dio svih središnjih kurikulumskih okvira i obvezan u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju diljem Europe. Zemlje su također naglasile značaj fizičke aktivnosti i sporta kao korisnog načina korištenja slobodnog vremena.

Oko polovice obrazovnih sustava ima nacionalne strategije promocije razvoja tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti (poglavlje 1), dok dvije trećine obrazovnih sustava ima inicijative velikih razmjera posvećene ovom području. Ovo jasno odražava političku volju za razvojem i poticanjem takvih aktivnosti kao odrednice društvenog blagostanja i zdravlja. U službenim dokumentima o tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi njeni glavni ciljevi obuhvaćaju fizički, osobni i socijalni razvoj učenika (poglavlje 2). Zdravlje i zdravi način života često se naglašavaju u nacionalnim ciljevima i ishodima učenja tjelesne i zdravstvene kulture dok je zdravstveni odgoj i obrazovanje u nekoliko zemalja zaseban nastavni predmet. U nekim zemljama određene aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture su obvezne dok u drugima škole same odlučuju o svojim aktivnostima. U nekoliko zemalja postoje i obvezne aktivnosti i autonomija škola.

Što se tiče preporuka o minimalnom broju sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture (poglavlje 3), postoje velike razlike među zemljama. Općenito gledano, broj sati nastave ne mijenja se značajno tijekom obveznog obrazovanja i iznosi od 50 – 80 sati godišnje, broj koji je ostao više-manje isti posljednjih pet godina. Međutim, u usporedbi s drugim predmetima, ovaj je broj i dalje razmjerno mal. Općenito, iznosi manje od 10% ukupnog broja nastavnih sati ili otprilike polovici sati posvećenih matematici.

Gotovo sve zemlje procjenjuju osobni napredak i postignuća u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, iako se u početnim godinama obrazovanja ovo vrednovanje formalno ne ocjenjuje (poglavlje 4). Formativna i sumativna procjena primjenjuju se u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju s tim da je sumativna procjena nešto češća. Sustav ocjenjivanja uglavnom je isti kao i kod drugih obveznih nastavnih predmeta. Malta, Rumunjska, Slovenija, Švedska, Ujedinjena Kraljevima (Engleska i Wales) i Island izradile su ljestvice napredovanja za nacionalno vrednovanje postignuća u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. U Francuskoj se 2012./13. po prvi put testira nova ljestvica nacionalnog vrednovanja. Ovaj standardizirani alat ima dvostruku svrhu utoliko što podržava procjenu koju vrše nastavnici i stvara okvir za nacionalne usporedbe ishoda učenja. Nacionalni ispiti iz tjelesne i zdravstvene kulture provedeni su samo u Sloveniji 2009. godine.

Što se tiče nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture (poglavlje 5), ovaj predmet na primarnoj razini poučavaju učitelji razredne nastave ili predmetni nastavnici. U nekoliko zemalja škole same mobu odlučiti hoće li zaposliti učitelja ili predmetnog nastavnika za ovu svrhu. U nižem sekundarnom obrazovanju predmetni su nastavnici norma. Što se njihovih kvalifikacija tiče, predmetni nastavnici na primarnoj razini obično imaju diplomu/stupanj prvostupnika, dok u nižem sekundarnom obrazovanju gotovo većina zemalja traži diplomu magistra kao diplomu prvostupnika. Prilike za stručno usavršavanje (CPD) ne nude se samo nastavnicima ovog predmeta nego i učiteljima razredne nastave i nastavnicima drugih nastavnih predmeta. Ovim se dodatno razvija kroskurikularni pristup tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te promiče uvrštavanje redovite fizičke aktivnosti u drugim predmetima.

Tjelesna i zdravstvena kultura izvodi se u sklopu redovite nastave. Izvannastavne aktivnosti dopunjuju ili proširuju opseg fizičkih aktivnosti (poglavlje 6). Često su usmjerene na natjecanja i druge događaje koje organizira škola i školski klubovi, ili se organiziraju u partnerstvu s drugim tijelima. Zanimljiv pomak u poimanju sportskih natjecanja navode Grčka i Finska koje podupiru njegovu sudioničku, a ne

T je les na i z d ravs t v ena k u l t u ra i s por t u eu ropsk im šk o lama

12

natjecateljsku prirodu. Obje zemlje navode kako je važno motivirati učenike, ali da bi trebali cijeniti samo uživanje i zadovoljstvo sudjelovanja u sportu. Vjeruje se da takvi događaji pomažu u sprječavanju nasilja i zlostavljanja. Nekoliko zemalja pokušava uključiti više fizičkih aktivnosti u dnevnu školsku rutinu te ih obavljati tijekom dana, odmora ili čak na putu kući.

Oko trećine ispitanih zemalja planiraju reforme vezane za tjelesni i zdravstveni odgoj (poglavlje 7). Portugal i Finska namjeravaju poboljšati položaj fizičke aktivnosti izravnim povećanjem minimalnog broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture, dok Grčka i Mađarska namjeravaju povećati ponudu organizirane fizičke aktivnosti u školi. Nacionalnim reformama nastoje se i poboljšati uvjeti u kojima se ovaj nastavni predmet poučava i promicati usavršavanje onih koji ga poučavaju.

13

POGLAVLJE 1: NACIONALNE STRATEGIJE I INICIJATIVE VELIKIH RAZMJERA

Promocija tjelesne i zdravstvene kulture u školama obuhvaća uvođenje ili prilagodbu politika koje nastoje podignuti opću svijest o cjeloživotnoj društvenoj i obrazovnoj vrijednosti fizičke i sportske aktivnosti. U mnogim zemljama takvo djelovanje zahtjeva strateški i racionalni pristup mobilizaciji mladih uz poštivanje ovog načelo i stvaranje prilike u kojima mogu sudjelovati u fizičkim aktivnostima. Reforme u ovome području mogu biti način da se obrazovnoj zajednici kaže kako se pojedino pitanje smatra prioritetom vlade. Nacionalne strategije mogu sadržavati mjere kao što su reforma kurikuluma, potpora nastavnicima, pregled financiranja, razne regionalne ili lokalne inicijative i druge primjerene aktivnosti. Obično ih razvijaju središnja tijela (kao što su ministarstva obrazovanja i sporta ili ministarstva zdravlja). Međutim, uglavnom su rezultat uske suradnje niza različitih tijela i skupina koje mogu uključivati sportska udruženja i federacije, olimpijske odbore, nastavnike, učenike, roditelje i partnere iz privatnog sektora.

Nedostatak nacionale strategije može značiti kako središnja tijela lokalna tijela ili škole smatraju najboljim mjestima za provođenje aktivnosti o kojima je riječ. U drugim slučajevima nacionalna strategija može ići svojim tijekom ili biti u postupku razvoja (vidi poglavlje 7). K tome, neke su zemlje možda uvele opsežne, na središnjoj razini organizirane inicijative promocije tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti, neovisno o tome imaju li nacionalne strategije u ovome području.

U ovom poglavlje daje se pregled pristupa pitanju nacionalne strategije. Nakon toga se ispituje postojanje inicijativa velikih razmjera koje ju u nekim zemljama zamjenjuju ili dopunjuju. Konačno, razmatra se prati li se i kako ta strategija. Službeni nazivi i poveznice na mrežne stranice trenutnih strategija te značajne kurikularne i izvankurikularne inicijative velikih razmjera nalaze se u dodatku 1.

1.1. Nacionalne strategije

Europske zemlje imaju različite pristupe razvoju strategija i promociji tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti. Uvedene nacionalne strategije često se temelje na rezultatima prethodnih strategija ili na projektima i rezultatima istraživanja u području tjelesne i zdravstvene kulture. Mogu biti i rezultat procesa konzultacija koji uključuje razne dionike kao što su specijalizirana tijela ili stručnjaci u sektoru sporta. Strategije na snazi ne određuju uvijek konkretne aktivnosti. Međutim, ukazuju na smjer i područja u kojima su promjene i unaprjeđenja potrebna. Na taj način predviđaju razvoj i provođenje konkretnih mjera ili aktivnosti u pojedinom području.

Strategije mogu biti usmjerene na tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školama ili ciljati šire na društvo u cjelini is mjerama koje se posebno odnose na školsku djecu. Strategija često daje cjelokupni okvir razvoja tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti. Konkretne aktivnosti se onda jasno spominju u strategiji ili se razvijaju kasnije, u skladu s općim ciljevima (vidi odjeljak 1.2).

Zemlje koje nemaju strategiju ili inicijative velikih razmjera često navode nacionalne okvire i kurikulume kao glavne dokumente koji usmjeravaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Iako ovo nisu strategije, može se raditi o vrlo detaljnim dokumentima koji pokrivaju sva pitanja razvoja kurikularne ili izvankurikularne tjelesne i zdravstvene kulture u školi. Međutim, u ovome poglavlju ispituju se samo formalne strategije. Kurikulum se obrađuje u poglavlju 2. Na kraju, iako zakoni vezani za obrazovanje i sport također mogu određivati politiku zemlje o tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i fizičkoj aktivnosti u školi, takvo zakonodavstvo se ovdje ne uzima u obzir.


14

Oko polovice obrađenih obrazovnih sustava usvaja nacionalne strategije za promociju i razvoj tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti u školi (vidi sliku 1.1). Nazivi ovih strategija, njihovi vremenski okviri i kratki opis dani su u dodatku 1, uz poveznice na mrežne stranice koje sadrže dodatne informacije o njima.

Slika 1.1: Postojanje nacionalnih strategija i inicijativa velikih razmjera za promociju tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom (ISCED 2), 2011./12. g.

Strategija

Inicijativa

Nema strategije ni inicijative

Nije dostupno

Izvor: Eurydice.

Napomena za pojedinu zemlju

Danska: Nova strategija donesena 2012. godine će se u potpunosti provoditi 2013./14. godine.

Obuhvat i ciljne skupine

Strategije u zemljama ispitanicama ciljaju na tjelesnu i zdravstvenu kulturu u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju u sklopu opće strategije koja obuhvaća šire dijelove stanovništva, kao što je slučaj u Latviji i Sloveniji, ili su više usmjerene izravno na mlade, kao što je to kod Ujedinjene Kraljevine (Engleske). Međutim, neke su strategije posebno osmišljene za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i školski sport kao one u Bugarskoj, Španjolskoj i Hrvatskoj.

Strategije ciljaju na cjelokupnu tjelesnu i zdravstvenu kulturu ili obuhvaćaju određenu obrazovnu razinu. Vrlo često strategije obuhvaćaju cjelokupno sekundarno obrazovanje, uključujući niže i više razine.

Strategije u nekim zemljama obuhvaćaju aktivnosti i politike posebno usmjerene na određene ciljne skupine. Skupine koje se najčešće navode sežu od učenika s posebnim obrazovnim potrebama i učenika s invaliditetom do djevojčica i darovitih mladih sportaša.

Opći i specifični ciljevi

Cilj nacionalnih strategija može se razlikovati od jedne zemlje do druge, u skladu s trenutnim političkim, gospodarskim i društvenim prioritetima. Ciljevi koji se najčešće navode su povećanje broja mladih koji sudjeluju u sportskim aktivnostima, razvoj svijesti o vrijednosti tjelesne i zdravstvene kulture, stvaranje pozitivnog stava prema fizičkim aktivnostima te motiviranje mladih na sudjelovanje u

ISCED 2 LT

Pog l av l j e 1 : N ac io na l n e s t r a t eg i j e i I n i c i j a t i ve ve l i k i h r az mje ra

15

istima tijekom života. Mnoge strategije stoga spominju fizičku aktivnosti i sport u promociji zdravlja i zdravog načina života, kao i širi doprinos fizičkom, osobnom i socijalnom razvoju.

Međutim, druge nacionalne strategije više su usmjerene na pojedina pitanja, imajući jedan ili nekoliko općih ciljeva. Primjerice, zdravlje učenika i zdravi razvoj u samoj su srži strategija u Austriji, Rumunjskoj, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Walesu). Nekoliko strategija usredotočeno je na važnost odgovarajućih sportskih objekata i opreme, kao u Latviji i Hrvatskoj. Cjelokupno gledano, strategije naglašavaju potrebu unaprjeđenja kvalitete i dostupnosti sportske infrastrukture za učenike te otvaranje iste široj zajednici.

Konačno, strategije obično obuhvaćaju kurikularne (vidi poglavlje 2) i izvankurikularne aktivnosti (vidi poglavlje 6).

1.2. Inicijative velikih razmjera

Devet obrazovnih sustava bez službene nacionalne strategije promocije tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti uveli su na središnjoj razini koordinirane inicijative velikih razmjera kojima se potiču i razvijaju fizičke aktivnosti (vidi sliku 1.1). Nadalje, u 14 obrazovnih sustava koji imaju nacionalne strategije, uz njih imaju značajne inicijative ili se iste razvijaju u sklopu strategije kako bi razradili jedan ili više njenih ciljeva. Takve su inicijative uglavnom programi ili projekti s definiranim vremenskim okvirom, proračunom, aktivnostima i dionicima.

Cjelokupno gledano, inicijativama koordiniranima na središnjoj razini upravljaju tijela odgovorna za promociju tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti. Njima se pomaže školama, mladima, ili drugim dionicima u njihovim naporima za unaprjeđenjem i promocijom sporta i fizičke aktivnosti. Najčešće se, u sklopu takvih projekata i programa, školama i drugim dionicima dodjeljuju sredstva. Njihovu provedbu podupiru posebno određeni koordinatori ili savjetnici u školama ili javnim tijelima, nacionalnim sportskim federacijama i raznim udruženjima.

Kao i strategije, inicijative velikih razmjera skrbe o kurikularnim i izvankurikularnim aktivnostima. Što se sadržaja tiče, ove su inicijative uglavnom usmjerene na dva pitanja. Prvo, potiču i podupiru kvalitetnu tjelesnu i zdravstvenu kulturu i fizičku aktivnost koja se u školama nudi za sve učenike; drugo potiču ih i motiviraju na uključenje u aktivnosti ove vrste.

1.3. Praćenje nacionalnih strategija

U svim europskim zemljama gotovo svaki dio školskog obrazovanja, uključujući tjelesnu i zdravstvenu kulturu, podliježe redovitom unutarnjem ili vanjskom vrednovanju (ili oboma) koje obično uključuje školsku inspekciju. Međutim, redovito vrednovanje ove vrste nije obrađeno ovdje. Umjesto toga, u ovom se odjeljku kratko ispituje na središnjoj razini organizirano praćenje provedbe nacionalnih strategija o kojima je gore bilo riječi.

Kako se može vidjeti na slici 1.2 jedanaest od 19 obrazovnih sustava prati svoje strategije. Metode praćenja razlikuju se od zemlje do zemlje. Ovisno o zemlji o kojoj je riječ, u ovaj su postupak uključena nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i same škole.


16

Slika 1.2: Praćenje nacionalnih strategija u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.

Strategije s praćenjem

Strategije bez praćenja

Nema strategija

Nije dostupno

Izvor: Eurydice.

Praćenje najčešće obuhvaća pripremanje izvješća, uglavnom od strane tijela odgovornih za nacionalnu strategiju. Ova izvješća pomažu središnjim tijelima uočiti bilo koji dio njihove politike koji treba promijeniti, ili pospješiti korištenje financijskih i drugih sredstava. Obično se objavljuju na mrežnim stranicama tijela koja su za njih odgovorna.

U Belgiji (Flamanskoj zajednici), Španjolskoj, Austriji, Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Sjevernoj Irskoj) javna tijela su usvojila druge metode praćenja. U Belgiji (Flamanskoj zajednici) osnovan je odbor za praćenje koji provjerava kako podružne organizacije provode aktivnosti školskog sporta. Slično tako, praćenje u Austriji obavlja upravljački odbor. U Španjolskoj su određena mjerila za 2016. i 2020. godinu, a ustanova zadužena za praćenje je Visoko vijeće za sport. U Rumunjskoj je osnovana Nacionalna zajednička komisija za praćenje i pregled strategije. U Ujedinjenoj Kraljevini (Sjevernoj Irskoj) provedeno je jednokratno osnovno ispitivanje tjelesne i zdravstvene kulture prema rasporedu u primarnom obrazovanju nakon primarnog.

17

POGLAVLJE 2: KURIKULARNI SADRŽAJ

Tjelesna i zdravstvena kultura je obvezni predmet na primarnoj i nižoj sekundarnoj razini u svim zemljama koje su sudjelovale u upitniku. Postoje mnoge sličnosti i neke razlike među ovim zemljama u pristupu ovom nastavnom predmetu. U ovome se poglavlju prvo opisuju glavni ciljevi tjelesne i zdravstvene kulture prema njihovoj definiciji u središnjim službenim dokumentima. Nakon toga u poglavlju se daje pregled onoga što se smatra ishodima učenja te razmatraju obvezne i izborne fizičke aktivnosti te razlozi uvođenja obveznih aktivnosti. U istome se također ispituje je li zdravstveni odgoj zaseban predmet ili integriran u druge nastavne predmete. Poglavlje završava kratkim pregledom mogućih iznimki od tjelesne i zdravstvene kulture. Planirane reforme nacionalnih kurikuluma sažete su u poglavlju 7.

2.1. Nacionalni ciljevi

Sve zemlje određuju glavne ciljeve tjelesne i zdravstvene kulture u školi koje, u nekim slučajevima, prati nacionalna definicija. Tjelesna i zdravstvena kultura ne može biti ograničena samo na povećanje fizičkih sposobnosti budući da se bavi mnogo širim rasponom vještina, od kojih su neke emocionalne i socijalne, kao i kognitivnim procesima, motivacijom i moralnim pojmovima. Stoga, gotovo sve zemlje kao njen glavni cilj navode fizički, osobni i socijalni razvoj mladih.

2.1.1. Fizički razvoj

Priroda tjelesne i zdravstvene kulture je takva da se na njenim satovima obično prioritet daje razvoju fizičkih i motoričkih vještina. Djecu i mlade se stoga poučava kako proširiti svoje fizičke sposobnosti, postići bolju koordinaciju, brže reakcije, veću brzinu, izdržljivost, gipkost, ravnotežu i snagu. Litva i Mađarska spominju poželjnost dodatnih vještina kao što su postizanje boljeg držanja i pravilnog disanja. Na nastavi se također nastoje razviti motoričke vještine posebno vezane za određeni sport i igre. Sljedeća zadaće tjelesne i zdravstvene kulture je kompenzacija za sate provedene sjedeći tijekom većeg dijela ostatka nastave i, općenito, obeshrabriti sjedilački način života.

Fizički razvoj usko je vezan za promociju zdravlja i zdravog načina života, uključujući cjeloživotno zadovoljstvo u fizičkoj aktivnosti i vježbi. Gotovo sve zemlje naglašavaju kako je iznimno važno cijeniti vrijednost takve aktivnosti za zdravlje kako bi unaprijedili kvalitetu života. Mladi u školi bi također trebali dobiti priliku naučiti više o čimbenicima koji utječu na njihove fizičke sposobnosti. Konačno, tjelesna i zdravstvena kultura nudi okruženje u kojem mogu samostalno testirati svoju fizičku spremnost, eksperimentirati s određenim aktivnostima i ako požele, nastaviti s njima u slobodno vrijeme.

2.1.2. Osobni razvoj

Tjelesna i zdravstvena kultura može značajno doprinijeti osobnom razvoju mladih pomažući ima razviti fizičku svijest i vjerovanje u vlastite fizičke sposobnosti, uz opći osjećaj fizičkog blagostanja, a time i većeg samopouzdanja i samopoštovanja. Tjelesna i zdravstvena kultura razvija i njihovu snagu volje, osjećaj odgovornosti, strpljenje i hrabrost. U isto vrijeme, pomaže im da budu realni u pogledu svojih fizičkih i drugih sposobnosti te u svojim odlukama i djelovanjima, učeći tako prihvaćati sebe i poštivati razlike kod drugih.

Zdravstvena korist fizičke aktivnosti doprinosi i uravnoteženim mentalnim stavovima. Tjelesna i zdravstvena kultura nastoji razviti samostalno asertivno ponašanje u raznim situacijama, te mladima


18

omogućuje da raspravljaju i otkrivaju načine kako se konstruktivno nositi s negativnim emocijama i stresom.

K tome, nekoliko zemalja – Latvija, Mađarska, Malta i Ujedinjena Kraljevina (Engleska) – naglašava kako tjelesna i zdravstvena kultura i sport u školi dodaju natjecateljsku crtu osobnom razvoju. Učenici sudjeluju u sportskim natjecanjima ili događanjima u kojima se uče natjecati i suočavati s različitim izazovima. Uče i kako planirati, provoditi i vrednovati aktivnosti, ideje i rad. Imaju priliku eksperimentirati s različitim ulogama kao što su uloga igrača, sudca, organizatora i gledatelja, te primijeniti strategije i taktike. Međutim, Finska navodi suprotni pristup. Tamo se potiče razvoj vještina individualnog rada i suradnje, ali bez naglaska na natjecanju.

2.1.3. Socijalni razvoj

Socijalni razvoj naglašava vrlo širok raspon vještina. Neke zemlje spominju stjecanje „mekih vještina“ kao što je dobra komunikacija i konstruktivna suradnja s drugima na ravnopravnoj osnovi.

Mnoge zemlje naglašavaju vrijednost integracije mladih u društvo, vrijednost njegovanja i unaprjeđenja osjećaja solidarnosti, društvene interakcije, timskog rada i timskog duha, fair play-a te njihovog poštivanje pravila i drugih, kao dijela razvoja njihove socijalne osobnosti u cijelosti.

Značaj širih vrijednosti čovjeka i okoliša jasno su istaknule samo neke zemlje. Island navodi važnost odgovornosti prema živim bićima i okolišu dok Danska naglašava kako bi tjelesna i zdravstvena kultura djeci i mladima trebala pomoći da postanu svjesni svoje odgovornosti za vlastiti život te im pokazati kako biti društveno angažiran u zajednici.

Određene zemlje naglašavaju važnost tjelesne i zdravstvene kulture za sport u društvu. Češka, Estonija i Mađarska naglašavaju činjenicu kako tjelesna i zdravstvena kultura potiču mlade na gledanje i sudjelovanje u sportskim događanjima, te redovito informiranje o sportu. Lihtenštajn sport promatra kao kulturnu sastavnicu društva koja se stoga smatra nečim od javnog interesa.

2.2. Ishodi učenja

Zemlje se odlučuju za različite načine definiranja ishoda učenja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u školi. Većina ih kao svoje središte opisuje opće, kvalitativne ciljeve (vidi sliku 2.1). Razlika između nacionalnih ciljeva i ishoda učenja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi nije vrlo jasna i može biti teško razlikovati ih.

Kao i nacionalni ciljevi, ishodi učenja obično obuhvaćaju vještine vezane za fizički, osobni i socijalni razvoj i naglašavaju važnost zdravog načina života. To se posebno odnosi na zemlje u kojima škole mogu birati i provoditi one aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture koje najbolje odgovaraju kvalitativnim ciljevima. Neke zemlje, koje određuju kvalitativne ciljeve, kao ishode učenja spominju i određene fizičke aktivnosti u sportu kako što su gimnastika ili atletika (vidi odjeljak 2.3).

Osim vještina i sposobnosti prepoznatih u nacionalnim ciljevima tjelesne i zdravstvene kulture, one na koje se cilja kao ishode učenja su detaljnije nego glavni ciljevi ili šire njihov opseg. Primjerice, pitanja zdravlja i cjeloživotni pozitivni stavovi prema fizičkoj aktivnosti spominju se u nacionalnim ciljevima i u gotovo svim zemljama su i ishodi učenja. Međutim, konkretnije, to također podrazumijeva borbu protiv pretilosti i učenje o pitanjima prehrane i dijete. Uz to, tjelesna i zdravstvena kultura nastoji razviti osobnu higijenu, spriječiti ozljede te povećati svijest i znanje o rizicima i mjerama zaštite, kao i poučiti mlade kako se ponašati u hitnim situacijama.

Pog l av l j e 2 : Ku r i k u la rn i s ad r ža j

19

Među zemljama koje određuju kvalitativne ishode učenja, određena skupina navodi kako definiraju i kvantitativne ishode učenja kako je prikazano na slici 2.1. U ovim zemljama od učenika se može očekivati da trče određeno vremensko razdoblje, da plivaju određene udaljenosti ili izvode određene vježbe u određenim sportovima.

Slika 2.1: Postojanje kvalitativnih i kvantitativnih ishoda učenja u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12.

Kvalitativni ciljevi

Kvantitativni ciljevi

Nije dostupno

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Ishodi učenja su poželjne konkretne razine postignuća definirane u smislu znanja, vještina i kompetencija. Mogu biti kvantitativni i kvalitativni.

Zemlja koja je prikazana da ima kvantitativne ciljeve navodi najmanje jednu aktivnost u kojoj je određen kvantitativni cilj.

Napomena za pojedinu zemlju Slovenija: Kvantitativni ciljevi određeni su samo za trčanje (atletiku), plivanje i pješačenje u prirodi. Švedska i Island: Kvantitativni ciljevi su određeni samo za plivanje. Ujedinjena Kraljevina (ENG): Kvantitativni ciljevi određeni su samo za plivanje i samo na razini ISCED 1.

Neki ishodi učenja povezani su s drugim nastavnim predmetima osim tjelesne i zdravstvene kulture. U zemljama kao što su Njemačka, Portugal, Ujedinjena Kraljevina i nordijske zemlje postoji kroskurikularni pristup ovom predmetu, u kojem su mu dodijeljeni određeni ciljevi, ali je i povezan s drugim nastavnim predmetima. Na taj način učenici mogu dobiti priliku učiti o komplementarnim aspektima tjelesne i zdravstvene kulture i prirodnim i društvenim znanostima te istraživati zanimljive praktične poveznice među njima.

Primjerice, nordijske zemlje navode kako učenici uče kako koristiti mape i druga sredstva orijentacije u prirodnom okruženju. U Češkoj, Njemačkoj i Norveškoj prometna su pravila za pješake i bicikliste dio kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture, a u nekima zemljama je i prva pomoć. Ne iznenađuje kako se u Grčkoj, ali i u Češkoj i Poljskoj spominje važnost upoznavanja mladih s olimpijskim idealima i simbolima.

Uz to, u Latviji, Austriji, Sloveniji i Finskoj uvedene su mjere kojima se sve nastavnike potiče na uključivanje fizičke aktivnosti u razne školske predmete.

Ministarstvo obrazovanja u Latviji podržalo je projekt poučavanja o zdravom držanju u primarnom obrazovanju te pomoglo u organizaciji stručnog usavršavanja zaposlenika o rješavanju skolioze. Sada nastavnici raznih predmeta učenicima tijekom nastave nude aktivne i dinamične pauze u trajanju od 2 – 5 minuta.

ISCED 2 UK-ENG


20

U Sloveniji kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture sadrži preporuku minuta za zdravje („minuta za zdravlje“) kojom se nastavnike drugih predmeta potiče da povremeno prekinu nastavni sat, prozrače prostoriju te učenicima predlože motoričke aktivnosti i opuštanje neko vrijeme.

2.3. Status aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture

Središnja tijela mnogih zemalja u svoje kurikulume za prve godine primarnog obrazovanja uključuju aktivnosti kao što su hodanje, trčanje, skakanje i bacanje. Postupno se kurikulumi izgrađuju na ovim osnovnim aktivnosti i proširuju opseg motornih vještina djece tako što ih vježbaju u sportskim disciplinama. Najčešće aktivnosti navedene su na slici 2.2 s jasnom razlikom između obveznih i izbornih aktivnosti koje škole u nekim obrazovnim sustavima mogu same odrediti. Nadalje, nema značajnih razlika između primarnog i nižeg sekundarnog obrazovanja.

Slika 2.2: Aktivnosti navedene u središnjem kurikulumu/službenim dokumentima u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.

a) Obvezne aktivnosti

Atletika

Ples

Igre

Gimnastika

Zdravlje i kondicija

Priroda i pustolovina

Plivanje

Zimski sportovi

Ostalo

= Autonomija škola

b) Izborne aktivnosti

Atletika

Ples

Igre

Gimnastika

Zdravlje i kondicija

Priroda i pustolovina

Plivanje

Zimski sportovi

Ostalo

= Autonomija škola

Lijevo ISCED 1

Desno ISCED 2 Nema izbornih aktivnosti

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Uključivanje aktivnosti znači da se poučava najmanje jednom godišnje na razini ISCED 1 i 2.


21

U oko jednoj trećini obrazovnih sustava škole su, na obje ove obrazovne razine, slobodne odlučiti koje bi aktivnosti trebale biti obvezne. Škole i njihovi nastavnici stoga odlučuju za koje je fizičke aktivnosti najvjerojatnije da će dovesti do poželjnih ishoda učenja. Iako škole u nekim zemljama imaju značajnu razinu samostalnosti, postoje neke aktivnosti koje su propisane, preporučene ili se najčešće provode stoga su prikazane na slici 2.2. To je slučaj u Danskoj, Španjolskoj, Litvi, Austriji, Rumunjskoj, Švedskoj i Islandu. U ostatku zemalja, fizičke aktivnosti navedene su u kurikulumu.

Među obveznim aktivnostima tjelesne i zdravstvene kulture, igre su najčešće. Neke zemlje navode kako se igraju poznate igre, obično igre loptom. Druge zemlje spominju „igre“ općenito ali navode vještine koje se trebaju savladati kako što su poskakivanje, nošenje, bacanje, dodavanje i hvatanje. Nakon „igara“ slijede gimnastika, atletika i ples. Aktivnosti izuzev onih navedenih na slici 2.2., a koje neke zemlje navode, odnose se na borilačke vještine i vodene sportove.

Središnja tijela u nekim zemljama određuju određene izborne fizičke aktivnosti. Međutim, uglavnom se bilježi kako škole odlučuju hoće li se te aktivnosti provoditi i, ako da, koje. Cjelokupno gledano, 17 obrazovnih sustava na primarnoj razini i 21 na nižoj sekundarnoj razini navode autonomiju škola.

2.4. Zdravstveni odgoj

Kao jedan od glavnih ciljeva tjelesne i zdravstvene kulture u školi koji zemlje često spominju je zdravi način života. Uz to, kako je prikazano na slici 2.2. zdravlje i kondicija su česte aktivnosti. Uistinu, mnoge zemlje uključuju razne dijelove zdravstvenog odgoja u nastavu drugih predmeta kao što je biologija i društvene znanosti.

Slika 2.3: Status zdravstvenog odgoja u središnjem kurikulumu/službenim dokumentima u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.

Primarno obrazovanje Niže sekundarno obrazovanje

Obvezni zasebni predmet Autonomija škola Nije dostupno

Integriran u druge obvezne predmete Nije obvezan

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Tamo gdje se zdravstveni odgoj poučava kao obvezni zasebni predmet, to se događa najmanje u jednoj školskoj godini.

Napomena za pojedinu zemlju Rumunjska: Zdravstveni odgoj je izborni predmet u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju na nacionalnoj razini i škole mogu odlučiti hoće li ga poučavati ili ne.


22

Nekoliko zemalja zdravstveni odgoj u svojim kurikulumima nude kao obvezni zasebni predmet. To se odnosi na Cipar i, u nižem sekundarnom obrazovanju, na Irsku i Finsku. U gotovo svim drugim zemljama, zdravstveni odgoj je sastavni dio drugih obveznih nastavnih predmeta.

U Češkoj škole mogu odlučiti hoće li se dijelovi zdravstvenog odgoja poučavati kao zasebni predmeti ili kao dio drugih nastavnih predmeta u nižem sekundarnom obrazovanju.

Prema odgovorima zemalja zdravstveni odgoj obično obuhvaća jednu ili više sljedećih tema: fizičko, osobno i socijalno blagostanje; zdravlje i prevencija bolesti; higijena; zaštita; spolno zdravlje; hrana i prehrana; zdravlje i društveni poroci (alkohol, duhan i upotreba droge).

2.5. Razlozi odabira pojedinih obveznih aktivnosti utemeljeni na politici

Iako zemlje desetljećima uključuju određene fizičke aktivnosti i sportske discipline u kurikulum, razlozi odabira nisu toliko jasni. Zemlje obično naglašavaju vrijednost dugoročne posvećenosti fizičkoj aktivnosti. Tjelesna i zdravstvena kultura smatra se način poticanja djece i mladih na istraživanje različitih aktivnosti kako bi bili motivirani na zadovoljstvo fizičkom rekreacijom tijekom života.

Praktični čimbenici ponekada značajno uvjetuju izbor pojedine obvezne aktivnosti u školi. Škole moraju biti u stanju ponuditi odgovarajuće prostore i opremu za poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture tijekom nastavnih sati koji obično traju jedan sat. Postojanje sportske infrastrukture lokalne zajednice može također povećati mogućnosti organizacije fizičkih aktivnosti i povećati kvalitetu ponude.

Dok središnja tijela u nekim zemljama propisuju obvezne aktivnosti za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, u drugima zemljama škole mogu same odlučiti o ovim aktivnostima, dok pak druge usvajaju oba pristupa (vidi odjeljak 2.3). Međutim, sve zemlje svoje obvezne aktivnosti izabiru u skladu s određenim kriterijima. Kad ih se pitalo za obrazloženja ili razloge njihova izbora utemeljene na politici, gotovo sve spominju kurikularne ciljeve i ishode učenja. Neovisno je li riječ o središnjoj ili školskoj razini, izabiru one fizičke aktivnosti za koje vjeruju da će biti najprimjerenije za postizanje definirane svrhe. Međutim, nekoliko zemalja navodi određene specifične razloge odabira pojedine fizičke aktivnosti.

Slika 2.4: Specifični razlozi odabira obveznih aktivnosti utemeljeni na politici u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.

Povijesna i kulturna tradicija

Istraživanje temeljeno na dokazima

Prethodno iskustvo i/ili međunarodna praksa

Nema posebnog razloga

Nije dostupno

Izvor: Eurydice.

ISCED 1 CY


23

Povijesna i kulturna tradicija najrašireniji su razlog odabira fizičke aktivnosti školi. Ovo se odražava i u poučavanju tradicionalnih plesova i igara čiji korijeni leže u kulturi društva. Španjolska spominje određene fizičke aktivnosti koje se poučavaju u školi u odnosu na očekivane ishode učenja, ali navodi i kako većina autonomnih zajednica uključuje svoje vlastite tradicionalne sportove i igre kao obvezne aktivnosti u svojim kurikulumima.

Dugogodišnja fizička aktivnosti i sportske discipline imaju svoje mjesto u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u školi. Međutim, novi ili popularni sportovi mogu također motivirati učenike na sudjelovanje u fizičkoj aktivnosti. Latvija i Litva navode kako osim tradicionalnih popularnih igara, novi sportovi kao što su floorball i frizbi uvedeni su u tjelesnu i zdravstvenu kulturu kako bi mladima pomogli u razvoju pozitivnog stava prema sportu.

Osam obrazovnih sustava naglašavaju rad stručnjaka koji provode istraživanja i objavljuju rezultate istih koji se zatim koriste kao temelj za odabir primjerene fizičke aktivnosti u školi.

Konačno, prethodno iskustvo ili međunarodne prakse značajno doprinose odabiru fizičke aktivnosti u nižem sekundarnom obrazovanju na Cipru, i u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju u Češkoj, Grčkoj, Francuskoj, Litvi, Poljskoj, Hrvatskoj i Turskoj. U Poljskoj su sva tri razloga za odabir aktivnosti (kako je prikazano na slici 2.4) jednako važna.

2.6. Izuzeća/Poštede od tjelesne i zdravstvene kulture

Zbog raznih zdravstvenih razloga učenici može se dogoditi da učenici nisu uvijek u stanju sudjelovati u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. U tom slučaju, mogu privremeno ili trajno biti izuzeti. Radi li se o djelomičnom ili potpunom izuzeću/poštedi ovisi o tome mogu li sudjelovati u barem nekim aktivnostima o kojima je riječ.

Slika 2.5: Izuzeća od tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.

Medicinska potvrda

Roditeljska ispričnica

Roditeljska ispričnica za ad-hok slučajeve, medicinska potvrda za dulja razdoblja

Nije dostupno

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Izuzeća se odnose na djelomično ili cjelovito izuzeće na privremenoj ili trajnoj osnovi.


24

Procedure izuzeća u ispitanim zemljama se razlikuju. Neke zemlje od učenika zahtijevaju medicinsku potvrdu kojom se dokazuje nesposobnost izvođenja fizičkih aktivnosti i u tom slučaju roditeljski zahtjev nije prihvatljiv. Druge zemlje obično prihvaćaju pisane zahtjeve roditelje kao dostatan temelj za izuzeće, iako ih većina to radi samo na ad-hok osnovi. Medicinska potvrda se može tražiti ukoliko se traži izuzeće za dulja razdoblja. Belgija (Flamanska zajednica) navodi kako se roditeljska ispričnica može zanemariti ukoliko postoji ikakva sumnja u vjerodostojnost zahtjeva, dok medicinska potvrda formalno obvezuje škole da ju uvaže. U Danskoj, Mađarskoj i Švedskoj škole odlučuju je li pisani zahtjev roditelja dovoljan ili je potrebna medicinska potvrda.

Ukoliko učenici imaju poštedu od tjelesne i zdravstvene kulture zbog ozljede ili bolesti, od njih se obično traži da sudjeluju u aktivnostima koje su moguće obzirom na stanje. U slučaju djelomičnog izuzeća to može obuhvaćati fizičke aktivnosti koje dotični učenik i dalje može izvoditi unatoč njegovoj/njenoj ozljedi ili lošem zdravlju. U ostalim se slučajevima od učenika može tražiti teorijski ili nefizički rad vezan za tjelesnu i zdravstvenu kulturu kao što je pisanje seminara o istoj, što je slučaj u Belgiji (Francuskoj zajednici), uloga sudca, davanje povratne informacije ili praćenje rezultata, kao što je u Irskoj i Italiji. Time se osigurava da učenici dobiju nešto od nastave iako su manje aktivno u nju uključeni. Pomaže i u sprječavanju učenika od izostanaka s nastave tjelesne i zdravstvene kulture kako bi pisali domaći rad ili možda radili na drugim predmetima.

25

POGLAVLJE 3: PREPORUČENI BROJ SATI NASTAVE

Važnost tjelesne i zdravstvene kulture naglašena je u kurikulumima svih europskih zemalja u kojima je ista obvezni predmet tijekom cijelog redovitog obveznog općeg obrazovanja. Unatoč tome, propisani broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture značajno se razlikuje od zemlje do zemlje. Prvi dio ovog poglavlja ispituje minimalni broj sati nastave koji se preporuča u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju. Drugi dio nudi pregled promjena ovih preporuka u razdoblju od 2006./07. do 2011./12. godine. Na kraju, kako bi se dobila bolja slika o važnosti tjelesne i zdravstvene kulture u usporedbi s drugim nastavnim predmetima, treći dio ispituje udio nastavnih sati posvećenih tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u kurikulumima na obje obrazovne razine o kojima je riječ.

3.1. Preporuke o broju sati nastave u obveznom obrazovanju

U oko dvije trećine europskih zemalja, središnja tijela zadužena za obrazovanje određuju minimalni broj sati za sve godine redovitog obveznog obrazovanja (vidi dodatka 2). U nekim zemljama, međutim, škole same odlučuju o raspodjeli broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture. U Estoniji, Poljskoj, Slovačkoj, Finskoj, Islandu i Norveškoj preporučeni broj sati nastave određen je za svaku obrazovnu fazu unutar obrazovne razine, dok se u Švedskoj preporuča ukupna brojka za cijelo razdoblje obveznog obrazovanja. U Belgiji (Zajednici njemačkog govornog područja), Italiji i Portugalu (1. – 4. godina), tjelesna i zdravstvena kultura ima fleksibilno nastavno vrijeme samo na primarnoj razini. U Belgiji (Flamanskoj zajednici), Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevni službene preporuke o broju sati nastave odnose se na sve nastavne predmete u cjelini. Škole stoga mogu odlučiti kako će raspodijeliti ovo vrijeme na pojedine nastavne predmete prema danim okolnostima. Iako ove zemlje nemaju točno propisan broj nastavnih sati, neke su od njih izdale strategije ili preporuke o vremenu koje se treba posvetiti fizičkim aktivnostima u sklopu kurikuluma. Prema tim smjernicama učenici u Belgiji (Zajednici njemačkog govornog područja i Flamanskoj zajednici) i Ujedinjenoj Kraljevini (Walesu) bi se trebali uključiti u organizirane fizičke aktivnosti i sport najmanje dvaput tjedno.

Promatrajući cijeli vremenski raspon obveznog obrazovanja, broj nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture u nekim se zemlja malo mijenja, dok u drugima postoje značajne razlike od jedne do druge godine (vidi dodatka 2). Stoga je u zemljama u kojima postoje male promjene, količina nastavnog vremena općenito govoreći trajno velika, kao što je to u Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj), ili, s druge strane, trajno mala, kao što je to u Irskoj i Latviji. U zemljama sa značajnim razlikama na godišnjoj razini, količina navedenog broja nastavnih sati smanjuje se nakon prve četiri do šest godina obveznog obrazovanja, kao što je slučaj u Njemačkoj, Španjolskoj, Luksemburgu, Malti, Hrvatskoj i Turskoj. Za razliku od njih, u nekoliko zemalja se broj sati nastave povećava, kao što je to kod Danske, Grčke i Cipra.

Kada se usporedi broj nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture po razinama primarnog i općeg sekundarnog obrazovanja, razlike među zemljama su značajne (vidi sliku 3.1.). U primarnom obrazovanju 2011./12. godine, prosječni broj sati nastave po nominalnoj godini seže od 37 sati u Irskoj i 108 u Francuskoj. Na sekundarnoj razini brojke se kreću od 24 – 35 sati u Španjolskoj, Malti i Turskoj do 102 – 108 sati u Francuskoj i Austriji (Allgemeinbildende Höhere Schule – AHS).


26

3.2. Promjene broja sati nastave između 2006./07. i 2011./12. godine

Između 2006./07. i 2011./12. godine preporučeni godišnji broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture u većini europskih zemalja nije se promijenio. U nekim zemljama samo je neznatno promijenjen. Općenito, ove promjene nisu bile izravno vezane za organizaciju tjelesne i zdravstvene kulture nego za promjene broja školskih dana godišnje i/ili trajanje sata, kao što je to u Češkoj, na Cipru i u Lihtenštajnu. U Njemačkoj je reforma koja je dovela do skraćivanja sekundarnog obrazovanja logično utjecala na broj nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture koji se značajno smanjio između ove dvije referentne godine.

Samo se u Slovačkoj broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture promijenio uslijed reorganizacije nastave ovog predmeta. Uistinu, njegovo se nastavno vrijeme na primarnoj razini značajno smanjilo u razdoblju od 2006./07. do 2011./12. godine.

Slika 3.1: Trendovi u preporučenom broju sati nastave obvezne tjelesne i zdravstvene kulture tijekom jedne nominalne godine u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2006./07. i 2011./12. g.

Primarno obrazovanje

Redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje

2006./07. g.

2011./12. g. ● Obvezni predmet s fleksibilnim rasporedom

Izvor: Eurydice. UK (1) = UK-ENG/WLS/NIR

Pog l av l j e 3 : P re po ruče n i b ro j sa t i n as tav e

27

Podaci (slika 3.1)

Primarno Redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje Primarno Redovito obvezno opće

sekundarno obrazovanje

2006./07. g.

2011./12. g.

2006./07. g. 2011./12. g. 2006./07.

g. 2011./12.

g. 2006./07.

g. 2011./12. g.

BE fr 61 61 81 81 NL BE de 71 71 AT – Volkschule 75 75 BE nl AT – AHS (a) 102 102

BG 45 45 57 57 AT – Hauptschule + PTS (b) 90 90

CZ 58 59 58 59 PL 93 110 96 DK 70 70 60 60 PT 90 90 DE - Grundschule 85 78 RO 59 59 49 49 DE - Gymnasium (a) 85 71 SI 98 98 70 70 DE - Hauptschule (b) 85 57 SK 86 56 62 56 DE - Realschule (c) 85 56 FI 57 57 57 57 EE 70 70 53 53 SE 56 56 56 56 IE 37 37 45 45 UK-ENG/WLS/NIR EL 54 53 60 60 UK-SCT 76 76 ES 58 53 35 35 FR 108 108 108 108 HR 72 72 53 53 IT 66 66 CY 48 46 76 73 IS 72 72 72 72 LV 46 46 48 47 TR 48 48 24 24 LT 66 66 62 59 LU 96 96 79 76 LI 90 88 90 88 HU 81 83 67 68 NO 68 68 76 76 MT 65 63 34 31 CH : : : :

Obvezni predmet s fleksibilnim rasporedom Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Slika 1.3 prikazuje minimalni broj točnih sati (60 minuta) posvećen obveznoj nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, na temelju preporuka o nominalnom minimumu u kurikulumu za svaku referentnu godinu. Za detaljnu metodu izračuna vidi Recommended annual taught time in full-time compulsory education in Europe 2011/12, (EACEA/Eurydice, 2012a).

Kako bi se dobila nominalna godina, ukupno nastavno opterećenje u satima za primarno i redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje podijeljeno je s brojem godina koji odgovara trajanju svake obrazovne razine. Za točnu količinu vremena (u satima) godišnje u svakoj školskoj godini tijekom cijelog redovitog obveznog općeg obrazovanja, vidi dodatak 2. Redovito obvezno opće obrazovanje obično završava završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razine ISCED 2) ili integriranog sustava obrazovanja (razina ISCED 1 i 2), izuzev Belgije, Bugarske, Francuske, Italije, Mađarske, Nizozemske (VWO i HAVO), Slovačke i Ujedinjene Kraljevine (Engleske, Walesa i Sjeverne Irske) u kojima neki dio ili cijela razina ISCED 3 može činiti redovito obvezno opće obrazovanje. Za više informacija vidi The structure of European education systems 2011/12: schematic diagrams (EACEA/Eurydice, 2011).

Za definiciju „fleksibilnog rasporeda“, vidi Pojmovnik.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE de, BE nl) i Ujedinjena Kraljevina (WLS): Iako nema službenih preporuka o broju sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture, u praksi je riječ o 61, 59, odnosno 76 sati po nominalnoj godini. U Zajednici njemačkog govornog područja Belgije ovo se odnosi samo na primarno obrazovanje. Poljska: U redovitom obveznom sekundarnom obrazovanju podaci u 2006./07. godine odnose se na stvarni broj nastavnih sati po nominalnoj godini koji se u školama treba provesti na tjelesnu i zdravstvenu kulturu, dok se u 2011./12. godini odnosi na minimalni broj sati. Portugal: Od 1. do 4. godine primarnog obrazovanja, tjelesna i zdravstvena kultura (expressão físico-motora) poučava se u sklopu predmetnog područja „Izražavanje“; nema posebnog vremena posvećenog ovom predmetu. U 5. i 6. godini godišnji broj nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture je 81. Švedska: Broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture određuje se za cijelo redovito obvezno opće obrazovanje. Turska: Iako u turskom obrazovnom sustavu službeno nema razine ISCED 2, za potrebe usporedbe s drugim zemljama, godine 1 – 5 mogu se smatrati razinom ISCED 1, a godine 6 – 8 razinom ISCED 2.


28

3.3. Udio broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture u kurikulumima

U velikoj većini zemalja koje imaju preporuke o satima nastave tjelesne i zdravstvene kulture, relativni udio vremena koje se posvećuje ovom predmetu u odnosu na ukupni broj sati nastave je veći u primarnom nego u sekundarnom obrazovanju (vidi sliku 3.2). U primarnom obrazovanju u polovici zemalja tjelesna i zdravstvene kultura zastupljena s otprilike 9 – 10% ukupnom broja sati nastave. U Mađarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj ovaj udio iznosi 15% dok je u Irskoj tek 4%

Slika 3.2: Minimalno vrijeme za tjelesnu i zdravstvenu kulturu kao obvezni predmet, kao udio ukupnog broja sati nastave u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2011./12. g.

%

Primarno obrazovanje

Redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje ●

Obvezni predmet s fleksibilnim rasporedom

UK (1) = UK-ENG/WLS/NIR

Primarno (%)

Redovito obvezno opće

sekundarno (%) Primarno

(%) Redovito obvezno opće sekundarno

(%)

BE fr 7 9 NL Bede 7 AT Volksschule + AHS (a) 11 11 BEnl AT Volksschule + Hauptschule + PTS (b) 11 10 BG 10 7 PL 13 11 CZ 8 7 PT 8 DK 8 6 RO 9 6 DE Grundschule + Gymnasium (a) 12 8 SI 15 9 DE Grundschule + Hauptschule (b) 12 9 SK 8 7 DE Grundschule + Realschule (c) 12 6 FI 8 8 EE 11 6 SE 8 8 IE 4 5 UK-ENG/WLS/NIR EL 8 8 UK-SCT ES 6 3 FR 10 14 HR 15 8 IT 7 IS 9 8 CY 6 9 TR 7 3 LV 8 6 LT 12 7 LI 11 9 LU 10 8 NO 9 9 HU 15 10 CH : : MT 7 4

Obvezni predmet s fleksibilnim rasporedom

Izvor: Eurydice.

Pog l av l j e 3 : P re po ruče n i b ro j sa t i n as tav e

29

Objašnjenje

Slika 3.2 prikazuje odnos vremena predviđenog za poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture kao obveznog predmeta i ukupno nastavno vrijeme za cijelo primarno i redovito obvezno opće obrazovanje. Izračun se temeljio na minimalnom broju punih sati (60 minuta) preporučenom na nacionalnoj razini.

Za detaljne metode izračuna, vidi Recommended annual taught time in full-time compulsory education in Europe 2011/12, (EACEA/Eurydice, 2012a). Redovito obvezno opće obrazovanje obično završava završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razine ISCED 2) ili integriranog sustava obrazovanja (razina ISCED 1 i 2), izuzev Belgije, Bugarske, Francuske, Italije, Mađarske, Nizozemske (VWO i HAVO), Slovačke i Ujedinjene Kraljevine (Engleske, Walesa i Sjeverne Irske) u kojima neki dio ili cijela razina ISCED 3 može činiti redovito obvezno opće obrazovanje. Za više informacija vidi The structure of European education systems 2011/12: schematic diagrams (EACEA/Eurydice, 2011).

Za definiciju „fleksibilnog rasporeda“, vidi Pojmovnik.

Napomena za pojedinu zemlju Portugal, Švedska i Turska: vidi sliku 3.1

U sekundarnom obrazovanju postotak minimalnog preporučenog vremena za tjelesnu i zdravstvenu kulturu uglavnom je 6 – 8% ukupnog nastavnog vremena u većini zemalja. Francuska se ističe sa 14% ukupnog nastavnog vremena propisanog za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, dok je u Španjolskoj, na Malti i u Turskoj taj udio samo 3 – 4%.

Razlika između broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju osobito je izražena u nekim zemljama. Primjerice, u Estoniji, Španjolskoj, Malti, Hrvatskoj i Turskoj otprilike dvostruko više nastavnog vremena posvećeno je tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi na primarnoj nego na sekundarnoj razini. Za razliku od njih, na ovome je predmetu veći naglasak na sekundarnoj nego na primarnoj razini u Belgiji (Francuskoj zajednici), Francuskoj i Cipru. U četiri zemlje udio nastavnog vremena posvećenog tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi na obje je razine gotovo jednak: U Austriji (AHS) obuhvaća 11% ukupnog nastavnog vremena, u Norveškoj 9%, u Finskoj 8%, a u Irskoj manje od 5%.

Usporedba udjela ukupnog nastavnog vremena posvećenog tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i onog određenog za ostale nastavne predmete otkriva manju važnost u odnosu na potonje (EACEA/Eurydice, 2012b). Razlika je osobito upečatljiva u primarnom obrazovanju. Tu udio ukupnog nastavnog vremena posvećenog tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi iznosi samo jednu trećinu vremena predviđenog za jezik nastave i oko polovicu vremena određenog za matematiku. U nekim zemljama poput Cipra i Turske tjelesna i zdravstvena kultura zauzima jednu šestinu do jednu petinu nastavnog vremena u usporedbi s jezikom nastave i jednu trećinu do polovinu u odnosu na matematiku. Međutim, u većini zemalja udio nastavnog vremena za tjelesnu i zdravstvenu kulturu nešto je veći nego udio vremena za prirodne znanosti ili za jezike. Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i umjetničkim aktivnostima posvećuje se uglavnom jednaka količina vremena.

U redovitom obveznom sekundarnom obrazovanju trendovi se udvostručuju u pogledu jezika nastave, matematike i umjetnosti. Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi pripada oko polovica vremena predviđenog za jezik nastave i matematiku. Međutim, udio vremena koji se za istu predviđa u Austriji (AHS) bliži je udjelima određenima za oba ova predmeta nego je to slučaj u bilo kojoj drugoj ispitanoj zemlji. Općenito, tjelesna i zdravstvena kultura i umjetnost zauzimaju jednak udio ukupnog nastavnog vremena na sekundarnoj, kao i na primarnoj razini. Ipak, za razliku od primarne razine, udio nastavnog vremena za tjelesnu i zdravstvenu kulturu na sekundarnoj razini manje je nego u slučaju prirodnih znanosti i stranih jezika.

31

POGLAVLJE 4: PROCJENA ZNANJA I VJEŠTINA UČENIKA

U poglavlju 2 već se govorilo o općim ciljevima tjelesne i zdravstvene kulture i fizičkih aktivnosti organiziranih u školi, kao i o poželjnim ishodima učenja. U svim europskim zemljama uključenost, napredak i razvoj učenika u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi tijekom školske godine se redovito prati i procjenjuje. Međutim, metode procjene mogu se razlikovati ovisno o zemlji i razini obrazovanja. U ovome poglavlju daje se pregled formativnih i sumativnih metoda koje se najviše koriste. K tome, opisuje se središnji alat procjene posebno osmišljen za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Konačno, u poglavlju se ispituje ulaze li postignuća djece u ovom području u izvješća o njihovim cjelokupnom napretku na kraju svake školske godine te organiziraju li zemlje nacionalne ispite iz ovog nastavnog predmeta.

Tjelesna i zdravstvena kultura obvezna je na primarnoj i sekundarnoj razini u obrazovnim sustavima svih ispitanih zemalja. U većini njih učenikov napredak u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi procjenjuje se kao svaki drugi nastavni predmet. Samo u nekoliko zemalja učenici pohađaju nastavu tjelesne i zdravstvene kulture bez formalne procjene. Ovo je slučaj na Malti i Norveškoj na primarnoj razini, dok u Irskoj formalne procjene nema ni na primarnoj ni nižoj sekundarnoj razini.

Iako u Irskoj procjena znanja i vještina iz tjelesne i zdravstvene kulture nije zakonski propisana, očekuje se da će škole na nižoj sekundarnoj razini izvijestiti roditelje o napretku i sudjelovanju njihove djece na satovima tjelesne i zdravstvene kulture. Od nastavnika se također očekuje da u nastavu uključe prakse procjene.

Većina europskih zemalja izdaje jasne preporuke o metodama procjene koje se trebaju koristiti u vrednovanju tjelesne i zdravstvene kulture u školi. Međutim, u Belgiji i Islandu obrazovne ustanove imaju pravo primijeniti vlastite metode procjene.

Sukladno odgovorima zemalja koje su sudjelovale u ispitivanju, dvije najčešće metode procjene u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi su formativna i sumativna. Formativna procjena uglavnom je kvalitativna i opisna (tj. izražava se usmeno ili u pisanom obliku). Njome se utvrđuju ishodi učenja i postignuća učenika tijekom danog razdoblja, kao i moguća daljnja unaprjeđenja.

Na Cipru se formativna procjena u nižem sekundarnom obrazovanju temelji na sljedećim kriterijima: napredak u određenom vremenskom razdoblju (50%); aktivno i pozitivno zalaganje na satovima tjelesne i zdravstvene kulture (30%); i stavovi učenika prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i u vježbi za zdravlje i sport (20%).

U Španjolskoj se proces učenja tjelesne i zdravstvene kulture procjenjuje redovito. U nižem sekundarnom obrazovanju u obzir uzimaju aspekte kao što je stjecanje zdravih navika, primjena naučenog, razina vlastitih očekivanja, sposobnost rješavanja poteškoća, razvoj fizičkih vještina, timski rad, razvoj, sudjelovanje u sportskim aktivnostima, uključenost, trud, teorijsko i praktično znanje i kritičke vještine.

U primarno i nižem sekundarnom obrazovanju u Sloveniji tijekom godine i u svim fazama procesa učenja, nastavnici prate fizički, motorički i funkcionalni razvoj učenika, te ovladavanje različitim sportskim vještinama. Uključenost u izvannastavne aktivnosti kao i osobni sportski uspjesi u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi procjenjuju se tijekom nastave te u školskim i drugim natjecanjima.

Za razliku od gore spomenute, sumativna procjena se obično izražava ocjenama koje se navode brojevima ili slovima, po završetku određenih zadaća ili ispita tijekom određenog vremenskog razdoblja. Ocjene se uglavnom temelje na ljestvici (koja seže, primjerice, od 1 do 10 ili od „A“ do „E“) koja se u većini slučajeva koristi za sve predmete kurikuluma.


32

U nižem sekundarnom obrazovanju u Grčkoj nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture vrednuju učenike tijekom nastave ili putem kratkog testa spremnosti. Vrijeme provedeno na ispitu mora biti minimalno, kako se ne bi smanjilo vrijeme koje se zapravo posvećuje poučavanju. Ljestvica procjene za osobni uspjeh u svakom predmetu je od 1 do 20. Ocjena uspjeha iz tjelesne i zdravstvene kulture na kraju godine prosjek je ocjena tri semestra.

Slika 4.1: Procjena u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.

Formativna procjena

Sumativna procjena

Izvješće na kraju godine

Nacionalne ljestvice procjene

Primarno obrazovanje Autonomija škola

Niže sekundarno obrazovanje Nema formalne procjene

Izvor: Eurydice.

Napomena za pojedinu zemlju Grčka: Ocjene iz tjelesne i zdravstvene kulture daju se samo od 3. godine primarnog obrazovanja. Francuska: Novi okvir nacionalne procjene za tjelesnu i zdravstvenu kulturu prvi put će biti testiran 2012./13. godine (vidi odjeljak 7.2) Latvija, Poljska i Slovačka: Ocjene iz tjelesne i zdravstvene kulture daju se samo od 4. godine primarnog obrazovanja. Mađarska: Ocjene iz tjelesne i zdravstvene kulture mogu se dati na kraju druge godine primarnog obrazovanja. Portugal: Ocjene iz tjelesne i zdravstvene kulture daju se samo od 5. godini primarnog obrazovanja. Finska: Ocjene iz tjelesne i zdravstvene kulture obvezne su samo u 8. i 9. godini školovanja (razina ISCED 2). Švedska: Ocjene iz tjelesne i zdravstvene kulture na kraju svakog polugodišta ili semestra daju se od 8. godine školovanja. Od 2012./13. godine, ocjene će se davati od 6. razreda.

Iako polovica zemalja koristi formativne i sumativne metode procjene ishoda tjelesne i zdravstvene kulture na obje razine u pitanju, čini se kako je sumativna procjena nešto češća (vidi sliku 4.1). Neke zemlje u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju sumativnu procjenu koriste kao jedinu metodu, što je slučaj u Bugarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Hrvatskoj, dok Danska i Ujedinjena Kraljevina (Sjeverna Irska) koriste isključivo formativnu procjenu na obje razine.

Formativna procjena češće se koristi u primarnom nego u nižem sekundarnom obrazovanju. U nekoliko zemalja koje koriste sumativne procjene u primarnom obrazovanju (vidi sliku 4.1) ocjene se ne daju u prvim godinama te razine. To je slučaj u Grčkoj, Latviji, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu i Sloveniji. Tijekom ovih godina obično se primjenjuje formativna procjena koja se kasnije kombinira sa sumativnom procjenom.

Kako je prethodno već istaknuto, sumativna procjena uglavnom koristi ocjene primjenjive na sve druge predmete kurikuluma. Nije neuobičajeno da škole razviju alate procjene posebno namijenjene tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi kako bi što točnije procijenili ishode učenja u ovome nastavnom predmetu. Takvi alati obično su u formi ljestvice s popisom sportskih aktivnosti, opisom ciljnih ishoda učenja, očekivanja vezana za uspjeh, kao i odgovarajuće ocjene na kojima se procjena temelji.

Francuska ima nacionalni referentni okvir vještina u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi na primarnoj razini, ali nema odgovarajuće ljestvice procjene za fizičke aktivnosti. Stoga, svaka škola priprema svoje kriterije procjene sukladno sportskim aktivnostima koje se u ustanovi provode.

Pog l av l j e 4 : P roc j en a z na n j a i v j eš t i na uč en i k a

33

Neke su zemlje izradile nacionalne ljestvice procjene kako bi osigurale standardiziranu procjenu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u zemlji, ali i omogućile usporedbu ishoda učenja na nacionalnoj razini.

Obrazovni ciljevi i ishodi učenja tjelesne i zdravstvene kulture na Malti definirani su za svaku fizičku aktivnost kao što je atletika, ples, fitness i gimnastika. Svaki cilj ima deset razina postignuća koje su opisane i koriste se za procjenu napretka školaraca u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.

U Švedskoj su potrebne vještina iz tjelesne i zdravstvene kulture određene i opisane za završetak dvije faze obrazovanja (krajem 6. i 9. razreda). Definirane su ciljne razine postignuća i ocjene (od „A“ do „E“), koje odgovaraju ovim razinama, navedene su za svaku fazu u pitanju.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj i Walesu) službeni kurikulumski dokumenti sadrže „opise razina“ (od 1 do 8) i daju temelje za stvaranje sumativnog suda o učenikovom uspjehu, obično na kraju ključne faze obrazovanja (na kraju 2. i 6. godine školovanja). Opisi omogućuju donošenje suda obzirom na ciljeve postignuća, te navode vrstu i raspon uspjeha koji učenik na pojedinoj razini treba pokazati tijekom vremenskog razdoblja.

Ne nekim su zemljama ljestvice vrednovanja izrađene za pojedine sportske aktivnosti u kurikulumu tjelesne i zdravstvene kulture. To se, primjerice, odnosi na Sloveniju i Island u kojima se plivanje ne procjenjuje na isti način kao drugi sportovi koji se vježbaju na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture tijekom obveznog obrazovanja.

Škole u Sloveniji prate plivanje djece najmanje dvaput, prvo u 2. ili 3. i onda u 6. godini školovanja. Učenike se ocjenjuje na ljestvici koja razine uspjeha u plivanju postavlja od 1 do 8.

Na Islandu se plivanje vrlo precizno procjenjuje tijekom obveznog obrazovanja (od 1. do 10. godine školovanja) ispitivanjem sposobnosti na kraju svake godine kad bi učenici trebali steći određene vještine.

U većini zemalja učenici dobivaju završno izvješće na kraju svake godine koje sadrži rezultate tjelesne i zdravstvene kulture uz rezultate drugih nastavnih predmeta. Međutim, u Litvi se godišnja izvješća odnose samo na tjelesnu i zdravstvenu kulturu na primarnoj razini, dok se u Estoniji i Cipru odnosi na nižu sekundarnu razinu. U nekim zemljama završna procjena tjelesne i zdravstvene kulture nije prikazana u godišnjim izvješćima nego u svjedodžbama o uspjehu koje se dodjeljuju učenicima na kraju sekundarnog obrazovanja. To je, primjerice, slučaj u Francuskoj, Finskoj i Islandu.

Nacionalni ispiti iz tjelesne i zdravstvene kulture vrlo su rijetki u Europi. Međutim, u Sloveniji je 2009. godine izabrana kao predmet na nacionalnim ispitima na kraju nižeg sekundarnog obrazovanja.

35

POGLAVLJE 5: NASTAVNICI

Nastavnici imaju ključnu ulogu u prevođenju ciljeva politike tjelesne u zdravstvene kulture u učinkovitu praksu u školu. U poglavlju 2 dan je pregled raznih fizičkih aktivnosti navedenih u središnjim kurikulumima, dok se u poglavlju 4 prikazuje kako se učenička postignuća u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi mogu procijeniti. Međutim, od nastavnika se očekuje ne samo da budu u stanju vježbati i organizirati sport i fizičke aktivnosti, nego da imaju vještine potrebne za promociju zdravog načina života, za motivaciju mladih na fizičku vježbu i njihovo uključenje u razne sportove. Kako bi ovo mogli, trebaju steći odgovarajuće inicijalno obrazovanje i pohađati trajno stručno usavršavanje (CPD) od kojih se oba razmatraju u ovom poglavlju.

U prvom dijelu ovog poglavlja ispituje se poučavaju li tjelesnu i zdravstvenu kulturu na primarnoj i nižoj sekundarnoj razini učitelji razredne nastave ili predmetni nastavnici. Drugi dio usmjeren je na kvalifikacije koje su im potrebne za taj posao. Treći dio pokriva CPD za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Ciljevi, sadržaj i pružatelji CPD-a se također proučavaju.

5.1. Stupanj specijalizacije nastavnika

Jesu li učitelji razredne nastave ili predmetni nastavnici zaduženi za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture uvelike ovisi o razini obrazovanja. Na primarnoj razini postoje tri mogućnosti: tjelesnu i zdravstvenu kulturu poučavaju učitelji razredne nastave, predmetni nastavnici ili i jedni i drugi, ovisno o autonomiji škole i ljudskim resursima. Na nižoj sekundarnoj razini nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture uglavnom su predmetni nastavnici (vidi sliku 5.1).

U nekoliko zemalja samo predmetni nastavnici koji su stekli obrazovanje iz tjelesne i zdravstvene kulture imaju pravo poučavati istu na primarnoj razini. Ovo je slučaj u Belgiji (Francuskoj i Flamanskoj zajednici), Bugarskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Latviji, Poljskoj (4. – 6. godina školovanja), Portugalu (5. i 6. godina), Rumunjskoj i Turskoj.

U nekim drugim zemljama tjelesnu i zdravstvenu kulturu poučavaju učitelji razredne nastave formalno kvalificirani za poučavanje svih (ili gotovo svih) predmeta u kurikulumu, uključujući tjelesnu i zdravstvenu kulturu. To se, primjerice, odnosi na Njemačku, Irsku, Francusku, Italiju, Poljsku (od 1. do 3. godine školovanja), Portugal (1. – 4. godina) i Sloveniju (1. – 3. godina). Međutim, u zemljama u kojima tjelesnu i zdravstvenu kulturu na primarnoj razini poučavaju učitelji razredne nastave, isti mogu imati pomoć sportskog trenera ili savjetnika kojeg škola zapošljava, kao što je slučaj u Njemačkoj, Francuskoj i Irskoj ili pomoć predmetnog nastavnika kao što je to slučaj u Sloveniji. Malta navodi situaciju u kojoj svaki sat ima obje vrste nastavnika: predmetni je nastavnik zadužen za jedan nastavni sat tjedno, dok je učitelj razredne nastave odgovoran za ostatak nastave. Vanjski treneri također drže nastavu učenicima u primarnom obrazovanju.

U nekoliko zemalja škole mogu odlučiti hoće li tjelesnu i zdravstvenu kulturu na primarnoj razini poučavati učitelj razredne nastave kvalificiran za poučavanje ovog predmeta ili predmetni nastavnik. Takve odluke uglavnom ovise o dostupnosti i raspodjeli ljudskih resursa. Primjerice, u Belgiji (Zajednici njemačkog govornog područja) i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj) učitelji su formalno kvalificirani za poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture, ali predmetni nastavnici također mogu biti zaposleni u tu svrhu. U obje je regije udio predmetnih nastavnika koji poučavaju ovaj nastavni predmet oko 50%. U drugim zemljama jedinstvena struktura ustanova u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju predmetnim nastavnicima u istoj školi omogućuje poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture na obje razine. Ovo se odnosi na Češku, Dansku, Estoniju, Mađarsku, Sloveniju (od 4. do 6. godine školovanja), Slovačku, Finsku, Švedsku, Island i Norvešku.


36

U nekoliko zemalja u kojima na primarnoj razini tjelesnu i zdravstvenu kulturu obično poučavaju predmetni nastavnici, to mogu činiti i učitelji razredne nastave u posebnim okolnostima kao što je nedostatak predmetnih nastavnika u školi. Ovo je slučaj u Belgiji (Francuskoj zajednici), Grčkoj i Rumunjskoj. Zaista, u Rumunjskoj, u kojoj se nedostatak nastavnika javlja u ruralnim predjelima, udio učitelja razredne nastave koji poučavaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu na primarnoj razini iznosi oko 15%.

Sto se tiče nižeg sekundarnog obrazovanja, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture obično su predmetni nastavnici. Samo su u Danskoj, Islandu i Norveškoj škole autonomne po pitanju zapošljavanja učitelja razredne nastave ili predmetnih nastavnika na ovoj razini. Četiri zemlje bilježe manje uobičajene situacije. Prvo, u 5. i 6. godini školovanja u Bugarskoj i Mađarskoj, učitelji razredne nastave mogu poučavati tjelesnu i zdravstvenu kulturu ukoliko imaju dodatne kvalifikacije koje im to omogućuju. U Bugarskoj to nije uobičajeno budući da je udio učitelja razredne nastave na ovome mjestu u nižem sekundarnom obrazovanju oko 20%. Nadalje, uslijed nedostatka nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u Češkoj, nastavnici drugih predmeta mogu na nižoj sekundarnoj razini poučavati tjelesnu i zdravstvenu kulturu iako samo u iznimnim slučajevima i privremeno. Konačno, iako je u Irskoj preporuka da predmetni nastavnici poučavaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu, u praksi taj posao ponekada obavljaju učitelji razredne nastave s posebnim interesom ili trenerskim kvalifikacijama u pojedinom sportu. To se odnosi na otprilike jednu trećinu nastavnika na ovoj razini.

Slika 5.1:Preporuke vezane za specijalizaciju nužnu za poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom obrazovanju (ISCED 1) i u nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.


Učitelj razredne nastave Predmetni nastavnik Autonomija škola Nije dostupno Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Učitelj razredne nastave: Nastavnik koji je kvalificiran za poučavanje svih ili (gotovi svih) predmeta u kurikulumu, uključujući tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Tim je učiteljima povjereno poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture neovisno o tome jesu li stekli neko obrazovanje u tom području.

Predmetni nastavnik: Nastavnik kvalificirani poučavati jedan ili dva predmeta. Za predmetnog nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, to obuhvaća samo tjelesnu i zdravstvenu kulturu ili tjelesnu i zdravstvenu kulturu i jedan drugi predmet.

Napomena za pojedinu zemlju Estonija: Učitelji razredne nastave kvalificirani su poučavati tjelesnu i zdravstvenu kulturu od 1. do 4. godine primarnog obrazovanja. Finska: Učitelji razredne nastave kvalificirani su poučavati tjelesnu i zdravstvenu kulturu od 1. do 6. godine primarnog obrazovanja.

Pog l av l j e 5 : N as t avn i c i

37

5.2. Inicijalno obrazovanje i kvalifikacije predmetnih nastavnika U većini zemalja u kojima predmetni nastavnici poučavaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu na primarnoj razini, minimalna potrebna kvalifikacija je stupanj prvostupnika. Za one koji rade u nižem sekundarnom obrazovanju u više od polovice zemalja, inicijalno obrazovanje također završava s ovom vrstom kvalifikacije. U 15 zemalja predmetni nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture u nižem sekundarnom obrazovanju sada se obrazuju na diplomskoj razini (vidi sliku 5.2). U većini zemalja stupanj koji predmetni nastavnici moraju imati jest da im je glavni predmet tjelesni i zdravstvena kultura i sport. Što se tiče Švedske i Islanda naglasak je i na znanostima zdravlju.

Slika 5.2: Razina inicijalnog obrazovanja predmetnih nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom (ISCED 1) i nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2011./12. g.


Preddiplomska razina Nije dostupno

Diplomska razina Nije primjenjivo (nema predmetnih nastavnika na ovoj razini)

Izvor: Eurydice.

Napomena za pojedinu zemlju Austrija: Potrebna kvalifikacija za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture u Hauptschule je diploma prvostupnika, dok je u Allgemeinbildende Höhere Schule (AHS) potrebna diploma magistra. Lihtenštajn: Obrazovanje nastavnika u inozemstvu.

5.3. Trajno stručno usavršavanje

Europske zemlje svojim nastavnicima nude mogućnost trajnog stručnog usavršavanja (CPD). U nekima od njih, CPD je obvezni uvjet službe za sve nastavnike u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju, uključujući one koji poučavaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu.

U većini slučajeva zemlje imaju općenite strategije koje obuhvaćaju programe ili seminare CPD-a za sve nastavnike. U nekoliko su zemalja razni oblici CPD-a usmjereni na tjelesnu i zdravstvenu kulturu dostupni predmetnim nastavnicima, ali i učiteljima razredne nastave koji žele unaprijediti svoje vještine u ovom nastavnom predmetu. Organizacija takvih usavršavanja i pružatelji istih razlikuju se od zemlje do zemlje. Usavršavanja se razliku obzirom na trajanje, cilj i sadržaj. U nekim je zemljama ponuda stručnog usavršavanja potpuno decentralizirano i nema dostupnih informacija.

Nekoliko zemalja navodi postojanje CPD-a posebno orijentiranog na nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Cilj tih usavršavanje jest unaprijediti kvalitetu procesa učenja i poučavanja, obnoviti vještine nastavnika te ih upoznati s novim tehnikama i trendovima u metodici tjelesne i zdravstvene kulture u školi. Isti obuhvaćaju i strategije motivacije učenika za aktivnim uključenjem u sport.


38

Cipar i Turska nude redovito obvezno trajno stručno usavršavanje za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Na Cipru se dvaput godišnje diljem zemlje organiziraju seminari i usavršavanja za nastavnike, uz dvodnevni godišnji program trajnog stručnog usavršavanja između školskih semestara. U Turskoj se CPD uglavnom organizira na početku svakog semestra.

U europskim zemljama CPD iz područja tjelesne i zdravstvene kulture na razini škole obuhvaća niz tema koje uključuju različite fizičke aktivnosti, pitanja metodike i upute o sigurnosti. Među njima nalaze se sljedeće:

• „Kreći se, stani, pleši u primarnom obrazovanju“, u Belgiji (Zajednici njemačkog govornog područja);

• „Gimnastika u sekundarnom obrazovanju“, u Belgiji (Zajednici njemačkog govornog područja);

• „Seminari za učitelje spusta“, u Češkoj i Slovačkoj;

• „Uvod u metodu procjene tjelesne i zdravstvene kulture“, u Lihtenštajnu;

• „Razvoj vještina koordinacije učenika u primarnom obrazovanju“, u Slovačkoj;

• „Uvodni trening za novu opremu i njenu sigurnu primjenu“, na primjer kod penjanja na zidove, u Lihtenštajnu;

• „Sprječavanje nezgoda u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture i sportu“, u Slovačkoj.

Nacionalni programi CPD-a u nekim su zemljama povezani s provedbom novih kurikuluma ili usvajanjem novih obrazovnih programa. Namjera im je pomoći nastavnicima u određenim zadaćama vezanima za ove promjene. To se odnosi na nove kurikulume u Estoniji, Cipru i Malti koji se postupno uvode od školske godine 2011./12.

U Estoniji je novi kurikulum za primarno i niže sekundarno obrazovanje uveden 2011./12. godine i od tada se postupno provodi. Za sve je nastavnike razvijen CPD vezan za ovaj kurikulum. Nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture imali su posebna trajna stručna usavršavanja koja je osmislilo Estonsko udruženje za tjelesnu i zdravstvenu kulturu.

Na Cipru se od 2011./12. godine postupno provodi novi kurikulum za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u primarnom obrazovanju. Slijedom toga, inspektori i savjetnici su posjetili škole i ponudili potporu nastavnicima. U isto vrijeme, izrađeni su pomoćni materijali i ponuđeni nastavnicima na mrežnim stranicama ministarstva obrazovanja i kulture.

U Latviji je 2012. godine odobren opći program zdravstvenog odgoja. Provođenje ovog programa podrazumijeva unaprjeđenje kvalifikacija nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture.

Na Malti se od 2011./12. godine postupno uvodi novi kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture u nižem sekundarnom obrazovanju. Nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture pohađaju 24-satni CPD vezan za to.

Potrebe za trajnim stručnim usavršavanjem nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture mogu se analizirati ne samo nacionalno nego i regionalno ili lokalno, kao što je u Litvi, ili u sklopu samih škola, kao što je to u Njemačkoj, na Malti, u Slovačkoj, Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj) i Lihtenštajnu. Seminari i programi mogu se razvijati obzirom na pojedine okolnosti koje proizlaze iz, primjerice, plana razvoja osoblja, uvjeta profesionalnog standarda vezanog za nastavničke kvalifikacije, ili specifičnih potreba osoblja. U nekim Länderima u Njemačkoj CPD je odgovornost posebnih savjetnika za tjelesnu i zdravstvenu kulturu koje obrazovne ustanove zapošljavaju u svrhu usavršavanja nastavnika. Na Malti svi predmetni nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture tjedno dobivaju 90 minuta CPD u školi. Predmetni nastavnici su zauzvrat dužni učiteljima razredne nastave proslijediti ideje vezane za tjelesnu i zdravstvenu kulturu.

Pog l av l j e 5 : N as t avn i c i

39

Trenutni programi i projekti velikih razmjera u nekim zemljama (vidi poglavlje 1) nastoje unaprijediti kvalitetu tjelesne i zdravstvene kulture i povećati znanje i vještine nastavnike u ovom području. Omogućuju programe razmjene nastavnika, kao što je to slučaj u Češkoj, nude niz seminara o sportu i tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u školi, kao u Irskoj, ili nude smjernice i standarde za CPD, kao što je u Ujedinjenoj Kraljevina (Walesu).

U Češkoj redovite sastanke za nastavnike tjelesnu i zdravstvenu kulturu u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju organizira fakultet tjelesne i zdravstvene kulture Palacký Sveučilište Olomouc i fakultet tjelesne i zdravstvene kulture i sporta na Charles sveučilištu u Pragu. Oko 300 sudionika se sastaje u odabranom gradu. Program ovih susreta obuhvaća nove trendove u sportu i teoriju i praksu tjelesne i zdravstvene kulture.

Od 2010. godine u Irskoj se potpora nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture pruža kroz jedinstveni nacionalni program koji obuhvaća primarno i niže sekundarno obrazovanje. Služba za stručno usavršavanje nastavnika (PDST) stvara nacionalnu mrežu nastavničkih klastera za svrhe CPD-a. Ovi su klasteri osnovani kako bi poslužili kao baza za zajednice stručnog usavršavanja usmjerene na tjelesnu i zdravstvenu kulturu. K tome, nastavnicima u primarnom obrazovanju nude se seminari o vezama između praktične tjelesne i zdravstvene kulture i čitalačke/numeričke pismenosti. Nastavnici u nižem sekundarnom obrazovanju imali su priliku pohađati seminare o ICT-u u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturu, fizičkoj pismenosti i pedagoškim pitanjima, kao što su „uključivanje nezainteresiranih sudionika“.

U Sloveniji se iz sredstava Europskog socijalnog fonda financira projekt „usavršavanje profesionalnih radnika u sportu 2011. – 2014.“ Opći cilj projekta jest promovirati zapošljavanje i osigurati da osoblje uključeno u sport bude mobilnije te da ima koristi od CPD-a. Sudionici imaju priliku pohađati visokokvalitetni CPD i druge programe nakon kojih dobivaju licencu iz područja kao što je sport i turizam, izvannastavna tjelesna i zdravstvena kultura za djecu i mlade, sport za osobe s invaliditetom, sportska natjecanja i upravljanje sportskom infrastrukturom itd.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Walesu) 2001. godine radna skupina za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i školski sport preporučila je da se identificiraju prioritetna područja razvoja nastavnika u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te da se poduzmu koraci kako bi se riješile bilo kakve manjkavosti u ponudi istog. Od tada je razvijeno niz usavršavanja popraćenih visokokvalitetnim sredstvima. Uz to, izrađen je dokument CPD-PE i kodeks ponašanja“ kako bi se pojasnilo očekivanja koja nastavnici i pružatelja tjelesne i zdravstvene kulture (nadzor tijekom pauze za ručak, asistenti itd.) trebaju dijeliti obzirom na mogućnosti CPD-a. Ovaj dokument postavlja standard aktivnosti CPD-a, pružajući potporu visokokvalitetnoj ponudi diljem Walesa. Kodeks je dio projekta tjelesne i zdravstvene kulture i školskog sporta (vidi dodatak 1) kojeg financira velška vlada. Mogućnosti CPD-a ključan su dio ovog projekta.

Neke zemlje, uključujući Latviju (vidi odjeljak 2.2), Litvu, Švedsku, Sloveniju (vidi odjeljak 2.2), Ujedinjenu Kraljevinu (Škotsku) i Norvešku razvile su strategije koje sadrže CPD u području tjelesne i zdravstvene kulture, a koji je namijenjen ne samo predmetnim nastavnicima nego i učiteljima razredne nastave i nastavnicima drugih predmeta koji žele unaprijediti svoja znanja i vještine u ovome predmetu. Takva trajna stručna usavršavanja su od velike važnosti budući da sudionicima pomažu usvojiti kroskurikularni pristup tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te uključiti fizičke aktivnosti u svoju nastavu tijekom cijelog dana u školi.

U Švedskoj je programa „napredak nastavnika“ namijenjen stvaranju mogućnosti CPD-a za nastavnike kojima nedostaje kvalifikacije koja je formalni uvjet za predmete koje već poučavaju u sklopu svojih zaduženja. Što se tiče tjelesne i zdravstvene kulture, ova inicijativa nudi nekoliko seminara posebno namijenjenih učiteljima razredne nastave zaduženima za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u primarnom obrazovanju.

U Norveškoj nacionalna strategija „kompetencija za kvalitetu“ nastoji potaknuti nastavnike na unaprjeđenje svojih nastavničkih vještina u raznim disciplinama među kojima je i tjelesna i zdravstvena kultura. Program CPD-a „PE 1“ namijenjen je nastavnicima koji nisu specijalizirani za tjelesnu i zdravstvenu kulturu kako bi stekli znanje o ciljevima, sadržaju, organizaciji i procjeni u ovom nastavnom predmetu. K tome, nastavnike se uči da fizičku aktivnost smatraju dijelom dnevnog školskog života te da tjelesnu i zdravstvenu kulturu vide u interdisciplinarnoj perspektivi. Program „PE 2“ nadograđuje se na „PE 1“ i namijenjen je nastavnicima koji imaju kvalifikaciju za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Troškove programa snose vlada, općina i nastavnici koji su uključeni.

Pružatelji seminara i programa CPD-a za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture se razlikuju. U nekoliko zemalja glavni organizatori takvih usavršavanja su ustanove visokog obrazovanja, što je slučaj u Bugarskoj, Češkoj, Austriji, Finskoj i Sloveniji. Zemlje poput Češke i Rumunjske mogu se


40

osloniti i na centre za CPD i usavršavanje nastavnika u sustavu dok su udruženja nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture izvor ponude za, primjerice, Belgiju (Flamansku zajednicu), koja se za ovu svrhu oslanja i na školske mreže, Portugal i Sloveniju.

Neka od ovih tijela izdaju pomoćne materijale za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. Primjerice, udruženje nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u Portugalu priprema obrazovne materijale koji promiču znanstveni i obrazovni interes za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. U Njemačkoj i na Malti, CPD se provodi u školi, a u nekim Länderima, kako je ranije spomenuto, pružaju ga posebni savjetnici ili nastavnici tjelesne i zdravstvene kulturu.

41

POGLAVLJE 6: IZVANNASTAVNE FIZIČKE AKTIVNOSTI I SPORT

Osim što tjelesnu i zdravstvenu kulturu uvode kao obvezni predmet u školski kurikulum, europske zemlje na razne načine nastoje potaknuti mlade da budu fizički aktivni i izvan redovite nastave. Pruža im se mogućnost da sport i fizičku aktivnost vide kao privlačne i dostupne kako bi bili motivirani uživati u njima i to u što većem broju. Ovdje su izvannastavne aktivnosti one namijenjene mladim osobama školske dobi, koji se odvijaju izvan vremena obično posvećenog školskom kurikulumu (vidi poglavlje 2).

Izvannastavne aktivnosti usmjerene su na iste ciljeve kao i one navedene u nacionalnim općim ciljevima tjelesne i zdravstvene kulture. U usporedbi s obveznim aktivnostima u ovome nastavnom predmetu, njihova je glavna svrha proširiti i dopuniti aktivnosti navedene u središnjem kurikulumu.

Ove aktivnosti obično osnažuju timski rada, komunikaciju, suradnju i veze između škola i šire zajednice. Smatraju se primjerenima i za rješavanje problema školskog nasilja i zlostavljanja (bullyinga) i, šire gledano, za poticanje univerzalnih vrijednosti ravnopravnosti i mira.

U prvom dijelu ovog poglavlja ispituje se kako su ove izvannastavne aktivnosti organizirane i tko je uključen. Drugi dio obuhvaća glavne ciljne skupine i vrste aktivnosti koje se nude.

6.1. Javna ili druga tijela uključena u ponudu?

Ponudu izvannastavnih aktivnosti navode gotovo sve zemlje koje su sudjelovale u ispitivanju. Ove aktivnosti organiziraju se i podupiru na inicijativu nacionalni, regionalnih ili lokalnih tijela ili samih škola. U nekim zemljama postoji pravna osnova koja daje opći okvir za ove aktivnosti.

U Bugarskoj se na godišnjoj razini usvaja nacionalni sportski kalendar ministarstva sa svim informacijama o svim vrstama izvannastavnih aktivnosti planiranih za školsku godinu.

Na Cipru su izvannastavne fizičke aktivnosti u školi regulirane zakonom.

U Portugalu zakonom usvojen program aktivnosti obogaćivanja kurikuluma omogućuje školama primarnog obrazovanja (1. – 4. godine) ponudu različitih izvannastavnih aktivnosti koje doprinose obveznoj tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.

Prema zakonu u Sloveniji, nacionalni kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture navodi kako su škole na primarnoj i nižoj sekundarnoj razini dužne ponuditi izvannastavne fizičke aktivnosti i dodatne sportske programe izvan kurikularnih aktivnosti.

U nekoliko zemalja ministarstva sklapaju ugovore s drugim javnim tijelima na različitim razinama te nude financijska sredstva za izvannastavne aktivnosti. Vrlo često, ova tijela pokreću, organiziraju ili financijski podupiru nacionalna, regionalna i lokalna sportska natjecanja i događaje.

T je les na i z dravs tve na ku l tu ra i sp or t u eu ropsk i m ško l am a

42

Inicijativu Deporte en edad escolar (sport u školskoj dobi) u Španjolskoj vodi Visoko vijeće za sport u suradnji s autonomnim zajednicama, a istom se nastoji promicati izvannastavne aktivnosti u školi, klubovima, udruženjima i drugim tijelima. Inicijativa uključuje sportaše školskog uzrasta preko nacionalnih prvenstava, sportske nagrade, stipendije i ulaganja u poticanje školskih promotora fizičke aktivnosti i sporta.

U Francuskoj skijanje u području Alpa ili jedrenje u području Atlantika nije jednostavno tijekom tjedne tjelesne i zdravstvene kulture u školi. Stoga, nastavnici često imaju priliku organizirati ove aktivnosti on consecutive days i uglavnom ih financiraju njihove regije. Različiti oblici potpore obuhvaćaju opremu, prijevoz, smještaj itd.

U Austriji je potpisan ugovor između ministarstva obrazovanja i ministarstva sporta. Nacionalna, regionalna i lokalna sportska natjecanja podupiru se u oko 30 sportskih disciplina.

Škole u Slovačkoj mogu osnivati interesne skupine usmjerene na fizičku aktivnosti. Djeca u školi od ministarstva dobivaju obrazovne kupone koji se mogu koristiti kao financijska potpora fizičkim aktivnostima ovih skupina.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj) škotska vlada ulaže u program „Aktivne škole“ kojeg vodi sportscotland, nacionalna agencija za sport, u suradnji s lokalnim vlastima. Cilj je programa povećati mogućnosti uključenja djece u fizičku aktivnost i sport, te razviti veze između škola, sportskih klubova i sporta lokalne zajednice.

U Hrvatskoj je zakonom osnovan Hrvatski školski sportski savez, nacionalno tijelo za promociju i organizaciju raznih sportskih aktivnosti u školi. Savez organizira godišnja nacionalna prvenstva kojima obično prethode lokalna i regionalna natjecanja koja organizirana od strane sportskih društava i županijskih sportskih saveza – tijela niže razine koja financira lokalna i regionalna vlast.

Osim javnih tijela, mnogi dionici u području sporta, kao što su olimpijski odbori, sportski savezi, udruženja i zaklade, pokreću i doprinose širokoj ponudi izvannastavnih aktivnosti. Njihova suradnja sa školama neizostavna je u organizaciji i provedbi tih aktivnosti.

U Latviji se izvannastavne aktivnosti organiziraju u suradnji s tijelima kao što su Latvijski savez školskih sportova, kao i s lokalnim javnim tijelima.

Sportsko vijeće Malte osigurava izvannastavne aktivnosti tijekom i izvan redovite nastave. Vijeće surađuje sa sportskim klubovima na promociji kvalitete nastave za sve učenike u školi. Sportski savezi organiziraju aktivnosti za mlade sportaše nakon redovite nastave i vikendom.

Školska sportska natjecanja u Sloveniji okupljaju učenike, nastavnike, roditelje i škole, zajedno s osobama odgovornima za sport na lokalnoj razini te sportskim udruženjima i organizacijama.

Uz razne inicijative s više razine/top-down, škole često preuzimaju vodeću ulogu u predlaganju, organizaciji i financiranju izvannastavnih aktivnosti, pri čemu im pomažu učenici, njihovi roditelji i volonteri. Izvannastavne aktivnosti mogu, primjerice, biti uključene u obrazovne projekte i akcijske planove nastavnika ili škola. Ovakvi projekti mogu na učinkovitiji način uzeti u obzir individualne potrebe i interese mladih u školi te odražavati geografske, financijske i druge okolnosti s kojima se škola suočava. U mnogim se zemljama u ovu svrhu osnivaju školski sportski klubovi. Oni imaju važnu ulogu u organizaciji školskih izvannastavnih aktivnosti i nude niz različitih disciplina u skladu s financijskim, materijalnim, tehničkim i ljudskim resursima, te interesima i mogućnostima mladih koji sudjeluju.

Udruženje sportskih klubova u Češkoj organizira posebne seminare za zainteresirane za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školama te školska natjecanja od razine škole do nacionalne razine. Udruženje omogućuje najboljim učenicima sudjelovanje u međunarodnim natjecanjima.

U Estoniji se od 1981. godine u Njemačkoj gimnaziji u Tallinnu svake godine održava dvodnevno natjecanje u gimnastici. Svi učenici od 2. do 4. razreda nastupaju zajedno, dok oni od. 5. do 12. nastupaju pojedinačno ili u timovima. Natjecatelje biraju sami učenici, a sudci su roditelji i bivši učenici. Natjecanje se emitira na nacionalnoj televiziji.

U Mađarskoj svaka škola koja pokrivana najmanje četiri godine obrazovanja mora se osigurati rad školskog sportskog kluba.

Pog l av l j e 6 : I z v an nas tav n e f i z i čke ak t i v n os t i i s po r t

43

6.2. Glavne ciljne skupine

Izvannastavne aktivnosti obično su usmjerene na učenike općenito. Međutim, neke od njih ciljaju na posebne skupine učenika, s posebnom organizacijom koja im omogućuje izvođenje fizičkih aktivnosti u školama koje provode redovito obvezno obrazovanje.

D j e c a s i n v a l i d i t e t o m i l i a p o s e b n i m o b r a z o v n i m p o t r e b a m a

Iako sve zemlje rade na razvoju tjelesne i zdravstvene kulture mladih, neke od njih ciljaju na specifične skupine te za njih osmišljavaju fizičke aktivnosti ili cijele programe. Prvu skupinu čine djeca s invaliditetom i posebnim obrazovnim potrebama.

Nekoliko zemalja provodi sportske programe usmjerene posebno na tu djecu s ciljem unaprjeđenja razumijevanja njihovih potreba, kako bi mogli u potpunosti biti prihvaćeni u društvu.

U Belgiji (Flamanskoj zajednici) Flamanska zaklada za školski sport nudi niz izvannastavnih aktivnosti (kao što su dodatni treninzi srijedom popodne, natjecanja i sportski događaji), uključujući aktivnosti za učenike s posebnim obrazovnim potrebama.

Grčka provodi programe kojima se podržava aktivno sudjelovanje djece s posebnim potrebama u sportskim događajima. Programom se nastoji promijeniti društvena percepcija invaliditeta i podržati raznolikost.

Španjolska je pokrenula program organiziranih sportskih aktivnosti koji posebnu pažnju posvećuje različitosti i integraciji djece, neovisno o njihovim teškoćama. Programom se također nastoje integrirati djevojčice, imigranti i djeca s invaliditetom.

D a r o v i t i m l a d i s p o r t a š i

Drugu ciljnu skupinu s posebno osmišljenim programima čine mladi iznimno sposobni sportaši koji ciljaju na karijeru u sportu i žele dodatno vrijeme posvetiti svojim omiljenim fizičkim aktivnostima. U međuvremenu također, razumljivo, žele solidno napredovati u obrazovanju te moraju uskladiti treninge sa zahtjevima koje im postavlja škola. Općenito gledano, u europskim zemljama iznimni mladi sportaši imaju priliku pohađati posebne sportske škole. Međutim, redovite škole općeg obrazovanja mogu prilagoditi kurikulum i raspored nastave kako bi povećali izglede sportske karijere ovih učenika tijekom njihovog školovanja.

Nekoliko zemalja ističe posebne uvjete za darovite mlade sportaše koji im u redovitim školama omogućuju vježbanje njihovog omiljenog spor na visokoj razini.

U Danskoj se škole mogu prijaviti za profil podržavatelja sporta. Takve „profilirane škole“ učenicima dvaput tjedno nude četiri dodatna sata treninga primjerenog dobi. Profil se stječe u suradnji s Team Denmark.

U Lihtenštajnu je u redovitim školama sekundarnog obrazovanja u Schaanu (razine ISCED 2 i 3) započeo projekt „Sportske škole Lihtenštajna“. U sklopu ovog projekta učenicima koji žele ostvariti karijeru u natjecateljskim sportovima nude se posebni uvjeti prilagođavanjem dana u školi tijekom kojih mogu imati redoviti nadgledani trening s klupskim trenerom dvaput dnevno.

Neke zemlje imaju posebne uvjete za darovite mlade sportaše koji uključuju njihove roditelje, školu ili javna tijela, a sve kako bi uskladili redovito opće obrazovanje sa sportskim treninzima i natjecanjima.

Belgija (Francuska zajednica) priprema popis sportskih aktivnosti i dobnih skupina, a posebna komisija sastavlja popis mladih osoba koje se smatraju vrhunskim sportašima. Vlada potvrđuje popis koji komisija predlaže i barem jednom godišnje odlučuje o tome koliko je isti važeći (do najviše dvije godine).

T je les na i z dravs tve na ku l tu ra i sp or t u eu ropsk i m ško l am a

44

U Sloveniji, prema zakonu, učenici budući sportaši mogu steći posebni status. Škola i njihovi roditelji potpisuju sporazum u kojem prilagođavaju školski rad (u pogledu procjene i pohađanja itd.). Osnovne škole (razine ISCED 1 i 2) moraju imati pravila s detaljnom procedurom za stjecanje posebnog statusa.

6.3. Glavne vrste aktivnosti

Razne vrste izvannastavnih aktivnosti koje se učenicima nude mogu se grupirati u tri glavne kategorija:

• natjecanja i druga događanja;

• aktivnosti vezane za zdravlje;

• mjere „aktivni školski dan“.

N a t j e c a n j a i d r u g a d o g a đ a n j a

Škole i druga tijela orijentirana na sport često organiziraju sportska događanja koja obuhvaćaju razne discipline te olimpijade ili olimpijske dane, sportske festivale ili prvenstva. Grčka je nedavno naglasila pomak s natjecateljskog ka sudioničkim stilu školski natjecanja.

Sudjelovanje u takvim natjecanjima često je moguće od prvih godina primarnog obrazovanja. Općenito, natjecanja kreću od školske, lokalne i regionalne do završne nacionalne razine pri čemu najbolji mladi sportaši ponekada imaju priliku sudjelovati u međunarodnim događanjima. Pripreme za ova natjecanja obuhvaćaju mnoge raznolike treninge i zahtijevaju dugoročnu motivaciju i zadovoljstvo u aktivnom sudjelovanju u sportu. Natjecanja se mogu financirati iz javnih sredstava ili preko privatnih sponzora (ili oboje). Organizaciji ovih natjecanja doprinosi i dobrovoljni rad. U nekim se zemljama natjecanja mogu temeljiti na dugogodišnjoj tradiciji ili se smatrati važnim nacionalnim ili međunarodnim događanjima s ceremonijama otvaranja i zatvaranja po uzoru na Olimpijadu.

Uistinu, u ovakvim je događanjima olimpijski duh često inspiracija kako sudionicima tako i organizatorima.

Na Cipru je razvijen olimpijski program kojim se nastoji nadahnuti učenike na sudjelovanje u što većem broju sportova te ukazati na pozitivni učinak sporta i sudjelovanja u istom kao aktivne cjeloživotne posvećenosti. Olimpijski obrazovni program promiče olimpijske vrijednosti i ideale.

U Njemačkoj Njemačka zaklada za sportski sport i fond Ländera Jugend trainiert für Olympia (Mladi treniraju za Olimpijadu) u kojima se školski timovi natječu u 17 olimpijskih disciplina na lokalnoj i regionalnoj razini. Završno natjecanje na nacionalnoj razini financira federalna vlada. Jedan od glavnih ciljeva ovog natjecanja je potpora sportu izvan granica obveznog obrazovanja.

Nedavni domaćini Olimpijskih igara (Grčka i Ujedinjena Kraljevina) su pokrenuli posebne aktivnosti vezane za Ljetne olimpijske igra 2004. i 2012. godine.

U Grčkoj se provodio program edukativnih posjeta mjestima održavanja Olimpijskih igara 2004. godine. Učenici mogu i sudjelovati u raznim fizičkim aktivnostima u olimpijskim prostorima.

Pred Olimpijadu u Londonu 2012. godine Ujedinjena Kraljevina (Engleska) uvela je Školske igre kako bi motivirala i nadahnula milijune mladih diljem zemlje na sudjelovanje u natjecateljskim školskim sportovima. Igre se nastavljaju nakon ljeta 2012. godine.

Pog l av l j e 6 : I z v an nas tav n e f i z i čke ak t i v n os t i i s po r t

45

A k t i v n o s t i v e z a n e z d r a v l j e

Za škole se izrađuju i određeni programi i projekti za promociju i unaprjeđenje zdravlja te uglavnom (iako ne isključivo) obuhvaćaju izvannastavne aktivnosti. Dok su neki od njih usmjereni na specifične probleme, drugi pokrivaju više opće aspekte zdravlja i zdravih navika koje treba razviti u svakodnevnom životu.

Na Cipru je pokrenut program kojim se uvode fizičke aktivnosti za unaprjeđenje zdravlja djece i mladih. Njegov je glavni cilj povećati broj onih koji sudjeluju u fizičkoj aktivnosti i povećati vrijeme posvećeno istoj, unutar i izvan školskog okruženja. Poseban je naglasak na unaprjeđenju kardiovaskularne sposobnosti djece u dobi od 13. do 15. godina (razina ISCED 2)

Glavni cilj škola na razini ISCED 1 u programu Pessoa u Portugalu je promocija zdravih prehrambenih navika i povećanje fizičke aktivnosti u svrhu smanjenja pretilosti posebnom metodologijom. Projekt obuhvaća obrazovni program o zdravlju i kilaži za roditelje, osmišljen kako bi potaknuo zdrave izbore cijele obitelji.

Island je usvojio projekt zvan „Škole koje promiču zdravlje“. Svi u školi (uključujući djecu i nastavnike) su uključeni u razvoj politike promocije zdravlje koja obuhvaća dijelove poput prehrane, dentalne higijene, kretanja i sigurnosti, promocije mentalnog zdravlja i općenito zdravog stila života.

M j e r e „ a k t i v n o g š k o l s k o g d a n a “

Neke zemlje nastoje proširiti sudjelovanje u fizičkim aktivnostima izvan kurikularnog izvođenja tjelesne i zdravstvene kulture kako bi iste postale dio dnevne školske rutine. S obzirom na to, aktivnosti o kojima je ovdje riječ, iako strogo gledano izvan kurikuluma, su ipak sastavni dio školskog dana i mogu se organizirati u različitim dijelovima rasporeda, kao što su školski odmori ili čak na putu u školu.

Mnoge škole u Danskoj vježbaju „jutarnje trčanje“ prije početka škole. Pored toga, razvijen je pojam „trči i čitaj“. Nastavnici trče s djecom otprilike 20 minuta, a zatim s njima sjede i čitaju otprilike isto vrijeme. Cilj vježbe je jačati koncentraciju djece.

Na Cipru pilot program „Aktivni školski praznici“ potiče djecu na sudjelovanje u fizičkim – a posebno nenatjecateljskim – aktivnostima tijekom školskih praznika. Glavni cilj programa je smanjiti nasilje u školi i zlostavljanje (bullying).

U Austriji program „Die 4 besten 5“ promiče pet vježbi tjedno tijekom četverotjednog razdoblja. Mogu se izvoditi prije, tijekom ili nakon nastave, a cilj im je povećati koncentraciju učenika.

U Finskoj program pod nazivom „Finske škole u pokretu“ koordinira postojeće i nove modele aktivnosti kako bi školski dan bio više fizički aktivan. Projekt nastoji povećati fizičku aktivnost tijekom školskih dana.

Škole u Sloveniji mogu organizirati dulje odmore namijenjene fizičkoj aktivnosti. Djeca napuste učionice i sudjeluju u raznim aktivnostima na vanjskom školskom igralištu ili u dvorani.

47

POGLAVLJA 7: PLANIRANE REFORME

Oko trećine europskih zemalja obuhvaćenih ovim izvješćem su sada uključeni u nacionalne reforme ili debate izravno vezane sa sportom kako se općenito vježba u društvu, i za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školi. Ovo poglavlje usmjereno je na reformu u sljedeća četiri područja:

• razvoj nacionalnih strategija i inicijativa velikih razmjera:

• reforme središnjih kurikuluma;

• obrazovanje nastavnika i trajno stručno usavršavanje (CPD);

• unaprjeđenje školske sportske opreme i infrastrukture.

U nekim zemljama reforme su sveobuhvatne i istovremeno obuhvaćaju nekoliko aspekata tjelesne i zdravstvene kulture. U Mađarskoj, primjerice, nova se reforma bavi središnjim kurikulumom, CPD-om i školskom sportskom opremom. Finska planira povećati nastavno vrijeme posvećeno tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te promicati specijalizaciju nastavnika u ovom nastavnom predmetu.

7.1. Prema novim nacionalnim strategijama i inicijativama velikih razmjera

Nekoliko zemalja trenutno uvodi i provodi nove nacionalne strategije s ciljem promocije sporta i tjelesne i zdravstvene kulture. U njih tri, u kojima su takve nacionalne strategije nedavno završile (2010. godine u Sloveniji i 2012. u Latviji i Rumunjskoj), središnja tijela trenutno rade na praćenju i razvoju novih politika promocije tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti.

U Danskoj je 2012. godine pokrenuta nova strategija. Njome se nastoji unaprijediti učenje, ojačati socijalne i osobne vještine, povećati motivacija, promicati socijalna inkluzija i smanjiti zlostavljanje (bullying) i napuštanje škole (droput). Međutim, razvoj sadržaja strategije i praćenje nastavit će se do kad i njena provedba školske godine 2013./14.

U Latviji će nove smjernice politike sporta obuhvatiti razdoblje od 2013. do 2020. godine i usmjeriti se na sljedeća pitanja: sport djece i mladih, sport za sve, elitni sport, sport za osobe s invaliditetom, medicinski nadzor i zdravstvena skrb te sportska infrastruktura i financiranje. Strategijom se također određuje uloga države u unaprjeđenju uvjeta za mlade sportaša, u planiranju i korištenju svih sredstva u sportu, te u promicanju znanstvenih istraživanja u sportu. Glavna ciljna skupina obuhvaća djecu i mlade, sportske trenere, sportske stručnjake i sportaše.

Od 2013. Austrija radi na novoj strategiji promocije zdravlja i fitnessa u svim vrstama škola. Strategija će obuhvatiti pitanja kao što su fizičko i psihološko zdravlje djece u školi, medicinska potpora u sportu, i unaprjeđenje sportske infrastrukture. Jedno od ključnih ciljeva je unaprijediti fizičku spremnost djece i mladih uključivanjem fitness aktivnosti u redovite predmete, unaprjeđenjem kvalitete tjelesne i zdravstvene kulture te povećanjem suradnje sa sportskim savezima.

Rumunjska je objavila novu strategiju organizacije i razvoja sustava tjelesne i zdravstvene kulture i sporta za razdoblje od 2012. do 2020. Među glavnim ciljevima strategije nalaze se: unaprjeđenje tjelesne i zdravstvene kulture određivanjem primjerenog broja sati nastave; te modernizacija i unaprjeđenje obrazovanja nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture.

Inicijativa koja je nedavno pokrenuta na Cipru posebno je usmjerena na poticanje učenika u sekundarnom obrazovanju na uključivanje u sport i izvannastavne aktivnosti:

U svijetlu rezultata istraživanja koja su pokazala alarmantnu stanje kod zdravlja učenika na Cipru, ministarstvo obrazovanja i kulture u suradnji s Ciparskom sportskom organizacijom planira povećati poslijepodnevne programe fizičkih aktivnosti učenika u sekundarnom obrazovanju. Sportski će se klubovi osnovati u deset eksperimentalnih škola 2014. godine s ciljem poticanja više učenika na fizičke aktivnosti u svrhu unaprjeđenja zdravlja.


48

7.2. Reforme središnjih kurikuluma

Nekoliko je zemalja trenutno pokrenulo kurikularne reforme koje su izravno vezane za razne aspekte tjelesne i zdravstvene kulture u školi, kao što su ciljevi i sadržaj ovog nastavnog predmeta, broj sati nastave i procjena napretka učenika. U nekim se zemljama ovim reformama školama daje više samostalnosti u organizaciji svojih sportskih kurikuluma.

Primjerice, revidirani kurikulumi na Cipru i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj) daju preciznije ciljeve, očekivanja i poželjne ishode učenja za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školi.

Na Cipru se novi kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture na primarnoj razini postupno uvodi i stupa na snagu 2011./12. godine. Revidirani dokument je jasan i jednoznačan. Sadrži precizne ciljeve i jasne pokazatelj uspjeha, dok dugi niz aktivnosti za djecu svih dobnih skupina nastavnicima pomaže učinkovito planirati svoj rad.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj) revidirani kurikulum, koji je dan na javne raspravu u veljači 2013., a stupa na snagu u rujnu 2014., nastavlja tjelesnu i zdravstvenu kulturu smatrati obveznim predmetom, uz očekivanje da sva djeca nauče plivati. Sadrži i naglasak na natjecateljskom sportu. Međutim, predlaže se kraći program obrazovanja koji će biti usmjeren na ključna znanja i vještine koje treba savladati. To školama daje više slobode u razvoju vlastiti kurikuluma na način koji najbolje odgovara potrebama učenika.

Reforme u Portugalu i Finskoj će više važnosti dati tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u kurikulumu. Portugal planira produljiti obveznu tjelesnu i zdravstvenu kulturu na sve godine primarnog obrazovanja, dok Finska namjerava povećati broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture tijekom obveznog obrazovanja.

U Portugalu nema zasebnog obveznog predmeta posvećenog tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi na primarnoj razini (1. – 4. godina); ipak, fizičke aktivnosti su uključene u predmetno područje „Izražavanje“. Trenutno se radi na pilot projektu produljenja programa tjelesne i zdravstvene kulture na sve godine primarnog obrazovanja. Svrha istoga je smanjiti sjedilačko ponašanje i unaprijediti zdrave životne navike.

Novi vladin program u Finskoj nastoji ojačati poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture. Ministarstvo obrazovanja je stoga dalo prijedlog povećanja godišnjeg broja sati nastave ovog nastavnog predmeta tijekom cijelog obveznog obrazovanja (1. – 9. godine) od školske godine 2016./17. Broj sati će se povećati od prosječnih 57 do 63 sata godišnje (vidi poglavlje 3).

Cilj kurikularnih reformi u Grčkoj i Mađarskoj nije samo povećati broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture, nego i povećati i učiniti raznolikijim njen sadržaj dodajući nove aktivnosti tradicionalni sportovima koji se vježbaju u školi. Štoviše, ove reforme povećavaju autonomiju škola u smislu organizacije tjelesne i zdravstvene kulture u kurikulumu i u izvannastavnim aktivnostima.

U Grčkoj će se nastavno vrijeme posvećeno tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u prvim godinama primarnog obrazovanja udvostručiti u svim cjelodnevnim pilot školama u primarnom obrazovanju koje provode jedinstveni reformirani kurikulum. Ove se škole poziva da uključe module s novim oblicima plesnog izričaja (npr. hip hop i jazz) te da primjenjuju kroskurikularni pristup kako bi ove aktivnosti povezali s drugim nastavnim predmetima. Štoviše, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture mogu koristiti module za ove nove aktivnosti kako bi pripremili izvannastavne aktivnosti kao što su školska događanja i priredbe.

U Mađarskoj će nova reforma koja se postupno uvodi od 2012./13. povećati nastavno vrijeme obvezne tjelesne i zdravstvene kulture dajući učenicima priliku da se sportom i fizičkim aktivnostima bave pet puta tjedno. U nižem sekundarnom obrazovanju, broj sati nastave ovog nastavnog predmeta će se udvostručiti. Štoviše, novi fleksibilni raspored za ovaj predmet omogućit će školama uključenje alternativnih oblika fizičke aktivnosti, kao što je ples, plivanje i jahanje, u kurikulum. Dva od pet sati tjedno mogu se koristiti za takve aktivnosti, u određenim slučajevima u školskim sportskim klubovima.

Kako bi standardizirali i olakšali procjenu te omogućili jednostavniju usporedbu rezultata procjene, četiri zemlje trenutno revidiraju svoje standarde procjene i pristupe očekivanim ishodima učenja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Primjerice, u Francuskoj, u kojoj su škole trenutno odgovorne za izradu ljestvica procjene iz tjelesne i zdravstvene kulture (vidi poglavlje 4), novi alat za procjenu omogućit će usporedbu učeničkih sportskih rezultata na nacionalnoj razini.

Pog l av l j e 7 : P la n i ra ne re fo r me

49

U Češkoj se pripremaju standardi za tjelesnu i zdravstvenu kulturu (uz druge predmete) u svrhu unaprjeđenja procjene učeničkih ishoda učenja u ovom području. Standardi će sadržavati detaljne pokazatelje očekivanih ishoda s primjerima procjene.

Francuska ima popis sportskih aktivnosti i pripadajućih vještina utvrđenih na nacionalnoj razini koji čini temelj programa tjelesne i zdravstvene kulture u svakoj pojedinoj ustanovi. Nedavno je izrađen novi okvir za procjenu koji obuhvaća primjere kriterija i ocjena ili bodova za svaku sportsku aktivnost na kraju nižeg sekundarnoj obrazovanja. Ovime se ne omogućuje samo precizna procjena učenika na individualnoj bazi nego i usporedba među školama na nacionalnoj razini. Jedan od ciljeva profila je uspostaviti nacionalni stupanj znanja i vještina iz tjelesne i zdravstvene kulture. Ova nacionalna procjena po prvi se put testira školske godine 2012./13.

Austrija provodi smjernice koje definiraju standarde koji se trebaju postići u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u 8. godini školovanja. Ovi standardi obuhvaćaju osobne, socijalne i sportske vještine te bi njihovo uvođenje trebalo omogućiti uočavanje područja koja treba unaprijediti u slučaju nezadovoljavajućeg uspjeha učenika.

U Portugalu se od 2013. godine provodi Platform FitEscola kako bi sve škole dobile alate potrebne za provođenje skupa ispita za procjenu fizičkih sposobnosti.

7.3. Reforme vezane za nastavnike

U nekim zemljama reforme tjelesne i zdravstvene kulture izravno utječu na nastavnike ovog predmeta u smislu inicijalnog obrazovanja, cijele profesije ili CPD-a. Primjerice, reforma u Finskoj spomenuta u prethodnom odjeljku trebala bi privući učenike u nastavnu profesiju tjelesne i zdravstvene kulture, dok je Francuska nedavno reformirala nacionalno natjecanje za buduće nastavnike na način da uzimaju u obzir promijenjeni školski kontekst.

U Francuskoj budući nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture polažu nove praktične ispite usmjereno na profesionalne vještine. Ispit se temelji na vjerodostojnim slikama nastave tjelesne i zdravstvene kulture koje kandidati trebaju analizirati prije nego daju prijedlog sljedećeg nastavnog sata, u skladu sa školskim planom za ovaj nastavni predmet.

Daljnje jačanje poučavanja tjelesne i zdravstvene kulture i povećani broj sati koji se predlaže novim vladinim programom u Finskoj, kao i starenje nastavnika u ovoj zemlji, povećali su zahtjeve za kvalificiranijim nastavnicima ovog nastavnog predmeta. Nastavnike se stoga potiče na specijalizaciju u ovom području, dok se stvaraju nove prilike za posao i ulažu napori kako bi se učenike privuklo u ovu profesiju.

Tri zemlje trenutno provode ili planiraju reforme središnjih kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture koje će utjecati na CPD nastavnika. Kako bi se pospješilo provođenje ovih reformi nastavnicima se pomaže u određenim zadaćama ili im se daju prilike za trajno stručno usavršavanje vezano za ove kurikularne promjene. Ovo se odnosi na Estoniju, Cipar i Maltu. u kojima se kurikularne reforme postupno provode od 2011./12. godine (vidi odjeljak 5.3), i Mađarsku koja planira reformu tjelesne i zdravstvene kulture čija provedba kreće 2012./13. godine (vidi odjeljak 7.2).

7.4. Unaprjeđenja sportske opreme i infrastrukture

U nekoliko je zemalja jedan od trenutnih prioriteta u razvoju fizičkih aktivnosti unaprijediti uvjete u kojima se učenici bave sportom u školi, modernizacijom sportskim objekata i opreme. Primjerice, u Belgiji (Zajednica njemačkog govornog podrijetla) se nekoliko školskih sportskih dvorana trenutno modernizira kako bi se podigla kvaliteta takvih objekata. Od 2013. godine središnja tijela u Bugarskoj i Mađarskoj planiraju preuzeti veću odgovornost za sportske objekte škola.

U Bugarskoj bi novi zakon o školskom obrazovanju trebao stupiti na snagu 2013. godine. Njime se omogućuje usvajanje novog obrazovnog standarda u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi koji će imati utjecaja na školske sportske objekte.

U Mađarskoj dostupnost i kvaliteta sportske infrastrukture u školi uvelike ovisi o financijskom stanju svake općine što uzrokuje značajne razlike među školama u pogledu pristupa organiziranoj fizičkoj vježbi i sportskim objektima. Kako bi zajamčila jednake prilike za bavljenje sportom i poučavanje slične kvalitete u svim ustanovama, operativna odgovornost za infrastrukturu u manjim općinama (s manje od 3000 stanovnika) prenesena je sa škola na 1. siječnja 2013. godine.

51

POJMOVNIK, STATISTIČKE BAZE PODATAKA I LITERATURA

Oznake zemalja EU/EU-27 Europska unija AT Austrija PL Poljska BE Belgija PT Portugal

BE fr Belgija – Francuska zajednica RO Rumunjska BE de Belgija – Zajednica njemačkog

govornog područja SI Slovenija

BE nl Belgija – Flamanska zajednica SK Slovačka BG Bugarska FI Finska CZ Češka SE Švedska DK Danska UK Ujedinjena Kraljevina DE Njemačka UK-ENG Engleska EE Estonija UK-WLS Wales IE Irska UK-NIR Sjeverna Irska EL Grčka UK-SCT Škotska ES Španjolska Pristupajuća država FR Francuska HR Hrvatska IT Italija Zemlja kandidatkinja CY Cipar IS Island LV Latvija TR Turska LT

Litva EFTA/EEA

zemlje Tri zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine koje su članice Europskog gospodarskog prostora

LU Luksemburg Dvije zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine

HU Mađarska LI Lihtenštajn MT Malta NO Norveška NL Nizozemska CH Švicarska

Statistička oznaka : Podaci nisu dostupni


52

Međunarodne konvencije CPD Trajno stručno usavršavanje

ICT Informacijske i komunikacijske tehnologije

ISCED Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja

PE Tjelesna i zdravstvena kultura

Nacionalne skraćenice u izvornom jeziku AHS Allgemeinbildende Höhere Schule AT

HAVO Hoger algemeen voortgezet onderwijs NL

PTS Polytechnische Schule AT

VWO Voorbereidend wetenschappelijk onderwijs NL

Klasifikacija

M e đ u n a r o d n a s t a n d a r d n a k l a s i f i k a c i j a o b r a z o v a n j a ( I S C E D 1 9 9 7 )

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED) instrument je za prikupljanje podataka o obrazovanju na međunarodnoj razini. Obuhvaća dvije varijable krosklasifikacija: razine i područja obrazovanja s komplementarnim dimenzijama općeg/strukovnog/pripremnog strukovnog usmjerenja, i svrhe – nastavak obrazovanja/priprema za tržište rada. Aktualna inačica, ISCED 97 (5), prepoznaje sedam razina obrazovanja. ISCED ima nekoliko kriterija koji mogu pomoći u pridruživanju obrazovnih programa razinama obrazovanja. Ovisno o razini i vrsti obrazovnog programa, potrebno je utvrditi hijerarhiju glavnih i dodatnih kriterija (uobičajene kvalifikacije prilikom upisa programa, minimalne kvalifikacije potrebne za upis, minimalna dob polaznika, kvalifikacije osoblja, i slično).

ISCED 1: Primarno obrazovanje

Ova razina počinje između četvrte i sedme godine, obvezna je u svim zemljama i obično traje pet do šest godina.

ISCED 2: Niže sekundarno obrazovanje

Niže sekundarno obrazovanje nastavlja se na osnovne programe primarne razine, iako je nastava uglavnom predmetna. Obično se završetak ove razine podudara s krajem obveznog obrazovanja.

ISCED 3: Više sekundarno obrazovanje

Ova razina obično počinje krajem obveznog obrazovanja. Dob upisa uglavnom je 15 ili 16 godina. Obično su potrebne određene kvalifikacije za upis (završeno obvezno obrazovanje) i ispunjenje drugih minimalnih uvjeta. Nastava je često uže predmetno usmjerena nego na razini ISCED 2. Prosječno trajanje razine ISCED 3 kreće se od dvije do pet godina.

(5) http://unescostat.unesco.org/en/pub/pub0.htm

http://unescostat.unesco.org/en/pub/pub0.htm

Po jm ov n i k , s t a t i s t i č ke b az e po da tak a i l i t e r a t u ra

53

Definicije

B r o j n a s t a v n i h s a t i

Količina vremena tijekom kojeg se učenike poučava jednom ili više kurikulumskih predmeta, obično izražena u satima. Ne uključuje vrijeme koje učenik utroši na domaći rad, projektni rad ili drugo privatno obrazovanje. Može biti podložno preporukama ili propisima središnjih ili lokalnih tijela ili o tom vremenu može odlučivati škola. Izraz se razlikuje od izraza „sati poučavanja“, koji se odnose na broj sati koje nastavnici provedu u neposrednom poučavanju.

F l e k s i b i l a n r a s p o r e d

Odnosi se na situaciju kada nastavno vrijeme koje se dodjeljuje različitim obveznim predmetima nije unaprijed određeno ili na situaciju kada se, uz nastavno vrijeme koje je unaprijed raspoređeno, u kurikulumu ostavlja određen broj sati koje učenici ili škole mogu posvetiti predmetima po izboru.

K u r i k u l u m se odnosi na „službene dokumente“ koji se definiraju kao: razne vrste službenih dokumenata koji sadrže smjernice, obveze i/ili preporuke za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i ustanove. Za tjelesnu i zdravstvenu kulturu istovremeno može postojati nekoliko vrsta službenih dokumenata.

P r e d m e t n i n a s t a v n i k

Nastavnik kvalificirani poučavati jedan ili dva predmeta. Za predmetnog nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, to obuhvaća samo tjelesnu i zdravstvenu kulturu ili tjelesnu i zdravstvenu kulturu i jedan drugi predmet.

R e d o v i t o o b v e z n o o p ć e o b r a z o v a n j e

Razdoblje koje obično završava završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razine ISCED 2) ili na kraju integriranog sustava obrazovanja (razina ISCED 1 i 2), izuzev Belgije, Bugarske, Francuske, Italije, Mađarske, Nizozemske (VWO i HAVO), Slovačke i Ujedinjene Kraljevine (Engleske, Walesa i Sjeverne Irske) u kojima neki dio ili cijela razina ISCED 3 može činiti redovito obvezno opće obrazovanje. (Za više informacija vidi The structure of European education systems 2011/12: schematic diagrams (EACEA/Eurydice, 2011)).

S t r a t e g i j a

Plan ili metoda koju obično izrađuje nacionalna/regionalna vlada kako bi uspješno ostvarila opći ili specifični cilj. Strategija ne navodi nužno specifične konkretne aktivnosti.

U č i t e l j r a z r e d n e n a s t a v e

Nastavnik koji je kvalificiran za poučavanje svih ili (gotovi svih) predmeta u kurikulumu, uključujući tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Tim je učiteljima povjereno poučavanje tjelesne i zdravstvene kulture neovisno o tome jesu li stekli neko obrazovanje u tom području.


54

Literatura

EACEA/Eurydice, 2011. The structure of the European education systems 2011/12: schematic diagrams. Brussels: Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2012a. Recommended annual taught time in full-time compulsory education in Europe, 2011./12. g. Brussels: Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2012b. Key Data on Education in Europe 2012. Brussels: Eurydice.

EU Working Group 'Sport & Health', 2008. EU Physical Activity Guidelines. [pdf] Dostupno na: http://ec.europa.eu/sport/library/documents/c1/eu-physical-activity-guidelines-2008_en.pdf [Posjećeno 12. ožujka 2013.].

Europska komisija, 2007a. White Paper on Sport. COM(2007) 391 final. [pdf] Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2007:0391:FIN:EN:PDF [Posjećeno 12. ožujka 2013.].

Europska komisija, 2007b. Key Competences for Lifelong Learning – European Reference Framework. [pdf] Dostupno na: http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf [Posjećeno 12. ožujka 2013.].

Europska komisija, 2011. Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions, Developing the European Dimension in Sport. COM(2011) 12 final. [pdf] Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0012:FIN:EN:PDF [Posjećeno 12. ožujka 2013.].

http://ec.europa.eu/sport/library/documents/c1/eu-physical-activity-guidelines-2008_en.pdf

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2007:0391:FIN:EN:PDF

http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0012:FIN:EN:PDF

55

DODATAK

Dodatak 1: Nacionalne strategije i inicijative velikih razmjera, 2011./12. g.

Belgija (Zajednica njemačkog govornog područja)

Inicijativa velikih razmjera

Školski sportski program 2011-12 (Schulsportprogramm 2011-12) http://www.dglive.be/PortalData/29/Resources/dokumente/schulsport/SCHULSPORTPROGRAMM_2011-2012_1_.pdf

Ovdje su navedene sve inicijative za promociju tjelesne i zdravstvene kulture, uključujući kurikularne i izvannastavne aktivnosti (školska prvenstva i školske sportske aktivnosti na nacionalnim i međunarodnim susretima, suradnje s klubovima i udruženjima, dobrotvorni događaji i obrazovanje nastavnika, itd).

Belgija (Flamanska zajednica)

Nacionalna strategija

Strategija organizacije sporta u školi 2009.-14. godine http://www.schoolsport.be/upload/Centraal/Structuur/Decreet_130209_mbt%20org%20v%20schoolsport.pdf

Glavna područja politike ovdje su: a) inovacija, planiranje i razvoj sporta u školi; b) poticanje interakcije između nastavnog predmeta „tjelesne i zdravstvene kulture“ i sportskih aktivnosti u školi, s jedne strane i lokalnih sportskih inicijativa s ciljem postizanja cjeloživotnog sudjelovanja u sportu i aktivnoj mobilnost, s druge strane; c) organizacija izvannastavnih sportskih aktivnosti u predprimarnom, primarnom i sekundarnom obrazovanju.

Bugarska


Nacionalna strategija za razvoj tjelesne i zdravstvene kulture i sporta u Bugarskoj, 2012.-22. godine http://mpes.government.bg/Documents/Documents/Strategii/Strategia_2012-2022.pdf

Strategijom se nastoji povećati broj osoba koje sudjeluju u sportskim aktivnostima u svim fazama života, neovisno o socijalnom, ekonomskom, zdravstvenom i rodnom statusu. Što se tiče organizirane tjelesne i zdravstvene kulture u školi, strategija nastoji povećati svijest među mladima o važnosti uključivanja i sportske aktivnosti, ažuriranju kurikuluma, i povećanja sredstava za financiranje aktivnosti u školi.

Češka


Pojam državne potpore u sportu i Češkoj, 2011. godina http://www.msmt.cz/sport/koncepce-statni-podpory-sportu-v-ceske-republice

Jedan odjeljak Pojma posvećen je tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u školi. Drugi odjeljci obuhvaćaju među ostalim sport za sve, sport za darovite učenike, obrazovanje i istraživanje, financiranje sporta, održavanje i vođenje sportskih objekata.

Danska


NB: nacionalna strategija je u izradi i provodit će se 2013./14. godine

http://www.dglive.be/PortalData/29/Resources/dokumente/schulsport/SCHULSPORTPROGRAMM_2011-2012_1_.pdf

http://www.schoolsport.be/upload/Centraal/Structuur/Decreet_130209_mbt%20org%20v%20schoolsport.pdf

http://mpes.government.bg/Documents/Documents/Strategii/Strategia_2012-2022.pdf

http://www.msmt.cz/sport/koncepce-statni-podpory-sportu-v-ceske-republice


56

Njemačka


Mladi treniraju za Olimpijadu (Jugend trainiert für Olympia), od 1969. godine http://www.jtfo.net/home/

Uz 800 000 djece i mladih koji se natječu vjeruje se kako je nacionalno natjecanje školskih timova najveće školsko sportsko natjecanje u svijetu. Održava se pod pokroviteljstvom Predsjednika Federalne Republike Njemačke.

Inicijativu Mladi treniraju za Olimpijadu trenutno čine natjecanja iz 17 olimpijskih disciplina i temelji se na opsežnom osnovnom treningu, raznolikim treninzima, dugoročnoj motivaciji i zadovoljstvu u sportskom uspjehu, kao i na promociji dobrovoljnog rada. Ovo je događanje od 1969. godine okupilo preko 25 milijuna djece i mladih te 2,3 milijuna nastavnika i nadzornika. Sudjelovanje je moguće od prve godine primarnog obrazovanja do Abitur (opća kvalifikacija za upis na sveučilišne programe).

Mladi treniraju za Paraolimpijadu (Jugend trainiert für Paralympics), od 2010. godine http://www.jtfp.de

Inicijativa je započela kao pilot projekt 2010. i 2011. godine i provodi se na godišnjoj bazi. 2012. godine oko 300 sudionika sudjelovalo je u nacionalnom finalu. U budućnosti će se nacionalno finale „Mladi treniraju za Paraolimpijadu“ i „Mladi treniraju za Olimpijadu“ održati u tri zajednička nacionalna događaja u sljedećih šest kategorija: nogomet, atletika, plivanje, košarka u invalidskim kolicima, stolni tenis i skijanje diljem zemlje.

Federalne igre mladih (Bundesjugendspiele), od 1979. godine http://www.bundesjugendspiele.de

Obvezne godišnje igre za sve školarce od 1. do 10. godine školovanja nastoje učenike upoznati s osnovnim sportovima „atletikom, gimnastikom i plivanjem“. Natjecanja također pokušavaju podignuti motivaciju djece koja su manje uspješna u ovim sportovima.

Estonija


Nacionalni dani zdravlja su u: • rujnu: http://www.koolisport.ee/reipalt-koolipinki-tervisepaev • veljači: http://www.koolisport.ee/tervisepaev-talvevolud • travnju: http://www.koolisport.ee/tervisepaev-looduse-kilomeetrid

http://www.koolisport.ee/index.php U rujnu– dan zdravlja zvan „Žustro u školu“

Za djecu od 1. do 12. godine školovanja, uključujući roditelje

• Dani sporta i aktivnosti (trkačke i bacačke i skakačke atletske discipline), biciklističke ture i vožnja skateboarda, itd.) na otvorenom zraku;

• Pješačenje u prirodi (kako bi učili o prirodi u školskoj blizini, kako preživjeti u prirodi, te razgovarati o okruženju kod kuće i održivom razvoju).

U veljači – dan zdravlja zvan „Zimska čarolija“

Za svu djecu od 1. do 12. školske godine u svrhu promocije zimskih sportova (skijanje, klizanje, sanjkanje, pješačenje u prirodi itd.) i dobivanje novih ideja za aktivnosti suradnje zimi.

U travnju – dan zdravlja zvan „Pustolovina u prirodi“

Za svu djecu od 1. do 12. školske godine u svrhu promocije sportskih aktivnosti (pješačenje u prirodi, hodanje, trčanje, vožnja bicikla, vožnja na koturaljkama, itd.) na svježem zraku.

http://www.jtfo.net/home/

http://www.jtfp.de/

http://www.koolisport.ee/reipalt-koolipinki-tervisepaev

http://www.koolisport.ee/tervisepaev-talvevolud

http://www.koolisport.ee/tervisepaev-looduse-kilomeetrid

Do da tak

57

Grčka


Obrazovni i sportski program na stadionu Panathenaic i Ancient Olympia

„Dječja atletika“ (ISCED 1) http://et.diavgeia.gov.gr/f/minedu/ada/45%CE%A0%CE%919-%CE%9D%CE%9A9 http://et.diavgeia.gov.gr/f/minedu/ada/%CE%92%CE%9F%CE%96%CE%969-%CE%9D%CE%9D%CE%97

Ovo obuhvaća edukativne posjete stadionu Panathenaic gdje djeca u primarnom obrazovanju mogu sudjelovati u raznim atletskim aktivnostima. Nude se obrazovni i informativni materijali o Olimpijskim igrama.

Obrazovni i sportski program u Olimpijskom atletskom kompleksu Atene „Spiros Louis“ http://www.oaka.com.gr/article_detail.asp?e_article_id=1158&e_cat_id=265

Ovaj se program sastoji od edukativnih posjeta i atletskih aktivnosti za djecu u primarnom i sekundarnom obrazovanju. Glavni je cilj ponuditi informacije o atletici i kulturnim događanjima koja su se održavala u Atletskom kompleksu posljednjih 30 godina. I sama djeca sudjeluju u sportskim aktivnostima.

Obrazovni i sportski program o Paraolimpijadi i Posebnoj olimpijadi http://www.eaom-amea.gr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=32&Itemid=18 http://www.specialolympicshellas.gr/

Ovaj program nastoji potaknuti potporu raznolikosti, povećati znanje o praktičnoj primjeni uvođenja tjelesne i zdravstvene kulture i fizičke aktivnosti te promijeniti društvenu percepciju invaliditeta. Uključuje aktivno sudjelovanje učenika s posebnim potrebama u organiziranim sportskim događanjima pomažući im tako da osjete zadovoljstvo i ispunjenje koje fizička aktivnost može pružiti. Program također nastoji ponuditi jednake prilike i spriječiti stvaranje stereotipa o osobama s intelektualnim teškoćama, kako bi svim učenicima s intelektualnim teškoćama pomogli unaprijediti svoje samopoštovanje i pomogli im postati dio školske zajednice.

Španjolska


Integralni plan za fizičku aktivnosti i sport (Plan integral para la actividad física y el deporte), 2010.-20. godine http://www.csd.gob.es/csd/estaticos/plan-integral/LIBRO-PLAN-AD.pdf

Planom se nastoji promicati jedinstveni pristup kvalitetnom sportu za cijelo stanovništvo. Španjolska vlada obvezna je širiti i davati i informacije o fizičkoj aktivnosti, zdravlju, sportu i rekreaciji.

Ovaj plan ima četiri glavna cilja od kojih je jedan „proširiti sport u školskoj dobi“. Promiče tjelesnu i zdravstvenu kulturu u kurikulumu i fizičku aktivnosti i sport u obrazovnom sustavu; također širi njenu primjenu u obrazovnim projektima u školi u suradnji s drugi dionicima.

Integralni plan za fizičku aktivnosti i sport djece školske dobi (Plan integral para la actividad física y el deporte en edad escolar), 2010.-20. godine http://www.csd.gob.es/csd/estaticos/plan-integral/escolar.pdf

Ovaj plan proizlazi iz općeg integralnog plana. Njegov je cilj promocija kvalitetnih sportova i fizičke aktivnosti među djecom školske dobi (od tri do 18 godina), uključujući ponudu u školi, ali i u sportskim klubovima i drugim društvenim tijelima i organizacijama. Plan obuhvaća opći cilj, glavne strateške projekte, te popis specifičnih projekata, mjera i inicijativa koje treba razviti (uz njihove faze i vremenske okvire) prema prioritetima, kao i popis pokazatelja za vrednovanje.


Nacionalni program promocije i potpore školskom sportu (PROADES), 2010.-20. godine http://www.csd.gob.es/csd/promocion/deporte-escolar/ http://www.csd.gob.es/csd

Ovaj je program razvijen kroz školske projekte i programe te se njime nastoje podržati napori autonomnih zajednica i tehničko djelovanja raznih sportskih saveza u svrhu poticanja prakse i promocije fizičke aktivnosti u školskom okruženju. Sastoji se od dva pod-programa, „igraj u školi“ i Nacionalnog programa pomoći školskim sportašima (ADE).

http://et.diavgeia.gov.gr/f/minedu/ada/45%CE%A0%CE%919-%CE%9D%CE%9A9

http://et.diavgeia.gov.gr/f/minedu/ada/%CE%92%CE%9F%CE%96%CE%969-%CE%9D%CE%9D%CE%97

http://www.oaka.com.gr/article_detail.asp?e_article_id=1158&e_cat_id=265%20

http://www.eaom-amea.gr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=32&Itemid=18

http://www.specialolympicshellas.gr/

http://www.csd.gob.es/csd/estaticos/plan-integral/LIBRO-PLAN-AD.pdf

http://www.csd.gob.es/csd/estaticos/plan-integral/escolar.pdf

http://www.csd.gob.es/csd/promocion/deporte-escolar/


58

Španjolsko prvenstvo za djecu i mlade školskog uzrasta, 2010.-20. godine http://www.csd.gob.es/csd/promocion/deporte-escolar/2campeonatosEspEscolar/

Na ovim se prvenstvima godišnje sastaju regionalni timovi. Visoko vijeće za sport objavljuje službena priopćenja, opće i tehničke propise te datume i lokacije natjecanja, a objavljuje i subvencije za prijevoz, smještaj i održavanje te organizaciju prvenstava od strane raznih autonomnih zajednica.

Škole koje promiču fizičku vježbu i sport, od 2011. godine

http://www.csd.gob.es/csd/promocion/deporte-escolar/2022-centros-escolares-promotores-de-la-actividad-fisica-y-el-deporte-subvenciones-a-comunidades-autonomas-para-su-desarrollo/view?set_language=en&cl=en

Ovom se inicijativom nastoje razviti školski centri koji promiču tjelesnu i zdravstvenu kulturu i sport. Uz to, izrađen je i vodič koji školama pomaže razviti vlastite školske sportske planove, te održavati postojeće mjere i unaprijediti kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture.

Irska


Zastave aktivne škole, od 2009. godine http://www.activeschoolflag.ie/

Inicijativa nenatjecateljskog karaktera kojom se nastoji prepoznati škole koje pokušavaju stvoriti fizički aktivnu i u tom pogledu obrazovanu školsku zajednici. Inicijativa također potiče partnerski pristup te školama omogućuje da budu proaktivnije u pristupu dionicima tjelesne i zdravstvene kulture.

Italija


Projekt motoričke pismenosti (Alfabetizzazione motoria), od školske godine 2009./10. do 2012./13. http://www.alfabetizzazionemotoria.it/

Cilj projekta je unaprijediti motoričku i kognitivnu sposobnost i zdravlje predadolescenata. U tu svrhu, nastavnik u školi ima podršku asistenta s diplomom iz scienze motorie koja je potrebna za održavanje 30 sati tjelesne i zdravstvene kulture u primarnom obrazovanju.

Mrežne stranice projekta nude informacije, materijale i dokumente. Dio platforme posvećen je prikupljanju podataka za buduće statističke analize. Od školske godine 2009./10. promiču se i posebni nacionalni i regionalni informativni seminari za nastavnike.

Sportske igre učenika (Giochi Sportivi Studenteschi), od školske godine 2010./11. http://hubmiur.pubblica.istruzione.it/web/istruzione/giochi-sportivi-studenteschi

Sportske igre učenika (GSS) usmjerene su na učenike koji pohađaju javne škole ili škole za primarno, niže i više sekundarno obrazovanje s pravom javnosti. K tome, GSS razvija rad nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture. Pristup izvannastavnom bavljenju sportom također razvija učenike kao ljudska bića. Sportski savezi nacionalnim finalima GSS-a doprinose u organizacijskom i financijskom smislu.

Nacionalni fond za sportske projekte, od 2006. godine http://hubmiur.pubblica.istruzione.it/alfresco/d/d/workspace/SpacesStore/d897a8ab-9caa-41a6-9993-ee496b84b0c3/CCNL%20scuola%202006_2009.pdf

Ovaj nacionalni fond namijenjen je nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture u sekundarnom obrazovanju (razine ISCED 2 i 3) koji pokrenu sportske projekte (članak 87). Fond je za njihovu dodatnu plaću koja uključuje šest sati rada tjedno iznad redovitog vremena poučavana od 18 sati. Time im se omogućuje i pripremanje učenika za nacionalna i međunarodna natjecanja, te nudi potpora školama u razvoju raznih sportskih projekata, često u suradnji s drugim partnerima.

http://www.csd.gob.es/csd/promocion/deporte-escolar/2campeonatosEspEscolar/



http://hubmiur.pubblica.istruzione.it/web/istruzione/giochi-sportivi-studenteschi

http://hubmiur.pubblica.istruzione.it/alfresco/d/d/workspace/SpacesStore/d897a8ab-9caa-41a6-9993-ee496b84b0c3/CCNL%20scuola%202006_2009.pdf

http://hubmiur.pubblica.istruzione.it/alfresco/d/d/workspace/SpacesStore/d897a8ab-9caa-41a6-9993-ee496b84b0c3/CCNL%20scuola%202006_2009.pdf

Do da tak

59

Cipar


Olimpijski obrazovni program, od 2006. godine http://www.schools.ac.cy/klimakio/Themata/Diathematika/Olym_paideia/index.htm

Ovaj se program održava pod pokroviteljstvom ministarstva obrazovanja i kulture i Ciparskog olimpijskog odbora. Namijenjen je učenicima od šest do 18 godina. Program promiče olimpijske vrijednosti i ideale.

Ciparska shema „Nacionalna oznaka školskog sporta“, od rujna 2010. do svibnja 2013. godine http://www.moec.gov.cy/en/

Postoje dvije razine nagrada: uvjeti za Sportsku značku učenika su uspjeh u 15-minutnom ispitu aeorobika (trčanje i/ili hodanje) te sudjelovanje u najmanje 20 sati fizičke aktivnosti mjesečno. 2. uvjeti za Zastavu školskog sporta: zastava se dodjeljuje školskim jedinicama u kojima 45% učenika u učeničkoj populaciji ima sportsku značku. Škola ima pravo izložiti zastavu tijekom tri godine.

Glavni ciljevi inicijative su unaprjeđenje fizičke aktivnosti za poboljšanje zdravlja, te povećanje vremena koje učenici provode na fizičke aktivnosti unutar i izvan školskog okruženja te broj učenika koji sudjeluju. Ova je shema namijenjena razini ISCED 2.

Latvija


Smjernice politike sporta za godine 2004. do 2012. i Nacionalni program razvoja sporta za godine 2006. do 2012. http://izm.izm.gov.lv/upload_file/Sports/IZM_190710_SPP.pdf

Pet glavnih ciljeva su 1) sport za djecu i mlade, 2) elitini sport, 3) sport za sve, 4) sport za osobe s invaliditetom i 5) sportski objekti. Politika sporta za djecu i mlade nastoji svakoj mladoj osobi pružiti priliku sudjelovanja u sportu, utvrditi odgovornost države za obveznu tjelesnu i zdravstvenu kulturu, pomoći unaprijediti uspjeh mladih darovitih sportaša te osigurati planiranje i primjenu svih vrsta sredstava sport djece i mladih.


Olimpijske igre mladih, od 1992. godine http://www.latvijasolimpiade.lv/lv/

Ljetne olimpijske igre mladih organiziraju se svake dvije godine u suradnji ministarstva obrazovanja i lokalnih tijela grada domaćina. Obuhvaćaju više od 30 disciplina 2011. godine uvedena su tri nova sporta – golf, touch rugbi i jahački sportovi. Zimske sportske igre održavaju se svake godine od 1994. godine i godišnje privuku brojne mlade u školi. Obuhvaćaju šest sportova, prvenstveno hokej na ledu, biatlon, distance skijanje, alpsko skijanje, klizanje, snowboard i sanjkanje.

Sportski nastavnici godine, od 2004. godine http://www.izm.gov.lv/nozares-politika/sports/pasakumi/konkurss2012.html

Od 2004. godine svaka škola ima pravo prijaviti jednog od svojih nastavnika sporta za natjecanje za izbor najboljeg sportskog nastavnika. Nacionalni sudci prate i procjenjuju nastavu tjelesne i zdravstvene kulture koju izvodi šest finalista. Kao dio godišnje Nagrade za sport, ovo natjecanje privlači veliku pažnju javnosti s obzirom da se dodjela nagrada ima televizijski prijenos.

Litva


Strategija razvoja sporta, 2011.-20. godine http://tar.tic.lt/Default.aspx?id=2&item=results&aktoid=22FA25A7-8395-4B1F-B6EB-5149504F601C

Glavne zadaće vezane za tjelesnu i zdravstvenu kulturu nastoje povećati tjedni broj sati tjelesne i zdravstvene kulture kroz formalno i neformalno obrazovanje te promicati primjenu sportskih prostora u prostorijama obrazovnih ustanova.

http://www.schools.ac.cy/klimakio/Themata/Diathematika/Olym_paideia/index.htm

http://www.moec.gov.cy/en/

http://izm.izm.gov.lv/upload_file/Sports/IZM_190710_SPP.pdf

http://www.latvijasolimpiade.lv/lv/

http://www.izm.gov.lv/nozares-politika/sports/pasakumi/konkurss2012.html

http://tar.tic.lt/Default.aspx?id=2&item=results&aktoid=22FA25A7-8395-4B1F-B6EB-5149504F601C


60


Litvanski učenički olimpijski festival, od 2005. godine http://www.lmssc.smm.lt/index.php?option=com_content&view=article&id=57&Itemid=55

Svake godine oko 40% učenika sudjeluje u otprilike 23 festivalska događanja. Festival se sastoji od sportskih i umjetničkih događanja. Svako se dijete može natjecati u određenom sportu ili slikanju, izradi fotografija ili pisanju pjesama na temu sporta. Festival traje tijekom cijele školske godine, počinje u listopadu, a kraj se poklapa s događanjem u povodu međunarodnog Olimpijskog dana.

Program „Djeca plivaju u srednjoškolskim centrima općeg usmjerenja“ 2008. - 2015. godine http://www.kksd.lt/index.php?4085629838

Ovim se programom nastoji što veći broj djece naučiti plivati i sigurno se ponašati u blizini vode.

Malta


Mijenjanje sporta: Prema osobnom razvoju, zdravlju i uspjehu, od 2007. godine http://www.sportmalta.org.mt/userFiles/Sport%20Strategy%202007.pdf

Glavni su ciljevi promocija programa za djecu i njihove roditelje u svrhu postizanja više razine posvećenosti sportskim aktivnostima i u svrhu razvoja fizičke pismenosti i zdravog načina života djece.


Djevojke u pokretu, od 2009. godine http://www.sportmalta.org.mt/programmes

Glavni ciljevi su povećati mogućnosti sudjelovanja djevojčica u sportu i drugim fizičkim aktivnostima u sigurnom okruženju punom podrške te riješiti pitanje podzastupljenosti djevojčica u nekoliko sportskih disciplina.

Sportski programi u prirodi, od 2008. godine http://www.sportmalta.org.mt/programmes

Ovo je alternativni sportski program u kojem su mladi u nižem sekundarnom obrazovanju izloženi sportskim pustolovinama i izazovnim situacijama. U sklopu programa mladima se nastoji pomoći razviti rukovoditeljske vještine i zdravi timski duh, učvrstiti samopouzdanje i samostalnost te njegovati veće poštovanje prema prirodi, razvijajući istovremeno praktične vještine potrebne u prirodi.

Austrija


Strategija dječjeg zdravlja, od 2011. godine http://bmg.gv.at/home/Schwerpunkte/Praevention/Eltern_und_Kind/Kindergesundheitsstrategie

Glavni ciljevi vezani za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i sport su unaprijediti životnih vještina djece i adolescenata, primijeniti obrazovanje na pozitivan način kao ključni čimbenik koji utječe na zdravlje, potaknuti i omogućiti mladima bavljenje fizičkom vježbom te im razvijati zdrave prehrambene navike.


Školske sportske igre http://schulsportinfo.at/

Školske sportske igre u 25 disciplina usmjerene su na najbolje timove i sportaše, ali obuhvaćaju kulturne elemente kao što je ceremonija otvaranja i zatvaranja, i mogućnosti uključenja učenika u organizaciju te službovanje ili volontiranje.

Zdrava škola (Gesunde Schule), od 2007. godine http://www.gesundeschule.at/

Glavni ciljevi su bolje kretanje tijekom redovite nastave, bolja nastava kao rezultat kurikularne autonomije, povećanje fizičke aktivnosti djece u školi tijekom slobodnog vremena te bolja suradnja škola i sportskih saveza i sportskih klubova.

http://www.lmssc.smm.lt/index.php?option=com_content&view=article&id=57&Itemid=55

http://www.kksd.lt/index.php?4085629838%20

http://www.sportmalta.org.mt/userFiles/Sport%20Strategy%202007.pdf

http://www.sportmalta.org.mt/programmes

http://www.sportmalta.org.mt/programmes

http://bmg.gv.at/home/Schwerpunkte/Praevention/Eltern_und_Kind/Kindergesundheitsstrategie

http://schulsportinfo.at/

http://www.gesundeschule.at/

Do da tak

61

Poljska


Strategija razvoja sporta u Poljskoj, 2007.-15. godine http://www.cie.gov.pl/HLP%5Cfiles.nsf/0/D0E768D1C8CB4F1EC1257346002D1779/$file/Strategia_rozwoju_sportu_2015.pdf?Open

Glavni ciljevi strategije je zdravo i aktivno društvo. Strategija obuhvaća odjeljak o fizičkoj spremnosti djece i mladih. Razvoj sporta usmjeren je na obveznu tjelesnu i zdravstvenu kulturu kao i izvannastavne fizičke aktivnosti i sport.


Moja sportska igrališta – ORLIK 2012 (Moje Boisko – Orlik 2012) http://orlik2012.pl/index.php

Ovo je program za izgradnju, u smislu pristupa, besplatnih i mnogofunkcionalnih igrališta za djecu i mlade. Usmjerena je na lokalna vladina tijela (kao dio razvoja lokalne sportske infrastrukture). Neki prateći projekti obuhvaćaju Animator – Moje Boisko – Orlik 2012 za zapošljavanje osoblja koje organizira i vodi sportsku nastavu u novostvorenim objektima.

Portugal


Školski sport (Desporto escolar), 2009.-13. godine http://www.desportoescolar.min-edu.pt/institucional.aspx

Ovo je osnovno sredstvo promocije zdravlja, sporta i fizičkih aktivnosti općenito, kao i socijalne integracije te sprječavanje neuspjeha u školi. Strateški cilj usmjeren je među ostalim na povećanje broja mogućnosti bavljenja visokokvalitetnim fizičkim aktivnostima u svakoj školi.


„Aktivnosti obogaćivanja kurikuluma“ u školama primarnog obrazovanja (godine 1.- 4.), od 2008. godine http://www.dgidc.min-edu.pt/aec/index.php?s=directorio&pid=1

Ovom se inicijativom nastoji proširiti iskustvo učenja u nekoliko područja, uključujući fizičke aktivnosti. Podržava se i socijalni odgovor na potrebe obitelji i suradnju između škola, zajednice i obitelji.

Program Pessoa, od 2007./08. godine http://programapessoa.dgidc.min-edu.pt

Glavni ciljevi ovog programa su promocija zdrave prehrane te povećanje razine fizičke aktivnosti u borbi protiv pretilosti uz pomoć posebne metodologije.

Rumunjska


Protokol između Ministarstva obrazovanja, Olimpijskoj odbora i Agencije za mlade i sport, 2008.-12. godine http://www.edu.ro/index.php/pressrel/8297

Opći cilj Protocola je unaprjeđenje zdravlja stanovništva uključivanjem učenika u sportske aktivnosti. Preporuka obuhvaća minimalno tri sata tjelesne i zdravstvene kulture i sporta u školama svakog tjedna. Protocolom se nastoji povećati broj natjecanja u natjecateljskim sportovima. Također se pokušava izgraditi nacionalni registar koji bi se bavio biometrijskim praćenje školske populacije. što će pokazati relevantne trendove od jedne do druge generacije.

http://www.dgidc.min-edu.pt/aec/index.php?s=directorio&pid=1

http://www.edu.ro/index.php/pressrel/8297


62


„Mlade nade“ u badminton, školska godina 2011./12. http://www.badminton.ro/

Ciljna skupina su djeca u primarnom obrazovanju (razina ISCED 1). Cilj ovog projekta je promocija badmintona u školama, povećanje mogućnosti igranja badmintona za djecu u školi te treniranje onih koji mogu predstavljati Rumunjsku u juniorskim i seniorskim međunarodnim natjecanjima.

„Ponovno otkrivanje Oina – dijela rumunjskog identiteta“, školska godina 2011./12. http://www.froina.ro/print.php?news.184

Glavni cilj ove aktivnosti su promocija oine u svim obrazovnim ustanovama kako bi povećali svijest djece i mladih i vrijednostima i stavovima koje sport stvara te uvođenje natjecanja oine u školske aktivnosti.

Slovenija


Nacionalna strategija o fizičkoj aktivnosti u svrhu promocije zdravlja, 2007.-12. godine http://www.mz.gov.si/fileadmin/mz.gov.si/pageuploads/mz_dokumenti/delovna_podrocja/javno_zdravje/strategija_vlade_RS_podrocje_telesne_dejavnosti.pdf

Strategijom se nastoje promicati svi oblici redovitog kretanja i fizičke vježbe za cjeloživotno zdravlje te stvoriti kultura fizičke aktivnosti kako bi se unaprijedilo zdravlje djece, osobito one s posebnim potrebama. Strategijom se nadalje, nastoji motivirati djecu i adolescente na suradnju u redovitoj nastavi i tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te sjediniti različite oblike poslijepodnevnih sportskih aktivnosti. Namjera je da budu fizički aktivni barem jednom dnevno. Strategija je također usmjerena na promociju dobrog zdravlja i zdravog načina života u osnovnom i višem sekundarnom obrazovanju i sustavnu provedbu programa CPD-a vezanog za zdravstveni odgoj i tjelesnu i zdravstvenu kulturu.


Zlatno sunce (Zlati sonček), od 1997. godine i Krpan, od 1999. godine http://www.sportmladih.net/programi_som/zlati_soncek http://www.sportmladih.net/programi_som/krpan

„Zlatno sunce“ namijenjeno je djecu u dobi od pet do osam godina, a Krpan onoj u dobi od devet do 11 godina. Oba programa nastoje obogatiti slobodno vrijeme djece sa sportskim aktivnostima tijekom godine. Provode ih predškolske ustanove, osnovne škole i, u popodnevnim satima, nevladine organizacije i privatni subjekti. Programi nisu natjecateljski obzirom da su ciljevi da se djeca igraju i razvijaju motoričke vještine.

Zdravi životni stil (Zdrav življenski slog), 2010.-13. godine http://www.sportmladih.net/programi_som/zdrav_zvivljenjski_slog

Projekt Zdravi životni stil bavi se razvojem osnovnih motoričkih vještina, stjecanjem vještina kretanja i promocijom zdravog životnog stila. Usmjeren je na školske godine od 1. do 9. (razine ISCED 1 – 2). Učenici koji to žele mogu imati pet sati tjelesne i zdravstvene kulture tjedno. Sudjelovanjem u ovom projektu učenici imaju priliku iskusiti sport kao ugodan, zanimljiv i koristan način provođenja slobodnog vremena dok istovremeno uče o zdravoj prehrani i važnosti redovitih sportskih aktivnosti.

Naučimo plivati (Naučimo se plavati), od 1994. godine http://www.sportmladih.net/programi_som/naucimo_se_plavati

Glavna svrha ovog programa je povećati broj plivača i pospješiti plivanje djece i mladih kroz tečajeve i ispite iz plivanja. Podaci dobiveni iz ovog programa na nacionalnoj se razini koriste za analizu znanja o plivanju.

http://www.badminton.ro/

http://www.froina.ro/print.php?news.184%20

http://www.mz.gov.si/fileadmin/mz.gov.si/pageuploads/mz_dokumenti/delovna_podrocja/javno_zdravje/strategija_vlade_RS_podrocje_telesne_dejavnosti.pdf

http://www.mz.gov.si/fileadmin/mz.gov.si/pageuploads/mz_dokumenti/delovna_podrocja/javno_zdravje/strategija_vlade_RS_podrocje_telesne_dejavnosti.pdf

http://www.sportmladih.net/programi_som/zlati_soncek

http://www.sportmladih.net/programi_som/krpan

http://www.sportmladih.net/programi_som/zdrav_zvivljenjski_slog

http://www.sportmladih.net/programi_som/naucimo_se_plavati

Do da tak

63

Slovačka Nacionalna strategija

Pojam razvoja fizičkih aktivnosti djece i mladih, 2011. godina http://www.minedu.sk/sportovanie-deti-ziakov-a-studentov/

Svrha ovog koncepta jest razvoj pozitivnog stava prema cjeloživotnim fizičkim aktivnostima među djecom i mladima. K tome, predlaže se unaprjeđenje kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture te povećanje broja sati nastave. Ciljna skupina su djeca i mladi u dobi od šest do 18 godina.

Finska Inicijativa velikih razmjera

Finske škole u pokretu, 2010.-15. godine http://www.liikkuvakoulu.fi/

Ovim se projektom koordiniraju postojeći i novi akcijski modeli osmišljeni kako bi školski dan učinili fizički aktivnijim. Nastoji se podići fizička aktivnosti tijekom školskog dana, neovisno je li na putu u školu, tijekom odmora ili kroz uključenje fizičke aktivnosti u razne školske predmete.

Ujedinjena Kraljevina (Engleska) Nacionalna strategija

Strategija sporta mladih: Stvaranje sportske navike za život, 2012.-17. godine http://www.culture.gov.uk/images/publications/creating_a_sporting_habit_for_life.pdf

Ova je strategija ključni dio petogodišnje strategije sporta mladih i zajednice kojom se nastoji ispuniti obećanje da će Olimpijske i Paraolimpijske igre u Londonu 2012 ostaviti trajnu ostavštinu. Glavni ciljevi su izgraditi trajnu ostavštinu natjecateljskog sporta u školi, poboljšati veze škola i sportskih klubova zajednice te raditi sa sportskim upravljačkim tijelima, osiguravajući da su njihove aktivnosti usmjerene na mlade, te sa zajednicama i volonterskim sektorom kako bi proširili ponudu sporta za mlade što je više moguće.


Školske igre, 2010.-15. godine http://www.yourschoolgames.com/

Sve škole imaju priliku stvoriti godišnji sportski kalendar s oko 30 dostupnih sportova, osobito osmišljenih kako bi motivirali mlade za sudjelovanje na natjecanjima unutar i između škola koja završavaju lokalnim, regionalnim i nacionalnim događanjima. Svi sportovi koji su dio Školskih igara imaju format natjecanja za uključenje osoba s invaliditetom što znači da gotovo polovica škola u Engleskoj po prvi put može ponuditi natjecateljski sport za osobe s invaliditetom. Postoji i snažni kulturni element Školskih igara, uključujući ceremonije otvaranja i zatvaranja, kao i prilike za uključenjem učenika kroz organizaciju, službovanje ili dobrovoljni rad. Školske igre se putem partnerstva organiziraju na nacionalnoj i lokalnoj razini. Nacionalno partnerstvo sklapa se između Odjela za kulturu, medije i sport, Sport England, Britansko udruženje paraolimpijaca te Zaklada za sport mladih.

Ujedinjena Kraljevina (Wales) Nacionalna strategija

Dvadesetogodišnja strategija za sport i fizičku aktivnost u Walesu, 2005.-25. godine http://wales.gov.uk/depc/publications/cultureandsport/sport/climbinghigher/strategy/climbinghighere.pdf?lang=en

Strategija je usmjerena na zdravlje nacije i fizičku pismenost učenika. Naglašava ulogu tjelesne i zdravstvene kulture za zdravlje i psihološko blagostanje te važnosti zatvorenih prostora i igrališta. Ostali su ciljevi unaprijediti kvalifikacije stručnjaka i dobrovoljaca te pronaći inovativne načine osiguranja sudjelovanja.

Stvaranje aktivnog Walesa, 2009.-20. godine http://www.sportwales.org.uk/media/144469/creating%20an%20active%20wales.pdf

Središte odjeljka o „aktivnoj djeci i mladima“ jest potaknuti ih na dovoljno fizičke aktivnosti kako bi od nje imali koristi za zdravlje i blagostanje tijekom životnog vijeka.

http://www.minedu.sk/sportovanie-deti-ziakov-a-studentov/

http://www.culture.gov.uk/images/publications/creating_a_sporting_habit_for_life.pdf

http://wales.gov.uk/depc/publications/cultureandsport/sport/climbinghigher/strategy/climbinghighere.pdf?lang=en%20

http://www.sportwales.org.uk/media/144469/creating%20an%20active%20wales.pdf


64


„Zmajevski sportovi“ http://www.sportwales.org.uk/community-sport/education/dragon-multi-skills--sport.aspx

Ovim se programom djeci u dobi od sedam do 11 godina nastoje ponuditi prilike za bavljenje sportom koje su ugodne i zabavne. Djecu se upoznaje s treniranjem, razvojem vještina i primjerenim natjecanjima uz pomoć igara za odrasle koje su prilagođene kako bi odgovarale njihovim potrebama i razini vještina. U ovoj se shemi koristi portfelj od osam prilagođenih sportova (ragbi, atletika, kriket, nogomet, hokej, netball, tenis i golf). Program je popraćen bogatim rasponom obrazovnih sredstava i opreme, s dodatnim pomoćnim materijalima za zapošljavanje i treniranje roditelja, nastavnika i trenera volontera. Program je usmjeren na korištenje ovih sredstava u svrhu stvaranja mogućnosti izvan školskog kurikuluma i u zajednici. Sva su sredstava usklađena s kurikulumom stoga mnoge škole mogu odlučiti koristiti ih na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture.

„5x60“, 2009.-20. godine http://www.sportwales.org.uk/community-sport/education/5x60.aspx

Programom se nastoji povećati broj djece u sekundarnom obrazovanju koji sudjeluju u sportu ili fizičkim aktivnostima 60 minuta najmanje pet puta tjedno. Povećavaju se mogućnosti za izvannastavnim sportom i fizičkom aktivnosti djece u primarnom obrazovanju te se nadopunjuje postojeća ponuda sporta i tjelesne i zdravstvene kulture u školama. Programom se svoj djeci neovisno o sposobnostima nudi niz aktivnosti. Ključno načelo je da djeca sama odaberu aktivnosti koje obuhvaćaju natjecateljski sport, neformalne aktivnosti kao što su ples i aerobik, trening i aktivnosti u prirodi.

„PE & školski sport“ (PESS), od 2000. godine http://www.sportwales.org.uk/community-sport/education/pe--school-sport/about-pess.aspx

Ovaj je program započeo 2000. godine i izmijenjen je 2011. godine. Nastoji osigurati da svaka mlada osoba ima izazov i potporu u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi i školskom sportu. Kroskurikularna i izvannastavna ponuda i ponuda u zajednici uključuje sve mlade, nudeći im vještine, pouzdanje i entuzijazam da se navuku na sport za cijeli život.

Ujedinjena Kraljevina (Sjeverna Irska)


Sport znači: Strategija Sjeverne Irske za sport i fizičku rekreaciju, 2009.-19. godine http://www.dcalni.gov.uk/sport_matters.pdf

Strategija kao cilj predlaže da se svakom djetetu iznad osam godina u Sjevernoj Irskoj pruži prilika da najmanje dva sata tjedno sudjeluje u izvannastavnom sportu i fizičkoj rekreaciji te preporuča uspostavljanje temeljnih podataka o broju djece u obveznom obrazovanju koji imaju dva sata tjedno tjelesne i zdravstvene kulture koliko preporuča odjel za obrazovanje.


„Activ8“, od 2009. godine http://www.activ8ni.net/

Ova tekuća kampanja socijalnog marketinga promiče osam „Activ8“ koraka podizanja svijesti učenika u primarnom obrazovanju o važnosti fizičke aktivnosti najmanje 60 minuta dnevno, te zdravoj i uravnoteženoj prehrani. Osam koraka su: „pokreni svoje tijelo“, „budi dio tim“, „osmisli vlastiti igru“, „uključi svoju obitelj“, „jedi dobro“, „boravi u prirodi“, „budi vođa“ te „mjeri svoj uspjeh“. Razvijen je i niz programa Activ8. Activ8 je program Sport NI.

Ujedinjena Kraljevina (Škotska)


„Aktivne škole“, 2005.-15. godine http://www.sportscotland.org.uk/schools/Active_Schools/Active_Schools1

Cilj ovog programa je dopuniti tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školi jačanjem izvannastavnih aktivnosti i povećanjem mogućnosti uključenja djece u tjelesnu aktivnosti i sport, kao i razvoj veza između škola, sportskih klubova i sporta lokalne zajednice.

http://www.sportwales.org.uk/community-sport/education/dragon-multi-skills--sport.aspx

http://www.sportwales.org.uk/community-sport/education/5x60.aspx

http://www.sportwales.org.uk/community-sport/education/pe--school-sport/about-pess.aspx

http://www.dcalni.gov.uk/sport_matters.pdf

http://www.activ8ni.net/

http://www.sportscotland.org.uk/schools/Active_Schools/Active_Schools1

Do da tak

65

Island


Politika Ministarstvo obrazovanja, znanosti i kulture u pitanjima sporta (Stefnumótun mennta- og menningarmálaráðuneytisins í íþróttamálum), 2011. godina http://www.menntamalaraduneyti.is/utgefid-efni/vefrit/20111710/nr/6256

U borbi protiv posljedica sjedilačkog načina života, neophodno je naglasiti važnost vježbe djece tijekom obrazovanja. Aktivnosti vezane za zdravlje ili sport u primarnom i sekundarnom obrazovanju treba povećati. Školski prostori trebali bi biti osmišljeni uz naglasak na fizičkoj aktivnosti. Sve škole trebaju poticati fizičku aktivnost u prirodi. Suradnju među školama i sportskim klubovima treba unaprijediti kako bi se osnažila veza između školskog dana i slobodnog vremena. Veći naglasak treba staviti na poučavanje djece i mladih vrijednostima zdravog načina života.


Škole koje promiču zdravlje http://www.landlaeknir.is/heilsa-og-lidan/verkefni/item12345/Heilsueflandi_framhaldsskoli

Škole o kojima je riječ imaju jasnu integralnu politiku vezanu za glavne kriterije promocije zdravlja.

Lihtenštajn


Pojam nacionalnog sporta, 2005. godina

Pojam naglašava važnost fizičke aktivnosti u današnjem društvu, kao i uloge države, udruženja i drugih dionika te važnost mjera i ciljeva politike sporta. Što se tiče tjelesne i zdravstvene kulture, pojam je usmjeren na promociju i unaprjeđenja ponude izbornih i dobrovoljnih sportskih aktivnosti te sudjelovanja škole u međunarodnim školskim natjecanjima.


Školski sport i natjecanja, od 1982. godine na razini ISCED 2 i 2006. godine na razini ISCED 1 http://www.schulsport.li/

Glavni je cilj ponuditi dodatnu aktivnost u dnevnom školskom životu i pristup izvannastavnim aktivnostima. Surađujući s nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture lihtenštajnski sportski klubovi organiziraju godišnja sportska prvenstva.

Hrvatska


Strategija razvoja školskog sporta u Hrvatskoj, 2009.-14. godina http://public.mzos.hr/lgs.axd?t=16&id=15673

Strategijom se nastoje stvoriti optimalni uvjeti sustavnog razvoja školskog sporta u Hrvatskoj te riješiti pitanja poput infrastrukturnih uvjeta vezanih za takav razvoj, obrazovanja profesionalnih trenera i organizacija školskih natjecanja na svim razinama od same škole preko lokalne i regionalne do nacionalne razine. U strategiji se obrađuju i modeli administrativne organizacije i financiranja. Ostali ciljevi su natjecateljske sportske aktivnosti, omogućavanje socijalne kohezije među školskom djecom, unaprjeđenje socijalne inkluzije djece u nepovoljnom položaju i djece s posebnim potrebama te podizanje njihovog samopoštovanja kroz sportske uspjehe.

http://www.menntamalaraduneyti.is/utgefid-efni/vefrit/20111710/nr/6256

http://www.landlaeknir.is/heilsa-og-lidan/verkefni/item12345/Heilsueflandi_framhaldsskoli

http://public.mzos.hr/lgs.axd?t=16&id=15673


66

Dodatak 2: Preporučeni broj sati nastave

Preporučeni minimalni broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture kao obveznog predmeta u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2011./12. g.

Belgija – Francuska zajednica

Belgija – Zajednica njemačkog govornog podrijetla

Belgija – Flamanska zajednica

Bugarska

Češka ZŠ/G - FEP BE

Danska Njemačka Grundschule + Gymnasium

Njemačka Grundschule + Hauptschule

Njemačka Grundschule + Realschule

Estonija Irska Grčka

Španjolska Francuska Italija Cipar

Latvija Litva Luksemburg Mađarska

Fleksibilni raspored

Broj sati preporučen za pojedinu školsku godinu n: Redovito obvezno opće obrazovanje

Horizontalna os: Broj sati po školskoj godini Vertikalna os: Razredi

Izvor: Eurydice.

Do da tak

67

(nastavak) Preporučeni minimalni broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture kao obveznog predmeta u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2011./12. g.

Malta Nizozemska Austrija Volksschule + Allgemeinbildende Höhere Schule

Austrija Volksschule + Hauptschule + Polytechnische Schule

Poljska Portugal Rumunjska Slovenija

Slovačka Finska Švedska Ujedinjena Kraljevina – Engleska i Wales

Ujedinjena Kraljevina – Sjeverna Irska

Ujedinjena Kraljevina – Škotska

Hrvatska

Island Turska Lihtenštajn Norveška

Fleksibilni raspored

Broj sati preporučen za pojedinu školsku godinu n: Redovito obvezno opće obrazovanje

Horizontalna os: Broj sati po školskoj godini Vertikalna os: Razredi

Izvor: Eurydice.


68

Objašnjenje

Slika prikazuje minimalni broj punih sati (60 minuta) posvećenih poučavanju tjelesne i zdravstvene kulture kao obveznog predmeta tijekom redovitog obveznog općeg obrazovanja na temelju nacionalnih preporuka o minimumu u kurikulumu za navedenu referentnu godinu. Za detaljne metode izračuna, vidi Recommended annual taught time in full-time compulsory education in Europe 2011/12, (EACEA/Eurydice, 2011.).

Redovito obvezno opće obično završava završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razine ISCED 2) ili na kraju integriranog sustava obrazovanja (razina ISCED 1 i 2), izuzev Belgije, Bugarske, Francuske, Italije, Mađarske, Nizozemske (VWO i HAVO), Slovačke i Ujedinjene Kraljevine (Engleske, Walesa i Sjeverne Irske) u kojima neki dio ili cijela razina ISCED 3 može činiti redovito obvezno opće obrazovanje. (Za više informacija vidi The structure of European education systems 2011/12. schematic diagrams (EACEA/Eurydice, 2011)).

Razredi u redovitom obveznom općem obrazovanju odgovaraju različitoj dobi ovisno o zemlji. Za informacije vezane za odnos nominalne dobi učenika i razreda, vidi The structure of European education systems 2011/12: schematic diagrams (EACEA/Eurydice, 2011).

Za definiciju „fleksibilnog rasporeda“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i bibliografija.

69

ZAHVALE

IZVRŠNA AGENCIJA ZA OBRAZOVANJE, AUDIOVIZUALNU POLITIKU I KULTURU

EURYDICE I POLITIKA POTPORE

Avenue du Bourget 1 (BOU2) B-1140 Brussels

(http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice)

Glavni urednik

Arlette Delhaxhe

Autori

Viera Kerpanova (koordinacija)

Olga Borodankova

Vanjski suradnik

Renata Morneau Kosinska

Prijelom i grafička obrada

Patrice Brel

Koordinator produkcije

Gisèle De Lel


70

N A C I O N A L N E J E D I N I C E E U R Y D I C E A

BELGIQUE / BELGIË Unité Eurydice de la Fédération Wallonie-Bruxelles Ministère de la Fédération Wallonie-Bruxelles Direction des relations internationales Boulevard Léopold II, 44 – Bureau 6A/012 1080 Bruxelles Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost Eurydice Vlaanderen Departement Onderwijs en Vorming/ Afdeling Strategische Beleidsondersteuning Hendrik Consciencegebouw Koning Albert II-laan 15 1210 Brussel Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost Eurydice-Informationsstelle der Deutschsprachigen Gemeinschaft Autonome Hochschule in der DG Monschauerstrasse 26 4700 Eupen Doprinos jedinice:Stéphanie Nix

BULGARIA Jedinica Eurydicea Centar za razvoj ljudskih potencijala Jedinica za istraživanje i planiranje obrazovanja 15, Graf Ignatiev Str. 1000 Sofia Doprinos jedinice: Lachezar Afrikanov (expert)

ČESKÁ REPUBLIKA Jedinica Eurydicea Centar za međunarodne usluge MoEYS Nacionalna agencija za europske obrazovne programe Na Poříčí 1035/4 110 00 Praha 1 Doprinos jedinice: Jana Halamová, Helena Pavlíková; stručnjaci: Petr Drábek, Jan Tupý, Pavel Šimáček

DANMARK Jedinica Eurydicea Danska agencija za sveučilišta i internacionalizaciju Bredgade 43 1260 København K Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

DEUTSCHLAND Eurydice-Informationsstelle des Bundes Agencija za upravljanje projektima Dio njemačkog aeronautičkog centra EU-Ured njemačkog Ministarstva obrazovanja i istraživanja Heinrich-Konen-Str. 1 53227 Bonn Eurydice-Informationsstelle des Bundes Agencija za upravljanje projektima Dio njemačkog aeronautičkog centra EU-Ured njemačkog Ministarstva obrazovanja i istraživanja Rosa-Luxemburg-Straße 2 10178 Berlin Eurydice-Informationsstelle der Länder im Sekretariat der Kultusministerkonferenz Graurheindorfer Straße 157 53117 Bonn Doprinos jedinice: Brigitte Lohmar

EESTI Jedinica Eurydicea SA Archimedes Koidula 13A 10125 Tallinn Doprinos jedinice: Inge Raudsepp (Glavni stručnjak – tjelesna i zdravstvena kultura, umjetnost, glazba – Zaklada Innove)

ÉIRE / IRELAND Jedinica Eurydicea Odjel za obrazovanje i vještine Međunarodni odjel Marlborough Street Dublin 1 Doprinos jedinice: Tony Weir (Viši inspektor, tjelesna i zdravstvena kultura), Seán Mc Grath (Post-primary, inspektor, tjelesna i zdravstvena kultura)

ELLÁDA Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja, vjerskih poslova, kulture i sporta Uprava za poslove Europske unije 37 Andrea Papandreou Str. (Office 2172) 15180 Maroussi (Attiki) Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

ESPAÑA Eurydice España-REDIE Centro Nacional de Innovación e Investigación Educativa (CNIIE) Ministerio de Educación, Cultura y Deporte c/General Oraa 55 28006 Madrid Doprinos jedinice: Flora Gil Traver; Montserrat Grañeras Pastrana; Mario Andrés Candelas; Amparo de la Loma Moragón Sahuquillo

Zahv a le

71

FRANCE Unité française d’Eurydice Ministère de l'Éducation nationale, de l’Enseignement supérieur et de la Recherche Direction de l’évaluation, de la prospective et de la performance Mission aux relations européennes et internationales 61-65, rue Dutot 75732 Paris Cedex 15 Doprinos jedinice: Thierry Damour; expert: Jean-Pierre Barrué (inspecteur général de l’Education nationale)

HRVATSKA Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Donje Svetice 38 10000 Zagreb Doprinos jedinice: stručnjaci: Duje Bonacci, Fadila Gracin

ÍSLAND Jedinica Eurydicea Borgartúni 7a Ured za vrednovanje i analizu Reykjavik Doprinos jedinice: Margrét Harðardóttir i Védís Grönvold

ITALIA Unità italiana di Eurydice Istituto Nazionale di Documentazione, Innovazione e Ricerca Educativa (INDIRE) Agenzia LLP Via Buonarroti 10 50122 Firenze Doprinos jedinice: Alessandra Mochi; experts: Giuseppe Pierro (Dirigente Ufficio I "Affari generali" – Ufficio V "Sport" – Direzione Generale per lo studente, l'integrazione, la partecipazione e la comunicazione – MIUR); Mario Bellucci (Docente – Esperto in Politiche giovanili e Educazione fisica e sportiva del MIUR)

KYPROS Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja i kulture Kimonos and Thoukydidou 1434 Nicosia Doprinos jedinice: Christiana Haperi; stručnjaci: Anna Poiriazi, Giorgios Giallourides (Ministarstvo obrazovanja i kulture)

LATVIJA Jedinica Eurydicea Valsts izglītības attīstības aģentūra Državna agencija za razvoj obrazovanja Vaļņu street 3 1050 Riga Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost jedinice i stručnjaka: Imants Vasmanis, Inese Bautre (National Centre for Education) i Maija Priedīte (Valmiera State Gymnasium)

LIECHTENSTEIN Informationsstelle Eurydice Schulamt des Fürstentums Liechtenstein Austrasse 79 9490 Vaduz Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

LIETUVA Jedinica Eurydicea Nacionalna agencija za vrednovanje škola Didlaukio 82 08303 Vilnius Doprinos jedinice: Egidija Nausedienė i Jurgita Nemanienė

LUXEMBOURG Unité d’Eurydice Ministère de l’Éducation nationale et de la Formation professionnelle (MENFP) 29, rue Aldringen 2926 Luxembourg

MAGYARORSZÁG Nacionalna jedinica Eurydicea Mađarski institut za istraživanje i razvoj obrazovanja Szalay 10-14 1055 Budapest Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

MALTA Jedinica Eurydicea Odjel za istraživanje i razvoj Središnji ured za kvalitetu i standarde u obrazovanju Great Siege Rd. Floriana VLT 2000 Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

NEDERLAND Eurydice Nederland Ministerie van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap Directie Internationaal Beleid Etage 4 Rijnstraat 50 2500 BJ Den Haag

NORGE Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja i istraživanja AIK-avd., Kunnskapsdepartementet Kirkegata 18 0032 Oslo Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

ÖSTERREICH Eurydice-Informationsstelle Bundesministerium für Unterricht, Kunst und Kultur Abt. IA/1b Minoritenplatz 5 1014 Wien Doprinos jedinice: stručnjak: Günther Apflauer


72

POLSKA Jedinica Eurydicea Zaklada za razvoj obrazovnog sustava Mokotowska 43 00-551 Warsaw Doprinos jedinice: Beata Płatos u suradnji sa stručnjacima iz Ministarstva nacionalnog obrazovanja i Ministarstva sporta

PORTUGAL Unidade Portuguesa da Rede Eurydice (UPRE) Ministério da Educação e Ciência Direcção-Geral de Estatísticas da Educação e Ciência (DGEEC) Av. 24 de Julho, 134 1399-54 Lisboa Doprinos jedinice: Isabel Almeida; stručnjaci: Anália Gomes, Jorge Moreira

ROMÂNIA Jedinica Eurydicea Nacionalna agencija za programe zajednice na području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja Calea Serban Voda, no. 133, 3. kat Sector 4 040205 Bucharest Doprinos jedinice: Veronica – Gabriela Chirea, u suradnji sa stručnjacima: Elena Nely Avram (Nacionalni centar za procjenu i ispitivanje) i Alin Cătălin Păunescu (Ministarstvo nacionalnog obrazovanja)

SCHWEIZ/SUISSE/SVIZZERA Zaklada za konfederalnu suradnju Dornacherstrasse 28A Postfach 246 4501 Solothurn

SLOVENIJA Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Ured za razvoj obrazovanja Maistrova 10 1000 Ljubljana Doprinos jedinice: Barbara Kresal Sterniša; stručnjaci: Marjeta Kovač (Sveučilište u Ljubljani, Fakultet sporta) i Nives Markun Puhan (Nacionalni institut za obrazovanje Republike Slovenije)

SLOVENSKO Jedinica Eurydicea Slovačko akademsko udruženje za međunarodnu suradnju Svoradova 1 811 03 Bratislava Doprinos jedinice: Marta Ivanova, Martina Račkova

SUOMI / FINLAND Eurydice Finska Finski nacionalni odbor za obrazovanje P.O. Box 380 00531 Helsinki Doprinos jedinice: Hanna Laakso i Matti Pietilä

SVERIGE Jedinica Eurydicea Odjel za promicanje internacionalizacije Međunarodni programski ured za obrazovanje i osposobljavanje Kungsbroplan 3A Box 22007 104 22 Stockholm Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

TÜRKIYE Jedinica Eurydicea Türkiye MEB, Strateji Geliştirme Başkanlığı (SGB) Eurydice Türkiye Birimi, Merkez Bina 4. Kat B-Blok Bakanlıklar 06648 Ankara Doprinos jedinice: Osman Yıldırım Ugur; Dilek Güleçyüz

UNITED KINGDOM Jedinica Eurydicea Unit za Englesku, Wales i Sjevernu Irsku Centar za informiranje i reviziju Nacionalna zaklada za istraživanje u obrazovanju (NFER) The Mere, Upton Park Slough, Berkshire, SL1 2DQ Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost Jedinica Eurydicea Škotska c/o Obavještajna jedinica Analitičke usluge u obrazovanju Škotska vlada Area 2D South, Mail point 28 Victoria Quay Edinburgh EH6 6QQ Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

Europska komisija; EACEA; Eurydice Tjelesna i zdravstvena kultura i sport u europskim školama Luksemburg: Odjel za izdavaštvo Europske unije 2013 – 76 p. Izvješće Eurydice ISBN 978-92-9201-616-6 doi:10.2797/97912 Opisnici: tjelesna i zdravstvena kultura, kurikulum, ishodi učenja, zdravstveni odgoj i obrazovanje, nastavni sati, vrednovanje učenika, učenici, nastavnik, učitelj razredne nastave, nastavnik specijalist/predmetni nastavnik, izvannastavne aktivnosti, obrazovna reforma, primarno obrazovanje, sekundarno obrazovanje, niže sekundarno, opće obrazovanje, komparativne studije, Hrvatska, Turska, EFTA, Europska unija

Tjelesna i zdravstvena kultura i sport u europskim školama opisuje stanje tjelesne i zdravstvene kulture i sportskih aktivnosti u 30 europskih zemalja. Izvješće obuhvaća primarno i niže sekundarno obrazovanje te nudi uvid u sljedeće teme: nacionalne strategije i inicijative velikih razmjera, gdje postoje, status tjelesne i zdravstvene kulture u nacionalnim kurikulumima i službenim dokumentima, preporučeni godišnji broj sati nastave, procjenu učeničkih znanja i postignuća, obrazovanje nastavnika, izvannastavne aktivnosti i planirane reforme. Ovo je izvješće rezultat dubinske analize podataka koje su dostavile nacionalne jedinice Eurydicea i može se smatrati prvim pokušajem Europske komisije u prepoznavanju ključnih slabosti i snaga vezanih za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školama europskih zemalja.

Mreža Eurydice sastoji se od 40 nacionalnih jedinica sa sjedištem u 36 zemalja (Države članice EU-a, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska). Eurydicem koordinira Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu Europske Unije.

Mreža Eurydice uglavnom služi onima uključenima u donošenje obrazovne politike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i one u ustanovama Europske unije. Usmjerena je prvenstveno na način na koji je obrazovanje u Europi strukturirano i organizirano na svim razinama. Publikacije Mreže mogu se grubo podijeliti na opise nacionalnih obrazovnih sustava, komparativne studije posvećene određenim temama te pokazatelje i statistiku. Besplatno su dostupni na mrežnim stranicama Eurydicea ili u tiskanom obliku na zahtjev.

EURYDICE na internetu –

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/contacts_national_units_en.php

EC-31-13-672-H

R-N

Download - Tjelesna i zdravstvena kultura i sport u europskim školama Izvješće

Top Related