TEAMBUILDING – IZGRADNJA TIMA

Rinus Michel

TEAMBUILDING – IZGRADNJA TIMA

PREDGOVOR ANDY ROXBURGH

– UEFA TEHNIČKOG DIREKTORA–

Neki ljudi govore o dobroj igri – neki ljudi vode dobru igru! Rinus Michels je jedan od rijetke vrste tehničara koji je proizveo rezultate na najvišem nivou, i ko je, također, imao sposobnosti da artikulira svoju izuzetnu mudrost, kako profesionalcima tako i amaterima. On je stvarno guru trenerske profesije ko je dobijao najviše povjerenja od svojih obožavalaca u profesionalnoj igri i od svojih kolega iz UEFA-inih komiteta.

Tokom zadnjih godina, predmet izgradnje tima postao je vruća tema za prakticiranje trenera, osobito za one koji su uključeni u edukaciju trenera. Proces izgradnje tima je izuzetno kompleksan i izazovan, čak i najiskusnijim trenerima. Rinus Michels-ova knjiga na tu temu, zasnovana na godinama praktičnog iskustva, zbog toga je dobro došao dodatak trenerskoj biblioteci.

Sa istom pronicljivošću koje je proizvelo Ajax tim 1970-ih i šampionatom koji je dobio Holandski nacionalni tim 1980-ih, Rinus je neumorno i žestoko identificirao tihe elemente uključene u proizvodnju uspješnog tima. Ovo je prevedeno u efikasnu akciju – i samo koristeći Rinusove ideje u praksi, biće realizirana puna esencijalnost i razumijevanje njihovih poruka. Čovjek koji je inspirirao fudbal u cjelosti može inspirirati i vas, ovim stranama, podići vaš menadžerski know-how (znati-kako), da vam pomogne da kreirate 'mi' mentalitet i kolektivno timsko jedinstvo.

Čitajući ovu knjigu, nećete postati Rinus mIchels – jedinstveni talenat ne može biti repliciran. Ali, vrijedan savjet može vas odvesti ka većim stvarima.

U ime UEFA-e, počašćen sam što mogu preporučiti ovu izvanrednu knjigu – IZGRADNJA TIMA: PUT KA USPJEHU (Teambuilding: The Road to Success), i doprinijeti Rinusu za njegov divan doprinos fudbalskim razvoju i vrhunskom nivou profesionalne igre.

TEAMBUILDING – IZGRADNJA TIMA............................................................................1

PREDGOVOR ANDY ROXBURGH..................................................................................1

PREDGOVOR....................................................................................................................5

POGLAVLJE 1..................................................................................................................6

GENERALNI UVOD......................................................................................................6

TIPOVI IZGRADNJE TIMA................................................................................................8

PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA..................................................................8TIMSKO – TAKTIČKI PROCES IZGRADNJE TIMA......................................................9ORGANIZACIJSKA IZGRADNJA TIMA.........................................................................9STRATEŠKA IZGRADNJA TIMA...................................................................................9TAKTIČKA IZGRADNJA TIMA.......................................................................................9KOMPLEKSNOST........................................................................................................10FAKTORI......................................................................................................................10KOMPLEKSNOST (SOCCER) FUDBALA JE ODREĐENA:......................................12GRANICE IZGRADNJE TIMA......................................................................................12KVALITET IGRAČA......................................................................................................13RAVNOTEŽA...............................................................................................................13USPJEH.......................................................................................................................13OPONENT....................................................................................................................13NEPREDVIDIVOST......................................................................................................13NEKI FAKTORI KOJI ODLUČUJU OGRANIČENJA TIMSKO-TAKTIČKE IZGRADNJE TIMA:............................................................................................................................14EKSTERNI FAKTORI SA OSVRTOM NA PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA.....................................................................................................................................14MOĆ BORBE...............................................................................................................14IZJAVE.........................................................................................................................15

RAZVOJNI NIVOI............................................................................................................15

SVI NIVOI.....................................................................................................................16NIVO SVJETSKE KLASE............................................................................................16

KORACI U RAZVOJNOM PROCESU............................................................................19

NIVO IZVEDBE............................................................................................................21

POGLAVLJE 2................................................................................................................22

EVOLUCIJA FUDBALSKE IGRE (SOCCER)................................................................22

UVOD...........................................................................................................................22VRHUNSKI TRENERI..................................................................................................25MARIO ZAGALLO (STIL IGRE NAPADOM)................................................................25HELENIO HERRERA (DEFANZIVNI STIL IGRE)........................................................25SIR ALF RAMSEY (PRENOŠENJE KRILA NAPRIJED) NA PREDNJA KRILA.................26RHINUS MICHELS (TOTALNI – I PRESING FUDBAL)...............................................26FRANZ BECKENBAUER (5:3:2)..................................................................................27JOHAN CRUIJFF (3:4:3)..............................................................................................27LOUIS VAN GAAL (DALJNJI RAZVOJ 3:4:3)..............................................................27

POGLAVLJE 3................................................................................................................28

OSNOVNA PRAVILA TIMSKOG TAKTIČKOG PROCESA IZGRADNJE TIMA...........28

UVOD...........................................................................................................................28IZGRADNJA BLOKOVA PROCESA IZGRADNJE TIMA (MEHANIZAM)....................28ALAT............................................................................................................................29MLADI IGRAČI.............................................................................................................29VRHUNSKI IGRAČI.....................................................................................................30RAD NA STRUKTURALNOM OBLIKU........................................................................30ORGANIZACIJSKE SMJERNICE................................................................................31ORGANIZACIJSKE FORME........................................................................................31HISTORIJA FUDBALA.................................................................................................32KLUPSKA TRADICIJA.................................................................................................33VIZIJA TRENERA........................................................................................................33PREDNOSTI I NEDOSTACI........................................................................................33ORGANIZACIJSKA FORMA 5:3:2...............................................................................35ORGANIZACIJSKA FORMA 4:4:2...............................................................................36ORGANIZACIJSKA FORMA 4:3:3...............................................................................36OSNOVNI ZADACI U ORGANIZACIJSKOJ FORMI....................................................37RAVNOTEŽA...............................................................................................................40DEFANZIVNA TIMSKA FUNKCIJA KAO STARTNA TAČKA ZA ORGANIZACIJSKE SMJERNICE.................................................................................................................44STRATEŠKE TIMSKE TAKTIČKE SMJERNICE.........................................................46SMJERNICE ZA STRATEGIJU STVARANJA IGRE (PLAYMAKING).........................48

DEFANZIVNO...........................................................................................................48TRANZICIJA.............................................................................................................49NAPAD.....................................................................................................................49

SMJERNICE ZA STRATEGIJU KONTRA-NAPADA...................................................49DEFANZIVNO...........................................................................................................50TRANZICIJA.............................................................................................................50NAPAD.....................................................................................................................50MOJ OSOBNI IZBOR...............................................................................................51STRATEŠKE SMJERNICE ZA TIMSKU FUNKCIJU...............................................54DEFANZIVNE STRATEGIJE KAO BAZA ZA TIMSKE TAKTIČKE SMJERNICE....54ORGANIZACIJSKA FORMA....................................................................................54POZICIONA IGRA....................................................................................................55MARKIRANJE...........................................................................................................56OFSAJD (OFF SIDE) ZAMKA KAO TIMSKO-TAKTIČKI ASPEKT..........................57POKRIVANJE ODBRANE........................................................................................58TRANZICIJSKE STRATEGIJE.................................................................................59PROTOK FUDBALA.................................................................................................60UDARAC I TRK (KICK-AND-RUN)...........................................................................60OPORTUNIZAM.......................................................................................................60DETALJI...................................................................................................................61FORMACIJA.............................................................................................................62PRETPOSTAVKE.....................................................................................................63

STRATEGIJE NAPADA...............................................................................................64NAPADI PREKO BOKA............................................................................................64NAPADI PREKO CENTRA.......................................................................................66

SMJERNICE ZA NAPAD U I OKO ŠESNAESTERCA.................................................68INDIVIDUALNI KVALITET IGRAČA.............................................................................70

POGLAVLJE 4................................................................................................................72

OSNOVNA PRAVILA PSIHOLOŠKOG PROCESA IZGRADNJE TIMA........................72

HARMONIJA................................................................................................................72MEDICINSKO OSOBLJE.............................................................................................74KOLUMNE....................................................................................................................74KARAKTER..................................................................................................................75

PRAVILA VOĐENJA NA TERENU I IZVAN NJEGA.....................................................75

KRITIKA.......................................................................................................................76DOGOVORI..................................................................................................................76FINESE........................................................................................................................77TIMSKA HIJERARHIJA................................................................................................78CARSTVA....................................................................................................................80JASNI CILJEVI.............................................................................................................80ZAJEDNIČKI NEPRIJATELJ........................................................................................81KULTURA KLUBA........................................................................................................83STRATEGIJA KONFRONTACIJE................................................................................83KREDIBILITET TRENERA...........................................................................................84KONSULTIRANJE SITUACIJE....................................................................................85KOMUNIKACIJA..........................................................................................................85TRENING KAMPOVI....................................................................................................86

PRETSEZONSKI KAMPOVI....................................................................................86PRIJE MEČEVA.......................................................................................................86PRIJE TURNIRA.......................................................................................................87TRADICIJA...............................................................................................................87ATMOSFERA...........................................................................................................88USPJEH....................................................................................................................88KORPORATIVNI SVIJET.........................................................................................89SAN..........................................................................................................................90STRUKTURALNI PROCES......................................................................................90KOMUNIKACIJA.......................................................................................................90DINAMIKA................................................................................................................91KREDIBILITET..........................................................................................................91TIMSKI DUH.............................................................................................................92SMJERNICE 173......................................................................................................92LIDERSTVO.............................................................................................................93Sažetak.....................................................................................................................93SMJERNICE ZA PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA.................................93

POGLAVLJE 5................................................................................................................94

PROCES UČENJA FUDBALA.......................................................................................94

UVOD...........................................................................................................................94ALTERNATIVE ZA ULIČNI FUDBAL.......................................................................95

FOKUS NA DIJETE......................................................................................................97

SMJERNICE ZA SVAKU STAROSNU KATEGORIJU...................................................98

INDIVIDUALNA IGRA S LOPTOM...............................................................................98DALJNI RAZVOJ KVALITETA IGRE 4V4 I 7V7............................................................99DALJI RAZVOJ KVALITETA IGRE 7V7.....................................................................100

RAZVIJANJE KVALITETA IGRE 11V11.....................................................................101RAZVOJ SAVJESNIJEG PROCESA IZGRADNJE TIMA..........................................103RAZVOJ KOREKTNOG MENTALITETA MEČA........................................................105RAZVOJ TAKMIČARSKE ZRELOSTI........................................................................106KORACI ZA USPJEH FUDBALA ODRASLIH............................................................107

STRUKTURIRANE TRENING SESIJE..................................................................110ORGANIZACIJA.....................................................................................................111TALENTIRANI I NETALENTIRANI.........................................................................112

POGLAVLJE 6..............................................................................................................114

PRENOS NA TEREN ZA TRENING.............................................................................114

UVOD.........................................................................................................................114GENERALNI PRIMJER..........................................................................................115GENERALNI KRITERIJ..........................................................................................116

ORGANIZACIJA............................................................................................................116

UOBIČAJENE GREŠKE NAPRAVLJENE TOKOM TIMSKO-TAKTIČKIH TRENING AKTIVNOSTI..........................................................................................................117TRENING AKTIVNOSTI KOJE SE FOKUSIRAJU NA TIMSKO-TAKTIČKE ZADATKE...............................................................................................................118

TIMSKO-TAKTIČKE TRENING VJEŽBE.....................................................................119

DEFANZIVNA KOHEZIJA U DEFANZIVNOJ LINIJI POD PRESIJOM NAPADA......119TRENING AKTIVNOST # 1....................................................................................119TRENING AKTIVNOST # 2....................................................................................121TRENING AKTIVNOST # 3....................................................................................123TRENING AKTIVNOST # 4....................................................................................124TRENING AKTIVNOST # 5....................................................................................124GENERALNI PODSJETNIK:..................................................................................125ZUPČANICI TIMSKO-TAKTIČKOG TRENING MEHANIZMA................................125TIMSKO-TAKTIČKI TRENING...............................................................................127

DESTRUKTIVNE TIMSKO TAKTIČKE SPOSOBNOSTI KAO PRIMJER TAKTIČKE TRENING AKTIVNOSTI U ODBRANI........................................................................128

TRENING AKTIVNOST # 1....................................................................................129TIMSKA FUNKCIJA TRANZICIJE..........................................................................131GENERALNE KARAKTERISTIKE..........................................................................133REZIME FUNKCIJE TRANZICIJE..........................................................................137TRENING AKTIVNOST # 1....................................................................................139TRENING AKTIVNOST # 2....................................................................................140ZAKLJUČAK...........................................................................................................142

POGLAVLJE 7..............................................................................................................143

BUDUĆNOST................................................................................................................143

GENERALNI UZROCI................................................................................................143SPECIFIČNI UZROCI................................................................................................143RJEŠENJA.................................................................................................................144TEMELJI.....................................................................................................................145

PRODUŽENJE PROCESA UČENJA............................................................................146

PREDGOVOR

U ovoj knjizi, nastojao sam opisati svoja iskustva kao trener-coach omladinskih, amatarskih i profesionalnih timova na strukturalan način. Na svim ovim nivoima, dakako u raličitim okruženjima, intenzitet i način igre je iskustven od strane igrača, jedna centralna tema se može uočiti: utjecaj nivoa izvedbe na pozitivan način.

Kako bi se ovo postiglo, trener ima tri različita elementa na raspolaganju: kvalitet igračkog kadra, mentalitet meča i mehanizam izgradnje tima. Početna tačka je, naravno, grupa igrača sa kojima radite. Svaki igrač ima svoju osobnu individualnost i životno okruženje. Svaki od njih ima određeni položaj i tretman unutar tima. Intuitivno, svaki igrač je proponent određene timske taktike koja mu dopušta da zablista. Oni svi vole igrati igru, ali svi se razlikuju po tome koliko daleko žele i mogu ići kako bi pobijedili.

Sva ova 'mala carstva' trebaju se uskladiti u jedan tim, sa željom da skupe sve dostupne izvore kako bi pobijedili zajedničkog 'neprijatelja'. Samo jedna osoba to može postići: trener! On ima kompliciranu dvostruku ulogu. S jedne strane on mora da poštuje svako malo 'carstvo', a s druge strane on treba da pobijedi preko svih igrača, tako da se oni žrtvuju za zajednički cilj: rezultat meča. Ova dvostruka uloga kontrolira njegov svakodnevni život.

Ovaj fenomen se zove IZGRADNJA TIMA. To je najvažnije sredstvo u poboljšanju i čuvanju nivoa dostignuća tima. Jedan trener koristi ovaj alat u intuitivnom maniru kao rezultat svog praktičnog iskustva. Drugi trener nastoji da radi što je strukturalnije moguće. Osobno, naučio sam da gledam na izgradnju tima kao na korak-po-korak proces.

Naročito u toku proteklih deset godina, vrhunski nivo profesionalnog fudbala karakteriziran je razvojem kolektivne odbrane, koja postavlja velike zahtjeve na odbranu i timske kvalitete tokom tranzicije i napada. U svjetlu mojih velikih iskustava, nastojao sam da ovom knjigom unaprijedim alate kako bi kompleksan proces izgradnje tima oživio, s ciljem da podignem nivo izvedbe.

Poglavlje 1

GENERALNI UVOD

Fudbalski treneri se često porede sa dirigentima.Svaki muzičar svira svoj instrument I svoj dio u orkestru.Zadatak dirigenta nije samo da svaki od njih da svoj doprinos, već i da to zvuči harmonično.To je najvažniji preduslov za dostizanje izuzetne izvedbe , koja je nešto više od zbira pojedinačnih postignuća svakog pojedinog muzičara iz orkestra.

Publika osjeća kada muzika teče bez napora.Samo tada je moguće postići vrhunsku izvedbu. Ovo vrijedi i za lokalne orkestre ali i za vrhunske filharmonije svjetskog nivoa kojima diriguju vrhunski dirigenti. Vi vjerovatno možete da s njihovim zadatkom uporedite svoj zadatak kao trenera u fudbalu. Trener također mora od jedanaest pojedinaca stvoriti tim koji će nastupati na najvišem mogućem nivou.Ali poređenje sa dirigentima može ići samo dotle, a ne I dalje jer ja bih se usudio reći da je posao fudbalskog trenera teži nego posao jednog dirigenta.Za vrijeme utakmice, ekipa je pod neprestanim pritiskom protivnika , koji će koristiti sve svoje mogućnosti da omete igru ekipe protiv koje igra Također je prisutna I stalna promjena posjeda lopte u toku utakmice.Za razliku od muzičara koji sjede I koncentrišu se na muziku I dirigenta , fudbaleri su stalno suopčeni sa kretanjima oko njega.Knjiga u kojoj je svaka igra opisana ne postoji.Za vrijeme 90 minuta utakmice, svaki igrač mora neprestano da predviđa situaacije koje se neprestano mijenjaju I u djeliću sekunde donose odluke o tome šta da urade.Opcije za djelovanje se stvaraju kretanjem saigrača I protivnika Pravi vrhunski fudbaleri imaju sposobnosti da cijelo vrijeme I brzo ostvaruju pregled svih raspoloživih opcija. Također posjeduju I tehničke sposobnosti da donesu ispravna rješenja u većini situacija u igri. Trenr najviše voli efikasna rješenja. Ova rješenja direktno ili indirektno utiču na ostvarivanje cilja u igri – da se pobijedi ili bar da se ne izgubi.Složenost I nepredvidljivost situacija koje se stalno mijenjaju onemogućuju da se bilo kada odigra savršena utakmica. Ovo je pozitivna činjenica, to je taj nepredvidljivi factor igre , zbog kojeg je fudbal najpopularniji sport u svijetu. Prirodno je da svaki trener u svijetu , posebno oni na najvišem nivou fudbala, nastoje da njihova ekipa teži ka savršenstvu igre. Kvalitet njihovih igrača će odrediti limite u postignućima njihovog tima. Težnja za savršenstvom postaje sve teža sa vremenom. Za vrijeme zadnjih 15-ak godina, desile su se mnoge promjene. Pritisak komercijalnih interesa I medija postaju sve veće I veće. Više vam nije dopušteno da izgubite utakmicu zbog enormnih interesa. Na kraju , morate se suočiti I sa očekivanjima kluba sa kojim postpisujete ugovor. Najbolji evropski klubovi žele učešće u Ligi prvaka a vrhunski amaterski klubovi ne žele da ispadnu. Komercijalni interesi su proporcionalno veće sa povećanjem nivoa fudbala. Ipak , pritisak raste kako kod vrhunskoh amaterskih klubova tako I kod vrhunskih profesionalnih ekipa. Sportski uspjeh više nije izlovana činjenica.Uspjeh je najvažniji, jer samo on donosi sponzore I novac. Veća podrška sponzora znači I veći budžet I bolje uslove za rad. Zbog svega ovoga, utakmice između dva kluba nose sa sobom mnogo veći pritisak nego prije. Veći budžet opet povećava šanse da se kupe bolji igrači, zaposle bolji treneri I ostalo osoblje, optimizira rad sa omldinskim kategorijama I dolazi do lančane reakcije. To je razlog zbog čega su u proteklim godinama klubovi nastojali da do perfekcije dovedu igru svojih timova. Više od svega u ovoj sportski zahtjevnoj klimi, defanzivne sposobnosti ekipa su se značajno razvijale. Kao rezultat toga, na napadače su se postavili sve veći zahtjevikako bi vršili uspješnu izgradnju napada I napadali , te popravili svoje individualne ali I timske sposobnosti. Individualni kvaliteti vrhunskih fudbalera se ne mogu puno razvijati , ali se može puno unaprijediti njihovo funkcionisanje unutar tima. Struktuiran process učenja fudbala od 6-18 godine I od 18-21 je potrebniji nego ikad, kako bi se osigurao kompletan razvoj , kako individualnih tako I timskih kvaliteta igrača. Na vrhunskom nivou, više nego ikad je potrebna timska kohezija. To je poseban prostor koji omogućava popravljanje I usavršavanje timskog rada.Zbog toga je razumljivo zašto treneri žele da prouče sve faktore koji utiču na rezultat. Svijet fudbala treba niz pravila koja formiraju okvir za process izgradnje tima. Putem analiziranja brojnih utakmica može se razumjeti kako djeluje mehanizam izgradnje tima, I kako se na njega može djelovati I pozitivno I negativno.u proteklim godinama ja sam pomno studirao ovaj

fenomen.Mnogo mi je vrijedilo što sam bio trener mnogih vrhunskih klubova u 27 godina. Ova knjiga je način da podijelim to znanje sa svojim kolegama trenerima.

TIPOVI IZGRADNJE TIMA

Timski rad je star kao I sam fudbal. Treneri današnjice nisu izmislili ništa novo. Ali zbog brzog razvoja igre, I povećanog interesa koji stavlja sve veći pritisak na igrače I trenere, logično je das u se na vrhunskom novou strukturalni faktori izvukli kako bi pomogli svakom igraču da igra na većem nivou , kako pojedinačno tako I u okviru tima. Video zapisi utakmica iz prošlosti pokazuju da ritam , brzina igre I pressing u odbrani ne mogu da se uporede sa današnjim. Tada su igrači imali mnogo više vremena I prostora za igru.

PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA

U svijetu fudbala , očegledno je da mnogi treneri razmišljaju o izgradnji tima prvenstveno u mentalnom ili psihološkom smislu. Npr, mentalitet igrača I timski duh. On jesu naravno najvažniji. Samo sa njima kao osnovom, moguće je usavršiti timsku taktiku. Što je bolji mentalitet igrača, bolji je ambijent za trenera da radi na usavršavanju I izgradnji timske taktike. Također je ključna I volja igrača I njihova spremnost da na treninzima rade na timskoj taktici , koja im se mora predstaviti na način koji je što sličniji stvarnoj utakmici ( u kombinaciji sa pobjedničkim mentalitetom).Ova spremnost i volja igrača se ne može uzeti zdravo za gotovo, jer to nije konstantan faktor. Ona je uvijek pod pritiskom kako unutrašnjih tako i vanjskih faktora. Taj pobjednički mentalitet ima pozitivan uticaj na želju da se kolektivno radi na postizanju zajedničkog cilja. Kada je u pitanju psihološki process izgradnje tima , svaki trener mora biti svjestan jedne istine :˝ šta djeluje danas , nije sigurno da će djelovati sutra”.Ovdje nema garancija. Zbog toga trener stalno mora održavati budnost. Svaki dan se mogu pojaviti unutrašnji ili vanjski faktori koji mogu uticati na timski mentalitet. To izaziva stalno mijenjanje nivoa tenzije. Kada god ekipa izgubi ili pobijedi neočekivano, trener mora biti u toku da vidi kakav će to uticaj napraviti na tim I mentalno stanje igrača. Pri tome ne možete reći : “prošle sedmice sam tu stvar ovako riješio , pa ću isto uraditi I ove”. Sa druge strane, potreban je stalni oprez kada su u pitanju vanjski faktori. Ako neko iz uprave kluba ili igrač da neopreznu ili glupu izjavu za medije, trener mora biti na oprezu zbog eventualnih reakcija. Također se može desiti da se igrač suočava sa privatnim problemima.č To može imati ogromne posljedice po njegovo funkcionisanje u timu. Drugi veoma važan vanjski factor može biti klupska politika o transferima igrača. Trener Morten Olsen je mora razmišljati o dugoročnim posljedicama kada su Ronald I Frank De Boer bili prisiljeni da ostanu u Ajax-u I pored ponude koju je za njih dala Barcelona u sezoni 98/99. Tenzije ili izostanak tenzija pred narednu utakmicu sigurno imaju uticaj na psihološki process izgradnje tima. Isto sigurno vrijedi I kada je riječ o pozitivnom ili negativnom razvoju situacije u utakmici. Svaki trener se mora suočiti sa unutrašnjim I vanjskim faktorima koji utiču na timski duh. Suočavanje sa ovim faktorima na adekvatan

način, nekad od trenera traži takt , nekad oštrinu ali uvijek konzistentno , jasno I pošteno ponašanje.

PROCES IZGRADNJE TIMA IZGRADNJOM TIMSKE TAKTIKE

Mnogi treneri vjeruju da je rad na mentalitetu igrača sinonim za izgradnju tima. Izgradnja tima je važna i zbog toga kako se igra fudbal , tj važni su taktički aspekti. Mnogi treneri rade na poboljšanju timske taktike I njenoj izgradnji, ali mnogi to ne identifikuju I ne prepoznaju kao strukturalni proces. Mnogo češće se gleda kao na taktiku u utakmici, koja je naravno važna,ali mora biti bazirana na odgovarajućem stilu igre. Ovo zahtijeva struktuirani rad na treninzima , gdje se koriste jasne vodilje za timsku taktiku. Jas am ih podijelio na sljedeća tri tipa:

ORGANIZACIONI TEAM BUILDING

Odnosi se na vodilje koje igraju ulogu u organizaciji tima , strukturi tima i organizacionim formama. Ove vodilje definišu uloge I funkcije svakog igrača u timskoj organizaciji. Možete ih uporeditim sa pravilima u saobraćaju , pri čemu je individualno ponašanje na cesti “upravljano” putem vodilja ( pravila u saobraćaju) u odnosu sa ostalim učesnicima u saobraćaju , kako bi se spriječio saobraćajni haos. Ovo ponašanje kroz vrijeme I iskustvo postaje automatsko. Ne morate razmišljati o njemu. To vrijedi za mnoge stvari na terenu. Tu nema vremena za razmišljanje. Akcija mora biti brza i efikasna za ekipu.

STRATEGIJSKI TEAM BUILDING

Strategijski team building se sastoji od niza vodilja koje opisuju kako se unutar timske structure, cijeli tim, linija tima ili grupa igrača brani, izgrađuje napad ili napada. Pri tome je vrlo važno neprestano pozicioniranje igrača u odnosu na saigrače , pri čemu se u obzir uzima otpor protivnika I razvoj događaja na utakmici.

TAKTIČKI TEAM BUILDING

Taktički team building se odnosi na pitanja kao što su : kako ću taktički pripremiti svoju ekipu za sljedeću utakmicu? Trebam li se prilagođavati protivniku? Koliko položaj na tabeli utiče na značaj utakmice ? Koje varijante da koristim , uzimajući u obzir razvoj situacije na utakmici ? Postoje brojne varijante sličnih timskih taktika. One su zasnovane na specifičnim uslovima utakmice. Podjela procesa izgradnje tima na tri određena tipa je naravno šematiziran pristup. U praksi se ova tri tipa izgradnje tima preklapaju I međusobno prepliću.

Ova klasifikacija se mora više posmatrati kao okvir za bolje razumijevanje od strane trenera I kao bolje uporište. Zavisno od nastupa tima, neki treneri će uzeti mnogo ot toga a drugi opet puno manje. U sljedećim poglavljima, pokazaću praktične primjere , kako bih što bolje prikazao procese izgradnje tima izvan I na fudbalskomm terenu.Dodatno, poglavlje 3 pruža I duboku primjenu vodilja za taktički team building.

KOMPLEKSNOST

Ovdje postoji jasan odnos između kompleksnosti ( možemo je zvati I stepen poteškoće) I zahtjeva za visokim kvalitetom koji se postavlja na igrače u savršeno kohezivnom timu.

FAKTORI

Složenost team buildinga u sportskim disciplinama zavisi , pored ostalih faktora, od veličine tima odnosno broja igrača koji čine tim. Što je više igrača u timu, team building je složeniji process, kao što je igra 11v11 složenija od igre 4v4.Drugi bitan faktor je uloga svakog pojedinog igrača unutar tima. U vrhunskim timovima se od igrača očekuje da pored svojih osnovnih funkcija u timu ( odbrana, vezni red, napad) treba da daje doprinos I u drugim segmentima igre. U drugim sportovima ne traži se takva svestranost. Za vrijeme utakmice u američkom fudbalu, potpuno novi tim izađe na teren kada se ekipa brani a drugi tim je na terenu kad ekipa napada. Mnogi sportovi imaju luksuz korištenja time-outa ( jednom ili više puta), a u nekim sportovima igrači mogu više puta ulaziti I izlaziti iz igre. Fudbal je za razliku od njih sport koji ima kontinuirani tok. Nekada u Engleskoj nisu bile dozvoljene ni izmjene, pa čak ni kada je bio golman u pitanju. Nema drugog timskog sporta u kojima su toliki zahtjevi na individualne kvalitete igrača kao u fudbalu.Visok nivo složenosti, neprestano trajanje igre I kontinuiranost akcija, stalne promjene iz odbrane u napad I obrnuto, garantuju nepredvidljivost u stalnim izmjenama situacija u igri.To postavlja velike zahtjeve pred inteligenciju igrača I njegovo shvatanje I razumijevanje igre. U nekim drugim sportovima se određene akcije iz igre mogu isprobavati neograničen broj puta, po tačno određenim šablonima. U ovim sportovima dominira predvidljivost za razliku od fudbala u kome dominira nepredvidljivost. U fudbalu su predvidljivi samo korneri ili slobodni udarci I zato se oni I nazivaju standardne situacije. Ove situacije se mogu uvježbavati I nadzirati od strane trenera. U fudbalu igra nije dirigovana od strane trenera , već su igrači sami izvršioci radnji u terenu. Samo igrači mogu rješavati situacije improvizujući. Zato je fudbal igra koja pripada igračima. Izuzetno je važno da svaki igrač razvije pojedinačne kvalitete, kako bi donosio rješenja koja su najkorisnija za tim. Svaki igrač mora da nauči vidjeti taktičke veze. Što više rješenja vidi igrač u toku igre koja se stalno mijenja , veće su šanse da tim igra efikasnije. Pored adekvatne tehnike, specifičnih mentalnih I fizičkih kvaliteta, fudbaleri moraju posjedovati igračku inteligenciju i sposobnost razumijevanja igre u svakom trenutku.

On mora biti u stanju da iz mnoštva rješenja u igri izabere ono koje će biti najbolje za ekipu. Zbog kompleksnosti koju fudbal ima, tehnički I taktički aspekti u omladinskim kategorijama se moraju razvijati ruku pod ruku. Zbog toga , razvoj mladih igrača mora biti struktuiran u u skladu sa zahtjevima fudbala odraslih. U fudbalu se lopta odigrava nogama, što ovu igru čini još kompleksnijom nego što su to igre koje se igraju rukama. Odigravanje lopte rukama čini igru mnogo preciznijom a igra nogama je još nepredvidljivija i zbog nepreciznosti u manipulaciji loptom. Nepredvidljivost je faktor koji fudbal čini kompleksnim sportom , koji je teško igrati na efikasan način. Sljedeća stvar je to što je fudbal sport sa fizičkim kontaktima. To ga čini još kompleksnijim. Sljedeći sastojak fudbala je dužina trajanja igre . U teoriji, to je igra koja traje 2x45 minuta. Igrači moraju u toku igre uglavnom sami da donose rješenja. Trener svojim uputama daje pravac u kome se treba ostvariti porast sposobnosti tima. Da bi se to postiglo treningom, timski duh je najvažniji elemenat.

KOMPLEKSNOST FUDBALA JE ODREĐENA:

- veličinom tima (brojem igrača)- individualnim kvalitetima kombinovanim sa svestranošću- neophodnošću donošenja rješenja koja su najefikasnija u igri- odigravanjem lopte nogama (preciznost)- fizičkim kontaktom- trajanjem igre- mjerama terena na kome se igra- igra taktički pripada igračima a ne trenerima čime postaje nepredvidljiva- konstantnošću akcija u igri

Zaključak: igra fudbala je timsko-taktički izuzetno težak sport. Potreba: set timsko-taktičkih smjernica, koje formiraju okvirni rad.

OGRANIČENJA IZGRADNJE TIMA

Na svakom nivou, svaki trener treba da uloži napor da poboljša timske sposobnosti. On će pokušati da postigne taj cilj tako što će pomoći da kod svakog dođe do razvoja dodatne dimenzije timske taktike , bazirane na individualnim kvalitetima svakog igrača. Svaki igrač treba da izvršava svoju specifičnu ulogu u timu na način koji će biti najefikasniji za tim. Da bi tim bio efikasan on mora biti u stanju da : kreira što je moguće više šansi za postizanje golova I da omogući protivniku što je moguće manje prilika za postizanje golova.”. Ovo će dati osnovu za uspjeh.Postizanje golova u velikoj mjeri zavisi od individualnih kvaliteta svakog igrača. Šansa za postizanje gola može biti kreirana izuzetnim zajedničkim radom. Ali samo postizanje

gola je individualni I specifični kvalitet pojedinca. Dobra kombinatorika u igri implicira dobar timski rad, ali to nije garancija I dobrog rezultata.Da bi se I to ostvarilo, ekipa mora da ima igrače koji su u stanju da postižu golove, snažne odbrambene igrače I kompetentnog golmana. Ovo je jedno od ograničenja sa kojim se suočava trener kada je riječ o poboljšanju sposobnosti svoga tima. Postoji još ograničenja. Ova ograničenja su određena nekim najvažnijim faktorima sa bezbrojnim varijacijama. Nekoliko od njih ću spomenuti :

KVALITET IGRAČA

Najvažniji faktor je kvalitet igrača. Kakav je doprinos svakog od igrača : fizički, mentalno, tehnički ali posebno taktički.Razumijevanje kako riješiti problem iz igre , određuje koliko se mogu poboljšavati ostali kvaliteti.

RAVNOTEŽA

Sljedeći određujući faktor je sposobnost trenera I igrača da pronađu odgovarajući balans između odbrane, izgradnje napada I napada . igrači moraju biti kompetentni u izvođenju svojih zadataka na svojim pozicijama , na svojim funkcijama kao odbrambeni, vezni ili napadači. Pronalaženje odgovarajućeg balansa je najteži zadatak za trenera , jer on nije često u prilici da na teren izvede najbolji sastav.

USPJEH

Uspjeh je veoma snažno oružje u procesu izgradnje tima. On daje treneru trenutni kredibilitet u vezi sa njegovim trenerskim sposobnostima a igračima daje motivaciju I razvija timski duh.

PROTIVNIK

Također i protivnik utiče na nivo sposobnosti vaše ekipe. Možete igrati vrlo dobro ako vam protivnik to dozvoli ali i obrnuto. Taktičke kontramjere mogu potkopati nivo vaše igre. Šta daje rezultate danas, možda neće davati rezultat iduće sedmice.

NEPREDVIDIVOST

Sljedeći faktor je nepredviđeni tok utakmice koji može imati pozitivan ali I negativan uticaj na nastup ekipe. Iznenada golman ili odbrambeni igrač pogriješi. Igrač koji se nije mogao kontrolisati dobije crveni karton.Ili igrač ne može da se izbori sa nadmoćnošću protivnika. Na nekoj drugoj utakmici može upitna odluka sudija, uticaj publike , ili sreća da odluče o daljem toku utakmice.

Svaka utakmica ima moment koji pozitivno utiču na jedan a negativno na drugi tim. Najčešće se dešava u igri kada jedan ili više igrača u djeliću sekunde djeluju na način koji nije efikasan za tim I time potkopaju koheziju ekipe. Krotz istoriju evropskih I svjetskih prvenstava poznati su trenuci kada je jedan trenutak mentalne slabosti jednog igrača odlučio dalji tok utakmice. Na vrhunskom nivou, protivničke ekipe to odmah kažnjavaju I koriste. To je taj elemenat nepredvidljivosti koji publiku drži vezanom za svoja sjedišta. Većinu vremena moguće je ljudsku grešku udaljiti iz dobro podmazane fudbalske mašine ali ne i uvijek. Hvala Bogu!

NEKI FAKTORI KOJI ODLUČUJU OGRANIČENJA TIMSKO-TAKTIČKE IZGRADNJE TIMA:

Individualne kvalitete kompletne grupe igrača; Ravnoteža u timu; Nivo uspjeha; Taktičke kontra-mjere oponenta; Faktor nepredvidivosti tokom meča.

VANJSKI FAKTORI SA OSVRTOM NA PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA

Nivo igre ( nastupa ) nikada nije isti. On je uvijek podložan negativnim ili pozitivnim uticajima.Npr situacija u klubu ili mediji mogu uticati na timski duh I želju igrača za ostvarenjem cilja. Jedna truhla jabuka može pokvariti sve ostale u vreći. Ovaj kontaminirajući faktor je često zvijezda u timu, koji je također I miljenik medija. Nekada ovakvog igrača nazivamo ekserom u lijesu trenera. Mentalna spremnost da funkcioniše kao timski igrač u svim okolnostima , nije prirodno ljudsko ponašanje. Uvijek postoji tenzija između vlastitog interesa i interesa tima. Ovo ne vrijedi sasmo za svijet fudbala.

BORBA ZA PREMOĆ (PREVLAST)

U Feyenordu ( Rotterdam ) godinama nije bilo dobrih rezultata jer su se članovi uprave kluba borili za prevlast . Klub može postati uspješan samo ako stručni dio kluba zadobije veći autoritet i započne sa stvaranjem ispravnog timskog mentaliteta , a nakon toga i sa taktičkim razvojem tima. Ako timski mentalitet nije na visini, neće biti moguće razviti timsku taktiku. Pogrešno korištenje moći u savezima , klubovima , kao I koorporativnom svijetu uvijek se loše odrazi na kvalitet a samim tim i na rezultat. Za vrijeme borbe za prevlast, još ako je vlast zloupotrebljena , u bilo kojoj formi, lični interesi prevladaju interese tima. Pošto glavni likovi ovakvih priča ne vide ili ne žele da vide da je to tako, ovakav fenomen je i dan danas prisutan i to ne samo u svijetu sporta.

IZJAVE ZA JAVNOST

Izjave date od strane članova uprave kluba, od strane trenera ili igrača, interpretirane ispravno ili pogrešno mogu da kreiraju nesporazume ili neslaganje u ekipi. To je čisti otrov za timski duh, kao I za kvalitet igre. Zbog toga trener uvijek mora biti na oprezu. On mora biti uvijek fokusiran na složeni proces izgradnje tima. On nikada ne završava taj proces. Dobar trener je madžioničar. Samo on posjeduje sastojke, I instrumented a izvodi čarolije I izvuče vrhunsku igru I nastup svoje ekipe iz šešira. Tu nema nikoga ko bi mu mogao pomoći u tom zadatku. Samo trener poznaje trikove koji su mu potrebni kako bi postigao svoj cilj : da omogući svakom igraču da djeluje optimalno I da bude posvećen svojim saigračima., bez gubljenja svoje osobnosti i identiteta, svoje vlastite interpretacije i shvatanja igre. Ovo je vrlo kompleksan zadatak, pokušati uvjeriti zvijezde tima da trebaju da igraju u interesu tima i da uslužuju druge zvijezde tima , a sve kako bi tim postigao rezultat. To postavlja velike zahtjeve pred trenera I njegov kredibilitet, koji on stiče zahvaljujući svojim kvalitetima, dobrim imenom I slavom kako igračkom tako i trenerskom, te svojom sposobnošću da svoje shvatanje igre prenese na druge , tj igrače koje vodi.Posebno u vrhunskom fudbalu, jasna vizija fudbala je neophodna. Svaki trener mora biti potpuno uvjeren u ispravnopst svoje vizije, te mora imati samopouzdanje. U suprotnom će imati puno poteškoća da druge ubijedi u ono što želi. Njegova vizija mora biti fudbalski realistična, ideje treba da budu posvećene uspjehu i pobjeđivanju. Postoji relativno malo stručnjaka u vrhunskom fudbalu koji su u stanju da na pozitivan način utiču na igru ekipe. Cjelovita slika nije toliko važna, više se radi o taktičkim detaljima. Ovi detalji moraju za bar malo unaprijediti kvalitete pojedinaca I njihovu igru unutar tima. Naravno , niti dobar trener ne može započeti bilo šta bez kompetentnih administrativno, upravljački i naravno fudbalski stručnih saradnika. Posebno u fudbalskom tehničkom prostoru primjećujemo sve više i više stručnjaka i specijalista. Direktori razvoja igrača, stručnjaci za skauting, specijalisti treneri omladinaca, administartivci za omladinski fudbal, koordinatori za omladince,treneri golmana, tehnički direktori,…specijalisti za kondicionu pripremu, stručnjaci za ishranu, akademski savjetnici itd. Svi oni potpomažu fudbalske čarobnjake – trenere.Samo oni su odgovorni za igru tima. Samo od njih se sve očekuje. Nema drugog načina. Oni uvijek moraju da imaju potpunu kontrolu nad svime što se dešava u klubu i oko tima. Sve dok su oni na dužnosti, svi moraju da ih u potpunosti i bezuslovno podržavaju i potpomažu, od dna do vrha. Može postojati samo jedan cilj : učiniti ono što je najbolje za tim.Nažalost, tu postoji nebrojeno mnogo zamki i stupica…ali to je sastavni dio igre.U sportu često emocije i osjećaji nadvladaju zdrav razum.

RAZVOJNI NIVOI

SVI NIVOI

Izazov je za trenere na svim nivoima da unaprijede igru svog tima. Na vrhunskom omladinskom i amaterskom nivou kao I na profesionalnom nivou postoji potreba i kod

trenera i kod igrača da unaprijede svoju i igru svog tima. Razlike u kvalitetu su rezultat razlika u potencijalu koji posjeduju sve individue., ali poenta je u tome da vaš tim dostigne svoj puni potencijal.Izgradnja tima je stara koliko i sam fudbal.Treneri na svim nivoima su radili I rade na procesu izgradnje tima. Ali naglašavam ponovo , da u današnjim modernim vremenima se izgradnja tima mora posmatrati kao cjelovit process koji se mora vršiti metodično. Ovo pred trenera postavlja zahtjeve da pored svog tehničkog znanja ( kao igrač) , posjeduje I veliko teoretsko znanje kako o fudbalskoj igri tako I o procesu izgradnje tima. On također mora znati kako da svoje znanje prenese I na druge. Izgradnja tima zahtijeva , kao i individualni razvoj , od mladih dana jedan struktuiran pristup. Ovo sad nije situacija iz prošlih vremena kada su djeca sate I sate igrali na ulici. Djeca su zatim oko 12-te godine dolazila u klubove, gdje se trener (obično bivši igrač) brinuo da toj djeci daje ono preostalo od fudbala što su trebali naučiti. Nakon što je nestala ta tzv. ulična edukacija, stručnjaci su pokušali da riješe veliki problem nedostatka vremena I prostora za igru. Osim ovih stvari , na fudbal su dalje uticali I drugi aspekti života , politički, ekonomski i organizacioni. Mladi igrači treba prije svega da uživaju u fudbalu. Što je fudbal profesionalniji, užitak je sve dalje od njega.Igra iz ljubavi I igra kao profesija treba da se spoje u jedno. Zbog nestanka uličnog fudbala, nekoliko sati koje se sedmično provedu u klubu moraju se isplanirati veoma precizno. Osnovno polazište treba da bude da se treniraju realistične situacije iz igre.

VRHUNSKI SVJETSKI NIVO

Kako bih pokazao vezu između izgradnje tima I nivoa igre, ući ću malo dublje u pripremni period brazilske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 1994.godine u USA.Preko dvije godine je brazilski selektor Carlos Pereira stvarao dobar tim od prvoklasnih pojedinaca.Pri tome je koristio Mario Zagalla kao savjetnika. Nakon 1970 godine. Brazil nije nijednom bio svjetski prvak iako su nerjetko bili favorite zbog vrlo talentovanih igrača. Na SP 1970 godine, Brazil je bio prvak koristeći revolucionarni system igre 1-4-2-4. Ovaj system nije naišao na veću primjenu u ostatku svijeta zbog svoje ranjivosti u odbrani ali I zbog izuzetnog kvaliteta igrača koje ste morali imati za ovakav sistem. Jedino je Ajax koristio ovaj vid organizacije tima ali kao varijantu sistema 1-4-3-3. Za vrijeme prve utakmice na SP u Španiji 1982.godine, Brazil je promijenio organizaciju tima iz 1-4-3-3 u 1-4-4-2.Oni su sa tim sistemom zauvijek završili. Na vrhunskom svjetskom nivou postal je očigledno da su sistemi 1-4-2-4 , 1-4-3-3 I 1-3-4-3 ranjivi u defanzivi I osjetljivi na kvalitet. To je bolno pokazano I holanđanima na SP 1994. u USA , kao I na EP 1996. U Engleskoj.Čak je I system 1-4-4-2 pod vođstvom Guus Hidinka bio u odlučujućim utakmicama defanzivno suviše ranjiv. Sve je stvar detalja. Holandski fudbal ne posjeduje jaku kulturu razvoja odličnih odbrambenih igrača za igru čovjek-čovjeka.U holandskoj edukaciji mladih igrača, naglasak je na odbrambenim igračima koji igraju zonsku odbranu I koji pomažu u izgradnji napada. To je atraktivan izbor koji ih je doveo dotle dokle su došli.Na vrhunskom nivou, nedostatak vrhunskih odbrambenih igrača koji odlično igraju čovjek-čovjeka može biti pogubno po rezultat.To je razlog zašto mnoge ekipe na vrhunskom nivou igraju 1-3-5-2 ili 1-4-4-2 sa istinskim pokrivanjem čovjek-čovjeka.Da se vratimo na Brazil. Pereira je za vrijeme priprema za SP 1994. izabrao sistem 1-4-4-2 . Od samog početka je za njega vezao nekoliko najvažnijih taktičkih timskih pravila. Zahtijevao je da cijeli tim učestvuje u odbrani. To je uključivalo I napadače, Romaria I Bebetta. To je posebno bio težak zadataka za Romaria. Kada je igrao za PSV , on nikada nije učestvovao u odbrani, a kada je pomagao nije znao kako.Zbog toga je bio opasniji po rezultat kada bi pomagao u odbrani nego kada bi ostajao naprijed. U to

vrijeme njegove karijere, njegov uvid u timsku taktiku nije bio dobro razvijen, uzimajući u obzir I njegov stav I njegovu sposobnost postizanja golova. Druga vodilja Pereire je bila : vršiti izgradnju napada sa što manje dodira sa loptom. Tu nije bilo mjesta za individualne akcije , koje su bile nekorisne za tim. To je u početku bilo vrlo teško za plejmejkera u sredini. On je bio malo previše umjetnički nastrojen I držao je loptu predugo. Ovaj igrač nije igrao dovoljno brzo , I jednostavno da bi to bilo korisno za tim. Specifični kvaliteti ovih igrača daju posebnu dimenziju igri.Ovi igrači su nezamjenljivi I za saigrače I za trenera ako svoj specifični kvalitet stave u službu tima . Ako to nije slučaj, protivnik će iskoristiti njegove greške . Obje ove taktičke odrednice zahtijevale su od tima izvrstan , besprijekoran timski duh.Napadači I plejmejker su bili oni koji su imali razloga za pritužbe na ovakav način igre. Ovo nije samo slučaj kod brazilaca, već kod svih igrača koji su kreativci.Pereira je trebao dvije godine priprema kako bi prevazišao ove slabe tačke. To pokazuje kako izgradnja tima može biti težak proces. Čak I najboljim igračima na svijetu je potrebno vrijeme kako bi igrali na način koji je najkorisniji za tim. Lako može doći do sukoba u ovom procesu sa stvarnim karakterom pojedinih igrača. Koji su još važni aspekti procesa izgradnje tima bili u ove dvije godine ?Pereira je stalno podsjećao ekipu da brazilski narod sanja titulu svjetskog prvaka još od 1970 .godine. On je naglašavao da samo ovaj tim može da ispuni te snove. Samo oni mogu da daju polet naciji. U Brazilu, titular svjetskih prvaka znači da će mnogi siromašni zaboraviti na jad svog svakodnevnog života I da će im to dati snage za dalje. Titula svjetskog prvaka neprestano daje samopouzdanje brazilskoj naciji. Pereira je svjesno koristio san svojih sunarodnika kako bi ujedino ekipu oko cilja. Nastojao je napraviti timski duh,. To nije bio cilj sam po sebi, već je bio psihološki temelj za razvoj timske taktike. Polet I jedinstvo tima Pereira je iskoristio kako bi uveo još nekoliko bitnih pravila ponašanja na I izvan terena. Nije lako postići mirnoću oko Brazilskog tima . Igračima nije bilo dozvoljeno davati izjave o premijama I novcu . “ Nema tog novca kojim se može platiti da budete Svjetski prvaci za dobrobit brazilskog naroda, a vi ste jedini koji to možete postići”.Za razliku od prošlih vremena, nije bilo dozvoljeno novinarima, agentima, članovima porodice da dolaze u objekte trening kampa. Pereira je bio jasan pred igračima da je to jedini način da se povežu kao ekipa. Izvan hotela u kojem je ekipa odsjela, bila je formirana neka vrsta društvene sobe gdje su se mogli sresti sa igračima. Povremeno , kada bi to bilo moguće po rasporedu aktivnosti ekipe, novinari su intervjuisali igrače a članovi porodice I prijatelji sui h mogli vidjeti. Odvojena soba za sastanke dala je mogućnost selektoru da kontroliše situaciju I ekipa se viđala samo u objektima trening kampa. Na taj način su morali komunicirati jedni sa drugima. Jedan biznis menadžer koji je imao mnogo iskustva u team building procesu, pridodat je stručnom štabu. On je uspješno pokazao ekipi kako u praksi djeluje proces stvaranja tima. Ova scena je bila od velike koristi za oživljavanje taktičkih zamisli. Nije se brojao rezultat već izvedba. Posebno u početku kada je bilo niz loših rezultata I kada je bilo dosta kritika. Ovaj put kritike nisu uticale na tim. Brazilski system 1-4-4-2 se razlikuje od mnogih drugih sistema 1-4-4-2. U izgradnji napada veliku ulogu imaju bekovi. Centralni bekovi pokrivaju beka koji je uključen u napad. Centralni dio odbrane je pokriven od strane centralnog veznog igrača. Njegov zadatak je da bude neka vrsta čistača veznog reda i on ima ključnu ulogu u distribuciji kratkih I dugih pasova.On je prvi plejmejker. Vezni igrači koji su folkusirani na napad I igrači koji imaju više zadataka iza napadača karakterišu vezni red Brazila. Upute iz timske taktike koje je Pereira dao svojim napadačima kada ekipa ima loptu odnosile su se na puno kretanja bez lopte I odlazak što je moguće dublje . Posebno im je zabranio da budu blizu jedan drugog u sredini napada I morali su biti u stanju da

prime loptu u proctor na bokovima. Za vrijeme procesa izgradnje tima , sve je u tome da se određena grupa igrača koristi da se optimalno razviju tri funkcije tima. Za vrijeme tranzicija iz posjeda lopte u posjed lopte protivnika, očigledno je najteže pronaći balans između te tri funkcije tima.Ovo se može razlikovati od utakmice do utakmice. Postoje razlike između utakmica kući I na strani, utakmica u kojima je protivnik favorit za pobjedu, posebnih okolnosti ili vanjskih pritisaka na ekipu. Ovaj balans traži stalno fino podešavanje. Promjenama u prvih jedanaest, Brazilci su se navikli na taj fenomen kroz ovaj period od dvije godine. U 1994.godini. Pereira je uspio da ubijedi ekipu u neophodnost dobrog balansa između tri timske funkcije. Pereira je primio dosta kritika na račun igre kod kuće kada je pokušavao da svoje zvijezde iz tima nauči kako da igraju za tim. S druge strane, on im je dao titulu svjetskog prvaka nakon duge 24 godine čekanja. Pereira je vodeći tim Brazila dao tom timu nešto posebno, nešto više, jer je od svakog igrača ekstra klase uspio izvući malo veći kvalitet nego što su ga oni imali. Pereira je shvatio da je mentalni aspekt izgradnje tima zahtijevao veoma suptilan pristup jer mu je tim bio ispunjen zvijezdama. Jedinstvo brazilskog tima bilo je očito I prije I poslije utakmice. Simbol njihovog jedinstva bio je hod po terenu spojenih ruku u lanac. Nakon zadnjeg sudijskog zvižduka, svi igrači su ustajali na noge i slavili nekoliko minuta. Ovo se također desilo I nakon finalne utakmice na SP I to je bilo sve spontano. 1994.godine je jedan sofisticiran proces izgradnje tima da svoj rezultat. Za vrijeme finalnog meča 1998.godine , brazilski tim nije uspio postići optimalan nastup svog tima. Najvažniji razlog je bio : nedostatak pouzdanja u saigrače i samim tim i nedostatak pouzdanja u tim. Nije pomoglo ni to što je Ronaldo kolabirao I fizički I psihički. Ovaj put im je nedostajalo ono malo ekstra kvaliteta koji je potreban.

KORACI U RAZVOJNOM PROCESU

Prvo poglavlje je pokazalo da je u modernom fudbalu došlo do rapidnog razvoja timske taktike. Neophodnost da se pobijedi ili da se bar ne izgubi, dovela je do pojave ovog fenomena. Kada se lopta izgubi, niko ne može da se krije I da ne učestvuje u odbrani. Nijedan napadač se ne može oslanjati samo na svoju specijalnost-napadanje. U modernom fudbalu se isti moto koristi godinama : jedanaest igrača učestvuje u odbrani, jedanaest igrača učestvuje u izgradnji napada I napadu. Ne samo imajući munjevito brze tranzicije iz jedne timske funkcije u drugu ,već djelujući na najefikasniji način za ekipu.Za vrijeme svog staža u Barceloni, Anderson se požalio kako ima previše zadataka u odbrani , te da je to razlog zašto nije postigao više golova . Praveći tu primjedbu, pokazao je kako on još nije shvatio da je počela era modernog fudbala., te da nije dostigao standarde koji se traže od modernog vrhunskog igrača. Sjetimo se napadača ekipe Juventus I nihovog opterećenja na utakmicama kada je trener bio Lippi I kada su vladali evropskom fudbalskom scenom. Ovi napadači nisu bili samo opasni kada je njihov tim imao loptu, već su imali I munjevitu tranziciju kada bi njihov tim gubio loptu. Zbog svoga uvida I shvatanja timske taktike, nikada nisu bespotrebno jurili po terenu. Da bi igrali vrlo efikasno, dobro trenirani vrhunski igrači moraju igrati u kohezivnom timu. Besciljno trčanje vas samo istroši. To je bio problem Andersona u Barceloni. Fudbal koji se igra u zadnje vrijeme svoj razvoj duguje činjenici da je najlakši dio igre, odbrana , dovedena skoro do perfekcije na svim pozicijama. Kroz primjenu presinga na svim dijelovima terena , tim koji ima loptu ima vrlo malo vremena I prostora za djelovanje. Zbog toga, mnoga poboljšanja u igri se mogu napraviti

usavršavanjem I poboljšavanjem igre u izgradnji napada I napadu. Svaki igrač mora odmah do usavršavanja ličnih kvaliteta , profitirati od djelovanja na način koji je najkorisniji za tim. Ovo dodaje još faktora koji otežavaju igru I daju igri dodatnu dimenziju. Pod moranje je da trener ovlada temom I stekne veliki kredibilitet pred timom. Dobro podučavanje I vođenje igrača kako bi on popravio svoje individualne kvalitete podrazumijeva veliko znanje trenera. Još je teže poboljšati taktičke kvalitete cijelog tima. Nije dovoljno da trener samo prenese svoja iskustva koja je stekao kao igrač. Potrebno je mnogo više. Podučavanje ekipe timskoj taktici zahtijeva od trenera da analizira utakmicu na komponente timske taktike. Drugim riječima, kako fudbalski orkestar svira harmonično u odbrani, za vrijeme izgradnje napada I u napadu. Morate da čitate igru. Gdje se može poboljšati završnica I postizanje golova , uzimajući u obzir kvalitete protivnika, individualne I timske?Ovo osim praktičnog znanja trenera zahtijeva I puno teoretskog znanja. Dobar trener će provoditi sate I sate analizirajući aspekte timske taktike na utakmici , kako za vrijeme utakmice , tako I nakon nje koristeći video zapis. Znanje koje on stekne kasnije će prenijeti na tim. Gdje smo napravili greške kao tim, kao linija tima ili kao funkcionalna grupa. Npr, da li je to saradnja igrača u sredini terena ili između lijevog centralnog beka I lijevog veznog ..?Ovo je vrijeme kada se trebaju prihvatati zadaci. Pri tome svaki igrač mora povećavati svoju vrijednost tako što će povećavati svoje razumijevanje timske taktike. Istupajući korak naprijed ili nazad, unutra ili vani, malo ranije predviđajući stvari , primajući loptu malo bolje itd.Ali ni tada niste još završili svoj posao kao trener. Najteži dio tek dolazi. Koje vježbe na treningu trebam koristiti kako bi kraticom došao do cilja ?Kako mogu usavršiti upute za poboljšanje timske taktike a samim tim I taktičke varijante. Drugim riječima : kako mogu napraviti svoj trening što je moguće smislenijim ? To zahtijeva puno razumijevanje treninga od strane trenera. On mora prepoznavati aspekte timske taktike , analizirati ih, učiniti ih mogućim za treniranje i napraviti vježbe kojima će se oživjeti timska taktika.Mnogi treneri nikada ne dosegnu posljednji korak . Oni ne dospiju dalje od kreiranja uopštenih treninga koji jedva da imaju veze sa stvarnim problemima iz utakmica,. Uslovi sa utakmica se ne simuliraju treningom. Individualno razumijevanje taktike se postiže u određenoj mjeri ali igrači npr. ne mogu povezati pozicionu igru koju igraju na treningu sa stvarnom situacijom iz utakmice. Kada analiziramo moderni razvoj fudbala , doći ćete do zaključka da se u treninzima mora raditi na uvježbavanju timske taktike kroz pozicioni rad , kako bi se poboljšala igra ekipe. Brzina akcija ekipe ne zavisi samo od kvaliteta pojedinaca već I od efikasne pozicione igre saigrača. Kada grupa usvoji pozicionu igru, tada će ona postati I dobar alat za mentalni team building.Ove vrste timskih taktičkih zadataka će postati esencijalne za timski duh.igrači obično pokazuju nedostatak profesionalizma kada rade na komponentama timske taktike. Uprkos tome, to je neophodno da se radi. Trener koji može da postigne kod svojih igrača da to prevaziđu, pokazuje klasu više nego I u jednoj situaciji. On mora da postigne to da igrači prihvate kao svoje one taktičke aspekte koje im je on pokazao. Da bi se to postiglo trener mora biti vrlo ubjedljiv.Decenijama su treneri prihvatali nedostatak takmičarskog mentaliteta igrača na treninzima. Mnogi treneri danas imaju drugačije mišljenje. Sve više I više njih se fokusiraju na sadržaj I intenzitet treninga. To također znači da igrači moraju za vrijeme tih pozicionih igara iskazivati mentalitet kakav iskazuju na utakmicama. Louis van Gal I Lippi su od svojih igrača zahtijevali da iskazuju takmičarski mentalitet I na treninzima kao I na utakmicama. Iako su oni radili sa najboljim svjetskim igračima, ipak ih nije bilo lako stopiti u jedan tim I da počnu da razmišljaju I igraju kao timski igrači. Pored toga ekipe su morale svaku utakmicu da igraju dobro I pokažu svoju superiornost. To je bio veliki vanjski pritisak na ekipe. Uspjeh se jedino može postići kada se ovlada procesima

izgradnje tima do posljednjeg I najmanjeg detalja, bilo da se radi o psihološkoj ili taktičkoj timskog izgradnji. Samo najbolji treneri mogu u ovome uspjevati godinama. Naravno , izgradnja tima I na drugim manjim nivoima je zahtjevan posao, ali je pritisak manji nego na najvišem nivou.Marcello Lippi je jedan od trenera koji sistematski radi taktičku timsku izgradnju tima.Čak je I on nakon nekoliko odličnih sezona izgubio kontrolu nad timom juventusa. Nova lica zahtijevaju novi način rada I novu politiku.

NIVO IZVEDBE

Osnovni gradivni blokovi nivoa dostignutog kvaliteta igre su : Individualni kvaliteti igrača iz tima :

što je moguće više usaglašeni sa strukturom tima I stilom igre izbalansirani sa mentalitetom u igri izvrsni kvaliteti u treningu dobra izgradnja tima ( I mentalna I timska taktička)

Najčešći negativni uticaju na ovo su : izostanak ključnih igrača nedostatak uspjeha negativno orjentisana publika previše promjena trenera nedostatak fleksibilnosti u odnosu na stvarni stil igre problem budžeta u klubu

Nedostatak pravog trenera na pravom mjestu; Dostizanje vrha, nedostatak izazova; Omladinska edukacija nije u centralnoj ulozi; Precjenjivanje i potcjenjivanje oponenta.

Atmosfera je važna za kreiranje osjećanja zajedništva (1967)

Poglavlje 2

EVOLUCIJA FUDBALSKE IGRE (SOCCER)

UVOD

Kompleksnost fudbalske igre sama po sebi u zadnje vrijeme je naglašena zbog evolucije igre. 1974.god. u kojoj je holandski 'Totalni fudbal' – potiskivanje oponenta u njegovu polovinu terena sa namjerom da lopta povrati što je prije moguće – bila je nepoznata strategija. Ova holandska strategija je dobila više priznanja iz cijelog svijeta tokom Svjetskog šampionata. U međuvremenu, pritisak fudbala postao je mnogo primjenjivija timska taktička strategija. Dajete oponentu što je manje moguće vremena i prostora tokom tranzicije. Pritisak fudbala u moderna vremena zahtijeva timsku taktičku zrelost od svih igrača, bez izuzetaka!

Timska odbrana poršla je kroz ogromne razvoje tokom proteklih 10 godina. Svaki igrač ima svoj zadatak koji treba da primijeni, uključujući prednje igrače (napadače?). Pritisak fudbala nosi 11 igrača. Defanzivni blok od 10 igrača može se promijeniti prema naprijed ili nazad, ovisno od izbora načinjenog od strane trenera.

Smisao presing igre na oponentovu polovinu terena je: da ometa i prekida tranziciju što je ranije moguće, forsira oponente da dostave nepravilnu dugu loptu nikome posebno, forsira ih da igraju četvrtastu loptu kako bi dobili vremena u kojem se linije mogu, ponovno, organizirati ili, ponovno, doći u posjed lopte na oponentovoj polovini terena, uz brzu tranziciju.

Stil 'potpunog' presinga u fudbalu, naročito je odbro razvijen u Engleskoj, stavlja igrača s loptom pod presing. On ima malo vremena i prostora da djeluje. Više nego ikad, kombinirana igra, pa prema tome i visoko kvalitetno pozicionirana igra je moranje. Nadalje, i nemojmo to zaboraviti, individualne kvalitete moći će doći na ispravnu poziciju u pravo vrijeme, dati pas nekome u poziciji za zgoditak, kreirati šansu za gol. I,...Ne čuvajte loptu bespotrebno dugo. Ovo, posljednje ponašanje je trajna greška kod tranzicije. Načinite jedan korak previše i efekat suigrača, koji je bio dostupan da primi loptu, nestaje. Preciznije, igrači koji su dobri sa loptom i uživaju da posjeduju loptu, prave ovu grešku. Oni su uvjereni da rade dobro. Ovi igrači mogu biti naročito važni za tim kad je riječ o najefikasnijoj timskoj soluciji na terenu.

Evolucija fudbalske igre je najvažniji razlog zašto timskom taktičkom razvoju igrača treba posvetiti toliko pažnje. To je zbog toga što su čak i veći zahtjevi postavljeni na individualne vještine igrača. Timski taktički aspekti i individualne vještine moraju se naučiti što je ranije moguće tokom ranih godina fudbalske igre. Ovo traži visoko kvalitetne trenere i usavršenu strukturu u klubovima i omladinski edukativni sistem. U cijelom svijetu, mnogo toga treba da bi se poboljšala ova oblast! Ali, to je težak proces, ne samo zbog faktora koji se odnose na fudbal, već, kao što sam ranije pomenuo, i političkih, ekonomskih, komercijalnih i psiholoških faktora.

Igrati fudbal iz zabave je jednostavno. Osnovna organizacija sadrži: dva gola (ovo može biti napravljeno od jakni), loptu, dva tima, igralište i nekoliko pravila. To je sve što vam treba.

Malo je komplikovanije kad se igra meč u ligi. Treneri trebaju izaći sa idejama da poboljšaju nivo izvedbe, individualno kao i timski. Ključni faktor je napraviti to što je teže moguće za oponenta. Ne igra sama po sebi, već rezultati igraju centralnu ulogu!

Čak i više klase i timskog rada traži se kad vam nije dopušteno da izgubite meč u ligi zbog komercijalnih interesa koji su uključeni. Prije svega, svaki trener treba klasu da bi razvio svoj osobni stil igre, koji, zbog korektne ravnoteže između odbrane, tranzicije i

napada vodi ka dobrim rezultatima. Nema veze koja timska struktura je odabrana (generalno proces izgradnje tima). Ovaj balans treba da bude fabrikovani stil igre za korištenje u takmičarskom meču. Izvodeći stil igre, možda je potrebno napraviti taktičke promjene da bi se prilagodilo stilu igre i nivou performance oponenta (specifični taktički proces izgradnje tima). Čak i tokom meča možda je potrebno malo 'uštinuti' timsku taktiku. Dakako, ove promjene u timskoj taktici treba da su već razvijene!

Ponekad trebate koristiti totalno drugačiji stil igre. Sve ovo povlači dosta rada na treningu i taktičkih usmenih sesija pod vođstvom iskusnog trenera koji je majstor po ovom pitanju, teoretski i praktično. Mnogo ekspertize se traži od trenera kad dođe do treninga timskih taktičkih 'fragmenata'.

I, još uvijek, ovo nije garancija za konzistentan uspjeh. Kao trener, imate sigurnost da ste postigli sve što je moguće od svog tima. Premda, nema stvarnih ograničenja za maksimum nivoa izvedbe. Zbog toga, treneri su previše ovisni o drugim faktorima kao što je klasa ključnih igrača, radna i životna klima u klubu i Gđa Sreća. Dakako, zrelo timsko taktičko jedinstvo će osigurati više mira, više povjerenja i izdržljivosti!

Kablovski kanal Eurosport prenosi redovno legendarne fudbalske mečeve iz prošlosti. Razlika je nevjerovatna u poređenju sa mečevima koji se igraju danas! Tako je vidljivo da su igrači imali mnogo više vremena i prostora za duele, pa je, prema tome, potrebna brzina akcije mnogo manja. Danas, čak i igrači apsolutno svjetske klase, kao što je Joahn Crujff i Franz Beckenbauer bi trebao koristiti svoej ekstra kvalitete na rauličit način kako bi bio u stanju igrati sa dovoljno timske efikasnosti. Tranzicija iz odbrane u napad i obrnuto radi se mnogo brže. Brzina potrebne akcije je mnogo brža, sa individualnim tehničkim i taktičkim kvalitetama kao osnovom. Prema bolje razvijenoj koncentraciji, igrači mogu bolje anticipirati situacije igre. Brzina igre se prilično povećala. Kombinacije s jednim dodirom su dio ultimativne umjetnosti pozicione igre.

Nadalje, od vitalne je važnosti za tim da igrač koji može dati svoj pečat brzini meča vodi tranziciju. Ovo može biti sa jednim dodirom, ali i svjesnim usporavanjem brzine meča, da da suigračima vremena da se postave u korektnu poziciju. Igrači koji mogu postaviti ritam meča su dragulji tima. Naravno, oni si ne mogu priuštiti da budu suvišak kad je riječ o defanzivnoj timskoj funkciji. Ovo je njihova ranjiva strana. Primjeri takvih dragulja su; Guardiola (FC Barcelona), Litmanen tokom njegovog ograničenja u Ajax-Amsterdamu, Hagi (Rumunija), van Gastel (Fezenoord-Rotterdam) i, naravno, zvijezda Svjetskog šampionata '98, Zidane (Juventus i francuski nacionalni tim). Skoro svaki vrhunski tim ima ovaj tip igrača na raspolaganju, iako ima razlika u nivou kvaliteta. Koliko je sposoban da funkcionira pod velikim defanzivnim pritiskom, određuje razliku u kvaliteti. U stvari, možete naći ovaj tip igrača u svakom timu na svim nivoima, čak i u omladinskim i amaterskim timovima, ali, samo nekoliko odabranih je dovoljno dobro da bi se postigao vrh.

Postalo je mnogo teže krairatii šanse protiv umnoženih bolje organiziranih odbrana. Ovo je razumljivo jer se lakše braniti od timske taktičke tačke gledišta i prilagoditi sebe oponentu, nego praviti tranziciju i napad. Ovo je stoga što ima više prostora za timske funkcije koje poboljšavaju nivo performance.

Individualne kvalitete Vaših igrača kreiraju najvažnije uvjete, ali ne garantiraju optimalnu timsku performancu. Da bi se ovo postiglo, imperativ je imati dobrog trenera, onog koji je

pokušaoi testirao praktičnu i teorijsku stranu kompetitivnog fudbala, i koristi modernii mehanizam izgradnje tima kao važan instrument.

Procesu izgradnje tima možda neće nikad biti dopušteno da oduzme specifične kvalitete igrača, njegovu kreativnost, njegove umjetničke kvalitete i stil igre. Uvijek je individualna klasa, individualni načni iskustva igre i individualni promašaj taj koji je presudan faktor u korištenju, implementaciji i interpretaciji timskih pravila.

Samo igrač može anticipirati nepredvidivost konstantno promjenjivih momenata igre. Njegova timska taktička edukacija je fokusirana na iznalaženje najefikasniej solucije u svakoj sitaciji koja se pojavi. To znači: postići sve, moždačak i malo više od igre!

Ne samo da svaki igrač želi nadmudriti svog oponenta i pobijediti 'bitke', već želi pobijediti i igru! On to ne može učiniti sam. Može uspjeti samo uz timski rad u toku odbrane, tranzicije i napada. Individualni izazov i timski duh su bezuvjetno povezani. Nije važno koliko godina su igrali, koliko novaca već imaju, izazov i ljubav prema 'borbi' nikad neće prestati postojati čak ni kod vrhunskih igrača. Ovaj postojeća činjenica formira najvažniji izvor za trenera da poboljša nivo performance tima.

U okviru ovog okvirnog plana biće očigledno da 'prijateljskim' mečevima (promašenim bitkama) sve više i više nedostaje izazova. Ovi mečevi nalaze svoj smisao u probanju timskih taktičkih elemenata, ali igračima nedostaje najviši stepen – da pobijede i istraže nove horizonte.

VRHUNSKI TRENERI

Već pomenutoj evoluciji fudbalske igre može biti dodan, u prošloj dekadi, utjecaj nekoliko vrhunskih trenera. Ovi treneri su razvili timske taktičke inovacije, koje su poboljšale nivo performance njihovih timova. Ovo nije bio prirodan proces. Prema uspjehu ovih trenera, ostali treneri su uronili u ove nove stilove igre.

MARIO ZAGALLO (NAPADAČKI STIL IGRE)

Od kraja 1950', brazilski fudbal, po svom stilu igre, imao je jak utjecaj na europsku fudbalsku scenu. Tokom 1970 Svjetski šampionat u Meksiku, glavni fokus u iznenađujućem 4:2:4 sistemu bio je na funkcijama tranzicije i napada. Ovo je bilo u oštrom kontrastu sa sistemom korištenim od strane oponenta u finalnoj igri Italije. Oni su odabrali catenaccio koncept Helenio Herrere.

Brazilski trener Zagallo defanzivno je odlučio koristiti pokrivanje prostora i svaki igrač trebao je participirati u odbrani. Ovo je imalo smisla, jer je drugačije nemoguće uspjeti sa tako napadačkim stilom igre, uključujući tip igrača koji su vezana za taj stil. U to doba gledao sam igrače apsolutne svjetske klase kao što je Pelé ; Tosao, Rivelinho i Jairzinho, kako padaju na svojoj polovini terena nakon izgubljene lopte!

Pored Holandije, nije mnogo zemalja imitiralo brazilski stil igre. Postoji nekoliko demonstrativnih razloga za to. Napadi su rizičniji i zahtiejvaju vrhunske igrače na svakoj liniji.

To, također, zahtijeva i igrače, koji su naviknuti na to, i one koji su donijeli taj stil igre. Većini zemalja nedostaje ova vrsta fudbalske kulture. Također je istina da treneri nemaju dovoljno prostora da eksperimentiraju različitim stilovima igre. Vrhunski stil igre mora biti realan i pobrati uspjeh. To nije proizvod idelizma!

HELENIO HERRERA (DEFANZIVNI STIL IGRE)

Suprotno od brazilskog stila igre, italijanski stil catenaccio rezultirao je tipičnim stilom igre na kontranapad. Koristili su libera koji je igrao konstantno iza defanzivne linije od 4-igrača. Igrali su jedan-na-jedan markiranje na sredini terena i u defanzivno liniji i činili da izgleda kao fudbal-u-paru.

Ovim stilom igre i djelimično zahvaljujući istaknutim individualnim igračima iz Inter Milana, Helenio Herrera je postigao dosta uspjeha šezdesetih. Brazil je pobijedio na Svjetskom šampionatu, kontrastnim stilom igre – igrati igre umjesto kockati se kontranapadom. Ovoo je dokaz da je uspjeh uvijk moguć ako si u stanju da povežeš individualne kvalitete u timu sa timskim taktičkim smjernicama.

Ovo ne pojačava činjenicu da brazilski stil igre izgleda spektakularnikji i rizičniji nego kontra-stil fudbala. Još uvijek je, nakon privlačnog uspjeha brazilskog tima na Svjetskom šampionatu u Meksiku, samo nekoliko zemalja koje igraju napadački stil fudbala! Napadački stil je mnogo teže razviti. On postavlja velike zahtjeve na uvid u fudbal od strane igrača i njihovog timskog taktičkog kapaciteta. Kontra stil fudbala koristi više čekaj-i-vidi pristup i više je reaktivan. Pokušavaš profitirati iz greški protivnika napravljenih u toku tranzicije. Ovaj stil je lakše iznijeti u odnosu na individualne taktičke i timske taktičke aspekte; drugim riječima lakši ga je igrati. Manje je ranjiv, i zbog toga, uspješniji. Napadački stil igre zahtijeva igrače koji rastu uz ovaj stil igre, dok su još omladinci. Ovo nije toliko neophodno kad je riječ o kontra stilu fudbala.

SIR ALF RAMSEY (PRENOŠENJE KRILA NAPRIJED) na prednja krila

Šezdesetih, Sir Alf Ramsey je dao pečat engleskom stilu igre. Do tog momenta, treneri u Engleskoj su automatski birali stvarna prednja krila. U pripremi Svjetskog šampionata 1966, Sir Alf Ramsey zamijenio je klasične igrače krila sa igračima sredine terena koji su imali više napadački zadatak. Zahvaljujući njihovoj osvajanju svjetse titule 1966, njegov izbor postigao je ono što slijedi i vođen je sistem 4:4:2.

RHINUS MICHELS (TOTALNI – i PRESING FUDBAL)

Sedamdesetih, bio sam poznat po korištenju dvostrukih trenzicijsko/napadačkih stretegija, koje su napravile svoj pečat na evoluciju fudbalske igre:

Tzv. 'Totalni fudbal' (Ajax-Amsterdam 1970) Napadački presing-fudbal, 'lov' za loptom (Svjetski kup 1974)

4:3:3 je bila osnovna organzaciona forma, iz koje sam, često, birao igru taktičke varijacije 4:2:4. Posebni prednji igrači bi preuzeli mjesto napadača sredine terena.

'Totalni fudbal' bio je posljedica mog istraživanja načina kako da otvorim pojačanu odbranu. Ovo zahtijeva akcije tokom tranzicije i napada koji bi iznenadio oponenta. Ovo je razlog što sam odabrao česte promjene u pozicijama, unutar i između tri linije. Svim igračima je bilo dopušteno da učestvuju u razvijanju i napadu toliko dugo koliko oni osjećaju odgovornost za svoje defanzivne zadatke. Individualno i timsko taktički, ovo postavlja visoki zahtjeve za igrače.

Osnovni cilj napdačkog presing fudbala, 'lov', bio je: ponovo biti u posjedu, što je prije moguće, nakon što je bila izgubljena na oponentovoj polovini terena tokom napada. 'Upadanje u zamku' oponenta na njegovoj strani terena je jedino moguće kad sve linije 'guraju' i igraju blisko zajedno. Ovo automatski znači da daješ dota prostora na svojoj polovini i ranjiv si za kontra-napad.

Ovaj stil presing fudbala bila je, u stvari, varijacija 'Totalnog fudbala'. Cilj je bio, nakon svega, također otvoriti nametnute odbrane kroz ponovno posjedovanje na njihovoj polovini terena, i, onda, odmah pormijeniti u napada prema pravilima 'totalnog fudbala'.

'Totalni fudbal' i njegovi presing napadi su veoma spektakularni. Oni postavljaju velike zahtjeve na individualno i timsko taktičko preimućstvo. Takav razvoj traži godine odabira igrača...i strukturalnu izgradnju tima! 1974. i 1988. Holandija je imala na raspolaganju ove esencijalne izvanredne igrače. Nakon spektakularnog napretka na internacionalnoj fudbalskoj sceni, Holandija je propustiula da bude šampion Svjetskog kupa '74 u i protiv Njemačke. 1988, pobijedili smo na Europskom šapionatu, koji je, također, bio u Njemačkoj.

U pripremama za taj šampionat, trenirali smo intenzivno strateški aspekt tranzicije, tj. Vremena dubokog pasa; timski taktički trening u kojem se mi fokusiramo na jedan detalj timske funkcije. Apsolutni preduslov, da se ovlada takvim timskim taktičkim aspektom, je da svi igrači posjeduju pozitivan mentalitet, uključujući zamjene. To je kolektivni zadatak. Kad trener može uvjeriti igrače o potrebi ovog zadatka, onda timski taktički zadatak, također, postaje izvanredno uvezivanje mehanizma po pitanju timskog duha.

Ova ista grupa igrača, sazrela tokom 2 godine, sramotno je izgubila Svjetski šampionat 1990, u Italiji. Mogao bih napisati knjigu pišući o uzrocima njihovog promašaja...Podvučeni razlog ima veze sa padom timskog duha.

FRANZ BECKENBAUER (5:3:2)

Zahvaljujući uspjesima Njemačke pod vođstvom Franza Beckenbauera 1990-ih, nova organizacijska forma otvorila je sebi vrata: 5:3:2 (defanzivna varijacija) ili 3:5:2 (stvaralačka varijacija).

Novi u ovom konceptu su bili dvojica jedan-na-jedan markera u centru sa igračem koji vrši defanzivno čišćenje, iza sebe i ofanzivno, ispred sebe. Druga inovacija je bio odbrambeni igrač s vanjske strane, koji je, također, imao zadaću tranzicije. On je trebao pokriti cijeli prostor izvan zadnje linije do zadnje linije. Većina timova na vrhunskom nacionalnom nivou odabrala je da igra ovaj stil kreiran od strane Beckenbauera.Taktički postoji nekoliko varijacija mogućih za izvršenje strategija tranzicije i napada.

JOHAN CRUIJFF (3:4:3)

Nakon mog odlaska u Ajax-Amsterdam, Johan Cruijff je bio prvi trener koji je nastavio čvrst utjecaj na daljni razvoj stila igre. On je reducirao defanzivnu liniju 4 čovjeka na 3 i igrao sve više napadački stil fudbala, prvo sa Ajax-Amsterdamom, a kasnije, također, sa Barcelonom. Glavna strateška inovacija je bila igrati sa extea igračem na sredini terena na uštrb bek linije. Cilj je bio kontrolirati sredinu terena i ojačati funkciju tranzicije.

On je rizikovao sa ovom odlukom. Uspjeh sa ovim sistemom (3:4:3 formacija) ovisi o individualnoj nadmoći koja služi ovom spektakularnom, ali riskantnom stilu igre. To je izbor koji je napravilo samo nekoliko trenera. Ovaj stil postavlja puno zahtjeva na taktičkoh koheziji igrača na centru terena. On zahtijeva da igrači na ovim pozicijama imaju visok nivo fudbalske inteligencije. Teško da ima sljedbenika ovog stila igre. Ovo je razlog zašto na to gledam kao na varijaciju 4:3:3 sistema.

LOUIS VAN GAAL (DALJNJI RAZVOJ 3:4:3)

Louis van Gaal je jos više razvio ovaj stil igre. Što se tiče timskih taktičkih aspekata, on radi još strukturalnije nego što je to činio Johan Cruijjf. Van Gaal pridaje mnogo više pažnje procesu izgradnje tima, koristeći perfektno strukturirani sistem edukacije mladih, kao temelj. Poredeći sa 'Totalnim fudbalom', manje je mjesta u njegovom pristupu oportunizmu i promjenama u pozicijama. S druge strane, tranzicijska timska funkcija je usavršena do najsitnijih detalja.

Poglavlje 3

OSNOVNA PRAVILA TIMSKOG TAKTIČKOG PROCESA IZGRADNJE TIMA

UVOD

Vrhunski fudbal nalazi sebe u tranzicijskog fazi. Velika je stvar bilo postizanje timsko taktički na defanzivnim aspektima, ali još mnogo moe biti poboljšano u funkcijama tranzicije i napada tima. Ovo je sigurno slučaj kad se suoče dva tima sa različitim stilom igre; npr. kad tim Velike Britanije igra protiv tima sa europskog kontinenta. Gopdinama su britanski timovi, zbog svog oportunog stila igre sa velikom brzinom, limitirali tranzicijske strategije, pa je, prema tome, i prosječna poziciona igra, imala poteškoće takmičući se sa drugim vrhunskim europskim klubovima. Ovo je bio razlog zašto su britanski vrhunski klubovi, kao što je Manchester United, Arsenal,Chelsea, Glasgov Rangers i Celtic morali promijeniti i adaptirati svoj stil igre. Kako bi se ovo postiglo, bili su uposleni treneri iz inostranstva koji su imali iskustva i bili dobro educirani u timskom taktičkom aspektu igre. Ovi treneri su, zatim, ojačali svoj tim praveći ugovore sa najprikladnijim tipom igrača (neki od njih su bili inozemni igrači). I sada se ovaj proces još uvijek nastavlja na visokom nivou. Samo Manchester United je imao britanskog trenera (Alex Ferguson), koji je imao udjela u ovom razvojnom procesu.

Komplicirano je mijenjati stil igre. To traži mnogo od igrača koji su prošli kroz produženu fudbalsku edukaciju otkad su počeli igrati, od najranijih godina. Holandski stil igre postavlja drugačije zahtjeve svojim igračima više od bilo koje druge fudbalske zemlje na svijetu. Igradi samo sa tri igrača odbrane, trebate imati oboje: izvanredne jedan-na-jedan markere i igrače koji dominirasju pokrivanjem prostora i koji dopunjuju dobro jedan drugoga. Također, podučavanje specifičnih prednjih krila iziskuje dugogodišnje investiranje tokom ranijih godina mladosti.

Naravno, postoje vrhunski igrači koji mogu, zahvaljujući svojim istaknutim kvalitetama, funkcionirati u bilo kom sistemu. Ovo su izuzeci od pravila. Ovo me neće zaustaviti da naglasim vrijednost omldinskog edukativnog sistema koji dobro funkcionira da pomogne razvoj određenog stila igre za prvi tim.

GRADIVNI BLOKOVI PROCESA IZGRADNJE TIMA (MEHANIZAM)

Nastavak pozitivnog mentalita kako bi se pružio i zadržao timski taktički nivo performance po standardu.

Trener koji dobiva potpunu podršku od klupskog menadžmenta (administratora i osoblja za trening) dok posjedovanje kredibiliteta i vizije donosi timsko taktički mehanizam, kao najvažniji 'instrument timskog rada' u život.

Najoptimalniji individualni nivo performance, koji je pogodan za rješavanje stalno promjenjivih situacija igre, individualno i timsko taktički na pozitivan način.

Stil igre, konstruiran od taktičko organizacijskih, generalno taktičkih i specifično taktičkih smjernica sa ciljem dostizanja optimalnog nivoa performance.

Trening aktivnosti, fokusirane na funkcionalno tehnički razvoj dok se uzimaju u obzir druge starosne grupe.

Trening aktivnosti koje povezuju funkcionalno taktički razvoj ka timskom taktičkom razvoju.

Taktički globalni nivo performance meča je standard, u potpunoj kompoziciji ili piramidi performance.

Izazov igre, želja da tim bude bolji, želja za pobjedom, kao zajednički cilj omladinskog edukativnog sistema.

Stalno rastući pritisak za uspjeh na vrhunskom nivou je neizbježan stimulus. Moderne, školovane timske taktičke trenerske kvalitete. Timska taktička zrelost vođenja ključnog igrača.

ALAT

Proces izgradnje tima je alat koji trener koristi kako bi razvio fudbalski koncept, stil igre, što je optimalnije moguće sa ciljem da postigne uspjeh. Fudbalski koncept, također poznat kao koncept meča, viđen je kao teoretska strana procesa izgradnje tima. Stil igre je implementacija koncepta na terenu. Kroz analizu fudbalskog koncepta, nekoliko važnih elemenata može biti opisano:

Organizacija tima; Zadaci i funkcije u okviru ove timske organizacije; Strategije u okviru tri timske funkcije (defanzivne, tokom tranzicije i napada); Taktičke varijacije za generalni stil igre, biti u stanju adaptirati tipične

poteškoće sa kojima se suočava u meču.

Nije jednostavan zadatak struktuirati taktički proces izgradnje tima smjernicama koje imaju smisla, koje su korisne i dobro organizirane. Dakako, trener može formulirati osnovna pravila na kojima može bazirati svoj timski rad. Ja jako vjerujem da se trener treba držati svojih principa u okviru procesa izgradnje tima, čak i ako postoji šansa da rezultat meča, možda, neće biti u njegovu korist. Igrači imaju nos za trenere koji sumnjaju u sebe. Njegov kredibilitet, njegov najvažniji komoditet će biti povrijeđen. On može imati sumnje, ali ih ne smije pokazati. Možda bi bila dobra ideja imati diskusiju sa ključnim igračima, naročito da se uvjerite u svoja vjerovanja. Igrači vrhunskog nivoa žele reći neke stvari, pa je komunikacija s njima 'moranje'. Dakako, hijerarhija treba da ostane jasna!

Taktičke varijacije daju treneru dovoljno širine. Međutim, krucijalno je da njegovi igrači posjeduju dovoljno kvaliteta da iznesu varijacije tokom meča.

MLADI IGRAČI

Metode korištene od strane trenera dok rade sa mladim igračima, kad je riječ o izgradnji tima, jasno su drugačiije za onoliko dugo koliko razvoj individualnih igrača ima prioritet nad rezultatima meča. Do oko 14 godina starosti, timski taktički razvoj ide bez napora. Nakon toga to postaje sve svjesniji proces. Postoje izuzeci od pravila, ali ovo većinom počinje između 17 i 18 godine starosti.

Nakon što omladinski fudbalski dani završe, svaki igrač postaje dio tima odraslih gdje treba da nauči da je rezultat jedina stvar koja je bitna. Sa mentalne tačke gledišta, to je težak proces učenja. Samo nekoliko odabranih zaslužiće početnu poziciju. Većina igrača sazrijeva igrajući za rezervni tim, ili sjedeći na klupi za rezervne igrače sa prvim timom.

Igrači ove starosne grupe apsolutno trebaju svog posebnog jakog trenera. Veliki nedostatak za ovu starosnu grupu u Holandiji je da nema stvarne lige za njih gdje bi bili testirani svake sedmice. Liga za rezervne timove profesionalnih klubova ne ispunjava potrebe.

Svaki mladi igrač do 18 god. starosti mora, koliko god je to moguće, dobiti mogućnost da pokaže svoju kreativnost, pa tako razviti optimalno svoje talente. Dakako, ova sloboda je ograničena setom smjernica. Timske taktičke smjernice, također, pružaju omladinskim igračima nešto na što se mogu osloniti, i biti u stanju da pobijede kao tim. Ovo mže samo uspjeti tokom mečeva ako igrači posjeduju esencijalni mentalitet igre.

VRHUNSKI IGRAČI

Za vrhunske igrače, generalne smjernice nisu više dovoljne. Što je viši nivo igre, važnija postaje intepretacija timskih taktičkih detalja. Naročito oni detalji koji se odnose na pozicionu i kombinacijsku igru. Samo jedan metar desno ili lijevo, čak i bolje poravnanje, bolje vrijeme, čak bolja komunikacija,itd. Ovo samo po sebi postavlja visoke zahtjeve za mentalitetom i volji da se poboljšaju detalji. Da bi se poboljšalo malo na vrhu to traži najviši stepen mentalnih aspekata; tačnije, receptivnost procesa izgradnje tima.

Težak je zadatak napraviti timske taktičke detalje jasnim igračima. Morate prevesti ono što se dogodilo tokom meča, u aktivnosti na treningu koje su u vezi sa ovim smjernicama. Ovo mora biti urađeno na takav način da se može izvesti ponovo na mečevima. Ovu simulaciju ja zovem realitet meča tokom trening sesija. Često postoje trening aktivnosti koje drže igrače zaposlenim, ali kad se trening završi, igrači ne mogu napraviti prevod reliteta meča. Ovo je gubljenje vremena i energije. Krucijalno je prepoznavanje tokom meča šta je bilo prakticirano na treningu! Vrhunski igrači trebaju biit u stanju da vode sami sebe tokom treninga i gužve ako detalji trebaju biti poboljšani.

RAD NA STRUKTURALNOM OBLIKU

Mnogi treneri nalaze teškim da rade na strukturalnom obliku sa svojim timom. Oni bi radije radili na osnovama svoje intuicije ili svog iskustva kao igrača. U prošlosti je to bilo, uglavnom, dovoljno. U poglavljima 1 i 2, govorio sam o činjenici da je vrhunski fudbal prošao kroz većinu razvoja. Ova evolucija ima dalekosežne posljedice za zahtjeve kojise postavljaju treneru i njegovom timu. Ako želite ostati na vrhu, onda trener mora raditi strukturalno kaiko bi poboljšao timski taktički aspekt. Kako bi to bio u stanju, trener mora posjedovati teoretsko znanje fudbalskog procesa izgradnje tima.

Ja sam preveo osnovna pravila timsko-taktičkog procesa izgradnje tima u setu smejrnica. One su bile podučavane najnaprednijim kursevima vođenja treninga u Holandiji. Nakon prolaska ovog kursa, treneri su licencirani da treniraju na profesionalnom nivou. Ove smjernice mogu biti podijeljene na slijedeće oblasti:

Organizacijske smjernice (sa taktičke tačke gledišta); Strateške smjernice (generalno taktičke);

Taktičke smjernice (specifično taktičke).

Trener može odlučiti za sebe šta će mu biti od koristi. Treneri koji su veoma iskusni možda samo odaberu nekoliko novih finesa, jer su sebe već izgradili u oblasti procesa izgradnje tima. Mladi i neiskusni treneri koj su još uključeni na trenerske kurseve će naći da im ovaj okvirni rad daje reference u njihovim dnevnim funkcijama.

ORGANIZACIJSKE SMJERNICE

Osnovno pitanje za ovu prvu smjernicu glasi: u kojoj organizacijskoj formi vaš tim igra, ili, da li želite da vaš tim igra, računajući na dostupnu grupu igrača?

ORGANIZACIJSKE FORME

Tri glavne organizacijske forme mogu biti različite: 5:3:2, 4:4:2, 4:3:3. Ja sam mišljenja da svi drugi koncepti potiču od ova tri! Sa ove tri organzacijske forme moguće su neke varijacije, ali na početnom udarcu utakmice možete uvijek prepoznati jednu od tri osnovne organizacijske forme. U izvršenju ovih formi, pojavljuje se mnoštvo varijacija, koje se odnose na odbranu, tranziciju i napad.

Sistem 4:2:4 – kao stil igre, skoro je nestao. Brazil ga je koristio 1970,i pobijedio Svjetski šampionat. Također je Ajax-Amsterdam igrao ovaj stil u tom periodu. On je tužno nestao zahvaljujući svojoj defanzivnoj ranjivosti. Na međunarodnom vrhunskom nivou, čak je i 3:4:3 sistem koji je hvaljen godinama od Holandskog nacionalnog tima trenera, pokazao se previše ranjivim.

Za sve ove organizacijske forme, sa njihovim specifičnim strategijama tokom odbrane, tranzicije i napada, poziciona igra mora biti što je moguće fleksibilnija.

Nadalje, tokom meča, mora biti moguće implementirati taktičke varijacije, u slučaju zaostajanja u rezultatu ili ispred, kd se igra u gostima ili kući, ili ovisno o kvalitetima oponenta. Radi se o specifičnoj taktici korištenoj u tom meču. Ova taktika ostaje bazirana na generalnom konceptu igre i kad je izvršena zove se stil igre.

Tokom meča trener se može poigrati sa ravnotežom između odbrane i napada, sa svojim istrajnim stilom igre, i promijeniti naglasak na jednome ili drugome. Također, opis zadatka i funkcija jednog ili više igrača, može varirati od igre do igre. Nije važno koju organizacijsku formu odaberete, ali mora imati ravnoteu između snaga napada, tranzicije i odbrane, ovisno o tipu meča.

Svaki sistem ima svoje 'za i protiv'. Radi se o minimiziranju 'kontra' i iskorištavanju 'za'. Sve se odlučuje sa izvršavanjem istema i zbog toga je ovisno o dostupnim igračima. Način na koji svaki igrač pozitivno ili negativno utječe na rezultate ovisi o tome kako izvodi svoje specifične zadatke u okviru taktičkih timskih pravila. Zbog toga, trener mora imati pregled u zadatke svakog igača; defanzivne zadatke, zadatke tokom tranzicije i napadačke zadatke, u okviru organizacijske forme.

Trener bira organizacijsku formu. Još je aktuelna diskusija o osnovnim pretpostavkama da 'kvalitet dostupnih igrača određuje timsku strukturu i izvršavanje, ali ne i obrnuto.' Praktično iskustvo pokazuje da postoji obrnuti put. Treneri biraju timsku strukturu za koju vjeruju da će omogućiti najviše uspjeha. Oni uklapaju igrače u ovu tismku strukturu. Ako je potrebno on će tražiti novog igrača da ga stavi na poziciju koja teba biti zausata od strane boljeg igrača ili mijenja poziciju jednog ili dva igrača sve dok ne nađe sklad za oboje: kvalitete igrača i sebe. Ovaj finalni scenario pojavljuje se češće.

Trener odlučuje o timskoj strukturi i timskim strategijama. 'Idealna' performanca može biti postignuta koristeći dostupne igrače na najoptimalniji način.

HISTORIJA FUDBALA

U većini zemalja, fudbalska kultura i historija su važni faktori kad se određuje koja je organizacijska forma odabrana. Sistem igre nacionalnog tima se često ponavlja na način na koji većina klubova igra. Otkako je uspjeh Franza Beckenbauera u Njemačkoj, kad je nacionalni tim igrao 5:3:2 ili 3:5:2 sistem. Po mom mišljenju, ne možeš pričati o dvije različite timske organizacije u okviru njihovog stila igre. Stvarno pitanje koje trebate pitati je ako, u odbrambenoj pet-igrača liniji, oba vanjska beka kad je riječ o njihovim zadacima i funkcijama pa stoga i njihovim kvalitetama, trebaju biti uzeti u obzir igrači sredine terena ili više kao vanjski bekovi kao što je viđeno u Brazilskoj četiri-igrača liniji. Ovi vanjski bekovi ućestvuju u trenziciji i napadu. Na bazi tipova igrača koji su koristili i aplicirali defanzivne i tranzicijke strategije, izgledalo je da je 5:3:2 sistem njihova osnovna struktura.

Visoko i na čistini kako bi imao pregled timskih taktičkih detalja (1968)

Oponent može odrediti taktičku varijaciju stial igre (1969)

Drugi dobar primjer fudbalske zemlje gdje su nacionalni i klupski timovi odabrali istu organizacijsku formu iz Engleske. Oni su igrali 4:4:2 sa sa ravnom defanzivnom igrom linije sa četiri igrača, baš kao Brazilci, Šveđani i Norvežani. Brazilci koriste različitu taktičku koherenciju između sredine terena i odbrane kad je riječ o tranziciji pri dobijanju lopte. Također, sistem 4:4:2 ima mnogo varijacija pri svom izvršenju zahvaljujući razlikama u raznolikim strategijama. Možemo govoriti o prepoznatljivoj timskoj strukturi za sve sljedbenike 4:4:2 sistema. Dakako, izvršitelji sistema mogu, ovosno od fudbalske vizije trenera, sretno biti dovoljno fleksibilni. Još jednom efikasnost koncepta igre može propasti ili uspjeti kroz doprinos vaših igrača.

Drugi primjer je Italija. Večina timova igra 4:4:2 sistem. Treneri nakon toga biraju koje varijacije u okviru sistema oni žele. Postoje italijanski timovi koji igraju sa dva stvarna strajkera (stopera), dok drugi timovi igraju sa trajkerima dublje i podrškom strajkeru ili sa napadačem sredine terana iza njega. Takve varijacije mogu se, također, naći na mjestu igrača na sredini terena. Tokom perioda kad je Van Basten – Gullit – Rijkaard igrao u AC Milanu, imali su liniju četiri igrača u jednoj liniji. Svaki igračč je imao svoj specifičan zadatak: jedan igrač više kontrole/reguliranja, a drugi više podrške/napada. Drugi italijanski treneri biraju da koriste dva centralna igrača sredine terena i dva 'slobodna'

vanjska igrača sredine terena. Takav izbor je određen vašim idejama i, također, dostupnim igračima. Naravno, uvijek će ostati 4:4:2 sistem, koji je očigledan tokom utakmice.

Želim se vratiti na 3:4:3 sistem. Ja ne vidim ovo kao četvrtu organizacijsku formu, jer jedva da je korištena od bilo koga. U Barceli, Van Gaal je igrao ovim sistemom. Ovo je ibo izuzetak od pravila. Možete, također, gledati na ovo kao na variajciju napada dobro poznatog sistema 4:3:3.

KLUPSKA TRADICIJA

Pored stilova igre nacionalnog tima, tradicija u klubu može, također, igrati ulogu po kom sistemu da se igra. Jedan od najjasnijih primjera je stil igran od Ajaxa-Amsterdam. Godinama i godinama oni su igrali stil fudbala sa dv aspecifična prednja krila. Treneri mogu modificirati stil igre samo malo; dakako to će biti nezamislivo za Ajaxov tim da igra kontra fudbal bez prednjih krila. Čak i Ajaxov glavni trener Ivic zaključio je to na težak način. Imati uspjeh nije samo važno u tom momentu, jer fanovi mrze taktički izbor. Njegov konzervativan način igre baziran na 'kontra-fudbalu', a ne na 'igranje igre' nikad nije imalo šanse kod Ajaxove kulture.

VIZIJA TRENERA

Kad bira određeni stil igre, vizija trenera, također, igra esencijalnu ulogu. Da li je vaš cilj kao trenera da imate najbolje rezultate., ili je nivo zabave također bitan? U većini zemalja imperativ je da trener 'jednostavno' pobjeđuje. Nije važno kako će on to uraditi. Holandska fudbalska kultura se razlikuje od drugih, pa i ljudi imaju drugačija mišljenja. u U Holandiji nije dovoljno samo pobijediti. Ono što se računa je kako se pobijedi. Holandski treneri trebaju shvatiti da kao čovjek sa obavezom možda trebate platiti ciijenu za ovu kombinaciju rezultata i vrijednosti zabave.

Primjer ovoga bio je Holandski klub preve divizije MVV-Maastricht. Tokom 1990-tih, oni su pokušali atraktivan stil fudbala i bili proglašeni 'Klubom godine'. Naravno, kad je klub počinjao gubiti igre tokom sezone '94-95', i istrajavanje na ovom riskantnom stilu igre, bili su neočekivano prognani sa katastrofalnim posljedicama. Gore oposani stil igre treba da bude rezultatima realan. Zbog toga, mislim za sve timove, rezultati trebaju biti fokusna tačka. Težiti uspjehu je važan element u procesu izgradnje tima. Stil igre može biti igran sa naglaskom na odbrani ili napadu. Trener je već ovo uzeo u obzir kad je uspostavio generalne ili specifične taktičke smjernice. Mnogo ovisi o kvalitetima igrača njegovog tima, očekivanjima tima u takmičenju i viziji trenera. Ne organizacione forme (sistemi), ali generealne taktičke smjernice opisuju ako je naglasak na igri kontra-napada (defanzivno orjentiranim), ili više na fudbalskom stilu pravljenja igre (ofanzivno orjentiranom). Realnost uspješnosti ima glavni prioritet za odbrambene, tranzicijske i napadačke timske funkcije. Jedan 4:4:2, 5:3:2 ili 4:3:3 sistem nije bolji od drugoga.

PREDNOSTI I NEDOSTACI

Beskonačne diskusije o tome koja je oragnizacijska forma nejbolja je, u stvari, nepotrebna. Trener dobija najbolje iz odabrane organizacijske forme ako je uradio sve što moe da utječe na prednosti pozitivno i pokuša da minimizira nedostatke. 'Idealna' organizacijska forma ne postoji u smislu rezultata. Sa bilo kojim sistemom možete pobijediti ili izgubiti. Sve je u izvršenju i igrači koji trebaju da naprave organizacijsku formu i sprovedu je u djelo na terenu.

Naravno, imperativ je da treneri znaju prednosti i manjkavosti svake organizacijske forme i kako se nositi s njima. Još jednom naglašavam da svaka organikzacijska forma ima svoje prednosti i manjkavosti kad se implementiraju. Trener je konstantno zauzet sa tim procesom. Pored toga, trener oponenta pokušava da iskoristi prednost negativnih strana vaše organizacijske forme. Efiaksno izvršenje odabrane organizacijske forme će, također, biti određena tzv. 'otporima koji se uklapaju':

Dobro naučene kontra mjere (taktike); Dvanaesti-čovjek (odbrana u masi igara kod kuće ili u gostima); Trinaesti-čovjek (odluke donešene od sudija); Linija rezultata (kutija za rezultate); Faktor sreće.

Iskustva fudbalskih igara naučila su nas da u periodu od jedne do dvije minute kompleksnost igre može se drastično promijeniti zahvaljujući nepredvidivosti ovih otpora. Zbog toga je ovaj faktor nepredvidivosti važan faktor otpora. On je, zbog toga, konstatno primamljiv adekvatnom mentalitetu meča igrača.

U oba tima, npr, igra 4:4:2 sistema, nakon toga postoji uvijek jedan tim koji je u prednosti da pobijeti zahvaljujući prednosti igre kod kuće, njihovog ranga, ili historiji njegove konfrontacije. Zatim ćete primijetiti da sa timom sa kojim je igra početa kao promašaj, može se dogoditi da, jedan ili više igrača će dobiti zadatak da otklone određene kvalitete oponenta tokom izvršavanja stila igre. Većinom, ovo se tiče kvaliteta tranzicije i napada. Biti u stanju napraviti ove adaptacije, kalkuliralo se kako igrači treba da, možda, promijene pozicije. U prednosti ili ne, uvijek se događa ista stvar. Naročito kad se pada natrag, igra;i imaju tndenciju da ne igraju više svoju rolu sa timom. Oni pokušavaju da forsiraju igru. Zbog toga, organizacija u timu pada. Oni misle dobro, ali njihove akcije obično imaju suprotan efekat. Biti discipliniran pri izvođenju zadataka u timu je osnovni kvalitet. Ovaj fenomen također se pojavljuje kad je tim vodeći. Oni žele biti primijećeni ili slabe u svojim nastojanjima. Mnoge igre su bile nepotrebno izgubljene zbog ovog fenomena. Vrataiti se u prošla vremena tokom takve igre je, skoro uvijek, beskorisno. Solidna timska organizacija je bila narušena. Zbog toga, posjedovanje je izgubljeno češće i oponent postaje bolji kako se igra nastavlja.

Ovaj fenomen pripada sferi utjecaja otpora koji se odnose na meč. U mojim igračim godinama, jednom smo izgubili igru zbog ovog fenomena, nakon što smo vodili 5:1 ipak smo uspjeli izgubiti utakmicu sa 5:6. Kao trener u Ajaxu, porazili smo slavnu Benficu u Portugalu 3:1 nakon što smo izgubili 3:1 kod kuće...Nikad ne znaš šta će se dogoditi. Ova nepredvidivost, magične sile u sportu: to je ono što čini fudbal tolliko atraktivnim.

Sad ću objasniti prednosti i manjkavosti izvršavanja tri osnovne organizacione forme, dublje. Ovo nije lagan zadatak, zbog činjenice da izvrđenje odabranog koncepta ovisi o individualnim kvalitetama igrača. U osnovi, radi se o tome kako su igrači pozicionirani na terenu i koliko igrača igra odbranu, koliko tranzciju i koliko napad. Ako je osnovna pretpostavka da imate 10 igrača na terenu, onda možete imati 3 igrača za svaku funkciju. Jedan igrač ostaje, i on može igrati jednu od 3 funkcije. Obično, on je četvrti odbrambeni igrač. Neki treneri u Holandiji imaju preference stavljanja ovih igrača na sredinu terena (3:4:3). Tokom evolucije u vrhunskom fudbalu, treneri su stavljali akcent na defanzivne timske funkcije, na račun napadačke timske funkcije. Tako završiš sa 5:3:2, 3:5:2 i 4:4:2. Kvalitet pozicione igre odlučuje kako dobro se može nositi sa tim izborom.

Kod 4:3:3 i 3:4:3 pozicioniranje igrača je lako prepoznaljivo, uzimajući u obzir veličinu terena i tri timske funkcije. Poziciona igra sa tri prednja igrača je mnogo teža u oba slučaja, i kad je lopta u posjedu vas i oponenta. Konačno, ovo ne mora biti problem sve dok je dobra poziciona igra u skladu sa setom timskih taktičkih smjernica. U stvari, ovo je istina za sve timske strukture i njihove varijacije. Ovo, ponovno, dokazuje važnost timskih taktičkih aspekata, generalno i detaljno. Ovo je ono što je glavna tema ove cijele knjige; proces izgradnje tima.

ORGANIZACIJSKA FORMA 5:3:2

U organizacijskoj formi 5:3:2, jasno je da je naglasak na defanzivnu liniju sa 5 igrača. Prilično je dobra šansa da ćete defanzivno biti u dobroj formi. Najvažnija manjkavost će postati jasna kad vaš tim dobije loptu dok je oponent u napadu. 5 igrača će biti pozicionirano po širini terena, a to je previše da bi se napravila brza, dobro organizirana i efikasna tranzicija.

Kako biste minimizirali ovaj nedostatak, trebate imati izvanredan tim, uključujući prednje igrače koji su dobri u čuvanju lopte i čekanju da podrška stigne. Ostalii igrači moraju biti sposobni u davanju lopte prednjim igračima. Ovo zahtijeva dobru pozicionu igru od prednjih igrača u odnosu jedan na drugoga, na igrače sredine terena i odbranu. Štaviše, vanjska odbrana mora posjedovati dosta fizičkih i tranzicijskih kvaliteta kako bi anulirala ovu manjkavost tokom tranzicije kad je ponovno postignuto posjedovanje lopte. Nedostatak kvalitete takvih igrača godinama je bila manjkavost za stil igre Njemačkih timova, koji odabiru sistem 5:3:2. Ovi vanjski bekovi imaju fizičke kvalitete da se kreću naprijed, ali dolaze u problek kad dobiju loptu. Zbog toga Njemački odbrambeni igrači često gledaju da igraju loptom prema najkreativnijim igračima sredine terena ili igraju duge lopte prema prednjim. Šansa za gubitak posjedovanja je uvećana.

Ponovo naglašavam da sve može biti dobijeno ili izgubljeno kroz izvršenje i individualne kvalitete igrača. Uporediću to sa Njemačkim vanjskim odbramenim igračima sa njihovom kolegama iz Brazila. Kad je Brazil ponovno bio u posjedu lopte tokom napada na oponenta, godinama je tranzicija orkestrirana u skladu sa setom modela. Vanjski bek uključuje se u tranziciju, centralni igrač odbrane pokriva njegovu poziciju a centralni igrač sredine terana postaje centralna odbrana.

Ovaj vanjski odbrambeni igrač može se zbog toga potpuno koncentrirati na svoj zadatak tranzicije. Odbrana se, u poređenju sa Njemačkim kolegom, sastoji u tome da Brazilski odbrambeni igrač treba da izgradi kvalitete igrača sredine terena. Ovo je, naravno, bilo razvijeno tokom njegovih godina mladog igrača. Ovo je razlog što su brazilski odbrambeni igrači tako popularni u Njemačkoj.

Naravno, Njemački treneri, također, pokušavaju minimizirati manjkavosti njihove organizacijske forme. Postoji tendencija za traženjem vanjskih igrača odbrane potrebnim za 5:3:2 sistem koji posjeduju tranzicijske kvalitete, a ovaj tim igrača se razvija tokom omladinskih edukativnih programa. Drugačija solucija je viđena na Europskom šampionatu 1996.god. u Engleskoj, gdje je trener Berti Vogts svjesno tražio usporeniji tempo u tranziciji kako bi se dobilo više vremena za bolju organizaciju. Čistač Sammer igrao je ključnu ulogu u postizanju ovoga.

ORGANIZACIJSKA FORMA 4:4:2

Prednost sistema 4:4:2 je u tome da iamte dovoljno igrača na raspolaganju da izvrše tranzicijske i defanzivne zadatke. Manjkavost može biti, a to sam primijetio kod italijanskih klubova, da su dva prednja igrača predaleko i previše izolirani. Ovo je razlog što sve više vidite jednog prednjeg igrača duboko, koji može držati loptu i koji može pokriti dosta prostora u dubinu i prema krilima, i jednog kreativnog strikera (stopera) za podršku. Popularni strikeri (stoperi) za podršku, također poznati kao napadački stvaraoci igre su npr. Zidane iz Juventusa i Zola iz Chelsea. Oni se odlikuju po nprijemu lopte, driblanju i pasovima. Prirodno, ovo je povezano sa dosta pregleda u igri.

Drugačiji problem za drobrog izvršitelja 4:4:2 sistema u Italiji (i drugdje), je naći prave tipove igrača izvan pzicija sredien terena. Iako ne toliko koliko u 5:3:2 sistemu, ovi igrači trebaju pokriti dosta prostora tokom meča. Ovi igrači moraju biti multi-funkcionalni; trebaju posjedovati kvalitete da igraju ulogu u sve tri funkcije na vrhunskom nivou. Ovi vanjski igrači sredine terena moraju imati taktičku volju da se ne kreću nepotrebno prema centru terena. Za očekivanje je od njihovih suigrača da uključe ove igrače u igru optimalno. Ovo je važna strateška smjernica. Takoer, ova italijanska verzija 4:4:2 je bazirana na mnogo igrača u zadnjoj liniji, zbog jednog ili dva vanjska igrača sredine, koji moraju pokriti prostor centralnog odbrambenog igrača. Ovaj igrač sredine terena mora doći natrag u centar kako bi to izveo.

Italijanski prednji igrači igraju važnu ulogu u 4:4:2 sistemu kao igrači koji trebaju biti dostupni da priem loptu. Korišteni su u igri 1:1.

Mnogi veliki timovi i majuprobleme da nađu odgovarajuće igrače za pčopzicije s vanjske strane terena. Često su počinjali kao igrači sredine terena ili bekovi, a onda tre baju biti u stanju pobijediti čovjeka izvan i napraviti dobar prelaz. Ovakve igrače je teško naći. U Holandiji, kad je sistem 4:3:3 odabran stvarna prednja krila trebala su da nauče igrati svoju defanzivnu ulogu. Iz tog razloga, zadacima vanjskih napadača lakše je naučiti prednje igrače, nego igrače sredine terena ili odbranu. Ovo je logično, jer je lakše razviti defanzivne kvalitete nego kvalitete tranzicije. Tip igrača, kao što je Beckham iz Mancheste Uniteda, vrijedi tone novaca. On je perfektan vanjski igrač i istaknuti igrač

sredine terena. U zlatnim godinama Ajaxa imali su Finidi Georga, koji je bio oboje prednje krilo i igrač sredine terena.

ORGANIZACIJSKA FORMA 4:3:3

Kad odabirate sistem igre 4:3:3, pretpostavljate kao trener da ćete sprovoditi igru, što je moguće više. Odmah je vidljivo kako će teško ovo biti. Koliko trenera se usuđuje da donese ovakvu odluku? Ne mnogo, naročito ne izvan Holandije. Planirate igru uglavnom na oponentovoj polovini terena, pa prema tome odbranu daleko od svog gola. Ovo je razlog zbog kojeg oponenti imaju dosta prostora da igraju opasne kontra-napade. Zbog toga si ne možete dopustiti gubljenje posjedovanja tokom tranzicije.

Velika prednost je u tome da igrate blizu oponentovog gola. Ako ste u stanju omesti njihovu tranziciju, onda ih možete konstantno držati pod pritiskom. Druga prednost je da zbog vanjskih igrača, brinete o cijeloj širini terena, također i kad je posjedovanje izgubljeno. Nadalje, dosta operativnog prostora je kreirano na sredini terena. Kako bi bili u stanju da igraju ovaj sistem u potpunosti, igrači u centru trebaju biti taktički kompetentni.

Prirodno, vrhunski timovi koji, također, igraju sistematski na kontra-napadu, mogu razviti pritisak u napadu. Oni, uglavnom, ovo čine, kad gube ili kad igraju protiv lošijeg tima, koji drži mnogo igrača iza lopte, blizu njihovom golu. Dakako, ovo se razlikuje od korištenja ovog stila igre kao tačke odlaska. U ovom slučaju, taktička je varijacija nositi se sa posebnim okolnostima.

Ako često, nepotrebno gubite loptu u 4:3:3 sistemu, onda ćete biti ranjivi protiv tima koji pravi efikasne kontra-napade. Napokon, dajete oponentu dosta prostora iza vaše odbrane. Zbog toga trebate biti u stanju računati na izvanrednu defanzivnu liniju, koja je odlična u 1:1 duelima i u stanju da odbrani prostor. Oni moraju biti jaki, mentalno i taktički. Izuzetno je važno da je centralna odbrana brza, jer će se drugi centralni igrač odbrane pomjeriti tokom tranzicije, pa neće biti nikoga da pokrije njegova leđa.

Nikad ne smijete izgubiti igru 4:3:3 ako nemate brzu odbranu koja se odlikuje dobrim 1:1 duelima i koja je izuzetna u pozicionoj igri i dominira velikim prostorom.

Primjer kako je ovo urađeno pogrešno je kad su Morton Olsen i Jan Wouters vodili Ajax u razočaravajućoj sezoni 1998-1999. god. Odbrani je nedostajalo individualnih kvaliteta da igraju ovaj sistem, pa je tako višak tranzicijskih i napadačkih kvaliteta je bio anuliran i izbjegnut. Nadalje, prosječni kvaliteti igrača na sredini terena nisu pomogli uzroku.

Tokom godina, Ajax, kao i Holandski nacionalni tim odbacili su čisti 3:4:3 sistem. Ostaje teško timsko taktički nositi i igrati ovaj sistem gdje centralni igrači trebaju da se kreću naprijed-natrag po terenu kao taktička jedinica, naročito ako ostaje puno praznog prostora na njihovoj polovini terena. Tad dolazite u problem na internacionalnom nivou.

Nije važno koju organizacijsku formu trener odabira, njegov kredo uvijek treba biti: nikad ne odabrati organizacijsku formu koja je u konfliktu sa kvalitetama tima, napravljenom pod pritiskom drugih ili zbog javnog mišljenja. 1988.god. iskusio sam negativne

konsekvence takve odluke. Nakon uspjeha na Europskom šampionatu, postao sam trener Bayern Leverkussena u Njemačkoj. Pristao sam, na zahtjev menadžmenta kluba, da igram holandski napadački stil fudbala, iako nisam imao igrače koji bi izvršili taj sistem. To se pretvorilo u fijasko. Igračima je nedostajalo hrabrosti i samouvjerenosti, esencijalnih mentalnih stubova kako bi igrali ovaj napadački koncept. Nadalje, nedosajalo im je timske taktičke zrelosti kako bi izvršili ovaj koncept uspješno. Namjere je bilo, ali im je nedostajalo sposobnosti. Igrači se nisu mogli kriviti za ovo; bio je to moj pogrešan rad koji ih je doveo u tu situaciju! Ako želite igrati napadački stil igre, onda to trebate početi razvijati u omladinskom fudbalskom progamu u svom klubu. Ne možete ovo početi jedan dan, a očekivati uspjeh slijedećeg dana.

OSNOVNI ZADACI U ORGANIZACIJSKOJ FORMI

U okviru svake organizacijske forme, igrači se trebaju nositi sa svojim osnovnim zadaciam i funkcijama. Ovo važi sa golmana, odbranu, igrače sredine terena i napadače. Najviši je prioritet u procesu izgradnje tima da svaki igrač izvrši svoje osnovne zadatke. Najvažniji osnovni zadatak odbrane je da brani. Odbrana, naravno, ima i napadačke zadatke; može i mora u odgovarajućem momentu biti uključena u tranziciju i napad. Njen najvažniji osnovni zadatak, dakako, ostaje odbrana i nikad ne smije zanemariti ovaj zadatak!

U prošlosti, igrači kao što je Van Aerle i Van Tiggelen (Holandski nacionalni tim 1988), morali su skupiti svu taktičku disciplinu u svakoj igri, kako bi se prvo skoncentrirali na svoj osnovni (defanzivni) zadatak. Dobar primjer trenutnog vrhunskog igrača koji rijetko odbacuje svoj osnovni zadatak odbrane je Jaap Stam iz Manchester Uniteda. Takav tip igrača je neprocjenjiv za tim.

Mnogi igrači imaju problem da se drže svog osnovnog zadatka, jer se žele dokazati i učinit previše. Npr., igrač odbrane koji želi da budde uključen u tranziciju i napad nauštrb svog defanzivnog zadatka ili igrač sredine terena koji ne ostaje dovoljno blizu svog direktnog oponenta u toku posjeda lopte oponentskog tima, time gubi puno prostora. Njegov osnovni zadatak traži drugačiji pristup. Napadač nekad zakaže kdo pomaganja u odbrani ili napravi loš posao izvodeći ovaj zadatak. Kad se ovo pojavi, mentalni aspekt igra glavnu ulogu.

Tokom važnoog kvalifikacijskog meča protiv Irske na Europskom šampionatu 1996, osnovni zadatak centralnih igrača sredine terena Seedorfa i Davidsa bio je da kontroliraju sredinu terena pa tako i svoje direktne oponente. Njihov napadački zadatak je bio da idu duboko ka dje moguće i podržavaju napdače. Do momenta kad je Holandija napravila zgoditak i bilo 1:0, bilo je dosta taktičkih mogućnosti za njih da izvedu svoj napadački zadaatak. Tokom drugog poluvremena, Irska je počela preuzimati više rizika i postiskivati igrače sredine terena češće. Irci se više nisu prilagođavali taktici holandskog tima. To se dogodilo tokom faze u meču kad Seedorf i Davids nisu posvetili pažnju svom osnovnom zadatku – kontroli sredine terena.

Osnovni problem u treningu odbrane je Holandiji je činjenica da prioriteti nisu na učenju kako adekvatnoi bez straha eliminirati napadače. Ovo je umjetnička forma, sama po

sebi! Tranzicija i napad na timske funkcije ima prioritet nad odbrambnom timskom funkcijom u Holandiji. Prema ovoj činjenici, holandskim odbrambenim igračima nedostaju kvalitete za izvedbu njihovog osnovnog zadatka. Naravno, postoje izuzeci od pravila.

Različite okolnosti su moguće, u kojima igrači vjeruju da imaju dobre razloge zbog kojih mogu odbaciti svoje osnovne zadatke. Sjećam se meča Feyenoord : RBC otprije nekoliko godina. To je bio prvi meč za trenera Arie Haana na klupi Feyenoorda. Dosta Feyenoordovih igrača pokazalo se individualcima, jer su željeli biti primijećeni, pa je, zbog toga, nedostajao timski rad. Meč se pretvorio u vodnjikavost jer mnogi igrači nisu igrali svojom glavom, a vo ponašanje nije ispra vljeno u okviru tima. Timska taktička saradnja je trpjela proprilično zbog nastojanja igrača da se idividualno dokažu treneru. Dapače, jedino ste primiejćeni od strane trenera, ako, kroz pravilnu izvedbu svog osnovnog zadatka, doprinesete timskom taktičkom jedinstvu! Ova tendencija da se odbace osnovni zadaci je nasljeđena od fudbalera. Ča je istina da što je bolji igrač, veća je tendencija. On ima želju da igra igru na svoj način.

Kod izgradnje tima, kredo bi trebao biti niakd ne smije napraviti loš posao sa svojim osnovnim zadatkom. Ovo ne bi trebalo biti fundamentalno pravilo trenera, već i igrača. Igrač može imati loš dan, ali nikad zbog napuštanja svog osnovnog zadatka. Ovo će naštetiti timu, timskoj organizaciji i ekasnosti timske performance!

Ovaj profesionalni kredo ne primjenjuje se mnogo na omladinske timove. Omladinski igrači moraju dobiti prostor za svoju osobnu interpretaciju svog zadatka. Treneri omladinskih timova trebaju uvjeriti svoje igrače da je potrebno biti discipliniran pri izvedbii svojih osnovnih zadataka, ako tim želi biti uspješan. Primjeri postavljeni od strane vrshunskih igrača o tome kako loše ili dobro oni izvode svoj osnovni zadatak, imaju veći utjecaj kod mladih igrača nego teoretske lekcije.

Trener treba osigurati taktikom meča da su igrači sposobni izvesti svoj osnovni zadatak. Dobar primjer su dva meča protiv Rusije na legendarnom Euro '88 u Njemačkoj. Izgubili smo prvi meč zbog problema sa kojima smo se suočili na centru terena. Rusi su povezali slavnog Michailitsjenka sa Ruud Gullitom. Ovaj Rus je mogao pokriti dosta terena i pobjeći od Gullita čim njegov tim dođe u posjed lopte. Zahvaljujući ovoj činjenici, Gullit je morao previše juriti Michailitsjenka tokom prvog meča. On nije bio u stanju uzvesti svoj osnovni zadatak napadača i podržati strikera (stopera). Kad smo igrali sa Rusijom drugi put na šampionskom meču, osigurali smo da Gullit bude u mogućnosti izvesti svoj osnovni zadatak da podrži Marca van Bastena. Ronald Koeman je dobio zadatak da igra bliže Gullitu i vodi ga s ove pozicije, govoreći mu kad da i kad ne treba da pazi na Michailitsjenka. Koeman je imao zadatak da pokuša paziti na ruskog playmakera (stvaroca igre), dopuštajući Gullitu da izvede svoj osnovni zadatak kao striker podrške i snaga otvorenog napadača, koja Ruse treba zabrinuti.

Imati Koemana u igri bliskoj Gullitu, na papiru može izgledati kao veliki rizik, ali ispalo je perfektno. Ova taktička varijacija u osnovnom zadatku Koemana potvrdila se, zbog njegove zrelosti i iskustva, kao krucijalan momenat. Da su Rusi dominirali igrom, bila bi druga priča. Ova timska taktička fleksibilnost je rezultat ekstra kvaliteta koje su posjedovali ključni igrači.

Kad igrač odbaci svoje osnovne zadatke, kao trener, vi morate poduzeti trenutnu akciju. Ponovno, Ruud Gullit je dobar primjer, 1992.god. on nije preuzeo svoju odgovornost

prednjeg desnog krila, da ostane suprotno od lijeve odbrane kad je posjedovanje izgubljeno. Ovo je, dapače, jedan od osnovnih zadataka prednjih krilau okviru timskog taktičkog koncepta, jer nema nikoga da ih pokrije. Gullit nije mogao skupiti više fizičke i mentalne snage da ostane sa vanjskom odbranom da bi se pomjerio da u čestvuje u tranziciji i napadu svog tima. U takvoj sitaciji imate dvije opcije kao trener: držite se prvobitnog koncepta i mijenjate Gullita ili adaptirate koncept na strani gdje Gullit igra i dodjeljujete mu nekoga ko će ga pokriti. U svakom slučaju, nema nikakvog smisla u ovoj situaciji tražiti izvršenje osnovnog zadatka ako igrač nije fizički i mentalno sposoban izvesti zadatak.

Igrači, također, imaju probleme sa izvedbom svog osnovnog zadatka ako im oponent namjerno da mnogo prostora. Dobar primjer ovoga dogodio se u polufinalu meča protiv Danske na Euro '92. Danska je namjerno dala vanjskoj odbrani prostora da naprave tranziciju otpozada. Po taktičkoj strategiji za ovaj meč, predvidio sam da će se ovo dogoditi i dao ovim odbrambenim igračima zadatak da se brzo riješe lopte. Nisu to mogli izvesti tokom igre. Držali su loptu predugo i driblali na terenu, umjesto da igraju brze lopte. Kad god je posjedovanje gubljeno konsekutivno, oponent bi imao okean prostora sa vanjske strane iza odbrane, te su Danci to iskoristili za kontranapad i poveli sa 2:0.

Tokom poluvremena, ponovno sam naglasio odbrambenim igračima da oni trebaju igrati svoj osnovni zadatak i poslati loptu brže. Ovo smo odigrali bolje u drugom poluvremenu i uspjeli se uvezati u igru.

Igrači koji mogu skupiti mentalnu i taktičku snagu da izvedu svoj osnovni zadatak nikad ne mogu dobiti 'nedovoljnu' ocjenu za meč i smatrani su perfektnim timskim igračima. Dakako, to ne znači da nećete ponekad primiti lošu ocjenu iz igre od novinara koji pokrivaju meč, ali nikad od trenera.

RAVNOTEŽA

Drugačija, veoma važna organizacijska smjernica je da ste, kao trener, vi odgovorni za čuvanje tima u odgovarajućoj ravnoteži kad je riječ o odbrani, tranziciji i napadu. Ponekad ova ravnoteža ovisi od jednog igrača. To može biti tako delikatno na vrhu. Također, otpori meča mogu forsirati različitu ravnotežu u timu. Jedan od najtežih timskih taktičkih zadataka za trenera je da održi ravnotežu u timu. Da bi se ovo postiglo, on je, naravno, ovisan od igračkog osoblja koje mu je dostupno.

Poznat primjer iz prošlosti je ka dje Frank Rijkaard preuzeo mjesto Wim Jonka u Ajaxu. Kontroliranje kvaliteta Rijkaarda su bile u trenutnku važnije za tim nego tranzicijskei napadačke kvalitete Jonka. Kad je Rijkaard dodan, on je kreirao bolju ravnotežu u timu. Isti problem se pojavio u holandskom nacionalnom timu kad je Jan Wouters trebao igrati umjesto Jonka. Ne zato što je Wouters bio bolji igrač od Jonka, već zato što je bolje mogao izvesti osnovni zadatak iz te pozicije u odnosu na zadatke drugih igrača u tom momentu.

Drugačiji primjer je Dani iz Ajaxa kad je on preuzeo mjesto povrijeđenog Litmanena u sezoni '98-'99. Dani je bio defanzivno nedovoljno zreo u timskom taktičkom aspektu da bi izbalansirao gubitak Litmanena. Njegova snaga le\i u njegovoj uloyi tokom tranyicije i

napada. Fanovi su uživali u ekstra kvalitetama ovog kreativnog igrača. Ka su oponenti bili u posjedu lopte, on je pokazao veliki napor, ali timsko taktički on nije još dovoljno sazreo da peuzme ispravnu defanzivnu poziciju. Kad se tako popularan igrač zamijeni, ili ne igra uopće, tad trener primi dosta negodovanja od fanova i medija. Ovo se može pretvoriti u negativan vanjski faktor u psihološkom procesu izgradnje tima. Dakako, problem je jasan oboma, i treneru i suigračima!

Kad se igra protiv slabijeg oponenta, kad je lopta u posjedu oponenta, ovi nedostaci neće uvijek biti veoma jasni. Dapače, kad igra vrhunski tim, oponent će odmah iskoristiti ovu slabu vezu kad ponovno dođe u posjed lopte. (Pozitivni) rezultat meča je u pitanju. Trener, kao zaštitnik ovog rezultata treba da ispravii situaciju obostrano, da zadovolji i sebe i tim. Ovo je nažalost fanova i medija koji to ne razumiju.

Ne smijemo kriviti druge ljude za ovo. Treba imati dobro istrenirano taktičko oko kako bi prepoznali ravnotežu u timu. Trener gleda meč drugačijim očima nego fanovi i mediji. On registrira individualne akcije i reakcije kao interovisnu koheziju. Kasnije je sve na detaljima. Uzimajući u obzir timski zadatak, igrač će možda trebati da se pomakne metar udesno ili ulijevo, naprijed ili nazad. Fanovi ne vide ovo i to nije razlog što su oni došli na stadion. Mnogim trenerima nedostaje hrabrosti da malo više rizikuju sa takvim igračem. To ostaje pitanje više razboritosti, naročito ako ima dosta drugih igrača da stavi na njegovo mjesto.

Primjer takvog igrača, koji uvijek ometa ravnotežu zbog činjenice da zanemaruje svoej osnovne zadatke, bio je Hen Fraser iz Feyenoord-Rotterdama. On je bio izvanredan centralni odbrambeni igrač, ali je uživao praviti napade tokom cijele utakmice. On, jednostavno, nije više htio ostati pozada nakon što je naopravljen zgoditak. Oponenti su računali na njega pridružujući se napadu i predviđajući njegovo ponašanje.

Uporedimo ovo sa stilom igre Cocua iz PSV-Eindhovena, FC Barcelone i holadskog nacionalnog tima. Cocu uvijek izvodi svoj osnovni zadatak kao defanzivni igrač sredine terena ili kao odbrana, prije nego odabere momente kad se pridruži napadu i ide naprijed. Ovo je razlog što je redovno u stanju da iznenadi oponenta i postigne važne golove.

Cocu razumije da osnovno pravilo treba biti da se prvo pobrineš za svoj osnovni zadatak prije nego pokušaš učiniti više, ako to situacija u meču dopušta. Igrač treba da bude taktički zreo prije nego mogne prepoznati ove momente u igri (ispravan timing), individualno i kolektivno. Također je potreban ispravan mentalni stav u odnosu na zadatak igrača i funkciju u cijelom timu. Ovo je tačka gledišta kojoj ću posvetiti više pažnje u Poglavlju 4, gdje ćemo diskutirati proces mentalne izgradnje tima.

Na vrhunskom nivou detalji su važni. Primjer kreiranja balansa u timu su adaptacije napravljene u organizaciji defanzivne linije u holandskom nacionalnom timu. Ispostavilo se da je ova ravnoteža narušena kad se igra defanzivnom linijom sa tri čovjeka, zbog velikog otpora tokom meča nacionalnog tima, naročito na turnirima Europskih i Svjetskih šampionata. Holandija je bila defanzivno ranjiva na mjestima iza vanjskih igrača sredine terena. Tako je logičan korak trenera da pokuša obnoviti ovu ravnotežu dodajući još jednog odbrambenog igrača u liniju. Odlučujuće su bile lekcije naučene od Engleza 1996.god, na Wembley stadionu. Engleska je kreirala dosta šansi uzimajući optimalnu korist ovog prostora sa vanjskih strana.

Ono što ne utječe negativno na timsku taktičku ravnotežu, dok se igraju mečevi na nacionalnom takmičenju, može vas uništiti na međunarodnom nivou. Ovo je, također, zahvaljujući činjenici da većina timova na nacionalnom takmičenju koristi istu timsku organizaciju.

1987.god., igrali smo kod kuće kvalifikacijski meč za Europski šampionat sa Holandskim nacionalnim timom protiv Grčke. U to vrijeme, još sam odabirao da igram sa defanzivnom linijom tri-igrača, sa dva odbrambena igrača kao ljudskim i prostornim markerima i jednim čistačem iza ili ispred njih, ovisno o situaciji. Po ovom konceptu prostori s vanjske strane trebaju biti pokriveni vanjskim igračima sredine terena. S desne strane ovo je bio zadatak Jan Woutersa. Grci su bili dovoljno mudri da imaju desnog igrača sredine terena koji je konstantno pravio dijagonalna istrčavanja na ovoj prostor. Zbog toga je Jan Wouters morao igrati više kao desna odbrana nego kao desni igrač sredine terena. Ovo nije bila njegova jaka strana i ravnoteža u timu je, zbog toga, bila više ili manje poremećena. Na poluvremenu, pokušao sam pojasnitik igračima da zahvaljujući činjenici da smo iubili posjedovanje lopte prečesto, nismo mogli dominirati tokom tranzicije, i da su Grci ovo taktički iskoristili. Mi smo bili bolji u drugom poluvremenu i bili smo u stanju dominirati na sredini terena. Wouters je, zatim, mogao napraviti dobar posao kao kontrolirajući igrač sredine terena. Gledajući na način kako je meč ispao, da se ovo nije dogodilo, onda bih morao uvesti odbranu, možda i na uštrb napadača. Oponenta treba kontrolirati, ako želite igrati napadački stil fudbala!

Nakon meča, bila je samo jedna osoba koja se složila sa mojom taktičkom analizom igre...Jan Wouters. Svi drugi ljudi su pričali o taktičkoj gruboj greški trenera koji je poslao Jana Woutersa na teren sa nepravilnim opisom njegovog zadatka.

Naravno, moguće je da krivo ocijenite snagu oponenta. Npr, ako je oponent sposoban da iskoristi prednost slabih aspekata vašeg stila igre, vi trebate tražiti taktičke varijacije u okviru svog stial igre.

Tokom Svjetskog kupa '94 u USA i Euro '96 u Engleskoj, ispada da takva intervencija nije više dovoljna da odradi trik. Jedan aspekt stila igre potrebne da bude strukturalno revidirana: 3-igrača defanzivna linija je promijenjena u liniju 4-igrača. Takva intervencija, naravno, ima konsekvence za snagu čovjeka sredine terena i td. Ovo može voditi malim promjenama u odbrambenim, tranzicijskim i strategijama napada. Na međunarodnom nivou, možete postići mnogo mijenjanjem detalja. Trener je stručnjak po ovom pitanju, a igrači odrade posao. Igrači moraju imati, što je više moguće, uvida u svoju ulogu, računajući na preuzimanje toka igre.

Treneri moraju uvijek naći korektnu ravnotežu između tri timske funkcije: odbranu, tranziciju i napad. Ovaj balans, kao što je ranije bilo pomenuto, može biti narušen od strane bilo kojeg igrača. Na bazi toga da možete doći do zaključka da nema prostora kod vrhunskih timova za zvijezdu-igrača koji zanemaruje defanzivni zadatak, ili nije savladao ovaj zadatak. Apsolutna pretpostavka treba da bude da njegovi suigrači prihvataju ovo ponašanje. Većinu vremena ovo se ne događa, naročito ako ima više zvijezda u timu. Oni nalaze teškim da igraju servis jednoj zvijezdi.

Također je od utjecaja fudbalska kultura određenih državnih klubova. Holandski fudbaleri su mišljenja da čak i zvijezde moraju igrati svoj defanzivni rad. Pomislite samo na probleme koje je Romario imao u PSV-Eindhoven, ili, još svježije Cruz iz Fejenoord-Rotterdama. Dakako, Rumunski tim nema problema sa igranjem u službi Hagija tokom

Svjetskog kupa '94 u USA. Ovo je djelimično zbog činjenice da je on imao izuzetne kvalitete u tranziciji i napadu. U Real Madridu, nije bilo prihvatljivo od strane drugih zvijezda igrača, da Hagi igra ovu ulogu. Nadalje, Real nije bio u stanju konstantno praviti izvedbu na visokom nivou i Hagijeva performanca je bila ovisna o nekoliko momenata. U slučajevima kao ovaj, suigrači definitivno manje vole napraviti prljavi posao za nekog drugog. Čak i igrači svjetske klase, kao što su Romario i Ronaldo su ovo iskusili. Oni trebaju pokazati sve što za što su sposobni na svakom meču, u suprotnom će tim početi kritikovati njihovu performancu. Ako igrač, kao što je Ronaldo, može garantirati da će postići dva gola u svakom meču, onda će mu tim i treneri pustiti da uradi što želi. U tom slučaju, suigrači bi sretni odradili prljavi posao za njega. Dakako, on njima ne može dati ove garancije, čak i kad bi želio. Ovo je razlog što pored njegovog osnovnog zadatka, npr. postizanja golova, drugi zadaci se moraju razvijati.

Neki kritičari tvrde da igrači, kao što su Ronaldo, Hagi i Dani, ne trebaju izvoditi ove ekstra zadatke. Oni bi trebali potrošiti previše energije na, npr. defanzivne zadatke. Ovo je, skoro, uvreda za ove vrhunske sportaše, naročito ako uzmete u obzir teret napadača svjetske klase na italijanskim, španskim i engleskim takmičenjim, kad je oponent u posjedu. Naravno, stvarni svjetski igrači ne osjećaju uviejk da brane. Nadalje, ovaj zadatak traži timsku taktičku zrelost. U slučaju da napadaču nedostaje zrelosti, onda će on nepotrebno potrošiti mnogo energije. On će uspjeti, dakako, igrajući efikasno u kombinaciji sa ostalim igračima. Ova efikasnost naraočito štedi energiju!

Igrači, također, traba da izvedu svoj zadatak u momentu izgubljenog posjedovanja. U suprotnom moraćeš podnijeti posljedice igrajući protiv vrhunskog tima.

Ovo je težak problem sa kojim se suočavaju svi treneri. Zanemarujući izvođenje svojih zadataka, zvijezde ugrožavaju rezultat tima. Dakako, zvijezda je ekstra vrijednost za tim i on obično uživa simpatije fanova i medija. On nije svjestan činjenice da timski taktički problem postoji. Jeidna solucija je da održavate mnogo sastanaka i sa zvijezdama i sa timom. Ako ne igraš igru zvijezde, onda će se pojaviti konfrontacija koja je posljednja stvar za koju bi trener želio da se dogodi. Takav problem je postojao između igrača Seedorfa i Real Madrida. Ovaj problem se događa češće nego što generalna javnost zna.

Moderni proces izgradnje tima treba igrače koji mogu staviti svoje vrhunske kvalitete u službu tima i koji su sposobni da igraju efikasan fudbal. Ovo povlači sobom posljedicu da oni mogu previdjeti, u djeliću sekunde, ono što se događa na terenu i da imaju volju da odmah djeluju u maniru timske efikasnosti. Ako igrač nije u stanju da izvede ovo na vrhunskom nivou, biće teško za njega da zasluži startnu poziciju. Sve što možete kao trener je da ga stavite na klupu i pustite u igru u vrijeme kad mu igra dopusti da igra. Naravno, nije uvijek osjetljivo da se odaberu igrači za ovaj uzrok. Ove vrste individualaca obično iamju jaku osobnost i ne prihvataju igranje druge violine, ili sjedenje na klupi, te zbog toga negativno utječu na atmosferu i timski duh. Ovi motivi svakako igraju ulogu u odlučivanju uspješnog francuskog trenera Aimé Jacquet ne odabirući igrača kao što je Eric Cantona za tim za Euro '96.

Tokom Eura '96, pratio sam Njemačku, kao član Tehničkog komiteta UEFA-e, i diskutirao o ovoj stvari sa trenerom njemačkog nacionalnog tima Bertijem Vogtsom. On mi je rekao da je naučio veliku stvar na Svjetskom kupu 1994. u USA. Prosječni rezultati na ovom turniru nisu uzrokovali nedostatak kvaliteta u timu, već više make-up-a grupe. Ovo je lekcija za Vogtsa da ne odabere određene igrače koji su bili poznati po činjenici

da ne bi željeli igrati drugu violinu u timu. Takve mjere će sigurno izazvati reakcije medija, koji su, po ovom pitanju, na strani igrača. Vogts je iskoristio prednost ove kritike koristeći to da kreira blizko isprepleten tim od igrača koje je odabrao za svoj tim, na mnogo brži način. Zato je, u stvari, on bio zahvalan novinarima koji su objavili odgovore od ovih razočaranih igrača.

Bilo bi čak bolje ako bi lideri u timu, također, doživljavali ovo kao svoj problem i pokušali pozitivno utjecati na igrače. Njemački problem djece 1996. god. bili su Effenberg, Matthaus i Basler.

Ponekad ovi individualci ne mare da igraju drugu violinu, ali im nedostaje uvida u igru kako bi mogli igrati efikasno kad se to od njih traži. Dobar primjer je Brian Roy kad je igrao za Ajax. Trebaš, čak i kad generalna javnost teško shvata, pustiti takvog igrača. U navećem je interesu timanekad ste prisiljeni da napravite nepopularne odluke. Jedina stvar koja se računana vrhunskom nivou su rezultati tima. Igrači zahtijevaju da se riješite ili ukrotite 'divlje elemente'. Ovaj zadatak je dio vašeg posla, a igrači su povezani s njim. Dakako, igrači teško primjećuju svoje osobne nedostatke.

Ključni igrači tima su produženje trenera na teren, i oni čuvaju svu potrebnu ravnotežu. Oni su u stanju adaptiraati se uvjetima na terenu koje je možda moguće tretirati do balans. Primjer za ovo je zadatak da Koemanu, da vodi Gullita na šampionatu Euro '88 u Njemačkoj. Možeš tražiti od igrača, kao što je Koeman, da ovo uradi, jer on zadovoljava sve karakteristike koje bi ključni igrač trebao posjedovati. Bila bi greška dati ovaj zadatak igraču koji se još bavi izvedbom svojih osnovnih zadataka na tako važnom meču. Ključni igrači čuvaju timske taktičke kvalitete i tokom treninga i tokom mečeva.

S druge strane, ključni igrači često odlučuju sudbinu trenera. Sjetimo se samo ponižavajućih opaski od strane Ruud Gullita o treneru nacionalnog tima Thijs Libregtsa, koji nije htio voditi tim tokom Svjetskog kupa 1990.god. u Italiju, nakon što je vodio tim na uspješne kvalifikacije. Ili još skoriji slučaj, opaske Ronalda i Franka de Boera o porsječnom kvalitetu trening sesija vođenih od strane Morton Olsena u Ajaxu. To je značilo da je Olsenova knjiga u Ajaxu zatvorena. Odgovorni članovi odbora će uvijek biti na strani vrhunskog igrača, a ne trenera, naročito kad rezultati nisu veoma dobri. Trener mora biti sposoban da brani svoj kredibilitet, da istraje na svojoj verziji i zaštiti je. Morate ostati vjerni svojim principima, osim kad to šteti vašem statusu. Rezultati su jedina stvar koja se računa i odlučujući je faktor vašeg kredibiliteta. Borba za prestiž između trenera i zvijezde je beskoristan ako nivo performance opada. Dakako, ponekad igrač treba biti 'žrtvovan' da vrati tim na stazu. Uvijek ćete morati uzimati u obzir ono što je najbolje za nivo performace.

Kad reultat nije primarni smiasao, npr. sa omldinskim timovima, onda se možete držati svojih principa.

DEFANZIVNA TIMSKA FUNKCIJA KAO STARTNA TAČKA ZA ORGANIZACIJSKE SMJERNICE

Od tri funkcije u okviru procesa izgradnje tima – odbrane, tranzicije i napada – odbrambena funkcija ima najviši prioritet kod kreiranja korektne ravnoteže u timu.

Relativno je lako adaptirati se oponentu. U svakom slučaju, to je proces na koji trener može najviše utjecati. Na vrhu, svi igrači brane, sve je bazirano na nedopuštanju oponentu da igra! Drugim riječima: mora se voditi briga o anti-fudbalskom procesu! Ne dopustiti oponentu da vas uvuče u njegovom ritmu igre korz dobru timsku organizaciju je osnova za vašu tranziciju i napad, te je zbog toga preduslov za optimalne rezultate. Igrati efikasno i postići rezultate je presedan nad igranjem lijepog fudbala.

Nositi se sa ovim nije lako u Holandiji. Naravno, ovo je realnost fudbala. Možete napraviti dobar posao sa tranzicijom i napadom, ali ako je vaša odbrana loša, onda će vaš nivo performance biti stvarno ranjiv. Ponekad, bićete u stanju napraviti dobru igru, ali će nedostajati osnove. Ako želite igrati napadački stil fudbala, vaša odbrana mora biti perfektno organizirana ili ćete izgubiti nadmoć nad svojim oponentom.

Kad odaberete da igrate napadački stil fudbala, uvijek rizikujete, jer dajete oponentu relativno veliki prostor za operiranje. Morate biti sigurni da kad je posjedovanje izgubljeno, cijeli tim igra odbranu. Ako jedan igrač ne učestvuje u odbrani, onda će biti nemoguće igrati ovaj stil. Drugi je slučaj ako igrate kontra-stil fudbala. Defanzivne greške koje je napravio Hagi mogle bi biti kompenzirane jer su Rumuni zadržali dosta igrača iza lopte.

Kad igrate veoma ofanzivno sa ne tako dobro organiziranom odbranom, svaki igrač treba da pomogne defanzivno kad je psjedovanje izgubljeno da bi napravio presing na oponenta na njegovoj strani terena. Nijedan igrač ne smije zatajiti. Nadalje, vi ste taktički čak više ranjivi kad gubite posjedovanje tokom tranzicije na svojoj polovini terena.

Velika razlika između Ajaxa u njegovom zlatnom dobu i Ajaxa trenutno je da su onda bili u stanju napraviti presing na oponenta na njegovoj polovini terena. Ajx je, također, pokušavao igrati ovaj napadački stil fudbala tokom sezone 1998-1999, ali nije bilo baš uspješno. Tadašnji tim nije posjedovao dobre čovjek-na-čovjeka markere, igrače koji mogu uzeti loptu na sredini terena. Lopta je često bila izgubljena na sredini terena tokom tranzicije, i nedostajaloim je igrača koji mogu napraviti golove. Nakon toga, u stvari, izabrani koncept igre nije dovoljno efikasan. Defanzivna timska funkcija nije radila kako treba.

Da je akcent zaokrenut više na derfanzivnu timsku funkciju kako bi se postigla nadmoć nad oponentom, zaslužan je holandski trener nacionalnog tima Guus Hiddink. Dobro organizirane defanzivne snage izvedene sa 11 igrača u kohezivnom timskom taktičkom jedinstvu formira realnu osnovu za tranziciju i napadačke timske funkcije, pa stoga i razultati.

Kad sam počinjao vođenje u 1.FC Koln, bio sam suočen sa timom koji je izgubio svaku utakmicu kod kuće od velikih marginalaca. Tada možete napraviti izbor tako što ćete instalirati principe Holandskog napadačkog stila fudbala. Ali, ja sam napravio drugačiji izbor. U pripremi za moj prvi meč sa timom protiv Eintracht Frankfurt, stavio sam akcent na defanzivnu organizaciju i vjeđbao tokom trening sesija kako eliminirati njihovog playmakera. U glavi Holanđana to bi se smatralo veoma negativan pristup igri, ali je upalilo i mi smo pobijedili. Kroz dobre rezultate u mojoj prvoj utakmici u ulozi trenera, tim je pobijedio ai dobio sam kredibilitet. Ovo je najbolja podloga da se polagano promijeni akcent ka tranziciji i napadu.

Dakako, defanzivna timska funkcija bila je tačka odlaska. Zbog toga, dobili smo preimućstvo nad oponentima i bili smo u stanju praviti tranziciju i napad. Ovo je bilo mnogo teži i duži proces. Kad je riječ o performanci, vezani ste sa nivoom talenta individualnih igrača i ravnotežom među kvalitetama u timu: prednji igrači i igrači sredine terena sa sposobnostima postizanja zgoditaka, kreativnim igračima sredine terena sposobnim za kontrolu, itd.

Dobro se sjećam meča za treće i četvrto mjesto na Svjetskom kupu '94 u USA, između Švedske i Bugarske. Šveđani su počeli igru sa mnogo entuzijazma suprotno od Bugara koji su već bili zadovoljni i time što su stigli dotle na turniru, i što toliko učestvuju. Čak i četvrto mjesto na šampionatu je bilo dobar rezultat.

Postalo je jasno da s početka meča, bugarski prednji igrači nisu osjećali da izvode svoje defanzivne zadatke kad su Šveđani bili u posjedu. Ovo je naljutili bugarskog čistača toliko da je u jednom trenutku istupio sa terena. Šveđani su lako pobijedili meč sa 4:0, a mogli su pobijediti i sa većom razlikom.

Kadgod kompletan tim ne učestvuje kad je oponent u posjedu lopte, sigurno ćete izgubiti meč na vrhunskom nivou; naročito kad je drugi tim spreman za igru.

Tokom važnih međunarodnih turnira, suočava se sa potrebom da defanzivna timska funkcija postane prioritetom. Pregledajući izvedbu nigerijskog tima tokom Svjetskog kupa '98 u Francuskoj, postaje jasno da su se previše oslanjali na svoju intuiciju, improvizaciju, pa, stoga, na svoj instinkt. Oni su izvanredno zagospodarili kratkim pasovima igre i svi igrači su bili tehnički briljantni. Ali to nije više dovoljno na vrhunskom nivou. Svaki igrač mora shvatiti i izvesti svoje zadatke u okviru tri timske funkcije igre, a naročito oni u defanzivnoj zoni. Ako, kao trener, ne uspijete pojasniti to igračima, onda ne bi trebalo da vas iznenadi kad tim bude eliminiran sa turnira.

Ne možet biti načisto, kao trener, kad je riječ o opisu i ispunjavanju zadataka. Timska taktička zrelost i veoma jaka timska disciplina koju posjeduje određuje taktički prostor svakog igrača. Utjecaj trenera na nivo izvedbe je najjači u okviru opisanog seta organizacijskih smjernica.

Imaju još dva primjera koje želim da podijelim s vama. Tokom Eura '96 u Engleskoj, njemački tim trebao je igrati sa fudbalerima koji su bili povrijeđeni, naročito početna odbrana. Njihova zamjena nisu bili pravi igrači odbrane. Nravno, igrajući veoma disciplinirano igrali su veoma dobro i činili ono što trebaju. Ovi igrači bili su voljni da žrtvuju sebe za dobro tima. To je proizvelo dobar rezultat.

Na istom turniru, Italija je igrala preliminarni meč protiv Češke republike. Italijani su počeli meč kao bolji tim, ali su bili uskraćeni za jednog igrača rano na početku meča. Trebalo im je 20 minuta da se organiziraju defanzivno. Dakako, Česi su ih potisnuli odmah zadavši gol kontra-napadom. Eventualno, ovo je bio uzrok ranijeg odlaska italijanskog tima sa trenerom Sacchijem. Kad timu nedostaje defanzivne organizacije, čak i samo tokom dijela meča, ovo može biti iskorišteno od strane oponenta. Italijanima je nedostajalo timske taktičke fleksibilnosti u tom momentu kako bi bili u stanju adaptirati se na ovu promjenu situacije.

STRATEŠKE TIMSKE TAKTIČKE SMJERNICE

Za mene su strateške timske taktičke smjernice genaralne taktičke smjernice za odbranu, tranziciju i napad. Kao trener imate izbor od dvije timske strategije; igrati kontra-napad ili prebacivati igru na oponenta, pa tako birati defanzivni ili napadački stil fudbala. Bazirane na ovom izboru su defanzivna, tranzicijdka i napadačka smjernica.

Nema mnogo trenera koji svjesno biraju da igraju kod oponenta na međunarodnom nivou. Holandski treneri su izuzeci tog pravila.

U Holandiji, mnogi treneri odloučuju se za strategiju gdje oni nose igru. Određenije, ovi holandski treneri trebaju shvatiti da ovj izbor znači da oni moraju više pažnje posvetiti tektičkoj koheziji tima tokom trening sesija i mečava. To, također, zahtijeva visok kvalitet treniranja. Mentalne kvalitete igrača, kao što su vođenje jedan drugoga na terenu i kuraž da se nosi igra, je voema važno postići.

Prednost ove strategije stvaranja-igre je da ste u stanju da igrate pod svim okolnostima. Vi uvijek poduzimate inicijativu, i morate to činiti. Dakako, ako to ne uradite i dovedete se pod presing, onda će oponent iskoristiti prednost slabog aspekta stila koji igrate. Borba da dominirate sredinom terena je glavna stvar, bez obzira da li igrate kući ili u gostima, protiv laganog ili teškog tima.

Ovo ne važi kad birate da igrate kontra-stil fudbala. U tom slučaju puštate oponentu da preuzme inicijativu. Dakako, ako oni ne mogu napraviti igru, onda kontra-tim ima problem da se nosi sa različitom ulogom koju trebaju da igraju.

Treneri brazilskih i fancuskih timova odabrali su da igraju napadački stil fudbala, tokom Svjetskog kupa '98, ali ne do ekstremnosti, kao holandski tim. Oni su izgradili više defanzivnu zaštitu svom stilu igre: pružili su više zaštite jedan drugome. Brazilci i Francuzi su imali na raspolaganju bolje jedan-na-jedan markere. Možda su detalji, ali na vrhu, ti koji su odlučujući faktori.

Njihove kolege iz drugih zemalja obično biraju da igraju kontra-stil fudbala. Akcent se prebacuje na defanzivne strategije. Na prvom mjestu, dobar tim kontra-napada treba imati jaku defanzivnu linijuu sa igračima koji ostaju hladni čak i pod najvećim presingom. Ovi igrači su dobri tehnički odbrambeni, kao što su npr. italijanski odbrambeni igrači. Ovi igrači nemaju straha da igraju odbranu u svom 16-metarskom prostoru. Holandski timovi se, dakako, ne odlukuju time, oni bi radije igrali odbranu dalje od svog gola i pokušali ponovno dobiti posjed na oponentovoj strani terena.

Kad tim kontra-napada ponovo dođe u posjed lopte, određeni igrači će uraditi set modela tako da će kontra-napad biti uspješan i može biti izveden brzim tempom. S druge strane, svaki igrač može biti uključen u kontra-napad toliko dugo, koliko situacija to dopušta. Radi se o odabiru korektnog momenta za uključenje. Zahvaljujući njegovim godinama, u toku proteklih godina u Bayern Munich i njemačkom nacionalnom timu, Lothar Matthaus niej više bio često uključen u tranziciju i napad. Dakako, on je postao opasniji za oponente zbog ovog faktora nepredvidivosti u njeogovoj igri. Također je, njegov prethodnik Sammer bio izvanredan u biranju pogodnih momenata da se pridruži napadu i, stoga, imao veliku ulogu u pobjedi na Euro '96 turniru u Engleskoj.

Dakako, 'kontra-tim' može, također, preuzeti inicijativu, npr. kad su iza po rezultatu, ili kad igraju meč u kojem su u prednosti da pobijede. Ovo je, onda, taktička varijacija generalnih strategija. Naravno, ovo nije omiljeni stil tima. Situacija u meču, forsira tim da promijeni stil igre u ovaj. Obično će trener zamijeniti igrača; npr.napadač ili napdački igrač sredine terena zauzima mjesto odbrane. Trener, također, može birati da promijeni opis zadataka, ili smjernice koje se odnose na odbrambene, tranzicijske ili napadačke funkcije.

Dobar primjer ovoga je šampionski meč između Njemalke i Češke republike na turniru Euro '96 u Engleskoj. To je bio meč između dva tima koji su favorizirali stil kontra-napada. Česi su se postavili u poziciju pobijeđene strane i isforsirali Nijemce da budu pobjednički tim. Tbog toga je trener Berti Vogts mislio da treba staviti jači naglasak na funkcije kad je njegov tim bio u posjedu lopte (tranziciji i napadu). Ovo nije lagan zadatak za kontra-napadački tim. Kad takav tim gubi tokom meča, imaju mnogo poteškoća da primijene više tranzicijskog i napadačkog pritiska na oponenta. Npr. vrhunski timovi iz Portugala, skorašnji kontra-napadački timovi, promijeniće tradicionalni engleski stil fudbala stavljajući akcent na duge pasove. Centralna odbrana sa dobrim vodećim tehnikama će, često, igrati kao drugi striker (stoper). Dynamo Kiev je primjer tima koji ima sve što je potrebno da bude 'idealan' kontra-tim. Ovo je, uglavnom, zbog toga što Valeri Lobanovski, čije profesionalne vještine smatram velikom stvari. On bira i razvija igrača sa izvanrdnim tehničkim sposobnostima, koji su sposobni za veoma brze tranzicije od odbrane do napada, mogu izvesti veoam brze kombinacije prema naprijed, i majstori su u napadčkim 1:1 duelima i, veoma važno, posjeduju sposobnosti da završe šanse koje kreiraju.

SMJERNICE ZA STRATEGIJU STVARANJA IGRE (PLAYMAKING)

Strategija stvaranja igre ne viđa se često. Ovaj stil fudbala je riskantno igrati i treba imati igrače sa individualnim kvalitetama. U većini frubalskih kultura treneri se boje da ga koriste. Ovo nije samo zbog presije, vanjske (mediji) i unutarnji (odbor, sponzori, fanovi). Nadalje, naredni slogan je obično primjenjiv: 'Pobjeda! Kako je manje važna.'

Engleska i Holandija su izuzeci od pravila, i do određene granice, također, Francuska ii neke afričke zemlej kao što je Nigerija. Zemlje u Južnoj Americi? Teško. Čak i Brazil reducira riskantan fudbal. Oni počinju skoro svaki meč kao favoriti za pobjedu i imaju briljantne igrače za tranziciju i napad. Iako, ako su sprijeda u meču, počinju igrati opreznije. Čak i u Brazilu, rezultat je pravilo.

Ovaj riskantan stil igre traži individualno dosta fudbalskog kapaciteta. To povlači za sobom da često operirate na malim prostorima tokom tranzicije i napada a branite veliki prostor sa nekoliko igrača. Ovaj stil igre traži metodički proces u omladinskom programu, i, također, specifične tipove igrača; kao što je prednje krilo ili odbrana, koji su uključeni u napad u Holandiji. Najvažnije smjernice su:

DEFANZIVNO

Kad gubi posjed lopte u fazi napada, cijeli tim treba biti taktički sposoban da brani. Naročito čuvajući oponente na njihovoj polovini terena ili vraćajući se natrag više ako to ne uspijete. Ovo zahtijeva dobru pozicionu igru taktičke međusobne kohezije.

Defanzivna linija treba da potiskuje odmah prema igračima sredine terena. Uglavnom branite se daleko od svog gola.

3 do 4 igrača su u odbrambenoj liniji. Četvrti igrač odbrane će igrati kao slobodan odbrambeni i potiskivati igru perma sredini. Defanzivno znači da imate ekstra igrača da napravi presing na oponenta.

Defanzivna 3-igrača linija mora biti oštra dok brani prostore i mora biti brza. Čuvar djeluje kao čistač kad protivnički tim neočekivano igra duge lopte u kontra-

napadu. Igrači linije sredine terena moraju imati igrače koji kontroliraju sa taktičim uvidom

i disciplinom, koji će ostati iza lopte tokom napada. Nijedan igrač ne smije proći njegovu zonu. Ovo je posebna tačka pažnje za

defanzivno ranjive prednje igrače (napad).

Napomena:U vrhu međunarodne fudbalske scene ja vjerujem da je defanzivnom 3-igrača linijom teško operirati bez adekvatnih markera krila. Dakako, ovo markiranje će biti po cijenu dobro blansirane linije sredine terana. Nalazimo ove adaptecije u stalno-rastućem korištenju 5:3:2 (ili 3:5:2) timskoj strukturi. Postoji dobar razlog zašto je tranzicijska timska funkcija ranjiv aspekt u voj timskoj strukturi.

TRANZICIJA

Tim mora ovladati komponentom 'cirkulacije lopte', kako bi bio u stanju determinirati odgovarajući momenat za početak napada. Dakakom cirkulacija lopte je značenje, ne gol sam po sebi! Nositi igru na oponentovoj strani terena postavlja visoke zahtjeve na tranziciju. Nema mnogo vremena i prostora za rad i trebate se nositi sa visokim pritiskom na odbranu. Brze kombinacije i izvanredna poziciona igra su moranje. Cirkulacija fudbala!

Gubljenje lopte blizu srednje linije u toku tranzicije je skoro 'samoubistveno' u ovom riskantnom stilu igre!

Pas sa jednim dodirom je također moranje u toku tranzicijske timske funkcije ove strategije. Ovo zahtijeva dodatne taktičke uvide od istrane grača jer se situacija treba brzo ocijeniti. Svaki igrač treba da predviđa, čak i više.

Nositi igru znači da jednom birate igrati brzim tempom, a drugi put koristite odložene taktike kako biste usporili igru.

Tim stavaralac-igre (playmaking team) mora maksimalno iskoristiti prostor i mora imati igrače odbrane koji mogu brzo promijeniti tačku napada, prednja krila koja ostaju vani, itd.

Međutranzicija (tranzicija od odbrane do tranzicije=build-up) mora biti izvršena veoma brzo.

Timsko-taktička snaga čovjeka u centru terena (centralna odbrana, igrači sredine terena i strikeri) su od velike važnosti. Tokom tranzicije, taktička koherencija između igrača centralne odbrane koji moraju misliti o igranju lopte prema naprijed, napadu srednjih igrača i centralnih strikera, veoma je

precizan rad. Kad je posjedovanje izgubljeno, ona počinje u suprotnom pravcu.

Dobro kretanje lopte postavlja visoke zahtjeve na kvalitet poozicione igre, ovladavanje tempa i brzinu akcije.

NAPAD

Postoje tri moguće linije napada u tranziciji. One trebaju biti korištene što je različitije moguće. Ovo ovisi, uglavnom, od organizacijske forme, određeivanja zadataka i funkcija, i kvaliteta igrača.

Dvije od ovih napadačkih linija trče preko i pored lijeve i desne bočne linije. Oni mogu, ali ne moraju biti identične. Ovo obično ovisi od kvalitete uključenih igrača i odabrane organizacijske forme.

Jedna od ovih napadačkih linija trči prema centru terena.

O ovim napadačkim linijama ćemo razgovarati detaljnije u nastavku ovog poglavlja u 'strategijama napada'.

SMJERNICE ZA STRATEGIJU KONTRA-NAPADA

Akcent u stilu kontra-napada leži na defanzivnoj timskoj funkciji, sa naglaskom na polovinu terena odbrane i dopuštanje oponentima da drže inicijativu igre. To je zbog toga da se iskoristi prostor koji se otvara iza njihove odbrane za tranziciju ili napad. Najvažnije smjernice su:

DEFANZIVNO

Kad tim ima vreman da se organizira, oni će se povući na svoju stranu terena. Pri napadu, više igrača ostaje i ostaće iza lopte u odnosu na prednju stranu

lopte. Prostor između gola i odbrambene linije je limitiran. Na vašoj strani, markiranje ostaje agresivno. Prostori između odbrambene liniije, linije sredine terena i linije napada su

limitirani, što je moguće više. Ovo je pitanje kreiranja kompaktnog defanzivnog bloka.

Linija sredine terena djeluje kao prva linija odbrane. Ona mora zadržati oponenta ispred njihove zone. Linija sredine terena igra blizu odbrambene linije, te stoga brani na svojoj polovini terena.

Biti u stanju da brani pod pritiskom oponenta zahtijeva dobre jedan-na-jedan markere i uravnoteženu odbranu.

Da bi bili u stanju braniti se pod pritiskom oponenta, također zahtijeva da taktička koherencija unutar odbrambene linije bude optimalna. U tom maniru, možete zatvoriti operativni napadački prostor oponenta.

TRANZICIJA

Naglasak u okviru tranzicije strategije kontra-napada leži u iskorištavanju prostora iza odbrane oponenta. Ovo zahtijeva, pored kontrolilranja seta modela, taktički uvid profitiranja situacije iz igre. Trebate imati nekoliko veoma brzih igrača u svom timu kad igrate stil kontra-napada.

Oni preferiraju da uzmu loptu tokom tranzicije protivnika. Kad ste prisiljeni na tranziciju iz napada, potrebna je super brza međutranzicija,

uključujući dobru pozicionu igru u brzom maniru i smjeru naprijed.

NAPAD

Uglavnom, brzi ciljni igrač, koji je dobar sa loptom, biće osnova. Sa velikim prostorima oko njega, on ostaje važna meta za igru s loptom. On preuzima pritisak svog tima jer je u stanju brzo primiti dugi pas.

Karakteristika je prevazilaženje igrača sredine terena i sprint-napadača iz dubine terena koji imaju dobar smisao za taktičke prostore i vremenski okvir.

Mnoge akcije izvedene su u punoj brzini, što je dodatna poteškoća. Trik je dobiti optimalne rezultate iz kontra-napada. Obično je završetak na golu završen naprasito.

Napomena: Kontra-napad u fudbalu postavlja visoke zahtjeve na timsko-taktičke i

mentalne kvalitete igrača. Kontra-napad u fudbalu je lakše trenirati. Npr, u stanju ste ranije početi

postavljanje seta modela u poređenju sa strategijom stvaranja igre. Kad ste u igri u pozadini, tim za kontra-napad ima poteškoće da preuzme

inicijativu. Protiv slabijeg tima, trener će se morati osloniti na više napadačku varijaciju svog kontra-napada stila igre. Većinu vremena ovo nije veoma dobro usvojeno. Njima nedostaje set modela u njihovom stilu igre i određenim igračima da to izvedu. S druge strane, tim za stvaranje igre mora, također, biti u stanju osloniti se na taktičke varijacije kontra-napada. Dakako, ovo je savladano laganije.

Rezimirajmo:

Svaki trener treba sam da odluči koji stil igre će koristiti: stil stvaranja igre (playmaking) ili stil kontra-napada. Onda on treba da odredi u kojoj organizacijskoj formi želi to izvesti: 4:3:3, 4:4:2 ili 5:3:2. Sistem 4:3:3 nije odgovarajući za kontra-napad.

Onda on opisuje zadatke igrača tokom odbrambenih, tranzicijskih i napadačkih timskih funkcija. Slijedeće, on indicira najvažnije strategije u okviru tri timske funkcije kroz set smjernica. U svakom meču, obično će biti korištene taktičke varijacije stila igre, ovisno od očekivane opozicije i željenih rezultata.

Pokazalo se da je kontra-napadački fudbal najefikasniji kad je željeni uspjeh kratkoročan. Za to, pustite oponenta da vodi igru i iskoristite greške koje on napravi, kako biste koristili strategije kontra-napada. Egil Olsen, bivši trener nacionalnog tima Norveške, bio je u stanju statistički dokazati uspjeh svog pristupa. Zato Norveška igra ovaj osobeni stil kontra-napada sa svim svojim nacionalnim timovima. Ovo, također, važi i za norveški klupski fudbal.

MOJ OSOBNI IZBOR

Kao trener, osobno uvijek pravim izbor kako bih koristio strategiju stvaranja igre (playmaking). Tokom Dvjetskog kupa '74 u Njemačkoj, želio sam pojačati snagu naših napada koristeći novu defanzivnu strategiju: tačnije da zablokiram oponenta na njegovoj polovini terena! Omesti njihovu tranziciju u ranoj fazi kako bi ponovno došli u posjed igre, što je prije moguće. Praveći taj izbor, stavio sam nas pod veliko vremensko ograničenje. Pripremni period od 5 sedmica za instaliranje takve drske strategije je veoma kratak. Ja, uglavnom, trebam da radim sa igračima Ajax-Amsterdama i Feyenoord-Rotterdam, i jednim individualcem (Rob Rensenbrink) iz drugog kluba.

Na prvom sasatanku tima objasnio sam svaki detalj ove taktičke varijacije svim svojim igračima. Ja sam im, također, rekao o riziku koji je uključen. Svako je bio svjestan činjenice da bi bilo teško izvesti ovu varijaciju perfektno sa tako kratkim vremenom za pripremu. Ako neki od ovih igrača imaju sumnje u ovu varijaciju u spočetku pripremnog perioda, onda trebam odustati od njih. Kako bi bili u stanju igrati ovu defanzivnu varijaciju, svi igrači treba da učestvuju. Također sam im dao do znanja činjenicu da je ovu varijaciju teško koristiti za Feyenoordove igrače. Ovi igrači iz Rotterdama koristili su laganu tranziciju orkestriranu od Willem van Hanegema. Kako bi bili u stanju igrati bržu cirkulacijski fudbal u odabranom konceptu, tempo se treba pojačati mnogo više.

Reako sam igračima tokom prvog sastanka tima: 'Ovaj izbor je najteži, ali za stvarne ljubitelje fudbala, također, i najljepši. To možemo uraditi ako svako daje od sebe 100 procenata. Dakako, ako neko od vas ima sumnje da to može učiniti, onda ovo nećemo adaptirati. Mogu vam dati smjernice ali vi trebate to izvesti na terenu.' Grupa je, odmah, pokazala trenutnu energičnost da prihvate ovaj izazov. Ako ste u stanju povezati tim u koncept, onda će to funkcionirati kao tim motivator i faktor timske izgradnje.

Tokom pripremne faze, mi smo namjerno igrali mnoge utakmice protiv amaterskih timova. Oni su automatski potaknuti u defanzivniju igru na svojoj polovini terena sa dosta igrača iza lopte. Završićete sa istom situacijom sa kojom ćete se suočiti na svjetskim šampionatima, sa, naravno, manje otpora. Ponovili smo sve osnovne principe ovog konceptqa ponovo i ponovo. Nakon svakog meča, igrači i ja smo diskutirali šta je bilo dobro, a šta pogrešno.

Slijedeće je da probate varijaciju u prijateljskim mečavima protiv drugih nacionalnih timova. Ovo nije baš ispalo dobro, u početku. Npr., protiv Austriije izvedba je bila veoma razočarajuća. Bili smo iznenađeni kontra-napadima oponenta. Odmah se kriticizam iz eksternih snaga pojačao. Dakako, grupa je zadržala svoju vjeru. Tokom drugog prijateljskog meča protiv Argentine, igranih na olimpijskom stadionu u Amsterdamu, iznenada je ispalo dobro. Pobiejdili smo 4-1. Da nismo bili uspješni, onda bih morao napraviti promjene u konceptu. Ne bismo bili potisnuti na oponentovu stranu terena.

Također, tokom prvog meča na Svjetskom kupu u Hannoveru protiv Urugvaja, odabrana strategija je funcinirala. Ovako je ostalo do šampionskog meča. Dva tima u finalu, Njemačka i Holandija su dobro takmičili, iako su oba tima koristila drugačiju taktiku u ovom meču. Kad se to dogodilo, krajnji dodir individualnog svjetske-klase igrača bi bio odlučujući faktor. Nažalost za Holandiju, zadnji dodir je došao od stopala Gerd Mullera, a ne od Johana Cruijffa.

U FC Barceloni, također sam koristio strategiju stvaranja igre (play-making). Kad počneš rad u tako popularnom klubu, onda znaš da je rezultat jedina stvar koja je važna. Koji stil igre koristiš je manje važno. Dakako, svako je očekivao da Barcelona igra kao što je igrao Ajax. Nisu shvatali da takav proces izgradnje tima traži godine razvoja.

Naravno, zbog što je Barcelona igrala sa tipičnim autsajderskim igračima napada pod vođstvom engleskog trenera Vick Buckinghama, nije bilo teško napraviti izbor 4:3:3 sistema. Teže je bilo naći prvog igrača za odgovarajuću poziciju. Nakon dugogodišnjeg procesa da nađem odgovarajući balans u Ajaxu, bilo je teže nego što sam očekivao da ću postići sa Barcelonom. Uspjeli smo defanzivno, dakako na uštrb idnividualnih kvaliteta kad je riječ o tranziciji i napadu. Bilo kako bilo, produžena Barcelona-porodica i mediji bi uvijek pričali o igračima Barcelone kao najboljim igračima na svijetu...

Da bi oštro formulirali zadatke i funkcije u ove tri timske funkcije na borbenom prostoru (4:3:3) sadrži prvi korak. Treba više vremena da se adaptira na timsko taktičke smjernice realnosti svakodnevnog života, naročito kad se uzimau obzir specifične španske okolnosti. Svaki meč na nacionalnom takmičenju je šampionski meč i ... borbu!

Na početku je bilo teško za nekoliko igrača da igraju disciplinirano i da se drže prvo svojih osnovnih zadataka. Izgubili smo dosta poena u tom periodu. Ne uklapa se u karakter mnogih španskih igrača. Oni, uvijek, žele da pokažu nešto ekstra, čak iako je na štetu interesa tima. Španski igrači imaju poteškoća sa kriticizmom. Zbog ogromne pažnje za španske klubove u dnevnim novinama, šanse da budete kritizirani redovno su prilične. Igrači imaju tendenciju da kreiraju mala 'carstva' na terenu da bi bili dovoljno primijećeni na pozitivan način. Sjajno je za trenera i tim ako su igrači svjesni svog rizika, dakako, to ne donosi mnogo poena na individulanim top-listama stvorenim od strane medija. Imajući ovo saznanje kao trener, očigledno je da je tačka pažnje tokom prvih nekoliko mjeseci rada u novom top-klubu je da igrači trebaju naučiti kako da svjesno igraju na svom zadatku, ali u najvećem interesu za tim.

Naravno, priotitet je bio na odbrambenoj timskoj funkciji. Prilično brzo, počeo sam razvijati važan dio tranzicijske timske funkcije: kad je posjedovanje izgubljeno, pokrenuti se brzo i staviti trenutni presing na igrača s loptom. Postoje prednosti za oba aspekta – defanzivni i tranzicijski. Defanzivni ovdje znači brzo se odmaći od svog gola i zone penala; a za tranziciju to znači kreirati situaciju za kontra-napad kad je lopta povraćena.

Postoje, uvijek, i manjkavosti koje pripadaju ovim prednostima. Kad potiskujete brzo, postajete ranjivi jer dajete oponentu vremena da igra inteligentne duge lopte ka sprinter igraču u dubinu. Esencijalne smjernice za ovaj timski taktički aspekt su:

Svi treba da pomažu da e napravi presing na loptu. Kad ovo nije uspješno, odbrambena linija treba da se reorganizira sama.

Signal za reakciju treba biti dat jasnom situacijom igre, sa vokalnom podrškom čuvara koji se, također, 'kreće', i centralnom odbranom.

Trebaju mjeseci vježbe kako bi se bilo u stanju ovo izvesti dobro. Trebate nastaviti vježbati ovo. Npr, tokom rada na treningu, trener dodaje visoke lopte igračima odbrane. Kad su ih odbacili glavom, trebaju staviti trenutni pritisak na igrača s loptom. Ili, trener stoji iza odbrambene linije i baca loptu preko njih, oponentu. Prednost ovakvog treninga j eda trener može odlučiti, gdje i ko će biti pod pritiskom. Kad je tim Barcelone uveliko savladao ovaj dio meča, to je bila dodatna vrijednost našeg stila igre. Fanovi su, zaista, uživali u ovoj vrsti pritiska koji amo ostvarivali nad oponentima.

Na vrhuncu perioda AC Milana, Baresi je bio inicijator da gurne svakoga u takve situacije i stavljao je strašan pritisak na igrače koji su u posjedu lopte.

Podsjetnik:

Prelazeći preko ove komponente, posvetio sam posebnu pažnju na proces izgradnje tima u FC Barcelona, kako bih, još jednom, rasvijetlio stil rada i ciljeve. Nije trik to što sam koristio, već realan dio meča sa više prednosti ili manjkavosti, sve dok je razrađeno do detalja.

Bio sam i još uvijek sam zagovarač stila igre gdje je naglasak stavlja na napadačku timsku funkciju (podržanu specifičnim strategijama o kojima će biti riječi kasnije u ovoj knjizi). U 1974. i 1988.god, ovaj stil igre donio nam je konačan uspjeh.

STRATEŠKE SMJERNICE ZA TIMSKE FUNKCIJE

Nakon što je trener napravio izbor za kontra-napad ili play-making stil igre, generalne taktičke smjernice ili strategije trebaju biti imenovane u smislu tri različite timske funkcije.

DEFANZIVNE STRATEGIJE KAO BAZA ZA TIMSKE TAKTIČKE SMJERNICE

Stavljanje presije na trenziciju oponenta:

Sa play-making stilom igre: naročito na poloivini oponenta (ponekad vas oponent tjera da napravite taktičku adaptaciju).

Sa stilom igre kontra-napada: osobito na svojoj polovini terena (također i ovdje oponent vas može natjerati da napravite taktičku adaptaciju).

U prošlosti, treneri ponekad biraju treću opciju: da iugrade zid odbrane oko 35 metara od svog gola. Rijetko se ovo može vidjeti, danas. Iznimka može biti tim koji je potisnut svojim beogima protiv zida tokom finalnih 15 minuta igre, pokušavajući da zadrži vođstvo. Radi se o taktičkoj varijaciji, baziranoj na vrsti

meča i kursu meča u tom momentu. U pripremi za meč, ovaj aspekt bio je, obično, prakticiran ekstenzivno.

Najteži aspekt je napraviti presing na oponenta rano, kao sefanzuivni blok na oponentovoj polovini terena. Ovaj izbor je, dakako, prilično korišten u Holandiji. Sa ovom formom presinga fudbala, također poznatim kao 'lov na oponenta', Prvi igrač koji pravi presing na oponenta u posjedu teško i da uspije oduzeti loptu. Drugi igrač, obično kasni, zbog činjenice da oponent, najčešće, igra kvadrat ili povlačenje. Treći igrač ima najbolju šansu da se izbori za loptu. Također, često možete vidjeti da prvi i drugi igrač, nakon presinga na loptu, ne uzimaju dovoljno učešća u ponovnom oduzimanju lopte. Esencijalno je da oni uzimaju različitu poziciju, ovisno o situaciji kreiranoj od strane trećeg igrača. Kad je lopta igrana natrag prema golmanu, razvija se drugačija timsko-taktička situacija. Također, u toj situaciji, igrači održavaju 'lov' na loptu. Naučiti da se napravi presing na oponenta rano zahtijeva mentalnu i fizičku volju igrača, ali naročito traži uvid u situaciju u bliskoj timsko-taktičke koherencije. Ovo pokazuje kako je teško izvršenje ovog izbora. Većina timova, zbog toga, bira da napravi defanzivni blok oko srednje linije. Iz te pozicije prema naprijed oni prave presing na oponenta. Preduslov da se bude u stanju napraviti presing na oponenta kao timska jedinica je da tri linije igraju blizu, kako bi limitirale operativni prostor oponenta između linija.

ORGANIZACIJSKA FORMA

Nacrt defanzivnih strategija za tri linije, organizacijsku formu i stil igre, naravno, imaju utjecaj na ovaj proces. Imajući u vidu timsku strukturu, moguće su nekolike organizacijske forme za odbrambenu liniju. Npr., Englesko-švedki model: četiri igrača odbrane u širokoj liniji, bez specifičnih ljudskih markera. Svaki igrač odbrane čuva jednog oponenta u svojoj zoni.

Po Italijanskom modelu, jedan od igrača odbrane igra kao čistač, kao što je to činio Baresi u AC Milan. Vanjski igrač odbrane će alternativno čuvati drugog napdača. Italijani će staviti tri igrača odbrane na centar kad su pod presijom od napadača. Jedan od vanjskih bekova će pripomoći u centru, ovisno od toga kako se napad razvija. Odbrambeni zadaci na krilima će biti izvedeni od strane igrača sredine terena. Ovo, tzv. 'tiltovanje' traži dosta trčanja od strane igrača sredine terena, dobar tajming i brzu tranziciju kad se oduzme lopta.

Druga mogućnosti je imati odbrambenu liniju sa 4-igrača, gdje jedan igrač centralne odbrane igra iza ili ispred ostala 3 igrača odbrane, ovisno od situacije.

Najteža organizacija za defanzivnu liniju je kad ima samo tri odbrambena igrača. Zbog širine i dubine terena, ova tri igrača odbrane moraju posjedovati kvalitete markera, biti u stanju da pokriju velike prostore i biti brzi. To traži dosta taktičkog uvida i kuraži da igraju bez pokrivanja leđa.

Franz Beckenbauer, kao što sam pomenuo ranije, orkestrirao je njemačku organizacijsku formu za defanzivnu liniju: dva igrača na krilima su dodata na defanzivnu liniju sa 3-igrača. Dva čista markera i čistač igraju centar. S vanjske strane su igrači koji trebaju da brinu za cijelo krilo. Ova opcija ima neke prednosti sa defanzivnog aspekta,

ali ćete prevazići poteškoće tokom tranzicije. Kao što sam ranije pomenuo, ima previše igrača pozicioniranih na širinu terena, što znači da znate da vam nedostaje dubine.

Finalna odluka koju organizacijsku formu koristi je na treneru. Jedna je stvar odlučiti koju defanzivnu organizacijsku formu koristiti, uključujući individualne zadatke i funkcije. Stvarna izvedba, u stalno promjenjivoj situaciji igre, gdje igrači trebaju donijeti odluku u dijeliću sekunde, kad je riječ o tranzicijskim i napadačkim aktivnostima oponenta, je druga priča. Preciznije, u toj situaciji, važno je da postoji dobra saradnja između igrača defanzivne linije. Nadalje, uvijek postoji veza između defanzivne linije i defanzivnog doprinosa igrača sredine terena i napdačkih linija. Što se bolje razvija defanzivna poziciona igra, u bilo kojoj organizaciji, bolji su rezultati. Ovaj rezultat je nodvojivo povezan sa specifičnim individualnim kvalitetama odbrambenog igrača.

POZICIONA IGRA

Važan timsko-taktički detalj je poziciona igra odbrambenog bloka, ne ograničavajući se pri tome samo na odbrambenu liniju. Što bolje igrači sredine terena i napadači asistiraju u odbrani, bolji će biti odbrambeni rezultati odbrambene linije. Odbrambenu pozicionu igru je najlakše trenirati. Tokom trening sesija, mnogo teži zadatak je kreacija presinga realnog meča od oponenta. Trener može dobiti puno podrške, ako ima ključnog igrača u odbrambenoj liniji koja može biti ekstenzija trenera na terenu, ne samo tokom mečava, već, također, u timsko-taktičkim trening sesijama.

U godinama kad je AC Milan bio dominanatan tim, Baresi je bio idealan primjer takvog ključnog igrača. U Milanu, timsko taktičko brušenje 'tiltovanja' je savladano perfektno.

Individualne kvalitete, bez ikakve sumnje, određuju limite nivoa performance, odbrambeno, kao i tranzicijaki i napadački. Ovo ne znači da ne možete napraviti značajan progres adekvatnim ponavljanjem timsko-taktičkog aspekta tokom treningu.

MARKIRANJE

Drugi važan detalj je markiranje prednjeg igrača (napadača) dok se povlači natrag do sredine terena. Koliko ćete daleko ići s njim? Kao odbrambeni igrač trebate posjedovati uvid kako biste ocijenili da li napadač pokušava da vas namami kako bi kreirao prostor za drugog igrača, ili, da li je on važan playmaker u tranziciji.

Smjernice su najčešće: ostani pored njega, ali ne predaleko. 'Ne predaleko' ostaje najviše na taktičkom uvidu odbrambenog igrača. Set uputa od trenera je smjernica za njegovog igrača. Na trening sesijama, koherencija sa suigračima u smislu ovog aspekta će biti dalje razvijena. Ovo je to kako timsko-taktički proces izgradnje tima funkcionira, bilo da se tiče detalja, ili slike u cjelosti.

Ima trenera koji, još uvijek, govore svojim odbrambenim igračima da ostanu sa svojim direktnim oponentom gdje god on ide. Ovaj izbor ne uklapa se, više, sa razvojem suvremenog fudbala. Što dalje branite od svog gola, više pokrivate prostora u saradnji

sa svojim suigračima. Što bliže branite svom golu, tješnje i oštrije morate markirati. Jedina stvar koja se računa je prevencija od kreiranja šanse za zgoditak oponenta. Prečesto se dešava da se odbrambeni igrači iznenade akcijom oponenta u šesnaestercu.

Krunisanje 'Totalnog fudbala' (1974)Kraljevska pažnja ka kraljevskom fudbalu (1974)

Dakako, to nije lako, jer napadač ima prednost da bira momenat kad će napraviti akciju. Među ostalim kvalitetama, poseban kvalitet odbrambenih igrača je da ostaju izvanredno koncentrirani. Kasniti samo djelić sekunde, znači šansu za kreiranje zgoditka.

Koje sam smjernice do sad prezentirao, kako bih pomogao u odbrani?

Tip podrške mora uvijek biti prisutan, čak i od golmana! Ograničavanje (pinching in – pokrivanje unutrašnjosti terena) i tiltovanje

(odbrambenim igračima i igračima sredine terena) je precizan posao u dobro podmazanoj timsko-taktičkoj mašini;

Pokrivanje oponenta ostajući s njim ne bi trebao voditi dezorganizaciji defanzivnog bloka;

U finalnoj fazi napad, trebate ostati sa svojim čovjekom. Nema vremena sa pregled situacije kako biste proslijedili svog čovjeka drugom suigraču;

S druge strane: što dalje od šesnaesterca, bolje je za pozicioniranje igrača na terenu, kad pokrivate svoju zonu. Svi igrači su povezani nevidiljivim nitima. Što je bolja poziciona igra, teže će biti oponentu da poremeti vašu organizaciju;

Ostati dosljedan svojoj markaciji terena, ima jasna taktička ograničenja; Dirigent je od velike vrijednosti za defanzivni orkestar; Prednost je potiskanje tima i osvajanje terena kad je čista lopta; Dobra defanzivna asistencija od igrača sredine terena i prednjih igrača

osigurava da defanzivna linija ne treba mnogo improvizirati; Defanzivne timsko-taktičke linije moraju igrati blisko zajedno.

Podsjetnik:

Markiranje i presing na oponenta su timski taktički aspekti koji se primjenjuju na sve timove. Vizija trenera određuje način izvršavanja. Ovaj fenomen ima jak utjecaj na kvalitet načina igranja fudbala. Rezultat je da, individualno-taktički i timsko-taktički, traži se kvalitet od igrača i tima, viši nego ikad.

Dva aspekta odbrane, na koja želim da vam skrenem pažnju su: offside i 'pokrivanje odbrane':

OFSAJD (OFF SIDE) ZAMKA KAO TIMSKO-TAKTIČKI ASPEKT

Ovo se ne smije pobrkati sa presingom kad je čista lopta. Dakako, to može, također, rezultirati postavljanjem oponenta u offside poziciju. U stvari, ovdje se radi o tome da kad je defanzivna linija ravna, jedan do drugoga, što je moguće duže, i pravi presing ka

prikladnom momentu u finalnoj fazi napada oponenta, kad je moguće namamiti napadače (prednje igrače) u offside. Ovo se ne odnosi na čistu loptu odbrane, već na fazu napada oponenata. Naravno, postoji mogućnost da se offside pojavi nakon što oponent ponovno dođe u posjed lopte, nakon što je odbrana očistila loptu i gura brzo. (offside pri brzom kontra-napadu?)

Ovaj timsko-taktički aspekt je jako odbrambeno oružje. Koristi se, često, kod timova koji nemaju šanse za pobjedu. Dobra je taktika da se koristi protiv 'timova dugih pasova' sa napadačima koji trče duboko. U gužvi tokom prakticiranja, najomiljenije je kod odbrane, jer oni ne moraju puno trčati. Ja je, osobno, ne volim mnogo. Poziciona igra treba biti perfektno organizirana, ali mnogi igrači odbrane misle da je dizanje ruku uvis dovoljno. U toj situaciji, oni reagiraju bez upozorenja svojim suigračima o utjecaju njihove akcije. Ponavljam, to je jako defanzivno oružje, ali zahtijeva dosta treninga koji se odnosi na pozicionu igru i držeći se dogovora o planu kad napraviti zamku. Također, trebate dosta vođenja, i lidera na terenu dok se adaptirate na kvalitet oponenta.

Za mene postoji velika razlika između igranja offside zamke kao defanzivnog bloka ili individualno. Zato, ako imate situaciju sa nekoliko napadača i igrača odbrane na velikom prostoru gdje možete imati lak pregled situacije, ja sam definitivno za korištenje ovog oružja.

Radi se o pravljenju jasnog plana taktičkih instrukcija. Napadačka situacija mora biti identificirajući 'signal' za svakoga da napravi zamku. Ovo traži ogromnu količinu prakse sa pregledima, prijateljskim mečevima i specifičnim timsko-taktičkim drilovima, i njihovom gledanju na video zapisima.

Sa nacionalnim timom, nisam dopustio odbrambenoj liniji da igra offside zamku. Sa takvim nacionalnim timom, treba se nositi sa odbrambenom linijom koja je sastavljena od igrača iz različitih klubova. Vrijeme za pripremu je prekratko da bi se adekvatno trenirala offside zamka. Ja sam, naravno, dopustio mojim igračima odbrane da naprave individualnu offside zamku, ako to situacija dopušta.

POKRIVANJE ODBRANE

Važno je da postoji aranžman od strane trenera koji se odnosi na ono što ja zovem 'pokrivanje odbrane': Koji igrači trebaju uvijek ostati iza lopte u toku tranzicije i napada? Kad, u vrhunskom fudbalu, premalo igrača ostane iza lopte, bićete potisnuti bez milosti. Od vas se traži da napravite zgoditak kroz brzi kontra-napad.

Po mom aranžmanu, organizacija 'pokrivanja odbrane' trebala bi biti bazirana na 4-bloku i 6-bloku. Šestorici igrača bilo bi dopušteno da budu uključeni u tranziciju, ali 4 igrača trebaju ostati disciplinirani i iza lopte, cijelo vrijeme. Ova četiri igrača, ne moraju biti, obavezno i četiri zadnja. Što je više kretanja između tri linije, biće više pozicionih promjena. 'Totalni fudbal' se bazira na ovom principu.

Postoji puno nesporazuma o ovom timsko-taktičkom aspektu. Činjenica da izvjestan broj igrača ostaje iza lopte se brka sa idejom da dva ili više igrača pokrivaju samo napadače dok je tim u fazi tranzicije.

Igrači odbrane koji 'pokrivaju' pokrivaju više od jednog ili dva duboka prednja igrača (napadača?); oni, također, pokrivaju operativne prostore. Zbog toga, prostori gdje može završiti čista lopta, ili prostori koje oponent odbrane može koristiti, ako napravi brz kontra-napad. Ovi prostori trebaju biti pokriveni. Velika greška koja se pri ovome pravi je da ' igrači pokrivanja odbrane' ne učestvuju i ne paze šta se događa pred njima u fazi tranzicije i napada. Također, oni se trebaju konstantno kretati i preuzimati pozicije na terenu u saradnji sa suigračima tokom tranzicije i napada. U ovoj fazi, prečesto i previše, ovi se 'igrači pokrivanja odbrane' ponašaju kao gledaoci.

Kad želite da se to izvrši perfektno, 'igrač pokrivanja odbrane' bi trebalo taktički da je u stanju uzeti učešća u tranziciji i napadu. Onda će on igrati ispred lopte i njegova pozicija će biti preuzeta od strane suigrača. Moram priznati da je ovo brušenje koje nije veoma dobro razvijeno kod većine timova. Dakako, ovo je nezamjenjiv dio tzv. 'Totalnog fudbala': visoko pozicionirana igra, tako da je 10 igrača neprestano uključeno u tranziciju i napad, bez zanemarivanja 'pokrivanja odbrane'. Ovo, također, znači da kad je posjedovanje izgubljeno, 10 igrača (i golman) moraju brzo brzo završiti timski efikasnu tranziciju. Ovo je za sve igrače najljepši mogući fudbal. Izuzetno težak, on zahtijeva beskrajne sate treninga sa timskom disciplinom kao krajnjim zahtjevom. Očiglednom ovdje je, također, istina: što su bolji igrači, to više vi možete postići.

Za mene, smjernica koja se tiče 'pokrivanja odbrane' bila je: 4 igrača. Kad smo bili prisiljeni da više rizikujemo, zahvaljujući rezultatu ili kursu meča, onda su 3 igrača u 'pokrivanju odbrane' bila minimum. Prirodno, striker je pokriven veoma blisko od jednog ili dva igrača. Jedan od njih predviđa prostor ispred i pazi na liniju između lopte i strikera. U svakom slučaju, tim mora biti neprestano jedinica pozicionog traženja. Ovo je umjetnost, sama po sebi, koja traži dosta rada, ali vrijedi truda.

Svaki trener može organizirati 'pokrivanje odbrane' na svoj način. Važno je, dakako, da postoje smjernice koje su probane na treningu. Npr., grupni trening gdje su bile simulirane realne situacije. Ove sesije ne mogu biti veoma duge; one traže optimalnu koncentraciju i motivaciju. Ovo ne možete tražiti od igrača na previše dug period, jer mu nedostaje izazov stvarne igre. Nije bitno kako dobro ste simulirali sitacionu igru!

TRANZICIJSKE STRATEGIJE

Da biste bili u stanju podići nivo performance u suvremenom fudbalu je apsolutno potrebno da imate brze međutranzicije (prelaze?) od odbrane do tranzicije/napada i obratno. Većina vrhunskih timova odabire veoma brze međutranzicije od odbrane do tranzicije/napada.

Organizacija u tranziciji treba kreiranje sitacija kako bi bili u stanju igrati loptu duboko, što je brže moguće. Htio bih naglasiti da, što je brže moguće, također, znači što je iskorištenije i efikasnije moguće. Zato ne znači, kako je u Engleskom stilu opisano, što jednostavnije i pravovremenije moguće preko duge lopte. Po mom mišljenju, duboka lopta ne mora biti odigrana naslijepo ili obavezno (kompulzivno=prinudno?). To ne treba biti zasnovano na koincidenciji. Igrajući loptu po dobro naučenom maniru, šanse za uspjeh će biti veće. Ponekad ovo znači igrati direktno dugu loptu. Drugi put, birate da iskoristite više 'stanica' za pas napada. Sa ovim pasom počinje faza napada.

Većina europskih i južnoameričkih zemalja nastoje dostići akciju napada kroz proračunatu tranziciju. Dakako, u Velikoj Britaniji i Norveškoj, dugi pas bez stvarne tranzicije je dominantan stil igre. Možete, dakako, vidjeti u nekim britanskim vrhunskim timovima, kao što su Arsenal, Chelsea, Glasgow Rangers i Manchester United, tendenciju za proračunatiju tranziciju. Kontra-napadački timovi, također, koriste frekventno duge lopte, ali ovaj izbor se izmjenjuje sa mirnom tranzicijom odozada, ako nije u toku kontra-napad.

Treneri i igrači trebaju shvatiti da 'igra sredine terena' znači mogućnost igranja duboke lopte, a ne da je ona cilj sam po sebi! Ovo je zlatno pravilo, ali teško z ainterpretiranje pod stalno promjenjivim okolnostima!

Pripremajući se za Euro '88, naglasak je, često, bio stavljen na dugu loptu tokom trening sesija holandskog tima, an mogućnost izo0štravanja ovog napadačkog oružja. Ovo je trenirano grupno: 'pokušati igrati dugu loptu, dakako, ne na račun tačnosti. Odabrati pravi momenat za pas.' Mi smo ove grupne vježbe trenirali u trajanju od 20 minuta. Rekao bih igračima koliko dugo treba da traju mečevi i da tražim od njih da daju sve od sebe. Ovi 9v9 mečevi igrani su na ivici života i smrti. Bilo ih je fantastično gledati. Igrači nisu bili u stanju izdražati duže od 20 minuta. Zato, to treba biti ponovljeno ponovno i ponovno sve dok igrači potpuno ne shvate moć ovog taktičkog oružja. Kad je turnir počeo, prestao sam sa ovim sesijama. Misli igrača su bile suviše zaokuplhene mečevima i trebalo je trenirati manje specifično. Oni nisu u stanju da postignu motivaciju i koncentraciju istodobno, da bi radili na ovom timsko-taktičkom cilju.

PROTOK FUDBALA

Cirkulacija (protok) fudbala je naziv za specifičan stil tranzicije. Mnogi vrhunski timovi ovo nisu savladali. Ova strategija se odlikuje sposobnošću da se cirkulira loptom od igrača do igrača dok se ne stvori pogodan momenat za napadačku fazu, pa stoga i da lopta može biti igrana duboko. Taj momenat može se pojaviti veoma bnrzo, ali, također, i nakon puno pasova i dodavanja. Ova strategija ima smisla i efikasna je jedino onda kad se njom počinje dobra napadačka faza. Kao što je prije rečeno, samo nekoliko timova je savladalo ovaj stil. On postavlja visoke zahtjeve na tranzicijske kvalitete tima, zajedno sa visoko kvalitetnom pozicionom igrom. Ovo je težak zadatak, naročito ako oponenti prave stalno presing.

Protok fudbala je povezan sa dvije smjernice:

Značaj je u sposobnosti da se igra duboka lopta, a ne cilj samo po sebi. Treba biti povezan sa zdravom dozom oportunog fudbala kroz npr., sretne

pasove i prelaze.

Trener koji 'zaboravlja' ove smjernice kad igrajući cirkulacioni fudbal bira da igra dosadan fudbal, bez mnogo iznenađenja i zato laku odbranu.

Tokom Svjetskog kupča '98 u Francuskoj, u globalnoj konfrontaciji između najboljih timova, samo nekoliko timova su savladale stil cirkulacionog fudbala, kao što, po mom mišljenju treba biti igran. Francuska, Brazil, Holandija, Argentina i, iznenađujuće, također, Engleska i Maroko. Tokom zlatnih godina Ajaxa, oni su bili u stanju izvesti ovaj

stil do perfekcije, baš kao i FC Barcelona. Uglavnom, temeljni rad za ovo mora biti postavljen u ranim fudbalskim godinama. To je razlog što se trener Louis van Gaal oslonio na holandske igrače dok je bio u Barceloni. U poređenju sa španskim igračima, oni su bili trenirani po principu ovog stila igre dok su bili mladi fudbaleri. Strukturiran pristup u omladinskom edukacijskom sistemu Barcelone može voditi ka nekim uspjesima, ali vrhunski tim, kao što je Barcelona, će, uvijek, biti ovisan od globalnom tržištu za svoje igrače.

UDARAC I TRK (KICK-AND-RUN)

Kopija cirkulacijskog fudbala je rafinirani udarac i brzi fudbal koji je, uglavnom, viđen u Engleskoj, Škotskoj i Norveškoj. Dakako, vrhunski timovi iz ovih zemalja stavljaju više elemenata cirkulacije u svoju igru. Kao treneri, zato ne smijemo zaboraviti da gledaoci U Engleskoj gledaju ove udarce i trče igru. Nešto se uviejk dešava u šesnaestercu.

OPORTUNIZAM

Oportunizam je treća strategija za tranziciju. To traži ostavljanje prostora u fudbalu za iznenađujuću akciju u tranziciji i napadu. Ovo je moguće kroz oportujne igre. Trebate imati hrabrosti napadačkoj trećini terena za ponekad 'naslijepo' prelaz lopte i nebiranje igranja kvadratnog pasa ili pasa unazad. Svi se još možemo sjetiti divnog gola koji je napravio Marco van Basten protiv Rusa na šampionskom meču na Euro '88. Dakako, prelaz koji je napravio Arnold Muhren, asistirajući na ovom golu, bio je veoma oportun! Često mi nedostaje ovaj oportunizam u Holandskim timovima. Nekad se čini da oni samo žele napraviti gol iz veoma elaborirane kombinacijske igre. Možda će uspjeti, s vremenom, ali to uglavnom ne pali.

Drugi primjer je kolumbijski nacionalni tim. Govorilo se da će biti opasna prijetnja prije Svjetskog kupa '94 od strane nekoliko stručnjaka, između ostalih Johana Cruijffa. Dakako, Kolumbijci su pretjerivali u kratkim kombinacijama do te mjere da su oponenti imali obilje vremena da prganiziraju svoju odbranu. U stilu koji su igrali, nije bilo oportunizma, pa, zbog toga i iznenađujućih elemenata.

Vjerujem kad imate šansu da pređete loptom u šesnaesterac, trebali biste iskoristiti punu prednost te situacije i igrati prelaz. Imao sam diskusija o ovome sa vanjskim (prednjim igračima?) napadačima tokom mog perioda u Ajaxu. Igači su se pitali šta dobro jedan od njih može učiniti, ako napravi prelaz kad nema suigrača ispred gola. Pojasnio sam im da to nije njegov problem. Kad niko nije pozicioniran ispred goal nakon što je napravljed dobar pas, ja mogu konfrontirati drugog napadača sa ovim. Kad uopće nije dat prelaz, slijedeći put neće istrčati na vrijeme.

U periodu između 1980-1983, birao sam sistem 4:4:2 sa promišljenom tranzicijom kao baznim koncepcijom kad sam vodio 1. FC Koln. Dakako, ako je rezultatat razočaravajući u igri, naročito na utakmicama kod kuće, sa samo 20 minuta igre, kad bismo trebali zamijeniti sa oportunijom igrom. Preciznije, više ka strategiji udarac-i-trčanje. Kad se pojavi takva situacija, tim treba uzeti loptu u i oko šesnaesterca, što je prije moguće,

naročito prelazima sa krila. Moj čistač bi djelovao kao ekstra napadač u centru; bio je jak u zraku. Oponenti su konstantno stavljani pod presing u i oko oponentovog šesnaesterca. Preostala bi samo trojica iz odbrane kojima nije bilo dopušteno da uzmu udjela u tranziciji ili napadu.

Prednost ovog 'Engleskog stila' fudbala je bila da je gomila bila iza tima, jer smo konstantno pravili napadački presing na oponenta. Ovaj stil igre, također, prevenira da lopta bude dizgubljena u ranijoj fazi na sredini terena. Ovo se dosta događa u finalnim minutima igre, ako gubite i držite se promišljene tranzicije.

Takav oportuni stil igre može izgledati jednostavan za izvođenje, ali nije. Trebaćete ga vježbati mnogo puta u igri realne atmosfere na treningu (situacionom treningu?). Vježbajte ga tako da će se svi igrači pridržavati smjernica. Nadalje, teško je za trenera na stadionu da da signal timu da se prebaci na oportuniiju strategiju. Signal koji sam najčešće koristio je zamjena igrača.

Ovaj oportuni pristup proizveo je neke uspjehe za 1. FC Koln na važnim mečevima.

DETALJI

Preći ću detaljnije tranzicijsku strategiju. Počeću sa ulogom odbrambene linije. Npr., možete odabrati brazilsku opciju: jedan od dvojice vanjskih igrača odbrane uviejk je uključen u tranziciju. Igrač sredine terena i odbrambeni centar će kompenzirati u ovome, kao što je ranije bilo opoisano. Igrači centralne odbrane će jedino izvoditi svoje odbrambene zadatke. Ovo možete vidjeti ako pogledate Brazilskog igrača odbrane Santosa kad je igrao za Ajax. Oni su očekivali od njega da je savladao pokrivanje prostora, i da će, uz to, uzeti učešća u tranziciji. Dakako, on ovo nije savladao. Ovo je razumljivo, ako pogledamo njegovu prošlost markera u Brazilu. Ovo ga je otjeralo na Ajaxovu klupu, dok je za Brazilski nacionalni tim bio starter.

Pojavljuje se i suprotno, također. Mi ponekad vidimo 'starije' otpisane italijanske igrače kako zabljesnu kad se prebaqce u engleske timove, kao što je Zola u Chelsea. Chelsea je primjer engleskog kluba koji bira da igra promišljeniju tranziciju. Da biste ovo bili u stanju, treba vam određeni tip igrača. Zola je majstor ovog stila tranzicije. On prima mnogo više prostora u engleskom takmičenju nego što je imao u Italiji. On je, ponovno, povratio svoju motivaciju i odjednom postao neprocjenjiv igrač za Chelsea. U to doba, engleski top-strikeri nisu bili veoma uspješni u italijanskom takmičenju. Poput britve oštro markiranje i drugačiji stil igre bili su uzrok njihovom porazu. Suvremeni fudbal posjeduje dosta ovih primjera. Briljantni igrači u jednom stilu igre ne uspijevaju zablistati u drugom.

Tipično holandski je da se odabere kreiranje situacije gdje postoji numerička prednost na sredini terena dopuštajući čistaču potiskivanje. Ovaj igrač ima dosta prostora i biće ključni igrač u tranziciji. Ronald Koeman i Danny Blind su primjeri igrača koji su ovo savladali perfektno. Oni su prepoznali pravi trenutak za potiskivanje (push-up), što je iskoristio Ronald Koeman jer je mogao napraviti dugi pas, naročito igračima krila. Za Denny Blinda ovo je bilo malo teže, ali je on bio od velike vrijednosti za Ajaxovu tranziciju. Isto je važilo i za Wim Jonka. Guardiola igra ovu ulogu u Barceloni. Nešto slično smo vidjeli u drugačijem sistemu (3:5:2). Njemački vrhunski igrač Sammer igrao je ključnu ulogu u europskom uspjehu Borussia dortmunda u Njemačkom nacionalnom

timu na Euro '96, dok su izvodili ovaj zadatak. Također, Nijemac Lothar Matthaus, koji drži njemački rekord za najviše odigranih međunarodnih mečeva, koji su bili izvanredni izvodeći ovu ulogu. Po Holandskom stilu, jedan odbrambeni centralni igrač ostaje pozada, a po Njemačkom stilu dva ostaju pozada.

U slučaju da oponent preuzme kontra mjere markirajući ovog playmakera, moraćete locirati otvorenog igrača sredine terena koji može igrati duge lopte. Zahvaljujući bliskom markiranju na sredini terena, bilo bi bolje ako je ovo igrač koji se kreće prema odbrambenoj liniji. Većina (međunarodnih) oponenata nema ekstra igrača na sredini terena koji bi pokrio takvog igrača. Oni se, obično ne usuđuju da potisnu igrača iz svoje odbrambene linije ka sredini terena.

FORMACIJA

Njaklasičnija formacija sredine terena je 'dijamant' oblik.

U 4:4:2 organizaciji centralni igrač sredine terena će biti onaj koji ima odbrambeni zadatak, kontrolirajući lijevi i desni igrač sredine terena i više napadački igrač sredine terena koji igra iza dva napadača (forwards). U stvari, ova formacija je najjasnija kad je riječ o odobrenju zadataka i funkcija. Brazilci su koristili ovu fromaciju 1998. Dakako, ova formacija se danas koristi manje nego prije. Postala je defanzivno ranjivija. Najčešće korištena solucija je napadač u dubini i neko blizu njega ko operira bliže sredini terena. Ovo je umjesto dva napadača u dubini i jednog napadača na sredini terena.

Također, kod najizražajnijeg napada igre, 3:4:3, radi se dijamantska formacija koju formairaju slobodni igrači sredine terena, kontrolni igrač sredine terena s lijeve i desne strane i napadač sredine terena blisko iza centralnog prednjeg igrača. U ovoj organizaciji postoje, također, dva vanjska napadača. Najesencijalnije u ovoj opciji su taktičke distance između igrača u centralnom dijelu terena (slobodnog igrača, napadača sredine terena, prednjeg centralnog igrača) tokom odbrane, tranzicije i napada.

Druga opcija (kod 4:4:2 koncepta) može se vidjeti kod britanskih i italijanskih timova: oni imaju po dva vanjska i dva centralna igrača sredine terena. Odbrambeno, ovo je izvanredan izbor, jer ova četiri igrača mogu pokriti kompletnu širinu i dužinu terena. Vanjski igrači sredine terena trebaju pokriti veliki dio u tranziciji i napadu. Jedan od centralnih igrača sredine terena igra više odbrambenu ulogu i kao playmaker, dok drugi igra, više, kao napadač sredine terena koji podržava dva prednja igrača (napadača?). U odbrambenije fokusiranoj Italiji, teško je podržati prednje igrače (napadače) jer oni ostaju predaleko od prednjih. Ponekad, vanjski igrači sredine terena nisu dovoljno uključeni u tranziciju. Kao što je rečeno ranije: 'svaka timska organizacija ima svoje prednosti i mane u tranziciji'. Treba još dosta rada da se napravi u ovoj oblasti.

Treća opcija se tiče fromacije sredine terena koncepta 3:5:2. U stvari, 5 ili 6 igrača je uključeno u tranziciju. Sigurnost je sa po dva para na lijevoj i desnoj stani terena. Jedan od njih je više odbrambeno orjentiran i pokriva cijelu stranu. Drugi igra više cetnralno i ima više napadačku ulogu. U međuprostoru 4 igrača sredine terena igraju odbrambenije orjentirano usidrenje. Sa ovoliko igrača sredine terena teško je naći pravog pojedinca za pravo mjesto.

Mnoge varijacije su moguće u ove tri opcije ovisno od pogleda trenera i dostupne grupe igrača.

PRETPOSTAVKE

Kakvu god strategiju odadberete, kao trener, vaš igrač sredine terena će uvijek morati zadovoljiti pet važnih pretpostavki:

Kao prvo, igrač sredine terena, kao druga odbrambena linija, ne smije biti previše ranjiva. Igrači sredine terena tebaju raditi svoj zadatak disciplinirano.

Drugo, u toku napada, operativnim prostorima s vanjske strane mora se rukovoditi od strane igrača sredine terena u dobroj saradnji sa vanjskom odbranom,a moguće i vanjskim napadačima sa centralnim napadačima.

Nadalje, važno je da odgovarajući igrač sredine terena igra dugu loptu u pravom momentu.

Drugi igrač sredine terena treba da odluči u kojem momentu je moguće napraviti sprint na terenu bez lopte. Takvog igrača je teško pokrivati, zbog činjenice da se kreće u prostoru, umjesto stajanja.

Odbrana koja pokriva mora biti budna gdje da se pozicionira u fazama tranzicije i napada i, ovisno od razvoja situacije, može ponovo doći u posjed čiste lopte, ili učestvovati u tranziciji ili napadu u svakom datom momentu.

STRATEGIJE NAPADA

Kad govorimo o napadačkim strategijama, trebam napomenuti da razliku između tranzicijskih i napadačkih strategija nije moguće, uvijek, odrediti. U određenim situacijama, teško je odrediti da li je kraj tranzicije ili početak napada; preklapaju se. Kao što je pomenuto ranije, kod strategija koje trebaju biti razvijeneu okviru napada, tri napadačke linije su najvažnije: lijevo krilo, desno krilo i linija kroz centar.

NAPADI PREKO BOKA

Postoji jasna razlika između igranja sa i bez stalnih vanjskih napadača. Od vanjskog napadača se očekuje da bude u stanju da prođe svog oponenta brzo i napravi dobar prelaz nadolazećih suigrača: do najbliže stative ili drugih prostora u i izvan šesnaesterca. Ove veoma brze akcije postavljaju visoke zahtjeve na individualne tehnike, taktike i fizičke kvalitete ovih vanjskih napadača.

Samo nekolicina igrača savlada tehniku prelaza loptom sa 'osjećanjem'. Prelaz često nije dostavljen korektno zbog toga što vanjski napadač gubi uvid u situaciju, i/ili mu

nedostaje tehničkih kvaliteta. Jedan od najtežih sastojaka napadačke igre je dostaviti dobar prelaz. To je, također, jedan od najvažnijih sastojaka. On mora biti u stanju napraviti pregled situacije u kojoj se igrači kreću u djeliću sekunde. Igrač treba sebe da kontrolira i čeka djelić sekunde da pruži prelaz. Ovo je izuzetno teško! Defanzivni pritisak na ovog igrača i njegovu brzinu je opbično visok. I tad, on treba ostati miran kad daje prelaz. Finidi George je bio majstor u ovome tokom njegovih godina u Ajax-Amsterdamu. Dakako, jedan od njegovih nasljednika, Tijani Babangida, bio je previše nervozan tokom tog odlučujućeg momenta. Njegova brzina bila bi, također, velika da nije bio u stanju da promijeni nakanu u djeliću sekunde prije nego je napravio trčanje. Krajnji rezultat njegovog prelaza nije bio dovoljno dobar. Ovo je, naravno, veoma uznemirujuće kad se dogodi vanjskom napadaču Ajaxa. Drugi igrač koji je ovo savladao veoma dobro bio je Brian Laudrup. To je veoma važno oružje, kad igrač ima osjećaj za davanje prelaza u pravom momentu dok trči velikom brzinom. Sjetimo se samo važnosti prelaza datih od Beckhama u svjetski poznatom Manchester Unitedu. Do izvjesnog stepena, moguće je trenirati igrače da naprave dobre prelaze. Igrač, kao što je Babangida je to u stanju; dakako, on može popraviti opće rezultate svojih prelaza vježbajući jako na ovoj disciplini. To je stvar ponavljanja i ponavljanja, individualno-taktički i timsko-taktički. Ovo funkcionira na isti način kao i za specijaliste za slobodni udarac i korner, kao i za playmakere sredine terena koji vježbaju prelaze, duge lopte, predavanja (give-and-goes) i kratke pasove.

Mogućnosti vanjskog napadača su najbolje kad oponent izgubi posjedovanje lopte u toku tranzicije. U tom slučaju duplom pokrivanju još nije mjesto. Ovo su situacije koje mogu biti veoma opasne za tim kao Ajax, kad je lopta igrana jednome od njih. Kad vanjski napadač primi loptu u momentu kad je počela tranzicija pozada, onda ga dva igrača odbrane, obično, pokrivaju, i on ne može učiniti ništa drugo do da vrati loptu , tako da napad može biti promijenjen na neku drugu stranu. Kad se odabere igra sa permanentni mvanjskim napadačima, veoma ste ovisni o kvalitetama ovih igrača, ako ih ima tog dana, i na način kako su oni odigrali loptu.

Tokom tranzicije, permanentan vanjski napadač može koristiti samo 'mali koridor'. Timsko-taktička smjernica je da bi on trebao ostati sa vanjske strane i držati terensku širinu, kako bi kreirao što operativniji prostor u centru terena. Ovi igrači trebaju posjedovati određene kvalitete i dosta timske discipline kako bi izveli svoje zadatke. Adekvatan omladinski edukativni sistem kreira temelje za ovo.

Esenciajlno je da vanjski napadač bude podržan od svojih suigrača (odbrane, centara i strikera) sa njegove tranzicijske strane terena. Ovo je, ponovno, jedan od mnogih primjera timsko-taktičke koherencije, da bude u stanju igrati pozicionu igru i kombiniranu igru, što je bolje moguće.

Druga dobra opcija za vanjskog napadača je da (timski efikasno) zamijeni poziciju sa strikerom. Dobar primjer zamjene sa svojim lijevim npadačem je način Johana Cruijff.

Posmatrajući vanjske napadače u toku tranzicije na drugoj strani terena, prečesto možete vidjeti važna kratka trčanja uprazno (shortcomings?) u njihovoj igri; nisu aktivno uključeni. Taktički je teško, npr., naciljati vanjskog napdača kad on trči u odgovarajućem momentu prema šesnaestercu. Napraviti

iznenađujuće trčanje zahtijeva dobar napadačev timing, kvalitet koji obično nedostaje. Nadalje, kad je lopta presječena sa suprotne strane, on najčešće kasni sa ulaskom u šesnaesterac.

Vanjski napadači ne mijenjaju se dovoljno između dolaska na loptu i ulaska u dubinu; ili kretanja po liniji i kroz sredinu.

Kad ih dva odbrambena igrača pokrivaju, oni prečesto biraju igranje lopte natrag umjesto igranja više oportune duge lopte.

Kad tim igra bez permanentnih vanjskih napadača, operativni prostor sa vanjske strane može biti korišten od strane različitih igrača; centralnih napadača, igrača sredine terena i vanjskih igrača odbrane. Timsko-taktički esencijalno je da se ovi prostori koriste u potpunoj širini terena i tokom tranzicije i tokom napada. Južno-američke zemlje posebno...(str.119) protiv ovog taktičkog pravila. Primjer ovo ga je kolimbijski tim tokom Svjetskog kupa '94, kad su njihovi oponenti lagano branili od njihove jednodimenzionalne napadačke igre kroz centar terena.

U timskoj strukturi 4:4:2, nekoliko opcija je moguće napasti preko bokova. Vanjski igrači odbrane igraju veliku ulogu u napdačkim strategijama brazilskog tima. Dakako, ovo traži da imate igrače sa specifičnim kvalitetama. Ovakav tim igrača je razvijen u brazilskom omladinskom fudbalskom sistemu, baš kao što su tipični vanjski napadači razvijeni u holandskom sistemu. U italijanskom 4:4:2 sistemu, vanjsski igrači sredine terena koriste prostor na bokovima, ponekad u korelaciji sa odbrambenim igračima. U njemačkom sistemu (5:3:2/3:5:2), ovaj prostor se koristi od vanjskih 'odbrambenih igrača/igrača sredine terena'. Ovo već možete vidjeti u njemačkom omladinskom edukativnom sistemu.

Kako god to gledali, važno je razviti set modela sa dobrom timsko-taktičkom koherencijom dok igrate preko bokova. Najviše prostora se nalazi sa vanjske strene terena. Dakako, čak i na najvišem nivou, postoji mnogo timova koji ne koriste dovoljno ovaj prostor. Sjetite se borbe kad je Louis van Gaal morao angažirati igrače svjetkog glasa Rivalda, dok je bio u Barceloni. Rivaldo ima nos za za gol i preferira da igra u i oko šesnaesterca. On ne voli igrati kao vanjski napadač. U timskom konceptu vođenja, on treba igrati u drugačijoj ulozi, zato njegove preference i interesi tima suprotstavljaju. Trener je odgovoran za interese tima. Zato se može razviti negativno polje tenzija.

Napad sa obje strane treba da se razvije. Da bi se proslijedio nekome sa vanjske strane, traži posebne kvalitete još od omladinskog igrača. Da bi se napravio pas sa unutarnje strane oponenta, također, zahtijeva taktičku koherenciju korištenja prostora suigrača. U svakom slučaju, krajnji rezultat napada preko bokova je ovisan o tehničko-taktičkim kvalitetima potrebnih za dostavljanje dobrog prelaza. Ovo nije moguće mnogo trenirati!

NAPADI PREKO CENTRA

Najefikasnija opcija, kad je riječ o napadu kroz centar terena, je igrati duge lopte prema napadaču (forward) koji sprinta u dubinu. Tajming igrača koji vrši pas i napadača je esencijalan. Ovdje govorimo o prozoru mogućnosti koja traje djelić sekunde; ako čekate predugo, prednost napadača (forward), koji počinje svoje trčanje, nestaje ili je on u ofsajd (offside) poziciji. Tokom Olimpiijskih igara u USA, brazilski tim je imao problem postizanja golova. Novinar je pitao Ronalda šta je uzrokovalo ovaj problem. Ronaldo je odgovorio da je, kad je on išao u dubinu, Govanni, igrač koji je trebao proslijediti dugi pas, držao loptu samo malo duže nego je trebalo. Govanni je uživao raditi atraktivne poteue kad je u posjedu lopte, pa je, zbog toga, propustio momenat da preda dugu loptu – prozor za mogućnost koja traje djelić sekunde. Ova se situacija pojavljuje prilično često. Ponovno i ponovno, ovdje se radi o prednosti specifičnih kvaliteta strikera, i adaptiranju tranzicije njemu. Efikasnost strikera igra važnu ulogu u rezultatima meča. Tbog činjenice da je centralni napadač (forward) najtješnje markiran igrač, važno je da ga drugi igrač podržava. Ovaj igrač treba biti aktivan dok se kreće prema ispravnoj poziciji i on treba biti jak na lopti. On treba da operira ipred, kaoi iza strikera.

U drugim slučajevima, striker je taj koji je u stanju ići u dubinu. Njemu nedostaje kontrole da počne svoje trčanje u pravom momentu i lako se dovodi u offside poziciju od defanzivne linije: nedostatak taktičkog uvida u situaciju i previd situacije. Naročito u onim situacijama, kad je lopta uzeta tokom tranzicije ili kad se defanzivna linija kreće, striker mora prepoznati ispravan momenat da ide u dubinu.

Druga opcija je napad preko drugog centralnog napadača (forward) koji igra za

strikera. U većini zemalja, ovaj drugi napadač je, obično, napadač sredine terena. Kombinacija dva autentična napadača (forward) i napadača sredine terena, postaje nedovoljno. U evoluciji fudbala ova kombinacija, po viđenju većine trenera, postaje ometajući faktor u ravnoteži između odbrane i tranzicije/napada.

Postoje još dvije opcije za drugog (lažnog) napdača. On može, kao playmaker u dubini, funkcionirati u ulozi 'kreatora napada'. On je ciljni igrač koji je odigrao duboki pas prema stopalima. Takav igrač ima tehničke i taktičke kvalitete playmakera, dakako, on operira u manjim prostorima nego klasični broj 10 (napdač sredine terena). On j eigrač koji može driblati, dati integrirane pasove (chip-kratke?), igrati predavanje lopte i šuteve na gol. Ovi igrači su najbolji ključni igrači, kao što je Baggio, Bergkamp, Zola, Zidane, Kanu, itd. Oni su vrijedan posjed! Ovakav napadač želi primiti loptu pri odlasku prema sredini terena. Nadalje, u svim timslkim strukturama, trebate imati duboke strikere, u suprotnom pomažete odbrani uklanjajući vaše najefikasnije oružje napada.

Druga varijacija drugo napadača (forward) je igrač koji ispravno odredi vrijeme svog trčanja i okretanja prema dubini. On ovo čini u kombinaciji sa akcijama strikera i akcijama napravljenim preko bokova. Suprotno od funkcije 'kreatora napada', zadatak ovog igrača je primiti loptu iza odbrane. Ovo postavlja velike zahtjeve na prepoznavanju korektnog momenta za duboki sprint u kombinaciji sa akcijama napravljenim od strane drugih napadača. Ovakvi igrači redovno daju golove jer njihove akcije iznenađuju odbranu oponenta.

Napadi preko centra mogu, naravno, također, biti napravljeni od dva centralna napadača koji igraju jedan pored drugog. Britanski timovi uglavnom ovo rade. Ovaj duo se izmjenjuje između dolaska na loptu i kretanja u dubinu. Ovo traži duži period vremena za razvoj. Važno je da igrači sredine terena podržavaju ove igrače; u suprotnom, postaju veoma izolirani sprijeda i moraju se preveiše osloniti na svoje idividualne akcije. Ovaj zadatak može postati (previše) težak kad je riječ o tijesnom markiranju na ove igrače. Možete primijetiti ovo posmatrajući dva napadača (forwards) u timu italijanske lige. Ovo je jedan od razloga zašto vrhunski engleski strikeri nisu uspješni u italijanskoj ligi. Praviti izvedbu dok ste izolirani sa odbrambenim igračem koji vas tijesno markira, s leđa, postavlja velike zahtjeve na to kako kontrolirate loptu i i prolazite oponenta.

Opasno napadačko oružje, ali taktički teško za izvođenje, je predati-i-otići kombinacija. Odvojeno od individualnih tehničkih kvaliteta onog koji 'predaje-i-odlazi', važno je prepoznati uključenje u predati-i-otići kombinaciju, kad je riječ o totalnom napadačkom kontekstu. Kombinacija predati-loptu-i-otići na treningu se, često, koristi pri šutiranju na gol. Uglavnom je tada, dakako, izolirani dril taj koji teško da ima bilo kakvu vezu sa aktuelnom realnošću meča. Tada je individualni tehničko-taktički dril to što nije prepoznato od strane igrača u kompleksnijoj stvarnoj situaciji meča. Da biste ostvarili taj cilj, trebaćete igračima prezentirati trening forme koje će ih naučiti kako da prepoznaju, u djeliču sekunde, kad sitacija traži da igraju predati-i-ići (give-and-go) kombinaciju. Sastojci igre, kao što je pozicija, akcija oponenta i operativni prostor, igra ulogu u ovome. Individualni kvaliteti su, također, u ovom slučaju determinirajući faktori za tajming (timing) i način kako je izvedenaq give-and-go kombinacija: prepoznati momnat kad treba da se odigra.

Važno taktičko oružje može, također, biti uključenje 'trećeg čovjeka', koji provjerava od igrača sredine terena do igrača u posjedu na krilu. Ako je on uspješan, ili ne ovisi od momenta kad je provjerio loptu. Ako ovaj 'treći čovjek' izađe izvan odbrambene linije, onda će ga biti teško braniti. Sjetimo se uloge Ronalda Koemana ili Danny Blinda dok su igrali u Ajaxu u holandskom nacionalnom timu.

SMJERNICE ZA NAPAD U I OKO ŠESNAESTERCA

Baš kao što je bio slučaj sa givee-and-go kombinaciju, individualna produkcija, također, igra važnu ulogu prema ovim smjernicama. Pored prepoznavanja situacije i kreativnosti igrača, njihove tehničke, mentalne i fizičke kvalitete su, također, od velike važnosti.

Prečesto nakon dobro naučene i dobro izvedene tranzicije, možete to vidjeti u finalnoj fazi napada, prelaz promaši svoj cilj. Igraču nedostaje individulne kvalitete. Dobra akcija, u ovoj finalnoj fazi traži dosta individualnog rada treningom, u suprotnom, timsko taktički ishod je preslab. Timsko-taktičke smjernice se također koriste u finalnoj fazi, kad se igra u, i oko šesnaesterca. Ishod je najviše determiniran individualnim kvalitetama.

Timsko-taktičke smjernice za finalnu fazu su:

Osigurati da postoji optimalna snaga igrača unutar i oko šesnaesterca. Kad je lopta presječena od desnog beka, lijevi napadač (forward) je često, još uvijek, veoma daleko. Kao što je pomenuto ranije: presijecanje od unutra prema šesnaestercu se, prečesto, ne izvodi. Pripremajući se za Euro '88, dao sam instrukcije asistentu, Nol de Ruiteru, da radi sa vanjskim napdačem (forward) John van 't Schipom i vodi ga tokom presijecanja prema unutra. Sa ispravnim tajmingom možete iznenaditi svog oponenta. Ovaj tajming je povezan sa taktičkim pregledom situacije u bilo kom datom momentu.

Vanjski napadač (forward) koji je dobar igrač glavom – ali, također, i odbrana ili igrač sredine terena, na toj poziciji – vrijedi svoje težine u zlatu. Ovaj kvalitet može biti bolje razvijen nego što većina ljudi, često, misli. Sjaak Swart, legendarni desni napadač Ajaxa, živi je dokaz ovoga. Ponovno, stvar je specijaliziranog individualnog treninga i volje za rad na ovom aspektu, kao igrača.

Timski rad između centralnog i drugog napadača (forward) je veoma važan. Nažalost, ovo često nije razvijeno do detalja. Ovo je, također, dio procesa izgradnje tima. Volja ovih napadača da stave u pogon svoje akcije jedan drugome, da služe u najboljem interesu tima, težak je zadatak za njih. Oni obojica žele dati golove. Dakako, radi se o igranju, što je timski efikasnije moguće. Obično ima jedan napadač koji anticipira prvog, a drugi napadač treba reagirati na ove akcije, odmah. Ovo izgleda očigledno i jednostavno, ali u stvarnom životu nije. Prečesto, individualni interesi napadača prevagnu nad interesima tima. Kao trener, trebate prepoznati ovo kad se dogodi.

Igrači u drugoj liniji, obično sredine terena, moraju, brzo, zauzeti poziciju kako bi bili u stanju primiti pas odigran natrag ili zaustaviti očišćenu loptu.

Treća linija funkcionira kao pokrivajuća odbrana i mora ostati uključena i spremna za djelovanje.

Osigurajte da imate smjernice na mjestu za drugu fazu napada koja će iamti efekta kad je očišćena lopta zaustavljena. Ovo je važan momenat u napadu. Takva smjernica je da igrači ponovno preuzimaju novu poziciju veoma brzo u i oko šesnaesterca. Važno je da zadeno nastoje da iskoriste prednost ove novije razvijene situacije napada. Odbrana oponenata je, naposljetku, ranjiva u takvom momentu. Opasno oružje u ovoj situacviji je igrati duboki pas prema igraču koji je na boku upravo unutar šesnaesterca. Ovaj pas je teško braniti jer odbrambeni igrač može jednostavno napraviti prekršaj, koji se pretvara u kazneni udarac. Kad oponenti očiste loptu koja je uzeta od strane drugog tima, napadači trebaju, u svakom slučaju, preuzeti poziciju unutar šesnaesteca. Druga smjernica je: 'nikad driblati nepotrebno ka odbrambenom zidu.' Kad je lopta izgubljena, oponenti će imati idealnu situaciju da igraju kontra-napad, jer će se igrači tima koji je izgubio loptu i dalje kretati dalje od svog gola. Kad je posjedovanje izgubljeno u toj situaciji, biće smrtonosno. Tako, kad se suočavate sa ovakvim zidom odbrane, veoma je važno da djelujete na timski efikasan način. To je naročito važno za čovjeka sa loptom. Dakako, on, također, treba da bude podržan budnim timski efikasnim akcijama svojih suigrača. Ova disciplina, također, traži dosta prakse.

Igrači suprotne odbrane će pokušati napraviti offside zamku. Često je neprijatno vidjeti kako, čak, i vrhunski igrači mogu mogu nasjesti kad nisu dovoljno budni da prepoznaju offside zamku. Ovo se može shvatiti kad govorimo o vanjskim napadačima, koji treba da imaju potpun pregled situacije. To što se ovo događa prečesto je zahvaljujući činjenici da nisu dovoljno budni u takvoj situaciji. Oni imaju oči samo za loptu i sebe. Oni ne primjećuju akcije oponenata.

Napomena:

U ovoj fazi napada, visoki zahtjevi se postavljaju na kreativne kvalitete individualnih igrača. Dakako, smjernice su potrebe kako bi se usmjerio kompleksan protok u gužvi šesnaesterca, što traži brze akcije i reakcije.

Tokom timsko-taktičkih trening sesija, očigledno je da su napadački modeli povezani sa odbrambenim modelima. Tako, jednim udarcem pogađamo dvije muhe.

Ranije sam pomenuo da napadačim strategijama ne možete izgubiti uvid u zdravu porciju oportunizma. Taj izbor će se pobrinuti za traženu akciju iznenađenja i prevenciju protiv, recimo, cirkulacije fudbala koja postaje cilj sama po sebi, umjesto da bude značenje. Stil igre bez oportunizma neće, obično, biti prihvaćen od masa. Barcelona: novi izazov za proces izgradnje tima (1974)Trener i njegova superzvijezda (1976)

Previše je dosadno i sterilno za gledanje. Možete stimulirati oportunizam dajući mu pažnju tokom trening sesija. Naravno, igrajući sitacione treninge.

INDIVIDUALNI KVALITET IGRAČA

U zaključku: bez obzira kako efektivna izvedba tima može biti, ili kako dobro su zadaci, funkcije i strategije izvršene, sve se poboljšava ili kvari sa individualnim kvalitetama igrača. Ovoga nikad nije dovoljno ponavljati. Njegove tehničke, taktičke, fizičke i mentalne sposobnosti su odlučujući faktori. Ovo je osnovno, zlatno pravilo.

Kao trener, nastojite da razvijete individualno ekstra kvalitete sa svakim igračem: samo malo više timske efikasnosti. Ovo 'samo malo' je zamoran posao. Važna pretpostavka je da i trener i igrač žele provesti formulirane smjernice u djelo radeći sa više ili manje otpora igre.

Prirodno, pozicione igre su zabavne i korisne za trenera dok razvija individualne tehničko-taktičke kvalitete igrača bilo kog godišta (od 6 – 40 godina starosti). Dakako, ekstra taktički razvoj, uvid u timsko-taktički mehanizam je druga priča. Prije svega, trener mora vizualno pojasniti koje su taktične smjernice uključene. Koji igrači su (in)direktno uključeni i kako su uključeni? Slijedeće, to mora piti prevedeno u situacionu trening sesiju, što je moguće bliže realnoj situaciji meča. Ovo traži od cijele grupe da da sve od

sebe! Ovaj posao je suviše težak da bi se uradio tek tako. Kogod izjavljuje da moe uspjeti oslanjajući se samo na svoju intuiciju i iskustvo, ili se precjenjuje, ili traži liniju manjeg otpora.

Nivo trenera može se vidjeti po maniru na koji on inspirira igrače. To se ne može naučiti na kursu. Individualni kvalitet je svakog trenera osobnost trenera. Kad trener ne djeluje u skladu sa svojom osobnošću, biće u problemu. Bilo koja grupa igrača će to uvidjeti.

Kad igrač uči da gleda na trening sesije i mečeve kroz 'timske naočale', i razumije korištenje timsko-taktičkog treninga, finalni korak u sazrijevanju je učinjen. Trener je sretan kad se ovo dogodi.

Zadatak i izazov za svakog trenera, na bilo kom nivou, je postići maksimum kod svakog igrača sa standardiziranim individualnim kvalitetama. Prava je šteta da evaluacija ovoga, kritika i moć leži u rukama drugih koji nemaju uvida u stvar. Ovo je stoga što treneri trebaju postavljati svoej osobne puteve ii djeluju u skladu sa svojim pogledima, bez kompromisa. Takoreći, oni bi trebali djelovati na sa dosta takta, puno strpljenja i sa osjećajem za komunikaciju. I, nadom za malo sreće!

Proces izgradnje tima nije jedini važan faktor za postizanje uspjeha. Dakako, to pruža timu dobru dozu stabilnosti, tako da su u stanju da vladaju ovim osloncima u i izvan terena. Ova optimalno razvijena otpornost može biti podržana jakim mentalitetom usklađivanja sa svakim igračem.

Aspekt usklađivanja mentaliteta je sastavljen od niza mentalnih kvaliteta koje se odnose na usklađivanje. One su različite kod svakog igrača, ali esencijalne za svakog vrhunskog igrača (i vrhunskih sportista). Elementi usklađivanja mentaliteta su:

Ubjeđenje i volja za pobjedom; Kuraž, samouvjerenost i kontroliran strah od neuspjeha; Kontrolirana agresivnost, izdržljivost i fizičku spremnost; Sposobnost podnošenja gubitka; Preuzimanje i traženje odgovornosti; Timska disciplina i timski duh; Odgovornost za tim.

Usklađivanje mentaliteta je savitljivo i može biti razvijeno stepenovano i po modelima. Prirodno, virtuaz sa loptom neće postati figther u duelu sa oponentom. Kontrolirani strah od gubitka, također, ima svoja ograničenja; istinski igrača koji postiže golove neće biti izbačen iz ravnoteže kad šutira uprazno ili ako propusti mogućnost za zgoditak. Dakako, drugi igrač može biti previše prestrašen da šutira, ili igra dugu loptu. To je ta solidarnost i efekat koji igrači imaju jedan od drugog, koji će imati pozitivan utjecaj na usklađenje mentaliteta. Biti odgovoran i osjećati odgovornost za postizanje kolektivne performance je najvažnija alatka za trenera da bi utjecao na individualno usklađenje mentaliteta.

Radna atmosfera igra važnu ulogu u ovome. Pozitivne i negativne, unutarnje i vanjske pojave utječu na atmosferu svakodnevnog rada. Svaka pojava, ma kako nevino izgledala, ima potencijal da utječe na mentalitet tima i uskleđenost mentaliteta na pozitivan, ili manje pozitivan način. Očigledno je da svaki trener treba uviejk biti budan za atmosferu u svom radnom okruženju. Ovo nije lak zadatak, i nema recepta za to. Naravno, trener se ne treba osloniti samo na svoju intuiciju. Kao kod timsko-taktičkog

procesa, postoje, također, smjernice koje strukturiraju ovu akciju. U narednom poglavlju baviću se ovim dublje.

Sažetak

SMJERNICE ZA TIMSKO-TAKTIČKI PROCES IZGRADNJE TIMA

ORGANIZACIJSKE SMJERNICE (SA TAKTIČKE TAČKE GLEDIŠTA)

OSNOVNE ORGANIZACIJSKE FORME

5:3:2, 4:4:2, 4:3:3 i daljnje varijacije; Izbor je, također, određen i:

o Fudbalska historija zemlje;o Tradicija kluba;o Pogledi trenera.

OSNOVNI ZADACIRAVNOTEŽA U TIMU DEFANZIVNA TIMSKA FUNKCIJA KAO STARTNA TAČKA ZA TRANZICIJU I NAPAD

STRATEŠKE TIMSKO – TAKTIČKE SMJERNICEZA PLAY MAKING (STVARANJE IGRE) STRATEGIJU ZA STRATEGIJU KONTRA-NAPADA PO TIMSKOJ FUNKCIJI

Defanzivne strategije Formacija Presing na oponenta Poziciona igra Offside Pokrivanje odbrane

Strategije napada o Formacije o Cirkulacija fudbalao Kick-and-runo Oportunizam

Napadačke strategijeo Napad po bokovimao Napad preko centrao Smjernice za napad u finalnoj fazi

Sve se popravlja i kvari sa individualnim kvalitetama igrača.

Poglavlje 4

OSNOVNA PRAVILA PSIHOLOŠKOG PROCESA IZGRADNJE TIMA

U prethodnom poglavlju centralna tema je bio proces taktičke izgradnje tima. Ovo je nešto što se, uglavnom, događa na terenu. Postoji, također, i proces izgradnje koji zauzima mjesto izvan terena: proces psihološke i mentalne izgradnje tima. Želio bih naglasiti da ovi procesi mogu biti različiti, ali nikako odvojeni.

Također, u sferi psihološkog procesa igradnje tima, smjernice mogu biti formulirane, što strukturaliziranje ovog procesa čini mogućim, sa ciljem postizanja jasnije slike situacije. Baš kao i kod procesa taktičke izgradnje tima, ove smjernice mogu djelovati kao okvir refernci i pružiti vam nešto za nastavak rada. Trener može odlučiti koji su dijelovi njemu korisni.

U svakom slučaju, ovaj proces zahtijeva konstantnu pažnju. U vrhunskom fudbalu događa se da da postoje konstantne snage tokom rada unutar i izvan kluba, koje mogu imati negativne influence na igrače, te, stoga, i duh tima. Često, čak, i male stvari, koje mogu izgledati beznačajne, mogu imati katastrofalne posljedice. Negativno obojen intervju sa medijima, nešto što je rečeno u svlačionici, nezvaničan komentar napravljen od klupskog predsjednika, ili mali incident koji se dogodio tokom treninga...Također, mediji mogu postati trenutna opasnost za odnose u timu, ili odnos između igrača i trenera. Konstantna pažnja je potrebna. Okvir referenci sadrži slijedeće tačke:

HARMONIJA

Trener može dobro funkcionirati jedino ako ima harmoniju u klubu i timu. Izvršni komitet mora pokazati da ima puno povjerenje u trenera. Ovo, također, važi i za menadžment. Izvršni komitet i saradnici (uposlenici i menadžment) i glavni trener moraju formirati blisku grupu i predstaviti se tako vanjskom svijetu. Ako se ovo ne dogodi, možete očekivati da se pojave problemi. Kad postoji situacija jedinstva, postojaće i radna atmosfera međusobnog poštivanja i povjerenja. Npr., kad trener zna kad treba disciplinirati igrača, biće podržan.

Predsjednik, menadžer i trener moraju biti u potpunoj slozi. Ne samo kad su zajedno, već, naročito, kad su sa ljudima izvan kluba, igračiam i medijima. Samo će tada imati čvrst efekat na tim.

Očigledno je da, naročito u vrijeme kad klub ne radi tako dobro, bićete u stanju reći da li ima stvarne harmonije u klubu. To su situacije u kojima će taj efekat biti najjači.

Feyenoord-Rotterdam je dobar primjer kluba koji je, tokom prethodnih nekoliko godina pokazao važnost harmonije u klubu. Nekoliko godina ranije, ovaj klub je bio na ivici sportskog i finansijskog ponora. Uzrok: konstantne polemike između svih strna u klubu (članova odbora, menadmenta i trenera). Mediji su zaskočili na ovu situaciju, te je mizerija postala znatno veća. Nakon što je Rob Baan izabran za (profesionalnog) člana uprave za tehničke poslove, trener Leo Beenhakker je bio angažovan, mir i harmonija su

se vratile u klub. Rezultat je bio da je predsjednik sve manje pravio provokativne opaske preko medija. Radna atmosfera je znatno postala bolja. Grupa individualaca se vratila u kohezivan tim koji je želio da radi zajednički. Trener je mogao bolje utjecati na tim taktički, menadžer je imao nos za dobre igrače, i, gle, šta se dogodilo: Feyenoord je ponovno dobio šampionat.

Postoji, također, dosta primjera na međunarodnoj fudbalskoj sceni. Pogledajmo, samo, njemačke klubove, kao što su Schalke 04, Borussia Dortmund i Bayern Munich. Nekoliko godina ovi klubovi su patili zbog loših rezultata zahvaljujući jakoj borbi između predsjednika i menadžera, s jedne strane, i trenera sa druge strane. Rezulta su bili konstantni konflikti i razočaravajući rezultati. Treneri, jedan za drugim su bili otpuštani. Pojavio se preokret u ovim klubovima jer su internih svađe bile riješene i izvršni komitet i menadžment nisu paničili kad su rezultati bili loši. Konsekventno, vrata uspjeha na međuanrodnim fudbalskim takmičenjima su se otvorila. Kad je klub mijenjao svoje osoblje često, rezultat je bila oportuna igra. Trener mora imati dovoljno vremena da bi zaradio svoje poene kod tima. Za uspješan proces izgradnje tima treba vremena.

Drugi promjer je Real Madrid. Bezbroj miliona je investiran u igrače, ali dogo godina trenerima nije bila data šansa da kreiraju tim od njih, i da postave dugogodišnju politiku. Guus Hiddink je bio odabran za trenera nakon uspješnog Svjetskog kupa 1998. Doveden je kao spasilac i dobio zadatak da radi sa mlađim igračima. Pobijedio je Svjetski šampionat za klubove, ali kad je ozbiljno mislio srezati neke igrače, snage iz pozadine su se počele pojavljivati. Izvršni komitet Real Madrida bio u ovakvoj istoj prijemčivoj sitaciji, i Guus Hiddink je bio prisiljen, baš kao i mnogi treneri prije njega, da ode. Kad težite ovakvoj politici, platićete cijenu za to.

Predsjednik FC Barcelone zaslužuje mnogo više divljenja. Rezultat u španskom takmičenju bio je prilično katastrofalan tokom prve sedimce rada Lousa Gaala za kormilom Barcelone. Pritisak, ne samo od vanjskog svijeta, već, također, i od izvršnog komiteta da preduzme akciju, mijenjao se sedmično. Dakako, Nunez je zadržao podršku Louisu van Gaalu. U ovom slučaju su uspostavljeni temelji za kasniji uspjeh. Dobar predsjednik, koji prvenstveno služi interesima tima, vrijedi zlata. Kad je on, također, u stanju da odabere dobrog trenera, zaslužuje spomenik.

Predsjednik,koji je preambiciozan, može ometajući faktor kad se teži harmoniji. Predsjednik je važan za klub kad dođe do vanjskih kontakata sa sponzorima, organizacijaqma, institucijama i političarima. On sa sobom nosi krajnju odgovornost u ovoj oblasti. On je, također, odgovoran za organizaciju u klubu, ali, često će ovo delegirati menažment timu kluba. Dakako, predsjednik ne bi trebao biti uključen u fudbalsko-tehničke manire. Trener nosi krajnju odgovornost u ovoj oblasti. Kad predsjednik napravi opasku o tehničkom aspektu, on će, definitivno, kreirati razaranje. Ovo, također, važi kad predsjednik daje priliku timu da daje izjave u vrijeme kad su rezultati razočaravajući. Ovo će, skoro uvijek, biti protumačeno kao znak nepovjerenja prema treneru. Ovu bujicu glasina će biti teško zaustaviti.

MEDICINSKO OSOBLJE

Tokom važnih međunarodnih turnira, ljudi i pojave izvana, mogu imati negativan utjecaj na harmoniju. Poznate su diskusije o medicinskoj brizi za igrače nacionalnog tima tokom Europskih i Svjetskih šampionata. Tokom turnira sa tako velikim interesima, igrači se, naravno, žele što prije oporaviti nakon povrede ili drugih neugodnosti. Neki od ovih igrača preferiraju da se konsultiraju sa svojim terapeutima.

U toku Eura '88 u Njemačkoj, bio sam konfrontiran sa ovakvom istom situacijom. Nekolicina igrača je bila tretirana od haptonomista (specijaliziranih terapeuta za masežu). Tražili su od mene da im radi tretmane dok su u kampu. Prirodno, prvo sam konsloutirao timskog liječnika, Frits Kessela. On nije bio oduševljen ovim zahtjevom, jer je bio uvjeren da će ovo biti protumačeno, od strane medija, kao nepovjerenje prema KNVB medicinskom osoblju. Diejlo sam s njim ovu brigu, jer je ovaj terapeut uživao biti u centru pažnje malo previše.

Objasnio sam ovo igračima koji su imali ovaj zahtjev. Dakako, zato jer je u najvećem interesu trenera da igrači osjećaju da su učinili sve što je u njihovoj moći da budu fizički i mentalni u formi, složio sam se sa ovim tretmanima na lokaciji izvan hotela.

Veoma je važno da uhvatite takve signale od igrača u ranoj fazi i komunicirate u igračima uključenim u to. Osobni interesi trebaju naći oslonac kad u pokušaju da se dostigne što optimalniji nivo izvedbe. Da bi se ovo postiglo, esencijalno je imati harmoniju u grupi, naročito kad ste u sitaciji gdje su mediji žedni novosti.

KOLUMNE

Prijetnja harmoniji u grupi tokom takvih turnira mogu biti kolumne pisane od strane zvijezda-igrača za novine i magazine. Ne možete im zabraniti da bpišu. Igrači zarađuju mnogo novaca pišući ih, i takvi igrači imaju slobodu da odaberu pisanje.

Blagovremeno, naglašavam nekompatibilne prednosti i interese. Oboje, i tim i trener imaju korist od smirenog okruženja tima. S druge strane, mediji vole uzbuđenja. To je zbog toga što mediji uvijek podržavaju individualne igrače, onda ne moraju uzeti u obzir interese tima. Ne možete ih kriviti za ovo, jer je najlakše pogoditi člankom u novinama kad su vremena turbulentna. Novinari su, često, lovci koji traže novosti koje će napraviti više spektakla. U skoro svim slučajevima oni mogu naći nekoga da uradi njihov prljavi posao. Opasnost gubljenja mira će tada kucnuti na vrata kluba. Istog momenta harmonija u timu je narušena.

Tokom Europskog, ili Svjetskog šampionata naravno, igrač sam ne piše kolumnu. On mora ovisiti od toga šta 'pisac' čini sa svojim komentarima. Igrač mora ovo blagovremeno dobro procijeniti. Nadalje, ovim igračima ne bi trebalo biti dopušteno da u svojim kolumnama naglašavaju kriticizam za suigrače, taktiku korištenu u meču ili rad trenera. Ravnoteža između individualnih i timskih interesa je ovdje na djelu.

KARAKTER

Šanse da se pojave nemiri u timu su veće u Holandiji nego, recimo, u Španiji i Italiji. Njihovi igrači radije prihvataju zahtjeve trenera nego holandski. Kao i većina Holanđana, ovi igrači su, također, hitri da izraze svoje mišljenje. Mediji vole ovo iskoristiti. Dakako, to može imati i pozitivan utjecaj na timsko-taktički proces izgradnje tima. Holandski igrači koji se ususde da izraze svoje mišljenje, često su krearivni na terenu. Oni poduzimaju inicijativu i pokušavaju naći rješenja.

Vratimo se harmoniji u klubu. U svakom slučaju, cilj mora biti nastojanje za optimalnom voljom, stavom i motivacijom igrača, osoblja i izvršnog komiteta da zadrže radnu atmosferu što je pozitivnije moguće. Također, fudbalski orjentiran smisao može funcionirati kao zajednički 'san', npr: ne biti istjeran iz kvalifikacija za Šampionsku ligu, ili završiti među prvih 5 na tabeli. Posrednik neprocjenjive veze je dugoročna vizija koja se odnosi na fudbalske poslove. Ovo je smjernica za omladinski edukativni sistem, stil igre, za kod vođenja i potrebu da se prati godinama. Čak i koncept 'čuvanja kulture kluba' igra ulogu u ovome. Ovo nije jednostavan zadatak u radnoj atmosferi u kojoj oportunizam i nepredvidivost igraju važnu ulogu. Zbog toga je važno da sve oblasti radne snage podrže viziju.

PRAVILA VOĐENJA NA TERENU I IZVAN NJEGA

Pravila vođenja su potrebna kako bi se imali obostrano ispravni odnosi. Važno osnovno pravilo je: ne kritikovati suigrače, trenera, izvršni komitet ili korištene taktike, prema bilo kome ko će iskoristiti i izvana narušiti timsku strukturu. U timskoj strukturi moralo bi biti što je moguće više mogućnosti. Pravila po pitanju jela, pospremanja, dolaska na vrijeme na vježbe i kad se ide na putovanja, ili sastanke, također su važna. Ukratko, set smjernica sa glavnim ciljem kreiranja osjećanja pripadnosti timu, i timskoj disciplini. Takva pravila vođenja na i izvan terena samo ima smisla, ako su potpomognute, ne samo od strane trenera, već i od samih igrača. Trebate nastojati da kapiten ili drugi ključni igrač u timu podstakne ove dogovore i da pravi primjer ostalima. Ovo funkcionira mnogo bolje nego da trener konstantno forsira ova pravila.

Dajući ove primjere iz moje dugogodišnje karijere trenera, pokušaću razjasniti kako se nositi sa sprovođenjem ovih pravila vođenja.

KRITIKA

KNVB je izvršio dosta pritiska na mene da postanem trener nacionalnog tima za nastupajući Euro '92 u Švedskoj. Pristao sam po cijenu 'sigurnije pozicije' člana upravnog odbora. Ovaj teški posao počeo je prijetljskom utakmicom na putu. Na aerodromu u Amsterdamu, pojasnio sam svim igračpima da će uspjeh biti moguć ako budemo imali dobru atmosferu u timu. Nakon fijaska tokom Svjetskog kupa '90, u Italiji, elaborat objašnjenja nije bio potreban. Za ovaj fijasko uveliko se može kriviti nedostatak harmonije, nedostatak međusobnog poštivanja, klika u timu.

Negativni komentari u medijima bili su direktna prijetnja. Zabranio sam igračima da kritikuju suigrače, trenera iliu taktiku preko medija. Dakako, bilo im je dopušteno da kritikuju svoju izvedbu...

Nedugo nakon ovoga, pročitao sam članak u kojem Ronald Koeman kritizira korištenu taktiku nacionalnog tima. Sama po sebi ova kritika je bila blaga, ali je bila protiv dogovora politike tima. Poslao sam mu fax u kojem sam mu objasnio da će ovaj intervju imati posljedice. Naročito kao jedan od tim lidera, trebao je znati i osjećati da su ovi komentari neprikladni i nepotrebni u ovom momentu. Naglasio sam mu da, u najboljem interesu tima, moram da ga suspendujem za jedan meč.

Kao trener, trebate biti sretni, kad je ključni igrač prekršio pravilo, ako bude kžnjen zbog ovoga. Kad 18-ti igrač prekrši pravilo, to nema utjecaja na psihološki proces izgradnje tima. Pažnja koju je ova suspenzija izazvana u medijima imala je željeni efekat.

Nedavno sam razgovarao sa Koemanom o ovom incidentu. On sada može razumjeti ovu suspenziju jer je i sam trener. Tad kad se to dogodilo, nije. Kao trener, ne smijete ni prenoćiti sa ovim, a da ne reagirate u najboljem interesu za tim, također, dugoročno. Igrači ne shvataju dovoljno, obično nenamjerno, rezultate izlaganja svojih mišljenja.

DOGOVORI

Ronald Koeman još ima problem sa solucijom sa kojom sam se ja pojavio za drugi problem. Bili smo u trening kampu pripremajući se za Euro '88 u Njemačkoj. Zahvaljujući činjenici da je sezona duga u Španiji, Barcelona je jš imala da odigra mečeve. Bilo je još dogovorenih mečeva, koji su bili važni za šampionat. Trener Barcelone, u to doba, bio je holanđanin Johan Cruijff. Pozvao me sa zahtjevom da dam vremena Ronaldu Koemanu kako bi mogao igrati u važnom meču lige. Odgovorio sam da ću bići počašćen njegovim zahtjevom, dakako, samo za ovaj meč. Naravno, morao sam imati na umu interes nacionalonog tima.

Kad se Ronald Koeman vratio u trening kamp, pitao je da li može da se vrati u Barcelonu da odigra još jedan meč. Nije mi se ovo dopalo od Johana Cruijffa. Trebao je Koemanu reći 'dogovor je dogovor'. Još uvijek se sjećam sastanka sa Ronaldom Koemanom, kad sam mu rekao da može otići u Barcelonu. Naravno, ukoliko on to uradi ja ću, definitivno, odabrati Danny Blinda da igra umjesto njega. I, ne samo za finalne pripreme meča protiv Francuske, već, također, za mečeve tokom Europskih šampionata. Koeman je bio, veoma, razočaran, čak je pitao kapitena Ruud Gullita i drugog kapitena Marco van Bastena da razgovara sa mnom i da pokuša da se predomislim. U datoj situaciji nisam osjećao da ovo treba. To nije imalo nikakve veze sa mojim osjećajem da Koeman ne zaslužuje ovaj meč, iako je on imao osjećaj da je to razlog. U tom periodu priprema, bio sam obavezan da stavim interese tima ispred interesa igrača.

Ranije sam rekao: Ronald Koeman još ima probleme sa donošenjem odluka. Ovo će se, možda, promijeniti kad se, kao vrhunski trener, konfrontira sa sličnom situacijom...

U svakom slučaju, ovo je tipična situacija igrača koji misli na osnovu svojih ideja i interesa, u suprotnosti sa trenerom koji je obavezan da bude na strani tima i postavi i čuva pravila vođenja na i izvan terena. U ovom primjeru nismo ni počeli uzimati u obzir interese Danny Blinda.

Svaki trener treba odlučiti kako će čuvati pravilnu ravnotežu između interesa tima i interesa pojedinca. Ovo je, često, delikatna igra. Tokom sezone 1999-2000, Ruud Gullit se osjećao žrtvom ovoga dok je vodio Newcastle United. U svakom slučaju, mora se komunicirati. Teško je, za bilo koju osobu ignorirati njegove osobne interese. Obično možemo vidjeti potrebu da drugi ovo rade, samo ne mi! Postoje smjernice za ovo, ali one nisu gotova rješenja. Svaka situacija je makar malo drugačija.

FINESE

Slijedeća dva primjera su veoma prepoznatljiva. Tokom jedne od mojih raniji godina u Ajax-Amsterdamu, dobro poznati igrač je stigao prekasno. Dao sam mu veoma važnu finesu. Količina finese nije bitna. Dakako, dati signal jeste; pravilo dato na vrijeme doprinosi svima. Ovaj igrač nije prihvatio ovu činjenicu i prijetio je izvršnim komitetom. Nakon toga sam mu rekao da ću biti iznenađen njegovim potezom, ali ga ne mogu spriječiti od toga. To je bilo sve što sam rekao. Slijedećeg danabio je članak u novinama o ovom incidentu. Tako mali incident iznenada se preuveličao izvan svojih proporcija. Drugog dana, kasnije, igrač se predomislio i cijeli incident se razriješio. Moglo je završiti i drugačije. Incident, kao ovaj, dokazuje da takav konflikt treba da se riješi privatno. Dakako, u vrhunskom sportu i zidovi imaju uši.

Tokom Svjetskog kupa 1974, druga takva mogućnost se pojavila. Tim lider je bio uhvaćen kako ide u bar, kršeći pravilo tima. Iskoristio sam ovaj incident kao predstavnika uvezivanja grupe. Pozvao sam sve igrače na sastanak i tražio od igrača da čekaju vani, dok se ne donese odluka da li da se igraču dopusti da ostane. Rekao sam timu da sam odbio da djelujem kao policajac tokom turnira i da neću imati problema ukoliko ovaj igrač bude odstranjen iz tima. Rekao sam im da želim da se konsultiran s njima, jer odstranjivanje ovog igrača može imati dalekosežne poslejdice za ciejlu grupu zbog toga jer on ima ključćnu ulogu u timu. Na kraju je grupa odlučila da ovom igraču, koji je, kao malo dijete morao čekati u hodniku, da još jednu šansu. Odogovornost da se dođe do ovog rješenja odmah stavlja pozitivan pritisak na grupu da sse drži timskih pravila. Ovo je bio smisao ovog sastanka. Ponovno, bio sam sretan, kad je riječ o važnom igraču, da je ovaj pristup imao željeni efekat. Kao rezultat, ovaj incident nije procurio u medije...Ovo je pozitivan znak da je solidarnost tima dobra.

TIMSKA HIJERARHIJA

Što je jača osobnost trenera, lakše mu je da utječe na hijerarhiju tima. Kad ste tip trenera koji se ne nalazi prirodno iznad igrača, onda morate očekivati da će nekoliko ključnih igrača pozitivno utjecati i preuzeti ulogu redara u timu.

Fudbaleri znaju da postoji određeno rangiranje u timu. Igrači koji su na dnu te lejstvice, obično to prihvataju. Trener treba biti budan prema igračima koji su gotovo na vrhu hijerarhije. Za njih će uvijek postojati dan kad će oni osjećati da je njihov red da budu na vrhu lanca ishrane! Morate budno posmatrati ovaj proces, i pitati sebe da li je taj momenat, stvarno, tu, ili ne. Ako nije, onda ćete trebati djelovati drugačije, kako biste prevenirali velike probleme da se pojave. Rangiranje u timu nije konstantan faktor! Sami sportaši imaju potrebu za prirodnim tim liderima. Oni traže da trener, temeljito, slijedi ovaj proces. Da posoljedice mogu biti drastične kad trener reaguje prekasno, bilo je očito tokom Eura '96 u Engleskoj. Edgar Davids i Clarence Seedorf više nisu prihvatili red rangiranja u holandskom nacionalnom timu. Ovo ponašanje bilo je izvor formiranja klika u timu. Trener Hiddink je djelovao tako što je posalo Davidsa kući. Ovo je bila najdrastičnija mjera koja je mogla biti poduzeta. Takav proces ne može više biti preveniran zbog uloge medija. U to vrijeme nisam bio dio tima, pa mi je teško reći da li je ovo moglo biti riješeno drugačije. Dakako, ja sam zagovarač rješavanja ovakvih problema unutar ljudi uključenih u ovaj problem. Zatim, uvijek postoji mogućnost iznalaženja alternativnih rješenja. Naravno, ovo nije, uvijek, moguće, i trener gubi meč.

Ako obraćate veliku pažnju na detalje, možete prepoznati postojanje takvih konflikata gledajući igru. Neki igrači neće služiti drugima, neće trčati kao inače, i odbaciće svoje osnovne zadatke samo malo ranije nego normalno. Izvan terena ovaj proces izaziva male iritacije, koje imaju negativan utjecaj na atmosferu u timu. U dodatku, ovaj incident je bio napuhan izvan proporcija zahvaljujući medijima. Takav slučaj će, onda, narasti nekontrolirano. Nema koristi poricati, bilo kome, da u tome ima istine. Mediji će skočiti na slučaj, kao što je ovaj, jer im treba nešto interesantno o čemu će pisati svaki dan tokom ovakvog šampionata.

Drugi primjer problema koji se pojavljuje je zbog toga što hijerarhija u timu nije prihvaćena. To se dogodilo tokom priprema holandskog nacionalnog tima za Svjetski šampionat 1990 u Italiji. Izvjestan broj incidenata je slijedio jedan za drugim. Prije svega, igrači su izjavili da nemaju povjerenja u sposobnosti trenera Thijs Libregtsa, da ih vodi tokom Svjetskog kupa. Ruud Gullit je bio njihov glasnogovornik. Ovo stavlja KNVB u tešku situaciju. Da li bi trebalo da podrže svog trenera ili suspendiraju neke ključne igrače? Kad se ovo dogodi, stvarna praksa nas je naučila da ovo kreira nemoguće uvjete rada za trenera. Dakako, trener nije prihvatio svoje otpuštanje (što je neuporedivo u historiji) i otišao je sa ovim na sud. Sudac je želiop znati koliko je igrača izgubilo povjerenje u trenera. Ovo je prisililo KNVB da pozove sve nacionalne igrače, uključujući i one koji igraju vani, da održi sastanak sa kojeg će se njihovo mišljenje uzeti u obzir. Ovo je bilo suviše čudno da bi bilo istinito. Ova farsa se dogodila na nacionalnom aerodromu u Amsterdamu. Ovo je prouzrokovalo veću podjelu u timu, jer igrači nisu željeli povjerovati da nemaju druge opcije do da se pridržavaju sučeve narebe. Igrači su osjećali da je KNVB izvrdao svoju odgovornost. Ovaj scenario samo proizvodi gubitnike; Thijs Libregtsa, igrače, KNVB, i, iznad svega ruiniranu atmosferu za nasljednika.

Ovo nije bio kraj priče. Igrači AC Milana, Gullit, Rijkaard i Van Basten definitivno su željeli da Joahn Cruijjf bude nasljednik. U međuvremenu, došlo je vrijeme da se tim treba pripremiti za turnir. Trener Ajax-Amsterdama, glavni dostavljač igrača nacionalnog tima, u to vrijeme bio je Leo Beenhakker. Iako je bio drugi izbor poslije Johana Cruijffa,

izvršni komitet KNVB, čiji sam ja bio član, odlučio je ponuditi trenersku poziciju Beenhakkeru jer program treba da počne ubrzo. Bilo je očigledno da je to bila 'nemoguća misija'. Nakon svega što se dogodilo, nije uspio da sredi razlike u mišljenjima u timu. Zbog ove činjenice, nacionalni tim 1990. niije postigao svoju najbolju izvedbu. Usklađenje i timski mentalitet nisu bili optimalni, što je bila pretpostavka za dobru izvedbu na takvom turniru svjetske klase.

Sasvim drugačiji prostup: uloga Vanenbourga tokom zadnje godine u PSV-Eindhovenu je primjer neuzimanja u obzir prirodne hijerarhije u timu. Igraču je prirodno da bude tim-lider na i izvan terena. Nije slagalo sa karakterom Vanenburga da bude tim-lider. Dakako, ljudi u PSV-u su željeli da on preuzme ovu ulogu. Krajnji rezultat: Vanenburg, njegovi suigrači i osoblje su bili frustrirani.

Primjer iz mog trenerskog iskustva: Incident se pojavio tokom kvalifikacionog perioda Europskog šampionata 1988.god. Možemo se kvalificirati za turnir u finalnom meču u i protiv Grčke. Naš kapiten došao je u trening kamp s povredom. Dakako, kad je dan meča stigao, on je osjećao da može igrati. Mogle su se osjetiti tenzije u svlačionici prije meča. Kao trener sretni ste kad počne zagrijavanje, tako da se tenzije mogu osloboditi.

Deset minuta prije igre kad smo se vratili u svlačionicu, kapiten je izjavio da je previše povriejđen da bi počo meč. U tom momentu, ovo je bio ogromno razočarenje za tim. To se moglo vidjeti na licima igrača. Ja sam se razbjesnio na ovog igrača i rekao mu da ne može više biti kapiten. Ovo, možda, niije bio adekvatan odgovor. Dakako, ovakav incident se koristi kao vezni faktor za igrače koji počinju meč. Ovako koristite igrača u tom momentu. Ne žalim što sam ovo napravio. Na ovom nivou, u tako krucijalnom momentu, osjećao sam da će cilj opravdati sredstvo.

Napravio sam, naravno, drugu grešku u tom momentu. Kapiten je ostao sam, kao ranjena životinja, u svlačionici. Naravno, on je postao zahvalna žrtva medija. Trebao sam, makar, imati nekoga od ljudi ili člana odbora da drži medije izvan svlačionice. Drugo iskustvo, iz kojeg treba naučiti lekciju...

Da i kapiten nacionalnog tima može napraviti grešku, dokazuje, ponovno, da stalno trebate da se fokusirate na stav i ponašanje igrača prema timskom radu. Igrači imaju prirodnu tendenciju da misle o onome što je najveći interes za tim, a ne za njih osobno. Za igrača je teško da misli o interesu tima kad je na osobnu štetu. Kad je riječ o drugim igračima, oni se, naravno, slažu da treba da misle na interes tima.

Ovo, naravno, ne važi samo za fudbalere. Kruži priča kad je Timmer, prinudni upravitelj multinacionalnog Philipsa bio angažiran da dovede poslove kompanije u red, otišao na aerodrom, kad je nekoliko menadžera bilo spremno da ode na službeno putovanje na daleku destinaciju. On ih je pitao da li je moguće da obave taj posao telefonom umjesto da idu na tako daleko putovanje. Nije svima odgovaralo da odustanu od atraktivnog puta, a da uzmu u obzir najveći interes kompanije. U općoj slici, ovo može igredati beskorisno. Ono što je važno je stav ljudi na koje se odnosi, ne toliko incident sam po sebi.

Tokom kriznog perioda koji se dogodio u Philipsu, Gdin. Timmer je proveo puno vremena i snage na izgradnji tima. Sastanci tima bili su svakodnevno. Naročito u dominantnoj ulozi. U sportu ona služi kao neprocjenjiva pretpostavka za realizaciju timsko-taktičkog procesa izgradnje tima. Ovo ne igra tako veliku ulogu u poslovnom

svijetu. U kompaniji jednostavno nema takve direktne konfrontacije između dviju strana. Iznad svega, ispravan radni stav je to što je važno. Psihološki aspekt.

CARSTVA

Kao što je rečeno ranije: 'Svaki igrač osjeća da je on carstvo za sebe'. Jedan igrač više od drugog, a najpopularnije zvijezde, obično, najviše. Glavni zadatak trenera je da ujedini ova 'carstva' kao i da kreira jak tim. Svaki igrač želi blistati na način koji je, za njega, najbolji. Ovo je noramlno ljudsko ponašanje, ali u timskoj postavci, pojedinac je od manje važnosti za tim, interese tima i uspjeh. Igrači mogu blistati, ali samo u najboljem interesu za tim. Ovo se događa uravnoteženo, dok ima uspjeha. Kad zaprijeti da se pokvari, igrači imaju tendenciju da sačuvaju svoj osobni imidž. U Barceloni, gdje ima dosta pritiska koji kritizira sve i svakoga, naučio sam da prepoznam ovo ponašanje igrača kao panične napade. Oni igrači koji su najprijemčiviji za ovo ponašanje počeli su igrati sve više za sebe. Timska disciplina, neprocjenjiva baza za izvršenje njihovih timski zadataka i timska funkcija su se smanjile. Zbog toga, je nivo performance vidno opao.

Ja sam profitirao iz ovoga jednom kad sam trenirao 1. FC Koln. Izgubili smo sa 0-1 kod kuće protiv Barcelone, u meču Kupa UEFA-e. Niko nije mislio da ćemo napraviti zgoditak i stići do slijedećeg kruga. Prije meča u Barceloni, razgovarao sam sa timom o šansi koju bi imaliu slučaju da damo prvi gol. Znao sam, iz iskustva u Barceloni, da ako bi se to dogodilo, igrači Barcelone bi bili nervozni i odbacili bi svoje osnovne zadatke.

Trebate imati sreće u takvim mečevima, u kojima Barcelona ne bi iskoristila svoje šanse početkom meča. Nakon 15 minuta moglo je biti 2-0 za Barcelonu, ali mi smo dali gol iz kontra-napada i scenario koji sam predvidio se obistinio. Njihova organizacija na terenu je nestala i mi smo pobijedili Barcelonu 1-4.

JASNI CILJEVI

Svaki trener treba imati vještinu da formulira realne i izazovne ciljeve koji odgovaraju igračima. Oni pružaju uvid svim uključenim stranama. Jasni ciljevi su vezivni elementi za tim.

U timsko-taktičkom procesu izgradnje tima, već sam opisao kako sam se konfrontirao holandskom nacionalnom timu 1974.god., prilikom pripreme za Svjetski kup sa novim i uzbudljivim konceptom. Kad je cijeli tim podržao ovaj napadački koncept, ovaj cilj je postao perfektno vezivno tkivo. Mogao sam si dopustiti samo da predstavim ovaj novi koncept u našem stilu igre jer sam mogao koristiti jedinstvenu grupu igrača. U suprotnom, ovaj cilj ne bi bio realan, i imao bi kontra-efekat.

Bilo mi je jasno 1988.god. da smo imali sjajne pojedine igrače. Ova, nova generacija fudbalera, Van Basten, Gullit i Koeman, trebali su čuti, ponovno i ponovno, da su dobri igrači, ali, još uvijek, ne tako dobri kao tim za Svjetski kup 1974.god. sa Joahnom Cruijjfom i ostalima. Onda se mogao koristiti ovaj vezivni efekat. Nastavljate govoriti

grupi da ovdje u Njemačkoj, kad su prethodne generacije gubile šampionate priej 14 godina, moguće je pobijediti sa dobrim fudbalom.

Slijedeće, pored timskih ciljeva, većina trenera, također, formulira ciljeve pojedinim igračima. Trener Foppe de Haan je ovo činio u svom klubu Heerenveen. Kao i u korporativnom svijetu, on je ovo napravio u početku sezone, i držao evaluacijske razgovore sa igračima. Između ostalih stvari, igrači su pisali šta žele popraviti taktički i tehnički ove sezone i koji su njihovi idividualni ciljevi.

ZAJEDNIČKI NEPRIJATELJ

Tokom psihološkog procesa izgradnje tima trener može koristiti 'zajednički-neprijatelj-pristup' kao vezivnog posrednika za tim. Veoma dobro poznata situacija se pojavila tokom uspješnog Europskog šampionata 1988.god., kad smo tim i ja, veoma promišljeno, reagirali protiv članova odbora Fudbalskog saveza Holandiije. Ovo nije bilo baš prikladno ponašanje, s moje strane, ali članovi odbora su, očigledno, stavili osobne interese ispred interesa tima. Pokušao sam koristiti ovu činjenicu u našu korist; potreba ne poznaje zakon. ('Nužda zakon mijenja').

Ova epizoda počela je tokom kvalifikacija za Euro '88, u 1986.god. Tokom tog vremena bio sam tehnički direktor za KNVB a ne trener nacionalnog tima. Ovo je bio namjeran izbor, osjećao sam da sam uradio moj dio kao trener na tom nivou, i imao sam želju da radim na kreiranju dugoročne politike. Dakako, problemi su se odmah pojavili. Prvi je istupio Kees Rijvers, kao trener i njegov nasljednik Leo Beenhakker je osjećao da, nakon jedne godine, nije primio odgovarajuću podršku od izvršnog komiteta. Obnova njegovog ugovora je odgođena na neko vrijeme. Gledajući to unatrag, on se, možda, ojećao blagoslovenim jer je imao mogućnost da prihvati ponudu Real Madrida.

Reultat je bio da, ponovno, nismo imali trenera, i ja sam odlučio da preuzmem taj posao. Dakako, nešto osobujno se događalo. Nekoliko ljudi me informiralo da član izvršnog komiteta KNVB, koji sjedi u VIP loži stadiona nije uživao u uspjehu nacionalnog tima. On je bio mišljenja da Johan Cruijjf, klupski trener većine igrača, trebao nešto reći o tehničkoj strani fudbala nacionalnog tima. Kao rezultat, dobre izvedbe tima nisu odgovarale ovom članu izvršnog odbora. Moglo bi izgledati kao nevjerovatna priča, ali stvarno se dogodila! Ima i više o ovome: novine bi bisale o igračima nacionalnog tima, šta treba da nauče i kako da igraju fudbal, kad se, ponovno, vrate u Ajax, nakon vremena provedenog u nacionalnom timu, pod mojim vođstvom.

Nakon toga sam posjetio predsjedavaljućeg KNVB-a, informirajući ga o ovoj besmislenoj situaciji koja se dogodila, i dao svoju ostavku. Nisam želio i nisam mogao raditi više pod ovakvim okolnostima. Eventualno, primio sam ok pod uvjetom da stavim 450.000 guldena kompenzacije. Izvršni komitet je ibo uvjeren da je ponuda od PSV-Eindhovena bila razlog za moju ostavku. Ostao sam do sastanka sa KNVB. Na zadnjem sastanku, član odbora me pitao da li sam još motiviran dovoljno da vodim tim u Euro '88. Dakle, ako je ikad iko bio motiviran da radi dobro, to sam bio ja u tom momentu! Informirao sam ih da bih otišao odmah nakon završetka turnira.

Počeo sam pripreme za turnir sa pomiješanim osjećanjima prema nekim članovima odbora. To je, samo po sebi, kreiralo polje tenzije.

Ova priča se nastavlja na turniru. Prije svega, trebao sam svakodnevno imati sastanke sa Predsjedavajućim Jacques Hogewoningom o svemu što se događalo oko nacionalnog tima. Već sam objasnio svoje razloge zašto predsjedavajući ne treba da se miješa u fudbalske tehničke poslove. Nalazim da je ovo veoma težak zadatak. Zatim sam rekao predsjedavajućem da 'nemam vremena tokom dana i da on za ovo nema vremena navečer, pa je jedino vrijeme koje je ostalo, rano, ujutro prije doručka...' Sastao sam se jednom s njim i nakon toga ovaj 'problem' se riješio sam od sebe. On se nije mogao sresti sa mnom u 8 sati ujutro, nakon teške večeri.

Bilo mi je teže reagirati na tri druge situacije, koje su se pojavile, jer su ugrožavale direktne interese tima. Rečeno jače: još osjećam bijes, kad pomislim na to. Počelo je haosom oko dopunskih karata za igrače. Jedan igrač je dobio cijeli komplet, dok drugi nije dobio ništa. Govorimo o podgriajvanju problema... Bila je, također, ponuda od izvršnog komiteta, da igrači, nakon meča, čekaju u neutralnoj zoni do polaska, natrag, u hotel. Smatrao sam da je to izvandredna ideja. Uvijek trebate čekati na igrače da se napravi doping test i to bi bila prilika za ostale da se vide sa svojom porodicom. I šta se dogodilo? Izvršni komitet nas je ikoristio. Soba se brzo napunila sponzorima i mediji su napravili stampedo na igračima. Onda sam objavio da nećemo više ići u ovu 'neutralnu' zonu, već u hotel. Igrači su me podržali u ovome.

Ima još jedna priča koja dokazuje da je izvršni komitet igrao prljavu igru 1988.god., umjesto podrške nacionalnom timu. Ovo se dogodilo prije prvog meča na turniru protiv Rusije. Bilo je oko 30 minuta vožnje od hotela do stadiona sa policijskom pratnjom.

Počelo je dobro, igrači vole takvu policijsku pratnju. To kreira malo pozitivne agresivnosti, atmosferu koju je dobro imati prije meča. Dakako, vozač autobusa nije koristio poznatu kraticu, i krenuo u najveću saobraćajnu gužvu kroz centar grada. Nevjerovatno! Nakon 1,5 sat sjedenja u ovom autobusu, atmosfera se promijenila. Govorimo o zakašnjelom dolasku na otvaranje Europskog šampionata. Na kraju, probili smo se kroz saobraćaj i ušlii drugim putem na stadion. Retrospektivno, bilo je jasno šta se dogodilo. Vozač autobusa je dobio zadatak da proveze autobus pored hotela gdje je bio prijem za izvršni odbor KNVB-a i sponzore. Ovaj hotel ima veliki balkon i kad bi članovi odbora i sponzori bi mogli skandirati... Od tog momenta, proglasio sam članove odbora 'zajedničkim' neprijateljima tima i napravio vezni impuls od njih.

Ponekad su i mediji 'pogrešno korišteni' za postizanje ovog cilja. Primjer ovoga je guranje u vodu novinara holandskih nacionalnih novina tokom Svjetskolg kupa '74. U očima igrača i osoblja, bio je prekritičan. Italijanski tim je otišao i dalje u ovome, tokom Svjetskog kupa '82, te proglasio totalni medijski bojkot... 'Mi, kao tim, protiv ljutog, vanjskog svijeta' – ideja može se koristiti na bilo kom nivou. Pretpostavka je, naravno, da trener, osoblje i igrači, svi osjećaju isto. Smiješno je da sam i ja sam bio iskorišten kao zajednički neprijatelj. Ovo se pojavilo tokom Svjetskog kupa 1990.god., u Italiji. Ne toliko bio trener koliko član odbora koji je bio uključen u tehničlke poslove nacionalnog tima. Ovo je bio razlog koji sam prezentirao na svakoj trening sesiji. Bilo je tenzija u timku od početka, i, zbog toga što su bili razočaravajući rezultati, amosfera nije bila nimalo bolja. Očigledna poređenja su bila napravljena sa uspješnim turnirima, kao što je Euro '88. Nakon katastrofalnog meča protiv Egipta (1-1) u Palermu, i promjenjivog stava nekoliko igrača tkom vježbi, trener Beenhakker se povukao sa svojim timom u svlačionicu da

izbjegne zastrašujuću munje. Zatvorio je vrata svlačionice na dramatičan način i započeo verbalnu oluju. Slijedio je historijski grmeći govor u nastojanju da pokuša spasiti što se spasiti da. Nakon toga, čuo sam od igrača da je trener naglasio oproštaj od Euro '88 sindroma, a naročito od duha Michelsa. Pišem ovo na ljepši način nego što su to bile riječi Beenhakkera, tokom tog govora. Kad se stavim u njegovu poziciju, mogu čak, razumjeti zašto je bilo tako. Gledamo iz prave perspektive, možete razumjeti da to nema nikakve veze sa nedostatkom poštivanja. To je bilo očajničko nastojanje Beenhakkera da kreira jedinstvo sa timom. Trener može i mora ovo uraditi. Dakako, trebao mi je reći sam šta se dogodilo.

KULTURA KLUBA

U psihološkom procesu izgradnje tima, kultura kluba igra važnu ulogu. Kultura kluba je opća vizija kluba. Vizija je podržana od svih u klubu, od igrača, do osoblja i predsjedavajućeg. Primjer može biti da svi znaju da, ukoliko žele biti u klubu, moraju poštivati određena pravila. Svaki klub naglašava druge oblasti. Ovo je u redu sve dok kultura kluba ostaje prepoznatljiva.

U Real Madridu, svaki igrač je znao da će biti otpušten ako ikad napadnu klub, javno. Ovo važiu i za zamjenu i za zvijezde-igrače. Dakako, ovi, isti, igrači znaju da uvijek mogu računati na klub u teškim vremenima, čak i kad prestanu igrati.

U Holandiji, Ajax-Amsterdam je veoma dobro poznat klub sa jakom kulturom. Kultura u Ajaxu je prepoznatljiva kroz njihov stil igre, koji je rezultat njihovog procesa izgradnje tima. Svaki igrač, od U-10 do strikera prvotimca, zna šta se od njkega očekuje ako igra za Ajax. Ovo kreira jaku vezu u klubu. Što je jača i prepoznatljivija kultura u klubu, on bolje funkcionira.

U kulturi Ajaxa, osjećanje jedne velike porodice je važan aspekt kluba. Tako jaka kultura će pomoći klubu da opstane u teškim vremenima. Klub je otporniji na negativne faktore, pa menadžment i izvršni komitet neće biti napdnuti tako brzo. Niko ne iznosi prljavi veš kluba van. Ovo je jedino moguće kad ključni individualci u okviru kluba ponavljajući govore istim uvjerljivim jezikom.

Osnovno pitanje u dobroj klimi izgradnje tima je: šta je kultura u našem klubu? Koji osnovni principi i osnovni dogovri su nam važni? Takva klima kreira povjerljivo osjećanje i međusobno poštivanje od svih uključenih. Dakako, ovo ne garantira da nikad ne može biti loše. Ovo je samo jedan od aspekata izgradnje tima. On brine o posljedicama politike u klubu. Kad prolazi kroz teška vremena, a svaki klub prolazi kroz takav period, ovo kreira najbolju garanciju za preživlajvanje kao 'porodica'. Postoji puno poznativ pozitivnih i negativnih primjera ovoga.

STRATEGIJA KONFRONTACIJE

U okviru mentalnog procesa izgradnje tima, ja nekad namjerno biram strategiju konfrontacije. Ovo nema nikakve veze sa nedostatkom poštivanja. Nekad to koristim u najboljem interesu tima. Cilj je bio kreirati polje tenzije i poboljšati timski duh.

Nema pravila za korištenje ove strategiije konfrontacije. U svakom slučaju, ne koristite ju samo zato što neki treneri imaju rezultate s njom. Više od svega, kreacija konfliktne situacije reflektira se na osobnost i poziciju trenera. Kao što važi za mnoge stvari, ako koristite strategiju konfrontacije, ali niste tim trenera koji bi je inače koristio, možete samo pogriješiti. Demokratski orjentiran trener može dobro raditi sa timom, naročito kad ima dva, ili tri igrača na terenu koji organiziraju sve za njega. Kad ste takav tip trenera, ne prisiljavajte sebe da budete autoritarni. Ako se strategija konfrontacije uklapa u vašu osobnost, onda ju koristite sa vašim najboljim igračima. Nema nikakvog smisla da ju koristite sa zamjenom, ili slabijim igračima u timu. Ovo neće pomoći u kreiranju fukusiranog tima. Kreira samo probleme.

Raditi sa ključnim igračima (radije ne bih koristio izraz zvijezde) je esencijalno u porcesu izgradnje tima. Ovi igrači, ne samo da se izdvajaju individualno, već su jaki sa timsko-taktičkog aspekta. Sačuvajte se problema pokušaja novih stvari kad se ključni igrači ne drže istog mišljenja s vama. Ovi igrači sa glavnom ulogom nisu prepoznati kao tim-lideri i oni ne namjeravaju činiti stvari važne za tim. Onda je potreban samo mali incident da pošaljete na teren tim koji se boji da će izgubiti. Slijedeće, pravila tima nisu podržana i timski duh gubi svoju moć. Igrači se tada oslanjaju na sovju individualnu igru i nivo performance pada.

KREDIBILITET TRENERA

Izgradnja tima može biti uspješna jedino kad trener ima kredibilitet kao stručnjak u fudbalu. On mora biti iskren, i sposoban da didaktički prenese svoju viziju igračima i da bude u stanju formulirati realne ciljeve.

Trenerove osobne fudbalske osnove i karijera trenera igraju ulogu. Ako je treniran i igrao na vrhunskom nivou, on će brže biti u stanju da prepozna sve što se dogodi zokom meča. Dakako, u današnjem modernom fudbalu potrebno je da ovo neprocjenjivo iskustvo ima podršku u strukturalnom teoretskom znanju o fudbalu i treningu. Onda će on imati fudbalsku osobnost koja ima vjere u sebe i u stanju je da prenese svoje znanje i iskustvo timu.

Nadalje, on mora biti u stanju funkcionirati kao lider tima u svim okolnostima. Čak, i pod najvećim pritiskom, trener mora biti imun na stres i biti u stanju da se nosi sa lošim rezultatima, protestima fanova, otporima zamjena, oštrom kriticizmu medija ili zahtjevnom izvršnom komitetu. Utjecaj fudbala kao sporta br. 1 u svijetu ne smije biti potcijenjen. Kad ponašanje trenara postane preplavljeno strahom nasilnošću, veoma brzo njegov će kredibilitet narušen.

Usput, nije potrebno da vrhunski trener ima historiju vrhunskog igrača. Ponekad ovo može biti i negativan faktor, jer je teško za bivšu zvijezdu igrača da saosjeća sa igračima koji ne posjeduju iste kvalitete. Ponekad i njima nedostaje traženi liderski kvalitet.

Na nivou svjetske klase dodatne kvalitete su potrebne. Nijemci to zovu 'fingerspitzengefuhl'. To znači intuitivno znati gdje (fudbalska) lopta šuta. Ovo ne može biti naučeno ni na kakvom trenerskom kursu. Da bi bio u stanju dostići apsolutnu svjetsku klasu, trener mora proći kroz naknadno iskustvo kao vrhunski igač. Takav trener iskusio je sve što treba da zna. Ovo mu daje znanje djelovanja koje ne može i ne treba naučiti na trenerskim kursevima. Trenerski kursevi trebaju učiti drugim kvalitetama: npr., kako funkcionirati kao lider grupe i zrelo ovladati svim aspektima trening mehanizma. Također, naučiti kako struktuirati neprocjenjiva (praktične) znanja djelovanja, sa ciljem da uči druge kako da postanu bolji igrači, individualno i timski; te naučiti da vlada fudbalskim tehničkim aspektima, odnosima medija, itd., itd.

U Holandiji, postoji mnogo diskusije o ponudi pozicije trenera nacionalnog tima vrhunskom fudbaleru Franku Rijkaardu, koji je upravo završio svoj trenerski edukativni program. Uvjei su išli njemu na ruku. On je mogao profitirati svoje dodatno iskustvo igrača svjetske klase. On je slijedio napredni trenerski kurs za bivše porfesionalce sa izvanrednim rezultatima. Frank je privukao pažnju ne samo zbog svoje stručnosti i oštroumne analize meča, već i zato što njegovo stažiranje u profesionalnom klubu FC Utrecht nije poizvelo ništa drugo do pozitivne povratne informacije. Važan faktor je bio da on nije imao sumnje da je u stanju preuzeti ovako težak posao – dostići optimalne rezultate tokom Eura 2000, koje će se održati u Holandiji, i da će uspjeti.

Njegov nedostatak je bio da mu je nestajalo trenerskog iskustva na vrhunskom nivou. Vjerujem da nije trebao prihvatiti posao, ako su Holanđani trebali igrati kvalifikacione mečeve. Tada je bi kratak vremenski rok. Sada je on bio u stanju steći iskustvo potrebno za 1,5 godinu prije turnira. On je mogao eksperimentirati i učiti iz svojih grešaka, dok je pritisak za postizanje rezultata minimalan. Tokom ovog vremenskog okvira, mogao se osloniti na kolege sa puno znanja u KNVB. Ovo je razlog što sam vjerovao da on može uspjeti, naročito ako računa na svoju jaku osobnost. Gledajući unazad na Euro 2000, jasno je da je Rijkaardov 'fingerspitzgenfuhl' dobro razvijen.

KONSULTIRANJE SITUACIJE

Kad trener iam povjerenja u svoje sposobnosti, neće se stidjeti situacija gdje bi konsultirao svoje igrače. Onda je to dvosmjerna ulica: dati savjet i primiti savjet, preuzeti odgovornost i dati odgovornost. Zbog ovoga, uključenost igrača u dostizanju ciljeva će biti uvećana. Dakako, oprez je potreban. Samo vrhunski igrači u hijerarhiji su kvalificiarni da uzmu udjela. Naravno, i tada ostaje da se vidi da li se tim lider dovoljno fudbalsko taktički adaptiran da doprinese diskusijama. Ponekad, kao trener, morate staviti ulja na vatru diskusije, ali nikad ne smijete dopustiti da plamen imakne kontroli.

KOMUNIKACIJA

Izgradnja tima raste i pada sa dobrom komunikacijom: izvorom i korektnim stavom da perfektuira izgradnju tima. Preko odgovarajuće komunikacije, svako zna šta se očekuje od njega.

Svaka trening sesija je forma komunikacije. Igrači imaju pravo da znaju koji je cilj trening vježbe i koju ulogu oni igraju u njoj. Kuhar (trener) određuje koji sastojci će se koristiti na meniju fudbalskog treninga, na način da njegova klijentela (igrači) uživaju konzumirajući ga. Svaki kuhar procesuira sastojke na različit način. Ovo je način kako bi trebalo biti. Naravno, osnovna pravila su ista za sve.

Komunikacija i uživanje (pozitivno iskustvo) će donijeti najbolje rezultate. Vaša klijentela će rado uzvratiti i biće otvorena da timsko-taktičke probleme prihvati kao svoje i radi kako bi ih prevladala na terenu. To je ultimativno dobitno umijeće. Kad trener ovo postigne, on zaslužuje da se nazove 'majstor-kuhar' (master chef).

Trener treba imati osjećaj za ono što govori, kome i kada. Multi-nacionalni sastav važećih timova ne olakšava treneru rad. Problemi jezika mogu kreirati ogovaranja u pozadini, na terenu i izvan njega. Iznad svega, trener treba da uzme u obzir kulturnu pozadinu svakog pojedinog igrača kad snjim komunicira. Npr., Holanđanima ne smeta ako ih trener grdi pred svima. Tokom gužve, igrači će čuvati svoje usporene kolege fouksiranim napdajući ih verbalno i fizički. Igrači koji su dovedeni iz drguih kultura mogu ovo smatrati ponižavajućim iskustvom. Trener multi-nacionalnog tima ima težak zadatak pred sobom, kad je riječ o procesu izgradnje tima. Mnogo zavisi od korektnog stava igrača. Gdje ima volje, ima i načina.

TRENING KAMPOVI

PRETSEZONSKI KAMPOVI

Trening kampovi mogu biti važna pomoć za proces izgradnje tima izvan terena. Npr. tokom pred-sezone. Kad počinje rad sa novom grupom, ovi trening kampovi sa pozitivnom atmosferom mogu biti veoma vrijedni. Nadalje, imate nekoliko trening sesija dnevno, u kojim radite strukturalno na timsko-taktičkom aspektu.

Tzv. 'mentalni kampovi', npr. kampovi opstanka u šumi, nemaju vrijednost za timsko-taktički proces. Oni su korisniji za biznis grupe, koje traže aktivnosti kod kojih je stavljen akcenat na zajedničkom radu. Za fudbalere koji svakodnevno rade blisko zajedno, ovaj cilj se postiže drugim načinom. Ovo jerazlog zbog čega oni trebaju provesti svoje vrijedno vrijeme na timsko-taktičkom procesu izgradnje tima.

PRIJE MEČEVA

Trening kampovi održani prije mečeva su druga priča. Oni se češće održavaju u inostranstvu u poređenju s Holandijom. Ovo je veoma logično kad se uzme u obzir da je Holandija relativno mala. Mi možemo vozeći se doći do bilo kog stadiona u istom danu. Također, pažnja medija za većinu mečeva nije ni+šta u poređenju sa medijskim ludilom koje vidimo u velikim fudbalskim zemljama.

Nadalje, većina igrača iz Holandije prilično uravnoteženi. Oni se radije pripremaju za slijedeći meč u krugu porodice. Trening kampovi, kao priprema za standardne mečeve

za ligu su izuzetak od pravila. Ovo kreira posebnu situaciju kad tim napravi trening kamp prije meča za ligu.

Prije meča, svaki igrač se osjeća nesigurnim na jedan, ili drugi način. Nema veze koliko je on bio samouvjeren. Kao reakcija na ovo, on traži određenu sigurnost. Ovo se može naći kod umjetnika i sportaša, kad uzmemo u obzir njihovo sujevjerje. Trener mora znati da se ove sigurnosti mogu naći pripremajući se meč u poznatim okruženjima.

Putujući sa klubom kao što je Barcelona, boravite u najboljim hotelima na svijetu. Dakako, kad sam ja bio trener, kad smo se pripremali za meč kod kuće, boravili smo u skromnom hotelu. Hrana je bila dobra, ali ne mogu ni zamisliti da je ovaj hotel iamo i jednu zvijezdu. Naravno, bila bi greška da sam birao da ostanemo u boljem hotelu. Godinama su se igrači osjećali ugodno u ovom okruženju, i ne bi željeli boravili bilo gdje drugo. Ovo je, također, forma sujevjerja. Ovo važi i za to da trebate prestati boraviti u prvoklasnom hotelu, ako takav boravak uvijek slijedi loš rezultat. Gledano razborito, zaključak je da nema nikakve veze između hotela i izvedbe na terenu. Dakako, nije razumno u svjetlu psihološkog procesa izgradnje tima ovo ne uzeti u obzir; naročito zbog jer trener treba biti pod utjecajem izvjesne forme sujevjerja. Bilo ko, ko radi u atmosferi gdje treba napraviti uspjeh, uvijek je suočen sa primjerima ovakvih sujevjerja. Većina njih se smatra 'normalnim'. Oni se protežu od nerazdvojnih dijelova odjeće do fiksnog reda ili ulaska na teren.

PRIJE TURNIRA

Tokom priprema za važan turnir, npr., Europski ili Svjetski šampionat, provešćete dodatno vrijeme na trening kampu s timom. Na ovim kampovima postoje brojni 'prazni' sati koji se trebaju popuniti ovom grupom, koja je ekskluzivno sastavljena od muškaraca, koji su, izgleda, svi milioneri.

Ovo zahtijeva da svi imaju volju da što bolje iskoriste situaciju; u suprotnom je to gubljenje vremena. Ovako ja uvijek pristupam ovoj situaciji. Možete se fokusirati na negativne aspekte, kojih se, uvijek, može pronaći, ali onda sati izgledaju kao dani.

Trebate stvoriti dovoljno mogućnosti tako da se igrači mogu rekreirati tokom slobodnih sati na trening kampu. Da bi se pripremio za Svjetski kup 1990, nacionalni tim je odsjeo u bivšem manastiru u Jugoslaviji. Bila je to divna struktura za fotografa, ali nije, uopće, imala pogodnih objekata. Nadalje, padala je kiša cijelu sedmicu dok smo bili tamo, što objašnjava mračno raspoloženje u timu. Takva sedmica je, naravno, štetnaza psihološki proces izgradnje tima. Menadžer, zadužen za tehničke poslove fudbala i trener mogu napraviti čudo u ovoj sferi postavljajući se na pravi način prema mogušćnostima, nivou očekivanja grupe i njene navike.

Drugi primjer: Jednom sa nacionalnim timom odsjeli smo u veoma lošem hotelu u Kijevu. Sobe su bile premale, neuredne i bez sadržaja. Svi su prigovarali. Na sastanu tima morao sam ovo riješiti. Rekao sam igračima kako sam se morao 'boriti' sa zavjesama koje su bile prekratke i preuske da pokriju prozor. Trebao sam zatamniti sobu što je moguće bolje, kako se ne bih probudio u ranim jutanjim satima. Cijeli tim se tome smijao od srca i od tog momenta na čudan način hotel je imao pozitivan utjecaj na mentalni proces izgradnje tima.

TRADICIJA

Kad održavate trening kampove koji traju nekoliko sedmica, trebate se nositi sa svim vrstama problema. Kvalitet hotela i ostalih sadržaji moraju biti izuzetno dobri. Nije uvijek lako naći idealan hotel. Drugi važan aspekt je naći dobru ravnotežu između tenzija i relaksacije. Jedan član osoblja treba biti zadužen za postavi dobar rekreacioni program. Također, vrijeme provedeno sa porodicom je važno. Dan nakon meča, igrači holandskog nacionalnog tima uvijek imaju slobodan da provedu sa svojim voljenim. To daje grupi mogućnost odmora od svakodnevne rutine.

Tokom priprema za Europski šampioinat 1988.god., odlučio sam da prekršim uobičajeni model treninga i organizirao šetnju kroz šumu. Ova šetnja bi se završila u restoranu gdje bismo pili kafu i jeli kolače. Veliki broj fudbalera nije stvarno uživalo u šetnji. Dapače, treneru je ovakva duga šetnja pružila neke nov einformacije o grupi. Možeš govoriti jednom igraču i posmatrati koji igrači razgovaraju jedan s drugim. To samo daje drugačiju informaciju o igračima nego informacija koju dobiješ na trening sesiji.

Tim menadžer je organizirao lijepu šetnju. Na početku sam ih 'odobrovoljio' rekavši im da će šetnja trajati maksimum 1 sat. Nakon 55 minuta, shvatio sam da još nismo došli na našu destinaciju. Prva cinična opaska se stigla od igrača. Nakon tačno 1 sat zaustavio sam se i rekao tim menadžeru: 'Dakle, Karel, hodali smo tačno 1 sat. Molžeš li organizirati autobus?' Karel je morao napraviti čudo da nađe transport...Igrači su proklinjali, a cilj šetnje je postignut. Ovo je primjer manipuliranja uvjetima. Ne možete uvijek biti uspješni u ovome. U tom momentu, vaše iluzije su razbijene, ali ste doživjeli vrijedno iskustvo.

ATMOSFERA

Teško je mjeriti atmosferu u grupi. U svakom slučaju, trener treba osigurati da je jasan set pravila za oboje, na terenu i izvan njega, na mjestu. Dakako, ova pravila trebaju ostaviti prostora za individulane slobode. Male finese i pregršt finesa čine čuda. U redu je da trener ponekad prekrši pravila kako bi pokazao da je čovjek. Igrači prihvataju pravila dotle dok su striktno primijenjena na druge, ali ne i na njih same. Što mi je ovo poznato?

Atmosfera ovisi od volje članova grupe da naprave nešto od ovoga zajedno sa namjerom uspjeha kao centralne teme. Ponekad faktori izvan tima mogu imati negativan utjecaj na atmosferu u timu, bez obzira koliko pazili na to.

Primjer je komocija razvijena oko supruga fudbalera njemačkog nacionalnog tima tokom Svjetskog kupa '94 u USA. Nijemci su amjstori u perfekciji organiziranja pred turnirskog perioda. Oni imaju mnogo iskustva u obezbjeđenju ove perfekcije. Izgledalo je da će sve biti u perfektnom redu u Americi. Ko bi očekivao da će nekolikožena fudbalera napraviti probleme? One su se žalile njemačkim tabloidima da žene fudbalera nemaju dovoljno pažnje. Kontroverza je stvorena. Neki igrači bili su mišljenja da su žene u pravu, dok su

drugi vjerovali da su pretjerivale. Jednog dana sve je lijepo, a slijedećeg, trener Beri Vogts je morao voditi brigu o svađama u svom timu. Radna atmosfera postala je neprikladna za pobjedu na svjetskom šampionatu.To je bio razlog za njega da uposli dodatno osoblje za poslove indiraktno vezane za fudbal, za naredni turnir. Ovo je uključivalo nekoga ko će osigurati brigu o ženama fudbalera.

USPJEH

Prirodno, uspjeh je idelan vezni element i način motivacije. Najbolji dokaz ovoga je danski tim tokom Eura '92 u Danskoj. Oni su se kvalificirali da igraju na turniru jer je tim iz Jugoslvaije suspendiran od učešća zbog političkih razloga. Danski tim je počeo turnir bez podrške odgovrajuće pripreme pa su stoga i viđeni kao autsajderi za moguću pobjedu. Uspjeli su dobiti samo 1 poen u prva dva meča. Sa jednom utakmicom, nisu imali šta izgubiti. Sa nevjerovatno jakim mentalitetom s kojim su porazili Francusku 2-1, i kvalificirali se u četvrtfinale. Nakon senzaiconalne pobjede u četvrtfinalu, porazili su tim iz Holandije nakon penala. Nakon toga je tim trenera Richard Moller-Nielsena porazilo Nijemce sa 2-0 u šampionskom meču. Ovo je bilo dostignuće o kojem niko prije turnira nije mislio da je moguće. Ovaj šampionat je bio direktan rezultat procesa izgradnje tima koji se dogodio nakon što je timu neočekivano dozvoljeno da učestvuje na turniru nakon pobjede nad Fracuzima.

Kad uspjesi slijede jedan drugi, može se pojaviti opasna situacija: precjenjivanje i izobilje samouvjerenosti, čak i nesvjesno. Timovi iz Holandije imaju ovaj problem kad su uspješni. Bez obzira šta vi, kao trener, radite, utjecati na 'između ušiju' sindrom je teško. Ovaj problem se pojavio u danskom timu tokom istog turnira. Igrali smo izvanredan meč protiv Njemačke u četvrtfinalu, i Danska, tim sa kojim smo se sastali u polufinalu, ne bi trebao biti problem pobijediti...Rezultat: eliminacija sa turnira nakon penala (pk's). Radije bih počeo ovaj meč sa 10 igrača, ili izgubio sa 1-0, jer bi to bilo bolje za duh tima! 1988.god. imali smo sreće da igramo protiv Rusa u finalu, nakon što smo izgobili od njih u mečavima grupe. Zbog toga, nije bilo opasnosti da će igrači potcijeniti Ruse.

Rezime:

Dajući veliki broj primjera iz mog iskustva trenera, pokušao sam naglasiti aspekte uključene u psihološki proces izgradnje tima i njegov utjecaj na nivo izvedbe. Bez sumnje, svaki trener može se osloniti na ova iskustva.

Ishodi su slični za sve nas, ali uvjeti nisu nikad identični. Svaki trener treba da radi sa ovim situacijama na svoj način. Set smjernica je dostupan, ali su trener i igrači ti koji ih oživljavaju. Postoji kurs za učenje ovih smjernica, ali srećom nijedna kako da se radi s njima. Individualni doprinos i kreativnost su važni faktori u radu sa smejrnicama!

KORPORATIVNI SVIJET

Uobičajeno, korporacije traže od vrhunskih trenera da daju svoj pogled na proces izgradnje tima. Ranije, u ovoj knjizi, objasnio sam zašto je ovo logičan zahtjev: trener ima direktan utjecaj na timski rad, timski duh, pa zbog toga i na nivo izvedbe. Činjenica je da je u sportu, kao i u korporativnom svijetu, važno uvjeriti svaku osobu da je prisutna negova ili njena vrijednost. Da biste ovo aktivirali, trebate imati korektno treniranje, uvjeravanje i vođenje. Kad svako doprinese samo malo više, produkcija kompanije će biti znatno veća. Pored toga, to, također, čini da se osjećate dobro. Zahtjev korporativnog svijeta za trenerima je očigledna. Zbog činjenice da ovo vezuje prsihološki proces izgradnje tima, malo ću detaljnije ići u ovu oblast.

SAN

Slično svijetu spota, u korporativnom svijetu, dosta postoji dosta diskusije o izgradnji tima. Važno je izvršenje; prevod u dnevnu praksu. U korporativnom svijetu, ovo je, također, težak proces, koji iziskuje vremena.

Tačka polaska je tačka pogleda korporacije: kolektivni san. Šta želipo dostići kao kompanija? Kad je ova vizija jasno opisana, slijedeći važan korak je uvjeriti uposlenika da doprinese zahtjevu dostizanja ovog sna. Bez obzira koliko velik ili mali doprinos bio, postoji veza između svake uloge u odnosu na kolektivnu ulogu/uloge. Prepoznatljivost ove činjenice u kompaniji može napraviti čuda. Također, i mali doprinos je doprinos i ima svoju vrijednost! Kolektivni san postaje vezni faktor i imam osjećaj da je jedan od najvažnijih aspekata mentalnog procesa izgradnje tima.

Pobjednički trener kojeg nose njegovi igrači (Euro 88)

Iskustvo zanjeg momenta kao tima (Euro 88)

STRUKTURALNI PROCES

Korporacije imaju još i druge vezne faktore. Npr. radionice ili – u društvenoj postavi – zabave kompanija. Manjkavost ovoga je da ovo funkcionira, samo, privremeno. Ovo, također, važi za motivirajuće govornike. Možete, možda (kratkoročno) postići cilj da ljudi imaju više povjerenja u sebe, dakako (dugoročno) to nije uspješno u poostizanju cilja osjećanja kod uposlenika da su oni važan dio puta kojim ide kompanija. Upravo je o tome riječ! Kad žele postići ovaj cilj, biznis menadžeri moraju znati da izgradnja tim mora biti strukturalan procres, baš kao što je to u sportskom svijetu. Za izgradnja tima potrebno je mnogo više od kamp-vikenda u šumi ili vožnje kanuom. I u korporativnom svijetu, to traži mnogo više od velike zabave, slučajne radionice, ili večeri sa motivacionim govornikom.

KOMUNIKACIJA

Začuđuje me, svaki put, kad čujem o greškama koje prave kompanije zbog nedostatka komunikacije koja ima najveće posljedice za kompanije. Ovo, naročito, važi za kompanije koje imaju nekoliko branši. Pomislimo samo na hlandski multi-nacionalni Philips. U datom momentu supervizija propada i nedostaje koordinacije. Ovo je razlog zašto je veoma važno da svaka kompanija ima nekoga ko održava ove komunikacijske linije.

Poznajem osobu koja izvodi ovaj zadatak u holandskom Ministarstvu pravde. Ona ima velike socijalne kompetencije, inteligentna je i u stanju da mkomunicira dobro sa drugima. Čuo sam da susret s njom ima pozitivan efekat na ovaj sjajan odjel. Komunikacijske linije su, opet, jasne svakome. Svako, opet, osjeća da je vitalan dio kompanije.

Ljudi imaju tendenciju da rade svoje stvari kad su anonimni u velikoj masi. Oni ne uzimaju u obzir kolektivni cilj. Kad sam ja ibo tehnički direktor KNVB, primio sam dopis od nekoga s druge strane hodnika. Očigledno da smo tada na taj način komunicirali međusobno u sjedištu holandskog fudbalskog saveza. Odmah sam pozvao tu osobu i lijepo ga pitao da mi od tog momenta jednostavno priđe ako treba komunicirati sa mnom. 'Smrtonosno' je za kompaniju kad je komunikacijska kultura kad su dopisi, pisma i e-mailovi jedini način kako ljudi 'govore' jedni s drugima.

Komunicirati dobro, također, znači da su menadžerii u stanju imati porfesionalne dijaloge sa svojim osobljem. Moj nadimak u fudbalskom svijetu je 'general'. Ovo datira iz perioda kad sam vjerovao da igrači nisu spremni da se uključe u profesionalni dijalog. Ja sam diktirao od vrha do dna, u to vrijeme. Kasnije kad su igrači malo sazreli, imao sam bezbroj profesionalnih dijaloga s njima. Ovo čini mogućim procjenu do kog stepena možete delegirati određene stvari. Kompetentan menadžer se usudi da ovo uradi. Trebate biti sigurni da svako razumije da ako imate nešto za reći o nečemu ne znači da pravite odluke za sebe. Ova opasnost može se pojaviti kad nemate dovoljno autoriteta.

Slijedeće, pored profesionalnog dijaloga, također, imamo i osobne dijaloge. Ne želim ovo elaborirati previše. Ne koristim ovaj tip komunikacije prečesto, jer se to ne uklapa u moju osobnost. Ja nisam bio tip trenera nalik na druge. To je izgledalo malo previše došljački. Ja vjerujem da je teže napraviti razliku koja je potrebna da se napravi u najboljem interesu za tim kad ste prijatelji sa fudbalerima. Nadalje, mnogi ljudi imaju problema sa razlikovanjem poslovnih od osobnih dijaloga.

Ja sam zagovornik 'vođenja čvrstog broda' kad je riječ o mom autoritetu nad timom. Kad sam počeo trenirati u Ajaxu, još je bilo nekih igrača koji su igrali u prvom timu Ajaxa. Kao igrač bio sam poznat kao šaljivdžija, uvijek spreman na šalu. Naravno da sam htio promijeniti ovaj imidž, sad kad sam postao trener. Zbog toga sam u početku, ponekad, bio žešći prema timu nego što je bilo potrebno. Ovo je prepoznatljiva dilema, kad osoba prima više promocije i kad je posrtavljena na menadžersku poziciju. Dakako, kad bih se mogao vratiti natrag, radio bih drugačije.

DINAMIKA

Mnogi članovi nastoje da postave set modela koji je siguran i za koji trteba manje energije. Dakako, u dinamičnom poslovanju trebate, upravo isto kao i u svjetskom fudbalu, ostaje otvoren ka inovacijama. Zatim, mora biti neko ko vas može uvjeriti u ovo i

izvesti vas iz uobičajenih modela. Tek tada su ljudi voljni da vjeruju kako se mogu napraviti poboljšanja i kolektivni cilj može biti realiziran. Prirodno, takav zajednički cilj ne može biti postignut odmah. Bap kao i fudbalski trener, menadžment mora, također, težiti realnim kratkoročnim ciljevima kako bi bili u stanju dostići konačan cilj.

KREDIBILITET

Važan uvjet koji treba stvoriti kako bi realizirali ovaj zajednički 'cilj kompanije' je kredibilitet menadžera. Kad menadžer ima kredibilitet, uposlenici, baš kao i fudbaleri, imaju volju da urade nešto posebno za tu osobu, naročito kad taj prostup donese uspjeh.

Kredibilitet se bazira na 'ekspertizu'; manir u kojem prenosite svoje znanje, i veoma važno svoju reputaciju. Ime pravite sami sebi. Kad je Johan Cruijjf da izjavu, ona ima više utjecaja nego kad Hans Westerhof, trenutni omladinski koordinator Ajaxu, da svoej mišljenje. Ovdje je riječ o reputaciji oba trenera, ne o njihovoj ekspertizi. Zato je važno da treneri sa reputacijom daju značajne izjave i imaju priču koja ima značenje.

TIMSKI DUH

Svaki dan, fudbalski treneri moraju biti pažljivi prema faktorima koji mogu biti prijetnja pozitivnom timskom duhu. Ovo, također, važi za menadžere u poslovnom svijetu. Kad uposlenici napuste svoj odjel, hijerarhija se mijenja sa tom grupom. Dakako, eksterni faktori mogu, također, igrati važnu ulogu. U ovom poglavlju, opisao sam negativnu ulogu koju su odigrale supruge njemačkih fudbalera na Svjetskom kupu u Americi. Vezu sa poslovnim svijetom je lako napraviti: za konflikte, koji to razvijaju, mogu se kriviti ljudi izvan kompanije. Može se naći puno primjera u kojima je timski duh pod pritiskom zbog unutarnjih i vanjskih faktora. Baš kao i kod fudbalskog trenera, poslovni menadžer mora, također, konstantno biti budan kako bi se borio protiv toga, utječući na ovaj proces dobrom komunikacijom. Ova komunikacija sa ljudima izvana košta vremena i snage. Ovdje, možda, leži najveća prepreka.

U svijetu fudbala, trener ima uposlenike oko sebe, koji mu pomažu u prepoznavanju signala koji formiraju prijetnju timskom duhu. Dobar asistent trenera je most između trenera i igrača, i stiće povjerenje ispunjavajući ovu ulogu. Maser i fizioterapeut, također, znaju šta se događa u grupi. Relaksiran položaj na stolu za masažu evidentno namami igrače da govore šta im je na umu. Ove informacije mogu biti veoma važne za trenera. Trebate se, naravno, odnositi sa ovim informacijama veoma pažljivo. Kad je u najvećem interesu za tim, nalazim potrebnim da čujem ovakve informacije. Dakako, fudbaler ne smije nikad saznati za osobu koja je povjerila takve informacije treneru.

U kompaniji, menadžer, također, ima potrebu za informacijama od drugih, o tome šta se događa sa kompanijom. Isti oprez je potreban u odnosu sa ovim informacijama.

SMJERNICE 173

Kompanija, također, ima smjernice koje treba slijediti tako da disciplina oko kancelaije ne popusti. Ove smjernice treba razjasniti za svakoga i ne smiju se ignorirati.

Od trenera se prema tome očekuje da slijedi ova pravila. Ovo se ne razlikuje od menadžera iz poslovnog svijeta, koji mora biti jasan i pošten svima, bez obzira na koga se odnosi. Spomenuću konflikt sa Ronaldom Koemanom tokom priprema za Euro '88. Nadalje, biti dobar primjer preduslov je za prihvatanje osobe sa kredibilitetom. Ne možete opominjati uposlenika ako vi, kao menadžer, nemate poštivanja. Kredibilitet je neprocjenjiva prednost u upravljanju.

LIDERSTVO

Tip liderstva koji kompanija, ili organizacija treba ovisi o kontekstu u kojem on treba da operira. Winston Churchill je bio sjajan lider u Engleskoj tokom Drugog svjetskog rata, ali je nakon toga prestao. On je shvatio da nije dobar politički lider, jer je mrzio kompromise. On nije želio igrati igru drugih.

Nakon što sam ja napustio Ajax, Kovacz je preuzeo ulogu trenera. Ovo je bio pametan potez Ajaxa. Nakon svih tih godina, klub je imao potrebu za drugačijim tipom trenera. Ovo je bio razlog za kontinuiranog uspjeha. Fudbaleri zvijezde su bili školovani; znali su sve 'fore', što treba i ne treba. Zbog toga je bilo prostora za trenera koji daje svojim igračima više zaklona. Problem se pojavio kad je trebao biti proglašen Kovaczev nasljednik. U to doba, bilo je potrebe za trenerom koji se usuđuje konfrontirati zvijezdama. Ajax nije bio uspješan godinama u nalaženju ovog tima trenera. Nizak nivo performance karakterizirao je ove godine.

Isto se dogodilo u multinacionalnom Philipsu, kad je bilo potrebno, nakon perioda loših rezultata, naći lidera kao što je Timmer koji je bio u stanju donijeti teške odluke tokom smanjenja obima kompanije. Nakon što ovaj proces završi, menadžment će trebati da se adaptira na drugačije ponašanje. Za većinu, teško je promijeniti svoj stil liderstva kad se situacija promijeni. Oov je razlog što je, u datom momentu, kompletan mendažment promijenjen, baš kao što se događa sa trenerima u svijetu sporta.

U svijetu fudbala može biti hendikep da izvršni komitet nema dovoljno know-how (znati-kako) odlučiti ko će biti najbolji trener za klub. Članovi odbora, obično, nisu izabrani da sjede u izvršnom komitetu zbog svog uvida u sport. Oni, također, nisu lovi na glave u fudbalskom svijetu, koji pokušavaju naći trenera koji najviše odgovara klubu. Poslovni svijet koristi profesionalne stručnjake, koji, npr., sjede u odborima trustova, ili već pomenuti 'lovci na glave'. Zbog toga je relativno jednostavno naći osobu u poslovnom svijetu koja ima dokazane liderske sposobnosti i ispunjava potrebne uvjete. Najvažniji uvjeti su: jaka osobnost, kredibilitet, teoretska i praktična educiranost, čisti pogledi, uklapanje sa kompanijom i sposobnost savladavanja stresa. Ovo su, zaista, isti zahtjevi koje vrhunski trener treba da zadovolji.

SažetakSMJERNICE ZA PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA

Harmonija

o Izvršnog komiteta – članova osoblja – trenera;o Medicinskog osoblja;o Utjecaja medijskih napisa;o Karakter igrača.

Igra – i pravila ponašanja:o Savladavanje kriticizma;o Ispoštivanje dogovora; o Finese.

Hijererhija o U probijanju grupnog reda;o Među zvijezdama igračima.

Carstva; Jasni ciljevi;

o Realni, sa dovoljno izazova. Kreiranje zajedničkog neprijatelja; Uzimanje kulture kluba u obzir; Korištenje, ili nekorištenje strategije konfrontacije; Kredibilitet trenera;

o Odanost;o Baziranost na pogledu;o Jasni ciljevi; o Osobna podloga u ulozi igrača i trenera.

Konsultiranje situacije sa igračima; Komunikacija:

o Sa igračima;o Posebna pažnja stranim igračima.

Trening kampovi:o Tokom pred-sezone;o Prije mečeva;o Prije važnih turnira;o Uzimanje tradicije u obzir.

Atmosfera; Uspjeh:

o Uspjeh kao vezni faktor;o Opasnost: precjenjivanje i prevelika samouvjerenost.

Poglavlje 5

PROCES UČENJA FUDBALA

UVOD

Moja pozicija je: ulični fudbal je najprirodniji mogući edukativni sistem. Analizirajući ulični fudbal, zaključićete da je njegova snaga da se igra svakodnevno u takmičarskoj formi, sa preferencama za meč svih vrsta 'uličnih terena za igru', obično u malim grupama. Rijetko se, u uličnom fudbalu, može vidjeti kako mladi igrači prakticiraju izolirane tehničke, ili taktičke drilove. Ne, to je uvijek takmičarska forma, gdje mladi igrači uče iz svojih grešaka, nesvjesno za tehničke, taktičke, mentalne i fizičke kvalitete, koje razvijaju kroz gužve u igri.

Svakodnevno igranje fudbalaosigurava ovaj razvoj. To je proces gdje niej potrebno da odrasli budu prisutni. Uče se, također, timsko-taktički principi bez napora, igrajući. Vaš suigrač, viši po uličnoj hijerarhiji, forsira vas da se takmičite.

U mnogim zemljama gdje se igra vrhunski fudbal, teško da, više, ima mjesta za ulični fudbal. Sada automobili voze tamo gdje su se nekad igrale utakmice. Igrališta se koriste kao prostori za stariju omladinu sa drugim interesima. Otvoreni travnati tereni su sada onečišćeni psećim izmetom. Uvjeti za ulični fudbal u mnogim zemljama su daleko od idealnih.

U Afričkim i Južnoameričkim zemljama, gdje su uvjeti za ulični fudbal bolji, možete, odmah, primijetiti da mladi igrači imaju poticajni start. Oni prolaze kroz raznovrsniji tehnički i taktički razvoj kroz svoje iskustvo. Zbog toga je 'osjećaj' za igru bolji. Oni nalaze svoju motivaciju na ulici, kako bi igrali iznova i iznova, bez obzira kako su one jednostavne. Čak i kad imaju na raspolaganju samo zid... Iznad svega, oni posjeduju agilnost, koordinaciju i osnovnu brzinu, koje zapadnoeuropski igrači više, toliko, ne posjeduju. Postoje dobri razlozi što su klubovi zemalja iz zapadne Europe u intenzivnoj potrazi.

ALTERNATIVE ZA ULIČNI FUDBAL

Ja sam počeo 1985.god. sa ostalim članovima i tehničkim osobljem KNVB-a, da postavljam osnovi posao za potrebene alternative žalosnog opadanja fenomena ulične igre. U to doba, ulični fudbal nije bio organiziran kao idealan proces učenja. To se dogodilo kad su se odrasli sami uključili, i kad je omladinski edukativni sistem postao strukturiran. U početku, nije bilo mnogo uvida u norme i vrijednosti pripodnog procesa učenja 'uličnog fudbala'.

Od 1985.god. Holandija je preuzela pionirsku ulogu u potrazi za ovim alternativama. Osnovni posao se ustanovio tokom dugogodišnjih redovnih sastanaka. Svi nacionalni treneri, pa tako i treneri nacionalnih omladinskih timova, došli su u Zeist (nacionlo sjedište KNVB, Holandska kraljevska fudbalska asocijacija) sedmično da diskutiraju o budućnosti fudbala. Iz ovih sastanaka proizašla je potreba poboljšanja omladinskog fudbala, pa prema tome i fudbala u cjelosti. Fenomen uličnog fudbala je bio startna tačka.

Veoma važan zaključak je bio formiran kroz istraživanje alternativa uličnog fudbala, kad je riječ o enormnoj razlici u 'vremenu treniranju'. Ulični fudbal igrate svaki dan, često satima, nekad čak 25 sati sedmično. Na ovom mjestu dolazi organiziran unificiran trening i sedmični meč u klubu. Ono što se događa u amaterskim klubovima, naročito kad je riječ o najmlađim omladinskim fudbalerima je da imaju samo jedan, ili dva sata

treninga sedmično. Ranijih 25 sati sedmično bio je prirodan proces na ulici. Sadašnjih dva sata treninga sedmično u klubu...'Nemoguća misija', kako bi rekli.

Kad sam ja bio mlad, morali ste imati 12 godina da biste se priključili fudbalskom klubu. Dakako, između 6 i 12 godina starosti, primamo najoptimalniji mogući razvoj za mladog igrača igrajući na ulici. U to nema sumnje. Moje iskustvo je, u stvari, da u periodu između 12 i 18. god., nisam mnogo naučio individualno u klubu. Organiziran trening, jednom sedmično, nije mnogo doprinijeo. Srećom za nas, fudbal koji mik učimo na ulici, livadama i plaži, nastavlja da nas razvija. Učili smo nešto igrajući 11v11 mečeve lige, koji su bili novo iskustvo za nas. Oni su bili kompleksniji sa stvarnim otporom meča. 'Timski rad' je igrao veću ulogu.

Kako je ulični fudbal sve više nestajao, tako je mladim igračima ostajalo samo jedan ili dva sata za treniranje. Oni su trenirali pod vođstvom odraslih, koji su, razumljivo, bili kratko u fudbalu i trenerskom znanju. Naša studijska grupa je istraživala alternative ranije, od 1985., tako da klubovi postignu maksimum efikasnosti od dva sata treninga. To znači godine istraživanja i organiziranja trening kampova za najmlađe grupe. Kombinacija teorije i prakse pružila je izvjesne važne uvide u smislu treniranja omladinaca od 6-12 godina starosti.

Nasumična selekcija:

Tokom treninga, forma fudbalske gužve mora biti korištena većinu vramena, baš kao i u uličnom fudbalu. U ovoj formi, esencijalno je da se još jednom igra pravi fudbal. Ovo razvija kmbinaciju tehničkih, taktičkih, fizičkih i mentalnih kvaliteta. Zato, nema više odvojenih treninga za te4hničke, ili fizičke aspekte kao 'glavno jelo'. Samo nekoliko trening aktivnosti sa malo, ili nimalo rješenja za stvarnu situacioni fudbal, kao što su kružna trčanja (zavoji?), koordinirani trening, izolirani sprint trening ili individualne tehnike za prolaz oponenta, tehnike trčanja, i beskrajni drilovi driblanja. To se besramno gubljenje vrijednog vremena. Nadalje, ove forme treninga ne inspiriraju i ne motiviraju, jer se ne vežu sa stvarnim fudbalskim entuzijastama, az onim što oni traže u fudbalskoj igri, bez obzira koliko bili mladi. Igrači moraju kontinuirano biti konfrontirani sa vježbama tokom treninga koje sadrže sastojke stvarne igre, tako da se mogu razviti tražene kvalitete mečeva 4v4, 7v7 i 11v11. Naravno, vještine s loptom (zamke i primanje lopte), pasovi, driblinzi, kretanje oko oponenta, šutiranje i šutiranje glavom su razvijeni. Naravno, oni su razvijeni samo kao razmišljanja za rješavanje problema igre. Zato to spada u funkcionalni razvoj.

Dobar omladinski trener je u stanju da ponudi svojoj grupi niz osnovnih igara (5v2, 4v2, 6v3, itd.), koje se odnose na sve vrste kompleksne igre situacionog fudbala. Od jednostavnih do kompleksnih formi sa skoro beskrajnim varijacijama. Trener treba prepoznati nvoe momente vođenja, i imati vještinu za korištenje ovih formi. S ovim on mora paziti na 'previše treniranja'. Što bolje omladinski trener vodi, i time on računa na fudbalsku zrelost grupe, to bolje može oživiti osnovne igre i raditi efikasnije! Zahvaljujući nedostatku vremena, radna efikasnost je veoma važna početna tačka. Prepoznati trenerske momente (vođenja) i zadati odgovarajuće trening sugestije, zahtijeva vladanje nad situacijom. Nažalost, ovoje problem za dosta dobrih volontera, roditelja, npr., koji nemaju edukaciju u funkciji omladinskog trenera. Oni pokreću trening aktivnosti koje djecu drže lijepo i uposleno, ali u fudbalskom procesu učenja nisu naročito efikasni. Ova grupa

aktivnih lidera bila bi zasigurno bolja ako bi se držala pola sata fudbalske 'gužve' u igri, umjesto driblanja oko čunjeva za isti period vremena.

Pored dva sata treninga u klubu, postoji potreba za više vremena za razvijanje tehničkih kvaliteta. Omladinski igrači moraju dobiti 'zadaću' kao komponnetu treninga koji može biti testiran tokom zagrijavanja.

Za takmičarske mečeve 4v4 (6 do 8 god. starosti) mora biti, baš kao i kod odraslih igrača, izvor predmeta za naredni trening. Najvažniji tehnički aspekti služe kao startne tačke za zagrijavanje i zadaću.

Treneri, naročito educirani za omladinu su neophodni. Roditelji i tim lideri moraju se, što je više moguće, pozabaviti optimalnom edukacijom omladine. Obično je preduvjet za uspješnu 'zadaću' i nagalšavanje šansa da se mladim igračima dopusti igra u atmosferi koja odgovara njihovoj starosnoj kategoriji.

Čisto uživanje je idealna motivacija igre, igranje često, i potreba da se bude što bolji. Prava atmosfera dopušta djeci da budu otvorena za oblikovanje njihovog karaktera, gdje se pruža dobar okvirni rad.

Generalno govoreći, postoji samo nekoliko prirodnih (vrhunskih) talenata! Prema tome, vaši treneri rade češće sa igračima ograničenog talenta koji su u stanju učiti da postanu dobri igrači na određenoj poziciji. Ove ću igrače od sada zvati 'radni talenti'! Najveća grupa su rekreacioni igrači. Sa socijalne tačke gledišta ovoje najvažnija grupa. Nakon aktivne karijere aktivnog fudbalera mogu postati suci, volonteri, članovi odbora...Oni su nezamjenjivi za svaki klub. Klubovi, zbog toga, moraju uspostaviti, naročito u novije vrijeme, dobru društvenu klimu. Stariji omladinski igrači trebaju biti uključeni, osobito sa sportskog aspekta kluba. Fudbal, kao sport pokreta, važan je u svijetu u kojem su ljudi sve više pasivini u smislu fizičke aktivnosti. Za sve ove rekreativne igrače, najmlađa omladinsska grupa postavlja osnovu za jedinstvenu atmosferu, koja će, uvijek, ostati s njima, bez obzira koji smjer odaberu. Isto važi za mene s mojim nezaboravnim sjećanjima vezanim za ulični fudbal.

FOKUS NA DIJETE

Suprotno od fudbala za odrasle, individualni razvoj je centralni u omladinskom fudbalu. Također, sa omladinskim igračima postoji već prisutno nešto timsko-taktičkog razvoja. Trener ne bi trebao nametnuti ove timske taktike mladim igračima. U omladinskom fudbalu, dobar trener vodi timske taktike sa najvećom lakoćom. On mora biti svjestan da nije rezultat, već uživanje u igri esencijalno.

Omladinski trener mora uvjeriti svoje igrače da je timska taktika važna za pobjedu meča. A svako želi pobjedu! Pobjeda je rozina za fudbalski kolač.

Uvjeravanje u pobjedu, dobar trener koristi kako bi razvio principe za timski rad bez napora. Zbot toga su generalne taktičke smjernice potrebne. Omladinski igrači ih biraju po svojoj slobodnoj volji. Rezultatu nije dozvoljeno da bude centralni, već kvalitetu igre i zadovoljstvu. U omladinskom fudbalu, ova važna osnovna pretpostavka je, često, pogrešno suprotstavljena. Omladinski treneri i roditelji žele pobijediti po svaku cijenu. Konsekventno, tokom vremena, uživanje u igri nestaje i mladi igrači odustaju. Želja za pobjedom mora doći od djeteta. Roditelji, lideri-aktivisti i treneri, samo, moraju kreirati uvjete, organizirajući mečeve i sesije za trenere, održavajući osjećaj djeteta. Njegovo

htijenje za pobjedom i osjećaj za atmosferu, čini dijete zrelo za razvoj fudbalera i osobe, sa akcentom na prvo.

Međutim, važno je uključiti proces izgradnje tima, što je ranije moguće, čak sa najmlađom startosnom kategorijom. Izgradnja tima je korak-po-korak edukativni mehanizam. On se pojavljuje u najranijim starosnim grupama sa mnogo jednostavnih smjernica kao što je tražanje otvorenog prostora, pokušaj povrata posjedovanja lopte, čim je izgubljena i kreiranja što većeg prostora. Konsekventno, mladi igrači počinju funkcionirati bolje u timskom okviru. Nesvjesno, pozitino utječući jedan na drugoga, svaki pojedinac može dostići svoj potencijal. Pregled u ono što dolazi sa rješenjima situacione igre, u koherenciji sa ovim rješenjima da se napravi što je bolji timski fudbal, će podići uživanje u igri. Igrači uče igrati igru na zabavniji način. Prvo u formi, kao što je 4v4 i 7v7, i naposljetku, oko jedanaeste godine, u najtežoj formi: 11v11.

Sramota je da su u mnogim zemljama omladinski igrači zarobljeni u taktiku, od strane svojih trenera prerano. U ovoj fazi ima premalo prostora za slobodan razvoj sposobnosti. Uzrok? Previše omladinskih trenera misli da je njihvov sopstveni uspjeh s timom veoma važan. Ovo je na štetu rasterećenog razvoja maldih igrača. Fizička snaga, tada, često dolazi ispred fudbalske vještine.

Omladinski timovi iz Holandije rijetko nastupaju dobro na međunarodnom nivou. Oni igraju dobar fudbal, ali sa mediokritetskim rezultatima. Tek kasnije, kad igrači odrastu, da li to razvija i pružanje optimalnih rezultata? Naročito za jače napadačke šuteve i avanturistički stil igre, rasterećen razvoj je esencijalan. U mnogim zemljama, razvoj mladih igrača je zaustavljen. Fudbaleri ne dostignu svoj najbolji potencijal jer se prerano žrtvuju za rezultat. Njihov razvoj stagnira za principe 'rezultat je važniji od načina kako je postignut' (cilj ne bira sredstva?). Oni sigruno nisu educirani da igraju veoma kreativan napadački fudbal. Srećom, postoje zemlje kao što je Holandija, Portugal, Danska, Španija i Brazil, gdje se to radi drugačije. Sramota je da u nekim od ovih zemalja, kao što su Portugal i Španija, gdje se nacionalni timovi ne grade na ovoj istaknutoj omladinskoj edukaciji. Oni zastranjuju u drugoj još defanzivniji stil igre sa još više bojazni. Kasnije, naročito Španija, ovo se promijenilo.

SMJERNICE ZA SVAKU STAROSNU KATEGORIJU

U strukturi procesa učenja totalnog omladinskog fudbala, metodologija izgradnje tima mora igrati integralni dio kao ekstra kvalitet u individualnom razvoju. Još jednom je to alternativa za nestanak 'procesa učenja uličnog fudbala'. Od 5 do 17 godina starosti, proces izgradnje tima prvo zauzima svoje mjesto nesvjesno, zatim, kako igrači odrstaju, postaje znatno svjesnija. To je korak-po-korak razvoj koji se proteže od timsko-taktičkih elemenata, s lakoćom, do impozantnih, odsječnih pisanih zadataka i funkcija u okviru optimalno razvijenog stila igre.

Sad ću se dublje pozabaviti u posljedice toga za različite starosne grupe.

INDIVIDUALNA IGRA S LOPTOM

(5 GODINA STAROSTI)

Prva faza je u predstavnom periodu, kad dijete nije spremno da radi sa drugima. Lopta je samo za njega. Ovaj afinitet prema lopti mora se uklopiti. Jedinstvo djeteta i lopte limitiraju aktivnosti. Fantazija i igre vještine trebaju biti na meniju. Sigurno ne izgradnja tima. Radi se o najmlađim igračima: igračima oko 5 godina starosti.

7v7 i 11v11 su beskorisni i beznačajni za njihov razvoj. Igra je prekompleksna; teren je prevelik. Za ove početnike pojednostavljena forma je bolja. Najjednostavnija forma, gdje se mogu pronaći elementi meča su 4v4 sa malim golovima (3x1 metar). Nema govora o specijalizaciji pa tako nema preferenci za određenu poziciju. U ovom dobu sa 4v4, nema golmana, samo 'letećih čuvara' (najbliči igrač golu u određeno vrijeme postaje čuvar gola). Specijalizacija golmana ne bi smjela biti dopuštena prerano. Ima dovoljno vremena! Učiti fudbal! Generalni tehničko-taktički razvoj ima preference kod ove starosne grupe. Kako bi prevenirali krivo shvatanje: odabirući 4v4, forme kao što su 5v5 ili 6v6 nisu proglašene neprikladnim. Dakako, one, jednostavno, zahtijevaju malo više kvaliteta od igrača u sferi pozicione igre. Zato tehnički odjel KNVB u Holandiji bira 4v4 kao strtnu poziciju organiziranog, lokalne takmičarske forme, najčešće organizirane kao turniri.

Šutiranje i igra glavom nisu tražene osnovne vještine za ovu starosnu grupu. Za ovo je potrebno više snage!

DALJNI RAZVOJ KVALITETA IGRE 4v4 i 7v7

(6-8 GODINA STAROSTI)

U starosnoj kategoriji 6 do 8 godina, poznat kao F-omladinski u Holandiji, 11v11 je, još beznačajan za njihov razvoj. Igra je, još uvijek, prekompleksna; teren je još prevelik. Za ove početnike pojednostavljene forme 4v4 i 7v7 više odgovaraju. Oficijelna organizacija meča za ove igrače je 7v7. Dakako, također među najmlađim već ima talenata i naprednih igrača. Oni su ranije spremni da igraju kompleksniju formu. U vrhunskim klubovima, kao što je Ajax, 7-godišnjaci igraju 11v11 sasavim ozbiljno. Nema ništa protiv ovoga: nije kalendar, već fudbalska starost (nivo razvoja) i sklonost ka meču su determinirajući faktori.

Specifične tačke pažnje kod najmlađih igrača su osnovne tehničke vještine uključene u 4v4 tokom treninga i 7v7 na mečevima: pasovi, primanje lopte, driblanje – unaprijediti igranje loptom ili poraziti oponenta. Forme igre su centralne tokom treninga F-igrača, i služi kao osnova u kojoj sastojci, kao što je vrijeme, prostor, smjer, brzina, oponenti, uživanje i izazov igraju ulogu. Dobar kuhar (trener) zna kako da se igra sa ovim situacionim igrama, koje se konstantno kreiraju tako da budu izazov za mlade igrače. Tajna majstora je, stoga, poboljšati tehničke vještine dok se istodobno koristi što više fudbalskih aktivnosti. Tehničke vještine moraju biti funkcionalno razvijene. Tehničke vještine i taktički uvid su zato potrebeni da idu uporedo. Zlatno pravilo.

Izvan prirodne potrebe za pobjedom oficijelni 7v7 meč, F-omladinski stoji otvoren za najjednostavnije sastojke timskog rada; pa, tako i izgradnje tima! Uključeni su osnovni

zadaci, kao što je ostati uključen u igru kad je vaš tim u posjedu lopte i kad drugi tima ima loptu, pokrivajući cijeli prostor terena i izbjegavanje potjere za loptom. Ovo su elementi fudbala, koji mogu biti prezentirani ovoj starosnoj grupi, ali ne smiju biti nametnuti igračima. Tako, trener F-omladine ne smije nikad stati pred grupu i reći: 'Ovo ćemo uraditi, danas, na ovaj način i kogod ne bude slušao, neće više igrati...'

Obratite pažnju na to šta oni mogu učiniti sa jednostavnim smjernicama. Možete, u maniru igre, pojasniti F-omladinskoj grupi da su šanse za pobjedu male, ako se lopta želi zadržati samo za sebe...To, sigurno, čujete igrajući ulični fudbal.

Korisitite 4v4 meč, kako biste ga razjasnilitokom trening sesija. Ovo, didaktički, nije jednostavno. Morate govoriti jezikom djeteta i tako postaviti sebe u poziciju djeteta. Ko to može? Treneri i tim lideri koji su posebno educirani, ali, također, i bivši igrači, stariji omladinski igrači, i, ne zaboravimo bivše trenere iz seniorskih timova, koji zbog godina možda moraju odustati. Treniranje omladine je prekrasan rad i održava nas mladim.

Druge godine, F-omladinska grupa, često je u stanju riješiti jednostavne meč situacije, sa svojim fudbalski iskustvom. Oni, prvo uče da razumiju fundamentalne timsko-taktičke elemente, i, onda ih koriste u igri. Dribling tehnike traže još daljnjeg razvoja. Teško meni! Važnost ovog aspekta kao izoliranog trening drila je precijenjena. Ovim možete jednostavno popuniti vrijeme treninga, uglavnom sa beskrajnim varijacijama. Ali, zapamtite da je dribling tehnika značajna za funkcionalni pokret. To je preduslov za učenje pasa (prolaza) oponenta. Ne radi se o trikovima! 1v1 situacije sa zaključkom kao šansom za zgoditak na kraju su idelane dribling aktivnosti. Novi sastojci su šutiranje i driblanje protivnika sa šutiranjem. Nadalje, ne zaboravite: sada se koriste veći golovi i sada postoji golman. Trening aktivnosti, zbog toga, će više varirati. Dakako, relatino malo provedenog trening vremena treba provesti driblanje bez otpora. Nukleus treninga za F-omladince mora biti forma igre, takve u kojoj se kompleksnost uklapa sa njihovim kvalitetama.

DALJI RAZVOJ KVALITETA IGRE 7v7

(8 do 10 GODINA STAROSTI)

Sa 8-10 godina starosti, E-omladinsko, 7v7 su oficijelne takmičarske forme, pa zato i početne tačke za trening forme. 7v7 je kompleksnija i postavlja više zahtjeve na individualne kvalitete i timski rad. Tri timske funkcije su istaknutije. Kao kod 4v4, ponuđeni su jednostavni timsko-taktički aspekti, ali ne nametnuti. Kad omladinski igrači vide samo trening formu kao zadatak od trenera koji moraju uraditi, motivacija i performanca brzo opadaju. Dati smisao treningu je krucijalno.

Trening aktivnosti ove starosne grupe ne razlikuju se toliko od onih u F-omladinskoj. Otpori drugih formi igre rastu. E-omladinci moraju igrati u većem prostoru, ali imaju manje vremena da savladaju loptu. To postaje više posao uvida u igru i pregleda terena. Broj duela raste.

Trener mora preći različite sastojke igre, jer je teren veći, a situacione igre postaju kompleksnije. Osnovna forma, gdje su sastojci meča efikasno inkorporirani, ostaje vitalna. Manir u kojem oni doživljavaju trening i konstantno ponavljanje garantiraju

optimalan proces učenja. Za individualni tehnički razvoj, 'domaća zadaća' ostaje veoma važna. Tokom treninga dajte maldim igračima stvari koje mogu prakticirati u svom okruženju, npr., dobro poznate Coerver-tehnike. Recite im da su tehnike potrebne u smislu igranja igre i posvetite vrijeme tokom narednog treninga da to odradite. 'Monitoring domaće zadaće' stimulira i motivira. Trener i njegovo osoblje: istomišljenici (Euro 92)Komunikacija je esencijalna (1992)

Podsjetnik: Mala digresija. Nedavno, u šumi Zeista, vidio sam majku sa dvoej djece i psom, kako izlaze iz automobila. Pas je, najednom, počeo tršati, intuitivno prepoznavajući okruženje kao teren za igru. Sa djecom to nije bio slučaj. Njihova majka prvo je morala iznijeti dosta ideja. U tom momentu, shvatio sam da današnja djeca više ne prepoznaju mnoge lokacije kao mjesta za igru. Po njihovoj osobnoj percepciji svijeta, za njih je parking prostor samo parking prostor, svakako ne idealno igralište za fudbal. Košarku igraš na košarkaškom terenu. Ko, još, dolazi na ideju da, ako imaš četiri kante za smetlje, one mogu biti golovi za srčanu fudbalsku utakmicu? Zadatak je omladinskih trenera, roditelja i nastavnika da nauče djecu, ponovno, da vide terene za igru, otkriju ih...i iskoriste.

7v7 proces izgradnje tima se ne razlikuje mnogo od 4v4. Jedine oblasti u razvoju, koje se razlikuju, i mnogo su zahtjevnije, su osjećaj za veći prostor i pozicionu igru. To se događa bez napora: tko da nema više taktičkih lekcija. Ono što je važno je da kroz dobro vođenje tokom mnogih formi igre, stavri su jasnije mladim igračima, gdje i kako trebaju biti urađene. Korištenje dobrih rješenja situacione igre, kao u primjerima.

Omladinski treneri moraju biti pozitivni, što je više moguće i stvoriti uživanje igre, a indvidualna percepcija igrača je najvažniji ishod. Roditelji i tim lideri moraju, također, biti uvjereni u potrebu toga. Što je ranije moguće, mladi igrači bi trebalo da nauče poštivati uloge svih sudaca. U stvarnoj emocionalnoj (meč) atmosferi, to, svakako, nije lako. Baš kao i mladi igrači, suci, također, prave greške. Za njihov razvoj fudbalera i osobe, potrebno je da mladi igrač nauči prihvatati uputstva sudaca. Potreban je dobar primjer omladinskog trenera, ili roditelja uporedo. S druge strane, sudac mora razviti 'osjećaj', u duhu pravila, potpunog shvatanja meča na nivou omladinskog igrača, na terenu.

Sa E-omladinskom, forme meča kao što je 8v8 i 9v9 mogu, također, biti korištene. Dakako, one su kompleksnije nego 7v7. Oni, ponovno, zahtijevaju više fudbalske zrelosti. Zato je, KNVB odabrao 7v7 za ovu starosnu kategoriju, kao najočigledniju standardnu formu za takmičarske mečeve na turnirima. Ja se slažem sa ovim izborom. Neki taletirani igrači iz E-omladinske, nadareni, kad je riječ o zrelosti sa mečeva, pogodnisu ua kompleksniju 11v11 formu. U omladinskim programima vrhunskih klubova, E-omladinska je u stanju igrati 11v11 formu.

RAZVIJANJE KVALITETA IGRE 11v11

(10 DO 12 GODINA STAROSTI)

naredna kategorija grupe sa svojim kvalitetama je 10 do 12 godina starosti, D-omladinska (u Holandiji). Sa dobrim procesom učenja, proces od 5 godina, pa nadalje,

moež se očekivati da fudbalska zrelost prosječnih D-omladinskih igrača bude dovoljno razvijena da igraju 11v11.

Važan cilj trening aktivnosti je razviti D-omladinsku igru do 11v11. Ovo je veliki korak, ne samo individualno, već, također, timsko-taktički. Mnogo veći zahtjevi se postavljaju pred mlale igrače.

Uvid u igru i tehnička vještina se razvijaju kod ove starosne kategorije kroz igru pojednostavljenog situacionog fudbala, tzv. , osnovne forme. Da ponovim, komponentama igre se manipulira. D-omladinska grupa nalazi veće prostore i još više otpora koji se odnose na oponenta, brzinu vladanja loptom, duelima i efikasnim pokretom (birajući dobre pozicije).

Nova osnovna forma treninga dolazi na scenu: meč sa većim golovima i golmanima, u manjim prostorima. Npr., 5v5 ili 6v6, sa prekidima. Nadalje, individualni trening kao domaća zadaća ostaje esencijalan kao razvojni element.

11v11 je 'stvarni' meč na velikom terenu. Preferirane pozicije u odbrani, tranziciji i napadu dolaze naprijed. Pojedinac sa svojim fudbalskim iskustvom u tehnici, taktici, mentalnoj i fizičkoj oblasti doprinosi većoj pažnji kad je u timskoj ulozi.

Timsko-taktički, osnovni elementi iz 4v4 i 7v7 ostaju osnova razvojnog procesa. Tu se pojavljuju novi sastojci. Sada se više pažnje posvećuje oraganizacijskoj formi i zadacima i funkcionalonim pozicijama. Mnogo veći prostori traže bolju pozicionu igru. U početku, ovo će svakako dovesti do pada individualnih performanci. Ovi igrači moraju se uskladiti sa većim prostorima i distancama, sa više igrača, više opcija koje su kompleksnije, sa novim pravilima igre (ofsajd se ne koristi kod F ili E omladinskih igara) i drugim odobrenim zadacima. Nadalje, ne zaboravimo veće odgovornosti njihovih zadataka i funkcija.

Još je individualni razvoj centralni. Kroz dobro vođenje, osnovni timsko-taktički elementi se dalje razvijaju. Tokom igre, možete posmatrati kako njima vladaju.

Kao što je pomenuto ranije, nivo izvedbe 11v11 je početna tačka za trening aktivnosti. Ne radi se o nizu materijalnih vježbi. Previše raznovrsnosti prilikom trening aktivnosti je, obično, dokaz nedostatka trening ekspertize, ili, jednostavno, lijenosti. Konstantno ponavljanje osnovnih formi ostaje važno. Moraju mirisati na pravi fudbal (kao što je 5v2 ili njena varijacija). Kvadrat, gdje se ova forma igra, je mini slika u ogledalu stvarnog fudbalskog terena.

Formu 5v2 ja zovem arhetip pozicije i kombinacijskom igrom. Imate mogućnosti da manipulirate stepenom poteškoće na sve moguće načine. Možete napraviti ugao veći, igrati sa više, ili manje dodira lopte, imati minimalan broj pasova za gol, i slično. 5v2 i ostale forme proizašle iz nje (5v3, 5v4, itd.) su idelne forme igre za vježbu osnovnih tehnika u situacionim igrama koje se rapidno mijenjaju. Nakon tog amžemo razgovarati o razvoju funkcionlnih tehničkih sposobnosti. Samo na ovaj način igrač može simultano razviti kvalitet koji je odlučujući za njegov nivo i klasu: fudbalsku inteligenciju.

Takve osnovne forme sadrže sastojke stvarne fudbalske igre. Igrači to čine rado i to je veliki izazov. Prema optimalnom iskustvu, možete beskrajno ponavljati osnovne forme, sa bilo kojom starosnom grupom.

Zadatak omladinskog trenera je, također, da oživi smisao igre. Omladinski trener može efikasno raditi jedino ako je u stanju da ponavlja i ponavlja svojim učenicima značaj trening forme u odnosu na stvarnu igru. Samo tada je učenik u stanju napraviti prevod u stvarnu igru. Ovo je razlog za beskrajno ponavljanje osnovnih formi.

Naročito u Holandiji, činimo da se mladi igrači u najranijem dobu priviknu na najvažniji temelj holandskog stila igre: na svakom meču, pa tako i 4v4 i 7v7 mečevima, da napadaju što je moguće više. To zahtijeva posjedovanje lopte i pokušaj da se ponovo dobije brzo ankon guboljenja, što zauzvrat traži individualne i timske kvalitete pod pritiskom, tako da brzo povrate loptu. Cilj fudbala je kreirati šanse, dati golove, i igrati za pobjedu. Uvijek tražiti i napraviti inicijativu je osnova tog principa. Ovo važi samo ako imate prednost nad oponentom. Prednost nad oponentom ovdje znači imati izrazito organiziranu odbranu. Kod posjeda lopte, radi se o kreiranju izvanrednih šansi za zgoditak preko dobre pozicione igre i kombinovane igre.

Trebalo bi biti jasno da, od vrha do dna, od mladih do starih, ovaj temelj stila igranja može biti usmjeren natrag na trening aktivnosti. U Holandiji, nalazimo da napadački stil osigurava najbolje igrače iskustvo i satisfakciju. Ovo zovemo smisao, značaj igre. Baš, kao što je pobjeda smisao i značaj igre. Zato, ova dva smisla moraju biti osnova za sadržaj trening sesija na svim nivoima. Ovo postavlja velike zahtjeve na pozicionu i kombinacijsku igru, koje, nadalje, traži visoki kvalitet pojedinca i timsko-taktičke vještine. Što je više razvojni igrač sekundaran premka rezultatu, manje je to slučaj slobodnog razvoja.

Današnji profesionalni fudbalski svijet, još opterećen komercijalnom važnošću, sileti Holanđane u međunarodnom fudbalu da također 'razvodne vino'. Bilo kako bilo, esencijalno je da u omladinskom fudbalu do 16, 17 godina starosti, naša filozofija igre ostaje na pravom mjestu. Bez taktičkih omotača. Igrati za pobjedu. Jednostavne smjernice o tome kako se najbolje razviti kao tim. Svako traži za sebe svoj put da to uradi, sa trenerom kao vođom, ne kao komandantom. Dosta je vremena za to od 17-te godine nadalje. Dosta omladinskih trenera još ima tendenciju da koristi različite trening vježbe. Oni se boje da njihova ekspertiza dolazi u sumnju ako to ne urade. Dobar omladinski trener, ukomponovan u umjetnost dopuštanja svojojgrupi izvedbe standardnih trening aktivnosti koje se odnose na formu igre, dakako, pojednostavljene, to su odgovori na izazov i percepciju koje traži mladi fudbaler. Osnovne forme su refleksija 'stvarnog' fudbalskog meča, gdje su mladi fudbaleri konfrontirani oponentima, suigračima, golovima, definiranim prostorima, pravilima igre, i opcijama kako naći rješenja za kompleksnije, ili jednostavnije fudbalske situacije! Ponavljanje ovih osnovnih formi je zlatno pravilo za svaku omladinsku trening sesiju. Postoji, također, smjernica da svaki trener mora završiti sa formom gužve, 4v4 ili 7v7. Ako omladinski trener uradi svoj posao dobro, mladi fudbaler bi trebao prepoznati znanje stečeno u situacionoj igri i iskoristiti ovo znanje u finalnoj gužvi.

RAZVOJ SAVJESNIJEG PROCESA IZGRADNJE TIMA

(12 – 14 GODINA STAROSTI)

Proces izgradnje tima C-omladinske ne može samo tako proći lagano. Ova starosna grupa nudi sve aspekte savjesnog procesa izgradnje tima. Sa 12 – 14 godišnjacima, naročito je riječ o razvoju unutarnjeg uvida i prepoznavanju konsekvenci osnovnih elemenata holandskog stila igre u odbrani, tranzicije i napada. Ovo važi za sve igrače, na njihovim pozicijama ili funkcijama, u odabranoj timskoj organizaciji. Mladi iz ove grupe moraju postati svjesni da je da se igra fudbala igra više bez lopte nego s loptom. To znači da što više igraš 'glavom', lakše ti je nogama! Moraš naučiti da siuvijek uključen u igru, bilo u odbranu, tranziciju ili napad.

Holanđani su poznati po svojoj visoko kvalitetnoj pozicionoj igri. Osnova ovog stila vodi se od C-omladinske. Prvi korak u timskoj taktici, koji najmlađi igrači trebaju napraviti je da rade zajedno u odbrani, da drže opoziciju i zajedno ponovo dođu u posjedovanje, što je prije moguće. Pažnja se, također, posvećuje tranziciji, gdje svaki igrač, direktno ili indirektno, igraju svoj dio.

Sa ovim razvojem pojedinac uvijek ostaje centralni. Također, C-omladinci traže svoj osobni put, i maju slobodu u svojim akcijama. Biće jasno da metodički razvoj ide kroz omladinski proces učenja. Zato su im generalne taktičke smjernice na raspolaganju. Tako omladinski igrači mogu doći do svog potpunog razvoja zahvaljujući individulanoj slobodi u 11v11 strukturi i tipičnom stilu igre. Od omladinskog trenera se traži da pravi značaj ovih smjernica jasan svojim igračima. I, naročito uvid, da kroz i sa drugima, on napravi najviše od svojih specifičnih kvaliteta. To vodi ka najvećoj satisfakciji, uživanju igre.

Sve dok je individualni razvoj prioritet, iako u sponi sa ostalim igračima, još je pravo svakog igrača 'da činiš što hoćeš sa loptom'. Kombinacija jednog dodira je najteži dio tranzicijske timsko- taktičke igre. Dakako, u odnosu na individualni razvoj i percepciju, ovo se ne uklapa sa prinudnim razvojem. Sve dok ovo ostane centralno, svaki omladinski igrač mora imati slobodu da razvije i izvede idnividualne akcije. Njegova rastuća odgovornost za izvedbu tima trebaće dati značaj ovim akcijama. U momentu kad uđe u profesionalnu atmosferu, ova sloboda nestaje. Akcije moraju postati timski efikasne. Fascinantan proces.

Sa metodičke tačke u starosnoj grupi od 12 – 13 godina, gedneralno, akcent se stavlja na timsko taktičke smjernice tokom odbrane. Sa 13 – 14 godišnjacima smjernice se pomjeraju na tranziciju i napad. Ponovno, radi se o individualnoj interpretaciji uloge C-omladinske grupe u okviru timskih funkcija.

Naročito u grupi od 12 – 14 godina, to postaje jasnije treneru čiji su igrači razvili dovoljno uvida za postepenu zrelost za 11v11 igru.

Najvažniji razvojni ciljevi za starosnu grupu 12 do 14 godina:

Razvoj individualnih kvaliteta da se bude u stanju (učiti) igru 11v11 što je bolje moguće.

o Daljnji razvoj individualne tehnike ostaje centralni. Zato se pojačava broj trening aktivnosti. Igrano u dobro poznatim osnovnim formama igre:

5v2 i njene varijacije; 1v1 i njene varijacije; 4v4 (5v5, itd.) bez golmana;

4v4 (5v5, itd.) linijeski fudbal; fudbalski tenis.

o Kroz razvoj 6v6 igre (mali tereni sa velikim golovima). Razvijaju se kvaliteti kao što su:

oštrina markiranja i oštroumno markiranje prostora; tranizicije (od posjedovanja do odbrane i obrnuto); tranzicije i završetka na golu.

o Kroz trening mečeve (8v8, itd.) sa funkcionalnim linijama (odbrambeno, sredinom terena, napadom).

o Zadaća sa posebnim osvrtom na tehničke vještine kao što su pasovi, zamke, primanje i dribling, ostaju važne.

Razvoj timskih kvaliteta za igru 11v11 što je bolje moguće unaprijeđena je kroz značaj za tinmsko-taktičke smjernice. Trening mečevi 11v11 (10v10) su najprikladnije.

o Sa 4v4 (5-6 godina starosti), i 7v7 (6-11 godina starosti), razvoj jednostavnog timsko-taktičkog razumijevanja (praviti iskorištenost prostora zajednički; ne dolaziti do lopte u isto vrijeme; učestvovatiu igri tokom posjedovanja lopte, ili kad drugi tim ima loptu; značaj timskog rada) u igri jednostavnije timske uloge tokom odbrane i napada (7v7) se radi 's lakoćom'. 7v7 postavlja visoke zahtjeve na pozicionu i kominaciujsku igru.

o Sa 11v11 počinje razvoj preferiranih uloga za igrače u okviru stvarnih mečeva. To znači razvoj uvida u glavnu ulogu tokom odbrane, tranzicije, ili napada. To, također, znači uvid u uloge podrške. Ovo ima više veze sa kohezivnošću. Šire dimenzije terena, također, traže bolju pozicionu igru.

Zlatno pravilo: još jednom, individualna akcija je najvažnija (i traži najviše petlje i smjelosti). Timski rad mora rezultirati iz interpretacije jednostavnih timsko-taktičkih smjernica, preko trenera i traženjem kombinacije igre. Pustite ih da igraju. Oni će naći za sami kroz interpretaciju i vođenje.

Podsjetnik:Veliki je korak od 7v7 do 11v 11, ali jedan, koji bi prosječan jedanaestogodišnjak bio u stanju napraviti. Dakako, sa mnogim vrhunskim klubovima, amaterskim i profesionalnim, taj razvojni nivo se dostiže ranije. Devetogodišnji i desetogodnišnji talenti, često su spremni za to, uzimajući u obzir njihove tehničke, taktičke i fizičke kvalitete koje koriste u mečevima.

RAZVOJ KOREKTNOG MENTALITETA MEČA

(14 – 16 GODINA STAROSTI)

Sa B-omladinskom, starosna kategorija grupe od 14 – 16 godina starosti, najvažniji cilj u njihovom razvoju je ispravan mentalitet meča, kako individualnog tako i timskog igrača. Ovi igrači moraju sve više pokazivati namjeru da žele pobijediti. Zato trebaju znati šta trebaju raditi, i šta ne trebaju. U ovim godinama, pored svoje osobne interpretacije uloge u timu, treba se učiti kako se žrtvovati za svoje suigrače. To je momenat za manje slobodan individualan i timsko-taktički trening. Koji specifični kvaliteti pripadaju njihovim

zadacima i funkcijama protiv osnove specifične organizacijske forme? Šta je potrebno za naprednu pozicionu igru? Tehnika dodavanja i tehnika glavom postaju važne komponente. Sve postaje dosta neslobodno, ali nikad, stvarno, autoritativno nametnuto.

B-igrači prezentiraju sastojke meča razgovorom i vođenjem. Sa specifičnim ogranipčenjima, oni imaju slobodu da djeluju iz svog osobnog pregleda. Ali ako ima šansi da bude pobjednik, on mora biti otvoren za timsko-taktičke aktivnosti. Tim je garancija za optimalnu izvedbu meča. Njegov dio treba da je jasan njegovim suigračima i obratno.

Nadalje, oblasti u kojima igrač pokazuje svoj talenat mora biti dalje razvijen. Ko je prikladan za koju poziciju i zadatak?

Zaključimo, B-igrač mora učiti da izvede jednostavne timsko-taktičke strategije. Ponovo, osobna interpretacija toga ima prioritet! Sve u ovoj starosnoj grupi radi se protiv većih, jačih, bržiuh i oštrijih protivnika. Takmičarski meč postaje važniji za B-igrača kad je riječ o njegovoj sposobnosti da razvije kvalitete za određenu poziciju u timeul. Korak po korak postaje jasnije na kojoj poziciji osnovne kvalitete igrača mogu biti korištene. U 18. godini, ovaj proces mora biti završen.

Najvažniji razvojni cilejvi za 14 – 16 godišnjake:

Za individualni razvoj:o Vladanje brzinom visočijih lopti preko pojačanja otpora tokom meča;o Bolji uvid i pregeled;o Poboljšanje vještina tehničkih zadataka;o Fizičke kvalitete:

Brzina; Snaga u duelima; Snaga u skokovima.

o Kvalitete tokom mečeva, koje su potrebne kako bi se nosiloi sa jačim otporima:

Oštrina; Sposobnost za preuzimanje borbe; Smjelost; Snaga u duelima; Timska disciplina; Naučiti igrati u službi suigrača.

Daljni proces izgradnje tima:o Više i više konzistentnosti kad je riječ o osnovnim zadacima u okviru

organizacije i u odnosu na Holandski stil igre;o Više uvida u vezi sa odbranom, trenzicijom i napadom izvan specifičnih i

dodatnih uloga u tom pogledu;o Bolja poziciona igra i veća hitnost ka efikasnijoj kombinacijskoj igri;o Postajanje svjesnosti generalnih timsko-taktičkih smjernica.

Podsjetnik:

Sve prethodno pomenute trening aktivnosti sa 12 – 14 godišnjacima vae i za B-omladince. Više pažnje se posvećuje boljoj kombinaciji igre u okviru formi trening mečeva (8v8, itd.). Treniranje 11v11 postaje oštrije.

Kad god B-omladinci, npr., imaju na raspolaganju 3 ili 4 trening sesije sedmično, ima mjesta za specifične tehničke 'zadaće' tokom trening sesija. Također, za specifične kondicione treninge, npr., izdržljivosti, sprinta i treninga koordinacije.

Također, kad je riječ o razvojnim ciljevima za 14 – 16 godišnjake, neki igrači su u stanju prihvatiti ih mnogo ranije.

RAZVOJ TAKMIČARSKE ZRELOSTI

(16 – 18 GODINA STAROSTI)

Za igrače od 16 – 18 godina starosti (A – omladinska) razvoj zrelosti meča je najvažniji cilj. Oni trebaju razviti pobjednički mentalitet, ili, makar nacrt mentaliteta. Rezultat je taj koji je važan. Timsko-taktičke smjernice za sve igrače su sad stavljene na mjesto trenera. Vrijeme kad oni mogu izvesti svoj zadatak i funkcija načina na koji su naučeni da treba biti urađena su gotovi. Trener će specificirati smjernice za svaki meč. Adaptacija oponentu se pojavljuje sve više kad trener osjeća da je potrebno. Kad vas trener stavi na klupu, morate to prihvatiti. A-omladinski trener treba sebe dokazati tokom svakog meča i trening sesije.

Važni specifični razvojni ciljevi za 16 – 18 godina starosti za igru 11v11 na najvišem omladinskom nivou:

U odnosu na individualni razvoj:o Brzina akcije postaje važnija. Ovo se traži zbog pojačanog

defanzivnog pritiska stavlejnog na svakog igrača. Većina igrača neće uspjeti u dostizanju vrha (amaterskog ili profesionalnog). Nadalje, odgovornost koja se odnosi na značaj izvedbe dobro postavlja dodatni mentalni pritisak na igrače;

o Razvijanje ispravnog tajminga (osjećaja za vrijeme) za pravljenje akcije igra važnu ulogu u vođenju i interpretiranju sitacija (kreiranje budnosti);

o Kod ove starosne grupe nije lako savladati disciplinu potrebnu vrhunskom sportašu. Utjecaj trenera u ovoj fazi je neprocjenjiv.

Odnosi prema timsko-taktičkom razvoju:o Pored generalnih timsko-taktičkih smjernica, specifične taktičke

smjernice postaju primjenjive na A-omladinskom nivou. Sve više, svaki igrač treba se nositi sa određenim timsko-taktičkim zadacima koji su mu nametnuti za određeni meč. Pored toga, mentalni teret raste. On mora naučiti da prihvati odluke napravljene od strane trenera i da slijedi timska pravila, čak i kad se ne slaže s njima. Ako ne može ovo raditi, nedostajaće mu potrebne težine i istrajnosti za uspjeh.

KORACI ZA USPJEH FUDBALA ODRASLIH

(18 – 21 GODINE STAROSTI)

Došlo je vrijeme kad igrači trebaju pokazati svoju zrelost vrhunskog fudbala. Sa 19 godina starosti oni ulaze u svijet fudbala odraslih. Oni tebaju posjedovati dovoljno zrelosti meča kako bi bili u stanju zauzeti poziciju na višem nivou fudbala. Oni će uspjeti na vrhunskom nivou profesionalnog fudbala, ili na nižem nivou profesionalonog fudbala, ili će biti dobrodošli u veliku grupu vrhunskih amaterskih igrača.

Za većinu 18 godišnjaka ovo izgleda prevelik korak, naročito timsko-taktički i mentalno. Imati performancu pod velikim pritiskom postaje novi otpor za njih. Njima nedostaje iskustvo u savladavnju ovog pritiska. Ovaj pritisak se pojačava prema ogromnom značaju rezultata mečeva, fanova koji su za i protiv vas, vaše popularnosti, medija i finansijkih aspekata. Također, vaši suigrači stavljaju prititsak na vas kroz svoj kriticizam. Nema mjesta za pravljenje isprika. Vi samo trebate napraviti performancu.

U tim teškim uvjetima samo nekoliko ih pobijedi na početku. Pričekati nečiju šansu i iskoristiti mogućnost traži mentalnu čvrstinu. Većina će se morati razvijati dalje u drugom timu. Ovo je mediokritet razvojnog okruženja u smislu nivoa takmičenja i načina iskustva igre. Ovaj tim sadrži igrače svih godišta, privi tim igrača koji su rehabilitirani nakon povrede, igrači koji koji nisu dostigli nivo dovoljno dobar za premijer tim i koji su razočarani, i mladi i nadolazeći igrači. Mečevi se obično igraju po9nedjeljkom uveče pred 'gomilom' od 50 gledalaca, uglavnom porodice i prijatelja. Neki igrači imaju hrabrosti da se prebace u klub nžeg nivoa gdje imaju dovoljno vremena za igru u prvom timu i dobiju vrijedno iskustvo.

Očigledno je da mnogo 18 – 21 godišnji talenti prolaze korz teške faze. Dosta talentiranih igračaq nikad ne izraste iza toga i mnogi odustaju. Kao što je rečeno ranije, tranzicija ka fudnbalu odraslih zahtijeva specifičnu mentlnu čvrstinu, koju ne možete razviti prije 18 godine starosti i igranja protiv dobrog protivnika.

Naročito tokom prvih nekoliko mjeseci, tenzije talentiranih igrača rastu zbog njihovih specifičnih kvaliteta, zbog činjenice da oni prejako trude, ili se boje da preuzmu inicijativu. Neki treneri imaju kuraži i mogućnosti da dopuste mladim talentiranim igračima da se razvijaju polagano. Ajax se usudio da to učini u prošlosti i imalu su veliku korist od toga.

Ovi 18 – godišnjaci koji dostignu vrh su, stvarno, nadareni. Primejri ovoga su Kluivert, Seedorf i Davids. Ostali se moraju nadati da postepeno rade na svom putu ka vrhunskom timu. Oni će uspjeti jedino sa klupskim trenerom koji ima smjelosti da da šansu istinski talentiranim igračima. Ovo ima smisla jedino u timu koji je uspješan i širi dovoljno samopouzdanja da uključi talentirane igrače.

Moram, pošteno, priznati da zahvaljujući ogromnim komercijalnim interesima, današnji treneri primaju minimalan prostora i povjerenje. Tim treba igrati. Trener mora nametnuti svoju volju orkestru. Kad stvari ne idu lagano, pritisak raste svakodnevno. Nije dobro imati sažaljenje za mlade igrače. Prvi tim je tim koji treba da ima performacu, ne da razvija talenat!

Ovo je zbog toga što su profesionalni klubovi nedavno diskutirali postavljajući ligu za 19 – 21 godine starosti, koja će zamijeniti trenutno takmičenje za druge timove. Velika je potreba za trenerima koji su specijalisti u radu sa igračima ove teške starosne grupe i znanju pravih prioriteta za ovu važnu grupu igrača:

Važna fokusna tačka za 18 – 21 godine starosti:

Generalno:o Tranziciona faza za vrhunski nivo fudbala traži da bude ispunjena

jakom konkurencijom. Tokom ovog perioda, ovo je esencijalno u pravljenju prekida na putu do vrha. Trenutna liga za drugi tim profesionalnih klubova nikako se ne uklaapa u dostizanju ovoga.

o Više nego ikad, zbog visokih zahtjeva, korak od omladinskog fudbala do vrhunskog fudbala odraslih je prevelik za većinu igrača.

o Vrhunski klubovi bi radije investirali u strane igrače da odmah dostignu nivo performance.

o Zbog ovoga, to postaje čak, teže za 18-godišnjake da zauzmu mjesto u prvom timu, čak i da sjede na klupi! Tokom ovog perioda naučite da zasučete rukave, investirate u sebe i vjerujete u sebe. Doći će momenat i umjetnost je biti spreman kad će se dogoditi da vam posluži na kraju.

o Često je osjetljivije napraviti premještaj i steći dragocjeno iskustvo u klubu nižeg nivoa. Ovo, također, traži dosta mentalne snage.

o Ova starosna grupa treba trenera koji stikmulira, daje sugestije i savjetuje.

Individualni razvojo Trenirati naročito jako one specifčne tehničke kvalitete koje se traže na

vašoj poziciji. o Kad je potrebno pokušajte igru na drugačijoj poziciji.

Timsko – taktički razvojo Suvremeni trener će primijeniti dosta timsko-taktičkih trening

aktivnosti. Zahvaljujući statusu ove grupe oni će, često, funkcionirati kao 'otpor' igrača prvog tima tokom simulacijskog procesa u trening sesijama, Uraditi najbolje što možete u toj ulozi i shvatiti potrebu za to će donijeti uspjeh u postajanju vrhunskog igrača.

Podsjetnik: Ide u prilog igačima ove starosne grupe kad su odabrani za nacionalni

omladinski tim U-23. Ovi igrači stiču jedinstveno iskustvo tokom kvalifikacijskih mečeva i važnih šampionata: taktički, mentalno i fizički.

U sadašnje doba, mladi igrači u Holandiji rijetko rastu u teškim životnim uvjetima. Život je lagan za njih i oni zarađuju mnogo novaca u najranijim godinama. Za to ne možete kiriviti njih, ali ovo čini ekstra prepreku u mentalnom razvojnom procesu. Ne, samo, za ikgrače, već, sigurno i za trenere.

Treba biti jasno da mladi i budući igrači, na prekretnici ka prvom timu, moraju posjedovati mentalnu čvrstoću:

o Stvarne kvalitete meča. Pod ovim mislim, snagu da uzmu udjela u borbi i da se ne boje napraviti greške. Trebaju biti sigurni u sebe, bez

precjenjivanja sebe, biti pametan, agresivan, ali ne zaslijepljen. Biti izdržljiv. Nikad i nipošto ne odustajati. Razumjeti potrebu jednostavnog igranja. Igrati svjestan svog zadatka. Biti miran i uzdržan. Imati dobru koncentraciju. Biti u stanju brzo anticipirati nove situacije. Biti u stanju manipulirati sucem. Imati hrabrost za preuzimanje rizika i sliejdeći put ne napraviti ga. I, uvijek, željeti biti najbolji što možeš, želejti biti pobjednik! I posljednje, ali ne manji važno: vaša odgovornost za timsku performancu mora uvijek biti motivacija da izvedete svoju ulogu bolej nego što se od vas može očekivati.

o Ispravan trening mentalitet. Uvijek tjerati sebe na trening. Ovo vezuje osjećanje skladnosti i želje za ekstra trening satima za rad na određenim kvalitetama. Buditeprijemčivi za timsko-taktičko školovanje. Vodite brigu o svom tijelu i opremi. Komunicirajte. Stupite u kontakt sa suigračima. Pričajte, često, o fudbalu i pravite pozitivan doprinos atmosferi na treningu.

o Profesionalni način života. Budite samodisciplinirani. Drznite se da živite ali ostanite pod kontrolom. 'Zdrav' kućni život čini čuda. Imajte osjećaj za ispravne rekreacijske aktivnosti. Budite kompetentni u kontaktu sa medijima. Budite prijateljski sa fanovima. Imajte poštivanja za svoje suigrače, administratore, direktore i članove organizacije. Nemojte imati poteškoća sa načinom življenja života sportaša.

Da li je to čudo koje mnogi dobri igrači ispuste?

Očigledno, talentirani igrač ne posjeduje sve gore navedene kvalitete kako bi uspio na vrhu. U pitanju su ispravne proporcije. Moguće je raditi vrijedno na razvoju željenih kvaliteta! Ovo nije jednostavan zadatak. Kad ste mladi i bogati želite obojiti grad u crveno, s vremena na vrijeme. To je moguće, sve dok možete kontrolirati sebe i dok iskušenja ne vladaju vašim životom. Ovi igrači trebaju podršku od svojih roditelja, timskih menadžera, trenera i suigrača u ovom teškom periodu.

Mnogi mladi talenti odustaju nezrelo, ponekad zbog drugih interesovanja. Ovo nije iznenađujuće, kad se uzmu u obzir mogućnosti izbora koje imaju ljudi u današnje vrijeme. Drugi odustaju jer ne uživaju u atmosferi u klubu. Velika grupa to ne sprečava jer joj nedostaje mentalne čvrstoće, koilko god taletnovani bili. Njima, često, nedosraje tehničkih i taktičkih kvaliteta kako bi zadovoljili narastajuće zahtjeve vrhunskog fudbala modernog doba.

Važno pitanje trenereima ovih mladih talenata bi bilo: da li su kvalitete igrača povezane sa njegovim karakterom ili one mogu biti pod utjecajem odvojeno od karaktera? Moje iskustvo trenera me naučilo da sa ograničenjima karaktera ima mjesta za utjecaj, pozitivan ili negativan. Životno i radno okruženje igra važnu ulogu. Različiti ljudi mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na igrača. U okviru ovog živtonog i radnog okruženja brojne situacije se pojavljuju koje odgovaraju utjecajima na osobnost talentiranog igrača. Članovi porodice, nastavnici, prijatelji, djevojke, i, u okviru fudbalskof scvijeta, naročito, treneri i timski menadžeri mogu zacrniti ili slomiti karakter mladog fudbalera. Mladi igrači, često, ne shvataju da ih ljudi, koji ih okružuju, cijene, i nisu kritični prema njihovom ponašanju, naročito kad njihova popularnost raste. Takvi igrači profitiraju više iz pozitivno-kritičkog vođstva. Više je informativno igraču kad je ogledalo postavljeno redovno ispred njega, nego kad je zapljusnut komplimentima i kad su mu se konstantno podilazi.

Sportski svijet kreira, posebno, situacije koje stimuliraju mentalno formiranje:

Jedan od uzroka je emocionalnost koja je prisutna u mnogim situacijama u kojima fudbaler može naći. To,također, ima veze sa izazovom, koji je prirodno prisutan u svakoj meč i trening formi.

Drugi faktor je da (vrhunsko) sportsko okruženje traži vašu želju za uspjehom i pobjedom, bez obzira na sve. Ovo, također, vučpe sa sobom doživljavanje poraza.

Nadalje, iznenada postajete neprocjenjiv dio tima, postajete odgovorni za svoje suigrače i oni za vas.

Kako se nosite mentalno sa preprekama kad ste, npr., jako povrijeđeni ili iskusite loš period?

Kako se nosite sa trenerima koji pokušavaju iz vas izvući maksimum?

U svakom slučaju, vi ste dio radne atmosfere koja na vaš utječe mentalno. Mnogi igrači ne uspijevaju u ovom formiranju i utjecajnom procesu.

Mogu li specijalisti u mentalnom treningu igrati važnu ulogu za ovu grupu i starije igrače? Da i ne. Ne kao klinički psiholozi koji utječu na svoje pacijente, već više kako 'psiholozi' koji znaju 'in' i 'out' (šta treba a šta ne) specifičnog životnog i radnog okruženja vrhunskih sportaša. Trener, naravno, prije svega igra ulogu u ovome. Dakako, na vrhu je sasvim ispravno imati određenog mentalnog trenera kao dio tima podrške. Koristim termin 'podrške', s razlogom. Po hijerarhiji, može postojati samo jedan lider: trener!

STRUKTURIRANE TRENING SESIJE

U okviru fudbalskog procesa učenja, pojavljuju se postepene promjene u strukturi trening sesija. Ovo je zbog nekoliko razloga:

Vrhunski klubovi u Holandiji, profesionalni, kao i amaterski klubovi, često, biraju da povećaju broj trening sesija za svoje omladinske timove. Ovo može varirati od 3 do 4 sedmično, ili više. Većina profesionalnih klubova ima, zahvaljujući dobroj saradnji sa školskim sistemom, dosta treninga na raspolaganju. Na vrhu postoji i strukturiran dnevni program za talentirane omladince, gdje se školsko i trening vrijeme uklapaju na veoma efikasan način. Većinom, talentirani igrači se uključuju u ovaj program kad polaze u srednju školu (C-omladinska).

Za većinu igrača iz grupe 6 – 12 godina starosti, samo limitiran broj trening sati je dostupan. Tokom trening sesija u ovom periodu, trebaju biti naglašene osnovne igre i njihove varijacije. Dakako, esencijalno je za dobar razvoj igrača da radi tehnički trening kao zadaću.

Kako postaje dostupno više vremena za trening, trening sesije postaju diferenciranije. Naravno, tražene kvalitete meča ostaju početna tačka.

Kad se broj trening sati povećava, ima vremena za perfektuiranje tehničkih aspekta, do detalja. Svakako nakon 16 godina starosti, kad je dostupno više trening sati, trenin sesije bi trebalo, također, da se fokusiraju na razvijanje zadataka i funkcija svakog igrača i trebalo bi biti vremena za individualni

trening. Dobro je poznata činjenica da vrhunski igrači intenzivno vježbaju jedan određeni tehnički detalj. Baš, kao što cirkuski artist radi svakodnevno.

Zahtjevi u oblasti brzine, snage i vještine će se samo povećavati u fudbalskoj areni modernog fudbala. Zbog povećanja trening sati, ima više vremena za određeni fitnes trening. Također, u ovoj oblasti se mnogo toga promijenilo, ali specifični fitnes zahtjevi vrhunskog fudbala ostaju fokusna tačka. Nauka i fudbal mogu pomagati jedno drugo, kako bi se razvio ovaj specifilni trening. U Holandiji, trener Heerenveena, Foppe de Haan, uradio je nešto pionirskog posla u oovj oblasti, objavljujući neke napise i istaknute video-zapise pod naslovom 'Kondicioniranje za fudbal'. Interesantna je, također, i knjiga, koju je napisao Jens Bangsbo, pod naslovom 'Fitnes trening u fudbalu'.

I poslejdnje, ali ne manje važno: kako rastu timsko-taktički zahtjevi (14 – 18 godina starosti) ovo će imati posloejdice za timsko-taktički sadržaj trening sesija.

ORGANIZACIJA

Optimalni proces fudbalskog učenja maldih igrača danas traje u totalu 12 godina strukturiranog treninga i mečeva. Počevši od 5 godina strosti (F-omladinske grupe), preko 18 godina (A-omladinska) i dalje. Sposobni omladinski treneri, koji su naročito osposobljeni stručnjaci po starosnim kategorijama, trebalo bi da usmjere ovaj proces. Ovisno o svojim godinama, fudbaleri u Holandiji se suočavaju sa 4v4, 7v7 i 11v11 formom u oficijelnoj meč organizaciji. U okviru ovog procesa, trebali bi se uzeti u obzir prerano sazreli talenti, koji bi bili u stanju napraviti korak ka kompleksnijoj meč organizaciji u ranijoj dobi.

Da bi osigurali ovakav 'idealan' edukativni sistem za igrače od 5 – 8 godina, potebno je da u svakoj fudbalskoj zemlji bude krovna (kišobran) organizacija sa regionalnim kancelarijama. Oni tebaju voditi računa da dobro strukturiran takmičarski sitem i turniri uzmu učešća, sa što više oficijelnih liga. Zrelost i karakteristike tipične za godišta učesnika trebalo bi da budu smjernice za konfiguraciju takmičenja.

Takmičarska konfiguracija treba biti karakterizirana performancom piramida za svaku kategoriju godišta. Lokalno takmičenje za 5 – 9 godina, državno takmičenje za godišta od 10 –14, i regionalno/nacionalno za 18 godina. Ovakva organizacija brine o državnoj selekciji timova za godišta od 11 –13, regionalnim i nacionalnim timovima od 14 godina naviše. Krovna organizacija, također, formulira smjernice za kvalitetne trening sesije na svim klupskim nivoima.

U procesu perfektuiranja omladinskog edukativnog procedsa, primjećujemo povećanu potrebu za regionalnim fudbalskim trening akademijama. Ove akademije funkcioniraju kao dodatak standardnom klupskom trening sistemu.

Uprkos dobrom imenu omladinskog edukativnog sistema, brzo-promjenivo fudbalsko društvo u Holandiji forsira klubove da optimiziraju fudbalski proces učenja. Postoje šanse da se ovo dostigne. Dakako, to traži dobru saradnju u kompleksnoj strukturi poličkog, komercijalnog, organizacijskog i fudbalskog tehničkog smisla. U ovom timskom radu treba dostići kompromis između stalno-rastućih interesa klubova i interesa fudbala,

generalno, pošto su oni zatvoreni u Fudbalski savez (KNVB) i njegove regionalne kancelarije. U ovoj moćnoj borbi, novac je 'korijen svih zala'.

Veoma je frustrirajuće za vrhunske klubove da najbolje razvijeni talenti odlaze da igraju u inostranstvo. Dakako, za svaki klub je obavezno da ima perfektuiran edukativni sistem na mjestu, jer klupski fudbal u Holandiji profitira iz visoko odabarnog individualnog nivoa talenata, prefektuiranog procesa izgradnje tima i ispravnog meč mentaliteta.

TALENTIRANI I NETALENTIRANI

Često je konfuzno ono što sam ranije nazvao odvajanje žita i kukolja. Naročito u promjenama koje nastaju pri 11v11 fudbalu (D-omladinska), postaje jasno ko su talentirani igrači, a ko su rekreativni.

U grupi talentiranih igrača, samo nekolicina su stvarni talenti. Čak i nestručnjak je u stanju prepoznati ove talente. Ovi prirodni talenti privlače pažnju ranije, zbog svojih značajnih pregleda i osjećanja za loptu. Ovi igrači su umjetnici, kreativni igrači i lideri u timu. Najveća grupa talenata, teretnjaka, ističu se kroz naučenu igru radeći marljivo. Oni su bogatstvo tima. Umjetnici određuju ekstra klasu tima.

'Teretnjaci' trtebaju investirati mnogo u sebe kako bi dostigli vrh. Njima nedostaju neke vidljive kvlalitete, bilo tehničko-taktičke, fizičke ili mentalne, ali ne do te mjere da ne bi bili u stanju dostići vrh. Oni imaju najviše koristi od optimalno razvijenog edukativnog sistema, i obično su dobri timski igrači. Oni su neprocjenjivi za tim, kao i za zvijezde. Preciznije, ovi igrači podižu prosjećan nivo performance. Zahvaljujući boljoj kvaliteti trening sesija, individualno i timsko-taktički, u internacionalnom fudbalskom svijetu možemo uočiti kako visok može biti nivo ovih radnih talenata.

Istinski prirodni talenti mogu se prepoznati u relativno ranim godinama. Ovo je u suprotnosti sa radnim talentima, koji, samo nakon njihovog procesa sazrijevanja, kao omladinskog igrača, mogu biti uočeni kao vrhunski talenti. Ajax-Amsterdam i ostali vrhunski klubovi počinju svaku sesiju sa novim mnoštvom F-omladinskih igrača (7 godina starosti). Ovi igrači već su bili selektirani i istraženi intenzivno. Dakako, samo nekolicina se kvalificira da igra na najvišem nivou nakon 12 godina najboljeg treninga. Ostali se prebacuju u druge klubove kao dobri, korisni igrači sa malo nedostataka.

Jedan primjer: Jaap Stam (Manchester United) je generalno viđen kao najbolji centar odbrane u svijetu. Kao omladinski igrač, on nije bilo uočljivo da će postati mogući vrhunski fudbaler. Stam nije privlačio pozornost, ali se u jednom trenutku pojavio kao radni talenat i dosegao vrh. Igrači, kao što je Stam pokazuju da u ovoj grupi radnih talenata postoji obilje mogućnosti za njihov prodor. Ovo je zadaća omladinskih fudbalskih trenera. Mi možemo uveliko utjecati na ovaj proces, i ovo je razlog zašto od najranijeg doba igrači trebaju biti uključeni u dobro strukturirane metodičke trening sesije. Na ovaj način radni talenti mogu dostići svoj potencijal.

Iskusni bivši fudbaleri mogu igrati vaqžnu ulogu u omladinskom edukativnom procesu igrača, naročito kad imaju iskust va sa strukturiranim fudbalskim teoretskim znanjem. Razumljivo je da oni imaju aspiracije prema treneru na višem nivou, ali može biti

dovoljno velik izazov da igraju ključnu ulogu u omladinskom fudbalskom edukativnom procesu.

Pozicija radnog talenta u timu pravi razliku za njegove šanse da dostigne vrh. Ova šansa je veća za odbrambene igrače nego za kreativne, kao što su igrači sredine terena i napadači. Naravno, postoje talentirani igrači za davanje golova, koji kompenziraju svoj nedostatak tehničkih sposobnosti sa vještinom bivanja na pravom mjestu u pravo vrijeme ispred gola. Mnogi strikeri koji ne uspijevaju u Holandiji, čine to u inostranim klubovima. Stil igre u toj specifičnoj zemlji zahtijeva manje tehničkih sposobnosti, što je prednost za njegove određene kvalitete. Suprotno se, također, pojavljuje.

Svaki klub u svijetu kupčuje i razvija igrače koji, eventualno, ne dosegnu vrh. Nema boljeg dokaza koji pokazuje težinu procjene deficita radnih talenata u određenom stilu igre. Ovo se, uglavnom, tiče brzine akcije, pregleda, vještina i meč mentaliteta.

U važećoj 'trci miševa' da bi se ostalo u vrhunskoj ligi moderno je uposliti strane igrače. Domaći talenti su sasvim poznati. Tržište dostupnih inostranih talenata je beskonačno veliko. Dakako, oni, obično, ne rješavaju probleme u klubu. Paničarski pristup željama redovno zasjeni zdrav razu. To je dio života. Kao štoo je rečeno ranije: ništa nije teže od nalaženja korektne ravnoteže u timu u smislu odbrambenih, tranzicijskih i napadačkih snaga.

U Holandiji, mi, ponekad, imamo problema da odvojimo ove događaje. Živimo u maloj zemlji i ribnjak talentirane ribe je, relativno, mali, u poređenju sa velikim nacijama. Zato bi procjena trebala biti veća zbog činjenice da je posljednjih 30 godina Holandija bila u stanju ostati u međunarodnom vrhu lanca fudbalske hrane. Ovo se smatra noramlnim u Holandiji. Ali to prirodno nije slučaj. Pored toga, ovi uspjesi su bili dostignuti sa riskantnim stilom igre. Možete se ponositi time! Mi dugujemo ovaj uspjeh razmetljivoj fudbalskoj kulturi, baziranoj na hiljadama amaterskih klubova koji su izvor ovih talentiranih mladih igrača. Vojska volonterskih igrača igra ključnu ulogu u ovim klubovima.

Ovaj uspjeh je, također, zbog toga što je bilo razviijeno u smislu fudbalskog procesa učenja od 1985. god. do sada. Trenerski edukativni sistem za omladinske trenere i omladinsku fudbalsku edukativnu strukturu je jedan od najboljih na svijetu. Holanđani se mogu ponositi ovim. Nema sumnje da, također, u smislu izgradnje tima kao strukturalnog procesa, Holandija ima pionirsku ulogu u svijetu.

Poglavlje 6

PRENOS NA TEREN ZA TRENING

UVOD

Teorija procesa izgradnje tima bila je ekstenzivno opisana u ranijim poglavljima. Ona su bila, često, opremljena različitim primjerima iz moje karijere trenera. Slijedeći korak je prevod ovih smjernica i početne tačke za stvarne trening aktivnosti. Ima jedna stvar koju bih htio unaprijed razjasniti. Svaki trener, na svakom nivou je trenirao neku formu izgradnje tima i još je uključen u ovo. Nemam namjeru izmišljati toplu vodu. Pa, šta je onda? Nivo performance je enormno povećao u posljednjih 50 godina zahvaljujući razvoju fudbala. Timovi su postali defanzivno veoma čvrsti, pa se, zbog toga, sve više traži od tranzicije i napada. Ovo važi za sve vrhunske fudbalske kategorije, također i u omladinskom fudbalu. Biti u stanju ispuniti ove više zahtjeve, ne samo da trebaju bolji fudbaleri da bi bili razvijeni kroz kontinuiran fudbalski edukativni proces od 5. do 20. godine, već, također, postoji i potreba za procesom izgradnje tima koja ide paralelno sa ovim procesom. Ovo uključuje psihološke grane (pogledaj Poglavlje 4) i timsko-taktičke grane (pogledaj Poglavlje 3).

Želio bih naglasiti na početku ovog poglavlja da ovaj proces izgradnje tima nije nikad gotov. Tim nikad nije potpuno usavršen. U malim detaljima oni uvijek mogu biti bolji. Ovi detalji mogu varirati prema utakmici, pa, tako i prema oponentu. Nadalje, neophodan timski duh je uvijek pod nekom vrstom pritiska. Ovo je trka u vrhunskom fudbalu, u kojoj si ne možete dozvoliti promašaj. Jedan tim će povući drugi sa sobom. Ova knjiga je namijenjena da pomogne potrebnim pomoćnim instrumentima u smislu svakodnevne prakse na terenu za trening.

U ovom poglavlju, aktualne trening sesije će biti u centru pažnje. Ove trening sesije su za mnoge trenerski teški zadatak. Značajan pregled u teoriju prije ovih praktičnih sesija biće dobra podrška. Prije svega, kao trener morate biti u stanju odgovarajuće analizirati igru: 'čitati' meč. Ili, rečeno jednostavnije: morate vidjeti šta je krenulo loše, pa zato i šta treba poboljšati. Ovo može izgledati jednostavno, ali ovo nije slučaj. Emocije okružuju meč i slab uvid u proces izgradnje tima može biti faktor prijetnje.

Kad je meč 'pročitan' kako valja, trener bi trebao biti u stanju opisati sebi šta je bilo loše. Kad on ima ove taktičke probleme otklonjene, tada mora odlučiti koje trening forme posjeduju najviše sastojaka za napad posmatranih fudbalskih problema. Ovo nije, uvijek, jednostavan zadatak.

Naposljetku, morate biti u stanju da simulirate specifičnu situaciju u meču na način da igrači mogu prepozanti problem. Morate kreirati stvarnu meč situaciju, koja uvijek motivira igrače. Na kraju, vi radite sa realnim ciljevima.

Drugi važan faktor je da radite koliko god je moguće sa normalnim dimenzijama terena. Kad imate nekolicinu igrača na treningu, promijenite dužinu terena. Ne biste trebali igrati sa dimenzijama širine terena.

GENERALNI PRIMJER

Na slijedećim stranicama naći ćete trening sesije koje su opisane detaljno, uz konstrantnu podršku mojih pogleda na odgovarajući trening. To je zadatak za sve

trenere vrhunskog omladinskog, amaterskog i profesionalnog nivoa, da treniraju i obrate pažnju na detalje. U ovom uvodu limitiraću sebe dajušći generalni primjer kako bih rasvijetlio radni okvir.

Pretpostavimo da je posmatrani problem da se odbrana jednostavno ne drži dovoljno na strani terena gdje su oponenti u tranziciji. Morate simulirati situaciju da dođete što je bliže moguće realniosti meča. To znači da organizirate gužvu između odbrambenog bloka i napadačkog bloka. Naglasak će biti na odbrani i, naročito, na pozicionoj igri s lijeve na desnu stranu i obrnuto.

Da biste to riješili, pređite problem sa grupom. Naročito prvaljenjem vizualnog prikaza na tabli u svlačionici, ili na terenu. Malo dalje u ovom poglavlju pod nazivom 'Trening aktivnosti bazirane na timsko-taktičkim zadacima', moći ćete pročitati više o ovome. Nakon što problem napravite vizualnim, s njim će se moći nositi tokom gužve. 11v11 je, naravno, forma najbliža stvarnom meču. Dakako, također je moguće raditi na problemu sa manjim brojem igrača dotle dok su igrači na odbrambrenim pozicijama prisutni.

U ovom slučaju bićete koncentrirani na vođenje tima u odbrani. Također želite za napadače da simuliraju stvarne situacije meča, što je vjernije moguće. Naročito će drugačiji trener sebe zaposliti napadačkim timom. Oba tima bi trebala imati mogućnost za zgoditak. Igrači odbrane bi tebali imati mogućnost da igraju kad ponovno dođu u posjed lopte. U suprotnom, neće biti u stanju napraviti tranziciju i napad sa drilom, i ostaće u odbrambenom načinu. Ovo nije simulacija stvarnog meča.

Tokom proteklih nekoliko godina posmatrao sam mnoge demo trening sesije u različitim zemljama. Žao mi je što moram reći da ovim sesijama, često, nedostaje simulacije meča. Oni ne rade na taktičkim fubalskim problemima. Redovno, treneri mi kažu da zbog njihove gustine rasporeda mečeva, nemaju vremena da održavaju timsko-taktičke trening sesije. Oni mi kažu da, tokom sezone, mogu održavati sesije kako bi održali dobru fizičku kondiciju i pružili sesije u kojima se igrači mogu oporaviti. Slušao sam od trenera koj rade u Engleskoj i Škotskoj, a u zadnje vrijeme i od trenera u Holandiji. Ima malo istine u ovome, kad trebate igrati dva meča sedmično na visokom nivou. Nadalje, postoje periodi kad vam nedostaju igrači zbog povreda, ili nacionalne timske selekcije. Ovo je sve, naravno, istina: dakako, gdje ima volje ima i načina!

Prije svega, u zadnje vrijeme stičete dosta vremena koristeći video u rješavanju fudbalskog problema koji se javio tokom meča. Mogućnosti su se, u posljednje vrijeme, značajno povećale u ovoj oblasti. Ovo čini prenos na teren za trening mnogo lakšim, sve dotle dok ste u stanju da odaberete ispravnu trening formu.

Također, tokom pred-sesija, možete detaljnije preći preko nekih esencijalnih timsko-taktičkih aspekata koji trebaju poboljšanje. Na početku, treba vremena da bi igrači izveli odabrane trening aktivnosti na zadovoljavajući način. Ponavljajući ove aktivnosti efikasnost će se povećati, a sesije bi trebale trajati samo 20 do 30 minuta.

Odsutnost nekolicine igrača na treningu ne treba biti izgovor da se ne treniraju timsko-taktički problemi. Možete koristiti amaterski tim, drugi tim, ili U –19 omladinski tim. Ovi igači umiru da pruže potreban otpor, koji je apsolutna potreba da bi bili u stanju simulirati odgovarajući realan meč.

Negdje drugo u ovoj knjizi, objasnio sam da je Louis van Gaal, tokom svog treniranja uAjax-Amsterdamu, igrao pionirsku ulogu u ovoj oblasti. Igrači u Ajax-Amsterdamu, eventualno, nisu prihvatali kad suigrači nisu bili sasvim koncentrirani tokom trening sesija. Kao trener, znate da igrači osjećaju da su frudbalski problemi, njihovi problemi. Ovo vodi ka aktivnom učešću igrača tokom sesija, npr., vodeći (trenirajući) jedan drugoga. Tokom priprema za Europske i Svjetske šampionate, tražio sam da igrači nacionalnog tima daju sve od sebe tokom gužve u kojoj su timsko-taktički aspekti naglašeni.

Igrači su jedino sposobni da se potpuno koncentriraju na timsko-taktičke probleme za kratak period vremena. Da li možete samo tada biti uspješni? Bolje je držati kratke igre (gužve, grupne?) koje traju maksimalno 20 do 25 minuta u kojima igrači daju sve od sebe, nakon toga da igraju 45 minuta u kojim oba tima gube svoj meč mentalitet.

GENERALNI KRITERIJ

Ovo su generalni kriteriji koje treba slijediti tokom timsko-taktičkih trening sesija:

Realan timsko-taktički aspekt sa oficijelnog meča je naglašen tokom trening sesija. Ovo se može odnositi na timsko-taktičku strategiju; defanzivno, tokom tranzicije, ili napada, koju želite razviti, ili na aspekt koji nije dovoljno sazreo u meču. Prvi aspekt ej više generalan, drugi specifičniji. Tokom omladinskog fudbalskog procesa učenja radimo više sa generalnim timsko-taktičkim razvojim procesom; i, na vrhunskom profesionalnom nivou radimo sa specifičnim detaljima koji trebaju biti imenovani. Ovim prilazite ka ograničenjima uvida koji posjeduju igrači.

Dobra timsko-taktička sesija treba imati jasno opisan cilj. Mora biti dobro definirana i razumljiva za igrače. Oni su ti koji trebaju dostići ovaj cilj!

Ova cilj je uobličen u trening aktivnost koja osigurava da timsko-taktički aspekt stvarno bude razvijen. Težak zadatak!

Trener shvata da trening aktivnost skicirana u detalje treba biti usklađena kad tokom izvedbe postane jasno da aktivnost ne ide kako valja i kad cilj neće biti dostignut.

Prije nego trening počne, trener je naučio detaljno sve o ispravnoj organizaciji sesije. Također, potrebno je da bude u stanju dostići cilj.

ORGANIZACIJA

Smjernice mogu, također, biri formulirane u smislu organizacije timsko-taktičke trening sesije:

Da li koristite cijeli teren? Ili samo dio? Ka odlučite da radite kasnije, suočavate se sa kraćim terenom. Npr., kad igrate 8v8. Ovo je poređenje sa, npr., generalnom taktičkom aktivnošću, koja može biti izvedena na bilo kojem dijelu

terena (5v2, 6v3, itd.). Akcent ne leži na timsko-taktičkom već na individualno taktičkom razvoju.

Kako pravim liniju mojih igrača? Koja je realna pozicija na početku trening aktivnosti? Kao dodatak cilju, ovaj izbor, također, ovisi od timske organizacije i uloge svakog igrača. Ponovno: radi se o kreiranju najbolje moguće simulacije stvarnog meča.

Odaberite preciziranu startnu tačku trening aktivnosti promišljeno. Ovo je esencijalno! Dosta trenera ne uspiju u ovome. Početak mora biti što je moguće realniji, kako bi se postigao cilj. Pretpostavimo da je cilj: 'Poboljšanje pozicioniranja napadača u odnosu jedan na drugoga, u i oko kaznenog prostora, ili, preciznije, kad je lopta presječena i kad su pod maksimalnim pritiskom oponenata.' Gdje i kada počinjete vježbu? U momentu gdje vanjski igrač – to može biti napadač, igrač sredine terena ili odbrambeni igrač – slobodan da presiječe loptu, ili driblanjem po liniji da iznađe drugo rješenje. Bilo kako bilo, oponent ga drži pod pritiskom i forsira da djeluje brzo. Početni 'signal' je pas od trenera u prostoru ispred fudbalera na krilu. Bolje je da krilni igrač ne odlučuje o početku napada. Trener može pregledati kad su svi spremni da krenu. Ovo prevenira nepotrebne restartove (ponovne startove). Zato i nepoterbno gubljenej vremena!

Također je potrebno raščistiti šta je kraj aktivnosti. Igrači trebaju znati, tačno, kad je trening forma završena i kad startne pozicije treba ponovno početi. Da li je, npr., samo kad je napravljen zgoditak? Ili, također, kad oponent uzme loptu? Kakva su pravila kad lopta ode izvan terena?

Kako organizirate ponovno reorganiziranje? Igrači unaprijed trebaju znati ko treba biti gdje, gdje vježba prestaje i počinje ponovno.

Mislite o 'izazovu' tokom trening aktivnosti. Treba biti izazova za oboje, napadače i odbranu. Treba biti poticaja za ciljeve oba tima. I, kako će igrači biti 'nagrađeni'? Oni trebaju biti motivirani samom akcijom. Ova motivacija obično ovisi od ciljeva i nivoa grupe. Npr., kad želite trenirati blisko markiranje u šesnaestercu, igrači odbrane, na profesionalnom nivou su jedini nagrađeni kad su u stanju držati napadače na samo jednom golu svakih 10 minuta. Ovaj rezultat nije, vjerovatno, realan na nižem nivou. Dobar trener, uvijek, traži najbolji način da motivira obje grupe da postignu optimalnu timsku izvedbu.

UOBIČAJENE GREŠKE NAPRAVLJENE TOKOM TIMSKO-TAKTIČKIH TRENING AKTIVNOSTI

Proteklih godina posmatrao sam i procjenjivao mnoge trening sesije u Holandiji i inostranstvu. Na osnovu ovoga opisao sam nekoliko uobičajenih grešaka:

Trening aktivnostima nedostaje mnogo realnih meč otpora. Zato ne možete govoriti o optimalnoj simulaciji meča.

Cilj kojem teeže nije dovoljno naglašen od strane trenera. Organizacija trening aktivnosti nije dovoljno naučena, rezultirajući nepotrebnim gubljenjem vremena. Ovo utječe na motivaciju i rezultat.

Treneri pokušavaju trenirati timsko-taktički aspekt u regularnoj gužvi (mnoštvu igrača). Ovo, često, ne funkcionira jer se svaki igrač fokusira na svoje osobne zadatke kad je u

posjedu i kad je oponent u posjedu. Timsko-taktička vježba će biti uspješna jedino kad je svaki igrač forsiran kroz organizaciju vježbe da se fokusira na onaj taktički aspekt koji želite poboljšati, zajedno sa ostalim igračima. To postaje problem igrača. Poziciona i kombinovana igra i individualne aktivnosti sa loptom, u kombinaciji sa različitim timsko-taktičkim vježbama, zahvaljujući velikom broju ponavljanja, postaje primjenjio na mečevima. Timsko-taktičko vođenje postaje dodatna individulana kvaliteta. Razviti to zajedno je neprocjenjiv faktor za tim. Igrači moraju naučiti da prepoznaju da je ovo važan aspekt u poboljšanju nivoa performance za naredne mečeve. Timsko-taktička vježba mora, uvijek, teći u gužvi tokom trening sesije. Zahvaljujući kompleksnosti i nepredvidivosti meča, prakticirani aspekt će biti, samo malo, drugačiji kad se izvodi na stvarnom meču. Dakako, ovi prakticirani automatski odgovori biće smjernice za tim. Individualni čas svakog igrača će odrediti timsku efikasnost njegove akcije. Ove smjernice uče igrače kako da reagiraju taktički što kohezivnije. Ovo je dug i težak put za oboje, igrača i trenera. Dakako, to je put koji proizvodi najviše iz svakog igrača dok služi u najvećem interesu za tim. Ovo je veliki izazov za trenera i igrače. Nema dovoljno izazova ugrađenih u trening sesije koje bi bile motivacija i smisao. Početni i završni momenti nisu jasno određeni. Objašnjenje je, često, da aktivnost nije napravljena vizuelno igračima.

Treneri žele pokazati svoju ekspertizu konstantno mijenjajući trening vježbe kad je, u stvari, važno, stalno ponavljati osnovne vježbe, kako bi postigli dobar rezultat učenja. Treneri uživaju da budu krivci za 'pre-treniranje'. Nemojte konstantno prekidati igru, već pustite da se vježba uradi 5 do 10 puta. Nakon toga zovnite igrače zajedno, ponovite ciljeve sesije i kratko objavite šta je bilo dobro urađeno, a šta treba da se poboljša. Zatim pitajte kako su igrači doživjeli vježbu. Eventualno, to najbolje funkcionira kad se igrači koriguju međusobno. Tada to postaje vezni faktor ka postizanju timsko-taktičkog jedinstva.

Generalno, želio bih pomenuti da i najbolji timovi u taktičkim trening sesijama ne garantiraju uspjeh Poboljšanje nivoa izvedbe treba biti viđena u svom ispravnom kontekstu. Uvijek ćete biti ovisni o kvaliteti igrača i oponenata. Strukturalni pristup ne garantira da u defanzivnom smislu igrači više neće praviti individualne greške ili da će se svaka šansa koju stvorite pretvoriti u gol. Zdrava doza onoga da ste u stanju staviti stvari u pravu perspektivu je, također, značajna. Da biste radili u profesionalnom maniru da poboljšate nivo performance samo garantira da ćete biti u stanju izvući najviše iz grupe.

Takav pristup datog pouzdanja je vezni faktor i stimulira timsko-taktičke kvalitete. Ovim kreirate optimalne uvjete da osigurate da tim može funkcionirati bolje. Dakako, to nije garancija za pobjedu na šampionatu!

TRENING AKTIVNOSTI KOJE SE FOKUSIRAJU NA TIMSKO-TAKTIČKE ZADATKE

Broj faza prethodi aktualnoj simulaciji i gužvi sa ciljem da stvori problem vizuelno što jasnijim, ili da dopusti izvedbu više tehničkom/taktičkom.

Možete početi sa korištenjem video snimaka, objasnite situaciju uz korištenje table ili objekata na treening terenu. Neki treneri su mišljenja da su ove smjernice dovoljne. Ovo je, možda, istina za igrače sa dosta uvida u igru, ali nije za većinu igrača.

Slijedeći korak mogla bi biti usporena izvedba timsko-taktičke vježbe iz različitih pozicija terena. Ovo je, čak, bolja vizualna pomoć. Drugi korak mogao bi biti da timovi regiraju na trenera, koji brzo mijenja pozicije (držeći loptu pod rukom). Tokom njegovog rada u AC Milanu, trener Sachi je proveo mnogo sati treninga na ovom tipu shematskog treninga. Cijeli tim, cijelo vrijeme, treba da peduzme odbrambenu, ili tranzicijsku poziciju u odnosu na trenera/igrača sa loptom. Ovo, definitivno nije loš način treninga. Naravno, igrači ne uživaju u tome. Teško da ima bilo kakve motivacije, jer nema izazova, i to nije simulacija stvarne izdržljivosti meča. Intermedijalni nivo mogao bi biti da se izvede timsko-taktička vježba sa pretvaranjem izdržljivosti. Situacioni meč postaje realniji, ali ostaje shematski. Slijedeće, igrači su konfrontirani sa najrealnijom trening formom. Tradicionalno trener jako usmjerava početak i kraj, i izazov vježbe za oba tima. Smjer je potreban kako bi se definirala timsko-taktička vježba za sve uključene i preveniralo bespotrebno gubljenje vremena.

Na kraju, napravljena je gužva (mnoštvo igrača, akcija sa više igrača?) u kojoj igrači vode jedan drugoga. Ovdje se oni fokusiraju na prepoznavanje momenata na kojima su vježbali.

Naprijed ću opisati nekoliko timsko-taktičkih trening aktivnosti da bih razjasnio moju metodu rada.

TIMSKO-TAKTIČKE TRENING VJEŽBE

DEFANZIVNA KOHEZIJA U DEFANZIVNOJ LINIJI POD PRESIJOM NAPADA

TRENING AKTIVNOST # 1

Cilj:Konstantno pokrivanje u lateralnom i vertikalnom pravcu, udruženo sa oštrim jedan-na-jedan pokrivanjem, u krugu od 5 metara (6-jardi kvadrat).

Trening aktivnost:Nakon faza 1 do 4, kao što je opisano ranije, kroz šta je problem bio vizuelno razjašnjen (shematska performanca), relna trening forma je odabrana tako da ciljevi u fazi 5 mogu biti dostignuti. Sa mečevima u ligi kao startnim tačkama i bazirano na timskoj strukturi (4:4:2, 5:3:2, 4:3:3), i odobrenje zadataka koji su korišteni u stilu igre (ravno-bek, četiri, čistač, stalna centralna odbrana, itd.).

Podsjetnik: Ovdje se odnosi na komponentu odbrane pod optimalnim otporima. U mečevima lige nešto više otpora je dodato. Npr.: odbrana u kohezivnosti kad oponent napada centar terena, krečući se brzo kad ima loptu, itd.

Zaključak:

Da li je moguće samo za 11v11 meč kreirati najrealnije okolnosti. Trenirati timsko-taktičku komponentu je uvijek vještački, ali dodajući dodatne otpore, moguće je doći blizu stvarne stvari. Tada je dovoljno trenirati specifične taktičke aspekte, pa tako i realizirati cilj. Prvo pojednostavite aspekte meča koje želite poboljšati, zatim se oslonite na 11v11 mnoštvo. Na kraju, stvarna meč liga će pokazati da se pojavilo poboljšanje.

Vratimo se na trening aktivnost iz ovog primjera. Analizirajući meč (video), trener ima dobru ideju o načinu kako se napadači kreću, kako rade zajedno i koji su igrači uključeni. To, obično podrazumjeva iste 'napadače'. Ovaj dio preuzimanja pozicija mora biti uključen u tening aktivnost kako bi napravio situaciju što realnijom, u odnosu na odbrambene pozicije. U ovjoj vježbi, fokus je na pokrivanju. Onda je samo stvar ponavljanja, ponavljanja i ponavljanja. To mora postati automatsko ponašanje. Igrači moraju imati oko za akcije koje naprave njihovi suigrači.

Fokusne tačke u organizaciji:Prelaz sa strane. Napadač može odlučiti da li da dodaje zrakom ili po zemlji, sve dotle dok je njegov izbor timski efikasan.Tim A: 4 igrača odbrane i golman. Tim B: 4 napadača (igrači sredine terena mogu, također, učestvovati).Zadatak tima A: prevenirati stvaranje mogućnosti za zgoditak. Kraj: lopta je sigurna od strane golmana, lopta je izvan granica, lopta je, ponovno, uzeta, lopta je igrana ka golmanu, ili treneru, dat je gol sa suprotnog gola, itd. Zadatak tima B: kreirati šansu za gol, ili dati gol. Zadatak, također, određuje kraj vježbe. Na ovom mjestu je važno determinirati početak vježbe (početni udarac, kick-off). Ovaj početak treba biti što je realniji moguć. U situacvionom meču često se dešava slijedeće:Tokom tranzicije lopta je brzo zamijenjena s lijeve strane na desnu stranu terena. Momenat kad desni napadač (forward) prima loptu na poziciji gdje može početi praviti akciju je nagovještaj za start (kick-off). U ovoj vježbi, ovo se pojavljuje oko 35 metara od gola. U ovom momentu odbrana se može zamijeniti na lijevo. Njihov fokus je bio na desnoj strani. Da bi se dobilo na vremenu i kontrolirao start za preuzimanje pozicije od odbrambenih igrača, trener stavlja desno (lijevo) krilo (4:3:3) ili desnog bočnog igrača sredine terena (4:4:2, 3:5:2) na ispravnu startnu poziciju dajući mu kratki pas. Ovo je, također, signal za ostatak igrača da je vježba počela!Trebao bi biti jedan trener za igrače odbrane i jedan za napadače.Igrač sa desnog krila odlučuje kad da pređe loptu ovisno o razvoju situacije.

Podsjetnik: Bazirano na reakciju pozicija i spremnost igrača, početak mora biti savi put dobro izmjeren (vremenski). U suprotnom, vježba postaje neorganizirana i bezosjećajna.

Nakon što je vježba završena, igrači brzo trebaju ponovo zauzeti svoje startne pozicije. To je, također, dio vježbe. Ostanite budni!Ponovite vježbu nekoliko puta prije zajedničkog analiziranja i evaluacije sa igračima. Varijacija: drugi prelaz će doći s lijeve strane. Trajanje vježbe: npr., 5 prelaza s desne strane i 5 sa lijeve, urađeni brzim tempom tako da se pretvara u interval trening. Brojanje/nagrađivanje: koliko je golova napravljeno u 10 pčokušaja? Ili, kolikoje šuteve/namjera na gol napravljeno? Trener će dopustiti defanzivan uspjeh, ovisno o progresu trening aktivnosti i nivoa grupe. Šta se, realno, može očekivati od igrača? Na

vrhunskom nivou, bila skromna izvedba od odbrane ako dopuste 1 ili 2 gola. Ovo, također, važi za napadače, ako nisu dali golove, a imali su previše šansi. Izvršenje vježbe mora biti eksplozija, pa je potrebna vidljiva spremnost i agresivnost. Trener treba mijenjati strukturu aktivnosti, ako on ne ide lagano.

Podsjetnik:Timsko-taktička trening aktivnost samo donosi rezultate kad stalno postoji briga o detaljima. Cilj je, eventualno, gledati na igru, izvedbu i trenera u timsko-taktičkom maniru. To traži dosta fizičke i mentalne energije, kako bi se dostigla izvanredna performanca, ali će se eventualno dogoditi!Ranije, u ovoj knjizi, pomenuo sam da, čak, i na vrhunskom nivou, kvalitet prelaza tehnički i taktički (pravi momenat) je, često, veoma skroman. David Beckham iz Manchester Uniteda pokazuje, u svakoj utakmici, kako to treba raditi. On je klasa sam po sebi. Ova nvještina treba da se razvija tokom trening sesija igrača od 16 – 18 godina starosti. Dovoljno je teško samo staviti bočnog igrača na prelaz lopte na vrhunskom nivou. Zato je veoma frustrirajuće da veliki broj prelaza promaši suigrača. Naravno, teško je igrati dobro postavljen prelaz, dok si pod pritidskom oponenta i trčeći velikom brzinom. Extra dnevna praka se preporučuje za specijaliste u ovoj ulozi. Koji će napadači biti uključeni, također određuje timska organizacija. Na primjer, ovo mogu biti dva strikera u kombinaciji sa igačima sredine terena (4:4:2, 5:3:2), ili jednog strikera u kombinaciji sa napadačem sredine terena i vanjskim napadačem (forward) (4:3:3). Može biti bilo koja kombinacija igrača koji imaju timsko taktičku vezu i trebaju učiti da rade zajedno. Npr. preuzimajući pozicije bliže ili dalje od stative, i oko šesnesterca.

Prirodno, drugi vezni igrači moraju, također, vježbati. Ovo se može postići dajući drugom igraču svaku od pozicija. Drugi igači iz tima mogu npr. igrati pozicionu igru na drugoj strani terena. Ovo jedio cjelokupne organizacije trening sesije. Trening je rad. Važan rad. Nadalje, igračima nije dopušteno da 'odustanu'. U zdravoj grupi igrači će biti sigurni u ovome (mentalna izgradfnja tima!).

TRENING AKTIVNOST # 2

Cilj:Poboljšati defanzivnu pozicionu igru tokom napada preko centra terena. Zato, igrajući dobru pozicionu igru, prevenirano je da oponenti kreiraju šanse za golove – golove. U ovoj vježbi striker koji traži loptu (blizu, ili dalje od lopte), igra centralnu ulogu.

Trening aktivnost:Fokusna tačka je, ponovno, kohezija u pozicionoj igri odbrambenog bloka. Samo zato što fokus nije stavljen na odbrambene igrače, ne znači da u isotm momentu napadači ne mogu biti trenirani. To je zbog toga što napadače trenira drugi trener. Ovo je sve, veoma logično, jer kreira realniju simulaciju stvarnog meča.

Fokusne tačke tokom orgnaizacije:Defanzivna organizacija se fokusira na vertikalnu poziciju (prednjeg igrača – forward) (vraćanje lopte, ili ići dublje). U ovoj vježbi prednji igrač prima loptu dok trči od nje. I, naposljetku, u vježbi 3, napadač (forward) može koristiti obje opcije. U ovom primjeru, koristi se korak-po-korak pristup. Prirodno, trener može odabrati da trenira samo 3.

vježbu. Važno je da igrači počnu prepoznavati taktičke kohezivnosti, odbrambeno i napadački. Zato su timsko-taktičke smjernice pomoć za poboljšanje pozicione i kombinacijske igre. Fokus je, stogal, na adaptaciji igrača centralne odbrane u odnosu na pokrete 2 strikera, koji će, ili napraviti trčanje prema lopti, ili ići dublej iya odbrambenih igrača.

Podsjetnik:Iako je u ovoj trening aktivnosti fokus na pozicionoj igri dva igrača centralne odbrane u odnosu na strajkere (striker), poziciona igra dva vanjska igrča odbrane, također, ostaje važna. Prema tome, teneri obično biraju da markiraju drugog napadača kad on igra ključnu ulogu bivajući ciljni igrač ili playmaker, koji počinje napad. Ako je cilj oponenta da odmami odbranu od centra terena, kreirajući tako operativni prostor za drugačijeg napadača, onda je potreban drugačiji pristup. U ovom slučaju, mnogo se traži od uvida, pregleda, znanja oponenta i akcije odbrambenih igrača u međusobnoj kombinaciji. Trener koji je zadužen za napade obraća pažnju, uglavnom, na kohezivnost napadača. Npr., jedan će zaustaviti loptu dok drugi trči od njena vanjsku stranu terena. Kad igrate sa 'prednjim stvaraocem igre' (playmaking forward), kao što rade Italijani, ovaj igrač će, obično, zaustaviti loptu na sredini terena. Kad u timskoj organizaciji napadač sredine terena otrči naprijed, prednji igrač iz dubine će zaustaviti loptu. Organizacija vježbe, zato, ovisi od organizacije u okviru odabranog stila igre. Također, izazivanje ofsajd zamke zahtijeva da igrači odbrane rade zajedno. Jasne smjernice trebaju biti opisane, jer jedna mala greška može značiti gol.

Podsjetnik: Mnogi prednji igrači (forward) koji izvedu trčanje od lopte ne previđaju potpunu situaciju i veoma su nestrpljivi. Tajming trčanja je često mali. Nadalje, igrač koji pruža duge pasove moraju shvatiti da prednjim igračima koji igraju na ivici ofsajda. Oni treba da imaju dobar kontakt jedan s drugim. Također, prednji igrači često igraju preblizu, što je lakše za odbranu.

Početak: On se tiče momenta kad oponenti imaju vremena i prostora da igraju duge lopte ka jednom, ili dvojici napadača. Stvarni momenat kad je lopta primljena od napadača je nagovještaj za start. Ponovno, trener će se pobrinuti za ovaj momenat, da bi osigurao da je početak vježbe jasno označen za oboje, odbranu i napad. Pozicije igrača na startu:Analiza video pogodaka sa mečeva lige daće opći uvid o tome kako je situacija strukturirana. Napadači: stiker # 1 (duboki prednji igrač) +/ - 20m preko srednje linije, striker # 2 igra bliže srednjoj liniji. Drugi napadači igraju na poziciji korelacije sa druga dva napadača. Odbrambeni igrači: ovisno o odobrenju zadataka i funkcija, u odnosu na organizacione forme koju koristite, oni će preuzeti svoje pozicije.

Situacija na početku vježbe će, ponovno, biti označena od strane trenera. On će ati kratki pas straikeru # 2 koji zaustavlja loptu. Napad će se razviti. Striker # 1 će djelovati u skladu sa pokretima stikera # 2 i ostaće salje od njega.

Kraj: Ponovno, kraj vježbe će biti markiran tačno:Kad je lopta povraćena od odbrane i proslijeđena golmanu, ili treneru.

Kad napadači daju gol. Kad golman zaustavi loptu i brzo je baci prema treneru. Kad lopta ode izvan granica. Kad preko brze tranzicije odbrana napravi tranziciju; naročito kad je uključeno više igrača, npr. 4 odbrambena i 2 igrača sredine teena (6-blok) protiv jake grupe napadača, kraj igre ima više opcija.

Podsjetnik: U ovoj trening vježbi, također, nagrada je važno motivaciono sredstvo.U svim ovim praktičnim primjerima, ja naglašavam važnost dobro definiranog okvira rada. Ovo ne znači da svaki trener ne može odlučiti za sebe kako da ovo interpretira. On mora reagirati i anticipirati šta će i šta neće raditi na trening vježbi. U suprotnom je to gubljenje vremena i snage. Najvažnija stvar je da igrači primijete napredak u nivou izvedbe, bez obzira na to kako je ovaj tip treninga stvarno težak.Reorganizacijska fazaBrzo, ili sporo vraćanje na startne pozicije. Ovaj period može se koristiti na različite načine: Kao period oporavljanja nakon perioda eksplozivne performance; Kao kondiciona faza sa brzim tranzicijama. Ovo traži da igrači daju sve od sebe, psihički i mentalno (oštro poput britve, zajedničko reagiranje).

Podsjetnik: Ponavljam, to se tiče osjećaja za vježbu igrača i trenera.

Broj ponavljanja: najmanje 5. Dakako, nije broj ponavljanja taj koji je važan , već kvalitet vježbe.

TRENING AKTIVNOST # 3

Cilj i trening aktivnost:

Pogledaj trening aktivnost # 2, ali sada najdublji striker će igrati s loptom.

Fokusne tačke tokom organizacije:Kako trener određuje početak vježbe sada? Tokom meča, momenat kad striker trči od lopte i momenat kad moze biti dat pas, treba da su perfetno vremenski određeni (timing). Da bi bio u stanju simulirati ovu najtežu situaciju, trener bi trebao stati ispred odbrambenih igrača u posjedu lopte. Prednji igrači odlučuju kad napraviti trčanje, a trener mu dodaje loptu. Ponavljam, pevenirati loše pasove i gubljenje vremena, osigurava da akcije budu vremenski dobro izmjerene (timing akcija).Kraj vježbe: baš kao i aktivnost # 2.

Rinus Michels u UEFA-tehničkoj studijskoj grupi (Euro 96)

Zajedno sa Bert van Lingenom, holandskim nacionalnim trenerom omladinskog tima, radeći na fudbalskom procesu učenja

TRENING AKTIVNOST # 4

Cilj i trening aktivnost:Kombinacija trening aktivnosti # 2 i # 2.

Fokusne tačke tokom organizacije:Dva trenera su potrebna da odrede 'start', jedan d daje pas za najdubljeg stikera i jedan za drugog strikera. Tokom reorganizacijske faze strikeri su razgovarali ko će napraviti akciju. Igrači odbrane ne znaju koji će napadač će inicirati akciju; u suprotnom oni su u stanju da anticipiraju.

Podsjetnik: U logičnoj korelaciji sa prethodno pomenutim trening aktivnostima, kompleksniji aspekti se mogu razviti, defanzivno, kao i ofanzivno.

TRENING AKTIVNOST # 5

Cilj: Prakticiranje specifičnog timsko-taktičkog aspekta: brzo guranje (pushing up). S ciljem:

Udaljavanja od gola;Ponovnim posjedovanjem.

Trening aktivnost:

Nakon napada oponenata, u momentu kad je lopta čista (najmanje 7-6):Tim A: odbrana, dva centralna igrača sredine terena (koji obično imaju kontrolirane zadatke), i golmane (upravo isti make-up ovisi o timskoj organizaciji!). Tim B: 4 najveća napadača u timu, čistač i igrač vanjske odbrane. Signal: igrači odbrane prepoznaju momenat za push-up, ponekad nekoliko metara, ponekad više. Obično centralni igrač odbrane, ili golman, daju signal. Obično data komanda glasi: 'push-up, push-up'. Signal, također, znači da svi igrači trebaju prepoznati situaciju i reagirati na odgovarajući način! Ovo traži često ponavljanje situacije. Ova akcija je jedino osjetljiva kad igrač najbliži lopti odmah napravi presing na opnenta koji je u posjedu lopte. Ovo je jedna od najtežih prepreka za savladavanje. Nakon ovog brzog pushing-upa slijedi momenat reorganizacije i poduzimanja novih pozicija. Također, tokom reorganizacije, signali se daju u odnosu na novonastalu razvijenu situaciju. Kad je ova akcija nije dovoljno dobro razvijena, primijetićete da su tokom reorganizacijske faze, igrači dezorjentirani i da preuzimaju pozicije a da ne gledaju pozicije suigrača, oponenata i dostupnog prostora.

Podsjetnik:

Druga fokusna tačka tokom otganizacije i razvoja ove trenign aktivnosti može proizaći iz pristupa koji je opisan tokom drugih trening aktivnosti. Preporučuje se da trener određuje 'momenat kad je lopta čista.'

GENERALNI PODSJETNIK:

Sve timsko-taktičke vježbe zahtijevaju perfektuiranu izvedbu, od početka do kraja. Ovo zahtijeva dosta timske discipline, ulaznih informacija i komunikacija sa igračima tokom izvršenja!Imajući u vidu mentalni teret, timsko-taktička trening sesija bi trebala trajati samo između 20 – 30 minuta. Ponavljajući vježbu, s vremenom će ići brže i lakše. Konačan cilj je jedino postignut kad svi igrači vide fudbalske probleme kao svoje osobne. Samo tada timsko-taktički odgovor može biti automatski razvijen. Ovo će voditi boljem vođenju jedan drugoga. Ovo je neprocjenjiva fleksibilnost u preuzimanju pozicija i kombinacijskoj igri. Ova performanca je uvijek drugačija zbog nepredvidivosti i kompleksnosti fudbalske igre. Ranije sam pomenuo: igrači su ti koji trebaju odraditi posao. Ove ispolirane timsko-taktičke smjernice formiraju esencijalnu pomoć. Ograničenja u smislu timsko-taktičkog uvida razlikuje se za svakog igrača. Odnosi se na pitanje: da li dobijaš najviše moguće od svakog igrača? Ovo je, obično, više nego što misliš. Isto važi za njegove tehničke sposobnosti, vezane za njegove zadatke i funkciju u timu i efikasnu aplikaciju njegovih vještina njeogove specijalizirane pozicije. Dosta može biti postignuto, ali svaki igrač ima svoja ograničenja, naročito što se tiče njegovog uvida u fizičke sposobnosti. Na kraju timsko-taktičke trening sesije, stvarna fudbalska gužva koja traje oko 30 minuta, treba da je, uvijek, na meniju. Rijetko ćete naći markirane timsko-taktičke aktivnosti ponovno u gužvi. Dakako, timsko-taktički principi bi trebali biti prepoznati. Štaviše, u okviru 30 minuta, takva situacija (one nisu, nikad, identične, uvijek su, samo, malo drugačije) će se pojaviti samo nekoliko puta. Radi se o tome da, ako su igrači odbrane (i napada) u stanju da izvedu timsko-taktičke smjernice efikasno zajedno i da prepoznaju šta je funkcioniralo u gužvi. Na mečevima za ligu, kvalitet individualnih igrača u okviru performance tima je uvijek na testu. Odavde, nadalje, trener će dalje nadgraditi tim onako kako misli da treba. Moji primjeri služe, samo, kao pomoć, nešto što se može iskoristiti.

ZUPČANICI TIMSKO-TAKTIČKOG TRENING MEHANIZMA

Ranije opisani primjeri uglavnom imaju veze sa defanzivnom kohezijom na defanzivnoj liniji, dok je pod presingom napadača. Svi primjeri su bili samo dijelovi potpunog kapaciteta odbrane. Ja sam, naročito, želio da pokažem ovim primjerima koliko ih takav timsko-taktički trening mehanizam ujedinjuje. Ranije sam istakao trening aktivnosti koje poboljšavaju timsko-taktičke kvalitete igrača tokom tranzicijskih i napadačkih timskih funkcija. Izgledalo mi je beskorisno prvo nabrojati najvažnije 'zupčanike' ovog mehanizma.

Igrači moraju imati profesionalan stav i biti motivirani kako bi izvukli iz ovakve trening aktivnosti što je više moguće. Ovakav kolektivni stav mora rasti i biti konstantno praćen.

On je dio mentalnnog procesa izgradnje tima! Trener treba biti siguran da je 'analizirani fudbalski problem' razjašnjen i dobro definiran. On je odgovoran za vođenje igrača u okviru trening aktivnosti. Mora postati odgovornost svih igrača da osiguraju da je kvalitet performance visok. Ovo je, samo po sebi, jak tip mentalne izgradnje tima. Da bi se razvili automatski odgovori, moraju se redovno ponavljati trening aktivnosti. Svaki igrač će razviti ovo i kreirati ekstra dio pregleda. Ovaj ekstra uvid daje igraču, mimo njegovih tehničkih sposobnosti, taktičku budnost kohezije i timskog rada sa suigračima. Ovo sve zauzima mjesto u takmičarskom okruženju. Baš kao i u slučaju individualno tehničkih kvaliteta, niz razlika u kvaliteti, u smislu ovih pregleda, postoji. Ima tehnički vještih igrača, koji nemaju dovoljno osjećaja za ovo. S druge strane, tehnički prosječan igrač sa dobro razvijenim pregledom može pstići dosta. Uvijek, trener mora biti u stanju objasniti smisao (značenje) trening aktivnosti koristeći, kao primjere, situacije iz stvarnih mečeva.

Što je viši nivo, više 11v11 gužvi (akcija?) odgovaraju za treniranje kompleksnijih timsko-taktičkih aspekata. Uglavnom, bolje je naći dobrog oponenta da napravi gužvu (drži akciju?).

Kad igrači diskutuju o timskoj taktici, drže jedan drugog fokusirane i ovisne o njihovim kvalitetama vodeći jedan drugoga. Na ovaj način, timsko-taktički trening postaje koristan. U momentu kad može biti primijećen pad volje igrača da igraju zajedno, nivo performance biće pod negativnim utjecajem. Igrači neće, više, razmišljati kolektivno i možda će se povući u sebe.

Tip trening aktivnosti je samo dio cjelokupnog treninga. Bez sumnje, oni su povezani sa poboljšanjem nivoa izvedbe. Još uvijek, postoji samo jedan apsolutni indikator za evaluaciju izvedbe meča: finalni rezultat! 'Šteta, igrali smo dobro, ali smo izgubili meč!', je zaključak koji se zasniva na lošoj sentimentalnosti. Nema ništa gore nego 'igrati dobro, a izgubiti meč'. I nema ništa bolje u fudbalskom svijetu nego 'igrati loše, a, ipak, dobiti meč'. Ovo je definitivno istina gledano iz ugla igrača i trenera.

Neki treneri u Holandiji su mišljenjada je važnije igrati atraktivno i poduzimati rizike, igrajući napadački fudbal, nego finalni rezultat. Po mom mišljenju, to su pogrešni prioriteti. Od 6 – 40 godina starosti, najvažniji motiv za igru fudbala je biti bolji od oponenata.

Zar nije kvalitet stila igre važan? Po mom mišljenju jeste, ali ne po cijenu rezultata. Ovo implicira da izvršenje svakog stila igre mora posjedovati mogućnost adaptiranja uvjetima.

Teško da se, u nacionalnim takmičenjima, gdje svi klubovi koriste isti stil igre, pojavljuje bilo koji problem. Druga je priča kad je riječ o međunarodnim takmičenjima. Holandski timovi su zagovornici spektakularnog napadačkog stila igre. Isto važi za Britanske timove. Dakako, oni pokušavaju sve više i više da adaptiraju svoj stil igre Europskom kontinentu, ali ne odustajući od svog karaktera i oportunizma.

Holandski klupski timovi, koji igraju na internacionalnom nivou, uključujući nacionalni tim, trebaju uskladiti svoj stil igre. Na sreću, ovo se čini bez, što je moguće više, gubljenja karakterističnih fudbalskih kvaliteta u Holandiji, kao što je:

Odbranom daleko od svog gola;

Kreiranjem siutacije više-oslanjanja-na-čovjeka na sredini terena;Dobrom brigom tranzicije od pozada;Šansom za igru trojice napadača (forwards).

Na međunarodnom vrhu, teško je mogućw igrati oboje, za rezultate i spektakularan stil fudbalske igre. Samo super-vrhunski tim, individualno, kao i timsko-taktički, može sebi dopustiti malo adaptiranje oponentu. FC Barcelona i Manchester United su izuzeci od pravila.

Iako trebamo razblažiti žestinu u Holandiji, u odnosu na broj 'brušenja' stila igre, karakteristike ovog stila opstaju. U principu, ovo vezuje sobom biranje napadačkog stila igre na svim nivoima. Ovo se zove tipična holandska kultura. Utemeljenje ovog stila igre počinje šezdesetih, kad je Ajax Amsterdam napravio prodor na međunarodnom nivou i kad je nacionalni tim uspješno to iskoristio na Svjetskom kupu '74 u Njemačkoj. Trener koji je uspješan, nacionalno i internacionalno igra ključnu ulogu u fudbalskoj kulturi. Nalazim da je privilegija biti u stanju igrati ovu ulogu sa podrškom vrhunskih fudbalera, inacionalno i internacionalno.

Takav stil igre je temelj timsko-taktičkog treninga. Karakteristike – defanzivno, tokom tranzicije i ofanzivno – zahtiejva dosta treninga i iskustva u igranju mečeva. Kao dodatak ovome, postoje specifični mečevi koji se odnose na timsko- taktički trening. Stil igre ostaje početna tačka, ali kad se uzme u obzir kvalitet oponenta, trener može željeti uključiti varijaciju i testirati prvo ovo na trening sesiji. Uglavnom ovo znači da će jedan ili više igrača imati neznatno drugačiji opis zadataka. Genaralni timsko-taktički trening je dugoročan proces dok se specifičan timsko-taktički trening koji se odnosi na meč, kratkoročan proces.

Na kraju, postoje fragmentirane timsko-taktičke trening aktivnosti. Ovdje se to odnosi na timski rad između dva, ili više igrača. Npr.,između odbrane i igrača sredine terena ili između strikera i dva napadača (forward-prednji) koji ga podržavaju. Opisane trening aktivnosti #1 i #5 su fragmentirane komponente.

TIMSKO-TAKTIČKI TRENING

Sadrži slijedeće aspekte:

Generalni timsko-taktički trening (dugoročni) – razvoj i perfektuiranje stila igre.Specfični timsko taktički trening koji se odnosi na meč (kratkoročni) – Varijacije stila igre.Fragmentirani timsko-taktički trening (kratkoročni) – Komponente stila igre i njihove varijacije.

Ranije, u ovoj knjizi, pomenuo sam da pozicione igre na dijelovima terena (4v2, 5v2, 5v3, 6v3, itd.) nisu usmjerene prema timsko-taktičkom razvoju. One su individualne taktičke aktivnosti. Igrači su konfrontirani realnim situacijama meča u ovim osnovnim pozicionim igrama. Oni razvijaju pregled situacije u ovim situacionim mečevima. Oni uče da vide, što je moguće više opcija sa i bez lopte. Nadalje, ove osnovne igre su odgovarajuće za razvoj individualnih tehničkih vještina. Radi se o radu bezbrojnih ponavljanja.

Ove osnovne igre su idealne za poboljšanje osnovne fizičke kondicije u smislu početka statrovanja trčanja i kratkih sprinteva u svim smjerovima. Oni su neprekidno povezani sa anticipiranjem u pravom momentu (timing). Brzina je velika. Brzina akcije i efikasno djelovanje su odlučujući faktori!

DESTRUKTIVNE TIMSKO TAKTIČKE SPOSOBNOSTI KAO PRIMJER TAKTIČKE TRENING AKTIVNOSTI U ODBRANI

(NASTAVAK TIMSKO TAKTIČKIH TRENING VJEŽBI)

Cilj:Poboljšati totalnu defanzivnu timsku funkciju. Ovo podrazumijeva defanizivno 'rušenje potencijala' tima, ili 'destruktivnu timsko taktičku sposobnost'. U ovome mi možemo povući razliku između slijedećeg:

Takozvana 'potjera za igračem u posjedu lopte'. Ovo se primjenjuje u sitaciji gdje je tim A napadnut i izgubio je posjed lopte na polovini terena tima B. Tim B sada traži način za tranziciju, dok tim A pokušava ponovo doći u posjed lopte: Praveći presing na igrača u posjedu lopte;Gurajući linije (pushing-up).

Podsjetnik: Često se lopta igra prema golmanu. Pritisak može biti na njemu, jer njemu neće biti dozvoljeno da koristi ruke.

Tzv. 'potjera'. Ona se primjenjuje na situaciju kad tim B nađe vrijeme i mjesto za tranziciju otpozada, dok tim A popušta kao taktička jedinica. Iz organizirane pozicije oni popuštaju daljnju tranziciju tima B oštrom i agresivnom odbranom. Rezultat je:Upućen je skroman pas;Dat je kvadratni i pas (da se dobije na vremenu);Tim A vraća posjedovanje lopte. Podsjetnik:U oba primjera važno je koje su defanzivne strateške (generalne taktičke) smjernice korištene. Važan princip je primjer 2 gdje je pozicioniran defanzivni blok. Pa, onda, gdje počinje primjena presinga? Ovo može varirati zahvaljujući oponentu i toku meča. Forsirati oponenta da igra kvadratni pas uzima više vremena. Ovo vrijeme može biti korišteno za bolju organizaciju odbrane. Ili, čak, bolje: može pružiti situaciju kontra-napada, kad je pas presječen. Naredni princip je važan za sve destruktivne timsko-taktičke smjernice: različite linije (odbrambene, srednje i napadačke) moraju igrati zajedno. Kad ima previše prostora između linija, oponent ima previše šansi da 'pobjegne' tokom tranzicije. Ovo zahtijeva da svi fudbaleri igraju kao jedna kohezivna jedinica, ovisno o njihovim individualnim zadacima i faunkcijama u tri linije. Suvremeni golman igra važnu ulogu u ovom mehanizmu. On se mora, također, kretati sa odbrambenom linijom. Naročito kad su gurnuti, golman je odgovoran za prekidanje dugih pasova koje upućuje oponent.

TRENING AKTIVNOST # 1

Trening aktivnost: 'potjera za igračima u posjedu lopte'

Tim A je odbrambeni tim. Tim B je napadački tim. Tim B gubi posjedovanje lopte na polovini terena tima A. Zadatak za tim A: dok je pod presijom tima B, da bude u stanju dati dobro postavljen dugi pas strikeru. Zadatak za tim B: presing na loptu da se pokuša ponovo dobiti i postaviti novi napad.

Fokusne tačke za organizaciju:

Start: Na polivici terena tima A. Nakon stvarnog dugog pasa strajkeru tima B, koji trči, odbrambeni igrači tima A prekidaju loptu. Sada tim B počinje presing na loptu dok tim A pokušava kombinirati pasove i igrati dugu loptu ka strikeru. Početna pozicija: forsiranje tima A da igra nekontroliranu dugu loptu ili pas nazad. Kraj: za tim A: kad su uspješni u igranju dobro postavljene duge lopte strikeru, napraviti zgoditak. Za tim B: ponovno vraćanje posjedovanja lopte, kreirajući mougćnost za gol, napraviti gol (također važi kad je odbrambeni tim dopušta korner udarac). Broj igrača: naročito 11v11, dakako , može biti urađeno sa nekoliko igrača. Tim A može, npr. imati 8 igrača i golmana, 4 odbrambena igrača, 3 igrača sredine terena, jednog igrača odbrane koji učestvuje u tranziciji i napadu i jednog odbrambenog igrača koji markira napadača tima A. Na početku vježbe stavite igrače oba tima na njihove stvarne pozicije na osnovu analize video snimka.

Podsjetnik:

Važne taktičke fokusne tačke tokom izvršenja su:Trener treba da traži odgovarajuće izvršenje. Na 'kraju' pokušaja, ponovne originalne pozicije su ponovno zauzete. Timovi mogu, npr. biti pozvane nakon 5 pokušaja da se diskutira o taktičkom aspektu performanci. Ovo može, također, biti urađeno kad tim B ima kreirane šanse za zgoditak. Naročito rad sa dva trenera od kojih svaki vodi svoj tim. Tokom izvršenja, zauzimanje pozicija svakog igrača u odnosu jedan na drugog je od velike važnosti u postizanju cilja. Naročito za ovaj timsko-taktički aspekt, esencijalno je u suvremenom fudbalu da igrači kontinuirano preuzimaju nove pozicije u odnosu na stalno promjenjive situacije na terenu. Igači koji prave 'zadnju akciju' trebaju ostati uključeni! Ovo se ne dešava često. Možete vidjeti da igrač koji je upravo napravio presing na oponenta 'zaboravlja' zauzeti novu poziciju. Eventualno, namjera je da igrači počinju voditi i ispravljati jedan drugoga. To treba postati njihov fudbalski problem. To će biti važan vezni faktor za mentalnu izgradnju tima. Ova vježba traži budnost kod 'suca'. U suprotnom, potjenjujete motivaciju, izazov. Pored budnosti i koncentracije igrača, drugi determiknirajući faktor za kvalitet izvršenja je 'odmor'. Ne operirajte previše nepromišljeno, umjesto toga sačuvajte pregled situacije. Ne bi trebalo biti nepromišljenih preglasnih instukcija. Vođenje suigrača je potrebno samo onda kad on nije u stanju da vidi nešto, npr., kad je napadnut odo oponenta s leđa. Naročito posmatrajući britanske timove, možete iskusiti nevjerovatan nevjerovatno brbljanje. Ovo vodi jedino ka užurbanom i prebrzom izvršenju, pojačavajući šanse za

greške. Svaki igrač treba da nauči kako da prepozna opcije koje ima i anticipira ih. Inteligencija meča uvijek može biti poboljšana!Male gužve tokom treninga (4v4, 5v5, itd.) na manjim terenima, ali sa regularnim golovima, su izuzetno pogodni za treniranje određenih aspekata kao što je presing, blisko markiranje, brze promjene pozicija i kod posjedovanja brzo oslobađanje, brza kombinacijska igra i dostašuteva. Ova vrsta gužve, kad je organizairana i vođena odgovarajuće, izvanredna je osnovna vježba na meniju trening sesija.

Zašto?

Oba tima treba da brane, budno i mudro. Preciznije, blisko markiranje igrača treba napraviti često. Trener ovo lako može provjeriti. Mijenjanje pozicija nakon što je lopta izgubljena zahtijeva visok nivo fleksibilnosti u markiranju igrača – markiranju mjesta. U ovim osnovnim vježbama, postoje kontinuirane brze promjene u pravljenju presinga na oponenta i tranziciji pod ovim presingom nakon što je lopta dobijena. Ono što nedostaje ovim osnovnim vježbama je 'kompenzirano' važnošću ovih trening aktivnosti za:

Šutiranje pod pritiskom;Razvijanje fudbala sa jednim dodirom (ovisno o starosti igrača);Razvijanje veće brzine akcije;Razvijanje osjećaja za prostor;Pravljenje individulanih akcija pod pritiskom;Nereagiranje prebrzo (promjene u prostoru);Viši zahtjevi na timski efikasnim akcijama;Fizičko kondicioniranje (interval trening);Mentalni trening;Trening golmana!I zadnje, ali ne manje važno: igrači uživaju u ovom tipu treninga pa zato ostaju motivirani.

Kad se bira korištenje funkcionalnih grupa – u npr. 6v6, i oba tima imaju po 1 golmana, 3 igrača odbrane, 1 igrača sredine terena i 1 napadača – onda već radite više u timsko-taktičkom stilu. Zato, korak po korak, možete proširiti ove osnovne vježbe u trening vježbe koje su slične realističkih situacionim mečevima. Vaši igrači trebaju razumjeti ovaj razvoj. Ovdje se mnogo traži i od viđenja igrača. Ne samo trener, već, naročito, igrači moraju prepoznati važnost timsko-taktičkih aspekata. Mimo ovih osnovnih vježbi, možete gratiti mehanizam za odbranu (kvalitet i timski rad) i napad (kvalitet i timski rad). Brza tranzicija je, također, važna karakteristika, sve dok je urađena u timski efikasnom maniru, a ne na individualnoj osnovi! Ovo zahtijeva dosta timske discipline. Dobar tim mora, ne samo imati perfektuiranu timsku organizaciju u toku odbrane, tranzicije i napada, ali, također, i hrabrost da koristi tranziciju kao značenje da ima, što je moguće više, napadačkog stila igre. Ovo je moguće na bilo kom nivou. Dakako, individualne kvalitete igrača određuju ograničenja mogućeg nivoa performance. Ovo znači da igrajući protiv jake opozicije nećete biti u stanju dominirati sredinom terena tako puno, i trebaćete koristiti taktiku kontranapada. Nakon toga se, obično, koristi taktička varijacija stila igre. Kad igrate stvarni stil igre kontranapada, vi svjesno ostavljate inicijativu oponentu, kako biste bili u stanju profitirati iz grešaka njihove tranzicije. Nadate se da imate dosta ofanzivan operativni prostor na njihovoj strani terena. Dosta vaših igrača ostaje iza lopte. Ovo se zove ekonomski stil igre.

Ove osnovne vježbe su pogodne za sve starosne grupe, izuzev, možda, 5- ili 6- godišnjaka. Dakako, za svaki nivo postoji drugačiji cilj.

Sa ekspanzijom ovih osnovnih vježbi, može se razjasniti drugi važan timski aspekt, koji je često povezan sa stilom igre, kao što je:

Kad su u posjedu lopte, odbrambeni igrači trebaju naučiti da vide mogućnosti igranja vremenski dobro postavljenog 'pasa u dubinu', bilo da nađu suigrača, ili da traže operativni prostor. Ovaj osjećaj i anticipacija 'pasa u dubinu' je obavezan u suvremenom fudbalu, u trening sesijama kao i tokom mečeva.

Odbrana (igrači) traže pozicionirani nastavak ovakvog pasa. Stoga oni (on) ostaju (ostaje) uključen(i)!

Duboki pasovi moraju biti dati, što je efikasnije moguće, da bi ostali u posjedu lopte i bili u stanju da počnu napad.

Drugi suigrači brinu se o presingu u toku faze nastavka (folow-up) prilikom kretanja (obično ka sredini terena).

Lopta treba biti primljena na takav način da je moguće nastaviti kretanje naprijed s njom. Drugim riječima, otvaranju u pravcu oponentovog gola. Prečesto vidite igrača koji prvo prima loptu, a zatim je vodi natrag u pravcu gdje ju je primio, umjesto otvaranja. Ovo umanjuje faktor iznenađenja i brzinu akcije napada. Ovo se tiče neprocjenjive individualne napadačke kvalitete, koja može definitivno biti razvijena!

Ove trening aktivnosti, male bočne igre, mogu, rakođer, biti izvanredno korištene za perfektuiranje kontranapada, ili timsko taktički aspekt 'pokrivanja odbrane'.

TIMSKA FUNKCIJA TRANZICIJE

(NASTAVAK TIMSKO-TAKTIČKIH TRENING VJEŽBI)

Tranzicijska timska funkcija je timsko taktički najkompleksniji aspekt. Ovo naročito važi tokom proteklih nekoliko godina, zbog velikog defanzivnog pritiska na igraču, lopti i prostoru. Što je važnija uloga tranzicije u strategiji trenera u odabranom stilu igre, teže će biti izvršenje. Ove strategije, generalnetaktičke smjernice, mogu varirati od minimalne tranzicije do kompleksnije. Od 'kick-and-run' (udarac-i-trk), do 'cirkuliranja' (kruženja) fudbala.

Dobar trener, koji traži korektnu ravnotežu u odbrani, tranziciji i napadu, ima dužnost prema fanovima da dođe, što je moguće brže, do napadačke akcije.

To znači, između ostalog, da svaki igrač u toku tranzicije (uključujući i odbranu), mora razviti kvalitete da prepozna pravi momenat za igru duboke lopte. Ovo zahtijevqa tehničkoi-taktičko školovanje, funkcionalne vještine i kuraži da se rizikuje. Ovo je proizvod adekvatnog omladinskog fudbalskog edukativnog sistema! Ranije, u ovom poglavlju, pomenuo sam ovo kad sam govorio o malim bočnim gužvama (grupnim akcijama?).

U suvremenom fudbalu esencijlno je imati munjevitu, dobro izvedenu (tranziciju) prelaz od odbrane do tranzicije (izgradnje?). Lippi, bivši trener magičnog Juventusa, je istaknuti zagovornik ovog brzog 'pasa u dubinu'. Kako bi bili u stanju razviti takvu strategiju tranzicije, potrebno je dosta timsko-taktičkog treninga.

Što je bolje razvijena timska funkcija tranzicije, pozitivnije ocjenjujemo kvalitet fudbala, dotle dokle dobro izvedena tranzicija vodi ka akciji napada u kojem je kreirana šansa za gol, ili, još bolje gdje je dat gol. U novije vrijeme visoki izahtjevi se postavljaju na kvalitet igrača kako bi bili u stanju kommbinirati pasove, jer, ponavljam sebi, defanzivni rascjepkani mehanizam je tako dobro razvijen u većini timova. Nemate mnogo prostora za operiranje. Ovo traži perfektuiranu tranziciju timske funkcije kako bi mogli kreirati efikasnu akciju napada.

Na šampionskom turniru (Europski i Svjetski kup), u Šampionskoj ligi, i nacionlnim ligama, samo nekolicina timova je u stanju kreirati šansu za zgoditak iz tranzicije otpozada. Po mom mišljenju, tokom Svjetskog kupa '98, imam osjećaj da su Francuska, Brazil i Holandija bili najbolji u ovome. U novije vrijeme, vaša tranzicija treba da bude kvalitetna kako bi bila u stanju kreiratik šansu za zgoditak, individualno i timski. Kod prethodno pomenutih timova, vidimo da, ne samo igrači sredine terena, već, također i igrači odbrane i napada, igraju ulogu u tranziciji. Na važećoj fudbalskoj sceni, ovo je apsolutna potreba. U suprotnom, biloi bi nemoguće odigrati takvu dobro organiziranu totalnu odbranu, koja stavlja veliki pririsak na vašu tranziciju. U tome ćete uspjeti jedino sa izvanrednom pozicionom i kombinacijskom igrom, izvedenom dobro i na efikasnom mjestu, sa ispravnim osjećajem za vrijeme (timing) pasova (taktički gledano). Da biste ovo postigli, trebate specijaliste. Oni određuju kvalitet vašeg mehanizma tranzicije.

Kako bi imali ispravan uvid, potrebno je razdvojiti različite faze u tranziciji:

Najkompletnija je tranzicija od pozada, koja vodi ka fazi napada protiv dobro organizirane odbrane.

Kod zaustavljanja lopte tokom tranzicije (oponenta) i iskorištenja prednosti ne tako dobro otganizairane odbrane, sa ciljem igranja duboke lopte i kreiranja šanse za zgoditak . Pri ponovnom posjedovanju na oponentovoj polovini terena i brzom kreiranju faze napada. Ova podjela je prilično shematska. Većinom će se ove faze preklapati međusobno, zobg nepredvidivosti i kompleksnosti igre. Najmanje teško razvijanje faze tranzicije je oposano u # 2. Ono pripada kontranapadačkom fudbalu. Norvežani su bili prilično pametni tokom zadnjih šampionata. Njihov moto je bio: 'Pusti druge da imaju probleme sa pojedovanjem lopte cijelo vrijeme. Mi se ukopavamo u našu polovinu terena, a kada zaustavimo loptu, odigravamo munjevitu tranziciju i profitiramo iz operatvnog prostora na drugoj polovini terena. Kad smo prisiljeni da napravimo tranziciju od pozada, preskačemo sredinu terena i igramo duge lopte našim visokim i jakim napadačima (forwards).

Nije prije rečeno nego napravljeno. Norveški fudbal narastao je iz razvijanja fudbalske zemlje koja je gubila sa velikim ciframa na međunarodnom nivou, u fudbalsku zemlju koja se trebala izboriti s tim na svim nivoima. Dakako, s vremenom, došao je novi period: često, više niste poraženi. Oponenti poduzimaju taktičke mjere i forsiraju vas da razvijete više kobinacijske igre. Rosenborg je dokazao u sezoni Šampionske lige 1999/2000 da su bili izvanredan i uspješan primjer ovog adaptiranog stila fudbala.

GENERALNE KARAKTERISTIKE

Koje su generalne karakteristične kvalitete odgovarajuće tranzicije?

Brza tranzicija od odbrane do tranzicije. Tranzicija koja treba da bude izvedena sa uvidom u situaciju. Mora biti taktički efikasno i munjevito, što ne primjenjuje samo brzo reagiranje, već, također, naročito timsko-taktičku odgovarajuću reakciju svih igrača u odnosu na akcije jedan drugoga. Ovo zvuči dovoljno lagano: 'Mi ćemo imati brze tranzicije'. Dakako, iz taktičke perspektive, jedan korak desno ili lijevo može biti dovoljan! Stvar pregleda igre. Kad oponenti potiskuju (push-up) i naprave presing na vaš tim, možda je potrebno napraviti kružni pas loptom da se nađe otvaranje za početak tranizicije. Golman može, također, biti korišten za ovo. Kad su oponenti veoma jaki i prave puno presinga na vašu tranziciju, osloboditi ga se, igrajući duge lopte možda bi moglo biti rješenje. Onda je problem prebačen na oponenta, naročito kad vaš tim brzo potiskuje i pravi presing na oponenta na njihovoj strani terena. Kad se oponent povuče natrag oko šesnaesterca, čekajući pravi momenat da uzme loptu i počne kontranapad, igrač u posjedu lopte ima tendenciju da je drži. Dakako, uvijek je bolje dodati je, i pustiti da ona uradi posao, čak i kad imate dosta prostora. To forsira igrače da ostanu budni i uključeni. Svaki igrač, uključujući odbrambene, mora razviti kvalitet pozicionog anticipiranja na brzu tranziciju, kad se može igrati duga lopta, pa tako biti uključen u igru, čak i kad niste u posjedu.

Dužina i širina terena mora biti korištena što je optimalnije moguće. Ovo zahtijeva konstantno preuzimanje novih pozicija. Prepoznati i predvidjeti 'slijedeći pokret' je esencijalna individualna kvaliteta koja će dosta pomoći tranziciji. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost brzih i efikasnih dubokih lopti. Što se tiče fudbalskog razvoja, ovo zahtijeva niz kvaliteta. Uravnoteženu tranziciju u dubinu je užitak gledati.

Igrači vole zadržavati loptu. Kad previše igrača zadržava loptu u istom vremenu, postaje lakše odbrani. Zato, igrači stalno trebaju odlučivati kad da se odmaknu od lopte a kad da je kontroliraju, ovisno o akcijama napravljenim od njihovih suigrača, oponenata i dostupnog prostora. Oni moraju konstantno ostati uključeni i pretpostavljati svaku mogućnost koja se može razviti.

Mnogo puta timsko taktičko kretanje može biti zato da bi se postavio ekstra igrač sredine terena, tik ispred defanzivne linije. Ovo je strukturalno slučaj kod 3:4:3 sistema, gdje je defanzivni igrač sredine terena (slobodni igrač-libero) koji je stvaralas igre (playmaker) tima. U brazilskom timu ovaj igrač je ključni igrač koji počinje tranziciju. Ovaj igrač dopušta vanjskim bekovima da učestvuju u tranziciji i napadu. Drugi timovi igraju sa liberom u centru defanzivne linije. Ovaj igrač može igrati važnu ulogu u tranziciji. Samo kad je moguće taktički, on će biti uključen. Tokom Eura '96, Sammer je nastupio kao libero u Njemačkoj, jer je odabraokorektne momente da se uključi u tranziciju i, čak, da nekoliko važnih golova. Teško se odbraniti od takvih igrača. Previše zemalja se boji da uključi odbrambene igrače u tranziciju. Oni ne razvijaju kvalitete odbrambenih igrača potrebnih za tranziciju. Bilo, kako bilo, izvođenje ovog zadatka je neophodno u suvremenom fudbalu. Uzimajući u obzir visok nivo performance, također je važno imati 'totalnu tranziciju' i 'totalni napad' uspješan. Ovo je, u stvari, princip 'totalnog fudbala' kakav se igrao u Ajaxu, u njegovim najuspješnijim godinama u doba ranih

sedamdesetih. Beskrajan timsko taktički trening kreirao je temelje za totalni fudbal. To, također, ovisi o individualnim kvalitetama igrača.

'Playmakeri ' su vrijedili zlata, iako su kasnije imali inferiornu ulogu. Ovo je prvenstveno zbog toga što izgleda da su defanzivno ranjivi u tortalnoj koheziji tima, a, također, i zbog togaq što mnogi playmakeri nisu bili u stanju zablistati pod jakim pritiskom oponenta. Prečesto su gubili posjedovanje lopte i kreirali opasne situacije. Na sreću, playmakeri su na svom putu nazad, i u stanju su bolje sarađivati sa teškim situacijama. Mnogi timovi, koji pokušaju napraviti tranziciju odozada, čine ovo prebrzo. Automatski, rezultat je da oni, često, gube posjedovanje lopte. Oni su previše divlji. Ovo je pokazatelj da vašim igrač(u)ima nedostaje osjećaja za situaciju. Ponekad trebate igrati direktno, ponekad trebate imati strpljenja i čekati. Ovo je zbog toga što je ključni igrač tako važan. On je sposoban da da svojim suigračima vremena da preuzmu poziciju. Ovo se radi sa razvijenom taktičkom kohezijom. Kad je brzina tranzicije prevelika, kvalitet pasova je pod negativnim utjecajem i nema dovoljno vremena za preuzimanje efikasne pozicije na terenu. Nemoguće je konstantno kombinirati pasove velikim tempom. Ponekad ste uspješni u nadigravanju odbrane brzim pasovima sa jednim dodirom. Ovo je predivna stvar za gledanje. Također se događa da se tranzicija napravi presporo. Previše igrača drži loptu predugo. Naročito zbog dobro razvijene odbrane, lopta se mora se igrati brzo. Kad držite loptu predugo, suigrač koji je bio otvroren je, već, ponovno, pokriven. Ovaj problem se pojavljuje često. On zahtijeva sposobnost anticipiranja situacije koja će se razviti zbog vodeće akcije suigrača. Igrač u posjedu lopte nema vremena da osmatra situaciju, on treba da osjeća šta se događa. Visok kvalitet pozicione igre bez lopte, vezan za efikasno igranje lopte, je timsko taktički najteži dio igre. Temelji za ovo trebaju biti vođeni tokom ranih fudbalskih dana. Kombinirana kvaliteta individualnih igrača tima određuje ograničenja dostignuća. Kad gledamo timove koji su ovo usavršili, što je jedino moguće ponekad, izgleda da sve ide dobro bez stvarnog napora. Prvoklasan fudbal izgleda jednostavno umijeće u očima gledaoca!

Zlatna smjernica je i ostaće: taktički gledajte da igrate loptom naprijed, što je prije moguće ka suigraču koji ima prostora, ili trči prema prostoru. Radi se o igranju lopte u pravo vrijeme, u pravom smjeru. To znači: momenat u kojem jedan od igrača u tranziciji je da je u poziciji ili namjeri da se pomakne na poziciju koja mu daje mogućnost da igra pas naprijed, što može biti početak napada. Najradije ovaj pas daje playmaker, ali, taktički, ovo nije uvijek moguće. Ovaj momenat je, također, vrijeme kad suigrači koriste da dođu u najpoželjniju poziciju. Ovo zvuči veoma jednostavno, ali timsko taktički ovo znači vježbu, vježbu i još više vježbe. Također, kao trener, vi ostajete ovisni o kvalitetu vašeg igračeg potencijala.

U suvremeno doba, 4:4:2 sistem, dva napadača (forward-prednja igrača) igraju krucijalnu ulogu, kad je riječ o dugim loptama. Oni moraju igrati poziciono dobro, naročito u odnosu jedan na drugoga. Jedan će zadržavati loptu dok će drugi odlaziti od nje. Mnogi vrhunski timovi imaju playmakere-napadače. Ovo je teška uloga za igru, jer ovaj tip igrača treba da operira u malom prostoru. Zbog toga on mora biti jak na lopti i posjeduje visoku brzinu akcije. Napadački playmaker posjeduje dobre pokrete da prođe oponenta i ima sjajne vještine za pasove. On mora biti kvalitetan igrač.

Mora biti vidljivo da se na funkcionalnim tranzicijskim vještinama moralo raditi i raditi. Ovo funkcionalno djelovanje trebalo bi početi u 5 godini sa veoma jednostavnim osnovnim igrama. Bez uvida, dobre vještine će izgubiti svoju efikasnost.

Očigledno je da u stvaralačkom stilu igre (playmaking), timsku funkciju tranzicije je teže izvesti, u poređenju sa kontranapadačkom.

Postoji mnogo mogućih varijacija u uređivanju (make-up) srednje linije. Ovo je djelomično zbog timske organizacije, igrača koji su na raspolaganju i njihovih kvaliteta. Za kompoziciju sredine terena, važno je naći pravu ravnotežu igrača sa kvalitetama za tranziciju, koji, također, posjeduju kvalitete za odbranu i napad. Sa kojim zadatkom i timskom funkcijom je ovaj blans povezan?

Sa playmakerom, davaocem pasova, ključnim igračem tranzicije, famoznim igračem # 10. Ova uloga traži, što je više moguće, specifičnih individualnih i timskih taktičkih kvaliteta. Potreba za timsko-taktičkim kvalitetama je očigledna, imajući u vidu stepen poteškoće pozicione i kombinacijske igre. Ovo je naročito zbog strašnog odbrambenog pritiska na igrače i na loptu. Individualno, svaki igrač mora posjedovati dovoljno vještine koja se odnosi na primanje i davanje lopte, naročito sa kretanjima oko direktnog oponenta. Kao što je rečeno mnogo puta ranije: nivo izvedbe meča je test za nivo izvedbe vašeg tima. Igrač # 10 je čovjek sa osjećajem za brzinu tranzicije: ponekad munjevitim pasovima sa jednim dodirom, a, ponekad, sporije da dobije na vremenu kako bi njegovi suigrači zauzeli efikasne pozicije na terenu. Ovo zahtijeva fino uštimavanje. Sredina terena sa tako modernim playmakerom posjeduje 'grumen zlata'. Bez takvog igrača moguće je da tim bude uspješan, ali kombinacija igre treba biti perfektuirana i zahtijeva nešto kreativnosti od jednog ili više igrača. Mno0gi timovi igraju sa drugim playmaking napadačem (forwward) koji izvodi ovu ulogu u fazi napada. Ovo, često, važi za timove koji igraju 4:4:2 formaciju sa 'otvorenim' igračima sredine terena. Prečesto prostor između igrača sredine terena i napadača (forwards) ispadne prevelika. Ovaj prostor, zbog toga, koristi napadač-playmaker (kao što je Zola iz Chelsea, Bergkamp iz Arsenala i Zidane iz Juventusa). Prirodno, mnogi timovi su pokušali igrati sa dva napadača (forward) i drugim napadačem-playmakerom. Defanzivno, ovo može prouzrokovati neke probleme. Tim može postati neuravnotežen ili napadački prostori neiskorišteni dovoljno dobro.

Važno je da svaki tim ima napadačkog, igrača sredine terena za golove (scoring midfielder). On tempira svoja trčanja u šesnaesterac dobro bez lopte. On je igrač koji bi trebao dati golova upola koliko daje striker. Ovaj igrač sredine terena (midfielder), također, treba posjedovati određene kvalitete: brzinu, naravno, i osjećaj da napravi trčanja u pravom momentu. Ovaj tip igrača, također, vrijedi zlata. Jedna je stvar igrati atraktivan fudbal, ali sasvim druga igrati pobjednički fudbal. Da biste ovo radili trebate igrače koji mogu dati golove. Ne možete ih sve imati na sredini terena; npr. napadačkog playmakera koji, također, može biti i napadač sredine terena. Rijetko sam vidio igrača koji je savladao dvostruku specijalnost. Platini je izuzetak od pravila.

Otvoreni igrači sredine terena u 4:4:2 organizaciji, također, trebaju imati određene kvalitete. Tokom 90 minuta vremena oni trebaju istrčati milje. Brzina trčanja, brzina akcije i fudbalske vještine, potrebne su za 'trening staze' po kojima igraju. Postoji opasnost da u nastojanju da se da gol, oni previše dolaze na sredinu terena. Defanzivno, oni imaju važan zadataka da urade. Moraju imati uvid u unutrašnjost terena kako bi pokrili operativne prostore na centru terena. U 5:3:2 (3:5:2) formaciji, radimo sa istim tipom krilnih igača, ali oni moraju biti u stanju pokriti i više terena. Obično, oni imaju više defanzivan zadatak nego većina krilnih igrača sredine terena. U 3:4:3, formaciji, radite sa stvarnim krilnim napadačima, koji igraju dalje nego otvoreni igrači sredine terena. Oni trebaju ostati sa vanjske strane terena. Ovo su stvarni bočni igrači koji imaju

veliku brzinu, odlična kretanja i dobre vještine (pasovi i dribling). Da bi bili zaista efikasni, oni trebaju biti u stanju pružiti dobar finalni, taktički pas. To nije jednostavan zadatak. Teško je naći ove vrste specijaliziranih igrača. Oni moraju biti odabrani i trenirani u najranijim godinama. Holandija je jedna od nekoliko zemalja koja stvarno razvija ovu vrstu igrača u 4:3:3 sistemu. Ranjivost ovog izbora je da je teško naći svestrane krilne napadače na vrhunskom nivou koje su sposobne da igraju timski efikasno pod pritiskom dva odbrambena igrača. Ali, dokle god su efikasni u svojim akcijama i donošenju odluka, možete lažirati sa negativnim defanzivnim aspektima ofanzivnom linijom sa tri igrača. Također je važna sposobnost odbrane kao sekundarne defanzivne linije ispred bekova uvezanih sa bek linijom i napadačima! Najlakše poređenje je sa usisivačem (Hoover), koji pokriva rupe ostavljene nemarkirane napdačem(ima) sredine terena. Zato specijalist koji ima dosta pregleda preuzima pozicije. On je tip igrača koji ostaje iza lopte i pobjeđuje u duelima. Kad on ima dobre vještine pasova, smatrate se sretnim trenerom. Važno je da je što je manje moguće operativnog prostora az oponenta, između defanzivne linije i srednje linije. Ovo znači konstantno preuzimanje novih pozicija u odnosu na poziciju oponenata, loptu i vaše suigrača. Ovo, obično, uključuje blok od 6 igrača. Zbog toga što se takav blok konstantno kreće, i u dobro podmazanom timu mijenja pozicije sa blokom od 4 igrača sprijeda, ova odbrana je teško vidljiva. Kad je posjedovanje izgubljeno u toku tranzicije, onda je, naravno, samo nekoliko igrača uključeno. Ovo je razlog za ranjivost kontranapada, kad je lopta nepotrebno izgubljena tokom tranzicije na vašoj strani terena. Kad je taktika meča napad – kad se preračunate, kad računate da ćete pobijediti, ili kad je to odabran stil igre – onda je veoma moguće da samo 3 do 4 igrača ostaju iza lopte kao 'pokrivanje odbrane'.

U brazilskoj implementaciji 4:4:2 – sistema, centralni odbrambeni igrač sredine terena igra 'Hoover-ulogu' i u stanju je pružiti dobre duge pasove. U italijanskoj implementaciji 4:4:2 sistema, dva su centralna igrača sredine terena koji operiraju iza lopte. Jedan od njih je majstor davanja pasova. U 3:5:2 (5:3:2) možemo, također, vidjeti 'Hoover-tip' igrača.

Kad nema dovoljno dobitnika lopte i pobjednika duela prisutnih na liniji sredine terena biće teško stisnuti oponenta. Ovo je razlog za slijedeću aksiomu: 'da bi mogli razviti svoju tranziciju i napad dobro, prvo treba biti razvijena defanizivna timska funkcija.' Samo tada je moguće stegnuti protivnika. Kad organizirate coju odbranu dobro, to ne znači neizostavno i da igrate defanzivno! Igrači sredine terena, koji su aktivno uključeni u tranziciju i napad, pa zato igraju ispred lopte, moraju biti u dobroj saradnji sa napadačimakako bi pokrili određene operativne zone. Što je veća ova mobilnost, ovo treba biti bolje razvijeno. Ovo, također, zahtijeva timsko taktički uvid u igru!

Ponovno, u suvremenom fudbalu, defanzivni zadaci igrača sredine terena, kao sekundarne defanzivne linije treba biti u savršenoj harmoniji sa sredinom terena u napadu. Kad je posjedovanje izgubljeno: odaberite najkraći put tokom tranzicije za odbranu.

Kontra-napadački timovi obično imaju dva defanzivna igrača sredine terena. Ali, timovi koji pokušavaju da nose igru, također, imaju kontrolne centre koji imaju pregled i disciplinu da ostanu iza lopte kad njihov tim napada. Ovo je njihov glavni zadatak. Sjetimo se samo uloge koju je odigrao Davids & Cocu na sredini terena holandskog nacionalnog tima. Samo kad je taktički bolje, jedan ili drugi će podržati napad. Također na sredini terena mnogih italijanskih timova, važna uloga treba biti odigrana od kontrolnih igrača sredine terena.

REZIME FUNKCIJE TRANZICIJE

To je teško perfetuiran aspekt igre. Nekoliko timova na visokom nivou su u stanju početi tranziciju odozada, što onda vodi ka napadačkoj akciji.

'Stil igre kontranapada' i 'igre dugih pasova' reduciraju ulogu tranzicijske timske funkcije. Kontranapad radi dobro za tim u poraženom položaju. Često je dovoljno dobro dobiti meč, ali ne i šampionat.

'Igra dugih pasova' ne koristi se, više, toliko na međunarodnom nivou, jer je, previše, bazirana na šansi.

Željeti kreirati i napraviti igru je najatraktivniji stil igre za oboje, igrače i gledaoce. Dakako, korisni aspekti kontranapada i oportunizam moraju biti inkorporiani u ovaj stil. U kompoziciji srednje linije, mora se naći pravi balans između defanzivnih, tranzicijskih i ofanzivnih snaga.

Tranzicija, kad se želi napraviti igra, treba da ima taktički visok kvalitet pozicione igre i kombinacijske igre u svim linijama.

Igrač sredine terena posjeduje specifične kvalitete. Najvažniji kvalitet je znanje o tome šta se događa oko njega.On mora imati oči na leđima.

Upravo je važno željeti i biti u stanju brzo distribuirati loptu, koliko i usporiti igru. Igranje lopte naprijed ima prioritet nad igranjem kvadratne lopte. Zato, svaki igrač mora, na osnovu svojih talenata i razvoja, imati kvalitet da brzo misli i igra u dubinu, naročito anticipirajući od suigrača da bi se dobilo na vremenu.

Da bi mogli izgraditi tranziciju na pravi način i konstantno preuzimati nove pozicije, svi igrači, uključujući i golmana, moraju biti koncentrirani i budni. Preuzimanje pozicija mora biti timski efikasno. Ne žurite u ime žurbe! Jedan jard više, ili manje može napraviti timsko taktička čuda.

Odlučujući faktor je kohezija između igrača iza lopte i ispred lopte. Naročito pomaganje igre s loptom prema naprijed.

Četvrtasti pasovi bi trebali biti dati kako bi se našao odgovarajući igrapč koji može pružiti dugi pas. Nepotrebni četvrtasti pasovi su štetni za vašu defanzivnu liniju. Što je bolje pozicioniranje igrača na terenu, lakše će biti povezati pasove bez gledanja (cirkulacijski fudbal). Zdrava doza oportunizma, dodavanje lopte naslijepo u operacionim zonama je neprocjenjiv iznenađujući element u fudbalu. Naročito ofanzivno, igrači trebaju anticipirati ove pasove. Mnogi igrači na krilima ne uspijevaju to.

Duboka lopta prema napadaču koji zaustavlja loptu, trebao bi, uvijek, biti praćen akcijom svog suigrača. Duga lopta bi trebala biti praćena suigračem koji potiskuje i pridružuje se napadu. Uobičajeno mišljenje je da se ovo ne događa dovoljno.

Da bi se igrala duboka lopta zahtijeva kuraži i samopouzdanja za neutraliziranje straha od poraza.

Naročito tokom tranzicije, prave se greške. One su neizbježne zbog nivoa poteškoće igre. Nepotrebne greške su greške koje su napravljene zbog nedostatka koncentracije, budnosti i/ili nedovoljno kuraži. Ove greške trebaju biti izbjegnute. Rizične duge lopte ponekad, također, ne dostignu napmjeravanu metu. Igrač je prepoznao pravi momenat da da pas, ali izvršenje nije bilo tehnički savršeno. Ovo je dio igre, baš kao šut koji nije pogodio gol.

Iritirajuće je za igrača sa loptom kad previše igrača galami da dobije loptu. Samo stvari koje se događaju ispred njega trebaju mu biti rečene. Naročito u britanskom fudbalu, igrači pre-treniraju (pre-vode) jedan drugoga.

Organizacijska forma 3:5:2 Brza, dobro organizirana tranzicija odozada je teška po ovom konceptu, jer tako puno igrača operira po širini terena (5 igrača). Ovo je razlog da se, po ovom konceptu, tranzicija izvodi usporeno. Treba vremena za igrače da dođu u bolje pozicije za početak tranzicije. Alternativa koja se često koristi je igrati duge lopte prema strajkerima. Njemački timovi preferiraju igru kontranapadačkog stila fudbala. Ali, to, obično, nije dovoljno u poražavajućoj poziciji! Dva vanjska odbrambena igrača trebaju biti specijalisti za tranziciju i napad. Zbog ovoga su brazilski vanjski odbrambeni igrači traženi u Njemačkoj.

Organizacijska forma 4:4:2Posmatrajući britanske igrače odbrane centra, često možete primijetiti da im nedostaje kvaliteta za tranziciju. Oni nisu dovedeni u okruženje gdje je poziciona i kombinacijska igra važna. Poznati udarac i užurbani stil sve više nestaje sa britanskih fudbalskih terena. Ali na sreću njihove preference ka oportunizmu i dugim loptama ne. Kad Italijani izvode tranziciju, oni često igraju duge lopte napadačima. Dakako, oni ne dobijaju dovoljno podrške zbog organizacije na sredini terena (2 otvorena i 2 centralna igrača sredine terena). Brazilci igraju sa dijamantskom formom sredine terena sa stvarno specijaliziranim igračima, koje podržavaju dva bočna igrača odbrane koji učestvuju u tranziciji i napadu i dva prednja igračakoji su jaki na lopti.

Organizacijska forma 4:3:3Mi smo, u Holandiji, poznati po tome što imamo dobro razvijenu tranzicijsku funkciju, baziranu na idealnom pozicioniranju igrača upo širini i dužini terena. Nadalje, u taktičkom smislu, dodatni centralni igrač iz odbrambene linije sa 4 igrača se koristi u tranziciji. Igrač, obično, dobija najviše prostora za operiranje.

Podsjetnik:

Važno je da svaki trener izbalansira svoju liniju sredine terena na osnovu igrača koje ima na raspolaganju, svog očiglednog stila igre i timske organizacije koja je povezana sa stilom igre. Ovo nije lak zadatak. Da bi se ovo postiglo, timsko taktički dosta posla treba da se uradi na treningu. Moraju se ponavljati i ponavljati timsko taktičke trening vježbe 'dobro urađeno'. U dobroo strukturiranom omladinskom fudbalskom edukativnom sistemu, temelji vode ka visoko kvalitetnoj pozicionoj i kombinacijskoj igri. Tehničke sposobnosti i taktička aplikacija formiraju primarne kvalitete.

Sa temeljima strukturalno razvijenih primarnih kvaliteta, trener i njegovo osoblje su u stanju da rade strukturalno na timsko taktičkom aspektu tranzicije i, naravno, na defanzivnim i ofanzivnim timskim funkcijama. Ove tri timske funkcije su neodvojivo povezane.

Individualne akcije sa loptom, gdje je oponent nadigran i gdje je timski efikasan progres postignut, su najfantastičniji momenti igre. Analizirajući mečeve, uvijek je primijetno kako je samo nekolicina ovih akcija napravljena u 90 minuta. Kao fudbalski entuzijast ja kažem: sramota! Razlog za ovo je da jedan, ili više oponenata uvijek jure igrača s loptom. Ovo je razlog zbog kojeg kolektivna rješenja igraju veću ulogu.

Prevedimo ovo sve u trening aktivnosti kako bi pomogli tranziciju. Svaki trener je sposoban da razvije ove aktivnosti, sve dok se pridržava nekoliko uvjeta. I to je ono gdje sve krene pogrešno. Čak i na vrhu! U ovim trening aktivnostima, tranzicija bi trebala biti centralna tema. Ovo ne može biti dostignuto u, npr., gužvama (grupnim akcijama) gdje je teško za igrače da se koncentriraju na jedan specifični dio igre. U tom momentu, uživanje u igri je jače nego proces učenja!

TRENING AKTIVNOST # 1

Cilj tima A (8 ili više igrača)Od tranzicije doći do napadačke akcije (kros, šut, idnividualna akcija, predati-i-otići, korner); nagrada: 1 poen.Dati gol; nagrada: dva poena.

Cilj tima B (8 ili iviše igrača)Uzeti loptu, a, zatim napraviti kontranapad; nagrada: kreiranje +šanse za zgoditak: 1 poen.

Postoji razlika u nagrađivanju tima A i B, jer je lakše igrati kontru i kreirati šanse za zgoditak.

Trening aktivnost:Tim A mora igrati s loptom na oponentovu polovinu i pokušati kreirati šansu za gol i dati ga. Defanzivni blok tima B je pozicioniran oko srednje linije na njihovoj polovicii terena. Kad uzme loptu tim B pokuša ikgrati kontru.

Fokusne tačke u organizaciji: Najmanje 8v8 da osigura uravnoteženu organizaciju u tranziciji.

Tranzicija tima A.Najmanje 2 igrača odbrane, 4 igrača sredine terena, jedan striker i golman. 3:3:2 je, također, opcija. Funkcionalno razvijanje 11v11. Ovo, naravno dolazi najbliže realnim uvjetima meča. Ovaj izbor ovisi, između ostalog, o timsko-taktičkom nivou igrača i dostupnom broju igrača.

Start: tranzicija počinje sa golmanom tima A, koji baca loptu suigraču.

Kraj: Tim A uspijeva kad naprave jedan, ili dva poena (cilj je postignut).

Sudac odlučuje šta može biti uzeto u obzir kao napadačka akcija i oglašava se zviždaljkom. Također i kad lopta ode izvan ograničenja.

Tim B uzima loptu i pokušava da da gol ograjući kontranapad.Kad tim B gubi posjedovanje, vježba završava i počinje, ponovno, sa od golmana tima A.Trajanje: Igrajte ovu vježbu oko 30 minuta, ovisno o tome kako ide. Nakon ovoga, 30 minuta grupne akcije (igre u gužvi) igra se kao test.

Podsjetnik:U smislu postizanja gola za tim B, postoje dvije različite opcije:Linija gola oko 20 m širine. Golman brani cijelu liniju, ali mu nije dozvoljeno korištenje ruku. Zašto linija gola? Da bi bili u stanju svjesno nastaviti s radom na razvoju pozicione igre po širini terena, tako učeći kapitaliziranje kontranapada. Tim B daje gol driblingom lopte preko linije.

Regularna veličina gola sa golmanom. Vježbaq bi trebala početi svaki put sa golmanom tima A. Taj momenat je, također, time-out kad ima vremena za vođenje. Naročito od strane igrača!

TRENING AKTIVNOST # 2

Kontranapad je centralni timsko taktički problem trening sesije.

Cilj tima A: nadigravanje oponenta sa kontranapadom i davanje golova.

Cilj tima B: zaustavljanje kontranapada, zatim igranje brze duge lopte, ili, npr., igranje natrag ka golmanu.

Trening aktivnost:Kontranapad je glavno jelo ovog menija trening sesija. Tim A zaustavlja loptu tokom tranzicije tima B koju slijedi brzi kontranapad tima A. Ova kontranapadačka tranzicija je centar pažnje. Zato je početni momenat kreiran za kontranapad u momentu kad tim B izgubi posjedovanje na sredini terena, ne tokom tranzicije u obrnutoj situaciji.

Recimo da najrealnija vježba počinje u momentu odbrane tima, zbog greške timske tranzicije, zaustavi loptu. Naravno, svaki igrač zna šta da uradi kad se ovo dogodi zbog datog vizuelnog objašnjenja. Slijedeće, kontranapad se razvija pod potpunim otporom tima B. Naročito u početku, ponavljate početni momenat. Naravno, ovozahtijeva motivaciju kod svih igrača, naročito na najvišem nivou. Sad se radi o svjesnom radu na poboljšanju nivoa performance tima. Kao što je pomenuto ranije, ovo može uspjeti kad se vježba najrealnija trening vježba za kratko vrijeme (30 minuta, ili sl.). Igrači bi trebalo da znaju unaprijed trajanje vježbe.

Fokusne tačke u organizaciji:

Broj igrača: 11v11 ili manje (7 do 10 igrača po timu, na terenu). Sa manje od 10 igrača ima više prostora, tako da je manje kompleksno. Dakako, to bi trebale biti funkcionalne

grupe sa taktičkom kohezivnošću. Npr: igrači sredine terena i odbrane (7/8) protiv napadača i 'dodatnih' igrača. Kontranapad je, sada, važan, tako da bi trebalo biti taktičke kohezije u kontranapadačkom timu. Drugi tim pokušava pružiti, što je više moguće, otpora. Eventualno dolazite u situaciju gdje igrate punu grupnu akciju 11v11.

Lokacija na terenu:Kontranapadačka tranzicija tima A počinje kad je lopta zaustavljena tokom tranzicije tima B u zoni oko 40 m oko srednje linije (20 m na svakoj strani). Koristite video snimke mečeva kao primjere za prave mjere!

Vježba je urađena na punom terenu. Kad ima manje od 22 igrača, napravite teren malo kraći.

Početak: Momenat kad je dat loš četvrtasti pas (tim B) u ranjivoj zoni u tranziciji. Ili, npr. zbog tima A koji predviđa dugu loptu igranu od tima B. Kad je u posjedu lopte: brza tranzicija za igru kontranapada;Igrači oba tima zauzimaju poziciju koja je u korelaciji sa momentom datog lošeg pasa.

Podsjetnik:Ova vježba počinje sa lažnim početkom. Ovo je potrebno da bi bili u stanju kreirati kontranapad što je prije moguće.

Završetak:Kontranapadački tim A daje golove, 100% uspjeha (3 poena);Kontranapadački tim kreira šanse za golove, ali ih ne daje (2 poena);Kontranapadački tim postiže korner uradac ili slobodan udarac (1 poen);Bez kreiranja šanse za zgoditak, lopta odlazi van linija. Kraj pokušaja. (oponent dobija 1 poen);Golman hvata loptu. Kraj pokušaja.Odbrambeni tim je povratio posjedovanje lopte i igraju ka golmanu (2 poena), ili je u stanju da brzo da dugu loptu koja je primljena od suigrača koji ima šansu da nastavi napad. (3 poena).

Trajanje:Oko 30 minuta (prvi put treba više vremena zbog objašnjenja drila i izvedbe uloga što je realnije moguće).

Važno: slijedeće, igrajte 30 minuta grupne akcije u kojoj tim A igra kontru, a tim B mora izgraditi tranziciju i igru. Da li su oba tima savladala principe (smjernice)? Ponavljanja i i više ponavljanja će uraditi ostatak. Mnogo se postigne timsko taktički kad igrači vode jedan drugog na terenu. Igrači moraju preuzeti inicijativu da vode jedan drugog.

U ovoj grupnoj akciji, situacije kontranapada mogu se, također, pojaviti kod tima B. Npr., kad tim A izgubi posjedovanje u toku kontranapada. Dakako, glavni fokus je na uobičajenu tranziciju tima B i kontranapad tima A. Koliko šansi za zgoditak je kreirano od tima A, iz 6 – 10 pokušaja?

Podsjetnik:

Kad kontranapad ima preference, kao stil igre, treba napraviti dosta timsko-taktičkog treninga kako bi se perfektuirao. Naposljetku, stil igre ima defanzivne, tranzicijske i ofanzivne smjernice.

kad je kontranapad korišten kao taktička varijacija više napadačkog stila igre, kad će biti trenirano samo prije narednog meča, jer trener vjeruje da oružje kontranapada može biti korisno, računajući na specifične otpore narednog meča (npr. igranje sa jačim oponentom, ili igranje drugog meča u seriji nakon pobjede prvog.

Sve što je prakticirano treba da završi igranjem u grupnoj akciji. Prakticirana situacija neće, skoro nikad, biti kopirana 100% u grupnoj akciji. Svaki meč, uključujući grupnu igru sa treninga, uvijek je makar malo drugačiji. Ali, situacija kad je moguće napraviti kontranapad uvijek se pojavljuje. Poznate smjernice ostaju primjenjive. Individualne kvalitete, uključujući razvijene timsko-taktičke kvalitete će učiniti ostalo. Ovo nije garancija za postizanje gola, ali pruža potrebnu performancu od svakoga ponaosob i od odnosa među njima.

Ljudi, pa tako i treneri iz Holandije, su, generalno, najtvrdoglaviji. Mi mislimo da znamo kako to učiniti i napraviti plan za svoj način kako dospjetti tamo. Dosta dobrih stvari se razvilo zahvaljujući ovom stavu. Ali, također, čini težim da se svi treneri slože sa korištenjem istog stila igre. Ovo se događa u većini fudbalskih nacija. Mnogi treneri u Holandiji odabiru stvaralački (playmaking) stil igre (čitaj: napadački stil igre), ispred rezultirajuće orjentiranom fudbalu. Pohvalno, ali ne, uvijek, fudbalski logično!

ZAKLJUČAK

Ja sam razvio nekoliko timsko-taktičkih vježbi za odbrambene i tranzicijske funkcije, usmjerene prema:

Stil igre koji želite perfektuirati (razvoj generalnih taktičkih smjernica za tranziciju i odbranu);Taktička varijacija ovoga za nadolazeći meč;Ili timsko-taktički dio (fragment), koji trebaj biti perfektuiran.

Defanzivna timsko-taktička vježbe bi trebala, uvijek, biti uvezana sa ofanzivnim zadacima za oponente. Tim koji pravi tranziciju će, uvijek, biti u prednosti ka napadu, ili će oponent oteti loptu i početi tranziciju i mogući napad. Prečesto neko odmjeri svoju izvedbu u odbrani, tranziciji ili napadu bez uzimanja u obzir izvedbe oponenta. Ponovno: vi imate izvedbu kao i oponent i specifični uvjeti meča to dopuštaju. Ovo , naravno, važi i u suprotnom. Ovaj fenomen prožimanja je, često, teško procijeniti. Tokom meča, mnogi nepredviđeni i iznenađujući događaji se dogode. Zbog ovoga su igrači ti koji na terenu trebaju donositi odluke. Oni bi trebali biti podržani, dakako, setom timskih efikasnih smjernica.

Moji materijali za vježbe u ovom poglavlju trebali bi poslužiti kao primjeri. U stvari, svaki trener bi trebao ovo interpretirati prema svom nahođenju. Svaki tim je, makar malo, drugačiji. Ono što je važno je da su igrači konfrontirani sa timsko taktičkim smjernicama. Učenje da se vidi akcija kohezije igrača je najveći korak koji treba poduzeti. Međusobno vođenje igrača je drugi korak koji treba napraviti. Ovo je dug i težak put. On je, naravno,

potreban u modernom fudbalu. Ponavljanja i još ponavljanja su osnova za ovo. Nema perfekcije u takmičarskom fudbalu. Dakako, kad tim dođe blizu perfekcije, izgeda kao da se sve događa bez napora i tako lagano da se možete jednostavno pridružiti i uzeti udjela. Ono što je uspješno danas, nema garancije da će biti i u slijedećem meču, zbog kompleksnosti i nepredvidivih elemenata meča. Dakako, struktutralna izgradnja tima osigurava da: igrači imaju povjerenja jedni u druge, ima mira u akcijama igre, esencijalni timski duh je prisutan i timsko taktički pogled je prisutan! Ovo su osnovne pretpostavke za optimalni nivo izvedbe.

Poglavlje 7

BUDUĆNOST

Holandski fudbal bio je na vrhu međunarodne fudbalske scene preko 30 godina. Ovo je nevjerovatan podvig za tako malu zemlju. Ranije, u ovoj knjizi naglasio sam da je ovaj uspjeh djelomičn o zbog svega što je učinjeno i razvijeno u smislu fudbalskog procesa učenja.

Kasnije, holandski timovi nisu napravili ništa veoma dobro na međunarodnom nivou. Ovo je zbog niza generalnih i specifičnih uzroka.

GENERALNI UZROCI

Prirodno, holandski igrači također se trebaju nositi sa većim zahtjevima koji su postavljeni pred njih u igri modernog vremena. Prije svega, ovo je zbog nevjerovatno visokog nivoa poteškoće vrhunskog fudbala. U proteklih 10 godina ogroman razvoj u odbrani je zauzeo mjesto, što je postalo 'destruktivni mehanizam' koji se odnosi na tranziciju i napad oponenta. Ovaj razvoj je bio toliko veliki da većina timova nije posjedovala toliko kvaliteta da izgradnjom (tranzicijom) dođe do napada pod jakim pritiskom odbrambenih igrača. U ranijim poglavljima, pomenuo sam da timske funkcije zahtijevaju više razvoja. Također, izgradnja tranzicije i napada, u Holandiji je težak zadatak i za igrače i za trenere, i moraju se, također, nositi sa pojačanim pritiskom uzrokovnaim velikim komercijalnim interesima. Posljedice kad izgube su neograničene na nezadovoljavajućem stajanju na tabeli.

SPECIFIČNI UZROCI

Razvoji u međunarodnom fudbalu, koji su se dogodili, uglavnom, izvan terena, imaju drastične posljedice za tako malu zemlju kao što je Holandija. Npr., nakon što Bosmanove odluke, postalo je nemoguće za holandske klubove da se drže svojih najboljih igrača. Ti klubovi, također, nisu više u stanju ugovarati vrhunske fudbalere. Razlike u dostupnim fondovima postale su prevelike u poređenju sa drugim europskim

vrhunskim klubovima. Ovo je prouzrokovalo zatvoreni krug. Tim bez, ili sa nekoliko vrhunskih igrača teško da ima šansu da napreduje na Europskim klupskim šampionatima. Zato je mogućnost da se primi novčana nagrada i novac od TV, umanjena, kad ne igrate u prestižnoj Ligi šampiona. Razlike između holandskih klubova i europskih vrhunskih klubova, kao što je Manchester United, FC Barcelona, Juventus i Bayern Munchen će samo rasti dok se trenutna poliktika ne promijeni.

Već sam napravio izjavu da klubovi u Holandiji mogu preživjeti na međunarodnoj sceni jedino ako njihovi igrači budu imali visok prosjek individualnih kvaliteta i timovi budu perfektuirali proces izgradnje tima. Ovo je njihovo najvažnije oružje u postizanju visokog nivoa performance. Ovo, u kombinaciji sa korektnim usklađenim mentalitetom, biće važno posjedovati u skoroj budućnosti.

Visok individualni prosjek može biti postignut samo kad je omladinska fudbalska struktura perfektuirana još više. U Holandiji, visoko profiloirani treneri, kao što je Johan Cruyff i Wim Jansen, već su upalili alarm. Njihov kriticizam je bio: 'Nedovoljno razvijeni talenti su bili razvijeni. Zato naš edukativni sistem ne funkcionira više dobro. Omladinski treneri su podbacili.'

Osobno, ja sam mišljenja da Holandska fudbalska škola ne uključuje manji broj talentiranih igrača, kao ranije. Dakako, ova nova generacija treba da zadovolji više zahtjeve, postavljene pred njih. Ovo je razlog zbog kojeg omldainski razvoj fudbala treba usavršiti. Uzimajući u obzir gore navedeni razvoj (internacionalno), mi se, još više, moramo osloniti na izvanredan omladinski razvojni fudbalski sistem. Ovaj sistem, dakako, nije još usklađen sa povećanim zahtjevima vrhunskog fudbala, i tu leži problem. Ako je to ono što su Cruyff i Jansen mislili reći, onda su u pravu.

RJEŠENJA

Uočiti da postoji problem je jedna stvar, ali naći rješenje je jednako važno. U ovoj knjizi, može se naći veliki broj smjernica koje mogu pomoći rješavanju problema. Smjernice za proces učenja fudbala mogu se, uglavnom, naći u Poglavlju 5. Ovo može biti velika pomoć u daljnjem usavršavanju omladinskog fudbalskog sistema.

Na kraju ove knjige, napraviću neke važne komentare koji se odnose na ovo, u interesu vrhunskog fudbala.

Talenti 2001 trebaju više fudbalskih alata: naročito vještina sa loptom, pasovi i udarci, i brzina akcija trebaju biti poboljšani. Nadalje, potrebna je dodatna kvaliteta da bi se bilo u stanju djelovati u maniru timske efikasnosti. Velika količina timsko-taktičke zrelosti treba biti dostupna kako bi se ovo postiglo.

Ovo postavlja više zahtjeve na mentalitet igrača tokom trening sesija. Visoki zahtjevi se, također, postavljaju na trenera u odnosu na njegovo prektično i teoretsko znanje i njegove osobne kvalitete. Ovo brine sve vrhunske trenere, na omladinskom, amaterskom i profesionalnom nivou. Zbog toga što je trenere odgovoran za timsko-taktičku performancu, on će tražiti i više discipline nego ranije i izvan trening sesija. Ovo su esencijalne pretpostavke za pobolojšanje gore pomenutih fudbalskih alata, uključujući

željezno usklađenje mentaliteta. U takvoj klimi talentirani igrači treba da se 'rascijepe' korak po korak. U našoj blaženoj zemlji, sa takvom kamenom mentalnom težinom se nije lako nositi. Nemojmo ni diskutirati o enormnim plaćama koje su date i tražene od mladih igrača.

TEMELJI

Kad zaključimo da omladinska fudbalska edukacija treba dadlje da se usavršava, to mora početi sa temeljima, trudeći se sa optimalnim brojem 5- i 6-godišnjih 'talentiranih' dječaka. Ovo traži sofisticiranu promotivnu politiku, naročito baziranu na nacionalnim i internacionalnim vrhunskim performancama klupskih timova i nacionalnog tima. 'Zvijezde, idoli omladine, igraju ključnu ulogu u popularnosti i promociji sporta.

Kad želite poboljšati kvalitet temelja, morate investirati u vojsku specifično educiranih omladinskih trenera. Oni trebaju kreirati idealne uvjete za 6 – 12 godišnjake, tako da mladi igrači mogu učiti igru, igrati igru i zabaviti se igrajući svoju omiljenu igru. Proces učenja mora biti fokusiran na razvoj onih kvaliteta koji su potrebni za učenje igranja pojednostavljenog meča (4v4 ili 7v7), a ne na – naročito umajući u vidu limitirano vrijeme treninga – manje važne trening aktivnosti za ove sarosne kategorije.

Čak se preporučuje da se educiraju posebni treneri za različite starosne grupe. Npr. za 5-10 godišnjake, 10-12, 12-14, 16-18 i 18-21god. Ovi posebno educirani treneri bi trebalo da su uglavnomm bivši igrači. Iako ovo nije to što običnoo inspirira, ja vjerujem da bi mnogi imali volju da preuzmu menadžersku ulogu kao tehnički koordinator ili direktor obrazovanja. Ovo bi bio važan korak u pravom smjeru.

Nadalje, talentirani igrači će imati neku svakodnevnu 'zadaću'. Fudbalski proces učenja ne bi trebao biti limitiran na nekoliko sati treninga i mečeva u klubu. U blizini kuće treba razviti kompletan rad s loptom (Coerver-škola), pasove, driblanje, vještine s glavom. Također je neophodno da se igraju dodatni mečevi tokom sedmice. Roditelji mogu igrati važnu ulogu u postizanju ovoga.

Esencijalno je da rano mladi talentirani igrači dođu u kontakt sa važnim timskim radom igrajući meč, a ne preko taktičkih instrukcija napravljenih od trenera ili voditelja. Radi se o objašnjavanju mladim talentima, imajući u vidu njegove fudbalske godine, da će sa dobrim timskim radom šanse da tim bude uspješan, biti veće. Pobjeđivanje 'ultimativna' motivacija kod igrača, pa, kao trener, to koristite kao stimulaciju. Internalizirajući jednostavne smjernice, izvan njihove slobodne volje, i vodeći jedan drugoga, oni će postići ivše. Ovo je samo dio trening sesije. Centralni fokus trebao bi ostati na individualnom razvoju, individualnim akcijama driblanja, nadigravanja i poražavanja oponenta. Njegovi prijatelji iz tima će ga kritizirati tokom ovoga.

Više nego ikad, fokus bi trebao biti na mentalnom treningu u procesu učenja od najranijeg doba. Prirodno, rastući u dobroj zemlji donosi sa sobom uznemirujuće faktore koji se odnose na društvenu disciplinu, rad sa žrtvama i potrebnom izdržljivošću i karakternim crtama, koje su esencijalne kad je u pitanju strukturalni život sportaša. Najvažniji je, naravno, emocionalni izazov koji se pojavljuje igrajući igru. Nadalje, svakodnevno životno okruženje trebalo bi unaprijediti razvoj talenta.

Kako god bilo, mentalni trening zahtijeva puno uvida i osjećanja od roditelja i specifičnih omladinskih fudbalskih trenera. Takmičarski fudbal i dobar trening stav traži: uživanje u igri, koncentraciju, budnost, pregled meča i treninga, pozitivnu agresivnost, samokontrolu, timski duh, izdržljivost, kuraž, samouvjerenost, timsku disciplinu, preuzimanje odgovornosti i disciplinu u životu...

Ovo je širok niz kvaliteta koja se šaroliko razlikuje kod svakog mladog igrača. Umjetnost treniranja i roditeljstvo su prepoznati ovo i igrati se tim. Grditi o nečemu što neće biti postignuto ima kontraefekat. Dakako, imajući u vidu velike mentalne zahtjeve koji se postavljaju na vrhunske igrače, važno je konfrontirati igračima u najranijim godinama. Ponovno, tokom mečeva i trening sesija, pojavljuje se situacija koja je pogodna za 'mentalni trening'. Ovo je zbog toga što ove situacije imaju emocionalni balast i tiče se hobija u kojem uživaju. To i igranje u timu čini mogućim za trenere da taktički modeliraju talentirane (i ne tako talentirane) igrače.

PRODUŽENJE PROCESA UČENJA

Želio bih staviti naglasak, imajući u vidu visoke zahtjeve postavljene pred talentirane igrače, da proces učenja za većinu igrača nije završen sa 18 godina! Da bi bili u stanju preći tinejdžersko doba (naročito mentalno) potrebno je produžiti proces učenja do, otprilike, 21. godine. Ekstra pažnja posvećena ovoj grupi od 18-21 godine je jedno od potrebnih rješenja za usavršavanje potpunog omladinskog razvoja! Čitav paket zahtjeva postavljen je ovoj starosnoj grupi.

U svakom slučaju, od velike je važnosti da ovi mladi igrači između 18 i 21 godine starosti prima dodatnu vrhunsku edukaciju, uvezanu sa vrhunskom takmičarskom loigom samo za ovu starosnu grupu. Mnoge zemlje nemaju takvu ligu. Trenutno takmičenje u Holandiji za B-timove profesionalnih kloubova nije dovoljno. Edukativni proces ove starosne grupe ne traži samo bolje, usavršene trenere, već, također, traži i razvojnu vrhunsku ligu. Automatski, ovo znači bolju takmičarsku strukturu i trebalo bi napraviti više investicija. To znači da, također u ovoj oblasti, mi u Holandiji pravimo promašaje. Ovo je, naravno, kompleksna situacija. Potrebna je kombinacija fudbalskih tehničkih i političkih sila. Ovo će koštati puno novca!

Kako se talenat razvija sa razvojem osobnosti fudbalera, on mora biti konfrontiran sa mentalnom 'čvrstoćom' koja je potrebna da se ostane na površini pod pritiscima postavljenim njemu 2001. god. Ovo konfrontacija znači da igrač treba da uči i prihvata igranje sa strukturom timskog zadatka i funkcije odobrene od strane njegovog trenera.

Talentiran igrač mora shvatiti da su usponi, a, naročito, padovi integralni dio razvojnog procesa. Naučiti sjediti na klupi je, također, edukativni cilj. Za mnoge mlade igrače, bilo bi bolje da sazriejvaju dalje u timu koji ima manje kvaliteta, tako da ima bolje šanse da igra. Kad on ima potrebne sposobnosti, to će se pojaviti. Nažalost takav korak nazada obično stavlja veliki mentalni teret na vrhunskog igrača. Profesionalizacija je neprekidna veza sa: izdržljivošću, istrajnošću, požrtvovanjem, mentalnom vitalnošću kako bi se postigao gol, ili golovi i naučile proširiti granice vaših sposobnosti. Ovo nije lako

napraviti. Obično pojedinac treba biti forsiran i pod pritiskom. Trener igra ključnu ulogu u ovom procesu. Na osnovu mojih iskustava, gledao sam na ovo kao na beskrajnu 'borbu' između trenera i igrača kako bih postigao sportski cilj. Bez konstantnog mentalnog pritiska, teško je izvući najviše iz tima. Ponekad ste uspješni, ponekad doživiti promašaj.

Za trenera, tim menadžera i menadžera je potreban isti mentalni stav: ne presijecati kornere, već odabrati najteži put. U stvari je ovo krajnji izazov takvog procesa. Trebaju vam igrači koji su 'SOBS'-i (sober-trezveni, razboriti, umjereni). Na terenu nema mjesta za suosjećanje. Izvan terena 'ulični borac' postaje drugačija osoba, baš kao u slučaju sa vojnicima na borbenim linijama. Ovaj instinkt preživljavanja izvlače van snage koje su bile nepoznate ranije. I, igra na vrhunskom nivou je bitka za opstanak. Priča kako je to samo igra je 'sranje'. Ovo važi čak i za najamaterskije igrače. U ovoj atmosferi opstanka, nema mjesta za zabavljanje pojedinaca. Oni bi trebalo da igraju na rekreacijskom nivou. Ključni igrači koji su timsko taktički zreli i imaju kredibilitet su neprocjenjivi produžeci trenera tokom trening sesija i mečeva. Sposobno profesionalno osoblje je nepohodno. Trenerova desna ruka, njegov asistent trenera, moraju biti njegova zvučna tabla. Ispod njih, prema fudbalskim tehničkim aspektima, dolazi druga žica koja kreira bajbolje uvjete za trenera da bi obavio svoj posao. Nažalost, postoji mnogo ljudi u svijetu sporta koji nalaze teškim da igraju ovu ulogu. Psihološki, ovo nije lagan zadatak za uraditi. Staviti osobne interese iza interesa nije jednostavna stvar. Ne bi trebalo nikoga iznenaditi da se ovo redovno ne događa.

Da zaključim: pročitali ste niz smjernica u ovoj knjizi da vam pomogne da podignete nivo performance tima. Baš kao što vi ovisite od kvaliteta i doprinosa igrača, 'vrijednost' ove knjige ovisiće o vašem radu i primjenjivanju ovih smjernica. Želim vam mnogo uspjeha!

CURRICULUM VITAE

Poglavlje 2

EVOLUCIJA FUDBALSKE IGRE (SOCCER)

UVOD

Kompleksnost fudbalske igre sama po sebi u zadnje vrijeme je naglašena zbog evolucije igre. 1974.god. u kojoj je holandski 'Totalni fudbal' – potiskivanje oponenta u njegovu polovinu terena sa namjerom da lopta povrati što je prije moguće – bila je nepoznata strategija. Ova holandska strategija je dobila više priznanja iz cijelog svijeta tokom Svjetskog šampionata. U međuvremenu, pritisak fudbala postao je mnogo primjenjivija timska taktička strategija. Dajete oponentu što je manje moguće vremena i prostora tokom tranzicije. Pritisak fudbala u moderna vremena zahtijeva timsku taktičku zrelost od svih igrača, bez izuzetaka!

Timska odbrana poršla je kroz ogromne razvoje tokom proteklih 10 godina. Svaki igrač ima svoj zadatak koji treba da primijeni, uključujući prednje igrače (napadače?). Pritisak fudbala nosi 11 igrača. Defanzivni blok od 10 igrača može se promijeniti prema naprijed ili nazad, ovisno od izbora načinjenog od strane trenera.

Smisao presing igre na oponentovu polovinu terena je: da ometa i prekida tranziciju što je ranije moguće, forsira oponente da dostave nepravilnu dugu loptu nikome posebno, forsira ih da igraju četvrtastu loptu kako bi dobili vremena u kojem se linije mogu, ponovno, organizirati ili, ponovno, doći u posjed lopte na oponentovoj polovini terena, uz brzu tranziciju.

Stil 'potpunog' presinga u fudbalu, naročito je odbro razvijen u Engleskoj, stavlja igrača s loptom pod presing. On ima malo vremena i prostora da djeluje. Više nego ikad, kombinirana igra, pa prema tome i visoko kvalitetno pozicionirana igra je moranje. Nadalje, i nemojmo to zaboraviti, individualne kvalitete moći će doći na ispravnu poziciju u pravo vrijeme, dati pas nekome u poziciji za zgoditak, kreirati šansu za gol. I,...Ne čuvajte loptu bespotrebno dugo. Ovo, posljednje ponašanje je trajna greška kod tranzicije. Načinite jedan korak previše i efekat suigrača, koji je bio dostupan da primi loptu, nestaje. Preciznije, igrači koji su dobri sa loptom i uživaju da posjeduju loptu, prave ovu grešku. Oni su uvjereni da rade dobro. Ovi igrači mogu biti naročito važni za tim kad je riječ o najefikasnijoj timskoj soluciji na terenu.

Evolucija fudbalske igre je najvažniji razlog zašto timskom taktičkom razvoju igrača treba posvetiti toliko pažnje. To je zbog toga što su čak i veći zahtjevi postavljeni na individualne vještine igrača. Timski taktički aspekti i individualne vještine moraju se naučiti što je ranije moguće tokom ranih godina fudbalske igre. Ovo traži visoko kvalitetne trenere i usavršenu strukturu u klubovima i omladinski edukativni sistem. U cijelom svijetu, mnogo toga treba da bi se poboljšala ova oblast! Ali, to je težak proces, ne samo zbog faktora koji se odnose na fudbal, već, kao što sam ranije pomenuo, i političkih, ekonomskih, komercijalnih i psiholoških faktora.

Igrati fudbal iz zabave je jednostavno. Osnovna organizacija sadrži: dva gola (ovo može biti napravljeno od jakni), loptu, dva tima, igralište i nekoliko pravila. To je sve što vam treba.

Malo je komplikovanije kad se igra meč u ligi. Treneri trebaju izaći sa idejama da poboljšaju nivo izvedbe, individualno kao i timski. Ključni faktor je napraviti to što je teže moguće za oponenta. Ne igra sama po sebi, već rezultati igraju centralnu ulogu!

Čak i više klase i timskog rada traži se kad vam nije dopušteno da izgubite meč u ligi zbog komercijalnih interesa koji su uključeni. Prije svega, svaki trener treba klasu da bi razvio svoj osobni stil igre, koji, zbog korektne ravnoteže između odbrane, tranzicije i napada vodi ka dobrim rezultatima. Nema veze koja timska struktura je odabrana (generalno proces izgradnje tima). Ovaj balans treba da bude fabrikovani stil igre za korištenje u takmičarskom meču. Izvodeći stil igre, možda je potrebno napraviti taktičke promjene da bi se prilagodilo stilu igre i nivou performance oponenta (specifični taktički proces izgradnje tima). Čak i tokom meča možda je potrebno malo 'uštinuti' timsku taktiku. Dakako, ove promjene u timskoj taktici treba da su već razvijene!

Ponekad trebate koristiti totalno drugačiji stil igre. Sve ovo povlači dosta rada na treningu i taktičkih usmenih sesija pod vođstvom iskusnog trenera koji je majstor po ovom pitanju, teoretski i praktično. Mnogo ekspertize se traži od trenera kad dođe do treninga timskih taktičkih 'fragmenata'.

I, još uvijek, ovo nije garancija za konzistentan uspjeh. Kao trener, imate sigurnost da ste postigli sve što je moguće od svog tima. Premda, nema stvarnih ograničenja za

maksimum nivoa izvedbe. Zbog toga, treneri su previše ovisni o drugim faktorima kao što je klasa ključnih igrača, radna i životna klima u klubu i Gđa Sreća. Dakako, zrelo timsko taktičko jedinstvo će osigurati više mira, više povjerenja i izdržljivosti!

Kablovski kanal Eurosport prenosi redovno legendarne fudbalske mečeve iz prošlosti. Razlika je nevjerovatna u poređenju sa mečevima koji se igraju danas! Tako je vidljivo da su igrači imali mnogo više vremena i prostora za duele, pa je, prema tome, potrebna brzina akcije mnogo manja. Danas, čak i igrači apsolutno svjetske klase, kao što je Joahn Crujff i Franz Beckenbauer bi trebao koristiti svoej ekstra kvalitete na rauličit način kako bi bio u stanju igrati sa dovoljno timske efikasnosti. Tranzicija iz odbrane u napad i obrnuto radi se mnogo brže. Brzina potrebne akcije je mnogo brža, sa individualnim tehničkim i taktičkim kvalitetama kao osnovom. Prema bolje razvijenoj koncentraciji, igrači mogu bolje anticipirati situacije igre. Brzina igre se prilično povećala. Kombinacije s jednim dodirom su dio ultimativne umjetnosti pozicione igre.

Nadalje, od vitalne je važnosti za tim da igrač koji može dati svoj pečat brzini meča vodi tranziciju. Ovo može biti sa jednim dodirom, ali i svjesnim usporavanjem brzine meča, da da suigračima vremena da se postave u korektnu poziciju. Igrači koji mogu postaviti ritam meča su dragulji tima. Naravno, oni si ne mogu priuštiti da budu suvišak kad je riječ o defanzivnoj timskoj funkciji. Ovo je njihova ranjiva strana. Primjeri takvih dragulja su; Guardiola (FC Barcelona), Litmanen tokom njegovog ograničenja u Ajax-Amsterdamu, Hagi (Rumunija), van Gastel (Fezenoord-Rotterdam) i, naravno, zvijezda Svjetskog šampionata '98, Zidane (Juventus i francuski nacionalni tim). Skoro svaki vrhunski tim ima ovaj tip igrača na raspolaganju, iako ima razlika u nivou kvaliteta. Koliko je sposoban da funkcionira pod velikim defanzivnim pritiskom, određuje razliku u kvaliteti. U stvari, možete naći ovaj tip igrača u svakom timu na svim nivoima, čak i u omladinskim i amaterskim timovima, ali, samo nekoliko odabranih je dovoljno dobro da bi se postigao vrh.

Postalo je mnogo teže krairatii šanse protiv umnoženih bolje organiziranih odbrana. Ovo je razumljivo jer se lakše braniti od timske taktičke tačke gledišta i prilagoditi sebe oponentu, nego praviti tranziciju i napad. Ovo je stoga što ima više prostora za timske funkcije koje poboljšavaju nivo performance.

Individualne kvalitete Vaših igrača kreiraju najvažnije uvjete, ali ne garantiraju optimalnu timsku performancu. Da bi se ovo postiglo, imperativ je imati dobrog trenera, onog koji je pokušaoi testirao praktičnu i teorijsku stranu kompetitivnog fudbala, i koristi modernii mehanizam izgradnje tima kao važan instrument.

Procesu izgradnje tima možda neće nikad biti dopušteno da oduzme specifične kvalitete igrača, njegovu kreativnost, njegove umjetničke kvalitete i stil igre. Uvijek je individualna klasa, individualni načni iskustva igre i individualni promašaj taj koji je presudan faktor u korištenju, implementaciji i interpretaciji timskih pravila.

Samo igrač može anticipirati nepredvidivost konstantno promjenjivih momenata igre. Njegova timska taktička edukacija je fokusirana na iznalaženje najefikasniej solucije u svakoj sitaciji koja se pojavi. To znači: postići sve, moždačak i malo više od igre!

Ne samo da svaki igrač želi nadmudriti svog oponenta i pobijediti 'bitke', već želi pobijediti i igru! On to ne može učiniti sam. Može uspjeti samo uz timski rad u toku odbrane, tranzicije i napada. Individualni izazov i timski duh su bezuvjetno povezani. Nije

važno koliko godina su igrali, koliko novaca već imaju, izazov i ljubav prema 'borbi' nikad neće prestati postojati čak ni kod vrhunskih igrača. Ovaj postojeća činjenica formira najvažniji izvor za trenera da poboljša nivo performance tima.

U okviru ovog okvirnog plana biće očigledno da 'prijateljskim' mečevima (promašenim bitkama) sve više i više nedostaje izazova. Ovi mečevi nalaze svoj smisao u probanju timskih taktičkih elemenata, ali igračima nedostaje najviši stepen – da pobijede i istraže nove horizonte.

VRHUNSKI TRENERI

Već pomenutoj evoluciji fudbalske igre može biti dodan, u prošloj dekadi, utjecaj nekoliko vrhunskih trenera. Ovi treneri su razvili timske taktičke inovacije, koje su poboljšale nivo performance njihovih timova. Ovo nije bio prirodan proces. Prema uspjehu ovih trenera, ostali treneri su uronili u ove nove stilove igre.

MARIO ZAGALLO (STIL IGRE NAPADOM)

Od kraja 1950', brazilski fudbal, po svom stilu igre, imao je jak utjecaj na europsku fudbalsku scenu. Tokom 1970 Svjetski šampionat u Meksiku, glavni fokus u iznenađujućem 4:2:4 sistemu bio je na funkcijama tranzicije i napada. Ovo je bilo u oštrom kontrastu sa sistemom korištenim od strane oponenta u finalnoj igri Italije. Oni su odabrali catenaccio koncept Helenio Herrere.

Brazilski trener Zagallo defanzivno je odlučio koristiti pokrivanje prostora i svaki igrač trebao je participirati u odbrani. Ovo je imalo smisla, jer je drugačije nemoguće uspjeti sa tako napadačkim stilom igre, uključujući tip igrača koji su vezana za taj stil. U to doba gledao sam igrače apsolutne svjetske klase kao što je Pelé ; Tosao, Rivelinho i Jairzinho, kako padaju na svojoj polovini terena nakon izgubljene lopte!

Pored Holandije, nije mnogo zemalja imitiralo brazilski stil igre. Postoji nekoliko demonstrativnih razloga za to. Napadi su rizičniji i zahtiejvaju vrhunske igrače na svakoj liniji.

To, također, zahtijeva i igrače, koji su naviknuti na to, i one koji su donijeli taj stil igre. Većini zemalja nedostaje ova vrsta fudbalske kulture. Također je istina da treneri nemaju dovoljno prostora da eksperimentiraju različitim stilovima igre. Vrhunski stil igre mora biri realan i pobradi uspjeh. To nije proizvod idelizma!

HELENIO HERRERA (DEFANZIVNI STIL IGRE)

Suprotno od brazilskog stila igre, italijanski stil catenaccio rezultirao je tipičnim kontra stilom fudbala. Koristili su libera koji je igrao konstantno iza defanzivne linije 4-igrača. Igrali su jedan-na-jedan markiranje na sredini terena i u defanzivno liniji i činili da izgleda kao fudbal-u-paru.

Ovim stilom igre i djelimično zahvaljujući istaknutim individualnim igračima iz Inter Milana, Helenio Herrera je postigao dosta uspjeha šezdesetih. Brazil je pobijedio na

Svjetskom šampionatu, kontrastnim stilom igre – igrati igre umjesto kockati se kontranapadom. Ovoo je dokaz da je uspjeh uvijk moguć ako si u stanju da povežeš individualne kvalitete u timu sa timskim taktičkim smjernicama.

Ovo ne pojačava činjenicu da brazilski stil igre izgleda spektakularnikji i rizičniji nego kontra-stil fudbala. Još uvijek je, nakon privlačnog uspjeha brazilskog tima na Svjetskom šampionatu u Meksiku, samo nekoliko zemalja koje igraju napadački stil fudbala! Napadački stil je mnogo teže razviti. On postavlja velike zahtjeve na uvid u fudbal od strane igrača i njihovog timskog taktičkog kapaciteta. Kontra stil fudbala koristi više čekaj-i-vidi pristup i više je reaktivan. Pokušavaš profitirati iz greški oponenta napravljenih u toku tranzicije. Ovaj stil je lčakše iznijeti u odnosu na individualne taktičke i timske taktičke aspekte; drugim riječima lakši ga je igrati. Manje je ranjiv, i zbog toga, uspješniji. Napadački stil igre zahtijeva igrače koji rastu uz ovaj stil igre, dok su još omladinci. Ovo nije toliko neophodno kad je riječ o kontra stilu fudbala.

SIR ALF RAMSEY (PRENOŠENJE KRILA NAPRIJED) na prednja krila

Šezdesetih, Sir Alf Ramsey je dao pečat engleskom stilu igre. Do tog momenta, treneri u Engleskoj su automatski birali stvarna prednja krila. U pripremi Svjetskog šampionata 1966, Sir Alf Ramsey zamijenio je klasične igrače krila sa igračima sredine terena koji su imali više napadački zadatak. Zahvaljujući njihovoj osvajanju svjetse titule 1966, njegov izbor postigao je ono što slijedi i vođen je sistem 4:4:2.

RHINUS MICHELS (TOTALNI – i PRESING FUDBAL)

Sedamdesetih, bio sam poznat po korištenju dvostrukih trenzicijsko/napadačkih stretegija, koje su napravile svoj pečat na evoluciju fudbalske igre:

Tzv. 'Totalni fudbal' (Ajax-Amsterdam 1970) Napadački presing-fudbal, 'lov' za loptom (Svjetski kup 1974)

4:3:3 je bila osnovna organzaciona forma, iz koje sam, često, birao igru taktičke varijacije 4:2:4. Posebni prednji igrači bi preuzeli mjesto napadača sredine terena.

'Totalni fudbal' bio je posljedica mog istraživanja načina kako da otvorim pojačanu odbranu. Ovo zahtijeva akcije tokom tranzicije i napada koji bi iznenadio oponenta. Ovo je razlog što sam odabrao česte promjene u pozicijama, unutar i između tri linije. Svim igračima je bilo dopušteno da učestvuju u razvijanju i napadu toliko dugo koliko oni osjećaju odgovornost za svoje defanzivne zadatke. Individualno i timsko taktički, ovo postavlja visoki zahtjeve za igrače.

Osnovni cilj napdačkog presing fudbala, 'lov', bio je: ponovo biti u posjedu, što je prije moguće, nakon što je bila izgubljena na oponentovoj polovini terena tokom napada. 'Upadanje u zamku' oponenta na njegovoj strani terena je jedino moguće kad sve linije 'guraju' i igraju blisko zajedno. Ovo automatski znači da daješ dota prostora na svojoj polovini i ranjiv si za kontra-napad.

Ovaj stil presing fudbala bila je, u stvari, varijacija 'Totalnog fudbala'. Cilj je bio, nakon svega, također otvoriti nametnute odbrane kroz ponovno posjedovanje na njihovoj polovini terena, i, onda, odmah pormijeniti u napada prema pravilima 'totalnog fudbala'.

'Totalni fudbal' i njegovi presing napadi su veoma spektakularni. Oni postavljaju velike zahtjeve na individualno i timsko taktičko preimućstvo. Takav razvoj traži godine odabira igrača...i strukturalnu izgradnju tima! 1974. i 1988. Holandija je imala na raspolaganju ove esencijalne izvanredne igrače. Nakon spektakularnog napretka na internacionalnoj fudbalskoj sceni, Holandija je propustiula da bude šampion Svjetskog kupa '74 u i protiv Njemačke. 1988, pobijedili smo na Europskom šapionatu, koji je, također, bio u Njemačkoj.

U pripremama za taj šampionat, trenirali smo intenzivno strateški aspekt tranzicije, tj. Vremena dubokog pasa; timski taktički trening u kojem se mi fokusiramo na jedan detalj timske funkcije. Apsolutni preduslov, da se ovlada takvim timskim taktičkim aspektom, je da svi igrači posjeduju pozitivan mentalitet, uključujući zamjene. To je kolektivni zadatak. Kad trener može uvjeriti igrače o potrebi ovog zadatka, onda timski taktički zadatak, također, postaje izvanredno uvezivanje mehanizma po pitanju timskog duha.

Ova ista grupa igrača, sazrela tokom 2 godine, sramotno je izgubila Svjetski šampionat 1990, u Italiji. Mogao bih napisati knjigu pišući o uzrocima njihovog promašaja...Podvučeni razlog ima veze sa padom timskog duha.

FRANZ BECKENBAUER (5:3:2)

Zahvaljujući uspjesima Njemačke pod vođstvom Franza Beckenbauera 1990-ih, nova organizacijska forma otvorila je sebi vrata: 5:3:2 (defanzivna varijacija) ili 3:5:2 (stvaralačka varijacija).

Novi u ovom konceptu su bili dvojica jedan-na-jedan markera u centru sa igračem koji vrši defanzivno čišćenje, iza sebe i ofanzivno, ispred sebe. Druga inovacija je bio odbrambeni igrač s vanjske strane, koji je, također, imao zadaću tranzicije. On je trebao pokriti cijeli prostor izvan zadnje linije do zadnje linije. Većina timova na vrhunskom nacionalnom nivou odabrala je da igra ovaj stil kreiran od strane Beckenbauera.Taktički postoji nekoliko varijacija mogućih za izvršenje strategija tranzicije i napada.

JOHAN CRUIJFF (3:4:3)

Nakon mog odlaska u Ajax-Amsterdam, Johan Cruijff je bio prvi trener koji je nastavio čvrst utjecaj na daljni razvoj stila igre. On je reducirao defanzivnu liniju 4 čovjeka na 3 i igrao sve više napadački stil fudbala, prvo sa Ajax-Amsterdamom, a kasnije, također, sa Barcelonom. Glavna strateška inovacija je bila igrati sa extea igračem na sredini terena na uštrb bek linije. Cilj je bio kontrolirati sredinu terena i ojačati funkciju tranzicije.

On je rizikovao sa ovom odlukom. Uspjeh sa ovim sistemom (3:4:3 formacija) ovisi o individualnoj nadmoći koja služi ovom spektakularnom, ali riskantnom stilu igre. To je izbor koji je napravilo samo nekoliko trenera. Ovaj stil postavlja puno zahtjeva na taktičkoh koheziji igrača na centru terena. On zahtijeva da igrači na ovim pozicijama imaju visok nivo fudbalske inteligencije. Teško da ima sljedbenika ovog stila igre. Ovo je razlog zašto na to gledam kao na varijaciju 4:3:3 sistema.

LOUIS VAN GAAL (DALJNJI RAZVOJ 3:4:3)

Louis van Gaal je jos više razvio ovaj stil igre. Što se tiče timskih taktičkih aspekata, on radi još strukturalnije nego što je to činio Johan Cruijjf. Van Gaal pridaje mnogo više pažnje procesu izgradnje tima, koristeći perfektno strukturirani sistem edukacije mladih, kao temelj. Poredeći sa 'Totalnim fudbalom', manje je mjesta u njegovom pristupu oportunizmu i promjenama u pozicijama. S druge strane, tranzicijska timska funkcija je usavršena do najsitnijih detalja. POGLAVLJE 3

OSNOVNA PRAVILA TIMSKOG TAKTIČKOG PROCESA IZGRADNJE TIMA

UVOD

Vrhunski fudbal nalazi sebe u tranzicijskog fazi. Velika je stvar bilo postizanje timsko taktički na defanzivnim aspektima, ali još mnogo moe biti poboljšano u funkcijama tranzicije i napada tima. Ovo je sigurno slučaj kad se suoče dva tima sa različitim stilom igre; npr. kad tim Velike Britanije igra protiv tima sa europskog kontinenta. Gopdinama su britanski timovi, zbog svog oportunog stila igre sa velikom brzinom, limitirali tranzicijske strategije, pa je, prema tome, i prosječna poziciona igra, imala poteškoće takmičući se sa drugim vrhunskim europskim klubovima. Ovo je bio razlog zašto su britanski vrhunski klubovi, kao što je Manchester United, Arsenal,Chelsea, Glasgov Rangers i Celtic morali promijeniti i adaptirati svoj stil igre. Kako bi se ovo postiglo, bili su uposleni treneri iz inostranstva koji su imali iskustva i bili dobro educirani u timskom taktičkom aspektu igre. Ovi treneri su, zatim, ojačali svoj tim praveći ugovore sa najprikladnijim tipom igrača (neki od njih su bili inozemni igrači). I sada se ovaj proces još uvijek nastavlja na visokom nivou. Samo Manchester United je imao britanskog trenera (Alex Ferguson), koji je imao udjela u ovom razvojnom procesu.

Komplicirano je mijenjati stil igre. To traži mnogo od igrača koji su prošli kroz produženu fudbalsku edukaciju otkad su počeli igrati, od najranijih godina. Holandski stil igre postavlja drugačije zahtjeve svojim igračima više od bilo koje druge fudbalske zemlje na svijetu. Igradi samo sa tri igrača odbrane, trebate imati oboje: izvanredne jedan-na-jedan markere i igrače koji dominirasju pokrivanjem prostora i koji dopunjuju dobro jedan drugoga. Također, podučavanje specifičnih prednjih krila iziskuje dugogodišnje investiranje tokom ranijih godina mladosti.

Naravno, postoje vrhunski igrači koji mogu, zahvaljujući svojim istaknutim kvalitetama, funkcionirati u bilo kom sistemu. Ovo su izuzeci od pravila. Ovo me neće zaustaviti da naglasim vrijednost omldinskog edukativnog sistema koji dobro funkcionira da pomogne razvoj određenog stila igre za prvi tim.

IZGRADNJA BLOKOVA PROCESA IZGRADNJE TIMA (MEHANIZAM)

Nastavak pozitivnog mentalita kako bi se pružio i zadržao timski taktički nivo performance po standardu.

Trener koji dobiva potpunu podršku od klupskog menadžmenta (administratora i osoblja za trening) dok posjedovanje kredibiliteta i vizije donosi timsko taktički mehanizam, kao najvažniji 'instrument timskog rada' u život.

Najoptimalniji individualni nivo performance, koji je pogodan za rješavanje stalno promjenjivih situacija igre, individualno i timsko taktički na pozitivan način.

Stil igre, konstruiran od taktičko organizacijskih, generalno taktičkih i specifično taktičkih smjernica sa ciljem dostizanja optimalnog nivoa performance.

Trening aktivnosti, fokusirane na funkcionalno tehnički razvoj dok se uzimaju u obzir druge starosne grupe.

Trening aktivnosti koje povezuju funkcionalno taktički razvoj ka timskom taktičkom razvoju.

Taktički globalni nivo performance meča je standard, u potpunoj kompoziciji ili piramidi performance.

Izazov igre, želja da tim bude bolji, želja za pobjedom, kao zajednički cilj omladinskog edukativnog sistema.

Stalno rastući pritisak za uspjeh na vrhunskom nivou je neizbježan stimulus. Moderne, školovane timske taktičke trenerske kvalitete. Timska taktička zrelost vođenja ključnog igrača.

ALAT

Proces izgradnje tima je alat koji trener koristi kako bi razvio fudbalski koncept, stil igre, što je optimalnije moguće sa ciljem da postigne uspjeh. Fudbalski koncept, također poznat kao koncept meča, viđen je kao teoretska strana procesa izgradnje tima. Stil igre je implementacija koncepta na terenu. Kroz analizu fudbalskog koncepta, nekoliko važnih elemenata može biti opisano:

Organizacija tima; Zadaci i funkcije u okviru ove timske organizacije; Strategije u okviru tri timske funkcije (defanzivne, tokom tranzicije i napada); Taktičke varijacije za generalni stil igre, biti u stanju adaptirati tipične

poteškoće sa kojima se suočava u meču.

Nije jednostavan zadatak struktuirati taktički proces izgradnje tima smjernicama koje imaju smisla, koje su korisne i dobro organizirane. Dakako, trener može formulirati osnovna pravila na kojima može bazirati svoj timski rad. Ja jako vjerujem da se trener treba držati svojih principa u okviru procesa izgradnje tima, čak i ako postoji šansa da rezultat meča, možda, neće biti u njegovu korist. Igrači imaju nos za trenere koji sumnjaju u sebe. Njegov kredibilitet, njegov najvažniji komoditet će biti povrijeđen. On može imati sumnje, ali ih ne smije pokazati. Možda bi bila dobra ideja imati diskusiju sa ključnim igračima, naročito da se uvjerite u svoja vjerovanja. Igrači vrhunskog nivoa žele reći neke stvari, pa je komunikacija s njima 'moranje'. Dakako, hijerarhija treba da ostane jasna!

Taktičke varijacije daju treneru dovoljno širine. Međutim, krucijalno je da njegovi igrači posjeduju dovoljno kvaliteta da iznesu varijacije tokom meča.

MLADI IGRAČI

Metode korištene od strane trenera dok rade sa mladim igračima, kad je riječ o izgradnji tima, jasno su drugačiije za onoliko dugo koliko razvoj individualnih igrača ima prioritet nad rezultatima meča. Do oko 14 godina starosti, timski taktički razvoj ide bez napora.

Nakon toga to postaje sve svjesniji proces. Postoje izuzeci od pravila, ali ovo većinom počinje između 17 i 18 godine starosti.

Nakon što omladinski fudbalski dani završe, svaki igrač postaje dio tima odraslih gdje treba da nauči da je rezultat jedina stvar koja je bitna. Sa mentalne tačke gledišta, to je težak proces učenja. Samo nekoliko odabranih zaslužiće početnu poziciju. Većina igrača sazrijeva igrajući za rezervni tim, ili sjedeći na klupi za rezervne igrače sa prvim timom. Igrači ove starosne grupe apsolutno trebaju svog posebnog jakog trenera. Veliki nedostatak za ovu starosnu grupu u Holandiji je da nema stvarne lige za njih gdje bi bili testirani svake sedmice. Liga za rezervne timove profesionalnih klubova ne ispunjava potrebe.

Svaki mladi igrač do 18 god. starosti mora, koliko god je to moguće, dobiti mogućnost da pokaže svoju kreativnost, pa tako razviti optimalno svoje talente. Dakako, ova sloboda je ograničena setom smjernica. Timske taktičke smjernice, također, pružaju omladinskim igračima nešto na što se mogu osloniti, i biti u stanju da pobijede kao tim. Ovo mže samo uspjeti tokom mečeva ako igrači posjeduju esencijalni mentalitet igre.

VRHUNSKI IGRAČI

Za vrhunske igrače, generalne smjernice nisu više dovoljne. Što je viši nivo igre, važnija postaje intepretacija timskih taktičkih detalja. Naročito oni detalji koji se odnose na pozicionu i kombinacijsku igru. Samo jedan metar desno ili lijevo, čak i bolje poravnanje, bolje vrijeme, čak bolja komunikacija,itd. Ovo samo po sebi postavlja visoke zahtjeve za mentalitetom i volji da se poboljšaju detalji. Da bi se poboljšalo malo na vrhu to traži najviši stepen mentalnih aspekata; tačnije, receptivnost procesa izgradnje tima.

Težak je zadatak napraviti timske taktičke detalje jasnim igračima. Morate prevesti ono što se dogodilo tokom meča, u aktivnosti na treningu koje su u vezi sa ovim smjernicama. Ovo mora biti urađeno na takav način da se može izvesti ponovo na mečevima. Ovu simulaciju ja zovem realitet meča tokom trening sesija. Često postoje trening aktivnosti koje drže igrače zaposlenim, ali kad se trening završi, igrači ne mogu napraviti prevod reliteta meča. Ovo je gubljenje vremena i energije. Krucijalno je prepoznavanje tokom meča šta je bilo prakticirano na treningu! Vrhunski igrači trebaju biit u stanju da vode sami sebe tokom treninga i gužve ako detalji trebaju biti poboljšani.

RAD NA STRUKTURALNOM OBLIKU

Mnogi treneri nalaze teškim da rade na strukturalnom obliku sa svojim timom. Oni bi radije radili na osnovama svoje intuicije ili svog iskustva kao igrača. U prošlosti je to bilo, uglavnom, dovoljno. U poglavljima 1 i 2, govorio sam o činjenici da je vrhunski fudbal prošao kroz većinu razvoja. Ova evolucija ima dalekosežne posljedice za zahtjeve kojise postavljaju treneru i njegovom timu. Ako želite ostati na vrhu, onda trener mora raditi strukturalno kaiko bi poboljšao timski taktički aspekt. Kako bi to bio u stanju, trener mora posjedovati teoretsko znanje fudbalskog procesa izgradnje tima.

Ja sam preveo osnovna pravila timsko-taktičkog procesa izgradnje tima u setu smejrnica. One su bile podučavane najnaprednijim kursevima vođenja treninga u

Holandiji. Nakon prolaska ovog kursa, treneri su licencirani da treniraju na profesionalnom nivou. Ove smjernice mogu biti podijeljene na slijedeće oblasti:

Organizacijske smjernice (sa taktičke tačke gledišta); Strateške smjernice (generalno taktičke); Taktičke smjernice (specifično taktičke).

Trener može odlučiti za sebe šta će mu biti od koristi. Treneri koji su veoma iskusni možda samo odaberu nekoliko novih finesa, jer su sebe već izgradili u oblasti procesa izgradnje tima. Mladi i neiskusni treneri koj su još uključeni na trenerske kurseve će naći da im ovaj okvirni rad daje reference u njihovim dnevnim funkcijama.

ORGANIZACIJSKE SMJERNICE

Osnovno pitanje za ovu prvu smjernicu glasi: u kojoj organizacijskoj formi vaš tim igra, ili, da li želite da vaš tim igra, računajući na dostupnu grupu igrača?

ORGANIZACIJSKE FORME

Tri glavne organizacijske forme mogu biti različite: 5:3:2, 4:4:2, 4:3:3. Ja sam mišljenja da svi drugi koncepti potiču od ova tri! Sa ove tri organzacijske forme moguće su neke varijacije, ali na početnom udarcu utakmice možete uvijek prepoznati jednu od tri osnovne organizacijske forme. U izvršenju ovih formi, pojavljuje se mnoštvo varijacija, koje se odnose na odbranu, tranziciju i napad.

Sistem 4:2:4 – kao stil igre, skoro je nestao. Brazil ga je koristio 1970,i pobijedio Svjetski šampionat. Također je Ajax-Amsterdam igrao ovaj stil u tom periodu. On je tužno nestao zahvaljujući svojoj defanzivnoj ranjivosti. Na međunarodnom vrhunskom nivou, čak je i 3:4:3 sistem koji je hvaljen godinama od Holandskog nacionalnog tima trenera, pokazao se previše ranjivim.

Za sve ove organizacijske forme, sa njihovim specifičnim strategijama tokom odbrane, tranzicije i napada, poziciona igra mora biti što je moguće fleksibilnija.

Nadalje, tokom meča, mora biti moguće implementirati taktičke varijacije, u slučaju zaostajanja u rezultatu ili ispred, kd se igra u gostima ili kući, ili ovisno o kvalitetima oponenta. Radi se o specifičnoj taktici korištenoj u tom meču. Ova taktika ostaje bazirana na generalnom konceptu igre i kad je izvršena zove se stil igre.

Tokom meča trener se može poigrati sa ravnotežom između odbrane i napada, sa svojim istrajnim stilom igre, i promijeniti naglasak na jednome ili drugome. Također, opis zadatka i funkcija jednog ili više igrača, može varirati od igre do igre. Nije važno koju organizacijsku formu odaberete, ali mora imati ravnoteu između snaga napada, tranzicije i odbrane, ovisno o tipu meča.

Svaki sistem ima svoje 'za i protiv'. Radi se o minimiziranju 'kontra' i iskorištavanju 'za'. Sve se odlučuje sa izvršavanjem istema i zbog toga je ovisno o dostupnim igračima. Način na koji svaki igrač pozitivno ili negativno utječe na rezultate ovisi o tome kako izvodi svoje specifične zadatke u okviru taktičkih timskih pravila. Zbog toga, trener mora

imati pregled u zadatke svakog igača; defanzivne zadatke, zadatke tokom tranzicije i napadačke zadatke, u okviru organizacijske forme.

Trener bira organizacijsku formu. Još je aktuelna diskusija o osnovnim pretpostavkama da 'kvalitet dostupnih igrača određuje timsku strukturu i izvršavanje, ali ne i obrnuto.' Praktično iskustvo pokazuje da postoji obrnuti put. Treneri biraju timsku strukturu za koju vjeruju da će omogućiti najviše uspjeha. Oni uklapaju igrače u ovu tismku strukturu. Ako je potrebno on će tražiti novog igrača da ga stavi na poziciju koja teba biti zausata od strane boljeg igrača ili mijenja poziciju jednog ili dva igrača sve dok ne nađe sklad za oboje: kvalitete igrača i sebe. Ovaj finalni scenario pojavljuje se češće.

Trener odlučuje o timskoj strukturi i timskim strategijama. 'Idealna' performanca može biti postignuta koristeći dostupne igrače na najoptimalniji način.

HISTORIJA FUDBALA

U većini zemalja, fudbalska kultura i historija su važni faktori kad se određuje koja je organizacijska forma odabrana. Sistem igre nacionalnog tima se često ponavlja na način na koji većina klubova igra. Otkako je uspjeh Franza Beckenbauera u Njemačkoj, kad je nacionalni tim igrao 5:3:2 ili 3:5:2 sistem. Po mom mišljenju, ne možeš pričati o dvije različite timske organizacije u okviru njihovog stila igre. Stvarno pitanje koje trebate pitati je ako, u odbrambenoj pet-igrača liniji, oba vanjska beka kad je riječ o njihovim zadacima i funkcijama pa stoga i njihovim kvalitetama, trebaju biti uzeti u obzir igrači sredine terena ili više kao vanjski bekovi kao što je viđeno u Brazilskoj četiri-igrača liniji. Ovi vanjski bekovi ućestvuju u trenziciji i napadu. Na bazi tipova igrača koji su koristili i aplicirali defanzivne i tranzicijke strategije, izgledalo je da je 5:3:2 sistem njihova osnovna struktura.

Visoko i na čistini kako bi imao pregled timskih taktičkih detalja (1968)

Oponent može odrediti taktičku varijaciju stial igre (1969)

Drugi dobar primjer fudbalske zemlje gdje su nacionalni i klupski timovi odabrali istu organizacijsku formu iz Engleske. Oni su igrali 4:4:2 sa sa ravnom defanzivnom igrom linije sa četiri igrača, baš kao Brazilci, Šveđani i Norvežani. Brazilci koriste različitu taktičku koherenciju između sredine terena i odbrane kad je riječ o tranziciji pri dobijanju lopte. Također, sistem 4:4:2 ima mnogo varijacija pri svom izvršenju zahvaljujući razlikama u raznolikim strategijama. Možemo govoriti o prepoznatljivoj timskoj strukturi za sve sljedbenike 4:4:2 sistema. Dakako, izvršitelji sistema mogu, ovosno od fudbalske vizije trenera, sretno biti dovoljno fleksibilni. Još jednom efikasnost koncepta igre može propasti ili uspjeti kroz doprinos vaših igrača.

Drugi primjer je Italija. Večina timova igra 4:4:2 sistem. Treneri nakon toga biraju koje varijacije u okviru sistema oni žele. Postoje italijanski timovi koji igraju sa dva stvarna strajkera (stopera), dok drugi timovi igraju sa trajkerima dublje i podrškom strajkeru ili sa napadačem sredine terana iza njega. Takve varijacije mogu se, također, naći na mjestu igrača na sredini terena. Tokom perioda kad je Van Basten – Gullit – Rijkaard igrao u AC Milanu, imali su liniju četiri igrača u jednoj liniji. Svaki igračč je imao svoj specifičan zadatak: jedan igrač više kontrole/reguliranja, a drugi više podrške/napada. Drugi italijanski treneri biraju da koriste dva centralna igrača sredine terena i dva 'slobodna'

vanjska igrača sredine terena. Takav izbor je određen vašim idejama i, također, dostupnim igračima. Naravno, uvijek će ostati 4:4:2 sistem, koji je očigledan tokom utakmice.

Želim se vratiti na 3:4:3 sistem. Ja ne vidim ovo kao četvrtu organizacijsku formu, jer jedva da je korištena od bilo koga. U Barceli, Van Gaal je igrao ovim sistemom. Ovo je ibo izuzetak od pravila. Možete, također, gledati na ovo kao na variajciju napada dobro poznatog sistema 4:3:3.

KLUPSKA TRADICIJA

Pored stilova igre nacionalnog tima, tradicija u klubu može, također, igrati ulogu po kom sistemu da se igra. Jedan od najjasnijih primjera je stil igran od Ajaxa-Amsterdam. Godinama i godinama oni su igrali stil fudbala sa dv aspecifična prednja krila. Treneri mogu modificirati stil igre samo malo; dakako to će biti nezamislivo za Ajaxov tim da igra kontra fudbal bez prednjih krila. Čak i Ajaxov glavni trener Ivic zaključio je to na težak način. Imati uspjeh nije samo važno u tom momentu, jer fanovi mrze taktički izbor. Njegov konzervativan način igre baziran na 'kontra-fudbalu', a ne na 'igranje igre' nikad nije imalo šanse kod Ajaxove kulture.

VIZIJA TRENERA

Kad bira određeni stil igre, vizija trenera, također, igra esencijalnu ulogu. Da li je vaš cilj kao trenera da imate najbolje rezultate., ili je nivo zabave također bitan? U većini zemalja imperativ je da trener 'jednostavno' pobjeđuje. Nije važno kako će on to uraditi. Holandska fudbalska kultura se razlikuje od drugih, pa i ljudi imaju drugačija mišljenja. u U Holandiji nije dovoljno samo pobijediti. Ono što se računa je kako se pobijedi. Holandski treneri trebaju shvatiti da kao čovjek sa obavezom možda trebate platiti ciijenu za ovu kombinaciju rezultata i vrijednosti zabave.

Primjer ovoga bio je Holandski klub preve divizije MVV-Maastricht. Tokom 1990-tih, oni su pokušali atraktivan stil fudbala i bili proglašeni 'Klubom godine'. Naravno, kad je klub počinjao gubiti igre tokom sezone '94-95', i istrajavanje na ovom riskantnom stilu igre, bili su neočekivano prognani sa katastrofalnim posljedicama. Gore oposani stil igre treba da bude rezultatima realan. Zbog toga, mislim za sve timove, rezultati trebaju biti fokusna tačka. Težiti uspjehu je važan element u procesu izgradnje tima. Stil igre može biti igran sa naglaskom na odbrani ili napadu. Trener je već ovo uzeo u obzir kad je uspostavio generalne ili specifične taktičke smjernice. Mnogo ovisi o kvalitetima igrača njegovog tima, očekivanjima tima u takmičenju i viziji trenera. Ne organizacione forme (sistemi), ali generealne taktičke smjernice opisuju ako je naglasak na igri kontra-napada (defanzivno orjentiranim), ili više na fudbalskom stilu pravljenja igre (ofanzivno orjentiranom). Realnost uspješnosti ima glavni prioritet za odbrambene, tranzicijske i napadačke timske funkcije. Jedan 4:4:2, 5:3:2 ili 4:3:3 sistem nije bolji od drugoga.

PREDNOSTI I NEDOSTACI

Beskonačne diskusije o tome koja je oragnizacijska forma nejbolja je, u stvari, nepotrebna. Trener dobija najbolje iz odabrane organizacijske forme ako je uradio sve što moe da utječe na prednosti pozitivno i pokuša da minimizira nedostatke. 'Idealna'

organizacijska forma ne postoji u smislu rezultata. Sa bilo kojim sistemom možete pobijediti ili izgubiti. Sve je u izvršenju i igrači koji trebaju da naprave organizacijsku formu i sprovedu je u djelo na terenu.

Naravno, imperativ je da treneri znaju prednosti i manjkavosti svake organizacijske forme i kako se nositi s njima. Još jednom naglašavam da svaka organikzacijska forma ima svoje prednosti i manjkavosti kad se implementiraju. Trener je konstantno zauzet sa tim procesom. Pored toga, trener oponenta pokušava da iskoristi prednost negativnih strana vaše organizacijske forme. Efiaksno izvršenje odabrane organizacijske forme će, također, biti određena tzv. 'otporima koji se uklapaju':

Dobro naučene kontra mjere (taktike); Dvanaesti-čovjek (odbrana u masi igara kod kuće ili u gostima); Trinaesti-čovjek (odluke donešene od sudija); Linija rezultata (kutija za rezultate); Faktor sreće.

Iskustva fudbalskih igara naučila su nas da u periodu od jedne do dvije minute kompleksnost igre može se drastično promijeniti zahvaljujući nepredvidivosti ovih otpora. Zbog toga je ovaj faktor nepredvidivosti važan faktor otpora. On je, zbog toga, konstatno primamljiv adekvatnom mentalitetu meča igrača.

U oba tima, npr, igra 4:4:2 sistema, nakon toga postoji uvijek jedan tim koji je u prednosti da pobijeti zahvaljujući prednosti igre kod kuće, njihovog ranga, ili historiji njegove konfrontacije. Zatim ćete primijetiti da sa timom sa kojim je igra početa kao promašaj, može se dogoditi da, jedan ili više igrača će dobiti zadatak da otklone određene kvalitete oponenta tokom izvršavanja stila igre. Većinom, ovo se tiče kvaliteta tranzicije i napada. Biti u stanju napraviti ove adaptacije, kalkuliralo se kako igrači treba da, možda, promijene pozicije. U prednosti ili ne, uvijek se događa ista stvar. Naročito kad se pada natrag, igra;i imaju tndenciju da ne igraju više svoju rolu sa timom. Oni pokušavaju da forsiraju igru. Zbog toga, organizacija u timu pada. Oni misle dobro, ali njihove akcije obično imaju suprotan efekat. Biti discipliniran pri izvođenju zadataka u timu je osnovni kvalitet. Ovaj fenomen također se pojavljuje kad je tim vodeći. Oni žele biti primijećeni ili slabe u svojim nastojanjima. Mnoge igre su bile nepotrebno izgubljene zbog ovog fenomena. Vrataiti se u prošla vremena tokom takve igre je, skoro uvijek, beskorisno. Solidna timska organizacija je bila narušena. Zbog toga, posjedovanje je izgubljeno češće i oponent postaje bolji kako se igra nastavlja.

Ovaj fenomen pripada sferi utjecaja otpora koji se odnose na meč. U mojim igračim godinama, jednom smo izgubili igru zbog ovog fenomena, nakon što smo vodili 5:1 ipak smo uspjeli izgubiti utakmicu sa 5:6. Kao trener u Ajaxu, porazili smo slavnu Benficu u Portugalu 3:1 nakon što smo izgubili 3:1 kod kuće...Nikad ne znaš šta će se dogoditi. Ova nepredvidivost, magične sile u sportu: to je ono što čini fudbal tolliko atraktivnim.

Sad ću objasniti prednosti i manjkavosti izvršavanja tri osnovne organizacione forme, dublje. Ovo nije lagan zadatak, zbog činjenice da izvrđenje odabranog koncepta ovisi o individualnim kvalitetama igrača. U osnovi, radi se o tome kako su igrači pozicionirani na terenu i koliko igrača igra odbranu, koliko tranzciju i koliko napad. Ako je osnovna pretpostavka da imate 10 igrača na terenu, onda možete imati 3 igrača za svaku funkciju. Jedan igrač ostaje, i on može igrati jednu od 3 funkcije. Obično, on je četvrti odbrambeni igrač. Neki treneri u Holandiji imaju preference stavljanja ovih igrača na

sredinu terena (3:4:3). Tokom evolucije u vrhunskom fudbalu, treneri su stavljali akcent na defanzivne timske funkcije, na račun napadačke timske funkcije. Tako završiš sa 5:3:2, 3:5:2 i 4:4:2. Kvalitet pozicione igre odlučuje kako dobro se može nositi sa tim izborom.

Kod 4:3:3 i 3:4:3 pozicioniranje igrača je lako prepoznaljivo, uzimajući u obzir veličinu terena i tri timske funkcije. Poziciona igra sa tri prednja igrača je mnogo teža u oba slučaja, i kad je lopta u posjedu vas i oponenta. Konačno, ovo ne mora biti problem sve dok je dobra poziciona igra u skladu sa setom timskih taktičkih smjernica. U stvari, ovo je istina za sve timske strukture i njihove varijacije. Ovo, ponovno, dokazuje važnost timskih taktičkih aspekata, generalno i detaljno. Ovo je ono što je glavna tema ove cijele knjige; proces izgradnje tima.

ORGANIZACIJSKA FORMA 5:3:2

U organizacijskoj formi 5:3:2, jasno je da je naglasak na defanzivnu liniju sa 5 igrača. Prilično je dobra šansa da ćete defanzivno biti u dobroj formi. Najvažnija manjkavost će postati jasna kad vaš tim dobije loptu dok je oponent u napadu. 5 igrača će biti pozicionirano po širini terena, a to je previše da bi se napravila brza, dobro organizirana i efikasna tranzicija.

Kako biste minimizirali ovaj nedostatak, trebate imati izvanredan tim, uključujući prednje igrače koji su dobri u čuvanju lopte i čekanju da podrška stigne. Ostalii igrači moraju biti sposobni u davanju lopte prednjim igračima. Ovo zahtijeva dobru pozicionu igru od prednjih igrača u odnosu jedan na drugoga, na igrače sredine terena i odbranu. Štaviše, vanjska odbrana mora posjedovati dosta fizičkih i tranzicijskih kvaliteta kako bi anulirala ovu manjkavost tokom tranzicije kad je ponovno postignuto posjedovanje lopte. Nedostatak kvalitete takvih igrača godinama je bila manjkavost za stil igre Njemačkih timova, koji odabiru sistem 5:3:2. Ovi vanjski bekovi imaju fizičke kvalitete da se kreću naprijed, ali dolaze u problek kad dobiju loptu. Zbog toga Njemački odbrambeni igrači često gledaju da igraju loptom prema najkreativnijim igračima sredine terena ili igraju duge lopte prema prednjim. Šansa za gubitak posjedovanja je uvećana.

Ponovo naglašavam da sve može biti dobijeno ili izgubljeno kroz izvršenje i individualne kvalitete igrača. Uporediću to sa Njemačkim vanjskim odbramenim igračima sa njihovom kolegama iz Brazila. Kad je Brazil ponovno bio u posjedu lopte tokom napada na oponenta, godinama je tranzicija orkestrirana u skladu sa setom modela. Vanjski bek uključuje se u tranziciju, centralni igrač odbrane pokriva njegovu poziciju a centralni igrač sredine terana postaje centralna odbrana.

Ovaj vanjski odbrambeni igrač može se zbog toga potpuno koncentrirati na svoj zadatak tranzicije. Odbrana se, u poređenju sa Njemačkim kolegom, sastoji u tome da Brazilski odbrambeni igrač treba da izgradi kvalitete igrača sredine terena. Ovo je, naravno, bilo razvijeno tokom njegovih godina mladog igrača. Ovo je razlog što su brazilski odbrambeni igrači tako popularni u Njemačkoj.

Naravno, Njemački treneri, također, pokušavaju minimizirati manjkavosti njihove organizacijske forme. Postoji tendencija za traženjem vanjskih igrača odbrane potrebnim za 5:3:2 sistem koji posjeduju tranzicijske kvalitete, a ovaj tim igrača se razvija tokom omladinskih edukativnih programa. Drugačija solucija je viđena na Europskom

šampionatu 1996.god. u Engleskoj, gdje je trener Berti Vogts svjesno tražio usporeniji tempo u tranziciji kako bi se dobilo više vremena za bolju organizaciju. Čistač Sammer igrao je ključnu ulogu u postizanju ovoga.

ORGANIZACIJSKA FORMA 4:4:2

Prednost sistema 4:4:2 je u tome da iamte dovoljno igrača na raspolaganju da izvrše tranzicijske i defanzivne zadatke. Manjkavost može biti, a to sam primijetio kod italijanskih klubova, da su dva prednja igrača predaleko i previše izolirani. Ovo je razlog što sve više vidite jednog prednjeg igrača duboko, koji može držati loptu i koji može pokriti dosta prostora u dubinu i prema krilima, i jednog kreativnog strikera (stopera) za podršku. Popularni strikeri (stoperi) za podršku, također poznati kao napadački stvaraoci igre su npr. Zidane iz Juventusa i Zola iz Chelsea. Oni se odlikuju po nprijemu lopte, driblanju i pasovima. Prirodno, ovo je povezano sa dosta pregleda u igri.

Drugačiji problem za drobrog izvršitelja 4:4:2 sistema u Italiji (i drugdje), je naći prave tipove igrača izvan pzicija sredien terena. Iako ne toliko koliko u 5:3:2 sistemu, ovi igrači trebaju pokriti dosta prostora tokom meča. Ovi igrači moraju biti multi-funkcionalni; trebaju posjedovati kvalitete da igraju ulogu u sve tri funkcije na vrhunskom nivou. Ovi vanjski igrači sredine terena moraju imati taktičku volju da se ne kreću nepotrebno prema centru terena. Za očekivanje je od njihovih suigrača da uključe ove igrače u igru optimalno. Ovo je važna strateška smjernica. Takoer, ova italijanska verzija 4:4:2 je bazirana na mnogo igrača u zadnjoj liniji, zbog jednog ili dva vanjska igrača sredine, koji moraju pokriti prostor centralnog odbrambenog igrača. Ovaj igrač sredine terena mora doći natrag u centar kako bi to izveo.

Italijanski prednji igrači igraju važnu ulogu u 4:4:2 sistemu kao igrači koji trebaju biti dostupni da priem loptu. Korišteni su u igri 1:1.

Mnogi veliki timovi i majuprobleme da nađu odgovarajuće igrače za pčopzicije s vanjske strane terena. Često su počinjali kao igrači sredine terena ili bekovi, a onda tre baju biti u stanju pobijediti čovjeka izvan i napraviti dobar prelaz. Ovakve igrače je teško naći. U Holandiji, kad je sistem 4:3:3 odabran stvarna prednja krila trebala su da nauče igrati svoju defanzivnu ulogu. Iz tog razloga, zadacima vanjskih napadača lakše je naučiti prednje igrače, nego igrače sredine terena ili odbranu. Ovo je logično, jer je lakše razviti defanzivne kvalitete nego kvalitete tranzicije. Tip igrača, kao što je Beckham iz Mancheste Uniteda, vrijedi tone novaca. On je perfektan vanjski igrač i istaknuti igrač sredine terena. U zlatnim godinama Ajaxa imali su Finidi Georga, koji je bio oboje prednje krilo i igrač sredine terena.

ORGANIZACIJSKA FORMA 4:3:3Kad odabirate sistem igre 4:3:3, pretpostavljate kao trener da ćete sprovoditi igru, što je moguće više. Odmah je vidljivo kako će teško ovo biti. Koliko trenera se usuđuje da donese ovakvu odluku? Ne mnogo, naročito ne izvan Holandije. Planirate igru uglavnom na oponentovoj polovini terena, pa prema tome odbranu daleko od svog gola. Ovo je razlog zbog kojeg oponenti imaju dosta prostora da igraju opasne kontra-napade. Zbog toga si ne možete dopustiti gubljenje posjedovanja tokom tranzicije.

Velika prednost je u tome da igrate blizu oponentovog gola. Ako ste u stanju omesti njihovu tranziciju, onda ih možete konstantno držati pod pritiskom. Druga prednost je da zbog vanjskih igrača, brinete o cijeloj širini terena, također i kad je posjedovanje izgubljeno. Nadalje, dosta operativnog prostora je kreirano na sredini terena. Kako bi bili u stanju da igraju ovaj sistem u potpunosti, igrači u centru trebaju biti taktički kompetentni.

Prirodno, vrhunski timovi koji, također, igraju sistematski na kontra-napadu, mogu razviti pritisak u napadu. Oni, uglavnom, ovo čine, kad gube ili kad igraju protiv lošijeg tima, koji drži mnogo igrača iza lopte, blizu njihovom golu. Dakako, ovo se razlikuje od korištenja ovog stila igre kao tačke odlaska. U ovom slučaju, taktička je varijacija nositi se sa posebnim okolnostima.

Ako često, nepotrebno gubite loptu u 4:3:3 sistemu, onda ćete biti ranjivi protiv tima koji pravi efikasne kontra-napade. Napokon, dajete oponentu dosta prostora iza vaše odbrane. Zbog toga trebate biti u stanju računati na izvanrednu defanzivnu liniju, koja je odlična u 1:1 duelima i u stanju da odbrani prostor. Oni moraju biti jaki, mentalno i taktički. Izuzetno je važno da je centralna odbrana brza, jer će se drugi centralni igrač odbrane pomjeriti tokom tranzicije, pa neće biti nikoga da pokrije njegova leđa.

Nikad ne smijete izgubiti igru 4:3:3 ako nemate brzu odbranu koja se odlikuje dobrim 1:1 duelima i koja je izuzetna u pozicionoj igri i dominira velikim prostorom.

Primjer kako je ovo urađeno pogrešno je kad su Morton Olsen i Jan Wouters vodili Ajax u razočaravajućoj sezoni 1998-1999. god. Odbrani je nedostajalo individualnih kvaliteta da igraju ovaj sistem, pa je tako višak tranzicijskih i napadačkih kvaliteta je bio anuliran i izbjegnut. Nadalje, prosječni kvaliteti igrača na sredini terena nisu pomogli uzroku.

Tokom godina, Ajax, kao i Holandski nacionalni tim odbacili su čisti 3:4:3 sistem. Ostaje teško timsko taktički nositi i igrati ovaj sistem gdje centralni igrači trebaju da se kreću naprijed-natrag po terenu kao taktička jedinica, naročito ako ostaje puno praznog prostora na njihovoj polovini terena. Tad dolazite u problem na internacionalnom nivou.

Nije važno koju organizacijsku formu trener odabira, njegov kredo uvijek treba biti: nikad ne odabrati organizacijsku formu koja je u konfliktu sa kvalitetama tima, napravljenom pod pritiskom drugih ili zbog javnog mišljenja. 1988.god. iskusio sam negativne konsekvence takve odluke. Nakon uspjeha na Europskom šampionatu, postao sam trener Bayern Leverkussena u Njemačkoj. Pristao sam, na zahtjev menadžmenta kluba, da igram holandski napadački stil fudbala, iako nisam imao igrače koji bi izvršili taj sistem. To se pretvorilo u fijasko. Igračima je nedostajalo hrabrosti i samouvjerenosti, esencijalnih mentalnih stubova kako bi igrali ovaj napadački koncept. Nadalje, nedosajalo im je timske taktičke zrelosti kako bi izvršili ovaj koncept uspješno. Namjere je bilo, ali im je nedostajalo sposobnosti. Igrači se nisu mogli kriviti za ovo; bio je to moj pogrešan rad koji ih je doveo u tu situaciju! Ako želite igrati napadački stil igre, onda to trebate početi razvijati u omladinskom fudbalskom progamu u svom klubu. Ne možete ovo početi jedan dan, a očekivati uspjeh slijedećeg dana.

OSNOVNI ZADACI U ORGANIZACIJSKOJ FORMI

U okviru svake organizacijske forme, igrači se trebaju nositi sa svojim osnovnim zadaciam i funkcijama. Ovo važi sa golmana, odbranu, igrače sredine terena i napadače. Najviši je prioritet u procesu izgradnje tima da svaki igrač izvrši svoje osnovne zadatke. Najvažniji osnovni zadatak odbrane je da brani. Odbrana, naravno, ima i napadačke zadatke; može i mora u odgovarajućem momentu biti uključena u tranziciju i napad. Njen najvažniji osnovni zadatak, dakako, ostaje odbrana i nikad ne smije zanemariti ovaj zadatak!

U prošlosti, igrači kao što je Van Aerle i Van Tiggelen (Holandski nacionalni tim 1988), morali su skupiti svu taktičku disciplinu u svakoj igri, kako bi se prvo skoncentrirali na svoj osnovni (defanzivni) zadatak. Dobar primjer trenutnog vrhunskog igrača koji rijetko odbacuje svoj osnovni zadatak odbrane je Jaap Stam iz Manchester Uniteda. Takav tip igrača je neprocjenjiv za tim.

Mnogi igrači imaju problem da se drže svog osnovnog zadatka, jer se žele dokazati i učinit previše. Npr., igrač odbrane koji želi da budde uključen u tranziciju i napad nauštrb svog defanzivnog zadatka ili igrač sredine terena koji ne ostaje dovoljno blizu svog direktnog oponenta u toku posjeda lopte oponentskog tima, time gubi puno prostora. Njegov osnovni zadatak traži drugačiji pristup. Napadač nekad zakaže kdo pomaganja u odbrani ili napravi loš posao izvodeći ovaj zadatak. Kad se ovo pojavi, mentalni aspekt igra glavnu ulogu.

Tokom važnoog kvalifikacijskog meča protiv Irske na Europskom šampionatu 1996, osnovni zadatak centralnih igrača sredine terena Seedorfa i Davidsa bio je da kontroliraju sredinu terena pa tako i svoje direktne oponente. Njihov napadački zadatak je bio da idu duboko ka dje moguće i podržavaju napdače. Do momenta kad je Holandija napravila zgoditak i bilo 1:0, bilo je dosta taktičkih mogućnosti za njih da izvedu svoj napadački zadaatak. Tokom drugog poluvremena, Irska je počela preuzimati više rizika i postiskivati igrače sredine terena češće. Irci se više nisu prilagođavali taktici holandskog tima. To se dogodilo tokom faze u meču kad Seedorf i Davids nisu posvetili pažnju svom osnovnom zadatku – kontroli sredine terena.

Osnovni problem u treningu odbrane je Holandiji je činjenica da prioriteti nisu na učenju kako adekvatnoi bez straha eliminirati napadače. Ovo je umjetnička forma, sama po sebi! Tranzicija i napad na timske funkcije ima prioritet nad odbrambnom timskom funkcijom u Holandiji. Prema ovoj činjenici, holandskim odbrambenim igračima nedostaju kvalitete za izvedbu njihovog osnovnog zadatka. Naravno, postoje izuzeci od pravila.

Različite okolnosti su moguće, u kojima igrači vjeruju da imaju dobre razloge zbog kojih mogu odbaciti svoje osnovne zadatke. Sjećam se meča Feyenoord : RBC otprije nekoliko godina. To je bio prvi meč za trenera Arie Haana na klupi Feyenoorda. Dosta Feyenoordovih igrača pokazalo se individualcima, jer su željeli biti primijećeni, pa je, zbog toga, nedostajao timski rad. Meč se pretvorio u vodnjikavost jer mnogi igrači nisu igrali svojom glavom, a vo ponašanje nije ispra vljeno u okviru tima. Timska taktička saradnja je trpjela proprilično zbog nastojanja igrača da se idividualno dokažu treneru. Dapače, jedino ste primiejćeni od strane trenera, ako, kroz pravilnu izvedbu svog osnovnog zadatka, doprinesete timskom taktičkom jedinstvu! Ova tendencija da se odbace osnovni zadaci je nasljeđena od fudbalera. Ča je istina da što je bolji igrač, veća je tendencija. On ima želju da igra igru na svoj način.

Kod izgradnje tima, kredo bi trebao biti niakd ne smije napraviti loš posao sa svojim osnovnim zadatkom. Ovo ne bi trebalo biti fundamentalno pravilo trenera, već i igrača. Igrač može imati loš dan, ali nikad zbog napuštanja svog osnovnog zadatka. Ovo će naštetiti timu, timskoj organizaciji i ekasnosti timske performance!

Ovaj profesionalni kredo ne primjenjuje se mnogo na omladinske timove. Omladinski igrači moraju dobiti prostor za svoju osobnu interpretaciju svog zadatka. Treneri omladinskih timova trebaju uvjeriti svoje igrače da je potrebno biti discipliniran pri izvedbii svojih osnovnih zadataka, ako tim želi biti uspješan. Primjeri postavljeni od strane vrshunskih igrača o tome kako loše ili dobro oni izvode svoj osnovni zadatak, imaju veći utjecaj kod mladih igrača nego teoretske lekcije.

Trener treba osigurati taktikom meča da su igrači sposobni izvesti svoj osnovni zadatak. Dobar primjer su dva meča protiv Rusije na legendarnom Euro '88 u Njemačkoj. Izgubili smo prvi meč zbog problema sa kojima smo se suočili na centru terena. Rusi su povezali slavnog Michailitsjenka sa Ruud Gullitom. Ovaj Rus je mogao pokriti dosta terena i pobjeći od Gullita čim njegov tim dođe u posjed lopte. Zahvaljujući ovoj činjenici, Gullit je morao previše juriti Michailitsjenka tokom prvog meča. On nije bio u stanju uzvesti svoj osnovni zadatak napadača i podržati strikera (stopera). Kad smo igrali sa Rusijom drugi put na šampionskom meču, osigurali smo da Gullit bude u mogućnosti izvesti svoj osnovni zadatak da podrži Marca van Bastena. Ronald Koeman je dobio zadatak da igra bliže Gullitu i vodi ga s ove pozicije, govoreći mu kad da i kad ne treba da pazi na Michailitsjenka. Koeman je imao zadatak da pokuša paziti na ruskog playmakera (stvaroca igre), dopuštajući Gullitu da izvede svoj osnovni zadatak kao striker podrške i snaga otvorenog napadača, koja Ruse treba zabrinuti.

Imati Koemana u igri bliskoj Gullitu, na papiru može izgledati kao veliki rizik, ali ispalo je perfektno. Ova taktička varijacija u osnovnom zadatku Koemana potvrdila se, zbog njegove zrelosti i iskustva, kao krucijalan momenat. Da su Rusi dominirali igrom, bila bi druga priča. Ova timska taktička fleksibilnost je rezultat ekstra kvaliteta koje su posjedovali ključni igrači.

Kad igrač odbaci svoje osnovne zadatke, kao trener, vi morate poduzeti trenutnu akciju. Ponovno, Ruud Gullit je dobar primjer, 1992.god. on nije preuzeo svoju odgovornost prednjeg desnog krila, da ostane suprotno od lijeve odbrane kad je posjedovanje izgubljeno. Ovo je, dapače, jedan od osnovnih zadataka prednjih krilau okviru timskog taktičkog koncepta, jer nema nikoga da ih pokrije. Gullit nije mogao skupiti više fizičke i mentalne snage da ostane sa vanjskom odbranom da bi se pomjerio da u čestvuje u tranziciji i napadu svog tima. U takvoj sitaciji imate dvije opcije kao trener: držite se prvobitnog koncepta i mijenjate Gullita ili adaptirate koncept na strani gdje Gullit igra i dodjeljujete mu nekoga ko će ga pokriti. U svakom slučaju, nema nikakvog smisla u ovoj situaciji tražiti izvršenje osnovnog zadatka ako igrač nije fizički i mentalno sposoban izvesti zadatak.

Igrači, također, imaju probleme sa izvedbom svog osnovnog zadatka ako im oponent namjerno da mnogo prostora. Dobar primjer ovoga dogodio se u polufinalu meča protiv Danske na Euro '92. Danska je namjerno dala vanjskoj odbrani prostora da naprave tranziciju otpozada. Po taktičkoj strategiji za ovaj meč, predvidio sam da će se ovo dogoditi i dao ovim odbrambenim igračima zadatak da se brzo riješe lopte. Nisu to mogli izvesti tokom igre. Držali su loptu predugo i driblali na terenu, umjesto da igraju brze

lopte. Kad god je posjedovanje gubljeno konsekutivno, oponent bi imao okean prostora sa vanjske strane iza odbrane, te su Danci to iskoristili za kontranapad i poveli sa 2:0.

Tokom poluvremena, ponovno sam naglasio odbrambenim igračima da oni trebaju igrati svoj osnovni zadatak i poslati loptu brže. Ovo smo odigrali bolje u drugom poluvremenu i uspjeli se uvezati u igru.

Igrači koji mogu skupiti mentalnu i taktičku snagu da izvedu svoj osnovni zadatak nikad ne mogu dobiti 'nedovoljnu' ocjenu za meč i smatrani su perfektnim timskim igračima. Dakako, to ne znači da nećete ponekad primiti lošu ocjenu iz igre od novinara koji pokrivaju meč, ali nikad od trenera.

RAVNOTEŽA

Drugačija, veoma važna organizacijska smjernica je da ste, kao trener, vi odgovorni za čuvanje tima u odgovarajućoj ravnoteži kad je riječ o odbrani, tranziciji i napadu. Ponekad ova ravnoteža ovisi od jednog igrača. To može biti tako delikatno na vrhu. Također, otpori meča mogu forsirati različitu ravnotežu u timu. Jedan od najtežih timskih taktičkih zadataka za trenera je da održi ravnotežu u timu. Da bi se ovo postiglo, on je, naravno, ovisan od igračkog osoblja koje mu je dostupno.

Poznat primjer iz prošlosti je ka dje Frank Rijkaard preuzeo mjesto Wim Jonka u Ajaxu. Kontroliranje kvaliteta Rijkaarda su bile u trenutnku važnije za tim nego tranzicijskei napadačke kvalitete Jonka. Kad je Rijkaard dodan, on je kreirao bolju ravnotežu u timu. Isti problem se pojavio u holandskom nacionalnom timu kad je Jan Wouters trebao igrati umjesto Jonka. Ne zato što je Wouters bio bolji igrač od Jonka, već zato što je bolje mogao izvesti osnovni zadatak iz te pozicije u odnosu na zadatke drugih igrača u tom momentu.

Drugačiji primjer je Dani iz Ajaxa kad je on preuzeo mjesto povrijeđenog Litmanena u sezoni '98-'99. Dani je bio defanzivno nedovoljno zreo u timskom taktičkom aspektu da bi izbalansirao gubitak Litmanena. Njegova snaga le\i u njegovoj uloyi tokom tranyicije i napada. Fanovi su uživali u ekstra kvalitetama ovog kreativnog igrača. Ka su oponenti bili u posjedu lopte, on je pokazao veliki napor, ali timsko taktički on nije još dovoljno sazreo da peuzme ispravnu defanzivnu poziciju. Kad se tako popularan igrač zamijeni, ili ne igra uopće, tad trener primi dosta negodovanja od fanova i medija. Ovo se može pretvoriti u negativan vanjski faktor u psihološkom procesu izgradnje tima. Dakako, problem je jasan oboma, i treneru i suigračima!

Kad se igra protiv slabijeg oponenta, kad je lopta u posjedu oponenta, ovi nedostaci neće uvijek biti veoma jasni. Dapače, kad igra vrhunski tim, oponent će odmah iskoristiti ovu slabu vezu kad ponovno dođe u posjed lopte. (Pozitivni) rezultat meča je u pitanju. Trener, kao zaštitnik ovog rezultata treba da ispravii situaciju obostrano, da zadovolji i sebe i tim. Ovo je nažalost fanova i medija koji to ne razumiju.

Ne smijemo kriviti druge ljude za ovo. Treba imati dobro istrenirano taktičko oko kako bi prepoznali ravnotežu u timu. Trener gleda meč drugačijim očima nego fanovi i mediji. On registrira individualne akcije i reakcije kao interovisnu koheziju. Kasnije je sve na detaljima. Uzimajući u obzir timski zadatak, igrač će možda trebati da se pomakne metar udesno ili ulijevo, naprijed ili nazad. Fanovi ne vide ovo i to nije razlog što su oni došli na stadion. Mnogim trenerima nedostaje hrabrosti da malo više rizikuju sa takvim igračem.

To ostaje pitanje više razboritosti, naročito ako ima dosta drugih igrača da stavi na njegovo mjesto.

Primjer takvog igrača, koji uvijek ometa ravnotežu zbog činjenice da zanemaruje svoej osnovne zadatke, bio je Hen Fraser iz Feyenoord-Rotterdama. On je bio izvanredan centralni odbrambeni igrač, ali je uživao praviti napade tokom cijele utakmice. On, jednostavno, nije više htio ostati pozada nakon što je naopravljen zgoditak. Oponenti su računali na njega pridružujući se napadu i predviđajući njegovo ponašanje.

Uporedimo ovo sa stilom igre Cocua iz PSV-Eindhovena, FC Barcelone i holadskog nacionalnog tima. Cocu uvijek izvodi svoj osnovni zadatak kao defanzivni igrač sredine terena ili kao odbrana, prije nego odabere momente kad se pridruži napadu i ide naprijed. Ovo je razlog što je redovno u stanju da iznenadi oponenta i postigne važne golove.

Cocu razumije da osnovno pravilo treba biti da se prvo pobrineš za svoj osnovni zadatak prije nego pokušaš učiniti više, ako to situacija u meču dopušta. Igrač treba da bude taktički zreo prije nego mogne prepoznati ove momente u igri (ispravan timing), individualno i kolektivno. Također je potreban ispravan mentalni stav u odnosu na zadatak igrača i funkciju u cijelom timu. Ovo je tačka gledišta kojoj ću posvetiti više pažnje u Poglavlju 4, gdje ćemo diskutirati proces mentalne izgradnje tima.

Na vrhunskom nivou detalji su važni. Primjer kreiranja balansa u timu su adaptacije napravljene u organizaciji defanzivne linije u holandskom nacionalnom timu. Ispostavilo se da je ova ravnoteža narušena kad se igra defanzivnom linijom sa tri čovjeka, zbog velikog otpora tokom meča nacionalnog tima, naročito na turnirima Europskih i Svjetskih šampionata. Holandija je bila defanzivno ranjiva na mjestima iza vanjskih igrača sredine terena. Tako je logičan korak trenera da pokuša obnoviti ovu ravnotežu dodajući još jednog odbrambenog igrača u liniju. Odlučujuće su bile lekcije naučene od Engleza 1996.god, na Wembley stadionu. Engleska je kreirala dosta šansi uzimajući optimalnu korist ovog prostora sa vanjskih strana.

Ono što ne utječe negativno na timsku taktičku ravnotežu, dok se igraju mečevi na nacionalnom takmičenju, može vas uništiti na međunarodnom nivou. Ovo je, također, zahvaljujući činjenici da većina timova na nacionalnom takmičenju koristi istu timsku organizaciju.

1987.god., igrali smo kod kuće kvalifikacijski meč za Europski šampionat sa Holandskim nacionalnim timom protiv Grčke. U to vrijeme, još sam odabirao da igram sa defanzivnom linijom tri-igrača, sa dva odbrambena igrača kao ljudskim i prostornim markerima i jednim čistačem iza ili ispred njih, ovisno o situaciji. Po ovom konceptu prostori s vanjske strane trebaju biti pokriveni vanjskim igračima sredine terena. S desne strane ovo je bio zadatak Jan Woutersa. Grci su bili dovoljno mudri da imaju desnog igrača sredine terena koji je konstantno pravio dijagonalna istrčavanja na ovoj prostor. Zbog toga je Jan Wouters morao igrati više kao desna odbrana nego kao desni igrač sredine terena. Ovo nije bila njegova jaka strana i ravnoteža u timu je, zbog toga, bila više ili manje poremećena. Na poluvremenu, pokušao sam pojasnitik igračima da zahvaljujući činjenici da smo iubili posjedovanje lopte prečesto, nismo mogli dominirati tokom tranzicije, i da su Grci ovo taktički iskoristili. Mi smo bili bolji u drugom poluvremenu i bili smo u stanju dominirati na sredini terena. Wouters je, zatim, mogao napraviti dobar posao kao kontrolirajući igrač sredine terena. Gledajući na način kako je

meč ispao, da se ovo nije dogodilo, onda bih morao uvesti odbranu, možda i na uštrb napadača. Oponenta treba kontrolirati, ako želite igrati napadački stil fudbala!

Nakon meča, bila je samo jedna osoba koja se složila sa mojom taktičkom analizom igre...Jan Wouters. Svi drugi ljudi su pričali o taktičkoj gruboj greški trenera koji je poslao Jana Woutersa na teren sa nepravilnim opisom njegovog zadatka.

Naravno, moguće je da krivo ocijenite snagu oponenta. Npr, ako je oponent sposoban da iskoristi prednost slabih aspekata vašeg stila igre, vi trebate tražiti taktičke varijacije u okviru svog stial igre.

Tokom Svjetskog kupa '94 u USA i Euro '96 u Engleskoj, ispada da takva intervencija nije više dovoljna da odradi trik. Jedan aspekt stila igre potrebne da bude strukturalno revidirana: 3-igrača defanzivna linija je promijenjena u liniju 4-igrača. Takva intervencija, naravno, ima konsekvence za snagu čovjeka sredine terena i td. Ovo može voditi malim promjenama u odbrambenim, tranzicijskim i strategijama napada. Na međunarodnom nivou, možete postići mnogo mijenjanjem detalja. Trener je stručnjak po ovom pitanju, a igrači odrade posao. Igrači moraju imati, što je više moguće, uvida u svoju ulogu, računajući na preuzimanje toka igre.

Treneri moraju uvijek naći korektnu ravnotežu između tri timske funkcije: odbranu, tranziciju i napad. Ovaj balans, kao što je ranije bilo pomenuto, može biti narušen od strane bilo kojeg igrača. Na bazi toga da možete doći do zaključka da nema prostora kod vrhunskih timova za zvijezdu-igrača koji zanemaruje defanzivni zadatak, ili nije savladao ovaj zadatak. Apsolutna pretpostavka treba da bude da njegovi suigrači prihvataju ovo ponašanje. Većinu vremena ovo se ne događa, naročito ako ima više zvijezda u timu. Oni nalaze teškim da igraju servis jednoj zvijezdi.

Također je od utjecaja fudbalska kultura određenih državnih klubova. Holandski fudbaleri su mišljenja da čak i zvijezde moraju igrati svoj defanzivni rad. Pomislite samo na probleme koje je Romario imao u PSV-Eindhoven, ili, još svježije Cruz iz Fejenoord-Rotterdama. Dakako, Rumunski tim nema problema sa igranjem u službi Hagija tokom Svjetskog kupa '94 u USA. Ovo je djelimično zbog činjenice da je on imao izuzetne kvalitete u tranziciji i napadu. U Real Madridu, nije bilo prihvatljivo od strane drugih zvijezda igrača, da Hagi igra ovu ulogu. Nadalje, Real nije bio u stanju konstantno praviti izvedbu na visokom nivou i Hagijeva performanca je bila ovisna o nekoliko momenata. U slučajevima kao ovaj, suigrači definitivno manje vole napraviti prljavi posao za nekog drugog. Čak i igrači svjetske klase, kao što su Romario i Ronaldo su ovo iskusili. Oni trebaju pokazati sve što za što su sposobni na svakom meču, u suprotnom će tim početi kritikovati njihovu performancu. Ako igrač, kao što je Ronaldo, može garantirati da će postići dva gola u svakom meču, onda će mu tim i treneri pustiti da uradi što želi. U tom slučaju, suigrači bi sretni odradili prljavi posao za njega. Dakako, on njima ne može dati ove garancije, čak i kad bi želio. Ovo je razlog što pored njegovog osnovnog zadatka, npr. postizanja golova, drugi zadaci se moraju razvijati.

Neki kritičari tvrde da igrači, kao što su Ronaldo, Hagi i Dani, ne trebaju izvoditi ove ekstra zadatke. Oni bi trebali potrošiti previše energije na, npr. defanzivne zadatke. Ovo je, skoro, uvreda za ove vrhunske sportaše, naročito ako uzmete u obzir teret napadača svjetske klase na italijanskim, španskim i engleskim takmičenjim, kad je oponent u posjedu. Naravno, stvarni svjetski igrači ne osjećaju uviejk da brane. Nadalje, ovaj zadatak traži timsku taktičku zrelost. U slučaju da napadaču nedostaje zrelosti, onda će

on nepotrebno potrošiti mnogo energije. On će uspjeti, dakako, igrajući efikasno u kombinaciji sa ostalim igračima. Ova efikasnost naraočito štedi energiju!

Igrači, također, traba da izvedu svoj zadatak u momentu izgubljenog posjedovanja. U suprotnom moraćeš podnijeti posljedice igrajući protiv vrhunskog tima.

Ovo je težak problem sa kojim se suočavaju svi treneri. Zanemarujući izvođenje svojih zadataka, zvijezde ugrožavaju rezultat tima. Dakako, zvijezda je ekstra vrijednost za tim i on obično uživa simpatije fanova i medija. On nije svjestan činjenice da timski taktički problem postoji. Jeidna solucija je da održavate mnogo sastanaka i sa zvijezdama i sa timom. Ako ne igraš igru zvijezde, onda će se pojaviti konfrontacija koja je posljednja stvar za koju bi trener želio da se dogodi. Takav problem je postojao između igrača Seedorfa i Real Madrida. Ovaj problem se događa češće nego što generalna javnost zna.

Moderni proces izgradnje tima treba igrače koji mogu staviti svoje vrhunske kvalitete u službu tima i koji su sposobni da igraju efikasan fudbal. Ovo povlači sobom posljedicu da oni mogu previdjeti, u djeliću sekunde, ono što se događa na terenu i da imaju volju da odmah djeluju u maniru timske efikasnosti. Ako igrač nije u stanju da izvede ovo na vrhunskom nivou, biće teško za njega da zasluži startnu poziciju. Sve što možete kao trener je da ga stavite na klupu i pustite u igru u vrijeme kad mu igra dopusti da igra. Naravno, nije uvijek osjetljivo da se odaberu igrači za ovaj uzrok. Ove vrste individualaca obično iamju jaku osobnost i ne prihvataju igranje druge violine, ili sjedenje na klupi, te zbog toga negativno utječu na atmosferu i timski duh. Ovi motivi svakako igraju ulogu u odlučivanju uspješnog francuskog trenera Aimé Jacquet ne odabirući igrača kao što je Eric Cantona za tim za Euro '96.

Tokom Eura '96, pratio sam Njemačku, kao član Tehničkog komiteta UEFA-e, i diskutirao o ovoj stvari sa trenerom njemačkog nacionalnog tima Bertijem Vogtsom. On mi je rekao da je naučio veliku stvar na Svjetskom kupu 1994. u USA. Prosječni rezultati na ovom turniru nisu uzrokovali nedostatak kvaliteta u timu, već više make-up-a grupe. Ovo je lekcija za Vogtsa da ne odabere određene igrače koji su bili poznati po činjenici da ne bi željeli igrati drugu violinu u timu. Takve mjere će sigurno izazvati reakcije medija, koji su, po ovom pitanju, na strani igrača. Vogts je iskoristio prednost ove kritike koristeći to da kreira blizko isprepleten tim od igrača koje je odabrao za svoj tim, na mnogo brži način. Zato je, u stvari, on bio zahvalan novinarima koji su objavili odgovore od ovih razočaranih igrača.

Bilo bi čak bolje ako bi lideri u timu, također, doživljavali ovo kao svoj problem i pokušali pozitivno utjecati na igrače. Njemački problem djece 1996. god. bili su Effenberg, Matthaus i Basler.

Ponekad ovi individualci ne mare da igraju drugu violinu, ali im nedostaje uvida u igru kako bi mogli igrati efikasno kad se to od njih traži. Dobar primjer je Brian Roy kad je igrao za Ajax. Trebaš, čak i kad generalna javnost teško shvata, pustiti takvog igrača. U navećem je interesu timanekad ste prisiljeni da napravite nepopularne odluke. Jedina stvar koja se računana vrhunskom nivou su rezultati tima. Igrači zahtijevaju da se riješite ili ukrotite 'divlje elemente'. Ovaj zadatak je dio vašeg posla, a igrači su povezani s njim. Dakako, igrači teško primjećuju svoje osobne nedostatke.

Ključni igrači tima su produženje trenera na teren, i oni čuvaju svu potrebnu ravnotežu. Oni su u stanju adaptiraati se uvjetima na terenu koje je možda moguće tretirati do balans. Primjer za ovo je zadatak da Koemanu, da vodi Gullita na šampionatu Euro '88 u Njemačkoj. Možeš tražiti od igrača, kao što je Koeman, da ovo uradi, jer on zadovoljava sve karakteristike koje bi ključni igrač trebao posjedovati. Bila bi greška dati ovaj zadatak igraču koji se još bavi izvedbom svojih osnovnih zadataka na tako važnom meču. Ključni igrači čuvaju timske taktičke kvalitete i tokom treninga i tokom mečeva.

S druge strane, ključni igrači često odlučuju sudbinu trenera. Sjetimo se samo ponižavajućih opaski od strane Ruud Gullita o treneru nacionalnog tima Thijs Libregtsa, koji nije htio voditi tim tokom Svjetskog kupa 1990.god. u Italiju, nakon što je vodio tim na uspješne kvalifikacije. Ili još skoriji slučaj, opaske Ronalda i Franka de Boera o porsječnom kvalitetu trening sesija vođenih od strane Morton Olsena u Ajaxu. To je značilo da je Olsenova knjiga u Ajaxu zatvorena. Odgovorni članovi odbora će uvijek biti na strani vrhunskog igrača, a ne trenera, naročito kad rezultati nisu veoma dobri. Trener mora biti sposoban da brani svoj kredibilitet, da istraje na svojoj verziji i zaštiti je. Morate ostati vjerni svojim principima, osim kad to šteti vašem statusu. Rezultati su jedina stvar koja se računa i odlučujući je faktor vašeg kredibiliteta. Borba za prestiž između trenera i zvijezde je beskoristan ako nivo performance opada. Dakako, ponekad igrač treba biti 'žrtvovan' da vrati tim na stazu. Uvijek ćete morati uzimati u obzir ono što je najbolje za nivo performace.

Kad reultat nije primarni smiasao, npr. sa omldinskim timovima, onda se možete držati svojih principa.

DEFANZIVNA TIMSKA FUNKCIJA KAO STARTNA TAČKA ZA ORGANIZACIJSKE SMJERNICE

Od tri funkcije u okviru procesa izgradnje tima – odbrane, tranzicije i napada – odbrambena funkcija ima najviši prioritet kod kreiranja korektne ravnoteže u timu. Relativno je lako adaptirati se oponentu. U svakom slučaju, to je proces na koji trener može najviše utjecati. Na vrhu, svi igrači brane, sve je bazirano na nedopuštanju oponentu da igra! Drugim riječima: mora se voditi briga o anti-fudbalskom procesu! Ne dopustiti oponentu da vas uvuče u njegovom ritmu igre korz dobru timsku organizaciju je osnova za vašu tranziciju i napad, te je zbog toga preduslov za optimalne rezultate. Igrati efikasno i postići rezultate je presedan nad igranjem lijepog fudbala.

Nositi se sa ovim nije lako u Holandiji. Naravno, ovo je realnost fudbala. Možete napraviti dobar posao sa tranzicijom i napadom, ali ako je vaša odbrana loša, onda će vaš nivo performance biti stvarno ranjiv. Ponekad, bićete u stanju napraviti dobru igru, ali će nedostajati osnove. Ako želite igrati napadački stil fudbala, vaša odbrana mora biti perfektno organizirana ili ćete izgubiti nadmoć nad svojim oponentom.

Kad odaberete da igrate napadački stil fudbala, uvijek rizikujete, jer dajete oponentu relativno veliki prostor za operiranje. Morate biti sigurni da kad je posjedovanje izgubljeno, cijeli tim igra odbranu. Ako jedan igrač ne učestvuje u odbrani, onda će biti nemoguće igrati ovaj stil. Drugi je slučaj ako igrate kontra-stil fudbala. Defanzivne greške koje je napravio Hagi mogle bi biti kompenzirane jer su Rumuni zadržali dosta igrača iza lopte.

Kad igrate veoma ofanzivno sa ne tako dobro organiziranom odbranom, svaki igrač treba da pomogne defanzivno kad je psjedovanje izgubljeno da bi napravio presing na oponenta na njegovoj strani terena. Nijedan igrač ne smije zatajiti. Nadalje, vi ste taktički čak više ranjivi kad gubite posjedovanje tokom tranzicije na svojoj polovini terena.

Velika razlika između Ajaxa u njegovom zlatnom dobu i Ajaxa trenutno je da su onda bili u stanju napraviti presing na oponenta na njegovoj polovini terena. Ajx je, također, pokušavao igrati ovaj napadački stil fudbala tokom sezone 1998-1999, ali nije bilo baš uspješno. Tadašnji tim nije posjedovao dobre čovjek-na-čovjeka markere, igrače koji mogu uzeti loptu na sredini terena. Lopta je često bila izgubljena na sredini terena tokom tranzicije, i nedostajaloim je igrača koji mogu napraviti golove. Nakon toga, u stvari, izabrani koncept igre nije dovoljno efikasan. Defanzivna timska funkcija nije radila kako treba.

Da je akcent zaokrenut više na derfanzivnu timsku funkciju kako bi se postigla nadmoć nad oponentom, zaslužan je holandski trener nacionalnog tima Guus Hiddink. Dobro organizirane defanzivne snage izvedene sa 11 igrača u kohezivnom timskom taktičkom jedinstvu formira realnu osnovu za tranziciju i napadačke timske funkcije, pa stoga i razultati.

Kad sam počinjao vođenje u 1.FC Koln, bio sam suočen sa timom koji je izgubio svaku utakmicu kod kuće od velikih marginalaca. Tada možete napraviti izbor tako što ćete instalirati principe Holandskog napadačkog stila fudbala. Ali, ja sam napravio drugačiji izbor. U pripremi za moj prvi meč sa timom protiv Eintracht Frankfurt, stavio sam akcent na defanzivnu organizaciju i vjeđbao tokom trening sesija kako eliminirati njihovog playmakera. U glavi Holanđana to bi se smatralo veoma negativan pristup igri, ali je upalilo i mi smo pobijedili. Kroz dobre rezultate u mojoj prvoj utakmici u ulozi trenera, tim je pobijedio ai dobio sam kredibilitet. Ovo je najbolja podloga da se polagano promijeni akcent ka tranziciji i napadu.

Dakako, defanzivna timska funkcija bila je tačka odlaska. Zbog toga, dobili smo preimućstvo nad oponentima i bili smo u stanju praviti tranziciju i napad. Ovo je bilo mnogo teži i duži proces. Kad je riječ o performanci, vezani ste sa nivoom talenta individualnih igrača i ravnotežom među kvalitetama u timu: prednji igrači i igrači sredine terena sa sposobnostima postizanja zgoditaka, kreativnim igračima sredine terena sposobnim za kontrolu, itd.

Dobro se sjećam meča za treće i četvrto mjesto na Svjetskom kupu '94 u USA, između Švedske i Bugarske. Šveđani su počeli igru sa mnogo entuzijazma suprotno od Bugara koji su već bili zadovoljni i time što su stigli dotle na turniru, i što toliko učestvuju. Čak i četvrto mjesto na šampionatu je bilo dobar rezultat.

Postalo je jasno da s početka meča, bugarski prednji igrači nisu osjećali da izvode svoje defanzivne zadatke kad su Šveđani bili u posjedu. Ovo je naljutili bugarskog čistača toliko da je u jednom trenutku istupio sa terena. Šveđani su lako pobijedili meč sa 4:0, a mogli su pobijediti i sa većom razlikom.

Kadgod kompletan tim ne učestvuje kad je oponent u posjedu lopte, sigurno ćete izgubiti meč na vrhunskom nivou; naročito kad je drugi tim spreman za igru.

Tokom važnih međunarodnih turnira, suočava se sa potrebom da defanzivna timska funkcija postane prioritetom. Pregledajući izvedbu nigerijskog tima tokom Svjetskog kupa '98 u Francuskoj, postaje jasno da su se previše oslanjali na svoju intuiciju, improvizaciju, pa, stoga, na svoj instinkt. Oni su izvanredno zagospodarili kratkim pasovima igre i svi igrači su bili tehnički briljantni. Ali to nije više dovoljno na vrhunskom nivou. Svaki igrač mora shvatiti i izvesti svoje zadatke u okviru tri timske funkcije igre, a naročito oni u defanzivnoj zoni. Ako, kao trener, ne uspijete pojasniti to igračima, onda ne bi trebalo da vas iznenadi kad tim bude eliminiran sa turnira.

Ne možet biti načisto, kao trener, kad je riječ o opisu i ispunjavanju zadataka. Timska taktička zrelost i veoma jaka timska disciplina koju posjeduje određuje taktički prostor svakog igrača. Utjecaj trenera na nivo izvedbe je najjači u okviru opisanog seta organizacijskih smjernica.

Imaju još dva primjera koje želim da podijelim s vama. Tokom Eura '96 u Engleskoj, njemački tim trebao je igrati sa fudbalerima koji su bili povrijeđeni, naročito početna odbrana. Njihova zamjena nisu bili pravi igrači odbrane. Nravno, igrajući veoma disciplinirano igrali su veoma dobro i činili ono što trebaju. Ovi igrači bili su voljni da žrtvuju sebe za dobro tima. To je proizvelo dobar rezultat.

Na istom turniru, Italija je igrala preliminarni meč protiv Češke republike. Italijani su počeli meč kao bolji tim, ali su bili uskraćeni za jednog igrača rano na početku meča. Trebalo im je 20 minuta da se organiziraju defanzivno. Dakako, Česi su ih potisnuli odmah zadavši gol kontra-napadom. Eventualno, ovo je bio uzrok ranijeg odlaska italijanskog tima sa trenerom Sacchijem. Kad timu nedostaje defanzivne organizacije, čak i samo tokom dijela meča, ovo može biti iskorišteno od strane oponenta. Italijanima je nedostajalo timske taktičke fleksibilnosti u tom momentu kako bi bili u stanju adaptirati se na ovu promjenu situacije.

STRATEŠKE TIMSKE TAKTIČKE SMJERNICE

Za mene su strateške timske taktičke smjernice genaralne taktičke smjernice za odbranu, tranziciju i napad. Kao trener imate izbor od dvije timske strategije; igrati kontra-napad ili prebacivati igru na oponenta, pa tako birati defanzivni ili napadački stil fudbala. Bazirane na ovom izboru su defanzivna, tranzicijdka i napadačka smjernica.

Nema mnogo trenera koji svjesno biraju da igraju kod oponenta na međunarodnom nivou. Holandski treneri su izuzeci tog pravila.

U Holandiji, mnogi treneri odloučuju se za strategiju gdje oni nose igru. Određenije, ovi holandski treneri trebaju shvatiti da ovj izbor znači da oni moraju više pažnje posvetiti tektičkoj koheziji tima tokom trening sesija i mečava. To, također, zahtijeva visok kvalitet treniranja. Mentalne kvalitete igrača, kao što su vođenje jedan drugoga na terenu i kuraž da se nosi igra, je voema važno postići.

Prednost ove strategije stvaranja-igre je da ste u stanju da igrate pod svim okolnostima. Vi uvijek poduzimate inicijativu, i morate to činiti. Dakako, ako to ne uradite i dovedete se pod presing, onda će oponent iskoristiti prednost slabog aspekta stila koji igrate. Borba da dominirate sredinom terena je glavna stvar, bez obzira da li igrate kući ili u gostima, protiv laganog ili teškog tima.

Ovo ne važi kad birate da igrate kontra-stil fudbala. U tom slučaju puštate oponentu da preuzme inicijativu. Dakako, ako oni ne mogu napraviti igru, onda kontra-tim ima problem da se nosi sa različitom ulogom koju trebaju da igraju.

Treneri brazilskih i fancuskih timova odabrali su da igraju napadački stil fudbala, tokom Svjetskog kupa '98, ali ne do ekstremnosti, kao holandski tim. Oni su izgradili više defanzivnu zaštitu svom stilu igre: pružili su više zaštite jedan drugome. Brazilci i Francuzi su imali na raspolaganju bolje jedan-na-jedan markere. Možda su detalji, ali na vrhu, ti koji su odlučujući faktori.

Njihove kolege iz drugih zemalja obično biraju da igraju kontra-stil fudbala. Akcent se prebacuje na defanzivne strategije. Na prvom mjestu, dobar tim kontra-napada treba imati jaku defanzivnu linijuu sa igračima koji ostaju hladni čak i pod najvećim presingom. Ovi igrači su dobri tehnički odbrambeni, kao što su npr. italijanski odbrambeni igrači. Ovi igrači nemaju straha da igraju odbranu u svom 16-metarskom prostoru. Holandski timovi se, dakako, ne odlukuju time, oni bi radije igrali odbranu dalje od svog gola i pokušali ponovno dobiti posjed na oponentovoj strani terena.

Kad tim kontra-napada ponovo dođe u posjed lopte, određeni igrači će uraditi set modela tako da će kontra-napad biti uspješan i može biti izveden brzim tempom. S druge strane, svaki igrač može biti uključen u kontra-napad toliko dugo, koliko situacija to dopušta. Radi se o odabiru korektnog momenta za uključenje. Zahvaljujući njegovim godinama, u toku proteklih godina u Bayern Munich i njemačkom nacionalnom timu, Lothar Matthaus niej više bio često uključen u tranziciju i napad. Dakako, on je postao opasniji za oponente zbog ovog faktora nepredvidivosti u njeogovoj igri. Također je, njegov prethodnik Sammer bio izvanredan u biranju pogodnih momenata da se pridruži napadu i, stoga, imao veliku ulogu u pobjedi na Euro '96 turniru u Engleskoj. Dakako, 'kontra-tim' može, također, preuzeti inicijativu, npr. kad su iza po rezultatu, ili kad igraju meč u kojem su u prednosti da pobijede. Ovo je, onda, taktička varijacija generalnih strategija. Naravno, ovo nije omiljeni stil tima. Situacija u meču, forsira tim da promijeni stil igre u ovaj. Obično će trener zamijeniti igrača; npr.napadač ili napdački igrač sredine terena zauzima mjesto odbrane. Trener, također, može birati da promijeni opis zadataka, ili smjernice koje se odnose na odbrambene, tranzicijske ili napadačke funkcije.

Dobar primjer ovoga je šampionski meč između Njemalke i Češke republike na turniru Euro '96 u Engleskoj. To je bio meč između dva tima koji su favorizirali stil kontra-napada. Česi su se postavili u poziciju pobijeđene strane i isforsirali Nijemce da budu pobjednički tim. Tbog toga je trener Berti Vogts mislio da treba staviti jači naglasak na funkcije kad je njegov tim bio u posjedu lopte (tranziciji i napadu). Ovo nije lagan zadatak za kontra-napadački tim. Kad takav tim gubi tokom meča, imaju mnogo poteškoća da primijene više tranzicijskog i napadačkog pritiska na oponenta. Npr. vrhunski timovi iz Portugala, skorašnji kontra-napadački timovi, promijeniće tradicionalni engleski stil fudbala stavljajući akcent na duge pasove. Centralna odbrana sa dobrim vodećim tehnikama će, često, igrati kao drugi striker (stoper). Dynamo Kiev je primjer tima koji ima sve što je potrebno da bude 'idealan' kontra-tim. Ovo je, uglavnom, zbog toga što Valeri Lobanovski, čije profesionalne vještine smatram velikom stvari. On bira i razvija igrača sa izvanrdnim tehničkim sposobnostima, koji su sposobni za veoma brze tranzicije od odbrane do napada, mogu izvesti veoam brze kombinacije prema naprijed, i

majstori su u napadčkim 1:1 duelima i, veoma važno, posjeduju sposobnosti da završe šanse koje kreiraju.

SMJERNICE ZA STRATEGIJU STVARANJA IGRE (PLAYMAKING) Strategija stvaranja igre ne viđa se često. Ovaj stil fudbala je riskantno igrati i treba imati igrače sa individualnim kvalitetama. U većini frubalskih kultura treneri se boje da ga koriste. Ovo nije samo zbog presije, vanjske (mediji) i unutarnji (odbor, sponzori, fanovi). Nadalje, naredni slogan je obično primjenjiv: 'Pobjeda! Kako je manje važna.'

Engleska i Holandija su izuzeci od pravila, i do određene granice, također, Francuska ii neke afričke zemlej kao što je Nigerija. Zemlje u Južnoj Americi? Teško. Čak i Brazil reducira riskantan fudbal. Oni počinju skoro svaki meč kao favoriti za pobjedu i imaju briljantne igrače za tranziciju i napad. Iako, ako su sprijeda u meču, počinju igrati opreznije. Čak i u Brazilu, rezultat je pravilo.

Ovaj riskantan stil igre traži individualno dosta fudbalskog kapaciteta. To povlači za sobom da često operirate na malim prostorima tokom tranzicije i napada a branite veliki prostor sa nekoliko igrača. Ovaj stil igre traži metodički proces u omladinskom programu, i, također, specifične tipove igrača; kao što je prednje krilo ili odbrana, koji su uključeni u napad u Holandiji. Najvažnije smjernice su:

DEFANZIVNO

Kad gubi posjed lopte u fazi napada, cijeli tim treba biti taktički sposoban da brani. Naročito čuvajući oponente na njihovoj polovini terena ili vraćajući se natrag više ako to ne uspijete. Ovo zahtijeva dobru pozicionu igru taktičke međusobne kohezije.

Defanzivna linija treba da potiskuje odmah prema igračima sredine terena. Uglavnom branite se daleko od svog gola.

3 do 4 igrača su u odbrambenoj liniji. Četvrti igrač odbrane će igrati kao slobodan odbrambeni i potiskivati igru perma sredini. Defanzivno znači da imate ekstra igrača da napravi presing na oponenta.

Defanzivna 3-igrača linija mora biti oštra dok brani prostore i mora biti brza. Čuvar djeluje kao čistač kad protivnički tim neočekivano igra duge lopte u kontra-

napadu. Igrači linije sredine terena moraju imati igrače koji kontroliraju sa taktičim uvidom

i disciplinom, koji će ostati iza lopte tokom napada. Nijedan igrač ne smije proći njegovu zonu. Ovo je posebna tačka pažnje za

defanzivno ranjive prednje igrače (napad).

Napomena:U vrhu međunarodne fudbalske scene ja vjerujem da je defanzivnom 3-igrača linijom teško operirati bez adekvatnih markera krila. Dakako, ovo markiranje će biti po cijenu dobro blansirane linije sredine terana. Nalazimo ove adaptecije u stalno-rastućem korištenju 5:3:2 (ili 3:5:2) timskoj strukturi. Postoji dobar razlog zašto je tranzicijska timska funkcija ranjiv aspekt u voj timskoj strukturi.

TRANZICIJA

Tim mora ovladati komponentom 'cirkulacije lopte', kako bi bio u stanju determinirati odgovarajući momenat za početak napada. Dakakom cirkulacija lopte je značenje, ne gol sam po sebi! Nositi igru na oponentovoj strani terena postavlja visoke zahtjeve na tranziciju. Nema mnogo vremena i prostora za rad i trebate se nositi sa visokim pritiskom na odbranu. Brze kombinacije i izvanredna poziciona igra su moranje. Cirkulacija fudbala!

Gubljenje lopte blizu srednje linije u toku tranzicije je skoro 'samoubistveno' u ovom riskantnom stilu igre!

Pas sa jednim dodirom je također moranje u toku tranzicijske timske funkcije ove strategije. Ovo zahtijeva dodatne taktičke uvide od istrane grača jer se situacija treba brzo ocijeniti. Svaki igrač treba da predviđa, čak i više.

Nositi igru znači da jednom birate igrati brzim tempom, a drugi put koristite odložene taktike kako biste usporili igru.

Tim stavaralac-igre (playmaking team) mora maksimalno iskoristiti prostor i mora imati igrače odbrane koji mogu brzo promijeniti tačku napada, prednja krila koja ostaju vani, itd.

Međutranzicija (tranzicija od odbrane do tranzicije=build-up) mora biti izvršena veoma brzo.

Timsko-taktička snaga čovjeka u centru terena (centralna odbrana, igrači sredine terena i strikeri) su od velike važnosti. Tokom tranzicije, taktička koherencija između igrača centralne odbrane koji moraju misliti o igranju lopte prema naprijed, napadu srednjih igrača i centralnih strikera, veoma je precizan rad. Kad je posjedovanje izgubljeno, ona počinje u suprotnom pravcu.

Dobro kretanje lopte postavlja visoke zahtjeve na kvalitet poozicione igre, ovladavanje tempa i brzinu akcije.

NAPAD

Postoje tri moguće linije napada u tranziciji. One trebaju biti korištene što je različitije moguće. Ovo ovisi, uglavnom, od organizacijske forme, određeivanja zadataka i funkcija, i kvaliteta igrača.

Dvije od ovih napadačkih linija trče preko i pored lijeve i desne bočne linije. Oni mogu, ali ne moraju biti identične. Ovo obično ovisi od kvalitete uključenih igrača i odabrane organizacijske forme.

Jedna od ovih napadačkih linija trči prema centru terena.

O ovim napadačkim linijama ćemo razgovarati detaljnije u nastavku ovog poglavlja u 'strategijama napada'.

SMJERNICE ZA STRATEGIJU KONTRA-NAPADA

Akcent u stilu kontra-napada leži na defanzivnoj timskoj funkciji, sa naglaskom na polovinu terena odbrane i dopuštanje oponentima da drže inicijativu igre. To je zbog toga da se iskoristi prostor koji se otvara iza njihove odbrane za tranziciju ili napad. Najvažnije smjernice su:

DEFANZIVNO

Kad tim ima vreman da se organizira, oni će se povući na svoju stranu terena. Pri napadu, više igrača ostaje i ostaće iza lopte u odnosu na prednju stranu

lopte. Prostor između gola i odbrambene linije je limitiran. Na vašoj strani, markiranje ostaje agresivno. Prostori između odbrambene liniije, linije sredine terena i linije napada su

limitirani, što je moguće više. Ovo je pitanje kreiranja kompaktnog defanzivnog bloka.

Linija sredine terena djeluje kao prva linija odbrane. Ona mora zadržati oponenta ispred njihove zone. Linija sredine terena igra blizu odbrambene linije, te stoga brani na svojoj polovini terena.

Biti u stanju da brani pod pritiskom oponenta zahtijeva dobre jedan-na-jedan markere i uravnoteženu odbranu.

Da bi bili u stanju braniti se pod pritiskom oponenta, također zahtijeva da taktička koherencija unutar odbrambene linije bude optimalna. U tom maniru, možete zatvoriti operativni napadački prostor oponenta.

TRANZICIJA

Naglasak u okviru tranzicije strategije kontra-napada leži u iskorištavanju prostora iza odbrane oponenta. Ovo zahtijeva, pored kontrolilranja seta modela, taktički uvid profitiranja situacije iz igre. Trebate imati nekoliko veoma brzih igrača u svom timu kad igrate stil kontra-napada.

Oni preferiraju da uzmu loptu tokom tranzicije oponenta. Kad ste prisiljeni na tranziciju iz napada, potrebna je super brza međutranzicija,

uključujući dobru pozicionu igru u brzom maniru i smjeru naprijed.

NAPAD

Uglavnom, brzi ciljni igrač, koji je dobar sa loptom, biće osnova. Sa velikim prostorima oko njega, on ostaje važna meta za igru s loptom. On preuzima pritisak svog tima jer je u stanju brzo primiti dugi pas.

Karakteristika je prevazilaženje igrača sredine terena i sprint-napadača iz dubine terena koji imaju dobar smisao za taktičke prostore i vremenski okvir.

Mnoge akcije izvedene su u punoj brzini, što je dodatna poteškoća. Trik je dobiti optimalne rezultate iz kontra-napada. Obično je završetak na golu završen naprasito.

Napomena: Kontra-napad u fudbalu postavlja visoke zahtjeve na timsko-taktičke i

mentalne kvalitete igrača. Kontra-napad u fudbalu je lakše trenirati. Npr, u stanju ste ranije početi

postavljanje seta modela u poređenju sa strategijom stvaranja igre. Kad ste u igri u pozadini, tim za kontra-napad ima poteškoće da preuzme

inicijativu. Protiv slabijeg tima, trener će se morati osloniti na više napadačku varijaciju svog kontra-napada stila igre. Većinu vremena ovo nije veoma

dobro usvojeno. Njima nedostaje set modela u njihovom stilu igre i određenim igračima da to izvedu. S druge strane, tim za stvaranje igre mora, također, biti u stanju osloniti se na taktičke varijacije kontra-napada. Dakako, ovo je savladano laganije.

Rezimirajmo:

Svaki trener treba sam da odluči koji stil igre će koristiti: stil stvaranja igre (playmaking) ili stil kontra-napada. Onda on treba da odredi u kojoj organizacijskoj formi želi to izvesti: 4:3:3, 4:4:2 ili 5:3:2. Sistem 4:3:3 nije odgovarajući za kontra-napad.

Onda on opisuje zadatke igrača tokom odbrambenih, tranzicijskih i napadačkih timskih funkcija. Slijedeće, on indicira najvažnije strategije u okviru tri timske funkcije kroz set smjernica. U svakom meču, obično će biti korištene taktičke varijacije stila igre, ovisno od očekivane opozicije i željenih rezultata.

Pokazalo se da je kontra-napadački fudbal najefikasniji kad je željeni uspjeh kratkoročan. Za to, pustite oponenta da vodi igru i iskoristite greške koje on napravi, kako biste koristili strategije kontra-napada. Egil Olsen, bivši trener nacionalnog tima Norveške, bio je u stanju statistički dokazati uspjeh svog pristupa. Zato Norveška igra ovaj osobeni stil kontra-napada sa svim svojim nacionalnim timovima. Ovo, također, važi i za norveški klupski fudbal.

MOJ OSOBNI IZBOR

Kao trener, osobno uvijek pravim izbor kako bih koristio strategiju stvaranja igre (playmaking). Tokom Dvjetskog kupa '74 u Njemačkoj, želio sam pojačati snagu naših napada koristeći novu defanzivnu strategiju: tačnije da zablokiram oponenta na njegovoj polovini terena! Omesti njihovu tranziciju u ranoj fazi kako bi ponovno došli u posjed igre, što je prije moguće. Praveći taj izbor, stavio sam nas pod veliko vremensko ograničenje. Pripremni period od 5 sedmica za instaliranje takve drske strategije je veoma kratak. Ja, uglavnom, trebam da radim sa igračima Ajax-Amsterdama i Feyenoord-Rotterdam, i jednim individualcem (Rob Rensenbrink) iz drugog kluba.

Na prvom sasatanku tima objasnio sam svaki detalj ove taktičke varijacije svim svojim igračima. Ja sam im, također, rekao o riziku koji je uključen. Svako je bio svjestan činjenice da bi bilo teško izvesti ovu varijaciju perfektno sa tako kratkim vremenom za pripremu. Ako neki od ovih igrača imaju sumnje u ovu varijaciju u spočetku pripremnog perioda, onda trebam odustati od njih. Kako bi bili u stanju igrati ovu defanzivnu varijaciju, svi igrači treba da učestvuju. Također sam im dao do znanja činjenicu da je ovu varijaciju teško koristiti za Feyenoordove igrače. Ovi igrači iz Rotterdama koristili su laganu tranziciju orkestriranu od Willem van Hanegema. Kako bi bili u stanju igrati bržu cirkulacijski fudbal u odabranom konceptu, tempo se treba pojačati mnogo više.

Reako sam igračima tokom prvog sastanka tima: 'Ovaj izbor je najteži, ali za stvarne ljubitelje fudbala, također, i najljepši. To možemo uraditi ako svako daje od sebe 100 procenata. Dakako, ako neko od vas ima sumnje da to može učiniti, onda ovo nećemo adaptirati. Mogu vam dati smjernice ali vi trebate to izvesti na terenu.' Grupa je, odmah, pokazala trenutnu energičnost da prihvate ovaj izazov. Ako ste u stanju povezati tim u koncept, onda će to funkcionirati kao tim motivator i faktor timske izgradnje.

Tokom pripremne faze, mi smo namjerno igrali mnoge utakmice protiv amaterskih timova. Oni su automatski potaknuti u defanzivniju igru na svojoj polovini terena sa dosta igrača iza lopte. Završićete sa istom situacijom sa kojom ćete se suočiti na svjetskim šampionatima, sa, naravno, manje otpora. Ponovili smo sve osnovne principe ovog konceptqa ponovo i ponovo. Nakon svakog meča, igrači i ja smo diskutirali šta je bilo dobro, a šta pogrešno.

Slijedeće je da probate varijaciju u prijateljskim mečavima protiv drugih nacionalnih timova. Ovo nije baš ispalo dobro, u početku. Npr., protiv Austriije izvedba je bila veoma razočarajuća. Bili smo iznenađeni kontra-napadima oponenta. Odmah se kriticizam iz eksternih snaga pojačao. Dakako, grupa je zadržala svoju vjeru. Tokom drugog prijateljskog meča protiv Argentine, igranih na olimpijskom stadionu u Amsterdamu, iznenada je ispalo dobro. Pobiejdili smo 4-1. Da nismo bili uspješni, onda bih morao napraviti promjene u konceptu. Ne bismo bili potisnuti na oponentovu stranu terena.

Također, tokom prvog meča na Svjetskom kupu u Hannoveru protiv Urugvaja, odabrana strategija je funcinirala. Ovako je ostalo do šampionskog meča. Dva tima u finalu, Njemačka i Holandija su dobro takmičili, iako su oba tima koristila drugačiju taktiku u ovom meču. Kad se to dogodilo, krajnji dodir individualnog svjetske-klase igrača bi bio odlučujući faktor. Nažalost za Holandiju, zadnji dodir je došao od stopala Gerd Mullera, a ne od Johana Cruijffa.

U FC Barceloni, također sam koristio strategiju stvaranja igre (play-making). Kad počneš rad u tako popularnom klubu, onda znaš da je rezultat jedina stvar koja je važna. Koji stil igre koristiš je manje važno. Dakako, svako je očekivao da Barcelona igra kao što je igrao Ajax. Nisu shvatali da takav proces izgradnje tima traži godine razvoja.

Naravno, zbog što je Barcelona igrala sa tipičnim autsajderskim igračima napada pod vođstvom engleskog trenera Vick Buckinghama, nije bilo teško napraviti izbor 4:3:3 sistema. Teže je bilo naći prvog igrača za odgovarajuću poziciju. Nakon dugogodišnjeg procesa da nađem odgovarajući balans u Ajaxu, bilo je teže nego što sam očekivao da ću postići sa Barcelonom. Uspjeli smo defanzivno, dakako na uštrb idnividualnih kvaliteta kad je riječ o tranziciji i napadu. Bilo kako bilo, produžena Barcelona-porodica i mediji bi uvijek pričali o igračima Barcelone kao najboljim igračima na svijetu...

Da bi oštro formulirali zadatke i funkcije u ove tri timske funkcije na borbenom prostoru (4:3:3) sadrži prvi korak. Treba više vremena da se adaptira na timsko taktičke smjernice realnosti svakodnevnog života, naročito kad se uzimau obzir specifične španske okolnosti. Svaki meč na nacionalnom takmičenju je šampionski meč i ... borbu!

Na početku je bilo teško za nekoliko igrača da igraju disciplinirano i da se drže prvo svojih osnovnih zadataka. Izgubili smo dosta poena u tom periodu. Ne uklapa se u karakter mnogih španskih igrača. Oni, uvijek, žele da pokažu nešto ekstra, čak iako je na štetu interesa tima. Španski igrači imaju poteškoća sa kriticizmom. Zbog ogromne pažnje za španske klubove u dnevnim novinama, šanse da budete kritizirani redovno su prilične. Igrači imaju tendenciju da kreiraju mala 'carstva' na terenu da bi bili dovoljno primijećeni na pozitivan način. Sjajno je za trenera i tim ako su igrači svjesni svog rizika, dakako, to ne donosi mnogo poena na individulanim top-listama stvorenim od strane medija. Imajući ovo saznanje kao trener, očigledno je da je tačka pažnje tokom prvih

nekoliko mjeseci rada u novom top-klubu je da igrači trebaju naučiti kako da svjesno igraju na svom zadatku, ali u najvećem interesu za tim.

Naravno, priotitet je bio na odbrambenoj timskoj funkciji. Prilično brzo, počeo sam razvijati važan dio tranzicijske timske funkcije: kad je posjedovanje izgubljeno, pokrenuti se brzo i staviti trenutni presing na igrača s loptom. Postoje prednosti za oba aspekta – defanzivni i tranzicijski. Defanzivni ovdje znači brzo se odmaći od svog gola i zone penala; a za tranziciju to znači kreirati situaciju za kontra-napad kad je lopta povraćena.

Postoje, uvijek, i manjkavosti koje pripadaju ovim prednostima. Kad potiskujete brzo, postajete ranjivi jer dajete oponentu vremena da igra inteligentne duge lopte ka sprinter igraču u dubinu. Esencijalne smjernice za ovaj timski taktički aspekt su:

Svi treba da pomažu da e napravi presing na loptu. Kad ovo nije uspješno, odbrambena linija treba da se reorganizira sama. Signal za reakciju treba biti dat jasnom situacijom igre, sa vokalnom

podrškom čuvara koji se, također, 'kreće', i centralnom odbranom.

Trebaju mjeseci vježbe kako bi se bilo u stanju ovo izvesti dobro. Trebate nastaviti vježbati ovo. Npr, tokom rada na treningu, trener dodaje visoke lopte igračima odbrane. Kad su ih odbacili glavom, trebaju staviti trenutni pritisak na igrača s loptom. Ili, trener stoji iza odbrambene linije i baca loptu preko njih, oponentu. Prednost ovakvog treninga j eda trener može odlučiti, gdje i ko će biti pod pritiskom. Kad je tim Barcelone uveliko savladao ovaj dio meča, to je bila dodatna vrijednost našeg stila igre. Fanovi su, zaista, uživali u ovoj vrsti pritiska koji amo ostvarivali nad oponentima.

Na vrhuncu perioda AC Milana, Baresi je bio inicijator da gurne svakoga u takve situacije i stavljao je strašan pritisak na igrače koji su u posjedu lopte.

Podsjetnik:

Prelazeći preko ove komponente, posvetio sam posebnu pažnju na proces izgradnje tima u FC Barcelona, kako bih, još jednom, rasvijetlio stil rada i ciljeve. Nije trik to što sam koristio, već realan dio meča sa više prednosti ili manjkavosti, sve dok je razrađeno do detalja.

.....sve dok je razrađeno do detalja. Ovo može biti realizirano suđenjem i greškom.

Bio sam i još uvijek sam zagovarač stila igre gdje je naglasak stavlja na napadačku timsku funkciju (podržanu specifičnim strategijama o kojima će biti riječi kasnije u ovoj knjizi). U 1974. i 1988.god, ovaj stil igre donio nam je konačan uspjeh.

STRATEŠKE SMJERNICE ZA TIMSKU FUNKCIJU

Nakon što je trener napravio izbor za kontra-napad ili play-making stil igre, generalne taktičke smjernice ili strategije trebaju biti imenovane u smislu tri različite timske funkcije.

DEFANZIVNE STRATEGIJE KAO BAZA ZA TIMSKE TAKTIČKE SMJERNICE

Stavljanje presije na trenziciju oponenta:

Sa play-making stilom igre: naročito na poloivini oponenta (ponekad vas oponent tjera da napravite taktičku adaptaciju).

Sa stilom igre kontra-napada: osobito na svojoj polovini terena (također i ovdje oponent vas može natjerati da napravite taktičku adaptaciju).

U prošlosti, treneri ponekad biraju treću opciju: da iugrade zid odbrane oko 35 metara od svog gola. Rijetko se ovo može vidjeti, danas. Iznimka može biti tim koji je potisnut svojim beogima protiv zida tokom finalnih 15 minuta igre, pokušavajući da zadrži vođstvo. Radi se o taktičkoj varijaciji, baziranoj na vrsti meča i kursu meča u tom momentu. U pripremi za meč, ovaj aspekt bio je, obično, prakticiran ekstenzivno.

Najteži aspekt je napraviti presing na oponenta rano, kao sefanzuivni blok na oponentovoj polovini terena. Ovaj izbor je, dakako, prilično korišten u Holandiji. Sa ovom formom presinga fudbala, također poznatim kao 'lov na oponenta', Prvi igrač koji pravi presing na oponenta u posjedu teško i da uspije oduzeti loptu. Drugi igrač, obično kasni, zbog činjenice da oponent, najčešće, igra kvadrat ili povlačenje. Treći igrač ima najbolju šansu da se izbori za loptu. Također, često možete vidjeti da prvi i drugi igrač, nakon presinga na loptu, ne uzimaju dovoljno učešća u ponovnom oduzimanju lopte. Esencijalno je da oni uzimaju različitu poziciju, ovisno o situaciji kreiranoj od strane trećeg igrača. Kad je lopta igrana natrag prema golmanu, razvija se drugačija timsko-taktička situacija. Također, u toj situaciji, igrači održavaju 'lov' na loptu. Naučiti da se napravi presing na oponenta rano zahtijeva mentalnu i fizičku volju igrača, ali naročito traži uvid u situaciju u bliskoj timsko-taktičke koherencije. Ovo pokazuje kako je teško izvršenje ovog izbora. Većina timova, zbog toga, bira da napravi defanzivni blok oko srednje linije. Iz te pozicije prema naprijed oni prave presing na oponenta. Preduslov da se bude u stanju napraviti presing na oponenta kao timska jedinica je da tri linije igraju blizu, kako bi limitirale operativni prostor oponenta između linija.

ORGANIZACIJSKA FORMA

Nacrt defanzivnih strategija za tri linije, organizacijsku formu i stil igre, naravno, imaju utjecaj na ovaj proces. Imajući u vidu timsku strukturu, moguće su nekolike organizacijske forme za odbrambenu liniju. Npr., Englesko-švedki model: četiri igrača odbrane u širokoj liniji, bez specifičnih ljudskih markera. Svaki igrač odbrane čuva jednog oponenta u svojoj zoni.

Po Italijanskom modelu, jedan od igrača odbrane igra kao čistač, kao što je to činio Baresi u AC Milan. Vanjski igrač odbrane će alternativno čuvati drugog napdača. Italijani će staviti tri igrača odbrane na centar kad su pod presijom od napadača. Jedan od vanjskih bekova će pripomoći u centru, ovisno od toga kako se napad razvija. Odbrambeni zadaci na krilima će biti izvedeni od strane igrača sredine terena. Ovo, tzv.

'tiltovanje' traži dosta trčanja od strane igrača sredine terena, dobar tajming i brzu tranziciju kad se oduzme lopta.

Druga mogućnosti je imati odbrambenu liniju sa 4-igrača, gdje jedan igrač centralne odbrane igra iza ili ispred ostala 3 igrača odbrane, ovisno od situacije.

Najteža organizacija za defanzivnu liniju je kad ima samo tri odbrambena igrača. Zbog širine i dubine terena, ova tri igrača odbrane moraju posjedovati kvalitete markera, biti u stanju da pokriju velike prostore i biti brzi. To traži dosta taktičkog uvida i kuraži da igraju bez pokrivanja leđa.

Franz Beckenbauer, kao što sam pomenuo ranije, orkestrirao je njemačku organizacijsku formu za defanzivnu liniju: dva igrača na krilima su dodata na defanzivnu liniju sa 3-igrača. Dva čista markera i čistač igraju centar. S vanjske strane su igrači koji trebaju da brinu za cijelo krilo. Ova opcija ima neke prednosti sa defanzivnog aspekta, ali ćete prevazići poteškoće tokom tranzicije. Kao što sam ranije pomenuo, ima previše igrača pozicioniranih na širinu terena, što znači da znate da vam nedostaje dubine.

Finalna odluka koju organizacijsku formu koristi je na treneru. Jedna je stvar odlučiti koju defanzivnu organizacijsku formu koristiti, uključujući individualne zadatke i funkcije. Stvarna izvedba, u stalno promjenjivoj situaciji igre, gdje igrači trebaju donijeti odluku u dijeliću sekunde, kad je riječ o tranzicijskim i napadačkim aktivnostima oponenta, je druga priča. Preciznije, u toj situaciji, važno je da postoji dobra saradnja između igrača defanzivne linije. Nadalje, uvijek postoji veza između defanzivne linije i defanzivnog doprinosa igrača sredine terena i napdačkih linija. Što se bolje razvija defanzivna poziciona igra, u bilo kojoj organizaciji, bolji su rezultati. Ovaj rezultat je nodvojivo povezan sa specifičnim individualnim kvalitetama odbrambenog igrača.

POZICIONA IGRA

Važan timsko-taktički detalj je poziciona igra odbrambenog bloka, ne samo limitiano na odbrambenu liniju. Što bolje igrači sredine terena i napadači asistiraju u odbrani, bolji će biti odbrambeni rezultati odbrambene linije. Odbrambenu pozicionu igru je najlakše trenirati. Tokom trening sesija, mnogo teži zadatak je kreacija presinga realnog meča od oponenta. Trener može dobiti puno podrške, ako ima ključnog igrača u odbrambenoj liniji koja može biti ekstenzija trenera na terenu, ne samo tokom mečava, već, također, u timsko-taktičkim trening sesijama.

U godinama kad je AC Milan bio dominanatan tim, Baresi je bio idealan primjer takvog ključnog igrača. U Milanu, timsko taktičko brušenje 'tiltovanja' je savladano perfektno.

Individualne kvalitete, bez ikakve sumnje, određuju limite nivoa performance, odbrambeno, kao i tranzicijaki i napadački. Ovo ne znači da ne možete napraviti značajan progres adekvatnim ponavljanjem timsko-taktičkog aspekta tokom treningu.

MARKIRANJE

Drugi važan detalj je markiranje prednjeg igrača (napadača) dok se povlači natrag do sredine terena. Koliko ćete daleko ići s njim? Kao odbrambeni igrač trebate posjedovati

uvid kako biste ocijenili da li napadač pokušava da vas namami kako bi kreirao prostor za drugog igrača, ili, da li je on važan playmaker u tranziciji.

Smjernice su najčešće: ostani pored njega, ali ne predaleko. 'Ne predaleko' ostaje najviše na taktičkom uvidu odbrambenog igrača. Set uputa od trenera je smjernica za njegovog igrača. Na trening sesijama, koherencija sa suigračima u smislu ovog aspekta će biti dalje razvijena. Ovo je to kako timsko-taktički proces izgradnje tima funkcionira, bilo da se tiče detalja, ili slike u cjelosti.

Ima trenera koji, još uvijek, govore svojim odbrambenim igračima da ostanu sa svojim direktnim oponentom gdje god on ide. Ovaj izbor ne uklapa se, više, sa razvojem suvremenog fudbala. Što dalje branite od svog gola, više pokrivate prostora u saradnji sa svojim suigračima. Što bliže branite svom golu, tješnje i oštrije morate markirati. Jedina stvar koja se računa je prevencija od kreiranja šanse za zgoditak oponenta. Prečesto se dešava da se odbrambeni igrači iznenade akcijom oponenta u šesnaestercu.

Krunisanje 'Totalnog fudbala' (1974)Kraljevska pažnja ka kraljevskom fudbalu (1974)

Dakako, to nije lako, jer napadač ima prednost da bira momenat kad će napraviti akciju. Među ostalim kvalitetama, poseban kvalitet odbrambenih igrača je da ostaju izvanredno koncentrirani. Kasniti samo djelić sekunde, znači šansu za kreiranje zgoditka.

Koje sam smjernice do sad prezentirao, kako bih pomogao u odbrani?

Tip podrške mora uvijek biti prisutan, čak i od golmana! Ograničavanje (pinching in – pokrivanje unutrašnjosti terena) i tiltovanje

(odbrambenim igračima i igračima sredine terena) je precizan posao u dobro podmazanoj timsko-taktičkoj mašini;

Pokrivanje oponenta ostajući s njim ne bi trebao voditi dezorganizaciji defanzivnog bloka;

U finalnoj fazi napad, trebate ostati sa svojim čovjekom. Nema vremena sa pregled situacije kako biste proslijedili svog čovjeka drugom suigraču;

S druge strane: što dalje od šesnaesterca, bolje je za pozicioniranje igrača na terenu, kad pokrivate svoju zonu. Svi igrači su povezani nevidiljivim nitima. Što je bolja poziciona igra, teže će biti oponentu da poremeti vašu organizaciju;

Ostati dosljedan svojoj markaciji terena, ima jasna taktička ograničenja; Dirigent je od velike vrijednosti za defanzivni orkestar; Prednost je potiskanje tima i osvajanje terena kad je čista lopta; Dobra defanzivna asistencija od igrača sredine terena i prednjih igrača

osigurava da defanzivna linija ne treba mnogo improvizirati; Defanzivne timsko-taktičke linije moraju igrati blisko zajedno.

Podsjetnik:

Markiranje i presing na oponenta su timski taktički aspekti koji se primjenjuju na sve timove. Vizija trenera određuje način izvršavanja. Ovaj fenomen ima jak utjecaj na

kvalitet načina igranja fudbala. Rezultat je da, individualno-taktički i timsko-taktički, traži se kvalitet od igrača i tima, viši nego ikad.

Dva aspekta odbrane, na koja želim da vam skrenem pažnju su: offside i 'pokrivanje odbrane':

OFFSIDE ZAMKA KAO TIMSKO-TAKTIČKI ASPEKT

Ovo se ne smije pobrkati sa presingom kad je čista lopta. Dakako, to može, također, rezultirati postavljanjem oponenta u offside poziciju. U stvari, ovdje se radi o tome da kad je defanzivna linija ravna, jedan do drugoga, što je moguće duže, i pravi presing ka prikladnom momentu u finalnoj fazi napada oponenta, kad je moguće namamiti napadače (prednje igrače) u offside. Ovo se ne odnosi na čistu loptu odbrane, već na fazu napada oponenata. Naravno, postoji mogućnost da se offside pojavi nakon što oponent ponovno dođe u posjed lopte, nakon što je odbrana očistila loptu i gura brzo. (offside pri brzom kontra-napadu?)

Ovaj timsko-taktički aspekt je jako odbrambeno oružje. Koristi se, često, kod timova koji nemaju šanse za pobjedu. Dobra je taktika da se koristi protiv 'timova dugih pasova' sa napadačima koji trče duboko. U gužvi tokom prakticiranja, najomiljenije je kod odbrane, jer oni ne moraju puno trčati. Ja je, osobno, ne volim mnogo. Poziciona igra treba biti perfektno organizirana, ali mnogi igrači odbrane misle da je dizanje ruku uvis dovoljno. U toj situaciji, oni reagiraju bez upozorenja svojim suigračima o utjecaju njihove akcije. Ponavljam, to je jako defanzivno oružje, ali zahtijeva dosta treninga koji se odnosi na pozicionu igru i držeći se dogovora o planu kad napraviti zamku. Također, trebate dosta vođenja, i lidera na terenu dok se adaptirate na kvalitet oponenta.

Za mene postoji velika razlika između igranja offside zamke kao defanzivnog bloka ili individualno. Zato, ako imate situaciju sa nekoliko napadača i igrača odbrane na velikom prostoru gdje možete imati lak pregled situacije, ja sam definitivno za korištenje ovog oružja.

Radi se o pravljenju jasnog plana taktičkih instrukcija. Napadačka situacija mora biti identificirajući 'signal' za svakoga da napravi zamku. Ovo traži ogromnu količinu prakse sa pregledima, prijateljskim mečevima i specifičnim timsko-taktičkim drilovima, i njihovom gledanju na video zapisima.

Sa nacionalnim timom, nisam dopustio odbrambenoj liniji da igra offside zamku. Sa takvim nacionalnim timom, treba se nositi sa odbrambenom linijom koja je sastavljena od igrača iz različitih klubova. Vrijeme za pripremu je prekratko da bi se adekvatno trenirala offside zamka. Ja sam, naravno, dopustio mojim igračima odbrane da naprave individualnu offside zamku, ako to situacija dopušta.

POKRIVANJE ODBRANE

Važno je da postoji aranžman od strane trenera koji se odnosi na ono što ja zovem 'pokrivanje odbrane': Koji igrači trebaju uvijek ostati iza lopte u toku tranzicije i napada? Kad, u vrhunskom fudbalu, premalo igrača ostane iza lopte, bićete potisnuti bez milosti. Od vas se traži da napravite zgoditak kroz brzi kontra-napad.

Po mom aranžmanu, organizacija 'pokrivanja odbrane' trebala bi biti bazirana na 4-bloku i 6-bloku. Šestorici igrača bilo bi dopušteno da budu uključeni u tranziciju, ali 4 igrača trebaju ostati disciplinirani i iza lopte, cijelo vrijeme. Ova četiri igrača, ne moraju biti, obavezno i četiri zadnja. Što je više kretanja između tri linije, biće više pozicionih promjena. 'Totalni fudbal' se bazira na ovom principu.

Postoji puno nesporazuma o ovom timsko-taktičkom aspektu. Činjenica da izvjestan broj igrača ostaje iza lopte se brka sa idejom da dva ili više igrača pokrivaju samo napadače dok je tim u fazi tranzicije.

Igrači odbrane koji 'pokrivaju' pokrivaju više od jednog ili dva duboka prednja igrača (napadača?); oni, također, pokrivaju operativne prostore. Zbog toga, prostori gdje može završiti čista lopta, ili prostori koje oponent odbrane može koristiti, ako napravi brz kontra-napad. Ovi prostori trebaju biti pokriveni. Velika greška koja se pri ovome pravi je da ' igrači pokrivanja odbrane' ne učestvuju i ne paze šta se događa pred njima u fazi tranzicije i napada. Također, oni se trebaju konstantno kretati i preuzimati pozicije na terenu u saradnji sa suigračima tokom tranzicije i napada. U ovoj fazi, prečesto i previše, ovi se 'igrači pokrivanja odbrane' ponašaju kao gledaoci.

Kad želite da se to izvrši perfektno, 'igrač pokrivanja odbrane' bi trebalo taktički da je u stanju uzeti učešća u tranziciji i napadu. Onda će on igrati ispred lopte i njegova pozicija će biti preuzeta od strane suigrača. Moram priznati da je ovo brušenje koje nije veoma dobro razvijeno kod većine timova. Dakako, ovo je nezamjenjiv dio tzv. 'Totalnog fudbala': visoko pozicionirana igra, tako da je 10 igrača neprestano uključeno u tranziciju i napad, bez zanemarivanja 'pokrivanja odbrane'. Ovo, također, znači da kad je posjedovanje izgubljeno, 10 igrača (i golman) moraju brzo brzo završiti timski efikasnu tranziciju. Ovo je za sve igrače najljepši mogući fudbal. Izuzetno težak, on zahtijeva beskrajne sate treninga sa timskom disciplinom kao krajnjim zahtjevom. Očiglednom ovdje je, također, istina: što su bolji igrači, to više vi možete postići.

Za mene, smjernica koja se tiče 'pokrivanja odbrane' bila je: 4 igrača. Kad smo bili prisiljeni da više rizikujemo, zahvaljujući rezultatu ili kursu meča, onda su 3 igrača u 'pokrivanju odbrane' bila minimum. Prirodno, striker je pokriven veoma blisko od jednog ili dva igrača. Jedan od njih predviđa prostor ispred i pazi na liniju između lopte i strikera. U svakom slučaju, tim mora biti neprestano jedinica pozicionog traženja. Ovo je umjetnost, sama po sebi, koja traži dosta rada, ali vrijedi truda.

Svaki trener može organizirati 'pokrivanje odbrane' na svoj način. Važno je, dakako, da postoje smjernice koje su probane na treningu. Npr., grupni trening gdje su bile simulirane realne situacije. Ove sesije ne mogu biti veoma duge; one traže optimalnu koncentraciju i motivaciju. Ovo ne možete tražiti od igrača na previše dug period, jer mu nedostaje izazov stvarne igre. Nije bitno kako dobro ste simulirali sitacionu igru!

TRANZICIJSKE STRATEGIJE

Da biste bili u stanju podići nivo performance u suvremenom fudbalu je apsolutno potrebno da imate brze međutranzicije (prelaze?) od odbrane do tranzicije/napada i obratno. Većina vrhunskih timova odabire veoma brze međutranzicije od odbrane do tranzicije/napada.

Organizacija u tranziciji treba kreiranje sitacija kako bi bili u stanju igrati loptu duboko, što je brže moguće. Htio bih naglasiti da, što je brže moguće, također, znači što je iskorištenije i efikasnije moguće. Zato ne znači, kako je u Engleskom stilu opisano, što jednostavnije i pravovremenije moguće preko duge lopte. Po mom mišljenju, duboka lopta ne mora biti odigrana naslijepo ili obavezno (kompulzivno=prinudno?). To ne treba biti zasnovano na koincidenciji. Igrajući loptu po dobro naučenom maniru, šanse za uspjeh će biti veće. Ponekad ovo znači igrati direktno dugu loptu. Drugi put, birate da iskoristite više 'stanica' za pas napada. Sa ovim pasom počinje faza napada.

Većina europskih i južnoameričkih zemalja nastoje dostići akciju napada kroz proračunatu tranziciju. Dakako, u Velikoj Britaniji i Norveškoj, dugi pas bez stvarne tranzicije je dominantan stil igre. Možete, dakako, vidjeti u nekim britanskim vrhunskim timovima, kao što su Arsenal, Chelsea, Glasgow Rangers i Manchester United, tendenciju za proračunatiju tranziciju. Kontra-napadački timovi, također, koriste frekventno duge lopte, ali ovaj izbor se izmjenjuje sa mirnom tranzicijom odozada, ako nije u toku kontra-napad.

Treneri i igrači trebaju shvatiti da 'igra sredine terena' znači mogućnost igranja duboke lopte, a ne da je ona cilj sam po sebi! Ovo je zlatno pravilo, ali teško z ainterpretiranje pod stalno promjenjivim okolnostima!

Pripremajući se za Euro '88, naglasak je, često, bio stavljen na dugu loptu tokom trening sesija holandskog tima, an mogućnost izo0štravanja ovog napadačkog oružja. Ovo je trenirano grupno: 'pokušati igrati dugu loptu, dakako, ne na račun tačnosti. Odabrati pravi momenat za pas.' Mi smo ove grupne vježbe trenirali u trajanju od 20 minuta. Rekao bih igračima koliko dugo treba da traju mečevi i da tražim od njih da daju sve od sebe. Ovi 9v9 mečevi igrani su na ivici života i smrti. Bilo ih je fantastično gledati. Igrači nisu bili u stanju izdražati duže od 20 minuta. Zato, to treba biti ponovljeno ponovno i ponovno sve dok igrači potpuno ne shvate moć ovog taktičkog oružja. Kad je turnir počeo, prestao sam sa ovim sesijama. Misli igrača su bile suviše zaokuplhene mečevima i trebalo je trenirati manje specifično. Oni nisu u stanju da postignu motivaciju i koncentraciju istodobno, da bi radili na ovom timsko-taktičkom cilju.

PROTOK FUDBALA

Cirkulacija (protok) fudbala je naziv za specifičan stil tranzicije. Mnogi vrhunski timovi ovo nisu savladali. Ova strategija se odlikuje sposobnošću da se cirkulira loptom od igrača do igrača dok se ne stvori pogodan momenat za napadačku fazu, pa stoga i da lopta može biti igrana duboko. Taj momenat može se pojaviti veoma bnrzo, ali, također, i nakon puno pasova i dodavanja. Ova strategija ima smisla i efikasna je jedino onda kad se njom počinje dobra napadačka faza. Kao što je prije rečeno, samo nekoliko timova je savladalo ovaj stil. On postavlja visoke zahtjeve na tranzicijske kvalitete tima, zajedno sa visoko kvalitetnom pozicionom igrom. Ovo je težak zadatak, naročito ako oponenti prave stalno presing.

Protok fudbala je povezan sa dvije smjernice:

Značaj je u sposobnosti da se igra duboka lopta, a ne cilj samo po sebi.

Treba biti povezan sa zdravom dozom oportunog fudbala kroz npr., sretne pasove i prelaze.

Trener koji 'zaboravlja' ove smjernice kad igrajući cirkulacioni fudbal bira da igra dosadan fudbal, bez mnogo iznenađenja i zato laku odbranu.

Tokom Svjetskog kupča '98 u Francuskoj, u globalnoj konfrontaciji između najboljih timova, samo nekoliko timova su savladale stil cirkulacionog fudbala, kao što, po mom mišljenju treba biti igran. Francuska, Brazil, Holandija, Argentina i, iznenađujuće, također, Engleska i Maroko. Tokom zlatnih godina Ajaxa, oni su bili u stanju izvesti ovaj stil do perfekcije, baš kao i FC Barcelona. Uglavnom, temeljni rad za ovo mora biti postavljen u ranim fudbalskim godinama. To je razlog što se trener Louis van Gaal oslonio na holandske igrače dok je bio u Barceloni. U poređenju sa španskim igračima, oni su bili trenirani po principu ovog stila igre dok su bili mladi fudbaleri. Strukturiran pristup u omladinskom edukacijskom sistemu Barcelone može voditi ka nekim uspjesima, ali vrhunski tim, kao što je Barcelona, će, uvijek, biti ovisan od globalnom tržištu za svoje igrače.

UDARAC I TRČANJE (kick i trk)

Kopija cirkulacijskog fudbala je rafinirani udarac i brzi fudbal koji je, uglavnom, viđen u Engleskoj, Škotskoj i Norveškoj. Dakako, vrhunski timovi iz ovih zemalja stavljaju više elemenata cirkulacije u svoju igru. Kao treneri, zato ne smijemo zaboraviti da gledaoci U Engleskoj gledaju ove udarce i trče igru. Nešto se uviejk dešava u šesnaestercu.

OPORTUNIZAM

Oportunizam je treća strategija za tranziciju. To traži ostavljanje prostora u fudbalu za iznenađujuću akciju u tranziciji i napadu. Ovo je moguće kroz oportujne igre. Trebate imati hrabrosti napadačkoj trećini terena za ponekad 'naslijepo' prelaz lopte i nebiranje igranja kvadratnog pasa ili pasa unazad. Svi se još možemo sjetiti divnog gola koji je napravio Marco van Basten protiv Rusa na šampionskom meču na Euro '88. Dakako, prelaz koji je napravio Arnold Muhren, asistirajući na ovom golu, bio je veoma oportun! Često mi nedostaje ovaj oportunizam u Holandskim timovima. Nekad se čini da oni samo žele napraviti gol iz veoma elaborirane kombinacijske igre. Možda će uspjeti, s vremenom, ali to uglavnom ne pali.

Drugi primjer je kolumbijski nacionalni tim. Govorilo se da će biti opasna prijetnja prije Svjetskog kupa '94 od strane nekoliko stručnjaka, između ostalih Johana Cruijffa. Dakako, Kolumbijci su pretjerivali u kratkim kombinacijama do te mjere da su oponenti imali obilje vremena da prganiziraju svoju odbranu. U stilu koji su igrali, nije bilo oportunizma, pa, zbog toga i iznenađujućih elemenata.

Vjerujem kad imate šansu da pređete loptom u šesnaesterac, trebali biste iskoristiti punu prednost te situacije i igrati prelaz. Imao sam diskusija o ovome sa vanjskim (prednjim igračima?) napadačima tokom mog perioda u Ajaxu. Igači su se pitali šta dobro jedan od njih može učiniti, ako napravi prelaz kad nema suigrača ispred gola. Pojasnio sam im da to nije njegov problem. Kad niko nije pozicioniran ispred goal nakon što je napravljed

dobar pas, ja mogu konfrontirati drugog napadača sa ovim. Kad uopće nije dat prelaz, slijedeći put neće istrčati na vrijeme.

U periodu između 1980-1983, birao sam sistem 4:4:2 sa promišljenom tranzicijom kao baznim koncepcijom kad sam vodio 1. FC Koln. Dakako, ako je rezultatat razočaravajući u igri, naročito na utakmicama kod kuće, sa samo 20 minuta igre, kad bismo trebali zamijeniti sa oportunijom igrom. Preciznije, više ka strategiji udarac-i-trčanje. Kad se pojavi takva situacija, tim treba uzeti loptu u i oko šesnaesterca, što je prije moguće, naročito prelazima sa krila. Moj čistač bi djelovao kao ekstra napadač u centru; bio je jak u zraku. Oponenti su konstantno stavljani pod presing u i oko oponentovog šesnaesterca. Preostala bi samo trojica iz odbrane kojima nije bilo dopušteno da uzmu udjela u tranziciji ili napadu.

Prednost ovog 'Engleskog stila' fudbala je bila da je gomila bila iza tima, jer smo konstantno pravili napadački presing na oponenta. Ovaj stil igre, također, prevenira da lopta bude dizgubljena u ranijoj fazi na sredini terena. Ovo se dosta događa u finalnim minutima igre, ako gubite i držite se promišljene tranzicije.

Takav oportuni stil igre može izgledati jednostavan za izvođenje, ali nije. Trebaćete ga vježbati mnogo puta u igri realne atmosfere na treningu (situacionom treningu?). Vježbajte ga tako da će se svi igrači pridržavati smjernica. Nadalje, teško je za trenera na stadionu da da signal timu da se prebaci na oportuniiju strategiju. Signal koji sam najčešće koristio je zamjena igrača.

Ovaj oportuni pristup proizveo je neke uspjehe za 1. FC Koln na važnim mečevima.

DETALJI

Preći ću detaljnije tranzicijsku strategiju. Počeću sa ulogom odbrambene linije. Npr., možete odabrati brazilsku opciju: jedan od dvojice vanjskih igrača odbrane uviejk je uključen u tranziciju. Igrač sredine terena i odbrambeni centar će kompenzirati u ovome, kao što je ranije bilo opoisano. Igrači centralne odbrane će jedino izvoditi svoje odbrambene zadatke. Ovo možete vidjeti ako pogledate Brazilskog igrača odbrane Santosa kad je igrao za Ajax. Oni su očekivali od njega da je savladao pokrivanje prostora, i da će, uz to, uzeti učešća u tranziciji. Dakako, on ovo nije savladao. Ovo je razumljivo, ako pogledamo njegovu prošlost markera u Brazilu. Ovo ga je otjeralo na Ajaxovu klupu, dok je za Brazilski nacionalni tim bio starter.

Pojavljuje se i suprotno, također. Mi ponekad vidimo 'starije' otpisane italijanske igrače kako zabljesnu kad se prebaqce u engleske timove, kao što je Zola u Chelsea. Chelsea je primjer engleskog kluba koji bira da igra promišljeniju tranziciju. Da biste ovo bili u stanju, treba vam određeni tip igrača. Zola je majstor ovog stila tranzicije. On prima mnogo više prostora u engleskom takmičenju nego što je imao u Italiji. On je, ponovno, povratio svoju motivaciju i odjednom postao neprocjenjiv igrač za Chelsea. U to doba, engleski top-strikeri nisu bili veoma uspješni u italijanskom takmičenju. Poput britve oštro markiranje i drugačiji stil igre bili su uzrok njihovom porazu. Suvremeni fudbal posjeduje dosta ovih primjera. Briljantni igrači u jednom stilu igre ne uspijevaju zablistati u drugom.

Tipično holandski je da se odabere kreiranje situacije gdje postoji numerička prednost na sredini terena dopuštajući čistaču potiskivanje. Ovaj igrač ima dosta prostora i biće

ključni igrač u tranziciji. Ronald Koeman i Danny Blind su primjeri igrača koji su ovo savladali perfektno. Oni su prepoznali pravi trenutak za potiskivanje (push-up), što je iskoristio Ronald Koeman jer je mogao napraviti dugi pas, naročito igračima krila. Za Denny Blinda ovo je bilo malo teže, ali je on bio od velike vrijednosti za Ajaxovu tranziciju. Isto je važilo i za Wim Jonka. Guardiola igra ovu ulogu u Barceloni. Nešto slično smo vidjeli u drugačijem sistemu (3:5:2). Njemački vrhunski igrač Sammer igrao je ključnu ulogu u europskom uspjehu Borussia dortmunda u Njemačkom nacionalnom timu na Euro '96, dok su izvodili ovaj zadatak. Također, Nijemac Lothar Matthaus, koji drži njemački rekord za najviše odigranih međunarodnih mečeva, koji su bili izvanredni izvodeći ovu ulogu. Po Holandskom stilu, jedan odbrambeni centralni igrač ostaje pozada, a po Njemačkom stilu dva ostaju pozada.

U slučaju da oponent preuzme kontra mjere markirajući ovog playmakera, moraćete locirati otvorenog igrača sredine terena koji može igrati duge lopte. Zahvaljujući bliskom markiranju na sredini terena, bilo bi bolje ako je ovo igrač koji se kreće prema odbrambenoj liniji. Većina (međunarodnih) oponenata nema ekstra igrača na sredini terena koji bi pokrio takvog igrača. Oni se, obično ne usuđuju da potisnu igrača iz svoje odbrambene linije ka sredini terena.

FORMACIJA

Njaklasičnija formacija sredine terena je 'dijamant' oblik.

U 4:4:2 organizaciji centralni igrač sredine terena će biti onaj koji ima odbrambeni zadatak, kontrolirajući lijevi i desni igrač sredine terena i više napadački igrač sredine terena koji igra iza dva napadača (forwards). U stvari, ova formacija je najjasnija kad je riječ o odobrenju zadataka i funkcija. Brazilci su koristili ovu fromaciju 1998. Dakako, ova formacija se danas koristi manje nego prije. Postala je defanzivno ranjivija. Najčešće korištena solucija je napadač u dubini i neko blizu njega ko operira bliže sredini terena. Ovo je umjesto dva napadača u dubini i jednog napadača na sredini terena.

Također, kod najizražajnijeg napada igre, 3:4:3, radi se dijamantska formacija koju formairaju slobodni igrači sredine terena, kontrolni igrač sredine terena s lijeve i desne strane i napadač sredine terena blisko iza centralnog prednjeg igrača. U ovoj organizaciji postoje, također, dva vanjska napadača. Najesencijalnije u ovoj opciji su taktičke distance između igrača u centralnom dijelu terena (slobodnog igrača, napadača sredine terena, prednjeg centralnog igrača) tokom odbrane, tranzicije i napada.

Druga opcija (kod 4:4:2 koncepta) može se vidjeti kod britanskih i italijanskih timova: oni imaju po dva vanjska i dva centralna igrača sredine terena. Odbrambeno, ovo je izvanredan izbor, jer ova četiri igrača mogu pokriti kompletnu širinu i dužinu terena. Vanjski igrači sredine terena trebaju pokriti veliki dio u tranziciji i napadu. Jedan od centralnih igrača sredine terena igra više odbrambenu ulogu i kao playmaker, dok drugi igra, više, kao napadač sredine terena koji podržava dva prednja igrača (napadača?). U odbrambenije fokusiranoj Italiji, teško je podržati prednje igrače (napadače) jer oni ostaju predaleko od prednjih. Ponekad, vanjski igrači sredine terena nisu dovoljno uključeni u tranziciju. Kao što je rečeno ranije: 'svaka timska organizacija ima svoje prednosti i mane u tranziciji'. Treba još dosta rada da se napravi u ovoj oblasti.

Treća opcija se tiče fromacije sredine terena koncepta 3:5:2. U stvari, 5 ili 6 igrača je uključeno u tranziciju. Sigurnost je sa po dva para na lijevoj i desnoj stani terena. Jedan od njih je više odbrambeno orjentiran i pokriva cijelu stranu. Drugi igra više cetnralno i ima više napadačku ulogu. U međuprostoru 4 igrača sredine terena igraju odbrambenije orjentirano usidrenje. Sa ovoliko igrača sredine terena teško je naći pravog pojedinca za pravo mjesto.

Mnoge varijacije su moguće u ove tri opcije ovisno od pogleda trenera i dostupne grupe igrača.

PRETPOSTAVKE

Kakvu god strategiju odadberete, kao trener, vaš igrač sredine terena će uvijek morati zadovoljiti pet važnih pretpostavki:

Kao prvo, igrač sredine terena, kao druga odbrambena linija, ne smije biti previše ranjiva. Igrači sredine terena tebaju raditi svoj zadatak disciplinirano.

Drugo, u toku napada, operativnim prostorima s vanjske strane mora se rukovoditi od strane igrača sredine terena u dobroj saradnji sa vanjskom odbranom,a moguće i vanjskim napadačima sa centralnim napadačima.

Nadalje, važno je da odgovarajući igrač sredine terena igra dugu loptu u pravom momentu.

Drugi igrač sredine terena treba da odluči u kojem momentu je moguće napraviti sprint na terenu bez lopte. Takvog igrača je teško pokrivati, zbog činjenice da se kreće u prostoru, umjesto stajanja.

Odbrana koja pokriva mora biti budna gdje da se pozicionira u fazama tranzicije i napada i, ovisno od razvoja situacije, može ponovo doći u posjed čiste lopte, ili učestvovati u tranziciji ili napadu u svakom datom momentu.

STRATEGIJE NAPADA

Kad govorimo o napadačkim strategijama, trebam napomenuti da razliku između tranzicijskih i napadačkih strategija nije moguće, uvijek, odrediti. U određenim situacijama, teško je odrediti da li je kraj tranzicije ili početak napada; preklapaju se. Kao što je pomenuto ranije, kod strategija koje trebaju biti razvijeneu okviru napada, tri napadačke linije su najvažnije: lijevo krilo, desno krilo i linija kroz centar.

NAPADI PREKO BOKA

Postoji jasna razlika između igranja sa i bez stalnih vanjskih napadača. Od vanjskog napadača se očekuje da bude u stanju da prođe svog oponenta brzo i napravi dobar prelaz nadolazećih suigrača: do najbliže stative ili drugih prostora u i izvan šesnaesterca. Ove veoma brze akcije postavljaju visoke zahtjeve na individualne tehnike, taktike i fizičke kvalitete ovih vanjskih napadača.

Samo nekolicina igrača savlada tehniku prelaza loptom sa 'osjećanjem'. Prelaz često nije dostavljen korektno zbog toga što vanjski napadač gubi uvid u situaciju, i/ili mu nedostaje tehničkih kvaliteta. Jedan od najtežih sastojaka napadačke igre je dostaviti dobar prelaz. To je, također, jedan od najvažnijih sastojaka. On mora biti u stanju napraviti pregled situacije u kojoj se igrači kreću u djeliću sekunde. Igrač treba sebe da kontrolira i čeka djelić sekunde da pruži prelaz. Ovo je izuzetno teško! Defanzivni pritisak na ovog igrača i njegovu brzinu je opbično visok. I tad, on treba ostati miran kad daje prelaz. Finidi George je bio majstor u ovome tokom njegovih godina u Ajax-Amsterdamu. Dakako, jedan od njegovih nasljednika, Tijani Babangida, bio je previše nervozan tokom tog odlučujućeg momenta. Njegova brzina bila bi, također, velika da nije bio u stanju da promijeni nakanu u djeliću sekunde prije nego je napravio trčanje. Krajnji rezultat njegovog prelaza nije bio dovoljno dobar. Ovo je, naravno, veoma uznemirujuće kad se dogodi vanjskom napadaču Ajaxa. Drugi igrač koji je ovo savladao veoma dobro bio je Brian Laudrup. To je veoma važno oružje, kad igrač ima osjećaj za davanje prelaza u pravom momentu dok trči velikom brzinom. Sjetimo se samo važnosti prelaza datih od Beckhama u svjetski poznatom Manchester Unitedu. Do izvjesnog stepena, moguće je trenirati igrače da naprave dobre prelaze. Igrač, kao što je Babangida je to u stanju; dakako, on može popraviti opće rezultate svojih prelaza vježbajući jako na ovoj disciplini. To je stvar ponavljanja i ponavljanja, individualno-taktički i timsko-taktički. Ovo funkcionira na isti način kao i za specijaliste za slobodni udarac i korner, kao i za playmakere sredine terena koji vježbaju prelaze, duge lopte, predavanja (give-and-goes) i kratke pasove.

Mogućnosti vanjskog napadača su najbolje kad oponent izgubi posjedovanje lopte u toku tranzicije. U tom slučaju duplom pokrivanju još nije mjesto. Ovo su situacije koje mogu biti veoma opasne za tim kao Ajax, kad je lopta igrana jednome od njih. Kad vanjski napadač primi loptu u momentu kad je počela tranzicija pozada, onda ga dva igrača odbrane, obično, pokrivaju, i on ne može učiniti ništa drugo do da vrati loptu , tako da napad može biti promijenjen na neku drugu stranu. Kad se odabere igra sa permanentni mvanjskim napadačima, veoma ste ovisni o kvalitetama ovih igrača, ako ih ima tog dana, i na način kako su oni odigrali loptu.

Tokom tranzicije, permanentan vanjski napadač može koristiti samo 'mali koridor'. Timsko-taktička smjernica je da bi on trebao ostati sa vanjske strane i držati terensku širinu, kako bi kreirao što operativniji prostor u centru terena. Ovi igrači trebaju posjedovati određene kvalitete i dosta timske discipline kako bi izveli svoje zadatke. Adekvatan omladinski edukativni sistem kreira temelje za ovo.

Esenciajlno je da vanjski napadač bude podržan od svojih suigrača (odbrane, centara i strikera) sa njegove tranzicijske strane terena. Ovo je, ponovno, jedan od mnogih primjera timsko-taktičke koherencije, da bude u stanju igrati pozicionu igru i kombiniranu igru, što je bolje moguće.

Druga dobra opcija za vanjskog napadača je da (timski efikasno) zamijeni poziciju sa strikerom. Dobar primjer zamjene sa svojim lijevim npadačem je način Johana Cruijff.

Posmatrajući vanjske napadače u toku tranzicije na drugoj strani terena, prečesto možete vidjeti važna kratka trčanja uprazno (shortcomings?) u njihovoj igri; nisu aktivno uključeni. Taktički je teško, npr., naciljati vanjskog napdača kad on trči u odgovarajućem momentu prema šesnaestercu. Napraviti iznenađujuće trčanje zahtijeva dobar napadačev timing, kvalitet koji obično nedostaje. Nadalje, kad je lopta presječena sa suprotne strane, on najčešće kasni sa ulaskom u šesnaesterac.

Vanjski napadači ne mijenjaju se dovoljno između dolaska na loptu i ulaska u dubinu; ili kretanja po liniji i kroz sredinu.

Kad ih dva odbrambena igrača pokrivaju, oni prečesto biraju igranje lopte natrag umjesto igranja više oportune duge lopte.

Kad tim igra bez permanentnih vanjskih napadača, operativni prostor sa vanjske strane može biti korišten od strane različitih igrača; centralnih napadača, igrača sredine terena i vanjskih igrača odbrane. Timsko-taktički esencijalno je da se ovi prostori koriste u potpunoj širini terena i tokom tranzicije i tokom napada. Južno-američke zemlje posebno...(str.119) protiv ovog taktičkog pravila. Primjer ovo ga je kolimbijski tim tokom Svjetskog kupa '94, kad su njihovi oponenti lagano branili od njihove jednodimenzionalne napadačke igre kroz centar terena.

U timskoj strukturi 4:4:2, nekoliko opcija je moguće napasti preko bokova. Vanjski igrači odbrane igraju veliku ulogu u napdačkim strategijama brazilskog tima. Dakako, ovo traži da imate igrače sa specifičnim kvalitetama. Ovakav tim igrača je razvijen u brazilskom omladinskom fudbalskom sistemu, baš kao što su tipični vanjski napadači razvijeni u holandskom sistemu. U italijanskom 4:4:2 sistemu, vanjsski igrači sredine terena koriste prostor na bokovima, ponekad u korelaciji sa odbrambenim igračima. U njemačkom sistemu (5:3:2/3:5:2), ovaj prostor se koristi od vanjskih 'odbrambenih igrača/igrača sredine terena'. Ovo već možete vidjeti u njemačkom omladinskom edukativnom sistemu.

Kako god to gledali, važno je razviti set modela sa dobrom timsko-taktičkom koherencijom dok igrate preko bokova. Najviše prostora se nalazi sa vanjske strene terena. Dakako, čak i na najvišem nivou, postoji mnogo timova koji ne koriste dovoljno ovaj prostor. Sjetite se borbe kad je Louis van Gaal morao angažirati igrače svjetkog glasa Rivalda, dok je bio u Barceloni. Rivaldo ima nos za za gol i preferira da igra u i oko šesnaesterca. On ne voli igrati kao vanjski napadač. U timskom konceptu vođenja, on treba igrati u drugačijoj ulozi, zato njegove preference i interesi tima suprotstavljaju. Trener je odgovoran za interese tima. Zato se može razviti negativno polje tenzija.

Napad sa obje strane treba da se razvije. Da bi se proslijedio nekome sa vanjske strane, traži posebne kvalitete još od omladinskog igrača. Da bi se napravio pas sa unutarnje strane oponenta, također, zahtijeva taktičku

koherenciju korištenja prostora suigrača. U svakom slučaju, krajnji rezultat napada preko bokova je ovisan o tehničko-taktičkim kvalitetima potrebnih za dostavljanje dobrog prelaza. Ovo nije moguće mnogo trenirati!

NAPADI PREKO CENTRA

Najefikasnija opcija, kad je riječ o napadu kroz centar terena, je igrati duge lopte prema napadaču (forward) koji sprinta u dubinu. Tajming igrača koji vrši pas i napadača je esencijalan. Ovdje govorimo o prozoru mogućnosti koja traje djelić sekunde; ako čekate predugo, prednost napadača (forward), koji počinje svoje trčanje, nestaje ili je on u ofsajd (offside) poziciji. Tokom Olimpiijskih igara u USA, brazilski tim je imao problem postizanja golova. Novinar je pitao Ronalda šta je uzrokovalo ovaj problem. Ronaldo je odgovorio da je, kad je on išao u dubinu, Govanni, igrač koji je trebao proslijediti dugi pas, držao loptu samo malo duže nego je trebalo. Govanni je uživao raditi atraktivne poteue kad je u posjedu lopte, pa je, zbog toga, propustio momenat da preda dugu loptu – prozor za mogućnost koja traje djelić sekunde. Ova se situacija pojavljuje prilično često. Ponovno i ponovno, ovdje se radi o prednosti specifičnih kvaliteta strikera, i adaptiranju tranzicije njemu. Efikasnost strikera igra važnu ulogu u rezultatima meča. Tbog činjenice da je centralni napadač (forward) najtješnje markiran igrač, važno je da ga drugi igrač podržava. Ovaj igrač treba biti aktivan dok se kreće prema ispravnoj poziciji i on treba biti jak na lopti. On treba da operira ipred, kaoi iza strikera.

U drugim slučajevima, striker je taj koji je u stanju ići u dubinu. Njemu nedostaje kontrole da počne svoje trčanje u pravom momentu i lako se dovodi u offside poziciju od defanzivne linije: nedostatak taktičkog uvida u situaciju i previd situacije. Naročito u onim situacijama, kad je lopta uzeta tokom tranzicije ili kad se defanzivna linija kreće, striker mora prepoznati ispravan momenat da ide u dubinu.

Druga opcija je napad preko drugog centralnog napadača (forward) koji igra za

strikera. U većini zemalja, ovaj drugi napadač je, obično, napadač sredine terena. Kombinacija dva autentična napadača (forward) i napadača sredine terena, postaje nedovoljno. U evoluciji fudbala ova kombinacija, po viđenju većine trenera, postaje ometajući faktor u ravnoteži između odbrane i tranzicije/napada.

Postoje još dvije opcije za drugog (lažnog) napdača. On može, kao playmaker u dubini, funkcionirati u ulozi 'kreatora napada'. On je ciljni igrač koji je odigrao duboki pas prema stopalima. Takav igrač ima tehničke i taktičke kvalitete playmakera, dakako, on operira u manjim prostorima nego klasični broj 10 (napdač sredine terena). On j eigrač koji može driblati, dati integrirane pasove (chip-kratke?), igrati predavanje lopte i šuteve na gol. Ovi igrači su najbolji ključni igrači, kao što je Baggio, Bergkamp, Zola, Zidane, Kanu, itd. Oni su vrijedan posjed! Ovakav napadač želi primiti loptu pri odlasku prema sredini terena.

Nadalje, u svim timslkim strukturama, trebate imati duboke strikere, u suprotnom pomažete odbrani uklanjajući vaše najefikasnije oružje napada.

Druga varijacija drugo napadača (forward) je igrač koji ispravno odredi vrijeme svog trčanja i okretanja prema dubini. On ovo čini u kombinaciji sa akcijama strikera i akcijama napravljenim preko bokova. Suprotno od funkcije 'kreatora napada', zadatak ovog igrača je primiti loptu iza odbrane. Ovo postavlja velike zahtjeve na prepoznavanju korektnog momenta za duboki sprint u kombinaciji sa akcijama napravljenim od strane drugih napadača. Ovakvi igrači redovno daju golove jer njihove akcije iznenađuju odbranu oponenta.

Napadi preko centra mogu, naravno, također, biti napravljeni od dva centralna napadača koji igraju jedan pored drugog. Britanski timovi uglavnom ovo rade. Ovaj duo se izmjenjuje između dolaska na loptu i kretanja u dubinu. Ovo traži duži period vremena za razvoj. Važno je da igrači sredine terena podržavaju ove igrače; u suprotnom, postaju veoma izolirani sprijeda i moraju se preveiše osloniti na svoje idividualne akcije. Ovaj zadatak može postati (previše) težak kad je riječ o tijesnom markiranju na ove igrače. Možete primijetiti ovo posmatrajući dva napadača (forwards) u timu italijanske lige. Ovo je jedan od razloga zašto vrhunski engleski strikeri nisu uspješni u italijanskoj ligi. Praviti izvedbu dok ste izolirani sa odbrambenim igračem koji vas tijesno markira, s leđa, postavlja velike zahtjeve na to kako kontrolirate loptu i i prolazite oponenta.

Opasno napadačko oružje, ali taktički teško za izvođenje, je predati-i-otići kombinacija. Odvojeno od individualnih tehničkih kvaliteta onog koji 'predaje-i-odlazi', važno je prepoznati uključenje u predati-i-otići kombinaciju, kad je riječ o totalnom napadačkom kontekstu. Kombinacija predati-loptu-i-otići na treningu se, često, koristi pri šutiranju na gol. Uglavnom je tada, dakako, izolirani dril taj koji teško da ima bilo kakvu vezu sa aktuelnom realnošću meča. Tada je individualni tehničko-taktički dril to što nije prepoznato od strane igrača u kompleksnijoj stvarnoj situaciji meča. Da biste ostvarili taj cilj, trebaćete igračima prezentirati trening forme koje će ih naučiti kako da prepoznaju, u djeliču sekunde, kad sitacija traži da igraju predati-i-ići (give-and-go) kombinaciju. Sastojci igre, kao što je pozicija, akcija oponenta i operativni prostor, igra ulogu u ovome. Individualni kvaliteti su, također, u ovom slučaju determinirajući faktori za tajming (timing) i način kako je izvedenaq give-and-go kombinacija: prepoznati momnat kad treba da se odigra.

Važno taktičko oružje može, također, biti uključenje 'trećeg čovjeka', koji provjerava od igrača sredine terena do igrača u posjedu na krilu. Ako je on uspješan, ili ne ovisi od momenta kad je provjerio loptu. Ako ovaj 'treći čovjek' izađe izvan odbrambene linije, onda će ga biti teško braniti. Sjetimo se uloge Ronalda Koemana ili Danny Blinda dok su igrali u Ajaxu u holandskom nacionalnom timu.

NAPADAČKE SMJERNICE U I OKO ŠESNAESTERCA

Baš kao što je bio slučaj sa givee-and-go kombinaciju, individualna produkcija, također, igra važnu ulogu prema ovim smjernicama. Pored prepoznavanja situacije i kreativnosti igrača, njihove tehničke, mentalne i fizičke kvalitete su, također, od velike važnosti.

Prečesto nakon dobro naučene i dobro izvedene tranzicije, možete to vidjeti u finalnoj fazi napada, prelaz promaši svoj cilj. Igraču nedostaje individulne kvalitete. Dobra akcija, u ovoj finalnoj fazi traži dosta individualnog rada treningom, u suprotnom, timsko taktički ishod je preslab. Timsko-taktičke smjernice se također koriste u finalnoj fazi, kad se igra u, i oko šesnaesterca. Ishod je najviše determiniran individualnim kvalitetama.

Timsko-taktičke smjernice za finalnu fazu su:

Osigurati da postoji optimalna snaga igrača unutar i oko šesnaesterca. Kad je lopta presječena od desnog beka, lijevi napadač (forward) je često, još uvijek, veoma daleko. Kao što je pomenuto ranije: presijecanje od unutra prema šesnaestercu se, prečesto, ne izvodi. Pripremajući se za Euro '88, dao sam instrukcije asistentu, Nol de Ruiteru, da radi sa vanjskim napdačem (forward) John van 't Schipom i vodi ga tokom presijecanja prema unutra. Sa ispravnim tajmingom možete iznenaditi svog oponenta. Ovaj tajming je povezan sa taktičkim pregledom situacije u bilo kom datom momentu.

Vanjski napadač (forward) koji je dobar igrač glavom – ali, također, i odbrana ili igrač sredine terena, na toj poziciji – vrijedi svoje težine u zlatu. Ovaj kvalitet može biti bolje razvijen nego što većina ljudi, često, misli. Sjaak Swart, legendarni desni napadač Ajaxa, živi je dokaz ovoga. Ponovno, stvar je specijaliziranog individualnog treninga i volje za rad na ovom aspektu, kao igrača.

Timski rad između centralnog i drugog napadača (forward) je veoma važan. Nažalost, ovo često nije razvijeno do detalja. Ovo je, također, dio procesa izgradnje tima. Volja ovih napadača da stave u pogon svoje akcije jedan drugome, da služe u najboljem interesu tima, težak je zadatak za njih. Oni obojica žele dati golove. Dakako, radi se o igranju, što je timski efikasnije moguće. Obično ima jedan napadač koji anticipira prvog, a drugi napadač treba reagirati na ove akcije, odmah. Ovo izgleda očigledno i jednostavno, ali u stvarnom životu nije. Prečesto, individualni interesi napadača prevagnu nad interesima tima. Kao trener, trebate prepoznati ovo kad se dogodi.

Igrači u drugoj liniji, obično sredine terena, moraju, brzo, zauzeti poziciju kako bi bili u stanju primiti pas odigran natrag ili zaustaviti očišćenu loptu.

Treća linija funkcionira kao pokrivajuća odbrana i mora ostati uključena i spremna za djelovanje.

Osigurajte da imate smjernice na mjestu za drugu fazu napada koja će iamti efekta kad je očišćena lopta zaustavljena. Ovo je važan momenat u napadu. Takva smjernica je da igrači ponovno preuzimaju novu poziciju veoma brzo u i oko šesnaesterca. Važno je da zadeno nastoje da iskoriste prednost ove novije razvijene situacije napada. Odbrana oponenata je, naposljetku, ranjiva u takvom momentu. Opasno oružje u ovoj situacviji je igrati duboki pas prema igraču koji je na boku upravo unutar šesnaesterca. Ovaj pas je teško braniti

jer odbrambeni igrač može jednostavno napraviti prekršaj, koji se pretvara u kazneni udarac. Kad oponenti očiste loptu koja je uzeta od strane drugog tima, napadači trebaju, u svakom slučaju, preuzeti poziciju unutar šesnaesteca. Druga smjernica je: 'nikad driblati nepotrebno ka odbrambenom zidu.' Kad je lopta izgubljena, oponenti će imati idealnu situaciju da igraju kontra-napad, jer će se igrači tima koji je izgubio loptu i dalje kretati dalje od svog gola. Kad je posjedovanje izgubljeno u toj situaciji, biće smrtonosno. Tako, kad se suočavate sa ovakvim zidom odbrane, veoma je važno da djelujete na timski efikasan način. To je naročito važno za čovjeka sa loptom. Dakako, on, također, treba da bude podržan budnim timski efikasnim akcijama svojih suigrača. Ova disciplina, također, traži dosta prakse.

Igrači suprotne odbrane će pokušati napraviti offside zamku. Često je neprijatno vidjeti kako, čak, i vrhunski igrači mogu mogu nasjesti kad nisu dovoljno budni da prepoznaju offside zamku. Ovo se može shvatiti kad govorimo o vanjskim napadačima, koji treba da imaju potpun pregled situacije. To što se ovo događa prečesto je zahvaljujući činjenici da nisu dovoljno budni u takvoj situaciji. Oni imaju oči samo za loptu i sebe. Oni ne primjećuju akcije oponenata.

Napomena:

U ovoj fazi napada, visoki zahtjevi se postavljaju na kreativne kvalitete individualnih igrača. Dakako, smjernice su potrebe kako bi se usmjerio kompleksan protok u gužvi šesnaesterca, što traži brze akcije i reakcije.

Tokom timsko-taktičkih trening sesija, očigledno je da su napadački modeli povezani sa odbrambenim modelima. Tako, jednim udarcem pogađamo dvije muhe.

Ranije sam pomenuo da napadačim strategijama ne možete izgubiti uvid u zdravu porciju oportunizma. Taj izbor će se pobrinuti za traženu akciju iznenađenja i prevenciju protiv, recimo, cirkulacije fudbala koja postaje cilj sama po sebi, umjesto da bude značenje. Stil igre bez oportunizma neće, obično, biti prihvaćen od masa. Barcelona: novi izazov za proces izgradnje tima (1974)Trener i njegova superzvijezda (1976)

Previše je dosadno i sterilno za gledanje. Možete stimulirati oportunizam dajući mu pažnju tokom trening sesija. Naravno, igrajući sitacione treninge.

INDIVIDUALNI KVALITET IGRAČA

U zaključku: bez obzira kako efektivna izvedba tima može biti, ili kako dobro su zadaci, funkcije i strategije izvršene, sve se poboljšava ili kvari sa individualnim kvalitetama igrača. Ovoga nikad nije dovoljno ponavljati. Njegove tehničke, taktičke, fizičke i mentalne sposobnosti su odlučujući faktori. Ovo je osnovno, zlatno pravilo.

Kao trener, nastojite da razvijete individualno ekstra kvalitete sa svakim igračem: samo malo više timske efikasnosti. Ovo 'samo malo' je zamoran posao. Važna pretpostavka je da i trener i igrač žele provesti formulirane smjernice u djelo radeći sa više ili manje otpora igre.

Prirodno, pozicione igre su zabavne i korisne za trenera dok razvija individualne tehničko-taktičke kvalitete igrača bilo kog godišta (od 6 – 40 godina starosti). Dakako, ekstra taktički razvoj, uvid u timsko-taktički mehanizam je druga priča. Prije svega, trener mora vizualno pojasniti koje su taktične smjernice uključene. Koji igrači su (in)direktno uključeni i kako su uključeni? Slijedeće, to mora piti prevedeno u situacionu trening sesiju, što je moguće bliže realnoj situaciji meča. Ovo traži od cijele grupe da da sve od sebe! Ovaj posao je suviše težak da bi se uradio tek tako. Kogod izjavljuje da moe uspjeti oslanjajući se samo na svoju intuiciju i iskustvo, ili se precjenjuje, ili traži liniju manjeg otpora.

Nivo trenera može se vidjeti po maniru na koji on inspirira igrače. To se ne može naučiti na kursu. Individualni kvalitet je svakog trenera osobnost trenera. Kad trener ne djeluje u skladu sa svojom osobnošću, biće u problemu. Bilo koja grupa igrača će to uvidjeti.

Kad igrač uči da gleda na trening sesije i mečeve kroz 'timske naočale', i razumije korištenje timsko-taktičkog treninga, finalni korak u sazrijevanju je učinjen. Trener je sretan kad se ovo dogodi.

Zadatak i izazov za svakog trenera, na bilo kom nivou, je postići maksimum kod svakog igrača sa standardiziranim individualnim kvalitetama. Prava je šteta da evaluacija ovoga, kritika i moć leži u rukama drugih koji nemaju uvida u stvar. Ovo je stoga što treneri trebaju postavljati svoej osobne puteve ii djeluju u skladu sa svojim pogledima, bez kompromisa. Takoreći, oni bi trebali djelovati na sa dosta takta, puno strpljenja i sa osjećajem za komunikaciju. I, nadom za malo sreće!

Proces izgradnje tima nije jedini važan faktor za postizanje uspjeha. Dakako, to pruža timu dobru dozu stabilnosti, tako da su u stanju da vladaju ovim osloncima u i izvan terena. Ova optimalno razvijena otpornost može biti podržana jakim mentalitetom usklađivanja sa svakim igračem.

Aspekt usklađivanja mentaliteta je sastavljen od niza mentalnih kvaliteta koje se odnose na usklađivanje. One su različite kod svakog igrača, ali esencijalne za svakog vrhunskog igrača (i vrhunskih sportista). Elementi usklađivanja mentaliteta su:

Ubjeđenje i volja za pobjedom; Kuraž, samouvjerenost i kontroliran strah od neuspjeha; Kontrolirana agresivnost, izdržljivost i fizičku spremnost; Sposobnost podnošenja gubitka; Preuzimanje i traženje odgovornosti; Timska disciplina i timski duh; Odgovornost za tim.

Usklađivanje mentaliteta je savitljivo i može biti razvijeno stepenovano i po modelima. Prirodno, virtuaz sa loptom neće postati figther u duelu sa oponentom. Kontrolirani strah od gubitka, također, ima svoja ograničenja; istinski igrača koji postiže golove neće biti izbačen iz ravnoteže kad šutira uprazno ili ako propusti mogućnost za zgoditak. Dakako,

drugi igrač može biti previše prestrašen da šutira, ili igra dugu loptu. To je ta solidarnost i efekat koji igrači imaju jedan od drugog, koji će imati pozitivan utjecaj na usklađenje mentaliteta. Biti odgovoran i osjećati odgovornost za postizanje kolektivne performance je najvažnija alatka za trenera da bi utjecao na individualno usklađenje mentaliteta.

Radna atmosfera igra važnu ulogu u ovome. Pozitivne i negativne, unutarnje i vanjske pojave utječu na atmosferu svakodnevnog rada. Svaka pojava, ma kako nevino izgledala, ima potencijal da utječe na mentalitet tima i uskleđenost mentaliteta na pozitivan, ili manje pozitivan način. Očigledno je da svaki trener treba uviejk biti budan za atmosferu u svom radnom okruženju. Ovo nije lak zadatak, i nema recepta za to. Naravno, trener se ne treba osloniti samo na svoju intuiciju. Kao kod timsko-taktičkog procesa, postoje, također, smjernice koje strukturiraju ovu akciju. U narednom poglavlju baviću se ovim dublje.

SMJERNICE ZA TIMSKO-TAKTIČKI PROCES IZGRADNJE TIMA:

ORGANIZACIJSKE SMJERNICE (SA TQAKTIČKE TAČKE GLEDIŠTA):

OSNOVNE ORGANIZACIJEKE FORME

5:3:2, 4:4:2, 4:3:3 i daljnje varijacije; Izbor je, također, određen i:

o Fudbalska historija zemlje;o Tradicija kluba;o Pogledi trenera.

OSNOVNI ZADACI

RAVNOTEŽA U TIMU DEFANZIVNA TIMSKA FUNKCIJA KAO STARTNA TAČKA ZA TRANZICIJU I NAPAD

STRATEŠKE TIMSKO – TAKTIČKE SMJERNICE

ZA PLAY MAKING (STVARANJE IGRE) STRATEGIJU

ZA STRATEGIJU KONTRA-NAPADA PO TIMSKOJ FUNKCIJI

Defanzivne strategijeo Formacijao Presing na oponentao Poziciona igrao Offsideo Pokrivanje odbrane

Strategije napada o Formacije o Cirkulacija fudbalao Kick-and-runo Oportunizam

Napadačke strategijeo Napad po bokovimao Napad preko centrao Smjernice za napad u finalnoj fazi

Sve se popravlja i kvari sa individualnim kvalitetama igrača.

Poglavlje 4

OSNOVNA PRAVILA PSIHOLOŠKOG PROCESA IZGRADNJE TIMA

U prethodnom poglavlju centralna tema je bio proces taktičke izgradnje tima. Ovo je nešto što se, uglavnom, događa na terenu. Postoji, također, i proces izgradnje koji zauzima mjesto izvan terena: proces psihološke i mentalne izgradnje tima. Želio bih naglasiti da ovi procesi mogu biti različiti, ali nikako odvojeni.

Također, u sferi psihološkog procesa igradnje tima, smjernice mogu biti formulirane, što strukturaliziranje ovog procesa čini mogućim, sa ciljem postizanja jasnije slike situacije. Baš kao i kod procesa taktičke izgradnje tima, ove smjernice mogu djelovati kao okvir refernci i pružiti vam nešto za nastavak rada. Trener može odlučiti koji su dijelovi njemu korisni.

U svakom slučaju, ovaj proces zahtijeva konstantnu pažnju. U vrhunskom fudbalu događa se da da postoje konstantne snage tokom rada unutar i izvan kluba, koje mogu imati negativne influence na igrače, te, stoga, i duh tima. Često, čak, i male stvari, koje mogu izgledati beznačajne, mogu imati katastrofalne posljedice. Negativno obojen intervju sa medijima, nešto što je rečeno u svlačionici, nezvaničan komentar napravljen od klupskog predsjednika, ili mali incident koji se dogodio tokom treninga...Također, mediji mogu postati trenutna opasnost za odnose u timu, ili odnos između igrača i trenera. Konstantna pažnja je potrebna. Okvir referenci sadrži slijedeće tačke:

HARMONIJA

Trener može dobro funkcionirati jedino ako ima harmoniju u klubu i timu. Izvršni komitet mora pokazati da ima puno povjerenje u trenera. Ovo, također, važi i za menadžment. Izvršni komitet i saradnici (uposlenici i menadžment) i glavni trener moraju formirati blisku grupu i predstaviti se tako vanjskom svijetu. Ako se ovo ne dogodi, možete očekivati da se pojave problemi. Kad postoji situacija jedinstva, postojaće i radna atmosfera međusobnog poštivanja i povjerenja. Npr., kad trener zna kad treba disciplinirati igrača, biće podržan.

Predsjednik, menadžer i trener moraju biti u potpunoj slozi. Ne samo kad su zajedno, već, naročito, kad su sa ljudima izvan kluba, igračiam i medijima. Samo će tada imati čvrst efekat na tim.

Očigledno je da, naročito u vrijeme kad klub ne radi tako dobro, bićete u stanju reći da li ima stvarne harmonije u klubu. To su situacije u kojima će taj efekat biti najjači.

Feyenoord-Rotterdam je dobar primjer kluba koji je, tokom prethodnih nekoliko godina pokazao važnost harmonije u klubu. Nekoliko godina ranije, ovaj klub je bio na ivici sportskog i finansijskog ponora. Uzrok: konstantne polemike između svih strna u klubu (članova odbora, menadmenta i trenera). Mediji su zaskočili na ovu situaciju, te je mizerija postala znatno veća. Nakon što je Rob Baan izabran za (profesionalnog) člana uprave za tehničke poslove, trener Leo Beenhakker je bio angažovan, mir i harmonija su se vratile u klub. Rezultat je bio da je predsjednik sve manje pravio provokativne opaske preko medija. Radna atmosfera je znatno postala bolja. Grupa individualaca se vratila u kohezivan tim koji je želio da radi zajednički. Trener je mogao bolje utjecati na tim taktički, menadžer je imao nos za dobre igrače, i, gle, šta se dogodilo: Feyenoord je ponovno dobio šampionat.

Postoji, također, dosta primjera na međunarodnoj fudbalskoj sceni. Pogledajmo, samo, njemačke klubove, kao što su Schalke 04, Borussia Dortmund i Bayern Munich. Nekoliko godina ovi klubovi su patili zbog loših rezultata zahvaljujući jakoj borbi između predsjednika i menadžera, s jedne strane, i trenera sa druge strane. Rezulta su bili konstantni konflikti i razočaravajući rezultati. Treneri, jedan za drugim su bili otpuštani. Pojavio se preokret u ovim klubovima jer su internih svađe bile riješene i izvršni komitet i menadžment nisu paničili kad su rezultati bili loši. Konsekventno, vrata uspjeha na međuanrodnim fudbalskim takmičenjima su se otvorila. Kad je klub mijenjao svoje osoblje često, rezultat je bila oportuna igra. Trener mora imati dovoljno vremena da bi zaradio svoje poene kod tima. Za uspješan proces izgradnje tima treba vremena.

Drugi promjer je Real Madrid. Bezbroj miliona je investiran u igrače, ali dogo godina trenerima nije bila data šansa da kreiraju tim od njih, i da postave dugogodišnju politiku. Guus Hiddink je bio odabran za trenera nakon uspješnog Svjetskog kupa 1998. Doveden je kao spasilac i dobio zadatak da radi sa mlađim igračima. Pobijedio je Svjetski šampionat za klubove, ali kad je ozbiljno mislio srezati neke igrače, snage iz pozadine su se počele pojavljivati. Izvršni komitet Real Madrida bio u ovakvoj istoj prijemčivoj sitaciji, i Guus Hiddink je bio prisiljen, baš kao i mnogi treneri prije njega, da ode. Kad težite ovakvoj politici, platićete cijenu za to.

Predsjednik FC Barcelone zaslužuje mnogo više divljenja. Rezultat u španskom takmičenju bio je prilično katastrofalan tokom prve sedimce rada Lousa Gaala za kormilom Barcelone. Pritisak, ne samo od vanjskog svijeta, već, također, i od izvršnog komiteta da preduzme akciju, mijenjao se sedmično. Dakako, Nunez je zadržao podršku Louisu van Gaalu. U ovom slučaju su uspostavljeni temelji za kasniji uspjeh. Dobar predsjednik, koji prvenstveno služi interesima tima, vrijedi zlata. Kad je on, također, u stanju da odabere dobrog trenera, zaslužuje spomenik.

Predsjednik,koji je preambiciozan, može ometajući faktor kad se teži harmoniji. Predsjednik je važan za klub kad dođe do vanjskih kontakata sa sponzorima, organizacijaqma, institucijama i političarima. On sa sobom nosi krajnju odgovornost u

ovoj oblasti. On je, također, odgovoran za organizaciju u klubu, ali, često će ovo delegirati menažment timu kluba. Dakako, predsjednik ne bi trebao biti uključen u fudbalsko-tehničke manire. Trener nosi krajnju odgovornost u ovoj oblasti. Kad predsjednik napravi opasku o tehničkom aspektu, on će, definitivno, kreirati razaranje. Ovo, također, važi kad predsjednik daje priliku timu da daje izjave u vrijeme kad su rezultati razočaravajući. Ovo će, skoro uvijek, biti protumačeno kao znak nepovjerenja prema treneru. Ovu bujicu glasina će biti teško zaustaviti.

MEDICINSKO OSOBLJE

Tokom važnih međunarodnih turnira, ljudi i pojave izvana, mogu imati negativan utjecaj na harmoniju. Poznate su diskusije o medicinskoj brizi za igrače nacionalnog tima tokom Europskih i Svjetskih šampionata. Tokom turnira sa tako velikim interesima, igrači se, naravno, žele što prije oporaviti nakon povrede ili drugih neugodnosti. Neki od ovih igrača preferiraju da se konsultiraju sa svojim terapeutima.

U toku Eura '88 u Njemačkoj, bio sam konfrontiran sa ovakvom istom situacijom. Nekolicina igrača je bila tretirana od haptonomista (specijaliziranih terapeuta za masežu). Tražili su od mene da im radi tretmane dok su u kampu. Prirodno, prvo sam konsloutirao timskog liječnika, Frits Kessela. On nije bio oduševljen ovim zahtjevom, jer je bio uvjeren da će ovo biti protumačeno, od strane medija, kao nepovjerenje prema KNVB medicinskom osoblju. Diejlo sam s njim ovu brigu, jer je ovaj terapeut uživao biti u centru pažnje malo previše.

Objasnio sam ovo igračima koji su imali ovaj zahtjev. Dakako, zato jer je u najvećem interesu trenera da igrači osjećaju da su učinili sve što je u njihovoj moći da budu fizički i mentalni u formi, složio sam se sa ovim tretmanima na lokaciji izvan hotela.

Veoma je važno da uhvatite takve signale od igrača u ranoj fazi i komunicirate u igračima uključenim u to. Osobni interesi trebaju naći oslonac kad u pokušaju da se dostigne što optimalniji nivo izvedbe. Da bi se ovo postiglo, esencijalno je imati harmoniju u grupi, naročito kad ste u sitaciji gdje su mediji žedni novosti.

KOLUMNE

Prijetnja harmoniji u grupi tokom takvih turnira mogu biti kolumne pisane od strane zvijezda-igrača za novine i magazine. Ne možete im zabraniti da bpišu. Igrači zarađuju mnogo novaca pišući ih, i takvi igrači imaju slobodu da odaberu pisanje.

Blagovremeno, naglašavam nekompatibilne prednosti i interese. Oboje, i tim i trener imaju korist od smirenog okruženja tima. S druge strane, mediji vole uzbuđenja. To je zbog toga što mediji uvijek podržavaju individualne igrače, onda ne moraju uzeti u obzir interese tima. Ne možete ih kriviti za ovo, jer je najlakše pogoditi člankom u novinama kad su vremena turbulentna. Novinari su, često, lovci koji traže novosti koje će napraviti više spektakla. U skoro svim slučajevima oni mogu naći nekoga da uradi njihov prljavi posao. Opasnost gubljenja mira će tada kucnuti na vrata kluba. Istog momenta harmonija u timu je narušena.

Tokom Europskog, ili Svjetskog šampionata naravno, igrač sam ne piše kolumnu. On mora ovisiti od toga šta 'pisac' čini sa svojim komentarima. Igrač mora ovo blagovremeno dobro procijeniti. Nadalje, ovim igračima ne bi trebalo biti dopušteno da u svojim kolumnama naglašavaju kriticizam za suigrače, taktiku korištenu u meču ili rad trenera. Ravnoteža između individualnih i timskih interesa je ovdje na djelu.

KARAKTER

Šanse da se pojave nemiri u timu su veće u Holandiji nego, recimo, u Španiji i Italiji. Njihovi igrači radije prihvataju zahtjeve trenera nego holandski. Kao i većina Holanđana, ovi igrači su, također, hitri da izraze svoje mišljenje. Mediji vole ovo iskoristiti. Dakako, to može imati i pozitivan utjecaj na timsko-taktički proces izgradnje tima. Holandski igrači koji se ususde da izraze svoje mišljenje, često su krearivni na terenu. Oni poduzimaju inicijativu i pokušavaju naći rješenja.

Vratimo se harmoniji u klubu. U svakom slučaju, cilj mora biti nastojanje za optimalnom voljom, stavom i motivacijom igrača, osoblja i izvršnog komiteta da zadrže radnu atmosferu što je pozitivnije moguće. Također, fudbalski orjentiran smisao može funcionirati kao zajednički 'san', npr: ne biti istjeran iz kvalifikacija za Šampionsku ligu, ili završiti među prvih 5 na tabeli. Posrednik neprocjenjive veze je dugoročna vizija koja se odnosi na fudbalske poslove. Ovo je smjernica za omladinski edukativni sistem, stil igre, za kod vođenja i potrebu da se prati godinama. Čak i koncept 'čuvanja kulture kluba' igra ulogu u ovome. Ovo nije jednostavan zadatak u radnoj atmosferi u kojoj oportunizam i nepredvidivost igraju važnu ulogu. Zbog toga je važno da sve oblasti radne snage podrže viziju.

PRAVILA VOĐENJA NA TERENU I IZVAN NJEGA

Pravila vođenja su potrebna kako bi se imali obostrano ispravni odnosi. Važno osnovno pravilo je: ne kritikovati suigrače, trenera, izvršni komitet ili korištene taktike, prema bilo kome ko će iskoristiti i izvana narušiti timsku strukturu. U timskoj strukturi moralo bi biti što je moguće više mogućnosti. Pravila po pitanju jela, pospremanja, dolaska na vrijeme na vježbe i kad se ide na putovanja, ili sastanke, također su važna. Ukratko, set smjernica sa glavnim ciljem kreiranja osjećanja pripadnosti timu, i timskoj disciplini. Takva pravila vođenja na i izvan terena samo ima smisla, ako su potpomognute, ne samo od strane trenera, već i od samih igrača. Trebate nastojati da kapiten ili drugi ključni igrač u timu podstakne ove dogovore i da pravi primjer ostalima. Ovo funkcionira mnogo bolje nego da trener konstantno forsira ova pravila.

Dajući ove primjere iz moje dugogodišnje karijere trenera, pokušaću razjasniti kako se nositi sa sprovođenjem ovih pravila vođenja.

KRITIKA

KNVB je izvršio dosta pritiska na mene da postanem trener nacionalnog tima za nastupajući Euro '92 u Švedskoj. Pristao sam po cijenu 'sigurnije pozicije' člana upravnog odbora. Ovaj teški posao počeo je prijetljskom utakmicom na putu. Na aerodromu u Amsterdamu, pojasnio sam svim igračpima da će uspjeh biti moguć ako budemo imali dobru atmosferu u timu. Nakon fijaska tokom Svjetskog kupa '90, u Italiji, elaborat objašnjenja nije bio potreban. Za ovaj fijasko uveliko se može kriviti nedostatak harmonije, nedostatak međusobnog poštivanja, klika u timu.

Negativni komentari u medijima bili su direktna prijetnja. Zabranio sam igračima da kritikuju suigrače, trenera iliu taktiku preko medija. Dakako, bilo im je dopušteno da kritikuju svoju izvedbu...

Nedugo nakon ovoga, pročitao sam članak u kojem Ronald Koeman kritizira korištenu taktiku nacionalnog tima. Sama po sebi ova kritika je bila blaga, ali je bila protiv dogovora politike tima. Poslao sam mu fax u kojem sam mu objasnio da će ovaj intervju imati posljedice. Naročito kao jedan od tim lidera, trebao je znati i osjećati da su ovi komentari neprikladni i nepotrebni u ovom momentu. Naglasio sam mu da, u najboljem interesu tima, moram da ga suspendujem za jedan meč.

Kao trener, trebate biti sretni, kad je ključni igrač prekršio pravilo, ako bude kžnjen zbog ovoga. Kad 18-ti igrač prekrši pravilo, to nema utjecaja na psihološki proces izgradnje tima. Pažnja koju je ova suspenzija izazvana u medijima imala je željeni efekat.

Nedavno sam razgovarao sa Koemanom o ovom incidentu. On sada može razumjeti ovu suspenziju jer je i sam trener. Tad kad se to dogodilo, nije. Kao trener, ne smijete ni prenoćiti sa ovim, a da ne reagirate u najboljem interesu za tim, također, dugoročno. Igrači ne shvataju dovoljno, obično nenamjerno, rezultate izlaganja svojih mišljenja.

DOGOVORI

Ronald Koeman još ima problem sa solucijom sa kojom sam se ja pojavio za drugi problem. Bili smo u trening kampu pripremajući se za Euro '88 u Njemačkoj. Zahvaljujući činjenici da je sezona duga u Španiji, Barcelona je jš imala da odigra mečeve. Bilo je još dogovorenih mečeva, koji su bili važni za šampionat. Trener Barcelone, u to doba, bio je holanđanin Johan Cruijff. Pozvao me sa zahtjevom da dam vremena Ronaldu Koemanu kako bi mogao igrati u važnom meču lige. Odgovorio sam da ću bići počašćen njegovim zahtjevom, dakako, samo za ovaj meč. Naravno, morao sam imati na umu interes nacionalonog tima.

Kad se Ronald Koeman vratio u trening kamp, pitao je da li može da se vrati u Barcelonu da odigra još jedan meč. Nije mi se ovo dopalo od Johana Cruijffa. Trebao je Koemanu reći 'dogovor je dogovor'. Još uvijek se sjećam sastanka sa Ronaldom Koemanom, kad sam mu rekao da može otići u Barcelonu. Naravno, ukoliko on to uradi ja ću, definitivno, odabrati Danny Blinda da igra umjesto njega. I, ne samo za finalne pripreme meča protiv Francuske, već, također, za mečeve tokom Europskih šampionata. Koeman je bio, veoma, razočaran, čak je pitao kapitena Ruud Gullita i drugog kapitena Marco van Bastena da razgovara sa mnom i da pokuša da se predomislim. U datoj situaciji nisam osjećao da ovo treba. To nije imalo nikakve veze sa mojim osjećajem da Koeman ne zaslužuje ovaj meč, iako je on imao osjećaj da je to razlog. U tom periodu priprema, bio sam obavezan da stavim interese tima ispred interesa igrača.

Ranije sam rekao: Ronald Koeman još ima probleme sa donošenjem odluka. Ovo će se, možda, promijeniti kad se, kao vrhunski trener, konfrontira sa sličnom situacijom...

U svakom slučaju, ovo je tipična situacija igrača koji misli na osnovu svojih ideja i interesa, u suprotnosti sa trenerom koji je obavezan da bude na strani tima i postavi i čuva pravila vođenja na i izvan terena. U ovom primjeru nismo ni počeli uzimati u obzir interese Danny Blinda.

Svaki trener treba odlučiti kako će čuvati pravilnu ravnotežu između interesa tima i interesa pojedinca. Ovo je, često, delikatna igra. Tokom sezone 1999-2000, Ruud Gullit se osjećao žrtvom ovoga dok je vodio Newcastle United. U svakom slučaju, mora se komunicirati. Teško je, za bilo koju osobu ignorirati njegove osobne interese. Obično možemo vidjeti potrebu da drugi ovo rade, samo ne mi! Postoje smjernice za ovo, ali one nisu gotova rješenja. Svaka situacija je makar malo drugačija.

FINESE

Slijedeća dva primjera su veoma prepoznatljiva. Tokom jedne od mojih raniji godina u Ajax-Amsterdamu, dobro poznati igrač je stigao prekasno. Dao sam mu veoma važnu finesu. Količina finese nije bitna. Dakako, dati signal jeste; pravilo dato na vrijeme doprinosi svima. Ovaj igrač nije prihvatio ovu činjenicu i prijetio je izvršnim komitetom. Nakon toga sam mu rekao da ću biti iznenađen njegovim potezom, ali ga ne mogu spriječiti od toga. To je bilo sve što sam rekao. Slijedećeg danabio je članak u novinama o ovom incidentu. Tako mali incident iznenada se preuveličao izvan svojih proporcija. Drugog dana, kasnije, igrač se predomislio i cijeli incident se razriješio. Moglo je završiti i drugačije. Incident, kao ovaj, dokazuje da takav konflikt treba da se riješi privatno. Dakako, u vrhunskom sportu i zidovi imaju uši.

Tokom Svjetskog kupa 1974, druga takva mogućnost se pojavila. Tim lider je bio uhvaćen kako ide u bar, kršeći pravilo tima. Iskoristio sam ovaj incident kao predstavnika uvezivanja grupe. Pozvao sam sve igrače na sastanak i tražio od igrača da čekaju vani, dok se ne donese odluka da li da se igraču dopusti da ostane. Rekao sam timu da sam odbio da djelujem kao policajac tokom turnira i da neću imati problema ukoliko ovaj igrač bude odstranjen iz tima. Rekao sam im da želim da se konsultiran s njima, jer odstranjivanje ovog igrača može imati dalekosežne poslejdice za ciejlu grupu zbog toga jer on ima ključćnu ulogu u timu. Na kraju je grupa odlučila da ovom igraču, koji je, kao malo dijete morao čekati u hodniku, da još jednu šansu. Odogovornost da se dođe do ovog rješenja odmah stavlja pozitivan pritisak na grupu da sse drži timskih pravila. Ovo je bio smisao ovog sastanka. Ponovno, bio sam sretan, kad je riječ o važnom igraču, da je ovaj pristup imao željeni efekat. Kao rezultat, ovaj incident nije procurio u medije...Ovo je pozitivan znak da je solidarnost tima dobra.

TIMSKA HIJERARHIJA

Što je jača osobnost trenera, lakše mu je da utječe na hijerarhiju tima. Kad ste tip trenera koji se ne nalazi prirodno iznad igrača, onda morate očekivati da će nekoliko ključnih igrača pozitivno utjecati i preuzeti ulogu redara u timu.

Fudbaleri znaju da postoji određeno rangiranje u timu. Igrači koji su na dnu te lejstvice, obično to prihvataju. Trener treba biti budan prema igračima koji su gotovo na vrhu hijerarhije. Za njih će uvijek postojati dan kad će oni osjećati da je njihov red da budu na vrhu lanca ishrane! Morate budno posmatrati ovaj proces, i pitati sebe da li je taj momenat, stvarno, tu, ili ne. Ako nije, onda ćete trebati djelovati drugačije, kako biste prevenirali velike probleme da se pojave. Rangiranje u timu nije konstantan faktor! Sami sportaši imaju potrebu za prirodnim tim liderima. Oni traže da trener, temeljito, slijedi ovaj proces. Da posoljedice mogu biti drastične kad trener reaguje prekasno, bilo je očito tokom Eura '96 u Engleskoj. Edgar Davids i Clarence Seedorf više nisu prihvatili red rangiranja u holandskom nacionalnom timu. Ovo ponašanje bilo je izvor formiranja klika u timu. Trener Hiddink je djelovao tako što je posalo Davidsa kući. Ovo je bila najdrastičnija mjera koja je mogla biti poduzeta. Takav proces ne može više biti preveniran zbog uloge medija. U to vrijeme nisam bio dio tima, pa mi je teško reći da li je ovo moglo biti riješeno drugačije. Dakako, ja sam zagovarač rješavanja ovakvih problema unutar ljudi uključenih u ovaj problem. Zatim, uvijek postoji mogućnost iznalaženja alternativnih rješenja. Naravno, ovo nije, uvijek, moguće, i trener gubi meč.

Ako obraćate veliku pažnju na detalje, možete prepoznati postojanje takvih konflikata gledajući igru. Neki igrači neće služiti drugima, neće trčati kao inače, i odbaciće svoje osnovne zadatke samo malo ranije nego normalno. Izvan terena ovaj proces izaziva male iritacije, koje imaju negativan utjecaj na atmosferu u timu. U dodatku, ovaj incident je bio napuhan izvan proporcija zahvaljujući medijima. Takav slučaj će, onda, narasti nekontrolirano. Nema koristi poricati, bilo kome, da u tome ima istine. Mediji će skočiti na slučaj, kao što je ovaj, jer im treba nešto interesantno o čemu će pisati svaki dan tokom ovakvog šampionata.

Drugi primjer problema koji se pojavljuje je zbog toga što hijerarhija u timu nije prihvaćena. To se dogodilo tokom priprema holandskog nacionalnog tima za Svjetski šampionat 1990 u Italiji. Izvjestan broj incidenata je slijedio jedan za drugim. Prije svega, igrači su izjavili da nemaju povjerenja u sposobnosti trenera Thijs Libregtsa, da ih vodi tokom Svjetskog kupa. Ruud Gullit je bio njihov glasnogovornik. Ovo stavlja KNVB u tešku situaciju. Da li bi trebalo da podrže svog trenera ili suspendiraju neke ključne igrače? Kad se ovo dogodi, stvarna praksa nas je naučila da ovo kreira nemoguće uvjete rada za trenera. Dakako, trener nije prihvatio svoje otpuštanje (što je neuporedivo u historiji) i otišao je sa ovim na sud. Sudac je želiop znati koliko je igrača izgubilo povjerenje u trenera. Ovo je prisililo KNVB da pozove sve nacionalne igrače, uključujući i one koji igraju vani, da održi sastanak sa kojeg će se njihovo mišljenje uzeti u obzir. Ovo je bilo suviše čudno da bi bilo istinito. Ova farsa se dogodila na nacionalnom aerodromu u Amsterdamu. Ovo je prouzrokovalo veću podjelu u timu, jer igrači nisu željeli povjerovati da nemaju druge opcije do da se pridržavaju sučeve narebe. Igrači su osjećali da je KNVB izvrdao svoju odgovornost. Ovaj scenario samo proizvodi gubitnike; Thijs Libregtsa, igrače, KNVB, i, iznad svega ruiniranu atmosferu za nasljednika.

Ovo nije bio kraj priče. Igrači AC Milana, Gullit, Rijkaard i Van Basten definitivno su željeli da Joahn Cruijjf bude nasljednik. U međuvremenu, došlo je vrijeme da se tim treba pripremiti za turnir. Trener Ajax-Amsterdama, glavni dostavljač igrača nacionalnog tima, u to vrijeme bio je Leo Beenhakker. Iako je bio drugi izbor poslije Johana Cruijffa,

izvršni komitet KNVB, čiji sam ja bio član, odlučio je ponuditi trenersku poziciju Beenhakkeru jer program treba da počne ubrzo. Bilo je očigledno da je to bila 'nemoguća misija'. Nakon svega što se dogodilo, nije uspio da sredi razlike u mišljenjima u timu. Zbog ove činjenice, nacionalni tim 1990. niije postigao svoju najbolju izvedbu. Usklađenje i timski mentalitet nisu bili optimalni, što je bila pretpostavka za dobru izvedbu na takvom turniru svjetske klase.

Sasvim drugačiji prostup: uloga Vanenbourga tokom zadnje godine u PSV-Eindhovenu je primjer neuzimanja u obzir prirodne hijerarhije u timu. Igraču je prirodno da bude tim-lider na i izvan terena. Nije slagalo sa karakterom Vanenburga da bude tim-lider. Dakako, ljudi u PSV-u su željeli da on preuzme ovu ulogu. Krajnji rezultat: Vanenburg, njegovi suigrači i osoblje su bili frustrirani.

Primjer iz mog trenerskog iskustva: Incident se pojavio tokom kvalifikacionog perioda Europskog šampionata 1988.god. Možemo se kvalificirati za turnir u finalnom meču u i protiv Grčke. Naš kapiten došao je u trening kamp s povredom. Dakako, kad je dan meča stigao, on je osjećao da može igrati. Mogle su se osjetiti tenzije u svlačionici prije meča. Kao trener sretni ste kad počne zagrijavanje, tako da se tenzije mogu osloboditi.

Deset minuta prije igre kad smo se vratili u svlačionicu, kapiten je izjavio da je previše povriejđen da bi počo meč. U tom momentu, ovo je bio ogromno razočarenje za tim. To se moglo vidjeti na licima igrača. Ja sam se razbjesnio na ovog igrača i rekao mu da ne može više biti kapiten. Ovo, možda, niije bio adekvatan odgovor. Dakako, ovakav incident se koristi kao vezni faktor za igrače koji počinju meč. Ovako koristite igrača u tom momentu. Ne žalim što sam ovo napravio. Na ovom nivou, u tako krucijalnom momentu, osjećao sam da će cilj opravdati sredstvo.

Napravio sam, naravno, drugu grešku u tom momentu. Kapiten je ostao sam, kao ranjena životinja, u svlačionici. Naravno, on je postao zahvalna žrtva medija. Trebao sam, makar, imati nekoga od ljudi ili člana odbora da drži medije izvan svlačionice. Drugo iskustvo, iz kojeg treba naučiti lekciju...

Da i kapiten nacionalnog tima može napraviti grešku, dokazuje, ponovno, da stalno trebate da se fokusirate na stav i ponašanje igrača prema timskom radu. Igrači imaju prirodnu tendenciju da misle o onome što je najveći interes za tim, a ne za njih osobno. Za igrača je teško da misli o interesu tima kad je na osobnu štetu. Kad je riječ o drugim igračima, oni se, naravno, slažu da treba da misle na interes tima.

Ovo, naravno, ne važi samo za fudbalere. Kruži priča kad je Timmer, prinudni upravitelj multinacionalnog Philipsa bio angažiran da dovede poslove kompanije u red, otišao na aerodrom, kad je nekoliko menadžera bilo spremno da ode na službeno putovanje na daleku destinaciju. On ih je pitao da li je moguće da obave taj posao telefonom umjesto da idu na tako daleko putovanje. Nije svima odgovaralo da odustanu od atraktivnog puta, a da uzmu u obzir najveći interes kompanije. U općoj slici, ovo može igredati beskorisno. Ono što je važno je stav ljudi na koje se odnosi, ne toliko incident sam po sebi.

Tokom kriznog perioda koji se dogodio u Philipsu, Gdin. Timmer je proveo puno vremena i snage na izgradnji tima. Sastanci tima bili su svakodnevno. Naročito u dominantnoj ulozi. U sportu ona služi kao neprocjenjiva pretpostavka za realizaciju timsko-taktičkog procesa izgradnje tima. Ovo ne igra tako veliku ulogu u poslovnom

svijetu. U kompaniji jednostavno nema takve direktne konfrontacije između dviju strana. Iznad svega, ispravan radni stav je to što je važno. Psihološki aspekt.

CARSTVA

Kao što je rečeno ranije: 'Svaki igrač osjeća da je on carstvo za sebe'. Jedan igrač više od drugog, a najpopularnije zvijezde, obično, najviše. Glavni zadatak trenera je da ujedini ova 'carstva' kao i da kreira jak tim. Svaki igrač želi blistati na način koji je, za njega, najbolji. Ovo je noramlno ljudsko ponašanje, ali u timskoj postavci, pojedinac je od manje važnosti za tim, interese tima i uspjeh. Igrači mogu blistati, ali samo u najboljem interesu za tim. Ovo se događa uravnoteženo, dok ima uspjeha. Kad zaprijeti da se pokvari, igrači imaju tendenciju da sačuvaju svoj osobni imidž. U Barceloni, gdje ima dosta pritiska koji kritizira sve i svakoga, naučio sam da prepoznam ovo ponašanje igrača kao panične napade. Oni igrači koji su najprijemčiviji za ovo ponašanje počeli su igrati sve više za sebe. Timska disciplina, neprocjenjiva baza za izvršenje njihovih timski zadataka i timska funkcija su se smanjile. Zbog toga, je nivo performance vidno opao.

Ja sam profitirao iz ovoga jednom kad sam trenirao 1. FC Koln. Izgubili smo sa 0-1 kod kuće protiv Barcelone, u meču Kupa UEFA-e. Niko nije mislio da ćemo napraviti zgoditak i stići do slijedećeg kruga. Prije meča u Barceloni, razgovarao sam sa timom o šansi koju bi imaliu slučaju da damo prvi gol. Znao sam, iz iskustva u Barceloni, da ako bi se to dogodilo, igrači Barcelone bi bili nervozni i odbacili bi svoje osnovne zadatke.

Trebate imati sreće u takvim mečevima, u kojima Barcelona ne bi iskoristila svoje šanse početkom meča. Nakon 15 minuta moglo je biti 2-0 za Barcelonu, ali mi smo dali gol iz kontra-napada i scenario koji sam predvidio se obistinio. Njihova organizacija na terenu je nestala i mi smo pobijedili Barcelonu 1-4.

JASNI CILJEVI

Svaki trener treba imati vještinu da formulira realne i izazovne ciljeve koji odgovaraju igračima. Oni pružaju uvid svim uključenim stranama. Jasni ciljevi su vezivni elementi za tim.

U timsko-taktičkom procesu izgradnje tima, već sam opisao kako sam se konfrontirao holandskom nacionalnom timu 1974.god., prilikom pripreme za Svjetski kup sa novim i uzbudljivim konceptom. Kad je cijeli tim podržao ovaj napadački koncept, ovaj cilj je postao perfektno vezivno tkivo. Mogao sam si dopustiti samo da predstavim ovaj novi koncept u našem stilu igre jer sam mogao koristiti jedinstvenu grupu igrača. U suprotnom, ovaj cilj ne bi bio realan, i imao bi kontra-efekat.

Bilo mi je jasno 1988.god. da smo imali sjajne pojedine igrače. Ova, nova generacija fudbalera, Van Basten, Gullit i Koeman, trebali su čuti, ponovno i ponovno, da su dobri igrači, ali, još uvijek, ne tako dobri kao tim za Svjetski kup 1974.god. sa Joahnom Cruijjfom i ostalima. Onda se mogao koristiti ovaj vezivni efekat. Nastavljate govoriti

grupi da ovdje u Njemačkoj, kad su prethodne generacije gubile šampionate priej 14 godina, moguće je pobijediti sa dobrim fudbalom.

Slijedeće, pored timskih ciljeva, većina trenera, također, formulira ciljeve pojedinim igračima. Trener Foppe de Haan je ovo činio u svom klubu Heerenveen. Kao i u korporativnom svijetu, on je ovo napravio u početku sezone, i držao evaluacijske razgovore sa igračima. Između ostalih stvari, igrači su pisali šta žele popraviti taktički i tehnički ove sezone i koji su njihovi idividualni ciljevi.

ZAJEDNIČKI PROTIVNIK

Tokom psihološkog procesa izgradnje tima trener može koristiti 'zajednički-neprijatelj-pristup' kao vezivnog posrednika za tim. Veoma dobro poznata situacija se pojavila tokom uspješnog Europskog šampionata 1988.god., kad smo tim i ja, veoma promišljeno, reagirali protiv članova odbora Fudbalskog saveza Holandiije. Ovo nije bilo baš prikladno ponašanje, s moje strane, ali članovi odbora su, očigledno, stavili osobne interese ispred interesa tima. Pokušao sam koristiti ovu činjenicu u našu korist; potreba ne poznaje zakon. ('Nužda zakon mijenja').

Ova epizoda počela je tokom kvalifikacija za Euro '88, u 1986.god. Tokom tog vremena bio sam tehnički direktor za KNVB a ne trener nacionalnog tima. Ovo je bio namjeran izbor, osjećao sam da sam uradio moj dio kao trener na tom nivou, i imao sam želju da radim na kreiranju dugoročne politike. Dakako, problemi su se odmah pojavili. Prvi je istupio Kees Rijvers, kao trener i njegov nasljednik Leo Beenhakker je osjećao da, nakon jedne godine, nije primio odgovarajuću podršku od izvršnog komiteta. Obnova njegovog ugovora je odgođena na neko vrijeme. Gledajući to unatrag, on se, možda, ojećao blagoslovenim jer je imao mogućnost da prihvati ponudu Real Madrida.

Reultat je bio da, ponovno, nismo imali trenera, i ja sam odlučio da preuzmem taj posao. Dakako, nešto osobujno se događalo. Nekoliko ljudi me informiralo da član izvršnog komiteta KNVB, koji sjedi u VIP loži stadiona nije uživao u uspjehu nacionalnog tima. On je bio mišljenja da Johan Cruijjf, klupski trener većine igrača, trebao nešto reći o tehničkoj strani fudbala nacionalnog tima. Kao rezultat, dobre izvedbe tima nisu odgovarale ovom članu izvršnog odbora. Moglo bi izgledati kao nevjerovatna priča, ali stvarno se dogodila! Ima i više o ovome: novine bi bisale o igračima nacionalnog tima, šta treba da nauče i kako da igraju fudbal, kad se, ponovno, vrate u Ajax, nakon vremena provedenog u nacionalnom timu, pod mojim vođstvom.

Nakon toga sam posjetio predsjedavaljućeg KNVB-a, informirajući ga o ovoj besmislenoj situaciji koja se dogodila, i dao svoju ostavku. Nisam želio i nisam mogao raditi više pod ovakvim okolnostima. Eventualno, primio sam ok pod uvjetom da stavim 450.000 guldena kompenzacije. Izvršni komitet je ibo uvjeren da je ponuda od PSV-Eindhovena bila razlog za moju ostavku. Ostao sam do sastanka sa KNVB. Na zadnjem sastanku, član odbora me pitao da li sam još motiviran dovoljno da vodim tim u Euro '88. Dakle, ako je ikad iko bio motiviran da radi dobro, to sam bio ja u tom momentu! Informirao sam ih da bih otišao odmah nakon završetka turnira.

Počeo sam pripreme za turnir sa pomiješanim osjećanjima prema nekim članovima odbora. To je, samo po sebi, kreiralo polje tenzije.

Ova priča se nastavlja na turniru. Prije svega, trebao sam svakodnevno imati sastanke sa Predsjedavajućim Jacques Hogewoningom o svemu što se događalo oko nacionalnog tima. Već sam objasnio svoje razloge zašto predsjedavajući ne treba da se miješa u fudbalske tehničke poslove. Nalazim da je ovo veoma težak zadatak. Zatim sam rekao predsjedavajućem da 'nemam vremena tokom dana i da on za ovo nema vremena navečer, pa je jedino vrijeme koje je ostalo, rano, ujutro prije doručka...' Sastao sam se jednom s njim i nakon toga ovaj 'problem' se riješio sam od sebe. On se nije mogao sresti sa mnom u 8 sati ujutro, nakon teške večeri.

Bilo mi je teže reagirati na tri druge situacije, koje su se pojavile, jer su ugrožavale direktne interese tima. Rečeno jače: još osjećam bijes, kad pomislim na to. Počelo je haosom oko dopunskih karata za igrače. Jedan igrač je dobio cijeli komplet, dok drugi nije dobio ništa. Govorimo o podgriajvanju problema... Bila je, također, ponuda od izvršnog komiteta, da igrači, nakon meča, čekaju u neutralnoj zoni do polaska, natrag, u hotel. Smatrao sam da je to izvandredna ideja. Uvijek trebate čekati na igrače da se napravi doping test i to bi bila prilika za ostale da se vide sa svojom porodicom. I šta se dogodilo? Izvršni komitet nas je ikoristio. Soba se brzo napunila sponzorima i mediji su napravili stampedo na igračima. Onda sam objavio da nećemo više ići u ovu 'neutralnu' zonu, već u hotel. Igrači su me podržali u ovome.

Ima još jedna priča koja dokazuje da je izvršni komitet igrao prljavu igru 1988.god., umjesto podrške nacionalnom timu. Ovo se dogodilo prije prvog meča na turniru protiv Rusije. Bilo je oko 30 minuta vožnje od hotela do stadiona sa policijskom pratnjom.

Počelo je dobro, igrači vole takvu policijsku pratnju. To kreira malo pozitivne agresivnosti, atmosferu koju je dobro imati prije meča. Dakako, vozač autobusa nije koristio poznatu kraticu, i krenuo u najveću saobraćajnu gužvu kroz centar grada. Nevjerovatno! Nakon 1,5 sat sjedenja u ovom autobusu, atmosfera se promijenila. Govorimo o zakašnjelom dolasku na otvaranje Europskog šampionata. Na kraju, probili smo se kroz saobraćaj i ušlii drugim putem na stadion. Retrospektivno, bilo je jasno šta se dogodilo. Vozač autobusa je dobio zadatak da proveze autobus pored hotela gdje je bio prijem za izvršni odbor KNVB-a i sponzore. Ovaj hotel ima veliki balkon i kad bi članovi odbora i sponzori bi mogli skandirati... Od tog momenta, proglasio sam članove odbora 'zajedničkim' neprijateljima tima i napravio vezni impuls od njih.

Ponekad su i mediji 'pogrešno korišteni' za postizanje ovog cilja. Primjer ovoga je guranje u vodu novinara holandskih nacionalnih novina tokom Svjetskolg kupa '74. U očima igrača i osoblja, bio je prekritičan. Italijanski tim je otišao i dalje u ovome, tokom Svjetskog kupa '82, te proglasio totalni medijski bojkot... 'Mi, kao tim, protiv ljutog, vanjskog svijeta' – ideja može se koristiti na bilo kom nivou. Pretpostavka je, naravno, da trener, osoblje i igrači, svi osjećaju isto. Smiješno je da sam i ja sam bio iskorišten kao zajednički neprijatelj. Ovo se pojavilo tokom Svjetskog kupa 1990.god., u Italiji. Ne toliko bio trener koliko član odbora koji je bio uključen u tehničlke poslove nacionalnog tima. Ovo je bio razlog koji sam prezentirao na svakoj trening sesiji. Bilo je tenzija u timku od početka, i, zbog toga što su bili razočaravajući rezultati, amosfera nije bila nimalo bolja. Očigledna poređenja su bila napravljena sa uspješnim turnirima, kao što je Euro '88. Nakon katastrofalnog meča protiv Egipta (1-1) u Palermu, i promjenjivog stava nekoliko igrača tkom vježbi, trener Beenhakker se povukao sa svojim timom u svlačionicu da

izbjegne zastrašujuću munje. Zatvorio je vrata svlačionice na dramatičan način i započeo verbalnu oluju. Slijedio je historijski grmeći govor u nastojanju da pokuša spasiti što se spasiti da. Nakon toga, čuo sam od igrača da je trener naglasio oproštaj od Euro '88 sindroma, a naročito od duha Michelsa. Pišem ovo na ljepši način nego što su to bile riječi Beenhakkera, tokom tog govora. Kad se stavim u njegovu poziciju, mogu čak, razumjeti zašto je bilo tako. Gledamo iz prave perspektive, možete razumjeti da to nema nikakve veze sa nedostatkom poštivanja. To je bilo očajničko nastojanje Beenhakkera da kreira jedinstvo sa timom. Trener može i mora ovo uraditi. Dakako, trebao mi je reći sam šta se dogodilo.

KULTURA KLUBA

U psihološkom procesu izgradnje tima, kultura kluba igra važnu ulogu. Kultura kluba je opća vizija kluba. Vizija je podržana od svih u klubu, od igrača, do osoblja i predsjedavajućeg. Primjer može biti da svi znaju da, ukoliko žele biti u klubu, moraju poštivati određena pravila. Svaki klub naglašava druge oblasti. Ovo je u redu sve dok kultura kluba ostaje prepoznatljiva.

U Real Madridu, svaki igrač je znao da će biti otpušten ako ikad napadnu klub, javno. Ovo važiu i za zamjenu i za zvijezde-igrače. Dakako, ovi, isti, igrači znaju da uvijek mogu računati na klub u teškim vremenima, čak i kad prestanu igrati.

U Holandiji, Ajax-Amsterdam je veoma dobro poznat klub sa jakom kulturom. Kultura u Ajaxu je prepoznatljiva kroz njihov stil igre, koji je rezultat njihovog procesa izgradnje tima. Svaki igrač, od U-10 do strikera prvotimca, zna šta se od njkega očekuje ako igra za Ajax. Ovo kreira jaku vezu u klubu. Što je jača i prepoznatljivija kultura u klubu, on bolje funkcionira.

U kulturi Ajaxa, osjećanje jedne velike porodice je važan aspekt kluba. Tako jaka kultura će pomoći klubu da opstane u teškim vremenima. Klub je otporniji na negativne faktore, pa menadžment i izvršni komitet neće biti napdnuti tako brzo. Niko ne iznosi prljavi veš kluba van. Ovo je jedino moguće kad ključni individualci u okviru kluba ponavljajući govore istim uvjerljivim jezikom.

Osnovno pitanje u dobroj klimi izgradnje tima je: šta je kultura u našem klubu? Koji osnovni principi i osnovni dogovri su nam važni? Takva klima kreira povjerljivo osjećanje i međusobno poštivanje od svih uključenih. Dakako, ovo ne garantira da nikad ne može biti loše. Ovo je samo jedan od aspekata izgradnje tima. On brine o posljedicama politike u klubu. Kad prolazi kroz teška vremena, a svaki klub prolazi kroz takav period, ovo kreira najbolju garanciju za preživlajvanje kao 'porodica'. Postoji puno poznativ pozitivnih i negativnih primjera ovoga.

STRATEGIJA KONFRONTACIJE

U okviru mentalnog procesa izgradnje tima, ja nekad namjerno biram strategiju konfrontacije. Ovo nema nikakve veze sa nedostatkom poštivanja. Nekad to koristim u najboljem interesu tima. Cilj je bio kreirati polje tenzije i poboljšati timski duh.

Nema pravila za korištenje ove strategiije konfrontacije. U svakom slučaju, ne koristite ju samo zato što neki treneri imaju rezultate s njom. Više od svega, kreacija konfliktne situacije reflektira se na osobnost i poziciju trenera. Kao što važi za mnoge stvari, ako koristite strategiju konfrontacije, ali niste tim trenera koji bi je inače koristio, možete samo pogriješiti. Demokratski orjentiran trener može dobro raditi sa timom, naročito kad ima dva, ili tri igrača na terenu koji organiziraju sve za njega. Kad ste takav tip trenera, ne prisiljavajte sebe da budete autoritarni. Ako se strategija konfrontacije uklapa u vašu osobnost, onda ju koristite sa vašim najboljim igračima. Nema nikakvog smisla da ju koristite sa zamjenom, ili slabijim igračima u timu. Ovo neće pomoći u kreiranju fukusiranog tima. Kreira samo probleme.

Raditi sa ključnim igračima (radije ne bih koristio izraz zvijezde) je esencijalno u porcesu izgradnje tima. Ovi igrači, ne samo da se izdvajaju individualno, već su jaki sa timsko-taktičkog aspekta. Sačuvajte se problema pokušaja novih stvari kad se ključni igrači ne drže istog mišljenja s vama. Ovi igrači sa glavnom ulogom nisu prepoznati kao tim-lideri i oni ne namjeravaju činiti stvari važne za tim. Onda je potreban samo mali incident da pošaljete na teren tim koji se boji da će izgubiti. Slijedeće, pravila tima nisu podržana i timski duh gubi svoju moć. Igrači se tada oslanjaju na sovju individualnu igru i nivo performance pada.

KREDIBILITET TRENERA

Izgradnja tima može biti uspješna jedino kad trener ima kredibilitet kao stručnjak u fudbalu. On mora biti iskren, i sposoban da didaktički prenese svoju viziju igračima i da bude u stanju formulirati realne ciljeve.

Trenerove osobne fudbalske osnove i karijera trenera igraju ulogu. Ako je treniran i igrao na vrhunskom nivou, on će brže biti u stanju da prepozna sve što se dogodi zokom meča. Dakako, u današnjem modernom fudbalu potrebno je da ovo neprocjenjivo iskustvo ima podršku u strukturalnom teoretskom znanju o fudbalu i treningu. Onda će on imati fudbalsku osobnost koja ima vjere u sebe i u stanju je da prenese svoje znanje i iskustvo timu.

Nadalje, on mora biti u stanju funkcionirati kao lider tima u svim okolnostima. Čak, i pod najvećim pritiskom, trener mora biti imun na stres i biti u stanju da se nosi sa lošim rezultatima, protestima fanova, otporima zamjena, oštrom kriticizmu medija ili zahtjevnom izvršnom komitetu. Utjecaj fudbala kao sporta br. 1 u svijetu ne smije biti potcijenjen. Kad ponašanje trenara postane preplavljeno strahom nasilnošću, veoma brzo njegov će kredibilitet narušen.

Usput, nije potrebno da vrhunski trener ima historiju vrhunskog igrača. Ponekad ovo može biti i negativan faktor, jer je teško za bivšu zvijezdu igrača da saosjeća sa igračima koji ne posjeduju iste kvalitete. Ponekad i njima nedostaje traženi liderski kvalitet.

Na nivou svjetske klase dodatne kvalitete su potrebne. Nijemci to zovu 'fingerspitzengefuhl'. To znači intuitivno znati gdje (fudbalska) lopta šuta. Ovo ne može biti naučeno ni na kakvom trenerskom kursu. Da bi bio u stanju dostići apsolutnu svjetsku klasu, trener mora proći kroz naknadno iskustvo kao vrhunski igač. Takav trener iskusio je sve što treba da zna. Ovo mu daje znanje djelovanja koje ne može i ne treba naučiti na trenerskim kursevima. Trenerski kursevi trebaju učiti drugim kvalitetama: npr., kako funkcionirati kao lider grupe i zrelo ovladati svim aspektima trening mehanizma. Također, naučiti kako struktuirati neprocjenjiva (praktične) znanja djelovanja, sa ciljem da uči druge kako da postanu bolji igrači, individualno i timski; te naučiti da vlada fudbalskim tehničkim aspektima, odnosima medija, itd., itd.

U Holandiji, postoji mnogo diskusije o ponudi pozicije trenera nacionalnog tima vrhunskom fudbaleru Franku Rijkaardu, koji je upravo završio svoj trenerski edukativni program. Uvjei su išli njemu na ruku. On je mogao profitirati svoje dodatno iskustvo igrača svjetske klase. On je slijedio napredni trenerski kurs za bivše porfesionalce sa izvanrednim rezultatima. Frank je privukao pažnju ne samo zbog svoje stručnosti i oštroumne analize meča, već i zato što njegovo stažiranje u profesionalnom klubu FC Utrecht nije poizvelo ništa drugo do pozitivne povratne informacije. Važan faktor je bio da on nije imao sumnje da je u stanju preuzeti ovako težak posao – dostići optimalne rezultate tokom Eura 2000, koje će se održati u Holandiji, i da će uspjeti.

Njegov nedostatak je bio da mu je nestajalo trenerskog iskustva na vrhunskom nivou. Vjerujem da nije trebao prihvatiti posao, ako su Holanđani trebali igrati kvalifikacione mečeve. Tada je bi kratak vremenski rok. Sada je on bio u stanju steći iskustvo potrebno za 1,5 godinu prije turnira. On je mogao eksperimentirati i učiti iz svojih grešaka, dok je pritisak za postizanje rezultata minimalan. Tokom ovog vremenskog okvira, mogao se osloniti na kolege sa puno znanja u KNVB. Ovo je razlog što sam vjerovao da on može uspjeti, naročito ako računa na svoju jaku osobnost. Gledajući unazad na Euro 2000, jasno je da je Rijkaardov 'fingerspitzgenfuhl' dobro razvijen.

KONSULTIRANJE SITUACIJE

Kad trener iam povjerenja u svoje sposobnosti, neće se stidjeti situacija gdje bi konsultirao svoje igrače. Onda je to dvosmjerna ulica: dati savjet i primiti savjet, preuzeti odgovornost i dati odgovornost. Zbog ovoga, uključenost igrača u dostizanju ciljeva će biti uvećana. Dakako, oprez je potreban. Samo vrhunski igrači u hijerarhiji su kvalificiarni da uzmu udjela. Naravno, i tada ostaje da se vidi da li se tim lider dovoljno fudbalsko taktički adaptiran da doprinese diskusijama. Ponekad, kao trener, morate staviti ulja na vatru diskusije, ali nikad ne smijete dopustiti da plamen imakne kontroli.

KOMUNIKACIJA

Izgradnja tima raste i pada sa dobrom komunikacijom: izvorom i korektnim stavom da perfektuira izgradnju tima. Preko odgovarajuće komunikacije, svako zna šta se očekuje od njega.

Svaka trening sesija je forma komunikacije. Igrači imaju pravo da znaju koji je cilj trening vježbe i koju ulogu oni igraju u njoj. Kuhar (trener) određuje koji sastojci će se koristiti na meniju fudbalskog treninga, na način da njegova klijentela (igrači) uživaju konzumirajući ga. Svaki kuhar procesuira sastojke na različit način. Ovo je način kako bi trebalo biti. Naravno, osnovna pravila su ista za sve.

Komunikacija i uživanje (pozitivno iskustvo) će donijeti najbolje rezultate. Vaša klijentela će rado uzvratiti i biće otvorena da timsko-taktičke probleme prihvati kao svoje i radi kako bi ih prevladala na terenu. To je ultimativno dobitno umijeće. Kad trener ovo postigne, on zaslužuje da se nazove 'majstor-kuhar' (master chef).

Trener treba imati osjećaj za ono što govori, kome i kada. Multi-nacionalni sastav važećih timova ne olakšava treneru rad. Problemi jezika mogu kreirati ogovaranja u pozadini, na terenu i izvan njega. Iznad svega, trener treba da uzme u obzir kulturnu pozadinu svakog pojedinog igrača kad snjim komunicira. Npr., Holanđanima ne smeta ako ih trener grdi pred svima. Tokom gužve, igrači će čuvati svoje usporene kolege fouksiranim napdajući ih verbalno i fizički. Igrači koji su dovedeni iz drguih kultura mogu ovo smatrati ponižavajućim iskustvom. Trener multi-nacionalnog tima ima težak zadatak pred sobom, kad je riječ o procesu izgradnje tima. Mnogo zavisi od korektnog stava igrača. Gdje ima volje, ima i načina.

TRENING KAMPOVI

PRED-SEZONSKI KAMPOVI

Trening kampovi mogu biti važna pomoć za proces izgradnje tima izvan terena. Npr. tokom pred-sezone. Kad počinje rad sa novom grupom, ovi trening kampovi sa pozitivnom atmosferom mogu biti veoma vrijedni. Nadalje, imate nekoliko trening sesija dnevno, u kojim radite strukturalno na timsko-taktičkom aspektu.

Tzv. 'mentalni kampovi', npr. kampovi opstanka u šumi, nemaju vrijednost za timsko-taktički proces. Oni su korisniji za biznis grupe, koje traže aktivnosti kod kojih je stavljen akcenat na zajedničkom radu. Za fudbalere koji svakodnevno rade blisko zajedno, ovaj cilj se postiže drugim načinom. Ovo jerazlog zbog čega oni trebaju provesti svoje vrijedno vrijeme na timsko-taktičkom procesu izgradnje tima.

PRIJE MEČEVA

Trening kampovi održani prije mečeva su druga priča. Oni se češće održavaju u inostranstvu u poređenju s Holandijom. Ovo je veoma logično kad se uzme u obzir da je Holandija relativno mala. Mi možemo vozeći se doći do bilo kog stadiona u istom danu. Također, pažnja medija za većinu mečeva nije ni+šta u poređenju sa medijskim ludilom koje vidimo u velikim fudbalskim zemljama.

Nadalje, većina igrača iz Holandije prilično uravnoteženi. Oni se radije pripremaju za slijedeći meč u krugu porodice. Trening kampovi, kao priprema za standardne mečeve

za ligu su izuzetak od pravila. Ovo kreira posebnu situaciju kad tim napravi trening kamp prije meča za ligu.

Prije meča, svaki igrač se osjeća nesigurnim na jedan, ili drugi način. Nema veze koliko je on bio samouvjeren. Kao reakcija na ovo, on traži određenu sigurnost. Ovo se može naći kod umjetnika i sportaša, kad uzmemo u obzir njihovo sujevjerje. Trener mora znati da se ove sigurnosti mogu naći pripremajući se meč u poznatim okruženjima.

Putujući sa klubom kao što je Barcelona, boravite u najboljim hotelima na svijetu. Dakako, kad sam ja bio trener, kad smo se pripremali za meč kod kuće, boravili smo u skromnom hotelu. Hrana je bila dobra, ali ne mogu ni zamisliti da je ovaj hotel iamo i jednu zvijezdu. Naravno, bila bi greška da sam birao da ostanemo u boljem hotelu. Godinama su se igrači osjećali ugodno u ovom okruženju, i ne bi željeli boravili bilo gdje drugo. Ovo je, također, forma sujevjerja. Ovo važi i za to da trebate prestati boraviti u prvoklasnom hotelu, ako takav boravak uvijek slijedi loš rezultat. Gledano razborito, zaključak je da nema nikakve veze između hotela i izvedbe na terenu. Dakako, nije razumno u svjetlu psihološkog procesa izgradnje tima ovo ne uzeti u obzir; naročito zbog jer trener treba biti pod utjecajem izvjesne forme sujevjerja. Bilo ko, ko radi u atmosferi gdje treba napraviti uspjeh, uvijek je suočen sa primjerima ovakvih sujevjerja. Većina njih se smatra 'normalnim'. Oni se protežu od nerazdvojnih dijelova odjeće do fiksnog reda ili ulaska na teren.

PRIJE TURNIRA

Tokom priprema za važan turnir, npr., Europski ili Svjetski šampionat, provešćete dodatno vrijeme na trening kampu s timom. Na ovim kampovima postoje brojni 'prazni' sati koji se trebaju popuniti ovom grupom, koja je ekskluzivno sastavljena od muškaraca, koji su, izgleda, svi milioneri.

Ovo zahtijeva da svi imaju volju da što bolje iskoriste situaciju; u suprotnom je to gubljenje vremena. Ovako ja uvijek pristupam ovoj situaciji. Možete se fokusirati na negativne aspekte, kojih se, uvijek, može pronaći, ali onda sati izgledaju kao dani.

Trebate stvoriti dovoljno mogućnosti tako da se igrači mogu rekreirati tokom slobodnih sati na trening kampu. Da bi se pripremio za Svjetski kup 1990, nacionalni tim je odsjeo u bivšem manastiru u Jugoslaviji. Bila je to divna struktura za fotografa, ali nije, uopće, imala pogodnih objekata. Nadalje, padala je kiša cijelu sedmicu dok smo bili tamo, što objašnjava mračno raspoloženje u timu. Takva sedmica je, naravno, štetnaza psihološki proces izgradnje tima. Menadžer, zadužen za tehničke poslove fudbala i trener mogu napraviti čudo u ovoj sferi postavljajući se na pravi način prema mogušćnostima, nivou očekivanja grupe i njene navike.

Drugi primjer: Jednom sa nacionalnim timom odsjeli smo u veoma lošem hotelu u Kijevu. Sobe su bile premale, neuredne i bez sadržaja. Svi su prigovarali. Na sastanu tima morao sam ovo riješiti. Rekao sam igračima kako sam se morao 'boriti' sa zavjesama koje su bile prekratke i preuske da pokriju prozor. Trebao sam zatamniti sobu što je moguće bolje, kako se ne bih probudio u ranim jutanjim satima. Cijeli tim se tome smijao od srca i od tog momenta na čudan način hotel je imao pozitivan utjecaj na mentalni proces izgradnje tima.

TRADICIJA

Kad održavate trening kampove koji traju nekoliko sedmica, trebate se nositi sa svim vrstama problema. Kvalitet hotela i ostalih sadržaji moraju biti izuzetno dobri. Nije uvijek lako naći idealan hotel. Drugi važan aspekt je naći dobru ravnotežu između tenzija i relaksacije. Jedan član osoblja treba biti zadužen za postavi dobar rekreacioni program. Također, vrijeme provedeno sa porodicom je važno. Dan nakon meča, igrači holandskog nacionalnog tima uvijek imaju slobodan da provedu sa svojim voljenim. To daje grupi mogućnost odmora od svakodnevne rutine.

Tokom priprema za Europski šampioinat 1988.god., odlučio sam da prekršim uobičajeni model treninga i organizirao šetnju kroz šumu. Ova šetnja bi se završila u restoranu gdje bismo pili kafu i jeli kolače. Veliki broj fudbalera nije stvarno uživalo u šetnji. Dapače, treneru je ovakva duga šetnja pružila neke nov einformacije o grupi. Možeš govoriti jednom igraču i posmatrati koji igrači razgovaraju jedan s drugim. To samo daje drugačiju informaciju o igračima nego informacija koju dobiješ na trening sesiji.

Tim menadžer je organizirao lijepu šetnju. Na početku sam ih 'odobrovoljio' rekavši im da će šetnja trajati maksimum 1 sat. Nakon 55 minuta, shvatio sam da još nismo došli na našu destinaciju. Prva cinična opaska se stigla od igrača. Nakon tačno 1 sat zaustavio sam se i rekao tim menadžeru: 'Dakle, Karel, hodali smo tačno 1 sat. Molžeš li organizirati autobus?' Karel je morao napraviti čudo da nađe transport...Igrači su proklinjali, a cilj šetnje je postignut. Ovo je primjer manipuliranja uvjetima. Ne možete uvijek biti uspješni u ovome. U tom momentu, vaše iluzije su razbijene, ali ste doživjeli vrijedno iskustvo.

ATMOSFERA

Teško je mjeriti atmosferu u grupi. U svakom slučaju, trener treba osigurati da je jasan set pravila za oboje, na terenu i izvan njega, na mjestu. Dakako, ova pravila trebaju ostaviti prostora za individulane slobode. Male finese i pregršt finesa čine čuda. U redu je da trener ponekad prekrši pravila kako bi pokazao da je čovjek. Igrači prihvataju pravila dotle dok su striktno primijenjena na druge, ali ne i na njih same. Što mi je ovo poznato?

Atmosfera ovisi od volje članova grupe da naprave nešto od ovoga zajedno sa namjerom uspjeha kao centralne teme. Ponekad faktori izvan tima mogu imati negativan utjecaj na atmosferu u timu, bez obzira koliko pazili na to.

Primjer je komocija razvijena oko supruga fudbalera njemačkog nacionalnog tima tokom Svjetskog kupa '94 u USA. Nijemci su amjstori u perfekciji organiziranja pred turnirskog perioda. Oni imaju mnogo iskustva u obezbjeđenju ove perfekcije. Izgledalo je da će sve biti u perfektnom redu u Americi. Ko bi očekivao da će nekolikožena fudbalera napraviti probleme? One su se žalile njemačkim tabloidima da žene fudbalera nemaju dovoljno pažnje. Kontroverza je stvorena. Neki igrači bili su mišljenja da su žene u pravu, dok su drugi vjerovali da su pretjerivale. Jednog dana sve je lijepo, a slijedećeg, trener Beri Vogts je morao voditi brigu o svađama u svom timu. Radna atmosfera postala je

neprikladna za pobjedu na svjetskom šampionatu.To je bio razlog za njega da uposli dodatno osoblje za poslove indiraktno vezane za fudbal, za naredni turnir. Ovo je uključivalo nekoga ko će osigurati brigu o ženama fudbalera.

USPJEH

Prirodno, uspjeh je idelan vezni element i način motivacije. Najbolji dokaz ovoga je danski tim tokom Eura '92 u Danskoj. Oni su se kvalificirali da igraju na turniru jer je tim iz Jugoslvaije suspendiran od učešća zbog političkih razloga. Danski tim je počeo turnir bez podrške odgovrajuće pripreme pa su stoga i viđeni kao autsajderi za moguću pobjedu. Uspjeli su dobiti samo 1 poen u prva dva meča. Sa jednom utakmicom, nisu imali šta izgubiti. Sa nevjerovatno jakim mentalitetom s kojim su porazili Francusku 2-1, i kvalificirali se u četvrtfinale. Nakon senzaiconalne pobjede u četvrtfinalu, porazili su tim iz Holandije nakon penala. Nakon toga je tim trenera Richard Moller-Nielsena porazilo Nijemce sa 2-0 u šampionskom meču. Ovo je bilo dostignuće o kojem niko prije turnira nije mislio da je moguće. Ovaj šampionat je bio direktan rezultat procesa izgradnje tima koji se dogodio nakon što je timu neočekivano dozvoljeno da učestvuje na turniru nakon pobjede nad Fracuzima.

Kad uspjesi slijede jedan drugi, može se pojaviti opasna situacija: precjenjivanje i izobilje samouvjerenosti, čak i nesvjesno. Timovi iz Holandije imaju ovaj problem kad su uspješni. Bez obzira šta vi, kao trener, radite, utjecati na 'između ušiju' sindrom je teško. Ovaj problem se pojavio u danskom timu tokom istog turnira. Igrali smo izvanredan meč protiv Njemačke u četvrtfinalu, i Danska, tim sa kojim smo se sastali u polufinalu, ne bi trebao biti problem pobijediti...Rezultat: eliminacija sa turnira nakon penala (pk's). Radije bih počeo ovaj meč sa 10 igrača, ili izgubio sa 1-0, jer bi to bilo bolje za duh tima! 1988.god. imali smo sreće da igramo protiv Rusa u finalu, nakon što smo izgobili od njih u mečavima grupe. Zbog toga, nije bilo opasnosti da će igrači potcijeniti Ruse.

Rezime:

Dajući veliki broj primjera iz mog iskustva trenera, pokušao sam naglasiti aspekte uključene u psihološki proces izgradnje tima i njegov utjecaj na nivo izvedbe. Bez sumnje, svaki trener može se osloniti na ova iskustva.

Ishodi su slični za sve nas, ali uvjeti nisu nikad identični. Svaki trener treba da radi sa ovim situacijama na svoj način. Set smjernica je dostupan, ali su trener i igrači ti koji ih oživljavaju. Postoji kurs za učenje ovih smjernica, ali srećom nijedna kako da se radi s njima. Individualni doprinos i kreativnost su važni faktori u radu sa smejrnicama!

KORPORATIVNI SVIJET

Uobičajeno, korporacije traže od vrhunskih trenera da daju svoj pogled na proces izgradnje tima. Ranije, u ovoj knjizi, objasnio sam zašto je ovo logičan zahtjev: trener ima direktan utjecaj na timski rad, timski duh, pa zbog toga i na nivo izvedbe. Činjenica

je da je u sportu, kao i u korporativnom svijetu, važno uvjeriti svaku osobu da je prisutna negova ili njena vrijednost. Da biste ovo aktivirali, trebate imati korektno treniranje, uvjeravanje i vođenje. Kad svako doprinese samo malo više, produkcija kompanije će biti znatno veća. Pored toga, to, također, čini da se osjećate dobro. Zahtjev korporativnog svijeta za trenerima je očigledna. Zbog činjenice da ovo vezuje prsihološki proces izgradnje tima, malo ću detaljnije ići u ovu oblast.

SAN

Slično svijetu spota, u korporativnom svijetu, dosta postoji dosta diskusije o izgradnji tima. Važno je izvršenje; prevod u dnevnu praksu. U korporativnom svijetu, ovo je, također, težak proces, koji iziskuje vremena.

Tačka polaska je tačka pogleda korporacije: kolektivni san. Šta želipo dostići kao kompanija? Kad je ova vizija jasno opisana, slijedeći važan korak je uvjeriti uposlenika da doprinese zahtjevu dostizanja ovog sna. Bez obzira koliko velik ili mali doprinos bio, postoji veza između svake uloge u odnosu na kolektivnu ulogu/uloge. Prepoznatljivost ove činjenice u kompaniji može napraviti čuda. Također, i mali doprinos je doprinos i ima svoju vrijednost! Kolektivni san postaje vezni faktor i imam osjećaj da je jedan od najvažnijih aspekata mentalnog procesa izgradnje tima.

Pobjednički trener kojeg nose njegovi igrači (Euro 88)

Iskustvo zanjeg momenta kao tima (Euro 88)

STRUKTURALNI PROCES

Korporacije imaju još i druge vezne faktore. Npr. radionice ili – u društvenoj postavi – zabave kompanija. Manjkavost ovoga je da ovo funkcionira, samo, privremeno. Ovo, također, važi za motivirajuće govornike. Možete, možda (kratkoročno) postići cilj da ljudi imaju više povjerenja u sebe, dakako (dugoročno) to nije uspješno u poostizanju cilja osjećanja kod uposlenika da su oni važan dio puta kojim ide kompanija. Upravo je o tome riječ! Kad žele postići ovaj cilj, biznis menadžeri moraju znati da izgradnja tim mora biti strukturalan procres, baš kao što je to u sportskom svijetu. Za izgradnja tima potrebno je mnogo više od kamp-vikenda u šumi ili vožnje kanuom. I u korporativnom svijetu, to traži mnogo više od velike zabave, slučajne radionice, ili večeri sa motivacionim govornikom.

KOMUNIKACIJA

Začuđuje me, svaki put, kad čujem o greškama koje prave kompanije zbog nedostatka komunikacije koja ima najveće posljedice za kompanije. Ovo, naročito, važi za kompanije koje imaju nekoliko branši. Pomislimo samo na hlandski multi-nacionalni Philips. U datom momentu supervizija propada i nedostaje koordinacije. Ovo je razlog zašto je veoma važno da svaka kompanija ima nekoga ko održava ove komunikacijske linije.

Poznajem osobu koja izvodi ovaj zadatak u holandskom Ministarstvu pravde. Ona ima velike socijalne kompetencije, inteligentna je i u stanju da mkomunicira dobro sa drugima. Čuo sam da susret s njom ima pozitivan efekat na ovaj sjajan odjel. Komunikacijske linije su, opet, jasne svakome. Svako, opet, osjeća da je vitalan dio kompanije.

Ljudi imaju tendenciju da rade svoje stvari kad su anonimni u velikoj masi. Oni ne uzimaju u obzir kolektivni cilj. Kad sam ja ibo tehnički direktor KNVB, primio sam dopis od nekoga s druge strane hodnika. Očigledno da smo tada na taj način komunicirali međusobno u sjedištu holandskog fudbalskog saveza. Odmah sam pozvao tu osobu i lijepo ga pitao da mi od tog momenta jednostavno priđe ako treba komunicirati sa mnom. 'Smrtonosno' je za kompaniju kad je komunikacijska kultura kad su dopisi, pisma i e-mailovi jedini način kako ljudi 'govore' jedni s drugima.

Komunicirati dobro, također, znači da su menadžerii u stanju imati porfesionalne dijaloge sa svojim osobljem. Moj nadimak u fudbalskom svijetu je 'general'. Ovo datira iz perioda kad sam vjerovao da igrači nisu spremni da se uključe u profesionalni dijalog. Ja sam diktirao od vrha do dna, u to vrijeme. Kasnije kad su igrači malo sazreli, imao sam bezbroj profesionalnih dijaloga s njima. Ovo čini mogućim procjenu do kog stepena možete delegirati određene stvari. Kompetentan menadžer se usudi da ovo uradi. Trebate biti sigurni da svako razumije da ako imate nešto za reći o nečemu ne znači da pravite odluke za sebe. Ova opasnost može se pojaviti kad nemate dovoljno autoriteta.

Slijedeće, pored profesionalnog dijaloga, također, imamo i osobne dijaloge. Ne želim ovo elaborirati previše. Ne koristim ovaj tip komunikacije prečesto, jer se to ne uklapa u moju osobnost. Ja nisam bio tip trenera nalik na druge. To je izgledalo malo previše došljački. Ja vjerujem da je teže napraviti razliku koja je potrebna da se napravi u najboljem interesu za tim kad ste prijatelji sa fudbalerima. Nadalje, mnogi ljudi imaju problema sa razlikovanjem poslovnih od osobnih dijaloga.

Ja sam zagovornik 'vođenja čvrstog broda' kad je riječ o mom autoritetu nad timom. Kad sam počeo trenirati u Ajaxu, još je bilo nekih igrača koji su igrali u prvom timu Ajaxa. Kao igrač bio sam poznat kao šaljivdžija, uvijek spreman na šalu. Naravno da sam htio promijeniti ovaj imidž, sad kad sam postao trener. Zbog toga sam u početku, ponekad, bio žešći prema timu nego što je bilo potrebno. Ovo je prepoznatljiva dilema, kad osoba prima više promocije i kad je posrtavljena na menadžersku poziciju. Dakako, kad bih se mogao vratiti natrag, radio bih drugačije.

DINAMIKA

Mnogi članovi nastoje da postave set modela koji je siguran i za koji trteba manje energije. Dakako, u dinamičnom poslovanju trebate, upravo isto kao i u svjetskom fudbalu, ostaje otvoren ka inovacijama. Zatim, mora biti neko ko vas može uvjeriti u ovo i izvesti vas iz uobičajenih modela. Tek tada su ljudi voljni da vjeruju kako se mogu napraviti poboljšanja i kolektivni cilj može biti realiziran. Prirodno, takav zajednički cilj ne može biti postignut odmah. Bap kao i fudbalski trener, menadžment mora, također, težiti realnim kratkoročnim ciljevima kako bi bili u stanju dostići konačan cilj.

KREDIBILITET

Važan uvjet koji treba stvoriti kako bi realizirali ovaj zajednički 'cilj kompanije' je kredibilitet menadžera. Kad menadžer ima kredibilitet, uposlenici, baš kao i fudbaleri, imaju volju da urade nešto posebno za tu osobu, naročito kad taj prostup donese uspjeh.

Kredibilitet se bazira na 'ekspertizu'; manir u kojem prenosite svoje znanje, i veoma važno svoju reputaciju. Ime pravite sami sebi. Kad je Johan Cruijjf da izjavu, ona ima više utjecaja nego kad Hans Westerhof, trenutni omladinski koordinator Ajaxu, da svoej mišljenje. Ovdje je riječ o reputaciji oba trenera, ne o njihovoj ekspertizi. Zato je važno da treneri sa reputacijom daju značajne izjave i imaju priču koja ima značenje.

TIMSKI DUH

Svaki dan, fudbalski treneri moraju biti pažljivi prema faktorima koji mogu biti prijetnja pozitivnom timskom duhu. Ovo, također, važi za menadžere u poslovnom svijetu. Kad uposlenici napuste svoj odjel, hijerarhija se mijenja sa tom grupom. Dakako, eksterni faktori mogu, također, igrati važnu ulogu. U ovom poglavlju, opisao sam negativnu ulogu koju su odigrale supruge njemačkih fudbalera na Svjetskom kupu u Americi. Vezu sa poslovnim svijetom je lako napraviti: za konflikte, koji to razvijaju, mogu se kriviti ljudi izvan kompanije. Može se naći puno primjera u kojima je timski duh pod pritiskom zbog unutarnjih i vanjskih faktora. Baš kao i kod fudbalskog trenera, poslovni menadžer mora, također, konstantno biti budan kako bi se borio protiv toga, utječući na ovaj proces dobrom komunikacijom. Ova komunikacija sa ljudima izvana košta vremena i snage. Ovdje, možda, leži najveća prepreka.

U svijetu fudbala, trener ima uposlenike oko sebe, koji mu pomažu u prepoznavanju signala koji formiraju prijetnju timskom duhu. Dobar asistent trenera je most između trenera i igrača, i stiće povjerenje ispunjavajući ovu ulogu. Maser i fizioterapeut, također, znaju šta se događa u grupi. Relaksiran položaj na stolu za masažu evidentno namami igrače da govore šta im je na umu. Ove informacije mogu biti veoma važne za trenera. Trebate se, naravno, odnositi sa ovim informacijama veoma pažljivo. Kad je u najvećem interesu za tim, nalazim potrebnim da čujem ovakve informacije. Dakako, fudbaler ne smije nikad saznati za osobu koja je povjerila takve informacije treneru.

U kompaniji, menadžer, također, ima potrebu za informacijama od drugih, o tome šta se događa sa kompanijom. Isti oprez je potreban u odnosu sa ovim informacijama.

SMJERNICE 173

Kompanija, također, ima smjernice koje treba slijediti tako da disciplina oko kancelaije ne popusti. Ove smjernice treba razjasniti za svakoga i ne smiju se ignorirati.

Od trenera se prema tome očekuje da slijedi ova pravila. Ovo se ne razlikuje od menadžera iz poslovnog svijeta, koji mora biti jasan i pošten svima, bez obzira na koga se odnosi. Spomenuću konflikt sa Ronaldom Koemanom tokom priprema za Euro '88. Nadalje, biti dobar primjer preduslov je za prihvatanje osobe sa kredibilitetom. Ne možete opominjati uposlenika ako vi, kao menadžer, nemate poštivanja. Kredibilitet je neprocjenjiva prednost u upravljanju.

LIDERSTVO

Tip liderstva koji kompanija, ili organizacija treba ovisi o kontekstu u kojem on treba da operira. Winston Churchill je bio sjajan lider u Engleskoj tokom Drugog svjetskog rata, ali je nakon toga prestao. On je shvatio da nije dobar politički lider, jer je mrzio kompromise. On nije želio igrati igru drugih.

Nakon što sam ja napustio Ajax, Kovacz je preuzeo ulogu trenera. Ovo je bio pametan potez Ajaxa. Nakon svih tih godina, klub je imao potrebu za drugačijim tipom trenera. Ovo je bio razlog za kontinuiranog uspjeha. Fudbaleri zvijezde su bili školovani; znali su sve 'fore', što treba i ne treba. Zbog toga je bilo prostora za trenera koji daje svojim igračima više zaklona. Problem se pojavio kad je trebao biti proglašen Kovaczev nasljednik. U to doba, bilo je potrebe za trenerom koji se usuđuje konfrontirati zvijezdama. Ajax nije bio uspješan godinama u nalaženju ovog tima trenera. Nizak nivo performance karakterizirao je ove godine.

Isto se dogodilo u multinacionalnom Philipsu, kad je bilo potrebno, nakon perioda loših rezultata, naći lidera kao što je Timmer koji je bio u stanju donijeti teške odluke tokom smanjenja obima kompanije. Nakon što ovaj proces završi, menadžment će trebati da se adaptira na drugačije ponašanje. Za većinu, teško je promijeniti svoj stil liderstva kad se situacija promijeni. Oov je razlog što je, u datom momentu, kompletan mendažment promijenjen, baš kao što se događa sa trenerima u svijetu sporta.

U svijetu fudbala može biti hendikep da izvršni komitet nema dovoljno know-how (znati-kako) odlučiti ko će biti najbolji trener za klub. Članovi odbora, obično, nisu izabrani da sjede u izvršnom komitetu zbog svog uvida u sport. Oni, također, nisu lovi na glave u fudbalskom svijetu, koji pokušavaju naći trenera koji najviše odgovara klubu. Poslovni svijet koristi profesionalne stručnjake, koji, npr., sjede u odborima trustova, ili već pomenuti 'lovci na glave'. Zbog toga je relativno jednostavno naći osobu u poslovnom svijetu koja ima dokazane liderske sposobnosti i ispunjava potrebne uvjete. Najvažniji uvjeti su: jaka osobnost, kredibilitet, teoretska i praktična educiranost, čisti pogledi, uklapanje sa kompanijom i sposobnost savladavanja stresa. Ovo su, zaista, isti zahtjevi koje vrhunski trener treba da zadovolji.

SMJERNICE ZA PSIHOLOŠKI PROCES IZGRADNJE TIMA:

Harmonija o Izvršnog komiteta – članova osoblja – trenera;o Medicinskog osoblja;o Utjecaja medijskih napisa;o Karakter igrača.

Igra – i pravila ponašanja:o Savladavanje kriticizma;o Ispoštivanje dogovora; o Finese.

Hijererhija o U probijanju grupnog reda;o Među zvijezdama igračima.

Carstva;

Jasni ciljevi;o Realni, sa dovoljno izazova.

Kreiranje zajedničkog neprijatelja; Uzimanje kulture kluba u obzir; Korištenje, ili nekorištenje strategije konfrontacije; Kredibilitet trenera;

o Odanost;o Baziranost na pogledu;o Jasni ciljevi; o Osobna podloga u ulozi igrača i trenera.

Konsultiranje situacije sa igračima; Komunikacija:

o Sa igračima;o Posebna pažnja stranim igračima.

Trening kampovi:o Tokom pred-sezone;o Prije mečeva;o Prije važnih turnira;o Uzimanje tradicije u obzir.

Atmosfera; Uspjeh:

o Uspjeh kao vezni faktor;o Opasnost: precjenjivanje i prevelika samouvjerenost.

Poglavlje 5

PROCES UČENJA FUDBALA

UVOD

Moja pozicija je: ulični fudbal je najprirodniji mogući edukativni sistem. Analizirajući ulični fudbal, zaključićete da je njegova snaga da se igra svakodnevno u takmičarskoj formi, sa preferencama za meč svih vrsta 'uličnih terena za igru', obično u malim grupama. Rijetko se, u uličnom fudbalu, može vidjeti kako mladi igrači prakticiraju izolirane tehničke, ili taktičke drilove. Ne, to je uvijek takmičarska forma, gdje mladi igrači uče iz svojih grešaka, nesvjesno za tehničke, taktičke, mentalne i fizičke kvalitete, koje razvijaju kroz gužve u igri.

Svakodnevno igranje fudbalaosigurava ovaj razvoj. To je proces gdje niej potrebno da odrasli budu prisutni. Uče se, također, timsko-taktički principi bez napora, igrajući. Vaš suigrač, viši po uličnoj hijerarhiji, forsira vas da se takmičite.

U mnogim zemljama gdje se igra vrhunski fudbal, teško da, više, ima mjesta za ulični fudbal. Sada automobili voze tamo gdje su se nekad igrale utakmice. Igrališta se koriste kao prostori za stariju omladinu sa drugim interesima. Otvoreni travnati tereni su sada

onečišćeni psećim izmetom. Uvjeti za ulični fudbal u mnogim zemljama su daleko od idealnih.

U Afričkim i Južnoameričkim zemljama, gdje su uvjeti za ulični fudbal bolji, možete, odmah, primijetiti da mladi igrači imaju poticajni start. Oni prolaze kroz raznovrsniji tehnički i taktički razvoj kroz svoje iskustvo. Zbog toga je 'osjećaj' za igru bolji. Oni nalaze svoju motivaciju na ulici, kako bi igrali iznova i iznova, bez obzira kako su one jednostavne. Čak i kad imaju na raspolaganju samo zid... Iznad svega, oni posjeduju agilnost, koordinaciju i osnovnu brzinu, koje zapadnoeuropski igrači više, toliko, ne posjeduju. Postoje dobri razlozi što su klubovi zemalja iz zapadne Europe u intenzivnoj potrazi.

ALTERNATIVE ZA ULIČNI FUDBAL

Ja sam počeo 1985.god. sa ostalim članovima i tehničkim osobljem KNVB-a, da postavljam osnovi posao za potrebene alternative žalosnog opadanja fenomena ulične igre. U to doba, ulični fudbal nije bio organiziran kao idealan proces učenja. To se dogodilo kad su se odrasli sami uključili, i kad je omladinski edukativni sistem postao strukturiran. U početku, nije bilo mnogo uvida u norme i vrijednosti pripodnog procesa učenja 'uličnog fudbala'.

Od 1985.god. Holandija je preuzela pionirsku ulogu u potrazi za ovim alternativama. Osnovni posao se ustanovio tokom dugogodišnjih redovnih sastanaka. Svi nacionalni treneri, pa tako i treneri nacionalnih omladinskih timova, došli su u Zeist (nacionlo sjedište KNVB, Holandska kraljevska fudbalska asocijacija) sedmično da diskutiraju o budućnosti fudbala. Iz ovih sastanaka proizašla je potreba poboljšanja omladinskog fudbala, pa prema tome i fudbala u cjelosti. Fenomen uličnog fudbala je bio startna tačka.

Veoma važan zaključak je bio formiran kroz istraživanje alternativa uličnog fudbala, kad je riječ o enormnoj razlici u 'vremenu treniranju'. Ulični fudbal igrate svaki dan, često satima, nekad čak 25 sati sedmično. Na ovom mjestu dolazi organiziran unificiran trening i sedmični meč u klubu. Ono što se događa u amaterskim klubovima, naročito kad je riječ o najmlađim omladinskim fudbalerima je da imaju samo jedan, ili dva sata treninga sedmično. Ranijih 25 sati sedmično bio je prirodan proces na ulici. Sadašnjih dva sata treninga sedmično u klubu...'Nemoguća misija', kako bi rekli.

Kad sam ja bio mlad, morali ste imati 12 godina da biste se priključili fudbalskom klubu. Dakako, između 6 i 12 godina starosti, primamo najoptimalniji mogući razvoj za mladog igrača igrajući na ulici. U to nema sumnje. Moje iskustvo je, u stvari, da u periodu između 12 i 18. god., nisam mnogo naučio individualno u klubu. Organiziran trening, jednom sedmično, nije mnogo doprinijeo. Srećom za nas, fudbal koji mik učimo na ulici, livadama i plaži, nastavlja da nas razvija. Učili smo nešto igrajući 11v11 mečeve lige, koji su bili novo iskustvo za nas. Oni su bili kompleksniji sa stvarnim otporom meča. 'Timski rad' je igrao veću ulogu.

Kako je ulični fudbal sve više nestajao, tako je mladim igračima ostajalo samo jedan ili dva sata za treniranje. Oni su trenirali pod vođstvom odraslih, koji su, razumljivo, bili kratko u fudbalu i trenerskom znanju. Naša studijska grupa je istraživala alternative ranije, od 1985., tako da klubovi postignu maksimum efikasnosti od dva sata treninga.

To znači godine istraživanja i organiziranja trening kampova za najmlađe grupe. Kombinacija teorije i prakse pružila je izvjesne važne uvide u smislu treniranja omladinaca od 6-12 godina starosti.

Nasumična selekcija:

Tokom treninga, forma fudbalske gužve mora biti korištena većinu vramena, baš kao i u uličnom fudbalu. U ovoj formi, esencijalno je da se još jednom igra pravi fudbal. Ovo razvija kmbinaciju tehničkih, taktičkih, fizičkih i mentalnih kvaliteta. Zato, nema više odvojenih treninga za te4hničke, ili fizičke aspekte kao 'glavno jelo'. Samo nekoliko trening aktivnosti sa malo, ili nimalo rješenja za stvarnu situacioni fudbal, kao što su kružna trčanja (zavoji?), koordinirani trening, izolirani sprint trening ili individualne tehnike za prolaz oponenta, tehnike trčanja, i beskrajni drilovi driblanja. To se besramno gubljenje vrijednog vremena. Nadalje, ove forme treninga ne inspiriraju i ne motiviraju, jer se ne vežu sa stvarnim fudbalskim entuzijastama, az onim što oni traže u fudbalskoj igri, bez obzira koliko bili mladi. Igrači moraju kontinuirano biti konfrontirani sa vježbama tokom treninga koje sadrže sastojke stvarne igre, tako da se mogu razviti tražene kvalitete mečeva 4v4, 7v7 i 11v11. Naravno, vještine s loptom (zamke i primanje lopte), pasovi, driblinzi, kretanje oko oponenta, šutiranje i šutiranje glavom su razvijeni. Naravno, oni su razvijeni samo kao razmišljanja za rješavanje problema igre. Zato to spada u funkcionalni razvoj.

Dobar omladinski trener je u stanju da ponudi svojoj grupi niz osnovnih igara (5v2, 4v2, 6v3, itd.), koje se odnose na sve vrste kompleksne igre situacionog fudbala. Od jednostavnih do kompleksnih formi sa skoro beskrajnim varijacijama. Trener treba prepoznati nvoe momente vođenja, i imati vještinu za korištenje ovih formi. S ovim on mora paziti na 'previše treniranja'. Što bolje omladinski trener vodi, i time on računa na fudbalsku zrelost grupe, to bolje može oživiti osnovne igre i raditi efikasnije! Zahvaljujući nedostatku vremena, radna efikasnost je veoma važna početna tačka. Prepoznati trenerske momente (vođenja) i zadati odgovarajuće trening sugestije, zahtijeva vladanje nad situacijom. Nažalost, ovoje problem za dosta dobrih volontera, roditelja, npr., koji nemaju edukaciju u funkciji omladinskog trenera. Oni pokreću trening aktivnosti koje djecu drže lijepo i uposleno, ali u fudbalskom procesu učenja nisu naročito efikasni. Ova grupa aktivnih lidera bila bi zasigurno bolja ako bi se držala pola sata fudbalske 'gužve' u igri, umjesto driblanja oko čunjeva za isti period vremena.

Pored dva sata treninga u klubu, postoji potreba za više vremena za razvijanje tehničkih kvaliteta. Omladinski igrači moraju dobiti 'zadaću' kao komponnetu treninga koji može biti testiran tokom zagrijavanja.

Za takmičarske mečeve 4v4 (6 do 8 god. starosti) mora biti, baš kao i kod odraslih igrača, izvor predmeta za naredni trening. Najvažniji tehnički aspekti služe kao startne tačke za zagrijavanje i zadaću.

Treneri, naročito educirani za omladinu su neophodni. Roditelji i tim lideri moraju se, što je više moguće, pozabaviti optimalnom edukacijom omladine. Obično je preduvjet za uspješnu 'zadaću' i nagalšavanje šansa da se mladim igračima dopusti igra u atmosferi koja odgovara njihovoj starosnoj kategoriji.

Čisto uživanje je idealna motivacija igre, igranje često, i potreba da se bude što bolji. Prava atmosfera dopušta djeci da budu otvorena za oblikovanje njihovog karaktera, gdje se pruža dobar okvirni rad.

Generalno govoreći, postoji samo nekoliko prirodnih (vrhunskih) talenata! Prema tome, vaši treneri rade češće sa igračima ograničenog talenta koji su u stanju

učiti da postanu dobri igrači na određenoj poziciji. Ove ću igrače od sada zvati 'radni talenti'! Najveća grupa su rekreacioni igrači. Sa socijalne tačke gledišta ovoje najvažnija grupa. Nakon aktivne karijere aktivnog fudbalera mogu postati suci, volonteri, članovi odbora...Oni su nezamjenjivi za svaki klub. Klubovi, zbog toga, moraju uspostaviti, naročito u novije vrijeme, dobru društvenu klimu. Stariji omladinski igrači trebaju biti uključeni, osobito sa sportskog aspekta kluba. Fudbal, kao sport pokreta, važan je u svijetu u kojem su ljudi sve više pasivini u smislu fizičke aktivnosti. Za sve ove rekreativne igrače, najmlađa omladinsska grupa postavlja osnovu za jedinstvenu atmosferu, koja će, uvijek, ostati s njima, bez obzira koji smjer odaberu. Isto važi za mene s mojim nezaboravnim sjećanjima vezanim za ulični fudbal.

FOKUS NA DIJETE

Suprotno od fudbala za odrasle, individualni razvoj je centralni u omladinskom fudbalu. Također, sa omladinskim igračima postoji već prisutno nešto timsko-taktičkog razvoja. Trener ne bi trebao nametnuti ove timske taktike mladim igračima. U omladinskom fudbalu, dobar trener vodi timske taktike sa najvećom lakoćom. On mora biti svjestan da nije rezultat, već uživanje u igri esencijalno.

Omladinski trener mora uvjeriti svoje igrače da je timska taktika važna za pobjedu meča. A svako želi pobjedu! Pobjeda je rozina za fudbalski kolač.

Uvjeravanje u pobjedu, dobar trener koristi kako bi razvio principe za timski rad bez napora. Zbot toga su generalne taktičke smjernice potrebne. Omladinski igrači ih biraju po svojoj slobodnoj volji. Rezultatu nije dozvoljeno da bude centralni, već kvalitetu igre i zadovoljstvu. U omladinskom fudbalu, ova važna osnovna pretpostavka je, često, pogrešno suprotstavljena. Omladinski treneri i roditelji žele pobijediti po svaku cijenu. Konsekventno, tokom vremena, uživanje u igri nestaje i mladi igrači odustaju. Želja za pobjedom mora doći od djeteta. Roditelji, lideri-aktivisti i treneri, samo, moraju kreirati uvjete, organizirajući mečeve i sesije za trenere, održavajući osjećaj djeteta. Njegovo htijenje za pobjedom i osjećaj za atmosferu, čini dijete zrelo za razvoj fudbalera i osobe, sa akcentom na prvo.

Međutim, važno je uključiti proces izgradnje tima, što je ranije moguće, čak sa najmlađom startosnom kategorijom. Izgradnja tima je korak-po-korak edukativni mehanizam. On se pojavljuje u najranijim starosnim grupama sa mnogo jednostavnih smjernica kao što je tražanje otvorenog prostora, pokušaj povrata posjedovanja lopte, čim je izgubljena i kreiranja što većeg prostora. Konsekventno, mladi igrači počinju funkcionirati bolje u timskom okviru. Nesvjesno, pozitino utječući jedan na drugoga, svaki pojedinac može dostići svoj potencijal. Pregled u ono što dolazi sa rješenjima situacione igre, u koherenciji sa ovim rješenjima da se napravi što je bolji timski fudbal, će podići uživanje u igri. Igrači uče igrati igru na zabavniji način. Prvo u formi, kao što je 4v4 i 7v7, i naposljetku, oko jedanaeste godine, u najtežoj formi: 11v11.

Sramota je da su u mnogim zemljama omladinski igrači zarobljeni u taktiku, od strane svojih trenera prerano. U ovoj fazi ima premalo prostora za slobodan razvoj sposobnosti.

Uzrok? Previše omladinskih trenera misli da je njihvov sopstveni uspjeh s timom veoma važan. Ovo je na štetu rasterećenog razvoja maldih igrača. Fizička snaga, tada, često dolazi ispred fudbalske vještine.

Omladinski timovi iz Holandije rijetko nastupaju dobro na međunarodnom nivou. Oni igraju dobar fudbal, ali sa mediokritetskim rezultatima. Tek kasnije, kad igrači odrastu, da li to razvija i pružanje optimalnih rezultata? Naročito za jače napadačke šuteve i avanturistički stil igre, rasterećen razvoj je esencijalan. U mnogim zemljama, razvoj mladih igrača je zaustavljen. Fudbaleri ne dostignu svoj najbolji potencijal jer se prerano žrtvuju za rezultat. Njihov razvoj stagnira za principe 'rezultat je važniji od načina kako je postignut' (cilj ne bira sredstva?). Oni sigruno nisu educirani da igraju veoma kreativan napadački fudbal. Srećom, postoje zemlje kao što je Holandija, Portugal, Danska, Španija i Brazil, gdje se to radi drugačije. Sramota je da u nekim od ovih zemalja, kao što su Portugal i Španija, gdje se nacionalni timovi ne grade na ovoj istaknutoj omladinskoj edukaciji. Oni zastranjuju u drugoj još defanzivniji stil igre sa još više bojazni. Kasnije, naročito Španija, ovo se promijenilo.

SMJERNICE ZA SVAKU STAROSNU KATEGORIJU

U strukturi procesa učenja totalnog omladinskog fudbala, metodologija izgradnje tima mora igrati integralni dio kao ekstra kvalitet u individualnom razvoju. Još jednom je to alternativa za nestanak 'procesa učenja uličnog fudbala'. Od 5 do 17 godina starosti, proces izgradnje tima prvo zauzima svoje mjesto nesvjesno, zatim, kako igrači odrstaju, postaje znatno svjesnija. To je korak-po-korak razvoj koji se proteže od timsko-taktičkih elemenata, s lakoćom, do impozantnih, odsječnih pisanih zadataka i funkcija u okviru optimalno razvijenog stila igre.

Sad ću se dublje pozabaviti u posljedice toga za različite starosne grupe.

INDIVIDUALNA IGRA S LOPTOM (5 GODINA STAROSTI)

Prva faza je u predstavnom periodu, kad dijete nije spremno da radi sa drugima. Lopta je samo za njega. Ovaj afinitet prema lopti mora se uklopiti. Jedinstvo djeteta i lopte limitiraju aktivnosti. Fantazija i igre vještine trebaju biti na meniju. Sigurno ne izgradnja tima. Radi se o najmlađim igračima: igračima oko 5 godina starosti.

7v7 i 11v11 su beskorisni i beznačajni za njihov razvoj. Igra je prekompleksna; teren je prevelik. Za ove početnike pojednostavljena forma je bolja. Najjednostavnija forma, gdje se mogu pronaći elementi meča su 4v4 sa malim golovima (3x1 metar). Nema govora o specijalizaciji pa tako nema preferenci za određenu poziciju. U ovom dobu sa 4v4, nema golmana, samo 'letećih čuvara' (najbliči igrač golu u određeno vrijeme postaje čuvar gola). Specijalizacija golmana ne bi smjela biti dopuštena prerano. Ima dovoljno vremena! Učiti fudbal! Generalni tehničko-taktički razvoj ima preference kod ove starosne grupe. Kako bi prevenirali krivo shvatanje: odabirući 4v4, forme kao što su 5v5 ili 6v6 nisu proglašene neprikladnim. Dakako, one, jednostavno, zahtijevaju malo više

kvaliteta od igrača u sferi pozicione igre. Zato tehnički odjel KNVB u Holandiji bira 4v4 kao strtnu poziciju organiziranog, lokalne takmičarske forme, najčešće organizirane kao turniri.

Šutiranje i igra glavom nisu tražene osnovne vještine za ovu starosnu grupu. Za ovo je potrebno više snage!

DALJNI RAZVOJ KVALITETA IGRE 4v4 i 7v7(6-8 GODINA STAROSTI)

U starosnoj kategoriji 6 do 8 godina, poznat kao F-omladinski u Holandiji, 11v11 je, još beznačajan za njihov razvoj. Igra je, još uvijek, prekompleksna; teren je još prevelik. Za ove početnike pojednostavljene forme 4v4 i 7v7 više odgovaraju. Oficijelna organizacija meča za ove igrače je 7v7. Dakako, također među najmlađim već ima talenata i naprednih igrača. Oni su ranije spremni da igraju kompleksniju formu. U vrhunskim klubovima, kao što je Ajax, 7-godišnjaci igraju 11v11 sasavim ozbiljno. Nema ništa protiv ovoga: nije kalendar, već fudbalska starost (nivo razvoja) i sklonost ka meču su determinirajući faktori.

Specifične tačke pažnje kod najmlađih igrača su osnovne tehničke vještine uključene u 4v4 tokom treninga i 7v7 na mečevima: pasovi, primanje lopte, driblanje – unaprijediti igranje loptom ili poraziti oponenta. Forme igre su centralne tokom treninga F-igrača, i služi kao osnova u kojoj sastojci, kao što je vrijeme, prostor, smjer, brzina, oponenti, uživanje i izazov igraju ulogu. Dobar kuhar (trener) zna kako da se igra sa ovim situacionim igrama, koje se konstantno kreiraju tako da budu izazov za mlade igrače. Tajna majstora je, stoga, poboljšati tehničke vještine dok se istodobno koristi što više fudbalskih aktivnosti. Tehničke vještine moraju biti funkcionalno razvijene. Tehničke vještine i taktički uvid su zato potrebeni da idu uporedo. Zlatno pravilo.

Izvan prirodne potrebe za pobjedom oficijelni 7v7 meč, F-omladinski stoji otvoren za najjednostavnije sastojke timskog rada; pa, tako i izgradnje tima! Uključeni su osnovni zadaci, kao što je ostati uključen u igru kad je vaš tim u posjedu lopte i kad drugi tima ima loptu, pokrivajući cijeli prostor terena i izbjegavanje potjere za loptom. Ovo su elementi fudbala, koji mogu biti prezentirani ovoj starosnoj grupi, ali ne smiju biti nametnuti igračima. Tako, trener F-omladine ne smije nikad stati pred grupu i reći: 'Ovo ćemo uraditi, danas, na ovaj način i kogod ne bude slušao, neće više igrati...'

Obratite pažnju na to šta oni mogu učiniti sa jednostavnim smjernicama. Možete, u maniru igre, pojasniti F-omladinskoj grupi da su šanse za pobjedu male, ako se lopta želi zadržati samo za sebe...To, sigurno, čujete igrajući ulični fudbal.

Korisitite 4v4 meč, kako biste ga razjasnilitokom trening sesija. Ovo, didaktički, nije jednostavno. Morate govoriti jezikom djeteta i tako postaviti sebe u poziciju djeteta. Ko to može? Treneri i tim lideri koji su posebno educirani, ali, također, i bivši igrači, stariji omladinski igrači, i, ne zaboravimo bivše trenere iz seniorskih timova, koji zbog godina možda moraju odustati. Treniranje omladine je prekrasan rad i održava nas mladim.

Druge godine, F-omladinska grupa, često je u stanju riješiti jednostavne meč situacije, sa svojim fudbalski iskustvom. Oni, prvo uče da razumiju fundamentalne timsko-taktičke elemente, i, onda ih koriste u igri. Dribling tehnike traže još daljnjeg razvoja. Teško meni!

Važnost ovog aspekta kao izoliranog trening drila je precijenjena. Ovim možete jednostavno popuniti vrijeme treninga, uglavnom sa beskrajnim varijacijama. Ali, zapamtite da je dribling tehnika značajna za funkcionalni pokret. To je preduslov za učenje pasa (prolaza) oponenta. Ne radi se o trikovima! 1v1 situacije sa zaključkom kao šansom za zgoditak na kraju su idelane dribling aktivnosti. Novi sastojci su šutiranje i driblanje protivnika sa šutiranjem. Nadalje, ne zaboravite: sada se koriste veći golovi i sada postoji golman. Trening aktivnosti, zbog toga, će više varirati. Dakako, relatino malo provedenog trening vremena treba provesti driblanje bez otpora. Nukleus treninga za F-omladince mora biti forma igre, takve u kojoj se kompleksnost uklapa sa njihovim kvalitetama.

DALJI RAZVOJ KVALITETA IGRE 7v7(8 do 10 GODINA STAROSTI)

Sa 8-10 godina starosti, E-omladinsko, 7v7 su oficijelne takmičarske forme, pa zato i početne tačke za trening forme. 7v7 je kompleksnija i postavlja više zahtjeve na individualne kvalitete i timski rad. Tri timske funkcije su istaknutije. Kao kod 4v4, ponuđeni su jednostavni timsko-taktički aspekti, ali ne nametnuti. Kad omladinski igrači vide samo trening formu kao zadatak od trenera koji moraju uraditi, motivacija i performanca brzo opadaju. Dati smisao treningu je krucijalno.

Trening aktivnosti ove starosne grupe ne razlikuju se toliko od onih u F-omladinskoj. Otpori drugih formi igre rastu. E-omladinci moraju igrati u većem prostoru, ali imaju manje vremena da savladaju loptu. To postaje više posao uvida u igru i pregleda terena. Broj duela raste.

Trener mora preći različite sastojke igre, jer je teren veći, a situacione igre postaju kompleksnije. Osnovna forma, gdje su sastojci meča efikasno inkorporirani, ostaje vitalna. Manir u kojem oni doživljavaju trening i konstantno ponavljanje garantiraju optimalan proces učenja. Za individualni tehnički razvoj, 'domaća zadaća' ostaje veoma važna. Tokom treninga dajte maldim igračima stvari koje mogu prakticirati u svom okruženju, npr., dobro poznate Coerver-tehnike. Recite im da su tehnike potrebne u smislu igranja igre i posvetite vrijeme tokom narednog treninga da to odradite. 'Monitoring domaće zadaće' stimulira i motivira. Trener i njegovo osoblje: istomišljenici (Euro 92)Komunikacija je esencijalna (1992)

Podsjetnik: Mala digresija. Nedavno, u šumi Zeista, vidio sam majku sa dvoej djece i psom, kako izlaze iz automobila. Pas je, najednom, počeo tršati, intuitivno prepoznavajući okruženje kao teren za igru. Sa djecom to nije bio slučaj. Njihova majka prvo je morala iznijeti dosta ideja. U tom momentu, shvatio sam da današnja djeca više ne prepoznaju mnoge lokacije kao mjesta za igru. Po njihovoj osobnoj percepciji svijeta, za njih je parking prostor samo parking prostor, svakako ne idealno igralište za fudbal. Košarku igraš na košarkaškom terenu. Ko, još, dolazi na ideju da, ako imaš četiri kante za smetlje, one mogu biti golovi za srčanu fudbalsku utakmicu? Zadatak je omladinskih trenera, roditelja i nastavnika da nauče djecu, ponovno, da vide terene za igru, otkriju ih...i iskoriste.

7v7 proces izgradnje tima se ne razlikuje mnogo od 4v4. Jedine oblasti u razvoju, koje se razlikuju, i mnogo su zahtjevnije, su osjećaj za veći prostor i pozicionu igru. To se

događa bez napora: tko da nema više taktičkih lekcija. Ono što je važno je da kroz dobro vođenje tokom mnogih formi igre, stavri su jasnije mladim igračima, gdje i kako trebaju biti urađene. Korištenje dobrih rješenja situacione igre, kao u primjerima.

Omladinski treneri moraju biti pozitivni, što je više moguće i stvoriti uživanje igre, a indvidualna percepcija igrača je najvažniji ishod. Roditelji i tim lideri moraju, također, biti uvjereni u potrebu toga. Što je ranije moguće, mladi igrači bi trebalo da nauče poštivati uloge svih sudaca. U stvarnoj emocionalnoj (meč) atmosferi, to, svakako, nije lako. Baš kao i mladi igrači, suci, također, prave greške. Za njihov razvoj fudbalera i osobe, potrebno je da mladi igrač nauči prihvatati uputstva sudaca. Potreban je dobar primjer omladinskog trenera, ili roditelja uporedo. S druge strane, sudac mora razviti 'osjećaj', u duhu pravila, potpunog shvatanja meča na nivou omladinskog igrača, na terenu.

Sa E-omladinskom, forme meča kao što je 8v8 i 9v9 mogu, također, biti korištene. Dakako, one su kompleksnije nego 7v7. Oni, ponovno, zahtijevaju više fudbalske zrelosti. Zato je, KNVB odabrao 7v7 za ovu starosnu kategoriju, kao najočigledniju standardnu formu za takmičarske mečeve na turnirima. Ja se slažem sa ovim izborom. Neki taletirani igrači iz E-omladinske, nadareni, kad je riječ o zrelosti sa mečeva, pogodnisu ua kompleksniju 11v11 formu. U omladinskim programima vrhunskih klubova, E-omladinska je u stanju igrati 11v11 formu.

RAZVIJANJE KVALITETA IGRE 11V11(10 DO 12 GODINA STAROSTI)

naredna kategorija grupe sa svojim kvalitetama je 10 do 12 godina starosti, D-omladinska (u Holandiji). Sa dobrim procesom učenja, proces od 5 godina, pa nadalje, moež se očekivati da fudbalska zrelost prosječnih D-omladinskih igrača bude dovoljno razvijena da igraju 11v11.

Važan cilj trening aktivnosti je razviti D-omladinsku igru do 11v11. Ovo je veliki korak, ne samo individualno, već, također, timsko-taktički. Mnogo veći zahtjevi se postavljaju pred mlale igrače.

Uvid u igru i tehnička vještina se razvijaju kod ove starosne kategorije kroz igru pojednostavljenog situacionog fudbala, tzv. , osnovne forme. Da ponovim, komponentama igre se manipulira. D-omladinska grupa nalazi veće prostore i još više otpora koji se odnose na oponenta, brzinu vladanja loptom, duelima i efikasnim pokretom (birajući dobre pozicije).

Nova osnovna forma treninga dolazi na scenu: meč sa većim golovima i golmanima, u manjim prostorima. Npr., 5v5 ili 6v6, sa prekidima. Nadalje, individualni trening kao domaća zadaća ostaje esencijalan kao razvojni element.

11v11 je 'stvarni' meč na velikom terenu. Preferirane pozicije u odbrani, tranziciji i napadu dolaze naprijed. Pojedinac sa svojim fudbalskim iskustvom u tehnici, taktici, mentalnoj i fizičkoj oblasti doprinosi većoj pažnji kad je u timskoj ulozi.

Timsko-taktički, osnovni elementi iz 4v4 i 7v7 ostaju osnova razvojnog procesa. Tu se pojavljuju novi sastojci. Sada se više pažnje posvećuje oraganizacijskoj formi i zadacima i funkcionalonim pozicijama. Mnogo veći prostori traže bolju pozicionu igru. U početku,

ovo će svakako dovesti do pada individualnih performanci. Ovi igrači moraju se uskladiti sa većim prostorima i distancama, sa više igrača, više opcija koje su kompleksnije, sa novim pravilima igre (ofsajd se ne koristi kod F ili E omladinskih igara) i drugim odobrenim zadacima. Nadalje, ne zaboravimo veće odgovornosti njihovih zadataka i funkcija.

Još je individualni razvoj centralni. Kroz dobro vođenje, osnovni timsko-taktički elementi se dalje razvijaju. Tokom igre, možete posmatrati kako njima vladaju.

Kao što je pomenuto ranije, nivo izvedbe 11v11 je početna tačka za trening aktivnosti. Ne radi se o nizu materijalnih vježbi. Previše raznovrsnosti prilikom trening aktivnosti je, obično, dokaz nedostatka trening ekspertize, ili, jednostavno, lijenosti. Konstantno ponavljanje osnovnih formi ostaje važno. Moraju mirisati na pravi fudbal (kao što je 5v2 ili njena varijacija). Kvadrat, gdje se ova forma igra, je mini slika u ogledalu stvarnog fudbalskog terena.

Formu 5v2 ja zovem arhetip pozicije i kombinacijskom igrom. Imate mogućnosti da manipulirate stepenom poteškoće na sve moguće načine. Možete napraviti ugao veći, igrati sa više, ili manje dodira lopte, imati minimalan broj pasova za gol, i slično. 5v2 i ostale forme proizašle iz nje (5v3, 5v4, itd.) su idelne forme igre za vježbu osnovnih tehnika u situacionim igrama koje se rapidno mijenjaju. Nakon tog amžemo razgovarati o razvoju funkcionlnih tehničkih sposobnosti. Samo na ovaj način igrač može simultano razviti kvalitet koji je odlučujući za njegov nivo i klasu: fudbalsku inteligenciju.

Takve osnovne forme sadrže sastojke stvarne fudbalske igre. Igrači to čine rado i to je veliki izazov. Prema optimalnom iskustvu, možete beskrajno ponavljati osnovne forme, sa bilo kojom starosnom grupom.

Zadatak omladinskog trenera je, također, da oživi smisao igre. Omladinski trener može efikasno raditi jedino ako je u stanju da ponavlja i ponavlja svojim učenicima značaj trening forme u odnosu na stvarnu igru. Samo tada je učenik u stanju napraviti prevod u stvarnu igru. Ovo je razlog za beskrajno ponavljanje osnovnih formi.

Naročito u Holandiji, činimo da se mladi igrači u najranijem dobu priviknu na najvažniji temelj holandskog stila igre: na svakom meču, pa tako i 4v4 i 7v7 mečevima, da napadaju što je moguće više. To zahtijeva posjedovanje lopte i pokušaj da se ponovo dobije brzo ankon guboljenja, što zauzvrat traži individualne i timske kvalitete pod pritiskom, tako da brzo povrate loptu. Cilj fudbala je kreirati šanse, dati golove, i igrati za pobjedu. Uvijek tražiti i napraviti inicijativu je osnova tog principa. Ovo važi samo ako imate prednost nad oponentom. Prednost nad oponentom ovdje znači imati izrazito organiziranu odbranu. Kod posjeda lopte, radi se o kreiranju izvanrednih šansi za zgoditak preko dobre pozicione igre i kombinovane igre.

Trebalo bi biti jasno da, od vrha do dna, od mladih do starih, ovaj temelj stila igranja može biti usmjeren natrag na trening aktivnosti. U Holandiji, nalazimo da napadački stil osigurava najbolje igrače iskustvo i satisfakciju. Ovo zovemo smisao, značaj igre. Baš, kao što je pobjeda smisao i značaj igre. Zato, ova dva smisla moraju biti osnova za sadržaj trening sesija na svim nivoima. Ovo postavlja velike zahtjeve na pozicionu i kombinacijsku igru, koje, nadalje, traži visoki kvalitet pojedinca i timsko-taktičke vještine. Što je više razvojni igrač sekundaran premka rezultatu, manje je to slučaj slobodnog razvoja.

Današnji profesionalni fudbalski svijet, još opterećen komercijalnom važnošću, sileti Holanđane u međunarodnom fudbalu da također 'razvodne vino'. Bilo kako bilo, esencijalno je da u omladinskom fudbalu do 16, 17 godina starosti, naša filozofija igre ostaje na pravom mjestu. Bez taktičkih omotača. Igrati za pobjedu. Jednostavne smjernice o tome kako se najbolje razviti kao tim. Svako traži za sebe svoj put da to uradi, sa trenerom kao vođom, ne kao komandantom. Dosta je vremena za to od 17-te godine nadalje. Dosta omladinskih trenera još ima tendenciju da koristi različite trening vježbe. Oni se boje da njihova ekspertiza dolazi u sumnju ako to ne urade. Dobar omladinski trener, ukomponovan u umjetnost dopuštanja svojojgrupi izvedbe standardnih trening aktivnosti koje se odnose na formu igre, dakako, pojednostavljene, to su odgovori na izazov i percepciju koje traži mladi fudbaler. Osnovne forme su refleksija 'stvarnog' fudbalskog meča, gdje su mladi fudbaleri konfrontirani oponentima, suigračima, golovima, definiranim prostorima, pravilima igre, i opcijama kako naći rješenja za kompleksnije, ili jednostavnije fudbalske situacije! Ponavljanje ovih osnovnih formi je zlatno pravilo za svaku omladinsku trening sesiju. Postoji, također, smjernica da svaki trener mora završiti sa formom gužve, 4v4 ili 7v7. Ako omladinski trener uradi svoj posao dobro, mladi fudbaler bi trebao prepoznati znanje stečeno u situacionoj igri i iskoristiti ovo znanje u finalnoj gužvi.

RAZVOJ SAVJESNIJEG PROCESA IZGRADNJE TIMA(12 – 14 GODINA STAROSTI)

Proces izgradnje tima C-omladinske ne može samo tako proći lagano. Ova starosna grupa nudi sve aspekte savjesnog procesa izgradnje tima. Sa 12 – 14 godišnjacima, naročito je riječ o razvoju unutarnjeg uvida i prepoznavanju konsekvenci osnovnih elemenata holandskog stila igre u odbrani, tranzicije i napada. Ovo važi za sve igrače, na njihovim pozicijama ili funkcijama, u odabranoj timskoj organizaciji. Mladi iz ove grupe moraju postati svjesni da je da se igra fudbala igra više bez lopte nego s loptom. To znači da što više igraš 'glavom', lakše ti je nogama! Moraš naučiti da siuvijek uključen u igru, bilo u odbranu, tranziciju ili napad.

Holanđani su poznati po svojoj visoko kvalitetnoj pozicionoj igri. Osnova ovog stila vodi se od C-omladinske. Prvi korak u timskoj taktici, koji najmlađi igrači trebaju napraviti je da rade zajedno u odbrani, da drže opoziciju i zajedno ponovo dođu u posjedovanje, što je prije moguće. Pažnja se, također, posvećuje tranziciji, gdje svaki igrač, direktno ili indirektno, igraju svoj dio.

Sa ovim razvojem pojedinac uvijek ostaje centralni. Također, C-omladinci traže svoj osobni put, i maju slobodu u svojim akcijama. Biće jasno da metodički razvoj ide kroz omladinski proces učenja. Zato su im generalne taktičke smjernice na raspolaganju. Tako omladinski igrači mogu doći do svog potpunog razvoja zahvaljujući individulanoj slobodi u 11v11 strukturi i tipičnom stilu igre. Od omladinskog trenera se traži da pravi značaj ovih smjernica jasan svojim igračima. I, naročito uvid, da kroz i sa drugima, on napravi najviše od svojih specifičnih kvaliteta. To vodi ka najvećoj satisfakciji, uživanju igre.

Sve dok je individualni razvoj prioritet, iako u sponi sa ostalim igračima, još je pravo svakog igrača 'da činiš što hoćeš sa loptom'. Kombinacija jednog dodira je najteži dio tranzicijske timsko- taktičke igre. Dakako, u odnosu na individualni razvoj i percepciju,

ovo se ne uklapa sa prinudnim razvojem. Sve dok ovo ostane centralno, svaki omladinski igrač mora imati slobodu da razvije i izvede idnividualne akcije. Njegova rastuća odgovornost za izvedbu tima trebaće dati značaj ovim akcijama. U momentu kad uđe u profesionalnu atmosferu, ova sloboda nestaje. Akcije moraju postati timski efikasne. Fascinantan proces.

Sa metodičke tačke u starosnoj grupi od 12 – 13 godina, gedneralno, akcent se stavlja na timsko taktičke smjernice tokom odbrane. Sa 13 – 14 godišnjacima smjernice se pomjeraju na tranziciju i napad. Ponovno, radi se o individualnoj interpretaciji uloge C-omladinske grupe u okviru timskih funkcija.

Naročito u grupi od 12 – 14 godina, to postaje jasnije treneru čiji su igrači razvili dovoljno uvida za postepenu zrelost za 11v11 igru.

Najvažniji razvojni ciljevi za starosnu grupu 12 do 14 godina:

Razvoj individualnih kvaliteta da se bude u stanju (učiti) igru 11v11 što je bolje moguće.

o Daljnji razvoj individualne tehnike ostaje centralni. Zato se pojačava broj trening aktivnosti. Igrano u dobro poznatim osnovnim formama igre:

5v2 i njene varijacije; 1v1 i njene varijacije; 4v4 (5v5, itd.) bez golmana; 4v4 (5v5, itd.) linijeski fudbal; fudbalski tenis.

o Kroz razvoj 6v6 igre (mali tereni sa velikim golovima). Razvijaju se kvaliteti kao što su:

oštrina markiranja i oštroumno markiranje prostora; tranizicije (od posjedovanja do odbrane i obrnuto); tranzicije i završetka na golu.

o Kroz trening mečeve (8v8, itd.) sa funkcionalnim linijama (odbrambeno, sredinom terena, napadom).

o Zadaća sa posebnim osvrtom na tehničke vještine kao što su pasovi, zamke, primanje i dribling, ostaju važne.

Razvoj timskih kvaliteta za igru 11v11 što je bolje moguće unaprijeđena je kroz značaj za tinmsko-taktičke smjernice. Trening mečevi 11v11 (10v10) su najprikladnije.

o Sa 4v4 (5-6 godina starosti), i 7v7 (6-11 godina starosti), razvoj jednostavnog timsko-taktičkog razumijevanja (praviti iskorištenost prostora zajednički; ne dolaziti do lopte u isto vrijeme; učestvovatiu igri tokom posjedovanja lopte, ili kad drugi tim ima loptu; značaj timskog rada) u igri jednostavnije timske uloge tokom odbrane i napada (7v7) se radi 's lakoćom'. 7v7 postavlja visoke zahtjeve na pozicionu i kominaciujsku igru.

o Sa 11v11 počinje razvoj preferiranih uloga za igrače u okviru stvarnih mečeva. To znači razvoj uvida u glavnu ulogu tokom odbrane, tranzicije, ili napada. To, također, znači uvid u uloge podrške. Ovo ima više veze sa kohezivnošću. Šire dimenzije terena, također, traže bolju pozicionu igru.

Zlatno pravilo: još jednom, individualna akcija je najvažnija (i traži najviše petlje i smjelosti). Timski rad mora rezultirati iz interpretacije jednostavnih timsko-taktičkih smjernica, preko trenera i traženjem kombinacije igre. Pustite ih da igraju. Oni će naći za sami kroz interpretaciju i vođenje.

Podsjetnik:Veliki je korak od 7v7 do 11v 11, ali jedan, koji bi prosječan jedanaestogodišnjak bio u stanju napraviti. Dakako, sa mnogim vrhunskim klubovima, amaterskim i profesionalnim, taj razvojni nivo se dostiže ranije. Devetogodišnji i desetogodnišnji talenti, često su spremni za to, uzimajući u obzir njihove tehničke, taktičke i fizičke kvalitete koje koriste u mečevima.

RAZVOJ KOREKTNOG MENTALITETA MEČA(14 – 16 GODINA STAROSTI)

Sa B-omladinskom, starosna kategorija grupe od 14 – 16 godina starosti, najvažniji cilj u njihovom razvoju je ispravan mentalitet meča, kako individualnog tako i timskog igrača. Ovi igrači moraju sve više pokazivati namjeru da žele pobijediti. Zato trebaju znati šta trebaju raditi, i šta ne trebaju. U ovim godinama, pored svoje osobne interpretacije uloge u timu, treba se učiti kako se žrtvovati za svoje suigrače. To je momenat za manje slobodan individualan i timsko-taktički trening. Koji specifični kvaliteti pripadaju njihovim zadacima i funkcijama protiv osnove specifične organizacijske forme? Šta je potrebno za naprednu pozicionu igru? Tehnika dodavanja i tehnika glavom postaju važne komponente. Sve postaje dosta neslobodno, ali nikad, stvarno, autoritativno nametnuto.

B-igrači prezentiraju sastojke meča razgovorom i vođenjem. Sa specifičnim ogranipčenjima, oni imaju slobodu da djeluju iz svog osobnog pregleda. Ali ako ima šansi da bude pobjednik, on mora biti otvoren za timsko-taktičke aktivnosti. Tim je garancija za optimalnu izvedbu meča. Njegov dio treba da je jasan njegovim suigračima i obratno.

Nadalje, oblasti u kojima igrač pokazuje svoj talenat mora biti dalje razvijen. Ko je prikladan za koju poziciju i zadatak?

Zaključimo, B-igrač mora učiti da izvede jednostavne timsko-taktičke strategije. Ponovo, osobna interpretacija toga ima prioritet! Sve u ovoj starosnoj grupi radi se protiv većih, jačih, bržiuh i oštrijih protivnika. Takmičarski meč postaje važniji za B-igrača kad je riječ o njegovoj sposobnosti da razvije kvalitete za određenu poziciju u timeul. Korak po korak postaje jasnije na kojoj poziciji osnovne kvalitete igrača mogu biti korištene. U 18. godini, ovaj proces mora biti završen.

Najvažniji razvojni cilejvi za 14 – 16 godišnjake:

Za individualni razvoj:o Vladanje brzinom visočijih lopti preko pojačanja otpora tokom meča;o Bolji uvid i pregeled;o Poboljšanje vještina tehničkih zadataka;

o Fizičke kvalitete: Brzina; Snaga u duelima; Snaga u skokovima.

o Kvalitete tokom mečeva, koje su potrebne kako bi se nosiloi sa jačim otporima:

Oštrina; Sposobnost za preuzimanje borbe; Smjelost; Snaga u duelima; Timska disciplina; Naučiti igrati u službi suigrača.

Daljni proces izgradnje tima:o Više i više konzistentnosti kad je riječ o osnovnim zadacima u okviru

organizacije i u odnosu na Holandski stil igre;o Više uvida u vezi sa odbranom, trenzicijom i napadom izvan specifičnih i

dodatnih uloga u tom pogledu;o Bolja poziciona igra i veća hitnost ka efikasnijoj kombinacijskoj igri;o Postajanje svjesnosti generalnih timsko-taktičkih smjernica.

Podsjetnik: Sve prethodno pomenute trening aktivnosti sa 12 – 14 godišnjacima vae i za B-

omladince. Više pažnje se posvećuje boljoj kombinaciji igre u okviru formi trening mečeva (8v8, itd.). Treniranje 11v11 postaje oštrije.

Kad god B-omladinci, npr., imaju na raspolaganju 3 ili 4 trening sesije sedmično, ima mjesta za specifične tehničke 'zadaće' tokom trening sesija. Također, za specifične kondicione treninge, npr., izdržljivosti, sprinta i treninga koordinacije.

Također, kad je riječ o razvojnim ciljevima za 14 – 16 godišnjake, neki igrači su u stanju prihvatiti ih mnogo ranije.

RAZVOJ TAKMIČARSKE ZRELOSTI(16 – 18 GODINA STAROSTI)

Za igrače od 16 – 18 godina starosti (A – omladinska) razvoj zrelosti meča je najvažniji cilj. Oni trebaju razviti pobjednički mentalitet, ili, makar nacrt mentaliteta. Rezultat je taj koji je važan. Timsko-taktičke smjernice za sve igrače su sad stavljene na mjesto trenera. Vrijeme kad oni mogu izvesti svoj zadatak i funkcija načina na koji su naučeni da treba biti urađena su gotovi. Trener će specificirati smjernice za svaki meč. Adaptacija oponentu se pojavljuje sve više kad trener osjeća da je potrebno. Kad vas trener stavi na klupu, morate to prihvatiti. A-omladinski trener treba sebe dokazati tokom svakog meča i trening sesije.

Važni specifični razvojni ciljevi za 16 – 18 godina starosti za igru 11v11 na najvišem omladinskom nivou:

U odnosu na individualni razvoj:o Brzina akcije postaje važnija. Ovo se traži zbog pojačanog

defanzivnog pritiska stavlejnog na svakog igrača. Većina igrača neće

uspjeti u dostizanju vrha (amaterskog ili profesionalnog). Nadalje, odgovornost koja se odnosi na značaj izvedbe dobro postavlja dodatni mentalni pritisak na igrače;

o Razvijanje ispravnog tajminga (osjećaja za vrijeme) za pravljenje akcije igra važnu ulogu u vođenju i interpretiranju sitacija (kreiranje budnosti);

o Kod ove starosne grupe nije lako savladati disciplinu potrebnu vrhunskom sportašu. Utjecaj trenera u ovoj fazi je neprocjenjiv.

Odnosi prema timsko-taktičkom razvoju:o Pored generalnih timsko-taktičkih smjernica, specifične taktičke

smjernice postaju primjenjive na A-omladinskom nivou. Sve više, svaki igrač treba se nositi sa određenim timsko-taktičkim zadacima koji su mu nametnuti za određeni meč. Pored toga, mentalni teret raste. On mora naučiti da prihvati odluke napravljene od strane trenera i da slijedi timska pravila, čak i kad se ne slaže s njima. Ako ne može ovo raditi, nedostajaće mu potrebne težine i istrajnosti za uspjeh.

KORACI ZA USPJEH FUDBALA ODRASLKIH(18 – 21 GODINE STAROSTI)

Došlo je vrijeme kad igrači trebaju pokazati svoju zrelost vrhunskog fudbala. Sa 19 godina starosti oni ulaze u svijet fudbala odraslih. Oni tebaju posjedovati dovoljno zrelosti meča kako bi bili u stanju zauzeti poziciju na višem nivou fudbala. Oni će uspjeti na vrhunskom nivou profesionalnog fudbala, ili na nižem nivou profesionalonog fudbala, ili će biti dobrodošli u veliku grupu vrhunskih amaterskih igrača.

Za većinu 18 godišnjaka ovo izgleda prevelik korak, naročito timsko-taktički i mentalno. Imati performancu pod velikim pritiskom postaje novi otpor za njih. Njima nedostaje iskustvo u savladavnju ovog pritiska. Ovaj pritisak se pojačava prema ogromnom značaju rezultata mečeva, fanova koji su za i protiv vas, vaše popularnosti, medija i finansijkih aspekata. Također, vaši suigrači stavljaju prititsak na vas kroz svoj kriticizam. Nema mjesta za pravljenje isprika. Vi samo trebate napraviti performancu.

U tim teškim uvjetima samo nekoliko ih pobijedi na početku. Pričekati nečiju šansu i iskoristiti mogućnost traži mentalnu čvrstinu. Većina će se morati razvijati dalje u drugom timu. Ovo je mediokritet razvojnog okruženja u smislu nivoa takmičenja i načina iskustva igre. Ovaj tim sadrži igrače svih godišta, privi tim igrača koji su rehabilitirani nakon povrede, igrači koji koji nisu dostigli nivo dovoljno dobar za premijer tim i koji su razočarani, i mladi i nadolazeći igrači. Mečevi se obično igraju po9nedjeljkom uveče pred 'gomilom' od 50 gledalaca, uglavnom porodice i prijatelja. Neki igrači imaju hrabrosti da se prebace u klub nžeg nivoa gdje imaju dovoljno vremena za igru u prvom timu i dobiju vrijedno iskustvo.

Očigledno je da mnogo 18 – 21 godišnji talenti prolaze korz teške faze. Dosta talentiranih igračaq nikad ne izraste iza toga i mnogi odustaju. Kao što je rečeno ranije, tranzicija ka fudnbalu odraslih zahtijeva specifičnu mentlnu čvrstinu, koju ne možete razviti prije 18 godine starosti i igranja protiv dobrog protivnika.

Naročito tokom prvih nekoliko mjeseci, tenzije talentiranih igrača rastu zbog njihovih specifičnih kvaliteta, zbog činjenice da oni prejako trude, ili se boje da preuzmu inicijativu. Neki treneri imaju kuraži i mogućnosti da dopuste mladim talentiranim igračima da se razvijaju polagano. Ajax se usudio da to učini u prošlosti i imalu su veliku korist od toga.

Ovi 18 – godišnjaci koji dostignu vrh su, stvarno, nadareni. Primejri ovoga su Kluivert, Seedorf i Davids. Ostali se moraju nadati da postepeno rade na svom putu ka vrhunskom timu. Oni će uspjeti jedino sa klupskim trenerom koji ima smjelosti da da šansu istinski talentiranim igračima. Ovo ima smisla jedino u timu koji je uspješan i širi dovoljno samopouzdanja da uključi talentirane igrače.

Moram, pošteno, priznati da zahvaljujući ogromnim komercijalnim interesima, današnji treneri primaju minimalan prostora i povjerenje. Tim treba igrati. Trener mora nametnuti svoju volju orkestru. Kad stvari ne idu lagano, pritisak raste svakodnevno. Nije dobro imati sažaljenje za mlade igrače. Prvi tim je tim koji treba da ima performacu, ne da razvija talenat!

Ovo je zbog toga što su profesionalni klubovi nedavno diskutirali postavljajući ligu za 19 – 21 godine starosti, koja će zamijeniti trenutno takmičenje za druge timove. Velika je potreba za trenerima koji su specijalisti u radu sa igračima ove teške starosne grupe i znanju pravih prioriteta za ovu važnu grupu igrača:

Važna fokusna tačka za 18 – 21 godine starosti:

Generalno:o Tranziciona faza za vrhunski nivo fudbala traži da bude ispunjena

jakom konkurencijom. Tokom ovog perioda, ovo je esencijalno u pravljenju prekida na putu do vrha. Trenutna liga za drugi tim profesionalnih klubova nikako se ne uklaapa u dostizanju ovoga.

o Više nego ikad, zbog visokih zahtjeva, korak od omladinskog fudbala do vrhunskog fudbala odraslih je prevelik za većinu igrača.

o Vrhunski klubovi bi radije investirali u strane igrače da odmah dostignu nivo performance.

o Zbog ovoga, to postaje čak, teže za 18-godišnjake da zauzmu mjesto u prvom timu, čak i da sjede na klupi! Tokom ovog perioda naučite da zasučete rukave, investirate u sebe i vjerujete u sebe. Doći će momenat i umjetnost je biti spreman kad će se dogoditi da vam posluži na kraju.

o Često je osjetljivije napraviti premještaj i steći dragocjeno iskustvo u klubu nižeg nivoa. Ovo, također, traži dosta mentalne snage.

o Ova starosna grupa treba trenera koji stikmulira, daje sugestije i savjetuje.

Individualni razvojo Trenirati naročito jako one specifčne tehničke kvalitete koje se traže na

vašoj poziciji. o Kad je potrebno pokušajte igru na drugačijoj poziciji.

Timsko – taktički razvojo Suvremeni trener će primijeniti dosta timsko-taktičkih trening

aktivnosti. Zahvaljujući statusu ove grupe oni će, često, funkcionirati

kao 'otpor' igrača prvog tima tokom simulacijskog procesa u trening sesijama, Uraditi najbolje što možete u toj ulozi i shvatiti potrebu za to će donijeti uspjeh u postajanju vrhunskog igrača.

Podsjetnik: Ide u prilog igačima ove starosne grupe kad su odabrani za nacionalni

omladinski tim U-23. Ovi igrači stiču jedinstveno iskustvo tokom kvalifikacijskih mečeva i važnih šampionata: taktički, mentalno i fizički.

U sadašnje doba, mladi igrači u Holandiji rijetko rastu u teškim životnim uvjetima. Život je lagan za njih i oni zarađuju mnogo novaca u najranijim godinama. Za to ne možete kiriviti njih, ali ovo čini ekstra prepreku u mentalnom razvojnom procesu. Ne, samo, za ikgrače, već, sigurno i za trenere.

Treba biti jasno da mladi i budući igrači, na prekretnici ka prvom timu, moraju posjedovati mentalnu čvrstoću:

o Stvarne kvalitete meča. Pod ovim mislim, snagu da uzmu udjela u borbi i da se ne boje napraviti greške. Trebaju biti sigurni u sebe, bez precjenjivanja sebe, biti pametan, agresivan, ali ne zaslijepljen. Biti izdržljiv. Nikad i nipošto ne odustajati. Razumjeti potrebu jednostavnog igranja. Igrati svjestan svog zadatka. Biti miran i uzdržan. Imati dobru koncentraciju. Biti u stanju brzo anticipirati nove situacije. Biti u stanju manipulirati sucem. Imati hrabrost za preuzimanje rizika i sliejdeći put ne napraviti ga. I, uvijek, željeti biti najbolji što možeš, želejti biti pobjednik! I posljednje, ali ne manji važno: vaša odgovornost za timsku performancu mora uvijek biti motivacija da izvedete svoju ulogu bolej nego što se od vas može očekivati.

o Ispravan trening mentalitet. Uvijek tjerati sebe na trening. Ovo vezuje osjećanje skladnosti i želje za ekstra trening satima za rad na određenim kvalitetama. Buditeprijemčivi za timsko-taktičko školovanje. Vodite brigu o svom tijelu i opremi. Komunicirajte. Stupite u kontakt sa suigračima. Pričajte, često, o fudbalu i pravite pozitivan doprinos atmosferi na treningu.

o Profesionalni način života. Budite samodisciplinirani. Drznite se da živite ali ostanite pod kontrolom. 'Zdrav' kućni život čini čuda. Imajte osjećaj za ispravne rekreacijske aktivnosti. Budite kompetentni u kontaktu sa medijima. Budite prijateljski sa fanovima. Imajte poštivanja za svoje suigrače, administratore, direktore i članove organizacije. Nemojte imati poteškoća sa načinom življenja života sportaša.

Da li je to čudo koje mnogi dobri igrači ispuste?

Očigledno, talentirani igrač ne posjeduje sve gore navedene kvalitete kako bi uspio na vrhu. U pitanju su ispravne proporcije. Moguće je raditi vrijedno na razvoju željenih kvaliteta! Ovo nije jednostavan zadatak. Kad ste mladi i bogati želite obojiti grad u crveno, s vremena na vrijeme. To je moguće, sve dok možete kontrolirati sebe i dok iskušenja ne vladaju vašim životom. Ovi igrači trebaju podršku od svojih roditelja, timskih menadžera, trenera i suigrača u ovom teškom periodu.

Mnogi mladi talenti odustaju nezrelo, ponekad zbog drugih interesovanja. Ovo nije iznenađujuće, kad se uzmu u obzir mogućnosti izbora koje imaju ljudi u današnje

vrijeme. Drugi odustaju jer ne uživaju u atmosferi u klubu. Velika grupa to ne sprečava jer joj nedostaje mentalne čvrstoće, koilko god taletnovani bili. Njima, često, nedosraje tehničkih i taktičkih kvaliteta kako bi zadovoljili narastajuće zahtjeve vrhunskog fudbala modernog doba.

Važno pitanje trenereima ovih mladih talenata bi bilo: da li su kvalitete igrača povezane sa njegovim karakterom ili one mogu biti pod utjecajem odvojeno od karaktera? Moje iskustvo trenera me naučilo da sa ograničenjima karaktera ima mjesta za utjecaj, pozitivan ili negativan. Životno i radno okruženje igra važnu ulogu. Različiti ljudi mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na igrača. U okviru ovog živtonog i radnog okruženja brojne situacije se pojavljuju koje odgovaraju utjecajima na osobnost talentiranog igrača. Članovi porodice, nastavnici, prijatelji, djevojke, i, u okviru fudbalskof scvijeta, naročito, treneri i timski menadžeri mogu zacrniti ili slomiti karakter mladog fudbalera. Mladi igrači, često, ne shvataju da ih ljudi, koji ih okružuju, cijene, i nisu kritični prema njihovom ponašanju, naročito kad njihova popularnost raste. Takvi igrači profitiraju više iz pozitivno-kritičkog vođstva. Više je informativno igraču kad je ogledalo postavljeno redovno ispred njega, nego kad je zapljusnut komplimentima i kad su mu se konstantno podilazi.

Sportski svijet kreira, posebno, situacije koje stimuliraju mentalno formiranje:

Jedan od uzroka je emocionalnost koja je prisutna u mnogim situacijama u kojima fudbaler može naći. To,također, ima veze sa izazovom, koji je prirodno prisutan u svakoj meč i trening formi.

Drugi faktor je da (vrhunsko) sportsko okruženje traži vašu želju za uspjehom i pobjedom, bez obzira na sve. Ovo, također, vučpe sa sobom doživljavanje poraza.

Nadalje, iznenada postajete neprocjenjiv dio tima, postajete odgovorni za svoje suigrače i oni za vas.

Kako se nosite mentalno sa preprekama kad ste, npr., jako povrijeđeni ili iskusite loš period?

Kako se nosite sa trenerima koji pokušavaju iz vas izvući maksimum?

U svakom slučaju, vi ste dio radne atmosfere koja na vaš utječe mentalno. Mnogi igrači ne uspijevaju u ovom formiranju i utjecajnom procesu.

Mogu li specijalisti u mentalnom treningu igrati važnu ulogu za ovu grupu i starije igrače? Da i ne. Ne kao klinički psiholozi koji utječu na svoje pacijente, već više kako 'psiholozi' koji znaju 'in' i 'out' (šta treba a šta ne) specifičnog životnog i radnog okruženja vrhunskih sportaša. Trener, naravno, prije svega igra ulogu u ovome. Dakako, na vrhu je sasvim ispravno imati određenog mentalnog trenera kao dio tima podrške. Koristim termin 'podrške', s razlogom. Po hijerarhiji, može postojati samo jedan lider: trener!

STRUKTURIRANE TRENING SESIJE

U okviru fudbalskog procesa učenja, pojavljuju se postepene promjene u strukturi trening sesija. Ovo je zbog nekoliko razloga:

Vrhunski klubovi u Holandiji, profesionalni, kao i amaterski klubovi, često, biraju da povećaju broj trening sesija za svoje omladinske timove. Ovo može

varirati od 3 do 4 sedmično, ili više. Većina profesionalnih klubova ima, zahvaljujući dobroj saradnji sa školskim sistemom, dosta treninga na raspolaganju. Na vrhu postoji i strukturiran dnevni program za talentirane omladince, gdje se školsko i trening vrijeme uklapaju na veoma efikasan način. Većinom, talentirani igrači se uključuju u ovaj program kad polaze u srednju školu (C-omladinska).

Za većinu igrača iz grupe 6 – 12 godina starosti, samo limitiran broj trening sati je dostupan. Tokom trening sesija u ovom periodu, trebaju biti naglašene osnovne igre i njihove varijacije. Dakako, esencijalno je za dobar razvoj igrača da radi tehnički trening kao zadaću.

Kako postaje dostupno više vremena za trening, trening sesije postaju diferenciranije. Naravno, tražene kvalitete meča ostaju početna tačka.

Kad se broj trening sati povećava, ima vremena za perfektuiranje tehničkih aspekta, do detalja. Svakako nakon 16 godina starosti, kad je dostupno više trening sati, trenin sesije bi trebalo, također, da se fokusiraju na razvijanje zadataka i funkcija svakog igrača i trebalo bi biti vremena za individualni trening. Dobro je poznata činjenica da vrhunski igrači intenzivno vježbaju jedan određeni tehnički detalj. Baš, kao što cirkuski artist radi svakodnevno.

Zahtjevi u oblasti brzine, snage i vještine će se samo povećavati u fudbalskoj areni modernog fudbala. Zbog povećanja trening sati, ima više vremena za određeni fitnes trening. Također, u ovoj oblasti se mnogo toga promijenilo, ali specifični fitnes zahtjevi vrhunskog fudbala ostaju fokusna tačka. Nauka i fudbal mogu pomagati jedno drugo, kako bi se razvio ovaj specifilni trening. U Holandiji, trener Heerenveena, Foppe de Haan, uradio je nešto pionirskog posla u oovj oblasti, objavljujući neke napise i istaknute video-zapise pod naslovom 'Kondicioniranje za fudbal'. Interesantna je, također, i knjiga, koju je napisao Jens Bangsbo, pod naslovom 'Fitnes trening u fudbalu'.

I poslejdnje, ali ne manje važno: kako rastu timsko-taktički zahtjevi (14 – 18 godina starosti) ovo će imati posloejdice za timsko-taktički sadržaj trening sesija.

ORGANIZACIJA

Optimalni proces fudbalskog učenja maldih igrača danas traje u totalu 12 godina strukturiranog treninga i mečeva. Počevši od 5 godina strosti (F-omladinske grupe), preko 18 godina (A-omladinska) i dalje. Sposobni omladinski treneri, koji su naročito osposobljeni stručnjaci po starosnim kategorijama, trebalo bi da usmjere ovaj proces. Ovisno o svojim godinama, fudbaleri u Holandiji se suočavaju sa 4v4, 7v7 i 11v11 formom u oficijelnoj meč organizaciji. U okviru ovog procesa, trebali bi se uzeti u obzir prerano sazreli talenti, koji bi bili u stanju napraviti korak ka kompleksnijoj meč organizaciji u ranijoj dobi.

Da bi osigurali ovakav 'idealan' edukativni sistem za igrače od 5 – 8 godina, potebno je da u svakoj fudbalskoj zemlji bude krovna (kišobran) organizacija sa regionalnim kancelarijama. Oni tebaju voditi računa da dobro strukturiran takmičarski sitem i turniri uzmu učešća, sa što više oficijelnih liga. Zrelost i karakteristike tipične za godišta učesnika trebalo bi da budu smjernice za konfiguraciju takmičenja.

Takmičarska konfiguracija treba biti karakterizirana performancom piramida za svaku kategoriju godišta. Lokalno takmičenje za 5 – 9 godina, državno takmičenje za godišta

od 10 –14, i regionalno/nacionalno za 18 godina. Ovakva organizacija brine o državnoj selekciji timova za godišta od 11 –13, regionalnim i nacionalnim timovima od 14 godina naviše. Krovna organizacija, također, formulira smjernice za kvalitetne trening sesije na svim klupskim nivoima.

U procesu perfektuiranja omladinskog edukativnog procedsa, primjećujemo povećanu potrebu za regionalnim fudbalskim trening akademijama. Ove akademije funkcioniraju kao dodatak standardnom klupskom trening sistemu.

Uprkos dobrom imenu omladinskog edukativnog sistema, brzo-promjenivo fudbalsko društvo u Holandiji forsira klubove da optimiziraju fudbalski proces učenja. Postoje šanse da se ovo dostigne. Dakako, to traži dobru saradnju u kompleksnoj strukturi poličkog, komercijalnog, organizacijskog i fudbalskog tehničkog smisla. U ovom timskom radu treba dostići kompromis između stalno-rastućih interesa klubova i interesa fudbala, generalno, pošto su oni zatvoreni u Fudbalski savez (KNVB) i njegove regionalne kancelarije. U ovoj moćnoj borbi, novac je 'korijen svih zala'.

Veoma je frustrirajuće za vrhunske klubove da najbolje razvijeni talenti odlaze da igraju u inostranstvo. Dakako, za svaki klub je obavezno da ima perfektuiran edukativni sistem na mjestu, jer klupski fudbal u Holandiji profitira iz visoko odabarnog individualnog nivoa talenata, prefektuiranog procesa izgradnje tima i ispravnog meč mentaliteta.

TALENTIRANI I NETALENTIRANI

Često je konfuzno ono što sam ranije nazvao odvajanje žita i kukolja. Naročito u promjenama koje nastaju pri 11v11 fudbalu (D-omladinska), postaje jasno ko su talentirani igrači, a ko su rekreativni.

U grupi talentiranih igrača, samo nekolicina su stvarni talenti. Čak i nestručnjak je u stanju prepoznati ove talente. Ovi prirodni talenti privlače pažnju ranije, zbog svojih značajnih pregleda i osjećanja za loptu. Ovi igrači su umjetnici, kreativni igrači i lideri u timu. Najveća grupa talenata, teretnjaka, ističu se kroz naučenu igru radeći marljivo. Oni su bogatstvo tima. Umjetnici određuju ekstra klasu tima.

'Teretnjaci' trtebaju investirati mnogo u sebe kako bi dostigli vrh. Njima nedostaju neke vidljive kvlalitete, bilo tehničko-taktičke, fizičke ili mentalne, ali ne do te mjere da ne bi bili u stanju dostići vrh. Oni imaju najviše koristi od optimalno razvijenog edukativnog sistema, i obično su dobri timski igrači. Oni su neprocjenjivi za tim, kao i za zvijezde. Preciznije, ovi igrači podižu prosjećan nivo performance. Zahvaljujući boljoj kvaliteti trening sesija, individualno i timsko-taktički, u internacionalnom fudbalskom svijetu možemo uočiti kako visok može biti nivo ovih radnih talenata.

Istinski prirodni talenti mogu se prepoznati u relativno ranim godinama. Ovo je u suprotnosti sa radnim talentima, koji, samo nakon njihovog procesa sazrijevanja, kao omladinskog igrača, mogu biti uočeni kao vrhunski talenti. Ajax-Amsterdam i ostali vrhunski klubovi počinju svaku sesiju sa novim mnoštvom F-omladinskih igrača (7 godina starosti). Ovi igrači već su bili selektirani i istraženi intenzivno. Dakako, samo nekolicina se kvalificira da igra na najvišem nivou nakon 12 godina najboljeg treninga. Ostali se prebacuju u druge klubove kao dobri, korisni igrači sa malo nedostataka.

Jedan primjer: Jaap Stam (Manchester United) je generalno viđen kao najbolji centar odbrane u svijetu. Kao omladinski igrač, on nije bilo uočljivo da će postati mogući vrhunski fudbaler. Stam nije privlačio pozornost, ali se u jednom trenutku pojavio kao radni talenat i dosegao vrh. Igrači, kao što je Stam pokazuju da u ovoj grupi radnih talenata postoji obilje mogućnosti za njihov prodor. Ovo je zadaća omladinskih fudbalskih trenera. Mi možemo uveliko utjecati na ovaj proces, i ovo je razlog zašto od najranijeg doba igrači trebaju biti uključeni u dobro strukturirane metodičke trening sesije. Na ovaj način radni talenti mogu dostići svoj potencijal.

Iskusni bivši fudbaleri mogu igrati vaqžnu ulogu u omladinskom edukativnom procesu igrača, naročito kad imaju iskust va sa strukturiranim fudbalskim teoretskim znanjem. Razumljivo je da oni imaju aspiracije prema treneru na višem nivou, ali može biti dovoljno velik izazov da igraju ključnu ulogu u omladinskom fudbalskom edukativnom procesu.

Pozicija radnog talenta u timu pravi razliku za njegove šanse da dostigne vrh. Ova šansa je veća za odbrambene igrače nego za kreativne, kao što su igrači sredine terena i napadači. Naravno, postoje talentirani igrači za davanje golova, koji kompenziraju svoj nedostatak tehničkih sposobnosti sa vještinom bivanja na pravom mjestu u pravo vrijeme ispred gola. Mnogi strikeri koji ne uspijevaju u Holandiji, čine to u inostranim klubovima. Stil igre u toj specifičnoj zemlji zahtijeva manje tehničkih sposobnosti, što je prednost za njegove određene kvalitete. Suprotno se, također, pojavljuje.

Svaki klub u svijetu kupčuje i razvija igrače koji, eventualno, ne dosegnu vrh. Nema boljeg dokaza koji pokazuje težinu procjene deficita radnih talenata u određenom stilu igre. Ovo se, uglavnom, tiče brzine akcije, pregleda, vještina i meč mentaliteta.

U važećoj 'trci miševa' da bi se ostalo u vrhunskoj ligi moderno je uposliti strane igrače. Domaći talenti su sasvim poznati. Tržište dostupnih inostranih talenata je beskonačno veliko. Dakako, oni, obično, ne rješavaju probleme u klubu. Paničarski pristup željama redovno zasjeni zdrav razu. To je dio života. Kao štoo je rečeno ranije: ništa nije teže od nalaženja korektne ravnoteže u timu u smislu odbrambenih, tranzicijskih i napadačkih snaga.

U Holandiji, mi, ponekad, imamo problema da odvojimo ove događaje. Živimo u maloj zemlji i ribnjak talentirane ribe je, relativno, mali, u poređenju sa velikim nacijama. Zato bi procjena trebala biti veća zbog činjenice da je posljednjih 30 godina Holandija bila u stanju ostati u međunarodnom vrhu lanca fudbalske hrane. Ovo se smatra noramlnim u Holandiji. Ali to prirodno nije slučaj. Pored toga, ovi uspjesi su bili dostignuti sa riskantnim stilom igre. Možete se ponositi time! Mi dugujemo ovaj uspjeh razmetljivoj fudbalskoj kulturi, baziranoj na hiljadama amaterskih klubova koji su izvor ovih talentiranih mladih igrača. Vojska volonterskih igrača igra ključnu ulogu u ovim klubovima.

Ovaj uspjeh je, također, zbog toga što je bilo razviijeno u smislu fudbalskog procesa učenja od 1985. god. do sada. Trenerski edukativni sistem za omladinske trenere i omladinsku fudbalsku edukativnu strukturu je jedan od najboljih na svijetu. Holanđani se mogu ponositi ovim. Nema sumnje da, također, u smislu izgradnje tima kao strukturalnog procesa, Holandija ima pionirsku ulogu u svijetu.

Poglavlje 6

PRENOS NA TEREN ZA TRENING

UVOD

Teorija procesa izgradnje tima bila je ekstenzivno opisana u ranijim poglavljima. Ona su bila, često, opremljena različitim primjerima iz moje karijere trenera. Slijedeći korak je prevod ovih smjernica i početne tačke za stvarne trening aktivnosti. Ima jedna stvar koju bih htio unaprijed razjasniti. Svaki trener, na svakom nivou je trenirao neku formu izgradnje tima i još je uključen u ovo. Nemam namjeru izmišljati toplu vodu. Pa, šta je onda? Nivo performance je enormno povećao u posljednjih 50 godina zahvaljujući razvoju fudbala. Timovi su postali defanzivno veoma čvrsti, pa se, zbog toga, sve više traži od tranzicije i napada. Ovo važi za sve vrhunske fudbalske kategorije, također i u omladinskom fudbalu. Biti u stanju ispuniti ove više zahtjeve, ne samo da trebaju bolji fudbaleri da bi bili razvijeni kroz kontinuiran fudbalski edukativni proces od 5. do 20. godine, već, također, postoji i potreba za procesom izgradnje tima koja ide paralelno sa ovim procesom. Ovo uključuje psihološke grane (pogledaj Poglavlje 4) i timsko-taktičke grane (pogledaj Poglavlje 3).

Želio bih naglasiti na početku ovog poglavlja da ovaj proces izgradnje tima nije nikad gotov. Tim nikad nije potpuno usavršen. U malim detaljima oni uvijek mogu biti bolji. Ovi detalji mogu varirati prema utakmici, pa, tako i prema oponentu. Nadalje, neophodan timski duh je uvijek pod nekom vrstom pritiska. Ovo je trka u vrhunskom fudbalu, u kojoj

si ne možete dozvoliti promašaj. Jedan tim će povući drugi sa sobom. Ova knjiga je namijenjena da pomogne potrebnim pomoćnim instrumentima u smislu svakodnevne prakse na terenu za trening.

U ovom poglavlju, aktualne trening sesije će biti u centru pažnje. Ove trening sesije su za mnoge trenerski teški zadatak. Značajan pregled u teoriju prije ovih praktičnih sesija biće dobra podrška. Prije svega, kao trener morate biti u stanju odgovarajuće analizirati igru: 'čitati' meč. Ili, rečeno jednostavnije: morate vidjeti šta je krenulo loše, pa zato i šta treba poboljšati. Ovo može izgledati jednostavno, ali ovo nije slučaj. Emocije okružuju meč i slab uvid u proces izgradnje tima može biti faktor prijetnje.

Kad je meč 'pročitan' kako valja, trener bi trebao biti u stanju opisati sebi šta je bilo loše. Kad on ima ove taktičke probleme otklonjene, tada mora odlučiti koje trening forme posjeduju najviše sastojaka za napad posmatranih fudbalskih problema. Ovo nije, uvijek, jednostavan zadatak.

Naposljetku, morate biti u stanju da simulirate specifičnu situaciju u meču na način da igrači mogu prepozanti problem. Morate kreirati stvarnu meč situaciju, koja uvijek motivira igrače. Na kraju, vi radite sa realnim ciljevima.

Drugi važan faktor je da radite koliko god je moguće sa normalnim dimenzijama terena. Kad imate nekolicinu igrača na treningu, promijenite dužinu terena. Ne biste trebali igrati sa dimenzijama širine terena.

GENERALNI PRIMJER

Na slijedećim stranicama naći ćete trening sesije koje su opisane detaljno, uz konstrantnu podršku mojih pogleda na odgovarajući trening. To je zadatak za sve trenere vrhunskog omladinskog, amaterskog i profesionalnog nivoa, da treniraju i obrate pažnju na detalje. U ovom uvodu limitiraću sebe dajući generalni primjer kako bih rasvijetlio radni okvir.

Pretpostavimo da je posmatrani problem da se odbrana jednostavno ne drži dovoljno na strani terena gdje su oponenti u tranziciji. Morate simulirati situaciju da dođete što je bliže moguće realniosti meča. To znači da organizirate gužvu između odbrambenog bloka i napadačkog bloka. Naglasak će biti na odbrani i, naročito, na pozicionoj igri s lijeve na desnu stranu i obrnuto.

Da biste to riješili, pređite problem sa grupom. Naročito prvaljenjem vizualnog prikaza na tabli u svlačionici, ili na terenu. Malo dalje u ovom poglavlju pod nazivom 'Trening aktivnosti bazirane na timsko-taktičkim zadacima', moći ćete pročitati više o ovome. Nakon što problem napravite vizualnim, s njim će se moći nositi tokom gužve. 11v11 je, naravno, forma najbliža stvarnom meču. Dakako, također je moguće raditi na problemu sa manjim brojem igrača dotle dok su igrači na odbrambrenim pozicijama prisutni.

U ovom slučaju bićete koncentrirani na vođenje tima u odbrani. Također želite za napadače da simuliraju stvarne situacije meča, što je vjernije moguće. Naročito će drugačiji trener sebe zaposliti napadačkim timom. Oba tima bi trebala imati mogućnost za zgoditak. Igrači odbrane bi tebali imati mogućnost da igraju kad ponovno dođu u

posjed lopte. U suprotnom, neće biti u stanju napraviti tranziciju i napad sa drilom, i ostaće u odbrambenom načinu. Ovo nije simulacija stvarnog meča.

Tokom proteklih nekoliko godina posmatrao sam mnoge demo trening sesije u različitim zemljama. Žao mi je što moram reći da ovim sesijama, često, nedostaje simulacije meča. Oni ne rade na taktičkim fubalskim problemima. Redovno, treneri mi kažu da zbog njihove gustine rasporeda mečeva, nemaju vremena da održavaju timsko-taktičke trening sesije. Oni mi kažu da, tokom sezone, mogu održavati sesije kako bi održali dobru fizičku kondiciju i pružili sesije u kojima se igrači mogu oporaviti. Slušao sam od trenera koj rade u Engleskoj i Škotskoj, a u zadnje vrijeme i od trenera u Holandiji. Ima malo istine u ovome, kad trebate igrati dva meča sedmično na visokom nivou. Nadalje, postoje periodi kad vam nedostaju igrači zbog povreda, ili nacionalne timske selekcije. Ovo je sve, naravno, istina: dakako, gdje ima volje ima i načina!

Prije svega, u zadnje vrijeme stičete dosta vremena koristeći video u rješavanju fudbalskog problema koji se javio tokom meča. Mogućnosti su se, u posljednje vrijeme, značajno povećale u ovoj oblasti. Ovo čini prenos na teren za trening mnogo lakšim, sve dotle dok ste u stanju da odaberete ispravnu trening formu.

Također, tokom pred-sesija, možete detaljnije preći preko nekih esencijalnih timsko-taktičkih aspekata koji trebaju poboljšanje. Na početku, treba vremena da bi igrači izveli odabrane trening aktivnosti na zadovoljavajući način. Ponavljajući ove aktivnosti efikasnost će se povećati, a sesije bi trebale trajati samo 20 do 30 minuta.

Odsutnost nekolicine igrača na treningu ne treba biti izgovor da se ne treniraju timsko-taktički problemi. Možete koristiti amaterski tim, drugi tim, ili U –19 omladinski tim. Ovi igači umiru da pruže potreban otpor, koji je apsolutna potreba da bi bili u stanju simulirati odgovarajući realan meč.

Negdje drugo u ovoj knjizi, objasnio sam da je Louis van Gaal, tokom svog treniranja uAjax-Amsterdamu, igrao pionirsku ulogu u ovoj oblasti. Igrači u Ajax-Amsterdamu, eventualno, nisu prihvatali kad suigrači nisu bili sasvim koncentrirani tokom trening sesija. Kao trener, znate da igrači osjećaju da su frudbalski problemi, njihovi problemi. Ovo vodi ka aktivnom učešću igrača tokom sesija, npr., vodeći (trenirajući) jedan drugoga. Tokom priprema za Europske i Svjetske šampionate, tražio sam da igrači nacionalnog tima daju sve od sebe tokom gužve u kojoj su timsko-taktički aspekti naglašeni.

Igrači su jedino sposobni da se potpuno koncentriraju na timsko-taktičke probleme za kratak period vremena. Da li možete samo tada biti uspješni? Bolje je držati kratke igre (gužve, grupne?) koje traju maksimalno 20 do 25 minuta u kojima igrači daju sve od sebe, nakon toga da igraju 45 minuta u kojim oba tima gube svoj meč mentalitet.

GENERALNI KRITERIJ

Ovo su generalni kriteriji koje treba slijediti tokom timsko-taktičkih trening sesija:

Realan timsko-taktički aspekt sa oficijelnog meča je naglašen tokom trening sesija. Ovo se može odnositi na timsko-taktičku strategiju; defanzivno, tokom tranzicije, ili napada, koju želite razviti, ili na aspekt koji nije dovoljno sazreo u meču. Prvi aspekt ej više generalan, drugi specifičniji. Tokom omladinskog fudbalskog procesa učenja radimo više sa generalnim timsko-taktičkim razvojim procesom; i, na vrhunskom profesionalnom nivou radimo sa specifičnim detaljima koji trebaju biti imenovani. Ovim prilazite ka ograničenjima uvida koji posjeduju igrači.

Dobra timsko-taktička sesija treba imati jasno opisan cilj. Mora biti dobro definirana i razumljiva za igrače. Oni su ti koji trebaju dostići ovaj cilj!

Ova cilj je uobličen u trening aktivnost koja osigurava da timsko-taktički aspekt stvarno bude razvijen. Težak zadatak!

Trener shvata da trening aktivnost skicirana u detalje treba biti usklađena kad tokom izvedbe postane jasno da aktivnost ne ide kako valja i kad cilj neće biti dostignut.

Prije nego trening počne, trener je naučio detaljno sve o ispravnoj organizaciji sesije. Također, potrebno je da bude u stanju dostići cilj.

ORGANIZACIJA

Smjernice mogu, također, biri formulirane u smislu organizacije timsko-taktičke trening sesije:

Da li koristite cijeli teren? Ili samo dio? Ka odlučite da radite kasnije, suočavate se sa kraćim terenom. Npr., kad igrate 8v8. Ovo je poređenje sa, npr., generalnom taktičkom aktivnošću, koja može biti izvedena na bilo kojem dijelu terena (5v2, 6v3, itd.). Akcent ne leži na timsko-taktičkom već na individualno taktičkom razvoju.

Kako pravim liniju mojih igrača? Koja je realna pozicija na početku trening aktivnosti? Kao dodatak cilju, ovaj izbor, također, ovisi od timske organizacije i uloge svakog igrača. Ponovno: radi se o kreiranju najbolje moguće simulacije stvarnog meča.

Odaberite preciziranu startnu tačku trening aktivnosti promišljeno. Ovo je esencijalno! Dosta trenera ne uspiju u ovome. Početak mora biti što je moguće realniji, kako bi se postigao cilj. Pretpostavimo da je cilj: 'Poboljšanje pozicioniranja napadača u odnosu jedan na drugoga, u i oko kaznenog prostora, ili, preciznije, kad je lopta presječena i kad su pod maksimalnim pritiskom oponenata.' Gdje i kada počinjete vježbu? U momentu gdje vanjski igrač – to može biti napadač, igrač sredine terena ili odbrambeni igrač – slobodan da presiječe loptu, ili driblanjem po liniji da iznađe drugo rješenje. Bilo kako bilo, oponent ga drži pod pritiskom i forsira da djeluje brzo. Početni 'signal' je pas od trenera u prostoru ispred fudbalera na krilu. Bolje je da krilni igrač ne odlučuje o početku napada. Trener može pregledati kad su svi spremni da krenu. Ovo prevenira nepotrebne restartove (ponovne startove). Zato i nepoterbno gubljenej vremena!

Također je potrebno raščistiti šta je kraj aktivnosti. Igrači trebaju znati, tačno, kad je trening forma završena i kad startne pozicije treba ponovno početi. Da li je, npr., samo kad je napravljen zgoditak? Ili, također, kad oponent uzme loptu? Kakva su pravila kad lopta ode izvan terena?

Kako organizirate ponovno reorganiziranje? Igrači unaprijed trebaju znati ko treba biti gdje, gdje vježba prestaje i počinje ponovno.

Mislite o 'izazovu' tokom trening aktivnosti. Treba biti izazova za oboje, napadače i odbranu. Treba biti poticaja za ciljeve oba tima. I, kako će igrači biti 'nagrađeni'? Oni trebaju biti motivirani samom akcijom. Ova motivacija obično ovisi od ciljeva i nivoa grupe. Npr., kad želite trenirati blisko markiranje u šesnaestercu, igrači odbrane, na profesionalnom nivou su jedini nagrađeni kad su u stanju držati napadače na samo jednom golu svakih 10 minuta. Ovaj rezultat nije, vjerovatno, realan na nižem nivou. Dobar trener, uvijek, traži najbolji način da motivira obje grupe da postignu optimalnu timsku izvedbu.

UOBIČAJENE GREŠKE NAPRAVLJENE TOKOM TIMSKO-TAKTIČKIH TRENING AKTIVNOSTI

Proteklih godina posmatrao sam i procjenjivao mnoge trening sesije u Holandiji i inostranstvu. Na osnovu ovoga opisao sam nekoliko uobičajenih grešaka:

Trening aktivnostima nedostaje mnogo realnih meč otpora. Zato ne možete govoriti o optimalnoj simulaciji meča.

Cilj kojem teeže nije dovoljno naglašen od strane trenera. Organizacija trening aktivnosti nije dovoljno naučena, rezultirajući

nepotrebnim gubljenjem vremena. Ovo utječe na motivaciju i rezultat. Treneri pokušavaju trenirati timsko-taktički aspekt u regularnoj gužvi

(mnoštvu igrača). Ovo, često, ne funkcionira jer se svaki igrač fokusira na svoje osobne zadatke kad je u posjedu i kad je oponent u posjedu. Timsko-taktička vježba će biti uspješna jedino kad je svaki igrač forsiran kroz organizaciju vježbe da se fokusira na onaj taktički aspekt koji želite poboljšati, zajedno sa ostalim igračima. To postaje problem igrača. Poziciona i kombinovana igra i individualne aktivnosti sa loptom, u kombinaciji sa različitim timsko-taktičkim vježbama, zahvaljujući velikom broju ponavljanja, postaje primjenjio na mečevima. Timsko-taktičko vođenje postaje dodatna individulana kvaliteta. Razviti to zajedno je neprocjenjiv faktor za tim. Igrači moraju naučiti da prepoznaju da je ovo važan aspekt u poboljšanju nivoa performance za naredne mečeve. Timsko-taktička vježba mora, uvijek, teći u gužvi tokom trening sesije. Zahvaljujući kompleksnosti i nepredvidivosti meča, prakticirani aspekt će biti, samo malo, drugačiji kad se izvodi na stvarnom meču. Dakako, ovi prakticirani automatski odgovori biće smjernice za tim. Individualni čas svakog igrača će odrediti timsku efikasnost njegove akcije. Ove smjernice uče igrače kako da reagiraju taktički što kohezivnije. Ovo je dug i težak put za oboje, igrača i trenera. Dakako, to je put koji proizvodi najviše iz svakog igrača dok služi u najvećem interesu za tim. Ovo je veliki izazov za trenera i igrače.

Nema dovoljno izazova ugrađenih u trening sesije koje bi bile motivacija i smisao.

Početni i završni momenti nisu jasno određeni. Objašnjenje je, često, da aktivnost nije napravljena vizuelno igračima.

Treneri žele pokazati svoju ekspertizu konstantno mijenjajući trening vježbe kad je, u stvari, važno, stalno ponavljati osnovne vježbe, kako bi postigli dobar rezultat učenja.

Treneri uživaju da budu krivci za 'pre-treniranje'. Nemojte konstantno prekidati igru, već pustite da se vježba uradi 5 do 10 puta. Nakon toga zovnite igrače zajedno, ponovite ciljeve sesije i kratko objavite šta je bilo dobro urađeno, a šta treba da se poboljša. Zatim pitajte kako su igrači doživjeli vježbu. Eventualno, to najbolje funkcionira kad se igrači koriguju međusobno. Tada to postaje vezni faktor ka postizanju timsko-taktičkog jedinstva.

Generalno, želio bih pomenuti da i najbolji timovi u taktičkim trening sesijama ne garantiraju uspjeh Poboljšanje nivoa izvedbe treba biti viđena u svom ispravnom kontekstu. Uvijek ćete biti ovisni o kvaliteti igrača i oponenata. Strukturalni pristup ne garantira da u defanzivnom smislu igrači više neće praviti individualne greške ili da će se svaka šansa koju stvorite pretvoriti u gol. Zdrava doza onoga da ste u stanju staviti stvari u pravu perspektivu je, također, značajna. Da biste radili u profesionalnom maniru da poboljšate nivo performance samo garantira da ćete biti u stanju izvući najviše iz grupe.

Takav pristup datog pouzdanja je vezni faktor i stimulira timsko-taktičke kvalitete. Ovim kreirate optimalne uvjete da osigurate da tim može funkcionirati bolje. Dakako, to nije garancija za pobjedu na šampionatu!

TRENING AKTIVNOSTI KOJE SE FOKUSIRAJU NA TIMSKO-TAKTIČKE ZADATKE

Broj faza prethodi aktualnoj simulaciji i gužvi sa ciljem da stvori problem vizuelno što jasnijim, ili da dopusti izvedbu više tehničkom/taktičkom.

1. Možete početi sa korištenjem video snimaka, objasnite situaciju uz korištenje table ili objekata na treening terenu. Neki treneri su mišljenja da su ove smjernice dovoljne. Ovo je, možda, istina za igrače sa dosta uvida u igru, ali nije za većinu igrača.

2. Slijedeći korak mogla bi biti usporena izvedba timsko-taktičke vježbe iz različitih pozicija terena. Ovo je, čak, bolja vizualna pomoć.

3. Drugi korak mogao bi biti da timovi regiraju na trenera, koji brzo mijenja pozicije (držeći loptu pod rukom). Tokom njegovog rada u AC Milanu, trener Sachi je proveo mnogo sati treninga na ovom tipu shematskog treninga. Cijeli tim, cijelo vrijeme, treba da peduzme odbrambenu, ili tranzicijsku poziciju u odnosu na trenera/igrača sa loptom. Ovo, definitivno nije loš način treninga. Naravno, igrači ne uživaju u tome. Teško da ima bilo kakve motivacije, jer nema izazova, i to nije simulacija stvarne izdržljivosti meča.

4. Intermedijalni nivo mogao bi biti da se izvede timsko-taktička vježba sa pretvaranjem izdržljivosti. Situacioni meč postaje realniji, ali ostaje shematski.

5. Slijedeće, igrači su konfrontirani sa najrealnijom trening formom. Tradicionalno trener jako usmjerava početak i kraj, i izazov vježbe za

oba tima. Smjer je potreban kako bi se definirala timsko-taktička vježba za sve uključene i preveniralo bespotrebno gubljenje vremena.

6. Na kraju, napravljena je gužva (mnoštvo igrača, akcija sa više igrača?) u kojoj igrači vode jedan drugoga. Ovdje se oni fokusiraju na prepoznavanje momenata na kojima su vježbali.

Naprijed ću opisati nekoliko timsko-taktičkih trening aktivnosti da bih razjasnio moju metodu rada.

TIMSKO-TAKTIČKE TRENING VJEŽBE DEFANZIVNA KOHEZIJA U DEFANZIVNOJ LINIJI POD PRESIJOM NAPADA

TRENING AKTIVNOST # 1Cilj:Konstantno pokrivanje u lateralnom i vertikalnom pravcu, udruženo sa oštrim jedan-na-jedan pokrivanjem, u krugu od 5 metara (6-jardi kvadrat).

Trening aktivnost:Nakon faza 1 do 4, kao što je opisano ranije, kroz šta je problem bio vizuelno razjašnjen (shematska performanca), relna trening forma je odabrana tako da ciljevi u fazi 5 mogu biti dostignuti. Sa mečevima u ligi kao startnim tačkama i bazirano na timskoj strukturi (4:4:2, 5:3:2, 4:3:3), i odobrenje zadataka koji su korišteni u stilu igre (ravno-bek, četiri, čistač, stalna centralna odbrana, itd.).

Podsjetnik: Ovdje se odnosi na komponentu odbrane pod optimalnim otporima. U mečevima lige nešto više otpora je dodato. Npr.: odbrana u kohezivnosti kad oponent napada centar terena, krečući se brzo kad ima loptu, itd.

Zaključak:Da li je moguće samo za 11v11 meč kreirati najrealnije okolnosti. Trenirati timsko-taktičku komponentu je uvijek vještački, ali dodajući dodatne otpore, moguće je doći blizu stvarne stvari. Tada je dovoljno trenirati specifične taktičke aspekte, pa tako i realizirati cilj. Prvo pojednostavite aspekte meča koje želite poboljšati, zatim se oslonite na 11v11 mnoštvo. Na kraju, stvarna meč liga će pokazati da se pojavilo poboljšanje.

Vratimo se na trening aktivnost iz ovog primjera. Analizirajući meč (video), trener ima dobru ideju o načinu kako se napadači kreću, kako rade zajedno i koji su igrači uključeni. To, obično podrazumjeva iste 'napadače'. Ovaj dio preuzimanja pozicija mora biti uključen u tening aktivnost kako bi napravio situaciju što realnijom, u odnosu na odbrambene pozicije. U ovjoj vježbi, fokus je na pokrivanju. Onda je samo stvar ponavljanja, ponavljanja i ponavljanja. To mora postati automatsko ponašanje. Igrači moraju imati oko za akcije koje naprave njihovi suigrači.

Fokusne tačke u organizaciji: Prelaz sa strane. Napadač može odlučiti da li da dodaje zrakom ili po

zemlji, sve dotle dok je njegov izbor timski efikasan.

Tim A: 4 igrača odbrane i golman. Tim B: 4 napadača (igrači sredine terena mogu, također, učestvovati).

Zadatak tima A: prevenirati stvaranje mogućnosti za zgoditak. Kraj: lopta je sigurna od strane golmana, lopta je izvan granica, lopta je, ponovno, uzeta, lopta je igrana ka golmanu, ili treneru, dat je gol sa suprotnog gola, itd.

Zadatak tima B: kreirati šansu za gol, ili dati gol. Zadatak, također, određuje kraj vježbe. Na ovom mjestu je važno determinirati početak vježbe (početni udarac,

kick-off). Ovaj početak treba biti što je realniji moguć. U situacvionom meču često se dešava slijedeće:

o Tokom tranzicije lopta je brzo zamijenjena s lijeve strane na desnu stranu terena.

o Momenat kad desni napadač (forward) prima loptu na poziciji gdje može početi praviti akciju je nagovještaj za start (kick-off). U ovoj vježbi, ovo se pojavljuje oko 35 metara od gola. U ovom momentu odbrana se može zamijeniti na lijevo. Njihov fokus je bio na desnoj strani. Da bi se dobilo na vremenu i kontrolirao start za preuzimanje pozicije od odbrambenih igrača, trener stavlja desno (lijevo) krilo (4:3:3) ili desnog bočnog igrača sredine terena (4:4:2, 3:5:2) na ispravnu startnu poziciju dajući mu kratki pas. Ovo je, također, signal za ostatak igrača da je vježba počela!

o Trebao bi biti jedan trener za igrače odbrane i jedan za napadače.o Igrač sa desnog krila odlučuje kad da pređe loptu ovisno o

razvoju situacije.

Podsjetnik: Bazirano na reakciju pozicija i spremnost igrača, početak mora biti savi put dobro izmjeren (vremenski). U suprotnom, vježba postaje neorganizirana i bezosjećajna.

Nakon što je vježba završena, igrači brzo trebaju ponovo zauzeti svoje startne pozicije. To je, također, dio vježbe. Ostanite budni!

Ponovite vježbu nekoliko puta prije zajedničkog analiziranja i evaluacije sa igračima.

Varijacija: drugi prelaz će doći s lijeve strane. Trajanje vježbe: npr., 5 prelaza s desne strane i 5 sa lijeve, urađeni

brzim tempom tako da se pretvara u interval trening. Brojanje/nagrađivanje: koliko je golova napravljeno u 10 pčokušaja?

Ili, kolikoje šuteve/namjera na gol napravljeno? Trener će dopustiti defanzivan uspjeh, ovisno o progresu trening aktivnosti i nivoa grupe. Šta se, realno, može očekivati od igrača? Na vrhunskom nivou, bila skromna izvedba od odbrane ako dopuste 1 ili 2 gola. Ovo, također, važi za napadače, ako nisu dali golove, a imali su previše šansi.

Izvršenje vježbe mora biti eksplozija, pa je potrebna vidljiva spremnost i agresivnost.

Trener treba mijenjati strukturu aktivnosti, ako on ne ide lagano.

Podsjetnik:

Timsko-taktička trening aktivnost samo donosi rezultate kad stalno postoji briga o detaljima. Cilj je, eventualno, gledati na igru, izvedbu i trenera u timsko-taktičkom maniru. To traži dosta fizičke i mentalne energije, kako bi se dostigla izvanredna performanca, ali će se eventualno dogoditi!

Ranije, u ovoj knjizi, pomenuo sam da, čak, i na vrhunskom nivou, kvalitet prelaza tehnički i taktički (pravi momenat) je, često, veoma skroman. David Beckham iz Manchester Uniteda pokazuje, u svakoj utakmici, kako to treba raditi. On je klasa sam po sebi. Ova nvještina treba da se razvija tokom trening sesija igrača od 16 – 18 godina starosti. Dovoljno je teško samo staviti bočnog igrača na prelaz lopte na vrhunskom nivou. Zato je veoma frustrirajuće da veliki broj prelaza promaši suigrača. Naravno, teško je igrati dobro postavljen prelaz, dok si pod pritidskom oponenta i trčeći velikom brzinom. Extra dnevna praka se preporučuje za specijaliste u ovoj ulozi.

Koji će napadači biti uključeni, također određuje timska organizacija. Na primjer, ovo mogu biti dva strikera u kombinaciji sa igačima sredine terena (4:4:2, 5:3:2), ili jednog strikera u kombinaciji sa napadačem sredine terena i vanjskim napadačem (forward) (4:3:3). Može biti bilo koja kombinacija igrača koji imaju timsko taktičku vezu i trebaju učiti da rade zajedno. Npr. preuzimajući pozicije bliže ili dalje od stative, i oko šesnesterca.

Prirodno, drugi vezni igrači moraju, također, vježbati. Ovo se može postići dajući drugom igraču svaku od pozicija. Drugi igači iz tima mogu npr. igrati pozicionu igru na drugoj strani terena. Ovo jedio cjelokupne organizacije trening sesije. Trening je rad. Važan rad. Nadalje, igračima nije dopušteno da 'odustanu'. U zdravoj grupi igrači će biti sigurni u ovome (mentalna izgradfnja tima!).

TRENING AKTIVNOST # 2

Cilj:Poboljšati defanzivnu pozicionu igru tokom napada preko centra terena. Zato, igrajući dobru pozicionu igru, prevenirano je da oponenti kreiraju šanse za golove – golove. U ovoj vježbi striker koji traži loptu (blizu, ili dalje od lopte), igra centralnu ulogu.

Trening aktivnost:Fokusna tačka je, ponovno, kohezija u pozicionoj igri odbrambenog bloka. Samo zato što fokus nije stavljen na odbrambene igrače, ne znači da u isotm momentu napadači ne mogu biti trenirani. To je zbog toga što napadače trenira drugi trener. Ovo je sve, veoma logično, jer kreira realniju simulaciju stvarnog meča.

Fokusne tačke tokom orgnaizacije: Defanzivna organizacija se fokusira na vertikalnu poziciju (prednjeg

igrača – forward) (vraćanje lopte, ili ići dublje). U ovoj vježbi prednji igrač prima loptu dok trči od nje. I, naposljetku, u vježbi 3, napadač (forward) može koristiti obje opcije. U ovom primjeru, koristi se korak-po-korak pristup. Prirodno, trener može odabrati da trenira samo 3. vježbu. Važno je da igrači počnu prepoznavati taktičke kohezivnosti, odbrambeno i napadački. Zato su timsko-taktičke smjernice pomoć za poboljšanje pozicione i kombinacijske igre.

Fokus je, stogal, na adaptaciji igrača centralne odbrane u odnosu na pokrete 2 strikera, koji će, ili napraviti trčanje prema lopti, ili ići dublej iya odbrambenih igrača.

Podsjetnik: Iako je u ovoj trening aktivnosti fokus na pozicionoj igri dva igrača

centralne odbrane u odnosu na strajkere (striker), poziciona igra dva vanjska igrča odbrane, također, ostaje važna.

Prema tome, teneri obično biraju da markiraju drugog napadača kad on igra ključnu ulogu bivajući ciljni igrač ili playmaker, koji počinje napad. Ako je cilj oponenta da odmami odbranu od centra terena, kreirajući tako operativni prostor za drugačijeg napadača, onda je potreban drugačiji pristup. U ovom slučaju, mnogo se traži od uvida, pregleda, znanja oponenta i akcije odbrambenih igrača u međusobnoj kombinaciji.

Trener koji je zadužen za napade obraća pažnju, uglavnom, na kohezivnost napadača. Npr., jedan će zaustaviti loptu dok drugi trči od njena vanjsku stranu terena. Kad igrate sa 'prednjim stvaraocem igre' (playmaking forward), kao što rade Italijani, ovaj igrač će, obično, zaustaviti loptu na sredini terena. Kad u timskoj organizaciji napadač sredine terena otrči naprijed, prednji igrač iz dubine će zaustaviti loptu. Organizacija vježbe, zato, ovisi od organizacije u okviru odabranog stila igre.

Također, izazivanje ofsajd zamke zahtijeva da igrači odbrane rade zajedno. Jasne smjernice trebaju biti opisane, jer jedna mala greška može značiti gol.

Podsjetnik: Mnogi prednji igrači (forward) koji izvedu trčanje od lopte ne previđaju potpunu situaciju i veoma su nestrpljivi. Tajming trčanja je često mali. Nadalje, igrač koji pruža duge pasove moraju shvatiti da prednjim igračima koji igraju na ivici ofsajda. Oni treba da imaju dobar kontakt jedan s drugim. Također, prednji igrači često igraju preblizu, što je lakše za odbranu.

Početak: o On se tiče momenta kad oponenti imaju vremena i prostora da igraju

duge lopte ka jednom, ili dvojici napadača. o Stvarni momenat kad je lopta primljena od napadača je nagovještaj

za start. Ponovno, trener će se pobrinuti za ovaj momenat, da bi osigurao da je početak vježbe jasno označen za oboje, odbranu i napad.

Pozicije igrača na startu:o Analiza video pogodaka sa mečeva lige daće opći uvid o tome kako

je situacija strukturirana. o Napadači: stiker # 1 (duboki prednji igrač) +/ - 20m preko srednje

linije, striker # 2 igra bliže srednjoj liniji. Drugi napadači igraju na poziciji korelacije sa druga dva napadača.

o Odbrambeni igrači: ovisno o odobrenju zadataka i funkcija, u odnosu na organizacione forme koju koristite, oni će preuzeti svoje pozicije.

Situacija na početku vježbe će, ponovno, biti označena od strane trenera. On će ati kratki pas straikeru # 2 koji zaustavlja loptu. Napad će se razviti. Striker # 1 će djelovati u skladu sa pokretima stikera # 2 i ostaće salje od njega.

Kraj: Ponovno, kraj vježbe će biti markiran tačno:o Kad je lopta povraćena od odbrane i proslijeđena golmanu, ili

treneru. o Kad napadači daju gol. o Kad golman zaustavi loptu i brzo je baci prema treneru. o Kad lopta ode izvan granica. o Kad preko brze tranzicije odbrana napravi tranziciju; naročito kad

je uključeno više igrača, npr. 4 odbrambena i 2 igrača sredine teena (6-blok) protiv jake grupe napadača, kraj igre ima više opcija.

Podsjetnik: U ovoj trening vježbi, također, nagrada je važno motivaciono sredstvo. U svim ovim praktičnim primjerima, ja naglašavam važnost dobro

definiranog okvira rada. Ovo ne znači da svaki trener ne može odlučiti za sebe kako da ovo interpretira. On mora reagirati i anticipirati šta će i šta neće raditi na trening vježbi. U suprotnom je to gubljenje vremena i snage. Najvažnija stvar je da igrači primijete napredak u nivou izvedbe, bez obzira na to kako je ovaj tip treninga stvarno težak.

Reorganizacijska fazao Brzo, ili sporo vraćanje na startne pozicije. o Ovaj period može se koristiti na različite načine:

Kao period oporavljanja nakon perioda eksplozivne performance;

Kao kondiciona faza sa brzim tranzicijama. Ovo traži da igrači daju sve od sebe, psihički i mentalno (oštro poput britve, zajedničko reagiranje).

Podsjetnik: Ponavljam, to se tiče osjećaja za vježbu igrača i trenera.

Broj ponavljanja: najmanje 5. Dakako, nije broj ponavljanja taj koji je važan , već kvalitet vježbe.

TRENING AKTIVNOST # 3 Cilj i trening aktivnost:

Pogledaj trening aktivnost # 2, ali sada najdublji striker će igrati s loptom.

Fokusne tačke tokom organizacije: Kako trener određuje početak vježbe sada? Tokom meča, momenat kad

striker trči od lopte i momenat kad moze biti dat pas, treba da su perfetno vremenski određeni (timing). Da bi bio u stanju simulirati ovu

najtežu situaciju, trener bi trebao stati ispred odbrambenih igrača u posjedu lopte. Prednji igrači odlučuju kad napraviti trčanje, a trener mu dodaje loptu. Ponavljam, pevenirati loše pasove i gubljenje vremena, osigurava da akcije budu vremenski dobro izmjerene (timing akcija).

Kraj vježbe: baš kao i aktivnost # 2.

Rinus Michels u UEFA-tehničkoj studijskoj grupi (Euro 96)

Zajedno sa Bert van Lingenom, holandskim nacionalnim trenerom omladinskog tima, radeći na fudbalskom procesu učenja

TRENING AKTIVNOST # 4Cilj i trening aktivnost:Kombinacija trening aktivnosti # 2 i # 2.

Fokusne tačke tokom organizacije: Dva trenera su potrebna da odrede 'start', jedan d daje pas za najdubljeg

stikera i jedan za drugog strikera. Tokom reorganizacijske faze strikeri su razgovarali ko će napraviti akciju.

Igrači odbrane ne znaju koji će napadač će inicirati akciju; u suprotnom oni su u stanju da anticipiraju.

Podsjetnik: U logičnoj korelaciji sa prethodno pomenutim trening aktivnostima, kompleksniji aspekti se mogu razviti, defanzivno, kao i ofanzivno.

TRENING AKTIVNOST # 5Cilj: Prakticiranje specifičnog timsko-taktičkog aspekta: brzo guranje (pushing up). S ciljem:

Udaljavanja od gola; Ponovnim posjedovanjem.

Trening aktivnost:

Nakon napada oponenata, u momentu kad je lopta čista (najmanje 7-6): Tim A: odbrana, dva centralna igrača sredine terena (koji obično imaju

kontrolirane zadatke), i golmane (upravo isti make-up ovisi o timskoj organizaciji!). Tim B: 4 najveća napadača u timu, čistač i igrač vanjske odbrane.

Signal: igrači odbrane prepoznaju momenat za push-up, ponekad nekoliko metara, ponekad više. Obično centralni igrač odbrane, ili golman, daju signal. Obično data komanda glasi: 'push-up, push-up'. Signal, također, znači da svi igrači trebaju prepoznati situaciju i reagirati na odgovarajući način! Ovo traži često ponavljanje situacije.

Ova akcija je jedino osjetljiva kad igrač najbliži lopti odmah napravi presing na opnenta koji je u posjedu lopte. Ovo je jedna od najtežih prepreka za savladavanje.

Nakon ovog brzog pushing-upa slijedi momenat reorganizacije i poduzimanja novih pozicija.

Također, tokom reorganizacije, signali se daju u odnosu na novonastalu razvijenu situaciju.

Kad je ova akcija nije dovoljno dobro razvijena, primijetićete da su tokom reorganizacijske faze, igrači dezorjentirani i da preuzimaju pozicije a da ne gledaju pozicije suigrača, oponenata i dostupnog prostora.

Podsjetnik:

Druga fokusna tačka tokom otganizacije i razvoja ove trenign aktivnosti može proizaći iz pristupa koji je opisan tokom drugih trening aktivnosti. Preporučuje se da trener određuje 'momenat kad je lopta čista.'

GENERALNI PODSJETNIK:

Sve timsko-taktičke vježbe zahtijevaju perfektuiranu izvedbu, od početka do kraja. Ovo zahtijeva dosta timske discipline, ulaznih informacija i komunikacija sa igračima tokom izvršenja!

Imajući u vidu mentalni teret, timsko-taktička trening sesija bi trebala trajati samo između 20 – 30 minuta. Ponavljajući vježbu, s vremenom će ići brže i lakše. Konačan cilj je jedino postignut kad svi igrači vide fudbalske probleme kao svoje osobne. Samo tada timsko-taktički odgovor može biti automatski razvijen. Ovo će voditi boljem vođenju jedan drugoga. Ovo je neprocjenjiva fleksibilnost u preuzimanju pozicija i kombinacijskoj igri. Ova performanca je uvijek drugačija zbog nepredvidivosti i kompleksnosti fudbalske igre. Ranije sam pomenuo: igrači su ti koji trebaju odraditi posao. Ove ispolirane timsko-taktičke smjernice formiraju esencijalnu pomoć.

Ograničenja u smislu timsko-taktičkog uvida razlikuje se za svakog igrača. Odnosi se na pitanje: da li dobijaš najviše moguće od svakog igrača? Ovo je, obično, više nego što misliš. Isto važi za njegove tehničke sposobnosti, vezane za njegove zadatke i funkciju u timu i efikasnu aplikaciju njegovih vještina njeogove specijalizirane pozicije. Dosta može biti postignuto, ali svaki igrač ima svoja ograničenja, naročito što se tiče njegovog uvida u fizičke sposobnosti.

Na kraju timsko-taktičke trening sesije, stvarna fudbalska gužva koja traje oko 30 minuta, treba da je, uvijek, na meniju. Rijetko ćete naći markirane timsko-taktičke aktivnosti ponovno u gužvi. Dakako, timsko-taktički principi bi trebali biti prepoznati. Štaviše, u okviru 30 minuta, takva situacija (one nisu, nikad, identične, uvijek su, samo, malo drugačije) će se pojaviti samo nekoliko puta. Radi se o tome da, ako su igrači odbrane (i napada) u stanju da izvedu timsko-taktičke smjernice efikasno zajedno i da prepoznaju šta je funkcioniralo u gužvi. Na mečevima za ligu, kvalitet individualnih igrača u okviru performance tima je uvijek na testu. Odavde, nadalje, trener će dalje nadgraditi tim

onako kako misli da treba. Moji primjeri služe, samo, kao pomoć, nešto što se može iskoristiti.

ZUPČANICI TIMSKO-TAKTIČKOG TRENING MEHANIZMA

Ranije opisani primjeri uglavnom imaju veze sa defanzivnom kohezijom na defanzivnoj liniji, dok je pod presingom napadača. Svi primjeri su bili samo dijelovi potpunog kapaciteta odbrane. Ja sam, naročito, želio da pokažem ovim primjerima koliko ih takav timsko-taktički trening mehanizam ujedinjuje. Ranije sam istakao trening aktivnosti koje poboljšavaju timsko-taktičke kvalitete igrača tokom tranzicijskih i napadačkih timskih funkcija. Izgledalo mi je beskorisno prvo nabrojati najvažnije 'zupčanike' ovog mehanizma.

Igrači moraju imati profesionalan stav i biti motivirani kako bi izvukli iz ovakve trening aktivnosti što je više moguće. Ovakav kolektivni stav mora rasti i biti konstantno praćen. On je dio mentalnnog procesa izgradnje tima! Trener treba biti siguran da je 'analizirani fudbalski problem' razjašnjen i dobro definiran. On je odgovoran za vođenje igrača u okviru trening aktivnosti. Mora postati odgovornost svih igrača da osiguraju da je kvalitet performance visok. Ovo je, samo po sebi, jak tip mentalne izgradnje tima.

Da bi se razvili automatski odgovori, moraju se redovno ponavljati trening aktivnosti. Svaki igrač će razviti ovo i kreirati ekstra dio pregleda. Ovaj ekstra uvid daje igraču, mimo njegovih tehničkih sposobnosti, taktičku budnost kohezije i timskog rada sa suigračima. Ovo sve zauzima mjesto u takmičarskom okruženju. Baš kao i u slučaju individualno tehničkih kvaliteta, niz razlika u kvaliteti, u smislu ovih pregleda, postoji. Ima tehnički vještih igrača, koji nemaju dovoljno osjećaja za ovo. S druge strane, tehnički prosječan igrač sa dobro razvijenim pregledom može pstići dosta.

Uvijek, trener mora biti u stanju objasniti smisao (značenje) trening aktivnosti koristeći, kao primjere, situacije iz stvarnih mečeva.

Što je viši nivo, više 11v11 gužvi (akcija?) odgovaraju za treniranje kompleksnijih timsko-taktičkih aspekata. Uglavnom, bolje je naći dobrog oponenta da napravi gužvu (drži akciju?).

Kad igrači diskutuju o timskoj taktici, drže jedan drugog fokusirane i ovisne o njihovim kvalitetama vodeći jedan drugoga. Na ovaj način, timsko-taktički trening postaje koristan.

U momentu kad može biti primijećen pad volje igrača da igraju zajedno, nivo performance biće pod negativnim utjecajem. Igrači neće, više, razmišljati kolektivno i možda će se povući u sebe.

Tip trening aktivnosti je samo dio cjelokupnog treninga. Bez sumnje, oni su povezani sa poboljšanjem nivoa izvedbe. Još uvijek, postoji samo jedan apsolutni indikator za evaluaciju izvedbe meča: finalni rezultat! 'Šteta, igrali smo dobro, ali smo izgubili meč!', je zaključak koji se zasniva na lošoj sentimentalnosti. Nema ništa gore nego 'igrati dobro, a izgubiti meč'. I nema ništa bolje u fudbalskom svijetu nego 'igrati loše, a, ipak, dobiti meč'. Ovo je definitivno istina gledano iz ugla igrača i trenera.

Neki treneri u Holandiji su mišljenjada je važnije igrati atraktivno i poduzimati rizike, igrajući napadački fudbal, nego finalni rezultat. Po mom mišljenju, to su pogrešni prioriteti. Od 6 – 40 godina starosti, najvažniji motiv za igru fudbala je biti bolji od oponenata.

Zar nije kvalitet stila igre važan? Po mom mišljenju jeste, ali ne po cijenu rezultata. Ovo implicira da izvršenje svakog stila igre mora posjedovati mogućnost adaptiranja uvjetima.

Teško da se, u nacionalnim takmičenjima, gdje svi klubovi koriste isti stil igre, pojavljuje bilo koji problem. Druga je priča kad je riječ o međunarodnim takmičenjima. Holandski timovi su zagovornici spektakularnog napadačkog stila igre. Isto važi za Britanske timove. Dakako, oni pokušavaju sve više i više da adaptiraju svoj stil igre Europskom kontinentu, ali ne odustajući od svog karaktera i oportunizma.

Holandski klupski timovi, koji igraju na internacionalnom nivou, uključujući nacionalni tim, trebaju uskladiti svoj stil igre. Na sreću, ovo se čini bez, što je moguće više, gubljenja karakterističnih fudbalskih kvaliteta u Holandiji, kao što je:

Odbranom daleko od svog gola; Kreiranjem siutacije više-oslanjanja-na-čovjeka na sredini

terena; Dobrom brigom tranzicije od pozada; Šansom za igru trojice napadača (forwards).

Na međunarodnom vrhu, teško je mogućw igrati oboje, za rezultate i spektakularan stil fudbalske igre. Samo super-vrhunski tim, individualno, kao i timsko-taktički, može sebi dopustiti malo adaptiranje oponentu. FC Barcelona i Manchester United su izuzeci od pravila.

Iako trebamo razblažiti žestinu u Holandiji, u odnosu na broj 'brušenja' stila igre, karakteristike ovog stila opstaju. U principu, ovo vezuje sobom biranje napadačkog stila igre na svim nivoima. Ovo se zove tipična holandska kultura. Utemeljenje ovog stila igre počinje šezdesetih, kad je Ajax Amsterdam napravio prodor na međunarodnom nivou i kad je nacionalni tim uspješno to iskoristio na Svjetskom kupu '74 u Njemačkoj. Trener koji je uspješan, nacionalno i internacionalno igra ključnu ulogu u fudbalskoj kulturi. Nalazim da je privilegija biti u stanju igrati ovu ulogu sa podrškom vrhunskih fudbalera, inacionalno i internacionalno.

Takav stil igre je temelj timsko-taktičkog treninga. Karakteristike – defanzivno, tokom tranzicije i ofanzivno – zahtiejva dosta treninga i iskustva u igranju mečeva. Kao dodatak ovome, postoje specifični mečevi koji se odnose na timsko- taktički trening. Stil igre ostaje početna tačka, ali kad se uzme u obzir kvalitet oponenta, trener može željeti uključiti varijaciju i testirati prvo ovo na trening sesiji. Uglavnom ovo znači da će jedan ili više igrača imati neznatno drugačiji opis zadataka. Genaralni timsko-taktički trening je dugoročan proces dok se specifičan timsko-taktički trening koji se odnosi na meč, kratkoročan proces.

Na kraju, postoje fragmentirane timsko-taktičke trening aktivnosti. Ovdje se to odnosi na timski rad između dva, ili više igrača. Npr.,između odbrane i igrača sredine terena ili između strikera i dva napadača (forward-prednji) koji ga podržavaju. Opisane trening aktivnosti #1 i #5 su fragmentirane komponente.

TIMSKO-TAKTIČKI TRENING

Sadrži slijedeće aspekte:

Generalni timsko-taktički trening (dugoročni) – razvoj i perfektuiranje stila igre.

Specfični timsko taktički trening koji se odnosi na meč (kratkoročni) – Varijacije stila igre.

Fragmentirani timsko-taktički trening (kratkoročni) – Komponente stila igre i njihove varijacije.

Ranije, u ovoj knjizi, pomenuo sam da pozicione igre na dijelovima terena (4v2, 5v2, 5v3, 6v3, itd.) nisu usmjerene prema timsko-taktičkom razvoju. One su individualne taktičke aktivnosti. Igrači su konfrontirani realnim situacijama meča u ovim osnovnim pozicionim igrama. Oni razvijaju pregled situacije u ovim situacionim mečevima. Oni uče da vide, što je moguće više opcija sa i bez lopte. Nadalje, ove osnovne igre su odgovarajuće za razvoj individualnih tehničkih vještina. Radi se o radu bezbrojnih ponavljanja.

Ove osnovne igre su idealne za poboljšanje osnovne fizičke kondicije u smislu početka statrovanja trčanja i kratkih sprinteva u svim smjerovima. Oni su neprekidno povezani sa anticipiranjem u pravom momentu (timing). Brzina je velika. Brzina akcije i efikasno djelovanje su odlučujući faktori!

DESTRUKTIVNE TIMSKO TAKTIČKE SPOSOBNOSTI KAO PRIMJER TAKTIČKE TRENING AKTIVNOSTI U ODBRANI(NASTAVAK TIMSKO TAKTIČKIH TRENING VJEŽBI)

Cilj:Poboljšati totalnu defanzivnu timsku funkciju. Ovo podrazumijeva defanizivno 'rušenje potencijala' tima, ili 'destruktivnu timsko taktičku sposobnost'. U ovome mi možemo povući razliku između slijedećeg:

Takozvana 'potjera za igračem u posjedu lopte'. Ovo se primjenjuje u sitaciji gdje je tim A napadnut i izgubio je posjed lopte na polovini terena tima B. Tim B sada traži način za tranziciju, dok tim A pokušava ponovo doći u posjed lopte:

o Praveći presing na igrača u posjedu lopte;o Gurajući linije (pushing-up).

Podsjetnik: Često se lopta igra prema golmanu. Pritisak može biti na njemu, jer njemu neće biti dozvoljeno da koristi ruke.

Tzv. 'potjera'. Ona se primejnjuje na situaciju kad tim B nađe vrijeme i mjesto za tranziciju otpozada, dok tim A popušta kao taktička jedinica. Iz organizirane pozicije oni popuštaju daljnju tranziciju tima B oštrom i agresivnom odbranom. Rezultat je:

o Upućen je skroman pas;o Dat je kvadratni i pas (da se dobije na vremenu);o Tim A vraća posjedovanje lopte.

Podsjetnik:

U oba primjera važno je koje su defanzivne strateške (generalne taktičke) smjernice korištene. Važan princip je primjer 2 gdje je pozicioniran defanzivni blok. Pa, onda, gdje počinje primjena presinga? Ovo može varirati zahvaljujući oponentu i toku meča.

Forsirati oponenta da igra kvadratni pas uzima više vremena. Ovo vrijeme može biti korišteno za bolju organizaciju odbrane. Ili, čak, bolje: može pružiti situaciju kontra-napada, kad je pas presječen.

Naredni princip je važan za sve destruktivne timsko-taktičke smjernice: različite linije (odbrambene, srednje i napadačke) moraju igrati zajedno. Kad ima previše prostora između linija, oponent ima previše šansi da 'pobjegne' tokom tranzicije. Ovo zahtijeva da svi fudbaleri igraju kao jedna kohezivna jedinica, ovisno o njihovim individualnim zadacima i faunkcijama u tri linije. Suvremeni golman igra važnu ulogu u ovom mehanizmu. On se mora, također, kretati sa odbrambenom linijom. Naročito kad su gurnuti, golman je odgovoran za prekidanje dugih pasova koje upućuje oponent.

TRENING AKTIVNOST # 1

Trening aktivnost: 'potjera za igračima u posjedu lopte'

Tim A je odbrambeni tim. Tim B je napadački tim. Tim B gubi posjedovanje lopte na polovini terena tima A. Zadatak za tim A: dok je pod presijom tima B, da bude u stanju dati dobro postavljen dugi pas strikeru. Zadatak za tim B: presing na loptu da se pokuša ponovo dobiti i postaviti novi napad.

Fokusne tačke za organizaciju:

Start: Na polivici terena tima A. Nakon stvarnog dugog pasa strajkeru tima B, koji trči, odbrambeni igrači tima A prekidaju loptu. Sada tim B počinje presing na loptu dok tim A pokušava kombinirati pasove i igrati dugu loptu ka strikeru. Početna pozicija: forsiranje tima A da igra nekontroliranu dugu loptu ili pas nazad.

Kraj: za tim A: kad su uspješni u igranju dobro postavljene duge lopte strikeru, napraviti zgoditak. Za tim B: ponovno vraćanje posjedovanja lopte, kreirajući mougćnost za gol, napraviti gol (također važi kad je odbrambeni tim dopušta korner udarac).

Broj igrača: naročito 11v11, dakako , može biti urađeno sa nekoliko igrača. Tim A može, npr. imati 8 igrača i golmana, 4 odbrambena igrača, 3 igrača sredine terena, jednog igrača odbrane koji učestvuje u tranziciji i napadu i jednog odbrambenog igrača koji markira napadača tima A.

Na početku vježbe stavite igrače oba tima na njihove stvarne pozicije na osnovu analize video snimka.

Podsjetnik:

Važne taktičke fokusne tačke tokom izvršenja su:o Trener treba da traži odgovarajuće izvršenje. Na 'kraju' pokušaja,

ponovne originalne pozicije su ponovno zauzete. Timovi mogu, npr. biti pozvane nakon 5 pokušaja da se diskutira o taktičkom aspektu performanci. Ovo može, također, biti urađeno kad tim B ima kreirane šanse za zgoditak. Naročito rad sa dva trenera od kojih svaki vodi svoj tim.

o Tokom izvršenja, zauzimanje pozicija svakog igrača u odnosu jedan na drugog je od velike važnosti u postizanju cilja.

o Naročito za ovaj timsko-taktički aspekt, esencijalno je u suvremenom fudbalu da igrači kontinuirano preuzimaju nove pozicije u odnosu na stalno promjenjive situacije na terenu. Igači koji prave 'zadnju akciju' trebaju ostati uključeni! Ovo se ne dešava često. Možete vidjeti da igrač koji je upravo napravio presing na oponenta 'zaboravlja' zauzeti novu poziciju.

o Eventualno, namjera je da igrači počinju voditi i ispravljati jedan drugoga. To treba postati njihov fudbalski problem. To će biti važan vezni faktor za mentalnu izgradnju tima.

o Ova vježba traži budnost kod 'suca'. U suprotnom, potjenjujete motivaciju, izazov.

o Pored budnosti i koncentracije igrača, drugi determiknirajući faktor za kvalitet izvršenja je 'odmor'. Ne operirajte previše nepromišljeno, umjesto toga sačuvajte pregled situacije. Ne bi trebalo biti nepromišljenih preglasnih instukcija. Vođenje suigrača je potrebno samo onda kad on nije u stanju da vidi nešto, npr., kad je napadnut odo oponenta s leđa. Naročito posmatrajući britanske timove, možete iskusiti nevjerovatan nevjerovatno brbljanje. Ovo vodi jedino ka užurbanom i prebrzom izvršenju, pojačavajući šanse za greške. Svaki igrač treba da nauči kako da prepozna opcije koje ima i anticipira ih. Inteligencija meča uvijek može biti poboljšana!

Male gužve tokom treninga (4v4, 5v5, itd.) na manjim terenima, ali sa regularnim golovima, su izuzetno pogodni za treniranje određenih aspekata kao što je presing, blisko markiranje, brze promjene pozicija i kod posjedovanja brzo oslobađanje, brza kombinacijska igra i dostašuteva. Ova vrsta gužve, kad je organizairana i vođena odgovarajuće, izvanredna je osnovna vježba na meniju trening sesija.

Zašto?

- Oba tima treba da brane, budno i mudro. Preciznije, blisko markiranje igrača treba napraviti često. Trener ovo lako može provjeriti. Mijenjanje pozicija nakon što je lopta izgubljena zahtijeva visok nivo fleksibilnosti u markiranju igrača – markiranju mjesta.

- U ovim osnovnim vježbama, postoje kontinuirane brze promjene u pravljenju presinga na oponenta i tranziciji pod ovim presingom nakon što je lopta dobijena. Ono što nedostaje ovim osnovnim vježbama je 'kompenzirano' važnošću ovih trening aktivnosti za:

Šutiranje pod pritiskom; Razvijanje fudbala sa jednim dodirom (ovisno o

starosti igrača); Razvijanje veće brzine akcije; Razvijanje osjećaja za prostor; Pravljenje individulanih akcija pod pritiskom; Nereagiranje prebrzo (promjene u prostoru); Viši zahtjevi na timski efikasnim akcijama; Fizičko kondicioniranje (interval trening); Mentalni trening; Trening golmana! I zadnje, ali ne manje važno: igrači uživaju u ovom

tipu treninga pa zato ostaju motivirani. Kad se bira korištenje funkcionalnih grupa – u npr. 6v6, i oba tima imaju

po 1 golmana, 3 igrača odbrane, 1 igrača sredine terena i 1 napadača – onda već radite više u timsko-taktičkom stilu. Zato, korak po korak, možete proširiti ove osnovne vježbe u trening vježbe koje su slične realističkih situacionim mečevima. Vaši igrači trebaju razumjeti ovaj razvoj. Ovdje se mnogo traži i od viđenja igrača. Ne samo trener, već, naročito, igrači moraju prepoznati važnost timsko-taktičkih aspekata. Mimo ovih osnovnih vježbi, možete gratiti mehanizam za odbranu (kvalitet i timski rad) i napad (kvalitet i timski rad). Brza tranzicija je, također, važna karakteristika, sve dok je urađena u timski efikasnom maniru, a ne na individualnoj osnovi! Ovo zahtijeva dosta timske discipline. Dobar tim mora, ne samo imati perfektuiranu timsku organizaciju u toku odbrane, tranzicije i napada, ali, također, i hrabrost da koristi tranziciju kao značenje da ima, što je moguće više, napadačkog stila igre. Ovo je moguće na bilo kom nivou. Dakako, individualne kvalitete igrača određuju ograničenja mogućeg nivoa performance. Ovo znači da igrajući protiv jake opozicije nećete biti u stanju dominirati sredinom terena tako puno, i trebaćete koristiti taktiku kontranapada. Nakon toga se, obično, koristi taktička varijacija stila igre. Kad igrate stvarni stil igre kontranapada, vi svjesno ostavljate inicijativu oponentu, kako biste bili u stanju profitirati iz grešaka njihove tranzicije. Nadate se da imate dosta ofanzivan operativni prostor na njihovoj strani terena. Dosta vaših igrača ostaje iza lopte. Ovo se zove ekonomski stil igre.

Ove osnovne vježbe su pogodne za sve starosne grupe, izuzev, možda, 5- ili 6- godišnjaka. Dakako, za svaki nivo postoji drugačiji cilj.

Sa ekspanzijom ovih osnovnih vježbi, može se razjasniti drugi važan timski aspekt, koji je često povezan sa stilom igre, kao što je:

o Kad su u posjedu lopte, odbrambeni igrači trebaju naučiti da vide mogućnosti igranja vremenski dobro postavljenog 'pasa u dubinu', bilo da nađu suigrača, ili da traže operativni prostor. Ovaj osjećaj i anticipacija 'pasa u dubinu' je obavezan u suvremenom fudbalu, u trening sesijama kao i tokom mečeva.

o Odbrana (igrači) traže pozicionirani nastavak ovakvog pasa. Stoga oni (on) ostaju (ostaje) uključen(i)!

o Duboki pasovi moraju biti dati, što je efikasnije moguće, da bi ostali u posjedu lopte i bili u stanju da počnu napad.

o Drugi suigrači brinu se o presingu u toku faze nastavka (folow-up) prilikom kretanja (obično ka sredini terena).

o Lopta treba biti primljena na takav način da je moguće nastaviti kretanje naprijed s njom. Drugim riječima, otvaranju u pravcu oponentovog gola. Prečesto vidite igrača koji prvo prima loptu, a zatim je vodi natrag u pravcu gdje ju je primio, umjesto otvaranja. Ovo umanjuje faktor iznenađenja i brzinu akcije napada. Ovo se tiče neprocjenjive individualne napadačke kvalitete, koja može definitivno biti razvijena!

o Ove trening aktivnosti, male bočne igre, mogu, rakođer, biti izvanredno korištene za perfektuiranje kontranapada ili timsko taktički aspekt 'pokrivanja odbrane'.

TIMSKA FUNKCIJA TRANZICIJE(NASTAVAK TIMSKO-TAKTIČKIH TRENING VJEŽBI)

Tranzicijska timska funkcija je timsko taktički najkompleksniji aspekt. Ovo naročito važi tokom proteklih nekoliko godina, zbog velikog defanzivnog pritiska na igraču, lopti i prostoru. Što je važnija uloga tranzicije u strategiji trenera u odabranom stilu igre, teže će biti izvršenje. Ove strategije, generalnetaktičke smjernice, mogu varirati od minimalne tranzicije do kompleksnije. Od 'kick-and-run' (udarac-i-trk), do 'cirkuliranja' (kruženja) fudbala.

Dobar trener, koji traži korektnu ravnotežu u odbrani, tranziciji i napadu, ima dužnost prema fanovima da dođe, što je moguće brže, do napadačke akcije.

To znači, između ostalog, da svaki igrač u toku tranzicije (uključujući i odbranu), mora razviti kvalitete da prepozna pravi momenat za igru duboke lopte. Ovo zahtijevqa tehničkoi-taktičko školovanje, funkcionalne vještine i kuraži da se rizikuje. Ovo je proizvod adekvatnog omladinskog fudbalskog edukativnog sistema! Ranije, u ovom poglavlju, pomenuo sam ovo kad sam govorio o malim bočnim gužvama (grupnim akcijama?).

U suvremenom fudbalu esencijlno je imati munjevitu, dobro izvedenu (tranziciju) prelaz od odbrane do tranzicije (izgradnje?). Lippi, bivši trener magičnog Juventusa, je istaknuti zagovornik ovog brzog 'pasa u dubinu'. Kako bi bili u stanju razviti takvu strategiju tranzicije, potrebno je dosta timsko-taktičkog treninga.

Što je bolje razvijena timska funkcija tranzicije, pozitivnije ocjenjujemo kvalitet fudbala, dotle dokle dobro izvedena tranzicija vodi ka akciji napada u kojem je kreirana šansa za gol, ili, još bolje gdje je dat gol. U novije vrijeme visoki izahtjevi se postavljaju na kvalitet igrača kako bi bili u stanju kommbinirati pasove, jer, ponavljam sebi, defanzivni rascjepkani mehanizam je tako dobro razvijen u većini timova. Nemate mnogo prostora za operiranje. Ovo traži perfektuiranu tranziciju timske funkcije kako bi mogli kreirati efikasnu akciju napada.

Na šampionskom turniru (Europski i Svjetski kup), u Šampionskoj ligi, i nacionlnim ligama, samo nekolicina timova je u stanju kreirati šansu za zgoditak iz tranzicije otpozada. Po mom mišljenju, tokom Svjetskog kupa '98, imam osjećaj da su Francuska, Brazil i Holandija bili najbolji u ovome. U novije vrijeme, vaša tranzicija treba da bude kvalitetna kako bi bila u stanju kreiratik šansu za zgoditak, individualno i timski. Kod prethodno pomenutih timova, vidimo da, ne samo igrači sredine terena, već, također i igrači odbrane i napada, igraju ulogu u tranziciji. Na važećoj fudbalskoj sceni, ovo je apsolutna potreba. U suprotnom, biloi bi nemoguće odigrati takvu dobro organiziranu totalnu odbranu, koja stavlja veliki pririsak na vašu tranziciju. U tome ćete uspjeti jedino sa izvanrednom pozicionom i kombinacijskom igrom, izvedenom dobro i na efikasnom mjestu, sa ispravnim osjećajem za vrijeme (timing) pasova (taktički gledano). Da biste ovo postigli, trebate specijaliste. Oni određuju kvalitet vašeg mehanizma tranzicije.

Kako bi imali ispravan uvid, potrebno je razdvojiti različite faze u tranziciji:

Najkompletnija je tranzicija od pozada, koja vodi ka fazi napada protiv dobro organizirane odbrane.

Kod zaustavljanja lopte tokom tranzicije (oponenta) i iskorištenja prednosti ne tako dobro otganizairane odbrane, sa ciljem igranja duboke lopte i kreiranja šanse za zgoditak .

Pri ponovnom posjedovanju na oponentovoj polovini terena i brzom kreiranju faze napada. Ova podjela je prilično shematska. Većinom će se ove faze preklapati međusobno, zobg nepredvidivosti i kompleksnosti igre. Najmanje teško razvijanje faze tranzicije je oposano u # 2. Ono pripada kontranapadačkom fudbalu. Norvežani su bili prilično pametni tokom zadnjih šampionata. Njihov moto je bio: 'Pusti druge da imaju probleme sa pojedovanjem lopte cijelo vrijeme. Mi se ukopavamo u našu polovinu terena, a kada zaustavimo loptu, odigravamo munjevitu tranziciju i profitiramo iz operatvnog prostora na drugoj polovini terena. Kad smo prisiljeni da napravimo tranziciju od pozada, preskačemo sredinu terena i igramo duge lopte našim visokim i jakim napadačima (forwards).

Nije prije rečeno nego napravljeno. Norveški fudbal narastao je iz razvijanja fudbalske zemlje koja je gubila sa velikim ciframa na međunarodnom nivou, u fudbalsku zemlju koja se trebala izboriti s tim na svim nivoima. Dakako, s vremenom, došao je novi period: često, više niste poraženi. Oponenti poduzimaju taktičke mjere i forsiraju vas da razvijete više kobinacijske igre. Rosenborg je dokazao u sezoni Šampionske lige 1999/2000 da su bili izvanredan i uspješan primjer ovog adaptiranog stila fudbala.

GENERALNE KARAKTERISTIKE

Koje su generalne karakteristične kvalitete odgovarajuće tranzicije?

Brza tranzicija od odbrane do tranzicije. Tranzicija koja treba da bude izvedena sa uvidom u situaciju. Mora biti taktički efikasno i munjevito, što ne primjenjuje samo brzo reagiranje, već, također, naročito timsko-taktičku odgovarajuću reakciju svih igrača u odnosu na akcije jedan drugoga. Ovo zvuči dovoljno

lagano: 'Mi ćemo imati brze tranzicije'. Dakako, iz taktičke perspektive, jedan korak desno ili lijevo može biti dovoljan! Stvar pregleda igre. Kad oponenti potiskuju (push-up) i naprave presing na vaš tim, možda je potrebno napraviti kružni pas loptom da se nađe otvaranje za početak tranizicije. Golman može, također, biti korišten za ovo. Kad su oponenti veoma jaki i prave puno presinga na vašu tranziciju, osloboditi ga se, igrajući duge lopte možda bi moglo biti rješenje. Onda je problem prebačen na oponenta, naročito kad vaš tim brzo potiskuje i pravi presing na oponenta na njihovoj strani terena. Kad se oponent povuče natrag oko šesnaesterca, čekajući pravi momenat da uzme loptu i počne kontranapad, igrač u posjedu lopte ima tendenciju da je drži. Dakako, uvijek je bolje dodati je, i pustiti da ona uradi posao, čak i kad imate dosta prostora. To forsira igrače da ostanu budni i uključeni.

Svaki igrač, uključujući odbrambene, mora razviti kvalitet pozicionog anticipiranja na brzu tranziciju, kad se može igrati duga lopta, pa tako biti uključen u igru, čak i kad niste u posjedu.

Dužina i širina terena mora biti korištena što je optimalnije moguće. Ovo zahtijeva konstantno preuzimanje novih pozicija. Prepoznati i predvidjeti 'slijedeći pokret' je esencijalna individualna kvaliteta koja će dosta pomoći tranziciji. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost brzih i efikasnih dubokih lopti. Što se tiče fudbalskog razvoja, ovo zahtijeva niz kvaliteta. Uravnoteženu tranziciju u dubinu je užitak gledati.

Igrači vole zadržavati loptu. Kad previše igrača zadržava loptu u istom vremenu, postaje lakše odbrani. Zato, igrači stalno trebaju odlučivati kad da se odmaknu od lopte a kad da je kontroliraju, ovisno o akcijama napravljenim od njihovih suigrača, oponenata i dostupnog prostora. Oni moraju konstantno ostati uključeni i pretpostavljati svaku mogućnost koja se može razviti.

Mnogo puta timsko taktičko kretanje može biti zato da bi se postavio ekstra igrač sredine terena, tik ispred defanzivne linije. Ovo je strukturalno slučaj kod 3:4:3 sistema, gdje je defanzivni igrač sredine terena (slobodni igrač-libero) koji je stvaralas igre (playmaker) tima. U brazilskom timu ovaj igrač je ključni igrač koji počinje tranziciju. Ovaj igrač dopušta vanjskim bekovima da učestvuju u tranziciji i napadu. Drugi timovi igraju sa liberom u centru defanzivne linije. Ovaj igrač može igrati važnu ulogu u tranziciji. Samo kad je moguće taktički, on će biti uključen. Tokom Eura '96, Sammer je nastupio kao libero u Njemačkoj, jer je odabraokorektne momente da se uključi u tranziciju i, čak, da nekoliko važnih golova. Teško se odbraniti od takvih igrača. Previše zemalja se boji da uključi odbrambene igrače u tranziciju. Oni ne razvijaju kvalitete odbrambenih igrača potrebnih za tranziciju. Bilo, kako bilo, izvođenje ovog zadatka je neophodno u suvremenom fudbalu. Uzimajući u obzir visok nivo performance, također je važno imati 'totalnu tranziciju' i 'totalni napad' uspješan. Ovo je, u stvari, princip 'totalnog fudbala' kakav se igrao u Ajaxu, u njegovim najuspješnijim godinama u doba ranih sedamdesetih. Beskrajan timsko taktički trening kreirao je temelje za totalni fudbal. To, također, ovisi o individualnim kvalitetama igrača.

'Playmakeri ' su vrijedili zlata, iako su kasnije imali inferiornu ulogu. Ovo je prvenstveno zbog toga što izgleda da su defanzivno ranjivi u tortalnoj koheziji tima, a, također, i zbog togaq što mnogi playmakeri nisu bili u stanju zablistati pod jakim pritiskom oponenta. Prečesto su gubili posjedovanje lopte i kreirali opasne situacije. Na sreću, playmakeri su na svom putu nazad, i u stanju su bolje sarađivati sa teškim situacijama. Mnogi timovi, koji pokušaju napraviti

tranziciju odozada, čine ovo prebrzo. Automatski, rezultat je da oni, često, gube posjedovanje lopte. Oni su previše divlji. Ovo je pokazatelj da vašim igrač(u)ima nedostaje osjećaja za situaciju. Ponekad trebate igrati direktno, ponekad trebate imati strpljenja i čekati. Ovo je zbog toga što je ključni igrač tako važan. On je sposoban da da svojim suigračima vremena da preuzmu poziciju. Ovo se radi sa razvijenom taktičkom kohezijom. Kad je brzina tranzicije prevelika, kvalitet pasova je pod negativnim utjecajem i nema dovoljno vremena za preuzimanje efikasne pozicije na terenu. Nemoguće je konstantno kombinirati pasove velikim tempom. Ponekad ste uspješni u nadigravanju odbrane brzim pasovima sa jednim dodirom. Ovo je predivna stvar za gledanje. Također se događa da se tranzicija napravi presporo. Previše igrača drži loptu predugo. Naročito zbog dobro razvijene odbrane, lopta se mora se igrati brzo. Kad držite loptu predugo, suigrač koji je bio otvroren je, već, ponovno, pokriven. Ovaj problem se pojavljuje često. On zahtijeva sposobnost anticipiranja situacije koja će se razviti zbog vodeće akcije suigrača. Igrač u posjedu lopte nema vremena da osmatra situaciju, on treba da osjeća šta se događa. Visok kvalitet pozicione igre bez lopte, vezan za efikasno igranje lopte, je timsko taktički najteži dio igre. Temelji za ovo trebaju biti vođeni tokom ranih fudbalskih dana. Kombinirana kvaliteta individualnih igrača tima određuje ograničenja dostignuća. Kad gledamo timove koji su ovo usavršili, što je jedino moguće ponekad, izgleda da sve ide dobro bez stvarnog napora. Prvoklasan fudbal izgleda jednostavno umijeće u očima gledaoca!

Zlatna smjernica je i ostaće: taktički gledajte da igrate loptom naprijed, što je prije moguće ka suigraču koji ima prostora, ili trči prema prostoru. Radi se o igranju lopte u pravo vrijeme, u pravom smjeru. To znači: momenat u kojem jedan od igrača u tranziciji je da je u poziciji ili namjeri da se pomakne na poziciju koja mu daje mogućnost da igra pas naprijed, što može biti početak napada. Najradije ovaj pas daje playmaker, ali, taktički, ovo nije uvijek moguće. Ovaj momenat je, također, vrijeme kad suigrači koriste da dođu u najpoželjniju poziciju. Ovo zvuči veoma jednostavno, ali timsko taktički ovo znači vježbu, vježbu i još više vježbe. Također, kao trener, vi ostajete ovisni o kvalitetu vašeg igračeg potencijala.

U suvremeno doba, 4:4:2 sistem, dva napadača (forward-prednja igrača) igraju krucijalnu ulogu, kad je riječ o dugim loptama. Oni moraju igrati poziciono dobro, naročito u odnosu jedan na drugoga. Jedan će zadržavati loptu dok će drugi odlaziti od nje. Mnogi vrhunski timovi imaju playmakere-napadače. Ovo je teška uloga za igru, jer ovaj tip igrača treba da operira u malom prostoru. Zbog toga on mora biti jak na lopti i posjeduje visoku brzinu akcije. Napadački playmaker posjeduje dobre pokrete da prođe oponenta i ima sjajne vještine za pasove. On mora biti kvalitetan igrač.

Mora biti vidljivo da se na funkcionalnim tranzicijskim vještinama moralo raditi i raditi. Ovo funkcionalno djelovanje trebalo bi početi u 5 godini sa veoma jednostavnim osnovnim igrama. Bez uvida, dobre vještine će izgubiti svoju efikasnost.

Očigledno je da u stvaralačkom stilu igre (playmaking), timsku funkciju tranzicije je teže izvesti, u poređenju sa kontranapadačkom.

Postoji mnogo mogućih varijacija u uređivanju (make-up) srednje linije. Ovo je djelomično zbog timske organizacije, igrača koji su na raspolaganju i njihovih kvaliteta. Za kompoziciju sredine terena, važno je naći pravu ravnotežu igrača sa kvalitetama za tranziciju, koji, također, posjeduju kvalitete za odbranu i napad. Sa kojim zadatkom i timskom funkcijom je ovaj blans povezan?

o Sa playmakerom, davaocem pasova, ključnim igračem tranzicije, famoznim igračem # 10. Ova uloga traži, što je više moguće, specifičnih individualnih i timskih taktičkih kvaliteta. Potreba za timsko-taktičkim kvalitetama je očigledna, imajući u vidu stepen poteškoće pozicione i kombinacijske igre. Ovo je naročito zbog strašnog odbrambenog pritiska na igrače i na loptu. Individualno, svaki igrač mora posjedovati dovoljno vještine koja se odnosi na primanje i davanje lopte, naročito sa kretanjima oko direktnog oponenta. Kao što je rečeno mnogo puta ranije: nivo izvedbe meča je test za nivo izvedbe vašeg tima. Igrač # 10 je čovjek sa osjećajem za brzinu tranzicije: ponekad munjevitim pasovima sa jednim dodirom, a, ponekad, sporije da dobije na vremenu kako bi njegovi suigrači zauzeli efikasne pozicije na terenu. Ovo zahtijeva fino uštimavanje.

o Sredina terena sa tako modernim playmakerom posjeduje 'grumen zlata'. Bez takvog igrača moguće je da tim bude uspješan, ali kombinacija igre treba biti perfektuirana i zahtijeva nešto kreativnosti od jednog ili više igrača. Mno0gi timovi igraju sa drugim playmaking napadačem (forwward) koji izvodi ovu ulogu u fazi napada. Ovo, često, važi za timove koji igraju 4:4:2 formaciju sa 'otvorenim' igračima sredine terena. Prečesto prostor između igrača sredine terena i napadača (forwards) ispadne prevelika. Ovaj prostor, zbog toga, koristi napadač-playmaker (kao što je Zola iz Chelsea, Bergkamp iz Arsenala i Zidane iz Juventusa). Prirodno, mnogi timovi su pokušali igrati sa dva napadača (forward) i drugim napadačem-playmakerom. Defanzivno, ovo može prouzrokovati neke probleme. Tim može postati neuravnotežen ili napadački prostori neiskorišteni dovoljno dobro.

o Važno je da svaki tim ima napadačkog, igrača sredine terena za golove (scoring midfielder). On tempira svoja trčanja u šesnaesterac dobro bez lopte. On je igrač koji bi trebao dati golova upola koliko daje striker. Ovaj igrač sredine terena (midfielder), također, treba posjedovati određene kvalitete: brzinu, naravno, i osjećaj da napravi trčanja u pravom momentu. Ovaj tip igrača, također, vrijedi zlata. Jedna je stvar igrati atraktivan fudbal, ali sasvim druga igrati pobjednički fudbal. Da biste ovo radili trebate igrače koji mogu dati golove. Ne možete ih sve imati na sredini terena; npr. napadačkog playmakera koji, također, može biti i napadač sredine terena. Rijetko sam vidio igrača koji je savladao dvostruku specijalnost. Platini je izuzetak od pravila.

o Otvoreni igrači sredine terena u 4:4:2 organizaciji, također, trebaju imati određene kvalitete. Tokom 90 minuta vremena oni trebaju istrčati milje. Brzina trčanja, brzina akcije i fudbalske vještine, potrebne su za 'trening staze' po kojima igraju. Postoji opasnost da u nastojanju da se da gol, oni previše dolaze na sredinu terena. Defanzivno, oni imaju važan zadataka da urade. Moraju imati uvid u unutrašnjost terena kako bi pokrili operativne prostore na centru terena. U 5:3:2 (3:5:2) formaciji, radimo sa istim tipom krilnih igača, ali oni moraju biti u stanju pokriti i više terena. Obično, oni imaju više defanzivan zadatak nego većina krilnih igrača sredine terena. U 3:4:3, formaciji, radite sa stvarnim krilnim napadačima, koji igraju dalje nego otvoreni igrači sredine terena. Oni trebaju ostati sa vanjske strane terena. Ovo su stvarni bočni igrači koji imaju veliku brzinu, odlična kretanja i dobre vještine (pasovi i

dribling). Da bi bili zaista efikasni, oni trebaju biti u stanju pružiti dobar finalni, taktički pas. To nije jednostavan zadatak. Teško je naći ove vrste specijaliziranih igrača. Oni moraju biti odabrani i trenirani u najranijim godinama. Holandija je jedna od nekoliko zemalja koja stvarno razvija ovu vrstu igrača u 4:3:3 sistemu. Ranjivost ovog izbora je da je teško naći svestrane krilne napadače na vrhunskom nivou koje su sposobne da igraju timski efikasno pod pritiskom dva odbrambena igrača. Ali, dokle god su efikasni u svojim akcijama i donošenju odluka, možete lažirati sa negativnim defanzivnim aspektima ofanzivnom linijom sa tri igrača.

o Također je važna sposobnost odbrane kao sekundarne defanzivne linije ispred bekova uvezanih sa bek linijom i napadačima! Najlakše poređenje je sa usisivačem (Hoover), koji pokriva rupe ostavljene nemarkirane napdačem(ima) sredine terena. Zato specijalist koji ima dosta pregleda preuzima pozicije. On je tip igrača koji ostaje iza lopte i pobjeđuje u duelima. Kad on ima dobre vještine pasova, smatrate se sretnim trenerom. Važno je da je što je manje moguće operativnog prostora az oponenta, između defanzivne linije i srednje linije. Ovo znači konstantno preuzimanje novih pozicija u odnosu na poziciju oponenata, loptu i vaše suigrača. Ovo, obično, uključuje blok od 6 igrača. Zbog toga što se takav blok konstantno kreće, i u dobro podmazanom timu mijenja pozicije sa blokom od 4 igrača sprijeda, ova odbrana je teško vidljiva. Kad je posjedovanje izgubljeno u toku tranzicije, onda je, naravno, samo nekoliko igrača uključeno. Ovo je razlog za ranjivost kontranapada, kad je lopta nepotrebno izgubljena tokom tranzicije na vašoj strani terena. Kad je taktika meča napad – kad se preračunate, kad računate da ćete pobijediti, ili kad je to odabran stil igre – onda je veoma moguće da samo 3 do 4 igrača ostaju iza lopte kao 'pokrivanje odbrane'.

U brazilskoj implementaciji 4:4:2 – sistema, centralni odbrambeni igrač sredine terena igra 'Hoover-ulogu' i u stanju je pružiti dobre duge pasove. U italijanskoj implementaciji 4:4:2 sistema, dva su centralna igrača sredine terena koji operiraju iza lopte. Jedan od njih je majstor davanja pasova. U 3:5:2 (5:3:2) možemo, također, vidjeti 'Hoover-tip' igrača.

o Kad nema dovoljno dobitnika lopte i pobjednika duela prisutnih na liniji sredine terena biće teško stisnuti oponenta. Ovo je razlog za slijedeću aksiomu: 'da bi mogli razviti svoju tranziciju i napad dobro, prvo treba biti razvijena defanizivna timska funkcija.' Samo tada je moguće stegnuti protivnika. Kad organizirate coju odbranu dobro, to ne znači neizostavno i da igrate defanzivno! Igrači sredine terena, koji su aktivno uključeni u tranziciju i napad, pa zato igraju ispred lopte, moraju biti u dobroj saradnji sa napadačimakako bi pokrili određene operativne zone. Što je veća ova mobilnost, ovo treba biti bolje razvijeno. Ovo, također, zahtijeva timsko taktički uvid u igru!

Ponovno, u suvremenom fudbalu, defanzivni zadaci igrača sredine terena, kao sekundarne defanzivne linije treba biti u savršenoj harmoniji sa sredinom terena u

napadu. Kad je posjedovanje izgubljeno: odaberite najkraći put tokom tranzicije za odbranu.

Kontra-napadački timovi obično imaju dva defanzivna igrača sredine terena. Ali, timovi koji pokušavaju da nose igru, također, imaju kontrolne centre koji imaju pregled i disciplinu da ostanu iza lopte kad njihov tim napada. Ovo je njihov glavni zadatak. Sjetimo se samo uloge koju je odigrao Davids & Cocu na sredini terena holandskog nacionalnog tima. Samo kad je taktički bolje, jedan ili drugi će podržati napad. Također na sredini terena mnogih italijanskih timova, važna uloga treba biti odigrana od kontrolnih igrača sredine terena.

REZIME FUNKCIJE TRANZICIJE

To je teško perfetuiran aspekt igre. Nekoliko timova na visokom nivou su u stanju početi tranziciju odozada,

što onda vodi ka napadačkoj akciji. 'Stil igre kontranapada' i 'igre dugih pasova' reduciraju ulogu tranzicijske

timske funkcije. Kontranapad radi dobro za tim u poraženom položaju. Često je dovoljno

dobro dobiti meč, ali ne i šampionat. 'Igra dugih pasova' ne koristi se, više, toliko na međunarodnom nivou, jer

je, previše, bazirana na šansi. Željeti kreirati i napraviti igru je najatraktivniji stil igre za oboje, igrače i

gledaoce. Dakako, korisni aspekti kontranapada i oportunizam moraju biti inkorporiani u ovaj stil.

U kompoziciji srednje linije, mora se naći pravi balans između defanzivnih, tranzicijskih i ofanzivnih snaga.

Tranzicija, kad se želi napraviti igra, treba da ima taktički visok kvalitet pozicione igre i kombinacijske igre u svim linijama.

Igrač sredine terena posjeduje specifične kvalitete. Najvažniji kvalitet je znanje o tome šta se događa oko njega.On mora imati oči na leđima.

Upravo je važno željeti i biti u stanju brzo distribuirati loptu, koliko i usporiti igru.

Igranje lopte naprijed ima prioritet nad igranjem kvadratne lopte. Zato, svaki igrač mora, na osnovu svojih talenata i razvoja, imati kvalitet da brzo misli i igra u dubinu, naročito anticipirajući od suigrača da bi se dobilo na vremenu.

Da bi mogli izgraditi tranziciju na pravi način i konstantno preuzimati nove pozicije, svi igrači, uključujući i golmana, moraju biti koncentrirani i budni. Preuzimanje pozicija mora biti timski efikasno. Ne žurite u ime žurbe! Jedan jard više, ili manje može napraviti timsko taktička čuda.

Odlučujući faktor je kohezija između igrača iza lopte i ispred lopte. Naročito pomaganje igre s loptom prema naprijed.

Četvrtasti pasovi bi trebali biti dati kako bi se našao odgovarajući igrapč koji može pružiti dugi pas. Nepotrebni četvrtasti pasovi su štetni za vašu defanzivnu liniju.

Što je bolje pozicioniranje igrača na terenu, lakše će biti povezati pasove bez gledanja (cirkulacijski fudbal).

Zdrava doza oportunizma, dodavanje lopte naslijepo u operacionim zonama je neprocjenjiv iznenađujući element u fudbalu. Naročito

ofanzivno, igrači trebaju anticipirati ove pasove. Mnogi igrači na krilima ne uspijevaju to.

Duboka lopta prema napadaču koji zaustavlja loptu, trebao bi, uvijek, biti praćen akcijom svog suigrača. Duga lopta bi trebala biti praćena suigračem koji potiskuje i pridružuje se napadu. Uobičajeno mišljenje je da se ovo ne događa dovoljno.

Da bi se igrala duboka lopta zahtijeva kuraži i samopouzdanja za neutraliziranje straha od poraza.

Naročito tokom tranzicije, prave se greške. One su neizbježne zbog nivoa poteškoće igre. Nepotrebne greške su greške koje su napravljene zbog nedostatka koncentracije, budnosti i/ili nedovoljno kuraži. Ove greške trebaju biti izbjegnute. Rizične duge lopte ponekad, također, ne dostignu napmjeravanu metu. Igrač je prepoznao pravi momenat da da pas, ali izvršenje nije bilo tehnički savršeno. Ovo je dio igre, baš kao šut koji nije pogodio gol.

Iritirajuće je za igrača sa loptom kad previše igrača galami da dobije loptu. Samo stvari koje se događaju ispred njega trebaju mu biti rečene. Naročito u britanskom fudbalu, igrači pre-treniraju (pre-vode) jedan drugoga.

Organizacijska forma 3:5:2 Brza, dobro organizirana tranzicija odozada je teška po ovom konceptu, jer tako puno igrača operira po širini terena (5 igrača). Ovo je razlog da se, po ovom konceptu, tranzicija izvodi usporeno. Treba vremena za igrače da dođu u bolje pozicije za početak tranzicije. Alternativa koja se često koristi je igrati duge lopte prema strajkerima. Njemački timovi preferiraju igru kontranapadačkog stila fudbala. Ali, to, obično, nije dovoljno u poražavajućoj poziciji! Dva vanjska odbrambena igrača trebaju biti specijalisti za tranziciju i napad. Zbog ovoga su brazilski vanjski odbrambeni igrači traženi u Njemačkoj.

Organizacijska forma 4:4:2Posmatrajući britanske igrače odbrane centra, često možete primijetiti da im nedostaje kvaliteta za tranziciju. Oni nisu dovedeni u okruženje gdje je poziciona i kombinacijska igra važna. Poznati udarac i užurbani stil sve više nestaje sa britanskih fudbalskih terena. Ali na sreću njihove preference ka oportunizmu i dugim loptama ne. Kad Italijani izvode tranziciju, oni često igraju duge lopte napadačima. Dakako, oni ne dobijaju dovoljno podrške zbog organizacije na sredini terena (2 otvorena i 2 centralna igrača sredine terena). Brazilci igraju sa dijamantskom formom sredine terena sa stvarno specijaliziranim igračima, koje podržavaju dva bočna igrača odbrane koji učestvuju u tranziciji i napadu i dva prednja igračakoji su jaki na lopti.

Organizacijska forma 4:3:3Mi smo, u Holandiji, poznati po tome što imamo dobro razvijenu tranzicijsku funkciju, baziranu na idealnom pozicioniranju igrača upo širini i dužini terena. Nadalje, u taktičkom smislu, dodatni centralni igrač iz odbrambene linije sa 4 igrača se koristi u tranziciji. Igrač, obično, dobija najviše prostora za operiranje.

Podsetnik:

Važno je da svaki trener izbalansira svoju liniju sredine terena na osnovu igrača koje ima na raspolaganju, svog očiglednog stila igre i timske organizacije koja je povezana sa stilom igre. Ovo nije lak zadatak. Da bi se ovo postiglo, timsko taktički dosta posla treba da se uradi na treningu. Moraju se ponavljati i ponavljati timsko taktičke trening vježbe 'dobro urađeno'. U dobroo strukturiranom omladinskom fudbalskom edukativnom sistemu, temelji vode ka visoko kvalitetnoj pozicionoj i kombinacijskoj igri. Tehničke sposobnosti i taktička aplikacija formiraju primarne kvalitete.

Sa temeljima strukturalno razvijenih primarnih kvaliteta, trener i njegovo osoblje su u stanju da rade strukturalno na timsko taktičkom aspektu tranzicije i, naravno, na defanzivnim i ofanzivnim timskim funkcijama. Ove tri timske funkcije su neodvojivo povezane.

Individualne akcije sa loptom, gdje je oponent nadigran i gdje je timski efikasan progres postignut, su najfantastičniji momenti igre. Analizirajući mečeve, uvijek je primijetno kako je samo nekolicina ovih akcija napravljena u 90 minuta. Kao fudbalski entuzijast ja kažem: sramota! Razlog za ovo je da jedan, ili više oponenata uvijek jure igrača s loptom. Ovo je razlog zbog kojeg kolektivna rješenja igraju veću ulogu.

Prevedimo ovo sve u trening aktivnosti kako bi pomogli tranziciju. Svaki trener je sposoban da razvije ove aktivnosti, sve dok se pridržava nekoliko uvjeta. I to je ono gdje sve krene pogrešno. Čak i na vrhu! U ovim trening aktivnostima, tranzicija bi trebala biti centralna tema. Ovo ne može biti dostignuto u, npr., gužvama (grupnim akcijama) gdje je teško za igrače da se koncentriraju na jedan specifični dio igre. U tom momentu, uživanje u igri je jače nego proces učenja!

TRENING AKTIVNOST # 1Cilj tima A (8 ili više igrača)

Od tranzicije doći do napadačke akcije (kros, šut, idnividualna akcija, predati-i-otići, korner); nagrada: 1 poen.

Dati gol; nagrada: dva poena.

Cilj tima B (8 ili iviše igrača)Uzeti loptu, a, zatim napraviti kontranapad; nagrada: kreiranje +šanse za zgoditak: 1 poen.

Postoji razlika u nagrađivanju tima A i B, jer je lakše igrati kontru i kreirati šanse za zgoditak.

Trening aktivnost:Tim A mora igrati s loptom na oponentovu polovinu i pokušati kreirati šansu za gol i dati ga. Defanzivni blok tima B je pozicioniran oko srednje linije na njihovoj polovicii terena. Kad uzme loptu tim B pokuša ikgrati kontru.

Fokusne tačke u organizaciji: Najmanje 8v8 da osigura uravnoteženu organizaciju u tranziciji. Tranzicija tima A. Najmanje 2 igrača odbrane, 4 igrača sredine terena, jedan striker i golman. 3:3:2 je, također, opcija. Funkcionalno razvijanje 11v11. Ovo, naravno dolazi najbliže realnim

uvjetima meča. Ovaj izbor ovisi, između ostalog, o timsko-taktičkom nivou igrača i dostupnom broju igrača.

Start: tranzicija počinje sa golmanom tima A, koji baca loptu suigraču. Kraj:

o Tim A uspijeva kad naprave jedan, ili dva poena (cilj je postignut).o Sudac odlučuje šta može biti uzeto u obzir kao napadačka akcija i

oglašava se zviždaljkom. Također i kad lopta ode izvan ograničenja. o Tim B uzima loptu i pokušava da da gol ograjući kontranapad.o Kad tim B gubi posjedovanje, vježba završava i počinje, ponovno,

sa od golmana tima A. Trajanje: Igrajte ovu vježbu oko 30 minuta, ovisno o tome kako ide. Nakon

ovoga, 30 minuta grupne akcije (igre u gužvi) igra se kao test.

Podsjetnik:U smislu postizanja gola za tim B, postoje dvije različite opcije:

Linija gola oko 20 m širine. Golman brani cijelu liniju, ali mu nije dozvoljeno korištenje ruku. Zašto linija gola? Da bi bili u stanju svjesno nastaviti s radom na razvoju pozicione igre po širini terena, tako učeći kapitaliziranje kontranapada. Tim B daje gol driblingom lopte preko linije.

Regularna veličina gola sa golmanom. Vježbaq bi trebala početi svaki put sa golmanom tima A. Taj momenat je, također, time-out kad ima vremena za vođenje. Naročito od strane igrača!

TRENING AKTIVNOST # 2 Kontranapad je centralni timsko taktički problem trening sesije.

Cilj tima A: nadigravanje oponenta sa kontranapadom i davanje golova.

Cilj tima B: zaustavljanje kontranapada, zatim igranje brze duge lopte, ili, npr., igranje natrag ka golmanu.

Trening aktivnost:Kontranapad je glavno jelo ovog menija trening sesija. Tim A zaustavlja loptu tokom tranzicije tima B koju slijedi brzi kontranapad tima A. Ova kontranapadačka tranzicija je centar pažnje. Zato je početni momenat kreiran za kontranapad u momentu kad tim B izgubi posjedovanje na sredini terena, ne tokom tranzicije u obrnutoj situaciji.

Recimo da najrealnija vježba počinje u momentu odbrane tima, zbog greške timske tranzicije, zaustavi loptu. Naravno, svaki igrač zna šta da uradi kad se ovo dogodi zbog datog vizuelnog objašnjenja. Slijedeće, kontranapad se razvija pod

potpunim otporom tima B. Naročito u početku, ponavljate početni momenat. Naravno, ovozahtijeva motivaciju kod svih igrača, naročito na najvišem nivou. Sad se radi o svjesnom radu na poboljšanju nivoa performance tima. Kao što je pomenuto ranije, ovo može uspjeti kad se vježba najrealnija trening vježba za kratko vrijeme (30 minuta, ili sl.). Igrači bi trebalo da znaju unaprijed trajanje vježbe.

Fokusne tačke u organizaciji:

Broj igrača: 11v11 ili manje (7 do 10 igrača po timu, na terenu). Sa manje od 10 igrača ima više prostora, tako da je manje kompleksno. Dakako, to bi trebale biti funkcionalne grupe sa taktičkom kohezivnošću. Npr: igrači sredine terena i odbrane (7/8) protiv napadača i 'dodatnih' igrača. Kontranapad je, sada, važan, tako da bi trebalo biti taktičke kohezije u kontranapadačkom timu. Drugi tim pokušava pružiti, što je više moguće, otpora. Eventualno dolazite u situaciju gdje igrate punu grupnu akciju 11v11.

Lokacija na terenu:o Kontranapadačka tranzicija tima A počinje kad je lopta zaustavljena

tokom tranzicije tima B u zoni oko 40 m oko srednje linije (20 m na svakoj strani). Koristite video snimke mečeva kao primjere za prave mjere!

Vježba je urađena na punom terenu. Kad ima manje od 22 igrača, napravite teren malo kraći.

Početak: o Momenat kad je dat loš četvrtasti pas (tim B) u ranjivoj zoni u tranziciji. o Ili, npr. zbog tima A koji predviđa dugu loptu igranu od tima B. Kad je u

posjedu lopte: brza tranzicija za igru kontranapada;o Igrači oba tima zauzimaju poziciju koja je u korelaciji sa momentom

datog lošeg pasa.

Podsjetnik:Ova vježba počinje sa lažnim početkom. Ovo je potrebno da bi bili u stanju kreirati kontranapad što je prije moguće.

Završetak:o Kontranapadački tim A daje golove, 100% uspjeha (3 poena);o Kontranapadački tim kreira šanse za golove, ali ih ne daje (2

poena);o Kontranapadački tim postiže korner uradac ili slobodan udarac (1

poen);o Bez kreiranja šanse za zgoditak, lopta odlazi van linija. Kraj

pokušaja. (oponent dobija 1 poen);o Golman hvata loptu. Kraj pokušaja.o Odbrambeni tim je povratio posjedovanje lopte i igra ju ka golmanu

(2 poena) ili je u stanju da brzo da dugu loptu koja je primljena od suigrača koji ima šansu da nastavi napad. (3 poena).

Trajanje:Oko 30 minuta (prvi put treba više vremena zbog objašnjenja drila i izvedbe uloga što je realnije moguće).

Važno: slijedeće, igrajte 30 minuta grupne akcije u kojoj tim A igra kontru, a tim B mora izgraditi tranziciju i igru. Da li su oba tima savladala principe (smjernice)? Ponavljanja i i više ponavljanja će uraditi ostatak. Mnogo se postigne timsko taktički kad igrači vode jedan drugog na terenu. Igrači moraju preuzeti inicijativu da vode jedan drugog.

U ovoj grupnoj akciji, situacije kontranapada mogu se, također, pojaviti kod tima B. Npr., kad tim A izgubi posjedovanje u toku kontranapada. Dakako, glavni fokus je na uobičajenu tranziciju tima B i kontranapad tima A. Koliko šansi za zgoditak je kreirano od tima A, iz 6 – 10 pokušaja?

Podsjetnik: Kad kontranapad ima preference, kao stil igre, treba napraviti dosta

timsko-taktičkog treninga kako bi se perfektuirao. Naposljetku, stil igre ima defanzivne, tranzicijske i ofanzivne smjernice. kad je kontranapad korišten kao taktička varijacija više napadačkog stila igre, kad će biti trenirano samo prije narednog meča, jer trener vjeruje da oružje kontranapada može biti korisno, računajući na specifične otpore narednog meča (npr. igranje sa jačim oponentom, ili igranje drugog meča u seriji nakon pobjede prvog.

Sve što je prakticirano treba da završi igranjem u grupnoj akciji. Prakticirana situacija neće, skoro nikad, biti kopirana 100% u grupnoj akciji. Svaki meč, uključujući grupnu igru sa treninga, uvijek je makar malo drugačiji. Ali, situacija kad je moguće napraviti kontranapad uvijek se pojavljuje. Poznate smjernice ostaju primjenjive. Individualne kvalitete, uključujući razvijene timsko-taktičke kvalitete će učiniti ostalo. Ovo nije garancija za postizanje gola, ali pruža potrebnu performancu od svakoga ponaosob i od odnosa među njima.

Ljudi, pa tako i treneri iz Holandije, su, generalno, najtvrdoglaviji. Mi mislimo da znamo kako to učiniti i napraviti plan za svoj način kako dospjetti tamo. Dosta dobrih stvari se razvilo zahvaljujući ovom stavu. Ali, također, čini težim da se svi treneri slože sa korištenjem istog stila igre. Ovo se događa u većini fudbalskih nacija. Mnogi treneri u Holandiji odabiru stvaralački (playmaking) stil igre (čitaj: napadački stil igre), ispred rezultirajuće orjentiranom fudbalu. Pohvalno, ali ne, uvijek, fudbalski logično!

ZAKLJUČAK Ja sam razvio nekoliko timsko-taktičkih vježbi za odbrambene i tranzicijske funkcije, usmjerene prema:

Stil igre koji želite perfektuirati (razvoj generalnih taktičkih smjernica za tranziciju i odbranu);

Taktička varijacija ovoga za nadolazeći meč; Ili timsko-taktički dio (fragment), koji trebaj biti perfektuiran.

Defanzivna timsko-taktička vježbe bi trebala, uvijek, biti uvezana sa ofanzivnim zadacima za oponente. Tim koji pravi tranziciju će, uvijek, biti u prednosti ka napadu, ili će oponent oteti loptu i početi tranziciju i mogući napad. Prečesto neko

odmjeri svoju izvedbu u odbrani, tranziciji ili napadu bez uzimanja u obzir izvedbe oponenta. Ponovno: vi imate izvedbu kao i oponent i specifični uvjeti meča to dopuštaju. Ovo , naravno, važi i u suprotnom. Ovaj fenomen prožimanja je, često, teško procijeniti. Tokom meča, mnogi nepredviđeni i iznenađujući događaji se dogode. Zbog ovoga su igrači ti koji na terenu trebaju donositi odluke. Oni bi trebali biti podržani, dakako, setom timskih efikasnih smjernica.

Moji materijali za vježbe u ovom poglavlju trebali bi poslužiti kao primjeri. U stvari, svaki trener bi trebao ovo interpretirati prema svom nahođenju. Svaki tim je, makar malo, drugačiji. Ono što je važno je da su igrači konfrontirani sa timsko taktičkim smjernicama. Učenje da se vidi akcija kohezije igrača je najveći korak koji treba poduzeti. Međusobno vođenje igrača je drugi korak koji treba napraviti. Ovo je dug i težak put. On je, naravno, potreban u modernom fudbalu. Ponavljanja i još ponavljanja su osnova za ovo. Nema perfekcije u takmičarskom fudbalu. Dakako, kad tim dođe blizu perfekcije, izgeda kao da se sve događa bez napora i tako lagano da se možete jednostavno pridružiti i uzeti udjela. Ono što je uspješno danas, nema garancije da će biti i u slijedećem meču, zbog kompleksnosti i nepredvidivih elemenata meča. Dakako, struktutralna izgradnja tima osigurava da: igrači imaju povjerenja jedni u druge, ima mira u akcijama igre, esencijalni timski duh je prisutan i timsko taktički pogled je prisutan! Ovo su osnovne pretpostavke za optimalni nivo izvedbe.

Poglavlje 7

BUDUĆNOST

Holandski fudbal bio je na vrhu međunarodne fudbalske scene preko 30 godina. Ovo je nevjerovatan podvig za tako malu zemlju. Ranije, u ovoj knjizi naglasio sam da je ovaj uspjeh djelomičn o zbog svega što je učinjeno i razvijeno u smislu fudbalskog procesa učenja.

Kasnije, holandski timovi nisu napravili ništa veoma dobro na međunarodnom nivou. Ovo je zbog niza generalnih i specifičnih uzroka.

GENERALNI UZROCI

Prirodno, holandski igrači također se trebaju nositi sa većim zahtjevima koji su postavljeni pred njih u igri modernog vremena. Prije svega, ovo je zbog nevjerovatno visokog nivoa poteškoće vrhunskog fudbala. U proteklih 10 godina ogroman razvoj u odbrani je zauzeo mjesto, što je postalo 'destruktivni mehanizam' koji se odnosi na tranziciju i napad oponenta. Ovaj razvoj je bio toliko veliki da većina timova nije posjedovala toliko kvaliteta da izgradnjom (tranzicijom) dođe do napada pod jakim pritiskom odbrambenih igrača. U ranijim poglavljima, pomenuo sam da timske funkcije zahtijevaju više razvoja. Također, izgradnja tranzicije i napada, u Holandiji je težak

zadatak i za igrače i za trenere, i moraju se, također, nositi sa pojačanim pritiskom uzrokovnaim velikim komercijalnim interesima. Posljedice kad izgube su neograničene na nezadovoljavajućem stajanju na tabeli.

SPECIFIČNI UZROCI

Razvoji u međunarodnom fudbalu, koji su se dogodili, uglavnom, izvan terena, imaju drastične posljedice za tako malu zemlju kao što je Holandija. Npr., nakon što Bosmanove odluke, postalo je nemoguće za holandske klubove da se drže svojih najboljih igrača. Ti klubovi, također, nisu više u stanju ugovarati vrhunske fudbalere. Razlike u dostupnim fondovima postale su prevelike u poređenju sa drugim europskim vrhunskim klubovima. Ovo je prouzrokovalo zatvoreni krug. Tim bez, ili sa nekoliko vrhunskih igrača teško da ima šansu da napreduje na Europskim klupskim šampionatima. Zato je mogućnost da se primi novčana nagrada i novac od TV, umanjena, kad ne igrate u prestižnoj Ligi šampiona. Razlike između holandskih klubova i europskih vrhunskih klubova, kao što je Manchester United, FC Barcelona, Juventus i Bayern Munchen će samo rasti dok se trenutna poliktika ne promijeni.

Već sam napravio izjavu da klubovi u Holandiji mogu preživjeti na međunarodnoj sceni jedino ako njihovi igrači budu imali visok prosjek individualnih kvaliteta i timovi budu perfektuirali proces izgradnje tima. Ovo je njihovo najvažnije oružje u postizanju visokog nivoa performance. Ovo, u kombinaciji sa korektnim usklađenim mentalitetom, biće važno posjedovati u skoroj budućnosti.

Visok individualni prosjek može biti postignut samo kad je omladinska fudbalska struktura perfektuirana još više. U Holandiji, visoko profiloirani treneri, kao što je Johan Cruyff i Wim Jansen, već su upalili alarm. Njihov kriticizam je bio: 'Nedovoljno razvijeni talenti su bili razvijeni. Zato naš edukativni sistem ne funkcionira više dobro. Omladinski treneri su podbacili.'

Osobno, ja sam mišljenja da Holandska fudbalska škola ne uključuje manji broj talentiranih igrača, kao ranije. Dakako, ova nova generacija treba da zadovolji više zahtjeve, postavljene pred njih. Ovo je razlog zbog kojeg omldainski razvoj fudbala treba usavršiti. Uzimajući u obzir gore navedeni razvoj (internacionalno), mi se, još više, moramo osloniti na izvanredan omladinski razvojni fudbalski sistem. Ovaj sistem, dakako, nije još usklađen sa povećanim zahtjevima vrhunskog fudbala, i tu leži problem. Ako je to ono što su Cruyff i Jansen mislili reći, onda su u pravu.

RJEŠENJA

Uočiti da postoji problem je jedna stvar, ali naći rješenje je jednako važno. U ovoj knjizi, može se naći veliki broj smjernica koje mogu pomoći rješavanju problema. Smjernice za proces učenja fudbala mogu se, uglavnom, naći u Poglavlju 5. Ovo može biti velika pomoć u daljnjem usavršavanju omladinskog fudbalskog sistema.

Na kraju ove knjige, napraviću neke važne komentare koji se odnose na ovo, u interesu vrhunskog fudbala.

Talenti 2001 trebaju više fudbalskih alata: naročito vještina sa loptom, pasovi i udarci, i brzina akcija trebaju biti poboljšani. Nadalje, potrebna je dodatna kvaliteta da bi se bilo u stanju djelovati u maniru timske efikasnosti. Velika količina timsko-taktičke zrelosti treba biti dostupna kako bi se ovo postiglo.

Ovo postavlja više zahtjeve na mentalitet igrača tokom trening sesija. Visoki zahtjevi se, također, postavljaju na trenera u odnosu na njegovo prektično i teoretsko znanje i njegove osobne kvalitete. Ovo brine sve vrhunske trenere, na omladinskom, amaterskom i profesionalnom nivou. Zbog toga što je trenere odgovoran za timsko-taktičku performancu, on će tražiti i više discipline nego ranije i izvan trening sesija. Ovo su esencijalne pretpostavke za pobolojšanje gore pomenutih fudbalskih alata, uključujući željezno usklađenje mentaliteta. U takvoj klimi talentirani igrači treba da se 'rascijepe' korak po korak. U našoj blaženoj zemlji, sa takvom kamenom mentalnom težinom se nije lako nositi. Nemojmo ni diskutirati o enormnim plaćama koje su date i tražene od mladih igrača.

TEMELJI

Kad zaključimo da omladinska fudbalska edukacija treba dadlje da se usavršava, to mora početi sa temeljima, trudeći se sa optimalnim brojem 5- i 6-godišnjih 'talentiranih' dječaka. Ovo traži sofisticiranu promotivnu politiku, naročito baziranu na nacionalnim i internacionalnim vrhunskim performancama klupskih timova i nacionalnog tima. 'Zvijezde, idoli omladine, igraju ključnu ulogu u popularnosti i promociji sporta.

Kad želite poboljšati kvalitet temelja, morate investirati u vojsku specifično educiranih omladinskih trenera. Oni trebaju kreirati idealne uvjete za 6 – 12 godišnjake, tako da mladi igrači mogu učiti igru, igrati igru i zabaviti se igrajući svoju omiljenu igru. Proces učenja mora biti fokusiran na razvoj onih kvaliteta koji su potrebni za učenje igranja pojednostavljenog meča (4v4 ili 7v7), a ne na – naročito umajući u vidu limitirano vrijeme treninga – manje važne trening aktivnosti za ove sarosne kategorije.

Čak se preporučuje da se educiraju posebni treneri za različite starosne grupe. Npr. za 5-10 godišnjake, 10-12, 12-14, 16-18 i 18-21god. Ovi posebno educirani treneri bi trebalo da su uglavnomm bivši igrači. Iako ovo nije to što običnoo inspirira, ja vjerujem da bi mnogi imali volju da preuzmu menadžersku ulogu kao tehnički koordinator ili direktor obrazovanja. Ovo bi bio važan korak u pravom smjeru.

Nadalje, talentirani igrači će imati neku svakodnevnu 'zadaću'. Fudbalski proces učenja ne bi trebao biti limitiran na nekoliko sati treninga i mečeva u klubu. U blizini kuće treba razviti kompletan rad s loptom (Coerver-škola), pasove, driblanje, vještine s glavom. Također je neophodno da se igraju dodatni mečevi tokom sedmice. Roditelji mogu igrati važnu ulogu u postizanju ovoga.

Esencijalno je da rano mladi talentirani igrači dođu u kontakt sa važnim timskim radom igrajući meč, a ne preko taktičkih instrukcija napravljenih od trenera ili voditelja. Radi se o objašnjavanju mladim talentima, imajući u vidu njegove fudbalske godine, da će sa dobrim timskim radom šanse da tim bude uspješan, biti veće. Pobjeđivanje 'ultimativna' motivacija kod igrača, pa, kao trener, to koristite kao stimulaciju. Internalizirajući jednostavne smjernice, izvan njihove slobodne volje, i vodeći jedan drugoga, oni će postići ivše. Ovo je samo dio trening sesije. Centralni fokus trebao bi ostati na

individualnom razvoju, individualnim akcijama driblanja, nadigravanja i poražavanja oponenta. Njegovi prijatelji iz tima će ga kritizirati tokom ovoga.

Više nego ikad, fokus bi trebao biti na mentalnom treningu u procesu učenja od najranijeg doba. Prirodno, rastući u dobroj zemlji donosi sa sobom uznemirujuće faktore koji se odnose na društvenu disciplinu, rad sa žrtvama i potrebnom izdržljivošću i karakternim crtama, koje su esencijalne kad je u pitanju strukturalni život sportaša. Najvažniji je, naravno, emocionalni izazov koji se pojavljuje igrajući igru. Nadalje, svakodnevno životno okruženje trebalo bi unaprijediti razvoj talenta.

Kako god bilo, mentalni trening zahtijeva puno uvida i osjećanja od roditelja i specifičnih omladinskih fudbalskih trenera. Takmičarski fudbal i dobar trening stav traži: uživanje u igri, koncentraciju, budnost, pregled meča i treninga, pozitivnu agresivnost, samokontrolu, timski duh, izdržljivost, kuraž, samouvjerenost, timsku disciplinu, preuzimanje odgovornosti i disciplinu u životu...

Ovo je širok niz kvaliteta koja se šaroliko razlikuje kod svakog mladog igrača. Umjetnost treniranja i roditeljstvo su prepoznati ovo i igrati se tim. Grditi o nečemu što neće biti postignuto ima kontraefekat. Dakako, imajući u vidu velike mentalne zahtjeve koji se postavljaju na vrhunske igrače, važno je konfrontirati igračima u najranijim godinama. Ponovno, tokom mečeva i trening sesija, pojavljuje se situacija koja je pogodna za 'mentalni trening'. Ovo je zbog toga što ove situacije imaju emocionalni balast i tiče se hobija u kojem uživaju. To i igranje u timu čini mogućim za trenere da taktički modeliraju talentirane (i ne tako talentirane) igrače.

PRODUŽENJE PROCESA UČENJA

Želio bih staviti naglasak, imajući u vidu visoke zahtjeve postavljene pred talentirane igrače, da proces učenja za većinu igrača nije završen sa 18 godina! Da bi bili u stanju preći tinejdžersko doba (naročito mentalno) potrebno je produžiti proces učenja do, otprilike, 21. godine. Ekstra pažnja posvećena ovoj grupi od 18-21 godine je jedno od potrebnih rješenja za usavršavanje potpunog omladinskog razvoja! Čitav paket zahtjeva postavljen je ovoj starosnoj grupi.

U svakom slučaju, od velike je važnosti da ovi mladi igrači između 18 i 21 godine starosti prima dodatnu vrhunsku edukaciju, uvezanu sa vrhunskom takmičarskom loigom samo za ovu starosnu grupu. Mnoge zemlje nemaju takvu ligu. Trenutno takmičenje u Holandiji za B-timove profesionalnih kloubova nije dovoljno. Edukativni proces ove starosne grupe ne traži samo bolje, usavršene trenere, već, također, traži i razvojnu vrhunsku ligu. Automatski, ovo znači bolju takmičarsku strukturu i trebalo bi napraviti više investicija. To znači da, također u ovoj oblasti, mi u Holandiji pravimo promašaje. Ovo je, naravno, kompleksna situacija. Potrebna je kombinacija fudbalskih tehničkih i političkih sila. Ovo će koštati puno novca!

Kako se talenat razvija sa razvojem osobnosti fudbalera, on mora biti konfrontiran sa mentalnom 'čvrstoćom' koja je potrebna da se ostane na površini pod pritiscima

postavljenim njemu 2001. god. Ovo konfrontacija znači da igrač treba da uči i prihvata igranje sa strukturom timskog zadatka i funkcije odobrene od strane njegovog trenera.

Talentiran igrač mora shvatiti da su usponi, a, naročito, padovi integralni dio razvojnog procesa. Naučiti sjediti na klupi je, također, edukativni cilj. Za mnoge mlade igrače, bilo bi bolje da sazriejvaju dalje u timu koji ima manje kvaliteta, tako da ima bolje šanse da igra. Kad on ima potrebne sposobnosti, to će se pojaviti. Nažalost takav korak nazada obično stavlja veliki mentalni teret na vrhunskog igrača. Profesionalizacija je neprekidna veza sa: izdržljivošću, istrajnošću, požrtvovanjem, mentalnom vitalnošću kako bi se postigao gol, ili golovi i naučile proširiti granice vaših sposobnosti. Ovo nije lako napraviti. Obično pojedinac treba biti forsiran i pod pritiskom. Trener igra ključnu ulogu u ovom procesu. Na osnovu mojih iskustava, gledao sam na ovo kao na beskrajnu 'borbu' između trenera i igrača kako bih postigao sportski cilj. Bez konstantnog mentalnog pritiska, teško je izvući najviše iz tima. Ponekad ste uspješni, ponekad doživiti promašaj.

Za trenera, tim menadžera i menadžera je potreban isti mentalni stav: ne presijecati kornere, već odabrati najteži put. U stvari je ovo krajnji izazov takvog procesa. Trebaju vam igrači koji su 'SOBS'-i (sober-trezveni, razboriti, umjereni). Na terenu nema mjesta za suosjećanje. Izvan terena 'ulični borac' postaje drugačija osoba, baš kao u slučaju sa vojnicima na borbenim linijama. Ovaj instinkt preživljavanja izvlače van snage koje su bile nepoznate ranije. I, igra na vrhunskom nivou je bitka za opstanak. Priča kako je to samo igra je 'sranje'. Ovo važi čak i za najamaterskije igrače. U ovoj atmosferi opstanka, nema mjesta za zabavljanje pojedinaca. Oni bi trebalo da igraju na rekreacijskom nivou. Ključni igrači koji su timsko taktički zreli i imaju kredibilitet su neprocjenjivi produžeci trenera tokom trening sesija i mečeva. Sposobno profesionalno osoblje je nepohodno. Trenerova desna ruka, njegov asistent trenera, moraju biti njegova zvučna tabla. Ispod njih, prema fudbalskim tehničkim aspektima, dolazi druga žica koja kreira bajbolje uvjete za trenera da bi obavio svoj posao. Nažalost, postoji mnogo ljudi u svijetu sporta koji nalaze teškim da igraju ovu ulogu. Psihološki, ovo nije lagan zadatak za uraditi. Staviti osobne interese iza interesa nije jednostavna stvar. Ne bi trebalo nikoga iznenaditi da se ovo redovno ne događa.

Da zaključim: pročitali ste niz smjernica u ovoj knjizi da vam pomogne da podignete nivo performance tima. Baš kao što vi ovisite od kvaliteta i doprinosa igrača, 'vrijednost' ove knjige ovisiće o vašem radu i primjenjivanju ovih smjernica. Želim vam mnogo uspjeha!

CURRICULUM VITAE