POJMOVNIK SOCIJALNE SIGURNOSTI

"SOCIAL INSTITUTIONS SUPPORT PROGRAMME"

CARDS

Council of Europe

European Commission Commission européenne

Conseil de l'Europe

1

POJMOVNIK SOCIJALNE

SIGURNOSTI

2

Ovo je neslužbeni prijevod i izrazi koji se koriste su u okvirima odgovornostiautora i ne odražavaju službeni stav Vijeća Europe i Europske komisije.

Sva prava su pridržana. Nijedan dio ove publikacije ne može se prevoditi, re-producirati i prenositi u bilo kojem obliku ili bilo kakvim sredstvima, elek-troničkim (CD-Rom, Internet itd) ili mehaničkim, uključujući fotokopiranje,snimanje ili bilo kakvo čuvanje ili korištenje informacija, bez prethodnogpisanog odobrenja od strane Publishing Division, Communication and Re-search Directorate (F – 67075 Strasbourg, France ili ).

CARDS Social Institutions Support ProgrammeRegionalni ured Vijeća EuropeMaršal Tito 33/2MK – 1000 Skopjetel. +389 (0) 2 3 222 858fax +389 (0) 2 3 222 848http:/www.coe.int/sisp

© Council of Europe, srpanj 2007 Tiskano u Skopju

3

U V O D

Ovaj rječnik pojmova socijalne sigurnosti tiskan je na en-gleskom, srpskom, hrvatskom, bošnjačkom, makedonskom i al-banskom jeziku. Svrha mu je da pomogne u kreiranju socijalnihpolitika u zemljama Zapadnog Balkana, pregovorima o njihovojkoordinaciji, kao i u pregovorima između tih zemalja i europskihinstitucija, u cilju olakšanja integracije regije Zapadnog Balkanau europske tijekove.

Nadamo se da rječnik može, također, pomoći studentima prava(u oblasti socijalne sigurnosti) i školama socijalnog rada u regiji,u pojašnjavanju značenja i razlikovanju važećih koncepata soci-jalne sigurnosti u Zapadnoj Europi, kao i ekspertima socijalnesigurnosti, odnosno sindikatima i udrugama poslodavaca.

Rječnik predstavlja jedan od opipljivih rezultata Programa po-drške institucijama socijalne sigurnosti, zajedničkog programaEuropske unije i Vijeća Europe.

Mnogi zaslužuju zahvalnost za svoj doprinos ovoj publikaciji.Na prvom mjestu, zahvalnost pripada prof. dr. Vladimiru Puljizusa Sveučilišta u Zagrebu, na njegovu ljubaznu dozvolu da se,kao osnova za ovaj rječnik, upotrebi rječnik sadržan u priručnikusocijalne politike koji je on, zajedno sa drugima, napisao podnazivom «Socijalna politika», kao i za prijevod hrvatskih poj-mova koji su dodani originalnoj verziji.

Zahvalnost, na drugome mjestu, pripada mojem dobrom pri-jatelju Milošu Nikaču, «ikoni» socijalne sigurnosti u regiji, zaprijevod originala na engleski jezik i povratni prijevod na srpski,kao i na trudu zbog mnogobrojnih izmjena i modifikacija koje

4

sam napravio u njegovoj engleskoj verziji. Zahvalnost, također,pripada svima koji su pomogli u prevođenju na albanski, bošn-jački i makedonski jezik.

Regionalni Upravni odbor SISP zaslužuje izraze zahvalnosti, uprvom redu, za osmišljavanje ideje o ovome rječniku i – nakraju, ali ne manje značajno – zahvalnost pripada Komisiji Eu-ropske unije i Generalnom direktoratu za socijalnu koheziju Vi-jeća Europe za financijsku podršku i druge oblike pomoći čije jepružanje omogućilo izdavanje ove publikacije. Svakako trebanaglasiti da ni Europska unija ni Vijeće Europe nisu odgovorniza bilo kakve greške i propuste koje ova publikacija možesadržavati.

Heimo HeringaCARDS – SISP voditelj tima

5

Aktuarske naknade [actuarial benefits]: naknade koje sestječu osiguranjem od nekog rizika, kao što je bolest, starost ilinesreća na poslu, i striktno su povezane s vjerojatnošću kada će(u kojoj dobi) osigurana osoba oboljeti ili umrijeti. Visineaktuarskih naknada ovise o prethodnim doprinosimaosiguranika. Aktuarske naknade izračunavaju se metodamaaktuarske matematike.

Apsolutno siromaštvo [absolute poverty]: siromaštvodefinirano kao minimalna razina dohotka ispod koje je ugroženživot obitelji ili pojedinca. Apsolutno siromašni nisu umogućnosti zadovoljiti temeljne ljudske potrebe, kao što suprehrana, odijevanje ili stanovanje.

Beveridgeovski sustav [Beveridgean system]: sustav socijalnesigurnosti zasnovan na načelima koja je William Beveridgeizložio, a britanski parlament usvojio 1942. godine u dokumentupod nazivom Social Insurance and Allied Services. Bitno jepolazište beveridgeovskog pristupa, kako ga se uobičajilonazivati u socijalnoj politici, da “čovjeka treba osloboditi odnužde”, tako da mu država treba jamčiti osnovne egzistencijalneuvjete bez obzira na socijalni status i druga obilježja. Beveridgeje predložio koherentan model socijalne sigurnosti koji počiva načetiri načela: univerzalnost, jednostavnost i jedinstvenost,uniformnost i centralizacija. Na toj je osnovi oblikovan britanskisustav socijalne sigurnosti nakon Drugoga svjetskog rata, aBeveridgeovska načela primijenjena su i u mnogim drugimzemljama u cjelini ili u pojedinim sustavima.

Bismarckovski sustav [Bismarckian system]: sustavsocijalnog osiguranja utemeljen na načelima socijalnih zakona

6

usvojenih u vrijeme vladavine njemačkog kancelara Otta vonBismarcka. Prvi je zakon donesen 1883., a odnosio se naosiguranje za slučaj bolesti. Slijedio je zakon o osiguranju zaslučaj nesreće na radu (1884.) i zakon o mirovinskom iinvalidskom osiguranju (1889.). Osnovna je ideja tih zakona dase radnici trebaju osigurati od glavnih socijalnih rizika. Naknadeiz osiguranja plaćaju se na osnovi doprinosa radnika iposlodavaca u posebne blagajne ili fondove kojima u praviluupravljaju socijalni partneri. Ovaj je sustav socijalnog osiguranjakarakterističan za kontinentalnu Europu, iako su bismarckovskisustav prihvatile i druge zemlje u svijetu.

Bruto domaći proizvod /BDP [gross domestic product /GDP

]: ukupna novčana vrijednost dobara i usluga što ih u određenomvremenskom razdoblju proizvede neka ekonomija u okvirunacionalnih granica.

Ciljanost [targeting]: usmjeravanje socijalnih naknada premaspecifičnim skupinama ili pojedincima. Ciljanost uključujehorizontalnu efikasnost, koja podrazumijeva sposobnost sustavada pruži socijalnu zaštitu svim pojedincima koji imaju potrebuza određenim naknadama, i vertikalnu efikasnost, koja se tičesposobnosti sustava da isključi iz dobivanja naknada one skupinei pojedince koji nemaju potrebu za naknadama i da sredstvapreusmjeri ka socijalno ugroženoj populaciji.

Civilno društvo [civil society]: institucije, organizacije, socijalne mrežei pojedinci (kao i njihove vrednote) koji djeluju između obitelji, državei tržišta, povezani nizom civilnih pravila koja zajedno dijele, a koji sedobrovoljno udružuju radi zagovaranja općih i specifičnih interesa.

7

Davanja socijalne dobrobiti (social welfare benefits): niz da-vanja koja onima, koji nemaju potrebna sredstva, jamče mini-malno dostojan standard življenja ili samo opstanka. Ovadavanja se, u pravilu, financiraju iz poreza i pružaju na osnoviprovjere prihoda i/ili imovine.

Deinstitucionalizacija [deinstitutionalization]: politikapružanja skrbi i tretmana medicinski i socijalno ovisnim osobamau zajednici umjesto u institucijama. Uključuje izbjegavanjesmještaja ovisnih osoba u institucije, povratak u zajednicu osobakoje mogu funkcionirati i koristiti programe koji se odvijaju uzajednici te razvijanje takvog institucionalnog okruženja koje ćepridonositi što bržem povratku pojedinca u zajednicu. Smatra seda osobe s posebnim potrebama trebaju nastaviti živjeti u svomsocijalnom okružju, u svojim obiteljima i lokalnim sredinama(umjesto da su podvrgnuti bezličnom institucionalnom životu),što treba doprinijeti kvaliteti njihova života.

Dekomodifikacija [decommodification]: isključivanjeodređenih roba i usluga ili rada iz tržišta i njihovo distribuiranjeprema drugim (netržišnim ili manje tržišnim) kriterijima. Premastupnju dekomodifikacije možemo suditi o tipu socijalne države,kako to u svojoj poznatoj tipologiji socijalnih država čini G. Es-ping-Andersen.

Deregulacija [deregulation]: podrazumijeva smanjenu državnunormativnu intervenciju u gospodarski i socijalni život, a ciljjoj je olakšavanje djelovanja gospodarskih i drugih subjekata. Usocijalnom području deregulacija znači prepuštanje dijelaodgovornosti za socijalnu sigurnost pojedincima odnosno orga-nizacijama, koje, bez posredovanja države, same određuju uvjetesvoje aktivnosti i egzistencije. Deregulacija, ako nije dobro us-

8

mjerena i kontrolirana, može dovesti do opadanja razine soci-jalne sigurnosti u društvu i povećane diferencijacije građana sobzirom na ekonomsku moć i socijalni status. Veliki poticajderegulaciji dala je globalizacija koja je oslabila suverenitet na-cionalnih država i smanjila njihov utjecaj na gospodarskom i so-cijalnom području.

Dionici [stakeholders]: osobe, skupine, institucije i organizacijekoje sudjeluju u ostvarenju nekog programa. Dionici uprogramima socijalne politike jesu: građani-volonteri, korisnici,organizacije civilnog društva, lokalne vlasti, gospodarstvo, javneustanove, vlada, mediji, stručnjaci, crkve i slično.

Direktna /indirektna diskriminacija (direct/indirect discrim-

ination): direktna diskriminacija dešava se onda kada je nekaosoba, npr. zaposleni ili kandidat za zapošljavanje, lošije treti-rana zbog njegove/njene rase, spola, bračnog statusa, religije,seksualne ili rodne orijentacije. Indirektna diskriminacija dešavase onda kada neki zahtjevi, uvjeti ili prakse, nametnute od stranedržave, neke institucije ili npr. poslodavca, prouzroče dispropor-cionalno štetne učinke za određenu skupinu (skupine) ili kate-goriju (kategorije) osoba.

Diskrecija [discretion]: ovlasti službenika ili rukovodnogosoblja da donose odluke o ostvarivanju nekih prava. Diskrecijaje nužna ukoliko nema ustanovljenih pravila za donošenjeodluka ili prosudbi te proizlazi iz potrebe za fleksibilnošću.“Diskrecijska pravila” razvijaju službenici koji se baveodređenom problematikom ili, u nekim slučajevima, rukovodnoosoblje, s ciljem da se popune proceduralne administrativnepraznine. Diskrecija je više prisutna u socijalnoj pomoći, kada seradi o zadovoljavanju nepredvidivih (iznimnih ili urgentnih)

9

potreba. Tamo gdje je socijalna pomoć vezana sa socijalnimradom, diskrecijske naknade mogu biti sredstvo poticanja iliohrabrivanja određenih obrazaca ponašanja (npr. ponašanja kojapromiču oslanjanje na vlastite snage).

Diskrecijske naknade [discretionary benefits]: vidi diskrecija.

Dječje naknade [child benefits]: vidi dječji doplatak.

Dječji doplatak [child allowance]: naknada koju redovitodobiva roditelj za dijete ispod određene dobi. Može bitiuniverzalna ili utemeljena na provjeri dohotka i/ili imovine. Unekim zemljama pravo na doplatak imaju sva djeca, a u drugimasamo djeca zaposlenih roditelja. No, koriste se i drugi kriteriji zaostvarivanje ovog prava.

Djelomična (ne)zaposlenost (partial (un)employment): kadaje jedna osoba (ne)zaposlena kraće vrijeme od propisanog punogradnog tjedna ili mjeseca u zemlji njegove/njene (ne)zaposleno-sti, kaže se da je ta osoba djelomično (ne)zaposlena.

Dobra vladavina [good governance]: vladavina u kojoj je većausmjerenost na procese nego na same institucije vlasti. Naglasakje na mjerenju učinkovitosti javnih politika i upotrebi javnihresursa u postizanju društvenih ciljeva. Umjesto jednostavnogvršenja vlasti, dobra vladavina naglašava odgovornost(accountability) vladalaca prema onima kojima oni vladaju,transparentnost donošenja javnih odluka i izbora vodstava,pristup informacijama kako bi građani mogli prosuđivati ievaluirati učinke programa.

10

Dodatna stambena politika [supplementary housing policy]:

znači izuzetno interveniranje u funkcionirajući tržišni sustav ustambenoj domeni. Nastojanja su vlade usmjerena napodmirivanje posebnih potreba i rješavanje specifičnihstambenih problema.

Dohodak [income]: novčana ili nenovčana (naturalna) primanja(redovita ili povremena), koja ostvari kućanstvo ili njegovičlanovi tijekom godine ili u nekom kraćem razdoblju.

Dohodovna potpora [income support]: naziv za programesocijalne sigurnosti kojima se nadoknađuje dohodak u slučajuodređenih socijalnih rizika. Ovaj je pojam češće u uporabi uanglosaksonskim zemljama, a u Velikoj Britaniji u posljednjih senekoliko desetljeća koristi i kao naziv za program socijalnepomoći.

Dohodovni transferi [income transfers]: vidi novčanenaknade.

Doprinosi [contributions]: uz poreze, osnovni načinfinanciranja programa socijalne sigurnosti. Doprinosi, kojipredstavljaju dio plaće, uplaćuju se u posebne fondove kojima sefinanciraju socijalni programi (najčešće, zdravstveni fond,mirovinski fond ili fond zaštite od nezaposlenosti). Doprinoseuplaćuju poslodavci i radnici. Osim zaposlenih, doprinose radizaštite od određenih rizika mogu uplaćivati i samozaposleni iliradno neaktivni pojedinci. Uplata doprinosa temelj je zaostvarivanje pojedinih prava, odnosno za naknadu plaće uslučaju pojedinih socijalnih rizika. Temeljem uplaćenihdoprinosa osigurani mogu biti i članovi obitelji uplatitelja.

11

Društvena odgovornost gospodarstva [social responsibility

of corporate sector]: odgovornost gospodarstva prema za-poslenicima, dioničarima, vlasnicima, menadžmentu,potrošačima i dobavljačima, prirodnoj okolini, zajednicama ukojima gospodarski subjekti djeluju. U SAD-u najčešće se tonaziva korporacijska filantropija (corporate philanthropy), u bri-tanskoj tradiciji označava se pojmom korporacijskog građanstva(corporate citizenship), dok je europskim kontinentalnim zeml-jama uobičajen pojam društvena odgovornost gospodarstva (cor-porate social responsibility). Premda među tim konceptimapostoje manje razlike, redovito ih se upotrebljava u sinonimnomznačenju.

Državni paternalizam [state paternalism]: označava pretjer-anu ulogu države u rješavanju ekonomskih i socijalnih problema,što, prema mnogim mišljenjima, sputava inicijativu i djelovanjegrađana te drugih čimbenika u društvu. Državni se paternalizamu socijalnom pitanju pojavio u 19. stoljeću usporedo s ključnimsocijalnim reformama, prije svega bismarckovskim, u kojima jedržava imala glavnu ulogu. Prije Bismarcka, oblike državnogpaternalizma prakticirao je francuski car Napoleon III., koji jezapočeo, ali ne do kraja izveo, neke državne socijalne reforme.Državni je paternalizam osobito došao do izražaja u godinamaposlije velike ekonomske krize između dva svjetska rata, aposebno nakon Drugoga svjetskog rata. Tada je država znatnoojačala svoju socijalnu i gospodarsku intervenciju.

Dugotrajna skrb [long-term care]: svaki oblik dugotrajneskrbi, ili skrbi s neodređenim završetkom, o osobamasmanjenih sposobnosti ili mogućnosti. U pojedinim zemljamauvedene su nove vrste osiguranja za dugotrajnu skrb (npr. uNjemačkoj, Austriji, Nizozemskoj) ili su elementi osiguranja za

12

dugotrajnu skrb uključeni u obvezno zdravstveno osiguranje(Francuska, Belgija).

Egalitarno društvo [egalitarian society]: društvo u kojem se“nagrade” (materijalna dobra, novac, društveni položaji i sl.)jednako dijele svima, bez obzira na njihove talente ili učinke.

Ekvivalentna ljestvica [equivalence scale]: skup indeksa kojivariraju ovisno o broju članova kućanstva, dobnoj ili spolnojstrukturi članova. Osnovna je funkcija ekvivalentne ljestviceomogućiti određivanje linija siromaštva za kućanstva različiteveličine i sastava. Na primjer, linija siromaštva za kućanstvokoje ima pet članova neće biti ista kao za kućanstvo s tri člana.Isto tako, potrebe djece manje su od potreba odraslih, pa izdacikućanstva ne rastu razmjerno broju članova. Danas se u brojnimistraživanjima siromaštva koriste tzv. OECD-ove ekvivalentneljestvice. Osim u istraživanjima siromaštva, ekvivalentneljestvice koriste se prilikom mjerenja ekonomskih nejednakosti,utvrđivanja razine socijalnih naknada ili određivanja visine do-hodovnih poreznih stopa u skladu s mogućnostima plaćanjaporeznog obveznika.

Europska socijalna povelja [European Social Charter]:

temeljni dokument Vijeća Europe o socijalnim pravima. PrvaEuropska socijalna povelja usvojena je 1961. godine u Torinu, adruga, Izmijenjena Europska socijalna povelja, 1996. godine. UPovelji su sadržane tri kategorije socijalnih prava. Prva seodnose na sve građane neke zemlje, druga kategorija obuhvaćaprava građana koja proizlaze iz zaposlenosti, a treću kategorijučine prava posebnih socijalnih skupina. Europsku socijalnupovelju, bilo u prvoj bilo u izmijenjenoj verziji (kada su uvedenanova socijalna prava), ratificirala je većina europskih zemalja.

13

Republika Hrvatska je 2002. godine ratificirala Europsku soci-jalnu povelju iz 1961. godine.

Europska strategija zapošljavanja [European employment

strategy]: temeljem Ugovora EU iz Amsterdama, potpisanog1997. godine, i europskog samita o zapošljavanju iz prosinca 1997.godine, EU koordinira nacionalne politike u području promicanjazapošljavanja. Koordinacija se provodi putem modela otvorenekoordinacije, a poticanje zapošljavanja počiva na četiri stupa:zapošljivost, poduzetništvo, jednake mogućnosti, prilagodljivost.Proces svake godine započinje zajedničkim prioritetima kojedonosi Europsko vijeće. Svaka zemlja integrira utvrđene prioriteteu svoju politiku i praksu putem nacionalnih akcijskih planova(NAP). Europska komisija i Europsko vijeće zajednički analizirajuNAP-ove i donose zajedničko izvješće o zapošljavanju, apojedinim zemljama mogu uputiti specifične preporuke.

Europska unija /EU [European Union /EU ]: zajednicaprvotno šest europskih zemalja, osnovana je Rimskim ugovorom1957. godine, pod nazivom Europska ekonomska zajednica(EEZ). Ugovorom iz Maastrichta, potpisanim 1992. godine, EEZmijenja ime u Europska zajednica te stvara novu strukturusuradnje među članicama, koja se od tada naziva Europska unija.Od 1. svibnja 2004. godine, nakon petog vala proširenja, EUbroji 25 članica, a još četiri zemlje imaju status kandidata zapunopravnog člana.

Europski socijalni fond [European Social Fund]: fond EUkojem je glavni cilj promocija zaposlenosti, geografske iprofesionalne mobilnosti radnika, odnosno olakšavanjeprilagodbe radnika na industrijske promjene, posebice putemstručnog osposobljavanja i doškolovanja.

14

Europski socijalni model [European social model]: razvija seposebno u 90-im godinama 20. stoljeća. Europski socijalnimodel ne negira posebne socijalne režime zemalja članica EU,ali ih nadopunjuje i sve više utječe na nacionalne politike.Ugovor o socijalnoj politici iz 1991. godine (zasnovan na Poveljio osnovnim socijalnim pravima radnika iz 1989. godine) pred-vidio je veću suradnju zemalja članica u području socijalne poli-tike, a taj je Ugovor, kao novo socijalno poglavlje, potominkorporiran u Ugovor iz Amsterdama. Ovi su dokumenti temeljnekolicine socijalnih uredbi donesenih tijekom 90-ih godina naeuropskoj razini te europske strategije zapošljavanja i europskogprocesa socijalnog uključivanja. Europski socijalni modeltemelji se na Lisabonskoj strategiji iz 2000. godine prema kojojEU želi postati najkompetitivnija, dinamična i na znanju zasno-vana ekonomija sposobna za održivi gospodarski rast, ali s višeboljih poslova te većom socijalnom kohezijom.

Europski zakonik socijalne sigurnosti [European Code of So-

cial Security]: dokument namijenjen harmonizaciji i un-apređenju europskog zakonodavstva na području socijalnesigurnosti. Usvojilo ga je Vijeće Europe 1961. godine polazećiod normi Konvencije (br. 102) o socijalnoj sigurnosti (minimalnistandardi) Međunarodne organizacije rada. Godine 1990. usvo-jena je revidirana verzija Zakonika. Zadatak Zakonika, kako jeprilikom njegova donošenja rečeno, nije samo uniformizacijasocijalne sigurnosti u europskim zemljama, nego i podizanje so-cijalne sigurnosti građana na višu razinu.

Eurostat: statistički ured Europske unije koji prikuplja podatke odeuropskih zemalja u svrhu usporedivosti. Eurostat je važan izvorsvih vrsta podataka (ekonomskih, socijalnih, demografskih ilipolitičkih) za Europsku uniju i za zemlje koje joj se žele pridružiti.

15

Feminizacija siromaštva [feminization of poverty]: trendnesrazmjernog porasta broja žena među siromašnima u odnosuna njihov udio u stanovništvu. Posebice u anglosaksonskimzemljama, žene imaju značajno veću vjerojatnost da će živjeti usiromaštvu nego muškarci. Ova razlika u stopama muškog iženskog siromaštva rezultat je položaja žena na tržištu rada i uobitelji. Ženske zarade u prosjeku su manje nego zarademuškaraca. Osim toga, žene su izloženije siromaštvu stoga štočešće žive u onim tipovima obitelji koji su rizičniji s aspektasiromaštva (jednoroditeljske obitelji, samačka kućanstva).Službene statistike nerijetko skrivaju opseg ženskog siromaštva,jer se kao indikator siromaštva koristi kućanski a ne individualnidohodak (žene lošije prolaze u unutarobiteljskoj distribucijiresursa zbog diskriminacije ili zato što potrebe djece i partnerapretpostavljaju vlastitim potrebama).

Filantropija [philantropy]: dobrovoljna pomoć bogatih siro-mašnim građanima i raspodjela dobara putem donacijskog da-vanja. U širem smislu riječi obuhvaća filozofska gledišta ipraktična djelovanja koja odražavaju individualnu i institu-cionalnu “ljubav prema ljudskom rodu”.

Fiskalna dobrobit [fiscal welfare]: socijalna se politika u na-jvećoj mjeri realizira putem novčanih transfera namijenjenihodržavanju dohotka stanovništva. Pored novčanih transfera,drugi oblici pomoći građanima su usluge (zdravstvene, skrb-ničke, obrazovne i druge), koje se mogu uzeti kao neka vrsta ka-mufliranih transfera. Treći su oblik redistribucije porezi, čiji suprovedbeni instrumenti porezne stope i porezne olakšice. Njihnazivamo “fiskalnom dobrobiti”. Fiskalnim se mjerama možeznatno utjecati na socijalni položaj građana. R. Titmuss piše o“fiskalnoj dobrobiti” koja se javlja pored socijalne (socijalna

16

pomoć) i zaposleničke redistribucije dohotka. Drugim riječima,“fiskalnu dobrobit” treba shvatiti kao mjeru socijalne politikekojom se utječe na socijalni položaj građana.

Fleksibilnost rada/zaposlenja [work/job flexibility]: organi-zacija tržišta rada razvijena u 1980-im godinama u kojoj susadržaj rada, radno vrijeme, trajanje radnog odnosa te razinaplaće promjenjiviji (fleksibilniji), a radno-zakonska regulativačim manje rigidna. Cilj je fleksibilnosti rada omogućiti usp-ješnije poslovanje tvrtki na dinamičnom i kompetitivnom tržištu.Fleksibilizacijom se tržište rada deregulira, a radni se odnosrekomodificira i podliježe odluci poslodavca. Fleksibilnimoblicima rada smatraju se ponajprije privremena zaposlenost,zaposlenost na nepuno radno vrijeme, rad izvan radnog mjesta teneki oblici samozaposlenosti (pod-ugovaranje i kooperantskiodnos).

Fleksibilnost-sigurnost (flexicurity): „flexicurity“ je kombi-nacija propisa, politika i administrativnih praksi koja uspješnokombinira zapošljavanje i otpuštanje radnika, visoka davanja zanezaposlene i aktivnu politiku na tržištu rada, a cilj je da se do-prinese rješavanju europskog problema nezaposlenosti.

Fondovske mirovine [(fully) funded pensions]: mirovine kojese osiguranicima isplaćuju iz sredstava fonda osiguranja, a kojasu u nekom razdoblju akumulirana iz doprinosa osiguranika.Osiguranici tijekom svoje radne aktivnosti putem doprinosaštede i svoju ušteđevinu, posredstvom mirovinskih fondova,ulažu u imovinu ili na tržište kapitala da steknu sredstva zamirovine. Ovaj se sustav još zove kapitalizirana mirovinskaštednja.

17

Ginijev koeficijent [Gini coefficient]: mjera ukupneekonomske nejednakosti u nekom društvu. Može poprimitivrijednosti između nula (kada je, na primjer, dohodak jednakodistribuiran među građanima) i jedan (kada jedna osobaraspolaže sveukupnim dohotkom). Što je koeficijent bližijedinici, to su veće nejednakosti u društvu.

Glavarina [capitation fee]: plaćanje liječnicima u oblikufiksnog iznosa prema broju pacijenata. Iznosi mogu biti različitiprema kategorijama osoba, ali je uvijek riječ o prethodnoutvrđenom iznosu, neovisnom o opsegu izvršenih usluga.Suprotno od plaćanje prema usluzi.

Globalizacija [globalization]: proces porasta međusobneovisnosti i povezanosti svijeta u bitnim područjima života(politika, ekonomija, kultura itd.). Kao posljedica globalizacijedolazi do prevladavanja postojećih granica među državama iopadanja suvereniteta nacionalnih država, nastaju nadnacionalneasocijacije koje preuzimaju regulativne i druge funkcije usvjetskoj ekonomiji i društvu. Globalizacija je u pravilupovezana s deregulacijom, smanjenom intervencijom države,redukcijom troškova rada i redukcijom socijalnih prava.

Globalna socijalna politika [global social policy]: socijalnapolitika koja se kreira i provodi na nadnacionalnoj, regionalnoji globalnoj razini. Instrumenti globalne socijalne politike jesunadnacionalna regulacija, preraspodjela dohotka među državamapomoću regionalnih i strukturalnih fondova te socijalna davanjakoja se jamče na nadnacionalnoj razini.

18

Građanska plaća [citizen payment]: vidi temeljni dohodak.

Građanski status [citizenship]: sociološki koncept koji imaznačajnu ulogu u razumijevanju razvoja socijalne politike.Koncepciju građanskog statusa razvio je T. H. Marshall. Njegovpojam građanskog statusa obuhvaća tri komponente: građanskaprava (jednakost pred zakonom), politička prava (pravo glasa,političkog organiziranja i sudjelovanja u javnom životu) isocijalna prava (pravo na minimalni dohodak, pravo na određeneusluge). Ova se prava pojavljuju kao temelj socijalne solidarnostiu modernim društvima.

Harmonizacija (Harmonization): harmonizacija nacionalnihzakona u okviru EU je oblik konvergencije. Pojedine države čla-nice harmonizacijom svoje zakone čine (više) komptabilnimazakonima drugih država članica u pogledu njihova dosega, de-finicija i normi.

Horizontalna preraspodjela [horizontal redistribution]:

horizontalna preraspodjela dohotka i naknada vrši se u koristonih skupina unutar iste kategorije korisnika koje su unepovoljnijem položaju, npr. od obitelji s manje ka obiteljima sviše djece.

Industrijski odnosi [industrial relations]: način na koji suorganizirani odnosi između menadžmenta poduzeća i radnika,te uloga države i institucija u tom procesu. Industrijski odnosiuvelike se razlikuju među državama, a obuhvaćaju prakseorganizacije rada i upošljavanja, obrazovanja radnika,kolektivnog pregovaranja, sindikalnog djelovanja, radnih vijećai sl.

19

Institucionalni model dobrobiti [institutional welfare]: premaTitmussovoj tipologiji socijalne dobrobiti, model u kojem sepotreba prihvaća kao normalni i sastavni dio života. Dobrobit sepruža cijeloj populaciji, na isti način kao što se mogu organiziratidruge javne usluge (ceste, škole). U ovom sustavu dobrobit nijenamijenjena samo siromašnima, već svim građanima.Institucionalni model često se identificira s univerzalizacijomsocijalnih prava. Međutim, institucionalni model može uostvarivanju svojih ciljeva koristiti ne samo univerzalne, već iselektivne naknade.

Invalidnost (disability): potpuna ili djelomična nesposobnostosobe za obavljanje nekog plaćenog posla. Invalidnost može po-stojati od rođenja ili se kasnije pojaviti, a uzrok invalidnostimože biti nesreća na poslu, profesionalna bolest ili neki drugiuzrok. Uobičajeno se razlikuju tri oblika invalidnosti: „opća invalidnost”koja uzrokuje trajnu nesposobnost ostvarivanja zarade iznad od-ređene razine, „profesionalna invalidnost” koja označava trajnunesposobnost obavljanja određenog posla ili zanimanja te „in-validitet” koji podrazumijeva gubitak ili smanjenje tjelesnih funk-cija, što utječe na životnu i radnu sposobnost invalidne osobe.

Izvanbračna zajednica [unmarried cohabition]: zajednicamuškarca i žene koja nije formalizirana bračnom vezom, a izkoje mogu proisteći razne posljedice imovinske i socijalnenaravi, posebno za djecu.

Izvedena prava [derived rights]: prava, prije svega na naknadei usluge iz sustava socijalne sigurnosti, koje stječe nekipojedinac, a koja su definirana njegovom ovisnošću o drugojosobi, obično temeljem srodstva, braka ili zajedničkog življenja.

20

Izvoz naknada (export of benefits): izvoz naknada dešava seonda kada se naknade koje treba platiti jednoj osobi prema pro-pisima jedne zemlje, također mogu platiti toj osobi kada on/onaboravi u drugoj zemlji. Izvoz naknada obično je ograničen nadugoročne novčane naknade.

Javna dobrobit [public welfare]: potpora javnih (državnih)institucija onim pojedincima koji su nesposobni ili nisu umogućnosti priskrbljivati sredstva za život zbog određenihsocijalno rizičnih okolnosti, a koji ispunjavaju kriterije njimanamijenjenih socijalnih programa.

Javne mirovine [public pensions]: mirovine koje se ostvarujuu sustavu koji je obvezan za određene kategorije građana, a čijapravila propisuje i realizaciju jamči država.

Javne usluge [public services]: različite usluge koje pružajujavne uslužne institucije (obrazovne, zdravstvene, transportne idruge). Obvezu javne usluge može nametnuti javna vlast nanacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

Javni izdaci [public expenditures]: ukupni izdaci države ijavnih fondova za sve vrste programa općeg značaja (isključenisu izdaci privatnih i neprofitnih organizacija). Veliki dio javnihizdataka čine izdaci za socijalne namjene.

Javni transferi [public transfers]: svi novčani transferi koji sefinanciraju iz javnih i državnih izvora.

Jaz siromaštva [poverty gap]: razlika između linije siromaštvai dohotka siromašnih. Ova nam mjera agregatnog siromaštvapokazuje koliko je novca potrebno utrošiti da bi se dohoci svih

21

siromašnih podigli na razinu određene linije siromaštva. Onapokazuje je li siromaštvo u nekoj zemlji površinskoga ilidubinskog karaktera (o čemu nam ne govori broj siromašnihpojedinaca ili obitelji).

Jednake naknade [flat-rate benefits]: naknade koje seisplaćuju u jednakom mjesečnom iznosu (iako mogu biti većeza obitelji s većim brojem članova) i koje ne ovise o prijašnjimzaradama. Tako sve obitelji određenog tipa ili veličine dobivajunaknade iste visine.

Jednakost šansi [equal opportunities]: opće načelo jednakostikoje se može primijeniti na sva područja, a posebno naekonomski, socijalni i kulturni život. Svi građani trebaju imatiiste početne šanse u natjecanju za vrijedna društvena dobra ilipoložaje. U modernim se društvima posebno naglašavajednakost obrazovnih šansi te jednakost šansi između žena imuškaraca.

Jednočlano kućanstvo [one person-household]: kućanstvo ukojem živi samo jedna osoba.

Jednoroditeljska obitelj [lone /single parent family]: obitelj ukojoj djeca žive s jednim roditeljem, a drugi je umro ili napustioobiteljsku zajednicu.

Karitativna djelatnost /organizacija [charity]: uključujesvaku dobrotvornu aktivnost (npr. davanje novca, hrane iliusluga), usmjerenu prema ljudima koji trebaju pomoć jer subolesni, siromašni, stari ili beskućnici, a bez očekivanja bilokakve materijalne ili druge nagrade. Važnu ulogu u karitativnojdjelatnosti imaju karitativne organizacije, koje pružaju

22

materijalnu, psihološku i drugu potporu svima koji je trebaju.Takve su organizacije, na primjer, Crveni križ, Caritas itd.

Kategorijalna socijalna pomoć [categorical (social)

assistance]: pomoć u posebnim okolnostima, namijenjenazadovoljavanju specifičnih ili posebnih potreba određenihpopulacijskih skupina (npr. pomoć starijim osobama, invalidima,hendikepiranima ili bolesnima, pomoć majkama s ovisnomdjecom, nezaposlenima i slično). Kriteriji ostvarivanjakategorijalne pomoći, kao i visine naknada, obično se razlikujuod onih u općoj socijalnoj pomoći.

Klijentalizam [clientelism]: odnos u kojem moćne i utjecajneosobe ili skupine nude nagrade i usluge osobama (skupinama)lošijeg društvenog položaja u zamjenu za lojalnost i političku ilidrugu podršku. Klijentalizam se često vezuje uz južnoeuropskiili mediteranski model socijalne države, u kojem se socijalnenaknade ili javni resursi koriste kao sredstvo pritiska na biračkotijelo (npr. pred političke izbore umirovljenicima se dodjeljujuodređeni mirovinski dodaci ili se podizanje mirovina uvjetujepolitičkom podrškom umirovljenika). Osim toga, klijentalizampodrazumijeva i pojavu kada veliki broj zaposlenika u socijalniminstitucijama pripada određenoj političkoj stranci ili ideologiji.Zapravo, u socijalnim institucijama ne zapošljavaju se stručnjaciveć, često puta, nekvalificirano, politički podobno osoblje.Neučinkovitost, nedjelotvornost i korumpiranost bitno jeobilježje ovih institucija.

Kombinirani model socijalne politike [welfare mix]:

podrazumijeva diversifikaciju sektora i aktera koji sudjeluju usocijalnoj politici. Kombinirani model socijalne politike iskazujese tzv. socijalnim trokutom, u kojem se sustav socijalne politike

23

prezentira kao rezultanta djelovanja triju sektora: vladinoga ilidržavnog sektora, privatnoga profitnog te neprofitnog sektora.U sličnom se značenju često upotrebljava i pojam socijalnogpluralizma (welfare pluralism).

Konvergencija (convergence): termin koji potječe iz matema-tike, a označava ponašanja s ograničenim mogućnostima izbora,posebno kada se radi o neograničenom nizu ili pak serijama usm-jerenim prema nekom limitu. U okviru europskih integracija„konvergencija“ podrazumijeva povećanje sličnosti među drža-vama članicama u pogledu dohodaka, politika, administrativnihpraksi, zakona, itd.

Kultura ovisnosti [dependency culture]: način života kojegakarakterizira oslanjanje na državne socijalne naknade. Nekiautori smatraju da je davanje novčanih naknada štetno za onekoji ih primaju, jer se time potkopava njihovo oslanjanje navlastite snage i povećava usmjerenost na državnu pomoć. Takvipojedinci postaju ovisnici o socijalnim naknadama i dio sukulture ovisnosti koja se prenosi između generacija.

Kultura siromaštva [culture of poverty]: pojam koji jekoncipirao i popularizirao američki antropolog Oscar Lewis1950-ih godina. Zagovornici teorije kulture siromaštva drže dasiromašni imaju stil života različit od ostatka društva i da ondoprinosi opstanku siromaštva. Siromašni imaju specifičnenorme i vrijednosti koje siromašna djeca vrlo rano usvajaju, pase kultura siromaštva intergeneracijski prenosi. Obilježja kulturesiromaštva moguće je analizirati na individualnoj, obiteljskoj isocijetalnoj razini. Prema ovoj teoriji, siromašni zbog svojekulture nisu sposobni iskoristiti šanse koje im pruža društvo.

24

Lex loci laboris: doslovno: „zakon mjesta rada“. U međunar-odnom kontekstu većina zakona o socijalnoj sigurnosti, kaograna javnog prava, određuje doseg svoje primjene referirajućise na mjesto na kojem pojedini zaposlenik obavlja svoj rad. Unačelu na pojedinca se primjenjuju zakoni o socijalnoj sigurnostiu zemlji u kojoj on obavlja svoj posao.

Liječnik opće prakse [general practitioner /GP ]: liječniciopće prakse u mnogim zemljama predstavljaju prvu linijuzdravstvene zaštite te su obično zaduženi za daljnje upućivanjepacijenata na specijalistički ili bolnički tretman.

Linija siromaštva [poverty line]: razina dohotka ispod kojepojedince (obitelji) smatramo siromašnima. Postoje brojni načiniutvrđivanja linije siromaštva. Na primjer, ona može bitiutemeljena na stvarnim životnim troškovima ili može bitiodređena relativno, na primjer, kao 50% prosječnoga dohotka ilikao 60% medijana nacionalnog dohotka (službena linijasiromaštva EU).

Ljudske potrebe [human needs]: procijenjeni resursi s kojimapojedinci trebaju raspolagati da bi preživjeli i funkcioniralisukladno normama društva kojem pripadaju.

Majčinstvo/materinstvo (maternity): stanje žene kada ona,zbog trudnoće, poroda i njegovanja djeteta, privremeno nijesposobna za rad, odnosno ostvarivanje zarade, pa joj je potrebnaodgovarajuća medicinska pomoć, porodni ili roditeljski dopust,naknada tijekom dopusta te druga prava koja su definiranasustavom socijalne zaštite.

25

Međugeneracijski transferi [intergenerational transfers]:

obično se odnose na mirovine tekuće raspodjele koje zaposlenageneracija plaća starijoj generaciji koja više nije zaposlena. Takozaposlena generacija stječe pravo na mirovinu iz doprinosasljedeće generacije.

Međunarodna organizacija rada /MOR [International

Labour Organization /ILO]: specijalizirana agencija UN,osnovana 1919. godine s ciljem promocije socijalne pravde iprava radnika. MOR formulira međunarodne standarde rada uobliku konvencija i preporuka koje potom ratificiraju države. Tise standardi odnose na slobodu udruživanja, pravo naorganiziranje i kolektivno pregovaranje, zabranu prisilnog rada,jednake mogućnosti i jednaki tretman i sl. MOR definira istatističke standarde u području rada i nezaposlenosti.

Međunarodno udruženje za socijalnu dobrobit

[International Council on Social Welfare /ICSW]: globalnanevladina organizacija, osnovana 1928. u Parizu, koja okupljaveliki broj nacionalnih i međunarodnih organizacija koje nastojeunaprijediti socijalni razvoj, socijalnu dobrobit i socijalnupravdu. Cilj je Međunarodnog udruženja za socijalnu dobrobitpromicati takav socijalni i ekonomski razvoj koji će dovesti doublažavanja siromaštva i drugih vidova socijalne ugroženosti usvijetu. ICSW se zalaže za priznavanje i zaštitu temeljnih pravaljudi na hranu, sklonište, obrazovanje, zdravstvenu skrb isigurnost. Radi ostvarenja svojih ciljeva ICSW prikuplja idistribuira informacije, provodi istraživanja i analize, organiziraseminare i konferencije, pomaže NVO, sudjeluje u javnomzagovaranju itd. ICSW četiri puta godišnje izdaje svoj časopis“Revija za socijalni razvoj”, a glavni uredi udruženja su uNizozemskoj i Ugandi.

26

Međunarodno udruženje za socijalnu sigurnost

[International Social Security Association /ISSA]:

međunarodna organizacija koja se bavi razvojem socijalnesigurnosti u svijetu. Osnovana je 1927. godine u Bruxellesu nainicijativu Međunarodne organizacije rada. Međunarodnoudruženje za socijalnu sigurnost okuplja središnje državneinstitucije, organizacije javnih službi te udruženja koja djeluju napodručju socijalne sigurnosti. Ovo udruženje, pored brojnihdrugih publikacija, četiri puta godišnje izdaje časopis“Međunarodna revija za socijalnu sigurnost” na engleskom,francuskom, njemačkom i španjolskom jeziku. Sjedište je oveorganizacije u Ženevi.

Mirovine “tekuće raspodjele” [Pay As You Go – PAYG -

pensions]: postoje dvije metode financiranja mirovinskih sus-tava. Prva je „pay as you go“, a se sastoji u tome da se doprinosiza mirovine koje danas plaćaju radnici koriste za plaćanje miro-vina današnjih umirovljenika. Druga je metoda „kapitalizacija“kada se doprinosi koji se danas plaćaju – makar u načelu - upla-ćuju u fondove iz kojih će biti plaćene buduće mirovine današn-jih radnika. U slučaju obveznih mirovinskih sustava razlikeizmeđu sustava „pay as you go“ i „kapitalizacije“ znatno sumanje nego to izgleda. Sustavi dobrovoljnih individualnih mi-rovina u načelu su utemeljeni na načelu „kapitalizacije“.

Mirovinski sustav s više stupova [multipillar pension sys-

tem]: mirovinski sustav u kojem se mirovina ostvaruje iz sustavarazličitog karaktera (npr. iz sustava tekuće raspodjele, kapital-iziranih fondova, dobrovoljnih privatnih fondova, zaposleničkihmirovinskih fondova).

27

Model otvorene koordinacije [open method of coordination

/OMC]: način koordinacije nacionalnih politika, najprije u po-dručju zapošljavanja, a nakon 2000. godine u promociji socijalneuključenosti te mirovina i zdravstva. OMC se zasniva na petključnih načela: supsidijarnost (ravnoteža između postavljenihciljeva na europskoj razini i nacionalne odgovornosti za njihovukonkretizaciju i provođenje), konvergencija (svaka država kon-centriranim akcijama doprinosi zajedničkom europskom cilju),upravljanje ciljevima (ciljevi su jasno postavljeni i dogovorenje način njihove evaluacije), nadgledanje zemalja (zemlje seevaluiraju i međusobno uspoređuju), integrirani pristup (usm-jerenost na različite politike koje pridonose cilju).

Modeli (režimi) socijalne politike [welfare models/regimes]:

tipovi socijalnih država ili socijalnih politika, svojstveniodređenim zemljama ili skupinama zemalja. Različiti modelisocijalne politike oslanjaju se na različite tradicije industrijskihi drugih socijalnih odnosa i imaju specifičnu institucionalnustrukturu socijalnih naknada. Modeli socijalne politike razlikujuse s obzirom na stupanj dekomodifikacije, izdašnost iselektivnost naknada. Također, svaki model podrazumijevaspecifične odgovore na probleme nezaposlenosti i industrijskihodnosa. Najutjecajniju tipologiju socijalnih država razvio je G.Esping-Andersen, koji razlikuje socijaldemokratski iliskandinavski, liberalni ili anglosaksonski i korporativno-konzervativni ili kontinentalno-europski model. Uz ova tri tipau literaturi se često spominje i četvrti, tzv. južnoeuropskisocijalni model.

Moralni hazard [moral hazard]: situacija u kojoj se osiguranipojedinci nedovoljno čuvaju rizika, kao što bi to morali kada nebi bili osigurani. Oni isto takvo ponašanje očekuju od drugih

28

osiguranika. Na taj način osigurani pojedinci mogu utjecati nanepredvidljiv rast troškova socijalnog osiguranja.

Mutualizam [mutualism]: pokret među radnicima koji je u 18.i 19. stoljeću doveo do stvaranja organizacija uzajamne pomoći(mutualne udruge, bratovštine). Mutualizam je osobito bioprisutan među radnicima opasnih profesija, kao što su bili rudarii željezničari. Mutualističke su udruge formirale fondoveuzajamne pomoći novcem prikupljenim od članarina radnika,donacija i drugih oblika prihoda. U slučaju da se članu udrugedogodila neka nesreća, dobivao je pomoć iz zajedničkog fondaudruge. Mutualističke su udruge bile preteče od državeorganiziranog socijalnog osiguranja.

Nacionalni sustav zdravstvene zaštite (national health se-

rvice system): (besplatno liječenje i lijekovi za sve legalno na-stanjene stanovnike): u nacionalnom sustavu zdravstvene zaštitezdravstvenu zaštitu s javnim olakšicama građanima pružaju oddržave zaposleni zdravstveni radnici, a zdravstvena zaštita jeplaćena iz državnog proračuna, tj. iz poreza.

Najniža (minimalna) plaća [minimum wage]: visina plaćekoja je propisana u zakonu i koja je najniža moguća kojuposlodavac treba isplatiti.

Naknada za nezaposlenost [unemployment benefit]: novčananaknada koja se plaća pojedincima koji su izgubili posao.Pojedine zemlje postavljaju različite uvjete za dobivanje ovenaknade. Obično takvi pojedinci moraju raditi određeni brojmjeseci prije gubitka posla, prijaviti se uredu za zapošljavanje iaktivno tražiti novi posao.

29

Naknada za stanovanje [housing benefit]: vidi pomoć zastanovanje.

Naknade /davanja [benefits]: opći izraz koji obuhvaća svanovčana i nenovčana davanja te usluge u okviru sustavasocijalne politike.

Naknade koje nisu utemeljene na doprinosima [non-

contributory benefits]: naknade za čije dobivanje nije potrebnoprethodno uplaćivanje doprinosa, a financiraju se iz općihporeznih prihoda. Ove naknade mogu biti utemeljene na provjeriprihoda ili mogu biti univerzalne.

Naknade utemeljene na doprinosima [contributory benefits]:

naknade koje se isplaćuju samo onim pojedincima koji uplaćujudoprinose socijalnog osiguranja ili su te doprinose ranijeuplaćivali (pojedinci koji su ostali bez posla, umirovljenici,bolesni i sl.).

Naknade utemeljene na provjeri dohotka [income-tested

benefits]: naknade koje se isplaćuju samo onim pojedincima(obiteljima) čiji je dohodak niži od odgovarajuće razine.

Naknade utemeljene na provjeri dohotka i/ili imovine

[means-tested benefits]: isplaćuju se samo onim pojedincima ilikućanstvima čiji su dohoci ili vrijednost ukupne imovine ispododgovarajuće razine. Ovaj pojam, dakle, obuhvaća provjerudohotka i/ili ukupne imovine.

Naknade vezane uz zarade [earnings-related benefits]:

naknade čija visina ovisi o prijašnjim zaradama i doprinosimaosiguranika, tako da oni koji su ranije imali veće zarade dobivaju

30

i veće naknade. Visina ovih naknada može se bitno razlikovatiovisno o tome polazi li se od prosječnih, najviših ili posljednjihzarada.

Negativna selekcija [adverse selection]: nejednaka ilineefikasna razmjena između dviju strana uzrokovanainformativnom asimetrijom (različitom dostupnošćuinformacija). Npr., u području osiguranja događa se da kupacosiguranja, koji je bolestan, skriva svoj rizik u vrijeme traženjazdravstvenog osiguranja. Također, događa se da osiguravateljitraže klijente s nižom razinom rizika, zato da bi isplaćivali manjenaknade ili kompenzacije. Kao posljedica negativne selekcijedolazi do slabljenja sustava za uzajamno dijeljenje rizika, jer sepokušavaju identificirati rizici za određenog pojedinca.

Negativni porez na dohodak [negative income tax]: sustav ukojem su dohodovna potpora i dohodovno oporezivanjeintegrirani tako da porezni sustav isplaćuje naknade onima sniskim dohocima i oporezuje one s višim dohocima.

Nenovčane naknade [in-kind benefits]: davanja pojedincimaili obiteljima u obliku materijalnih dobara ili usluga (kao što jebesplatna zdravstvena zaštita ili besplatno obrazovanje, pomoću hrani i sl.).

Neplaćeni rad [unpaid/unremunerated work]: rad za koji seneposredno ne dobiva naknada niti neki drugi oblik plaćanja.Najčešće su to aktivnosti svakodnevnog rada u kućanstvu, teneplaćeni pomažući rad članova obitelji u obiteljskom poduzećuili na imanju.

31

Neprofitni sektor [non-profit sector]: obuhvaća organizacijekoje primarno ne djeluju radi ostvarivanja profita. One su običnoprisutne u djelatnostima koje uvijek nije moguće organizirati nakomercijalnoj osnovi. Ako i ostvare dobit, ove organizacije june raspodjeljuju. One imaju vlastitu upravu, a u rad redovitouključuju volontere. Ovaj je pojam u pravilu rezerviran zaorganizacije koje pružaju različite javne usluge. Neprofitnost jepovezana s povoljnim poreznim statusom glede djelovanja imogućnosti primanja donacija kao porezno priznatih rashoda.

Neslužbena ekonomija [informal economy]: dio gospodarstvakoji se u cijelosti ili djelomično odvija izvan formalnihinstitucionalnih struktura i zakonske regulacije. Neslužbenuekonomiju sačinjavaju gospodarske aktivnosti koje nisuzakonski ili statistički regulirane, obavljanje djelatnosti na načinsuprotan propisima (npr. radi porezne evazije ili izbjegavanjaplaćanja doprinosa zaposlenicima) te proizvodnja ilegalnihdobara i pružanje ilegalnih usluga (ovaj se posljednji obliknaziva i “crnom ekonomijom”, koji se ponekad isključuje izkoncepta neformalne ekonomije).

Neslužbeni rad [informal work]: rad koji se ne temelji napropisanim ili ugovornim odnosima i nije zaštićen odredbamaradnog prava. Odvija se u sferi neformalne ekonomije, a možese obavljati kao glavno ili sporedno zanimanje. S obzirom da natemelju neformalnih aktivnosti ne uplaćuju doprinose nitiposjeduju radno-zakonsku zaštitu, osobe aktivne isključivo uneformalnoj ekonomiji nalaze se u položaju povećane socijalneranjivosti.

Nesreća na poslu (work/employment injury): svaka ozljedaili bolest nastala kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile,

32

uzročno vezana uz obavljanja posla, a koja uzrokuje trajne iliprivremene posljedice na zdravlje i radnu sposobnost zaposleneosobe. Nesreća na poslu je jedan od klasičnih rizika pokrivenihsocijalnim osiguranjem.

Nevladine organizacije /NVO [non-governmental

organizations /NGO ]: privatne neprofitne organizacije koje suizvan vladinog utjecaja. Pojam nevladine organizacije ušao je uupotrebu 1950-ih i povezan je s radom agencija Ujedinjenihnaroda u zemljama trećega svijeta u postkolonijalnom razdoblju.Legitimitet tih organizacija povezan je s djelovanjem ipružanjem prijeko potrebnih usluga nasuprot nepotističkoj ikorumpiranoj vladi. Danas se ovaj pojam koristi za označavanjerada organizacija koje se bave ljudskim pravima, zaštitomokoliša i sličnim područjima kojima se kontroliraju vlasti. Gledeporeznog statusa one se tretiraju i kao neprofitne organizacije.

Nezaposlenost [unemployment]: stanje u kojem se nalazi radnosposobna osoba koja nema nikakvog zaposlenja, a koja aktivnotraži posao. Nezaposlenost nosi sa sobom brojne socijalne rizike,ponajprije rizik siromaštva, ali i društvene isključenosti,psihičkih te zdravstvenih problema. De facto, nezaposleniponekad nisu registrirani kao nezaposlene osobe (skrivenanezaposlenost), dok neke osobe evidentirane kao nezaposlenekroz neformalni rad sudjeluju u neformalnoj ekonomiji.

Novčane naknade [cash benefits]: naknade koje se dodjeljujuu novčanom obliku, za razliku od usluga (kao što je npr.besplatna zdravstvena zaštita) ili davanja u vidu materijalnihdobara. Novčane naknade općenito uključuju naknade socijalnogosiguranja i socijalne pomoći.

33

Novi socijalni rizici [new social risks]: u modernom se društvupored tzv. starih rizika (kao što su starost, bolest ili siromaštvouzrokovano nezaposlenošću) javljaju i novi rizici, koji supovezani s diskontinuiranom radnom karijerom, sneizvjesnostima koje prate povremeno i kratkotrajnozapošljavanje, s novim, ranjivim oblicima obitelji tedemografskim procesima. Među značajnije nove socijalne rizikeubraja se dugotrajna i boležljiva starost, dugotrajnanezaposlenost, nesiguran rad, jednoroditeljstvo, siromaštvomeđu zaposlenima i sl.

Novo siromaštvo [new poverty]: termin koji se posebice koristiod početka 1970-ih godina. Novo siromaštvo odnosi se napojave kada pojedinci ili obitelji nisu u stanju održati dosadašnjurazinu životnog standarda, pa prelaze iz relativno sigurnog životau neizvjesnost. Novo siromaštvo nije toliko vidljivo kaotradicionalno, tako da obitelji zahvaćene novim siromaštvommogu izgledati uobičajeno, kao obitelji bez problema. Na pojavunovog siromaštva, koje pogađa i pripadnike srednjih slojeva,posebno su utjecali sljedeći procesi: porast broja pojedinacaovisnih o socijalnoj pomoći, širenje nezaposlenosti i slabljenjesocijalne zaštite, rast broja zaduženih kućanstava i pojava novih(ranjivijih) oblika obitelji.

Obiteljska mirovina [survivors pension]: mirovina kojuprimaju članovi uže obitelji (suprug/a, djeca) osiguranika koji jepreminuo.

Obiteljska politika [family policy]: politika kojoj je cilj utjecatina obiteljske odnose i unaprijediti obiteljsku dobrobit. Glavnesu mjere obiteljske politike novčana davanja i poreske olakšice,dopusti roditeljima te usluge namijenjene djeci i obiteljima. S

34

obzirom na opseg i način državne intervencije razlikuju se tipoviobiteljske politike. Moderna obiteljska politika usmjerena je napomirenje obiteljskih obveza i vanjskog rada.

Obiteljske naknade [family benefits]: sve vrste novčanih ilinenovčanih potpora koje se dodjeljuju obiteljima s djecom. Uobiteljske bi naknade ulazile, također, porezne povlastice,naknade udomiteljskim obiteljima itd.

Obiteljski doplatak [family allowance]: naknada koja seredovito (mjesečno) isplaćuje svim obiteljima koje imaju djecuispod određene dobi. Obiteljski doplatci obično variraju sobzirom na broj i uzrast djece te, općenito, socijalnu situacijuobitelji. U nekim zemljama obiteljski doplatci u stvaripredstavljaju dječje doplatke.

Očekivano trajanje života [life expectancy]: prosječni brojgodina života koji će doživjeti pojedinac u nekom društvusukladno očekivanim demografskim i zdravstvenim trendovima.Prosječno trajanje života najčešće se mjeri nakon jedne godineod rođenja ili od 60/65 godine. Ovi podaci služe kao indikatorzdravstvenog statusa stanovništva, odnosno kao pokazateljdugovječnosti starije populacije (posebice prilikom ocjenedužine razdoblja u kojem će neka osoba dobivati mirovinu).

Održanje dohotka [income maintenance]: vidi dohodovnapotpora.

Održivi razvoj [sustainable development]: gospodarskirazvitak koji zadovoljava potrebe društva i ostvarivanjadobrobiti na kratki, srednji i dugi rok. Temeljen je napretpostavci da treba udovoljiti potrebama društva, a da se

35

pritom ne ugroze perspektive budućih generacija. Praktično, toznači stvoriti uvjete za dugoročni gospodarski razvitak uzočuvanje prirodnog okoliša.

Opća socijalna pomoć [general (social) assistance]:

namijenjena je svim osobama koje nisu u stanju zadovoljitiosnovne životne potrebe, polazeći od određene definicijeegzistencijalnog minimuma. Opća socijalna pomoć običnouključuje pomoć radi pokrića troškova sljedećih životnihpotreba: prehrane, odijevanja, higijene, stanovanja, grijanja i sl.Opća socijalna pomoć djeluje kao sigurnosna mreža za osobe sniskim prihodima.

Opće dobro [public good]: sveukupnost društvenih uvjeta kojiomogućuju i pospješuju da ljudi, obitelji i skupine mogu postićišto potpuniji razvitak i ostvarenje svojih mogućnosti. Uz državu,civilno se društvo afirmira kao učinkoviti proizvođač općegdobra.

Oportunitetni troškovi [opportunity costs]: ekonomisti suskloni tvrdnji da sve ima svoju cijenu koju netko treba platiti.Na primjer, vrijeme i materijalni resursi potrošeni za određenuaktivnost ne mogu se iskoristiti na drugom području djelovanja.Oportunitetni troškovi spominju se u raspravama o obiteljskojpolitici. Naime, pored neposrednih troškova koje za podizanje,odgoj i obrazovanje iziskuje svako dijete, njegovi roditelji,posebno majka, imaju, zbog vremena potrošenog na dijete, i do-datne, oportunitetne troškove, koji se sastoje u izgubljenoj zaradikoju su u to vrijeme mogli ostvariti na tržištu rada. Primjereoportunitetnih troškova nalazimo i u drugim područjima soci-jalne politike.

36

Opsežna stambena politika [comprehensive housing policy]:

politika u kojoj država preuzima odgovornost za podmirivanjestambenih potreba cjelokupnog stanovništva. To značiusmjeravanje nacionalnih resursa u područje stanovanja radipoboljšanja blagostanja cjelokupne populacije. Vlada imaznačajnu kontrolu što se tiče obujma, vremena dovršetka ilokacije stambenih objekata za sve društvene skupine i gotovo zasve tipove graditelja.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj [Organization

for Economic Cooperation and Development /OECD ]:

organizacija 30 najrazvijenijih zemalja svijeta, nastala 1961.godine na temeljima Organizacije za europsku ekonomskusuradnju, a koja je osnovana nakon Drugoga svjetskog rata kakobi administrirala američku i kanadsku pomoć Europi u okviruMarshallovog plana. Osim različitih aspekata ekonomskograzvoja, OECD analizira i daje savjete na području odnosaekonomske i socijalne politike te razvija vrlo ekstenzivnu bazupodataka o pojedinim područjima ekonomske i socijalnepolitike.Osnaživanje [empowerment]: omogućavanje pristuparesursima i razvitak sposobnosti s ciljem aktivnog oblikovanjavlastitog života i života zajednice u kojoj pojedinac živi uekonomskom, socijalnom i političkom smislu.

Osnovna mirovina [basic pension]: mirovina koju pojedincidobivaju iz “prvog stupa” obveznog mirovinskog sustava.Također, u nekim zemljama ona podrazumijeva, u pravilu,porezno financiranu mirovinu, na koju imaju pravo svi građaniiznad određene dobi (npr. 65 godina).

37

Osobne socijalne usluge [personal social services]: kategorijausluga koje ne pružaju druge socijalne službe. Funkcija je ovihusluga skrb i zaštita zanemarivane ili zlostavljane djece, skrb ipotpora za starije, nesposobne ili bolesne osobe koje ne mogusamostalno živjeti (mentalno bolesne osobe, fizičkihendikepirana djeca i mladi, osobe s poteškoćama u učenju iliosobe s kroničnim bolestima), pomoć i potpora onima koji suisključeni iz širega društva (beskućnici, migranti, izbjeglice,osobe sklone nomadizmu).

Participacija, suplaćanje [co-payment]: plaćanje određenogiznosa za uslugu koja se ostvaruje u sustavu socijalne sigurnosti.Termin se najčešće rabi unutar zdravstvenog sustava, ali se možeprimijeniti i na druge socijalne usluge, npr. u obrazovnomsustavu.

Plaćanje prema usluzi [fee-for-service]: plaćanje, npr. uzdravstvu, prema opsegu izvršenih usluga. Suprotno od glavarina.

Pogranični radnik (frontier worker): osoba koja boravi u jed-noj, a zaposlena je u drugoj zemlji, ali se u zemlju boravka obi-čno vraća najmanje jedanput tjedno.

Politika tržišta rada [labour market policy]: podrazumijevamjere kojima se potiče željeno ponašanje aktera na tržištu rada.Najčešće se pravi razlika između aktivnih i pasivnih mjera. Ciljje aktivnih mjera poticanje zapošljavanja, a to se čini krozposredovanje, dodatnu izobrazbu ili prekvalifikaciju te stvaranjeradnih mjesta. Cilj je pasivnih mjera nadoknaditi izgubljenuzaradu nezaposlenih, olakšati pojedincima pronalaženje novogposla ili smanjiti ponudu rada time što se pojedince (financijski)stimulira da se povuku s tržišta rada.

38

Pomoć za stanovanje [housing assistance]: subvencije kojedaje vlada ili lokalne vlasti kućanstvima kako bi im se pomoglou podmirenju stambenih potreba. Stambene se subvencijeponekad plaćaju izravno najmodavcima. Obično se dajukućanstvima s nižim dohocima. Pomoć za stanovanje ovisi ovisini dohotka, imovini, veličini kućanstva, stambenimtroškovima i veličini stana. Pomoć za stanovanje ostvaruje sedodjelom socijalnih stanova, pomaganjem u kupnji stana(premirana štednja, subvencionirani krediti i drugi poreznipoticaji), subvencioniranjem najamnina i troškova stanovanja.

Populacijska politika [population policy]: eksplicitne iliimplicitne mjere koje poduzima vlada kako bi utjecala naveličinu, rast ili sastav stanovništva. Temeljni je cilj populacijskepolitike poticanje nataliteta i poboljšanje strukture stanovništva.

Porodna naknada [maternity benefit]: naknada koja seredovito isplaćuje majkama (kao odgovarajući postotak njihoveranije plaće) za vrijeme porodnog dopusta.

Porodni dopust [maternity leave]: u najvećem broju zemaljazaposlena žena može ostati kod kuće u vrijeme kasne trudnoćeili nakon poroda, s tim da u tom razdoblju prima naknadu kojaobično iznosi određeni postotak njezine ranije plaće. U nekimzemljama većina zaposlenih žena nakon poroda ima pravo samona neplaćeni dopust (SAD, Novi Zeland).

Potklasa (underclass): društvene skupine koje se, u skladu sa svojimprihodima i profesionalnim karakteristikama, u sustavu društveneraslojenosti nalaze na samome dnu i za koje se često kaže da činedruštvenu potklasu. U suvremenoj Europi potklasa se sastoji odskupina, kao što su npr. ilegalni imigranti koji obavljaju najslabije

39

plaćene, najnesigurnije i najopasnije poslove ili narkomani koji seobično bave sitnim kriminalom. Potklase u suvremenoj Europi, tip-ično, nisu zaštićene sustavima socijalnog osiguranja i socijalne pomoći.

Potpora u zamjenu za rad [welfare for work]: vidi workfareprogrami.

Pozicijska dobra [positional goods]: dobra koja se djelomicetraže zato što njihovo posjedovanje ili potrošnja daje određenisocijalni status onima koji su ih uspjeli priskrbiti. Pozicijska sudobra “stvari” koje se vrednuju zato što su rijetke i nisu dostupnevelikom broju ljudi (npr. takvo dobro može biti visokoobrazovanje ili određene kvalifikacije).

Pozitivni/negativni sukob prava (positive/negative conflict of

law): pozitivni sukob prava može nastati ako jedna osoba radi uzemlji koja nije zemlja u kojoj je njen poslodavac legalno regi-striran ili kada radi u više zemalja, ili kada radi u zemlji u kojojtrajno ne boravi, ako, sukladno zakonima obadvije, svih ili nekeod tih zemalja, ima pravo ostvariti naknadu ili davanja iz višeod jedne zemlje radi pokrića jednog te istog rizika, i/ili ako seod nje/njega zahtijeva da plati doprinose socijalnog osiguranjaza iste rizike u više zemalja.Negativni sukob zakona postoji kada takva osoba nema pravona naknadu ili davanja iz nijedne od tih zemalja.Općenito govoreći: pozitivni sukob prava je suprotstavljenost,ili razlika, između dviju sudbenih jurisdikcija, kada obadvije po-lažu pravo na odlučivanje o istom predmetu. Negativni sukobprava postoji onda kada se obadvije sudbene jurisdikcije progla-šavaju nenadležnima da odlučuju o predmetu koji se odnosi nagrađanina (građane) jedne ili obadvije zemlje i/ili kada se radi oslučaju (slučajevima) koji se desio u jednoj ili obadvije zemlje.

40

Prava [rights]: juristički koncept koji se odnosi na to jesu lizahtjevi nekog pojedinca legitimni ili zakonski utemeljeni.Razlikujemo negativna prava (pravo da se nešto učini bezintervencije ili miješanja drugih ljudi) i pozitivna prava (pravakoja obvezuju druge da učine nešto pozitivno, kako bi nampomogli). Neka prava pripadaju svima, jednostavno zato što suljudska bića (prirodna ili ljudska prava), neka prava pripadajuljudima zato što su članovi državne ili političke zajednice(legalna prava), dok se druga prava mogu temeljiti naprihvaćanju neke moralne teorije (moralna prava). U područjusocijalne politike legitimnost prava uglavnom proizlazi iz dvaizvora: prvi izvor su potrebe, a drugi zasluge.

Pravni instrument (legal instrument): pravni instrument je do-kument kojim se utvrđuju ugovorne obveze ili jamče neka prava.Najvažniji pravni instrumenti Vijeća Europe koji se odnose nasocijalna i ekonomska ljudska prava jesu:

• Europski privremeni sporazum o sustavima so-cijalne sigurnosti koji se odnose na starost, invalidnost ipreživjele uzdržavane članove (European Interim Agree-ment on Social Security Schemes Relating Old Age, In-validity and Survivors)CETS No.: 012

• Europski privremeni sporazum o socijalnoj sig-urnosti izvan sustava starosti, invalidnosti i preživjelihuzdržavanih članova (European Interim Agreement onSocial Security other than Schemes for Old Age,Invalid-ity and Survivors)CETS No.: 013

41

• Europska konvencija o socijalnoj i medicinskojpomoći (European Convention on Social and MedicalAssistance)CETS No.: 014

• Europska socijalna povelja (European SocialCharter)CETS No.: 035

• Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti (Euro-pean Code on Social Security)CETS No.: 048

• Europska konvencija o socijalnoj sigurnosti (Eu-ropean Convention on Social Security)CETS No.: 083

• Europska konvencija o socijalnoj zaštiti farmera(European Convention on Social Protection of Farmers)CETS No.: 083

Preferencijalni tretman [preferential treatment ]:

tretman pojedinaca ili skupina na način da to za posljedicuima veća prava na naknade, mogućnosti ili status u odnosuna druge pojedince ili skupine. Može biti korišten upozitivnom smislu s ciljem eliminiranja predvidive praksediskriminacije ili pak u negativnom smislu s ciljemodržavanja razlika i prednosti pojedinaca ili skupina preddrugim pojedincima i skupinama.

Preraspodjela [redistribution]: pojava kada naknade ili dobrane dobivaju isti ljudi koji su ih financirali (plaćali).

42

Preraspodjelom novca, dobara ili usluga stvaraju se drugačijiodnosi među članovima društva od onih koje stvara tržište.

Priuštivost stanovanja [housing affordability]: kapacitetkućanstava da plate svoje stanovanje. Jedna od mjera priuštivostije udio stambenih troškova u dohotku. U stambenoj politicipriuštivost može biti unaprijeđena općim i ciljanim potporama ustambenoj opskrbi ili stambenoj potrošnji.

Privatna dobrobit [private welfare]: socijalna dobrobit kojase kupuje na tržištu. Najčešće se pojavljuje u dva oblika: izravnakupnja socijalnih usluga na tržištu (zdravstvenih, obrazovnih…)i uplata u privatne osiguravajuće fondove putem kojih seostvaruju određena prava. Razvojem kombiniranog modelasocijalne politike privatna dobrobit sve više dobiva na značenju.

Privremena zaposlenost [temporary employment]: oblikzaposlenosti kojeg karakterizira rad eksplicitno određen kaoprivremen, kratkotrajan i/ili povremen. Najčešće se na takvimposlovima upošljava periferna radna snaga. U Hrvatskoj ugovoro radu na određeno vrijeme predstavlja dominantan oblikprivremene zaposlenosti.

Primjenjivo pravo (applicable law): kada je jedna osoba za-poslena kod poslodavca koji je legalno registriran u jednoj ze-mlji, ali radi u drugoj zemlji ili u drugim zemljama, primjenjivatće se pravo one zemlje u kojoj je ta osoba osigurana, tj. u zemljiu kojoj ona plaća doprinose socijalnog osiguranja (i poreze) i izkoje (ili u kojoj) ima pravo na socijalne naknade. Načelo kojegse u svakom pojedinačnom slučaju drži europsko pravo jest dase primjenjuje zakon samo jedne zemlje.

43

Profesionalna bolest (occupational disease): oštećenje zdravljakoje nastaje uslijed trajne izloženosti riziku tijekom obavljanjaprofesionalne aktivnosti. Profesionalne bolesti u pravilu su pre-cizno definirane i predstavljaju rizik pokriven socijalnim osi-guranjem.

Profesionalna dobrobit [occupational welfare]: obuhvaćanaknade i usluge koje zaposleni, pored plaća, dobivaju od svojihposlodavaca. Pojam profesionalne dobrobiti ponekad uključujei druge s radom povezane naknade koje pružaju sindikati iliprofesionalna udruženja. Dobrobit koju financiraju poslodavcimože obuhvaćati financijske naknade (naknade za bolovanja,mirovine, dodaci za zdravstveno osiguranje), osobne socijalneusluge (savjetovanje, usluge djeci/obitelji), zdravstvenu skrb,obrazovanje i izobrazbu, aktivnosti slobodnog vremena.Tradicionalno su financijske naknade u sklopu profesionalnedobrobiti bile ograničene na zaposlene s punim radnimvremenom. EU nastoji proširiti prava vezana uz profesionalnudobrobit i na zaposlene s “nestandardnim” radnim vremenom.Ekstenzivnu profesionalnu dobrobit obično nalazimo u velikimpoduzećima koja pružaju financijske usluge, kapitalno-intenzivnim industrijama i nekim javnim službama, dok jeprofesionalna dobrobit najslabije razvijena u malim poduzećimai dobrovoljnim organizacijama.

Progresivno oporezivanje [progressive taxation]: tip poreznepolitike koja višom poreznom stopom oporezuje one koji višezarađuju. U većini zemalja porezi na dohodak predstavljajuprimjer progresivnih poreza.

Provjera radne motivacije [work-test]: jedan od preduvjeta zadobivanje određenih socijalnih naknada (socijalne pomoći,

44

pomoći majkama s ovisnom djecom, naknada za nezaposlene isl.). Da bi pojedinci dobili takve naknade, osim što trebaju imatiniska primanja, moraju se registrirati kao nezaposleni (ako suradno sposobni) te iskazati spremnost da prihvate odgovarajućezaposlenje ili da sudjeluju u programima radnog usavršavanja,prekvalifikacije ili dodatnog obrazovanja.

Puna zaposlenost [full employment]: stanje na tržištu radakada svatko tko želi raditi može pronaći određeni posao. Toznači da ima više slobodnih radnih mjesta nego pojedinaca kojitraže posao. No puna zaposlenost ne znači da je stopanezaposlenosti jednaka nuli, jer neki pojedinci mogu biti uprocesu promjene posla ili mogu očekivati posao u skorojbudućnosti. Često se smatra da je ostvarena puna zaposlenostako je stopa nezaposlenosti manja od 5%. Puna zaposlenosttemeljni je cilj politike tržišta rada.

Rad izvan radnog mjesta [telework, homework,

telecommuting]: plaćeni rad koji se obavlja izvan mjestaorganizacije za koju zaposlenik radi (npr. akviziterski poslovi),najčešće plaćen po učinku. Ukoliko se takav rad obavlja u kućiradnika radi se o homework-u. Ako je radnik povezan sorganizacijom putem računalne mreže u pitanju jetelecommuting.

Radno premještanje (posting)/ secondment/detachement:radno premještanje se dešava onda kada poslodavac odredi dazaposlenik privremeno radi u zemlji koja nije zemlja u kojoj onplaća doprinose za socijalno osiguranje.

Radno usmjerena socijalna država [workfare state]: zarazliku od klasične socijalne države (welfare state), koja

45

socijalnu sigurnost nastoji ostvariti kroz naknade i usluge,workfare state socijalnu politiku nastoji što više podreditiuključivanju u rad te poticati radnu i proizvodnu fleksibilnost. Zaovaj tip države svojstveno je smanjivanje i ograničavanje pravana naknade, jer se dobivanje naknada uvjetuje traženjem posla ilinekom drugom aktivnošću. Socijalne se naknade od instrumentadohodovne sigurnosti pretvaraju u instrument radno tržišnepolitike. Ovaj tip socijalne države neki još nazivajuschumpeterijanska radno usmjerena socijalna država(Schumpeterian Workfare State), prema austrijskom ekonomistuJ. Schumpeteru.

Ranjive skupine [vulnerable groups]: skupine snajizraženijom potrebom za socijalnom zaštitom i socijalnompomoći. U gotovo svim društvima neke su socijalne skupinesocijalno ugrožene i ranjive (starije osobe, rasne ili etničkemanjine, izbjeglice, azilanti, hendikepirani i bolesni, beskućnici,bivši zatvorenici ili štićenici određenih institucija, dugotrajnonezaposleni, stariji radnici, jednoroditeljske obitelji, mladi idjeca itd.). Društva pogođena krizom, zbog rata ili tranzicije,imaju brojnije ranjive skupine nego druga društva.

Raspodjela udjela (proratisation): kada jedna osoba, kojaima pravo na mirovinu, a koja je radila i plaćala obvezne do-prinose u različitim državama članicama Europske unije, onda ćevisina njene mirovine ovisiti o ukupnom razdoblju tijekom kojegje ona plaćala doprinose u svim zemljama. Iznos koji će plaćatifondovi svake od tih zemalja činit će postotak ukupnog iznosamirovine, a ovisit će o vremenu tijekom kojeg su doprinosi pla-ćani u svakoj od zemalja. Ta podjela na udjele koje trebaju pla-ćati različite zemlje zove se „raspodjela udjela“.

46

Regresivno oporezivanje [regressive taxation]: tip poreznepolitike koja višom poreznom stopom oporezuje one koji manjezarađuju (oni s manjim dohotkom daju veći dio dohotka putemporeza). Primjer regresivnog sustava predstavlja slučaj kada svizaposleni uplaćuju istu razinu doprinosa za socijalnu sigurnost.

Rekomodifikacija [recommodification]: G. Esping-Andersenje u svojoj tipologiji zapadnih socijalnih država u središte analizestavio koncept tzv. dekomodifikacije, što znači isključivanje di-jela dobara i usluga s tržišta i njihovu distribuciju građanima naosnovi netržišnih, socijalnih kriterija. Međutim, u posljednjimse desetljećima događa suprotan proces “rekomodifikacije”. Toznači da se dio nekada “dekomodificiranih” dobara i usluga opetvraća na tržište i da ih građani na njemu moraju “kupovati”.Trend rekomodifikacije vidljiv je u reformama koje se u posljed-njem razdoblju provode u sustavima socijalne sigurnosti,posebno u mirovinskom sustavu i u zdravstvenoj zaštiti.

Relativno siromaštvo [relative poverty]: siromaštvo koje sedefinira u odnosu na minimalno pristojni ili minimalnoprihvatljivi životni standard u određenom društvu. Konvencije otome što je pristojno i prihvatljivo promjenjive su i razlikuju seod jednog do drugog društva, kao i unutar istog društva urazličitim vremenskim razdobljima. Rezidualni model dobrobiti [residual welfare]: premaTitmussovoj tipologiji, dobrobit koja je namijenjena isključivosiromašnima. Rezidualni je model dominantan u zemljamaengleskoga govornog područja. U rezidualnom modelu dobrobitse identificira sa sigurnosnom mrežom, koja pokriva samo onegrađane koji ni na koji drugi način sami ne mogu zadovoljitisvoje potrebe. Rezidualizam se poistovjećuje sa selektivnošću.Ipak, rezidualizam je načelo, a selektivnost metoda. To znači da

47

rezidualni sustav može koristiti i selektivne i univerzalnenaknade.

Roditeljski doplatak [parental allowance]: naknada koja seredovito isplaćuje roditelju za vrijeme roditeljskog dopusta.

Roditeljski dopust [parental leave]: plaćeni ili neplaćenidopust koji mogu koristiti otac ili majka radi odgoja djeteta,skrbi o bolesnom djetetu i sl.

Rodna jednakost [gender equality]: jednaka prisutnost,osnaženost i participacija obaju spolova u javnom i privatnomživotu.

Rodno usmjerena politika [gender mainstreaming]:

(re)organizacija, poboljšanje i evaluacija svih političkih procesana način da perspektiva rodne jednakosti bude uključena u svepolitike, na svim razinama i stupnjevima i prihvaćena od stranesubjekata koji su uključeni u proces donošenja odluka. OdlukomEuropskog vijeća iz 1994. godine promicanje jednakihmogućnosti postavljeno je kao prioritet za EU i njezine članicete je posebno od tada rodno usmjerena politika jedan od vodećihnačela integriranih u sve akcije, politike i programe.

Samozaposlenost [self-employment]: oblik zaposlenosti ukojem samozaposleni radnik nije u zaposleničkom statusu, većizravno zarađuje proizvodnjom ili prodajom ili pak pružanjemusluga. Ova kategorija obuhvaća različite tipove djelatnika:poduzetnike, obrtnike, honorarne radnike, samostalnepoljoprivrednike te radnike u neformalnoj ekonomiji.

48

Sezonski radnik (seasonal worker): radnik koji iz zemlje ukojoj uobičajeno boravi povremeno migrira u drugu zemljukako bi se u njoj zaposlio, i vraća se u svoju zemlju nakon što jezavršio posao. To razdoblje zaposlenosti obično nije duže oddevet mjeseci.

Siva ekonomija [grey economy]: vidi neslužbena ekonomija.

Skandinavske socijalne reforme [Scandinavian social

reforms]: niz socijalnih zakona i programa u skandinavskimzemljama krajem 19. i početkom 20. stoljeća, prije svega uDanskoj i Švedskoj, koje su dovele do konstituiranja specifičnogtipa socijalne države, koja ima univerzalistički i, u znatnoj mjeri,egalitaristički karakter. Počelo je sa zakonom o mirovinama zasiromašne stare ljude u Danskoj 1891. godine, potom uvođenjem“narodnih mirovina” u Švedskoj 1913. godine, a nastavilo sesocijaldemokratskim reformama između dva svjetska rata, aosobito poslije Drugoga svjetskog rata. Osnovno je obilježjeskandinavskog (neki kažu socijaldemokratskog) tipa socijalnedržave osiguranje svih građana od glavnih socijalnih rizika,financiranje socijalnih davanja porezima, aktivna politikauključivanja na tržište rada i razvijene socijalne usluge za svegrađane, posebno za djecu i obitelj.

Skrb o djeci [child care]: široko zasnovani koncept kojiobuhvaća javna davanja, individualne i kolektivne usluge radizadovoljavanja potreba djece i njihovih roditelja.

Skrb u zajednici [community care]: alternativainstitucionalnoj ili dugotrajnoj rezidencijalnoj skrbi.

49

Podrazumijeva potporu i usluge namijenjene osobama koje sesusreću s problemima starosti, fizičke nesposobnosti ili mentalnebolesti, kako bi mogle, koliko je to god moguće, neovisno živjetiu svojim domovima ili u “domaćem” okruženju u sklopu svojezajednice.

Skrb za ovisne [dependant care]: skrb za djecu, bolesne, stareili nesposobne te druge ovisne članove.

Skrivena nezaposlenost [hidden unemployment]: odnosi sena nezaposlene koji ne udovoljavaju kriterijima nacionalnogsustava registracije nezaposlenosti. Skrivena se nezaposlenostodnosi i na slučajeve kada su pojedinci formalno zaposleni, alivrlo malo doprinose proizvodnosti.

Službena linija siromaštva [official poverty line]: linijasiromaštva koju određuje država ili određeno vladino tijelo.Temeljem ove linije vlada može odlučivati o tome u korist kojihće skupina poduzeti socijalne intervencije. Službena linijasiromaštva najčešće se koristi kao kriterij prilikom ostvarivanjaprava na socijalnu pomoć (svi oni čiji su dohoci ispod ove linijeimaju pravo zatražiti neki vid socijalne pomoći). Može bitiutemeljena na nekim objektivnim parametrima ili posveproizvoljno određena.

Socijalna administracija [social administration]: s jednestrane podrazumijeva akademsko područje izučavanja koje sebavi socijalnom politikom, a, s druge strane, uključuje praktičneaspekte organizacije, upravljanja i pružanja socijalnih naknadai usluga. Socijalna se administracija kao disciplina bavipraktičnim razvojem učinkovitih socijalnopolitičkih mjera, s

50

ciljem uklanjanja ili ublažavanja socijalnih problema koji praterazvoj industrijskog društva (siromaštvo, kriminal, neprikladnostanovanje, loše zdravstveno stanje itd.).

Socijalna dimenzija (social dimension): od samih svojih poče-taka (današnja) Europska unija priznala je potrebu da dadeodređenu socijalnu sigurnost građanima svojih država članica,kao jedan aspekt ekonomske integracije. Rimski ugovori, kojeje 1958. godine potpisalo prvih šest zemalja članica, priznajupotrebu „socijalne dimenzije“ obznanjujući: „Cilj Komisije bitće promicati usku suradnju između država članica na socijalnompodručju, posebno u pogledu zapošljavanja, radnog zakono-davstva i uvjeta rada, socijalne sigurnosti, zaštite od ozljeda naradu i profesionalnih bolesti, industrijske higijene, sindikalnihzakona i kolektivnog pregovaranja između poslodavaca i rad-nika“. U daljnjem razvoju Unije ovo je načelo razrađeno u kom-pleksu „mekih“ i „tvrdih“ zakona koji konkretiziraju načelasadržana u Rimskim ugovorima.

Socijalna dobrobit (social welfare): u SAD „welfare“ ili „so-cial welfare“ uobičajeno podrazumijeva financijsku pomoć oso-bama u potrebi koju daje ili u njenom davanju sudjeluje Vlada.U Europi „social welfare“ obično podrazumijeva situaciju ukojoj pojedinci, skupine ili kategorije stanovnika mogu ade-kvatno funkcionirati kao članovi društva kada su zadovoljenenjihove urgentne materijalne potrebe i kada nisu diskriminirani.

Socijalna država [welfare state]: država koja preuzimaodgovornost za temeljnu materijalnu dobrobit i sigurnost svojihgrađana (ova se odgovornost ne može povjeriti privatnimkorporacijama ili lokalnim zajednicama). Socijalna država štiti

51

građane od određenih rizika, od kojih su najznačajniji: starost,siromaštvo, invalidnost, nesreća na radu, nezaposlenost i bolest.Prvi oblik socijalne države pojavio se u Njemačkoj krajem 19.stoljeća, u obliku nacionalnog sustava socijalnog osiguranja.Međutim, uspon socijalne države vezan je za prva tri desetljećanakon Drugoga svjetskog rata. Postoje različiti tipovi socijalnedržave. Većina zapadnih zemalja ima obuhvatne socijalnedržave, dok SAD i Japan među ekonomski razvijenim zemljamaimaju najslabije razvijene socijalne države.

Socijalna ekonomija [social economy]: gospodarska djelatnostu kojoj važnu ulogu imaju institucije tipa štedionica, zadruga,osiguravajućih institucija na bazi uzajamnosti i drugo. Tajpristup zagovara samoorganizaciju skupina i malih poduzetnikau lokalnim zajednicama kako bi se oduprli nepoželjnom utjecajutržišta. Organizacije koje pripadaju ovom području imajuporezne povlastice slične neprofitnim organizacijama.

Socijalna/ekonomska i politička ljudska prava (social/eco-

nomic and political human rights): politička ljudska prava sa-držana su u pravnim dokumentima Ujedinjenih naroda kao štosu: Konvencija o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida iz1948., Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951., Konvencija opolitičkim pravima žena iz 1953. itd., itd., dokumentima VijećaEurope, npr. Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih slo-boda, koja je stupila na snagu 1953., kao i dokumentima drugihmeđunarodnih organizacija.Općenito je prihvaćeno da pored temeljnih političkih ljudskihprava, kao što je npr. pravo da ne smijete biti arbitrarno uhapšeniili pravo na slobodu izražavanja i udruživanja, postoje temeljnasocijalna i ekonomska ljudska prava, npr. pravo na medicinskupomoć kada je to nužno, pravo na slobodu izbora zaposlenja i

52

pravo na primjerenu naknadu za rad. Pravni instrumenti VijećaEurope, MOR-a, EU i drugih međunarodnih organizacija štiteindividualna socijalna i ekonomska ljudska prava.

Socijalna isključenost [social exclusion]: koncept socijalneisključenosti širi je od pojma siromaštva, tj. on osim siromaštvauključuje i deprivaciju koja je posljedica slabljenja solidarnostii veza između pojedinca i društva. U zemljama EU socijalna seisključenost definira kao neuspješnost ostvarivanja integracije ujednom ili više socijetalnih sustava (demokratsko-pravnom,radno-tržišnom, sustavu socijalne dobrobiti te obiteljskomsustavu i sustavu lokalne zajednice). U zemljama Europske unijepojam socijalne isključenosti češće se koristi od početka 90-ihgodina.

Socijalna kohezija (social cohesion): jedno društvo smatra se„socijalno kohezivnim“ ako njegovi članovi, bez obzira na ra-zličitu etničku, religijsku ili geografsku pripadnost sudjeluju uzajedničkim normama i vrijednostima, poštujući identitetedrugih i njihovo manifestiranje.

Socijalna ovisnost [welfare dependency]: vidi kulturaovisnosti.

Socijalna politika [social policy, welfare policy]: akademskadisciplina i praktična djelatnost. Obuhvaća one državneaktivnosti kojima se regulira pružanje naknada i uslugapojedincima ili obiteljima koje su, zbog određenih okolnosti,ostale potpuno ili djelomice bez svojih prihoda, pa su stogadospjele u nepovoljnu životnu situaciju. Opći je cilj socijalnepolitike zadovoljiti osnovne potrebe građana, ujednačiti njihoveživotne šanse, ostvariti socijalnu sigurnost i pomoći onima koji

53

se ne mogu sami brinuti o sebi. Jezgro socijalne politikeuključuje socijalno osiguranje, socijalnu pomoć, zdravstvenuzaštitu i socijalne usluge. U širem smislu, ovaj pojam uključujeobrazovnu i stambenu politiku te politiku zapošljavanja.

Socijalna pomoć (social assistance): propisi, mjere, programii usluge koje pruža država, institucije i/ili pojedinci, a koji služeda bi se pomoglo pojedincima, obiteljima, i/ili kategorijama sta-novnika koji nemaju pristupa drugim izvorima prihoda i/ili uslu-gama, a koje su potrebne za dostojan život te sudjelovanje usocijalnom i kulturnom životu svoje zajednice. Termin „socijalnapomoć“ u pravilu se odnosi na nekontributivne (ostvaruju sebez plaćanja doprinosa) sustave i programe.

Socijalna prava [social rights, welfare rights]: socijalna pravatrebaju omogućiti pojedincima održanje određene razine ili stilaživljenja, odnosno posjedovanje resursa nužnih za dostojannačin života. Postoji razlika između tzv. tvrdih socijalnih prava(prava iz sustava socijalnog osiguranja), jasno zakonskiformuliranih i zaštićenih te tzv. mekih socijalnih prava, koja sudobrim dijelom arbitrarna i značajno ovise o političkim iekonomskim prilikama. Stoga se opseg socijalnih prava razlikujeod društva do društva.

Socijalna pravda [social justice]: temeljna socijalna vrijednosti norma koja se tiče načina na koji se resursi trebaju distribuiratiizmeđu pojedinaca i socijalnih skupina. Glavni kriteriji zaostvarivanje socijalne pravde jesu pravo, zasluga i potreba.Percepcije socijalne pravde mogu se značajno razlikovati izmeđudruštava ili unutar društva.

54

Socijalna sigurnosna mreža [social safety net]: u užem smislu,termin “socijalna sigurnosna mreža” obuhvaća razinu dohotkaispod koje ne bi smio pasti nijedan član društva (razina općesocijalne pomoći). U najširem smislu riječi, ovaj pojam pokrivasve transfere sustava socijalne sigurnosti. U tranzicijskimzemljama, on često označava hitne mjere donesene zbog reformesocijalnog sustava. Osim toga, govori se o primarnoj (first-tier)i sekundarnoj (second-tier) sigurnosnoj mreži. U primarnusigurnosnu mrežu ulaze naknade socijalnog osiguranja(mirovine, naknade za nezaposlene), univerzalne naknade(naknade za djecu) te određene potrošačke subvencije, dok bisekundarnu sigurnosnu mrežu sačinjavale naknade socijalnepomoći, kao i naknade usmjerene na prekvalifikaciju iprofesionalno usavršavanje.

Socijalna sigurnost (social security): ovaj se termin može ko-ristiti kao ekvivalent za „socijalnu zaštitu“. Obuhvaća sve mjerei programe, itd., zaštite pojedinaca, socijalnih skupina i kate-gorija od velikih životnih rizika ili pak radi ublažavanja posljed-ica tih rizika. Termin se također može koristiti kao suprotan„socijalnoj pomoći“, a tada se odnosi na sve kontributivne sus-tave, programe, itd., koji štite pojedince i ublažavaju posljedicespecifičnih socijalnih rizika kao što je nezaposlenost, starost, in-validnost itd. U drugom značenju ovaj se termin koristi kao ekvi-valent „socijalnom osiguranju“.

Socijalna skrb [social care]: u pravilu podrazumijeva uslugenamijenjene određenim ugroženim i ovisnim socijalnimskupinama (djeca, stari, fizički nesposobni, mentalno bolesniitd.). U nekim je zemljama dohodovna potpora (novčana pomoć)odvojena od socijalne skrbi, koja pruža usluge, savjete i sl. (npr.Velika Britanija). Socijalna skrb može biti institucionalna ili

55

izvaninstitucionalna. Dosta se raspravlja o ravnoteži izmeđuinstitucionalne skrbi, obiteljske skrbi i skrbi unutar zajednice,kao i ulozi profesionalaca i volontera u pružanju skrbi. U VelikojBritaniji, umjesto termina socijalna skrb više je u upotrebi terminosobne socijalne usluge.

Socijalna zaštita (social protection): obuhvaća sve zakone,mjere i prakse kojima se pojedinci štite od glavnih životnih ri-zika, kao što je (duga) bolest ili ozljeda i s tim povezani finan-cijskih rizici (povećani troškovi liječenja i gubitak prihoda),invalidnost, gubitak posla, prirodne nepogode, rat i pobuna, itd.,ili se nastoje ublažiti štetne posljedice tih događaja koje pogađajupojedince. Socijalna zaštita ima pet komponenti:

i. politike tržišta rada i programi koji su namijen-jeni lakšem zapošljavanju i koji promiču učinkovitost tržišta rada;ii. programi socijalnog osiguranja radi ublažavanjarizika vezanih uz nezaposlenost, zdravlje, invalid-nost, nesreću na poslu i starost;iii. socijalna pomoć i programi socijalnih usluga zanajranjivije skupine koje nemaju drugih izvora ade-kvatne potpore;iv. mikro i lokalni programi radi rješavanja pro-blema ranjivih pojedinaca i skupina na komunalnojrazini iv. zaštita djece radi osiguranja njihovog budućegzdravog i produktivnog razvoja.

Socijalne investicije [social investments]: novi pristup ulozi iznačenju socijalnih transfera i ulaganja u ljudski kapital, gdje seaktivnom socijalnom politikom, osobito u obrazovanju iprogramima zapošljavanja, pridonosi održivom gospodarskom

56

razvoju. Učinkoviti i djelotvorni socijalni programi pridonosegospodarskom razvoju, tako da se pored pojma “socijalnadržava” koristi i pojam “država socijalnih investicija”.Organizacije civilnog društva glavni su promotori ove politike ukojoj važan doprinos daje i društveno odgovorno gospodarstvo.

Socijalne usluge [social services]: usluge koje osiguravajuagencije i institucije (vladine i nevladine) radi zadovoljavanjanekih osobnih ili socijalnih potreba korisnika kao što su djeca,obitelji, stari ljudi, hendikepirani. Socijalne usluge mogu sedavati u domovima korisnika ili pak u institucijama u koje sukorisnici smješteni.

Socijalni damping [social dumping]: izražava se u dva vida.Damping u području socijalne sigurnosti odnosi se na pojavukada se transferi i usluge smanjuju ili restrukturiraju na način dase odgovornost za financiranje prebacuje s javnih na privatnefondove. Drugi vid socijalnog dampinga odnosi se na pritisakda se smanje troškovi rada i obveze prema radnicima ili namogućnost da poslodavci zaobilaze obveze prema radnicima.Oba se ova vida sažimaju u zajedničkoj definiciji koja kaže daje socijalni damping globalni proces rekomodifikacije rada.

Socijalni dijalog [social dialogue]: odnosi se na sve oblikepregovaranja, konzultacija i razmjene informacija izmeđusocijalnih partnera (bipartitni dijalog) te socijalnih partnera ipredstavnika vlade (tripartitni dijalog) o pitanjima odzajedničkog interesa u području ekonomske i socijalne politike.Uključenost predstavnika organizacija civilnog društva uodlučivanje o ekonomskoj i socijalnoj politici vodi većojpovezanosti između socijalnoga i civilnog dijaloga.

57

Socijalni izdaci (troškovi) [social expenditures (spending)]:

ukupni troškovi sustava socijalne sigurnosti, ili troškovipojedinog sustava, npr. zdravstvenog ili mirovinskog. Izražavajuse u postotku BDP-a. Ukupni se troškovi dijele na javne(državno regulirane) i privatne (troškovi privatnog osiguranja iliprivatnog suplaćanja za određene usluge). Udio socijalnihtroškova u BDP-u te posebno odnos javnih i privatnih troškovasvjedoči o osnovnim osobinama pojedinog socijalnog režima.

Socijalni kapital [social capital]: elementi društveneorganizacije kao što su povjerenje, norme i mreže koje moguunaprijediti učinkovitost društva omogućujući koordiniraneaktivnosti. Društvo koje dijeli zajedničke norme i vrednote jestabilno i uređeno. Dakle, socijalni se kapital može razumjeti idefinirati pomoću: a) normi i vrednota, b) društvenih mreža i c)djelovanja – dobrovoljno proizvedenih zajedničkih dobara iresursa. Povezujući socijalni kapital (bonding social capital)isključuje, a premošćujući socijalni kapital (bridging socialcapital) uključuje. Povezujući socijalni kapital dovodi zajednoljude koji su slični po dobi, spolu, etničkoj pripadnosti,socijalnom statusu. Premošćujući se socijalni kapital odnosi nasocijalne mreže koje dovode zajedno ljude koji nisu slični jednidrugima.

Socijalni kapitalizam [welfare capitalism]: ekonomski ipolitički sustav u kojem tržišno utemeljenu ekonomijunadopunjavaju ekstenzivni socijalni programi. Socijalnikapitalizam nastoji ostvariti određeno dohodovno ujednačavanjei osigurati minimalni životni standard za sve svoje građane.

58

Socijalni partneri [social partners]: organizacije radnika iposlodavaca koje se međusobno dogovaraju i odlučuju o nizuekonomskih i socijalnih pitanja, ponajviše vezanih uz uvjete radai prava radnika na radnom mjestu. Danas se socijalni partneridogovaraju o svim ekonomskim i socijalnim pitanjima zemlje,uz uključenost predstavnika vlasti kao trećeg partnera usocijalnom dijalogu. U najširem smislu riječi, socijalni su partnerisvi oni akteri koji sudjeluju u oblikovanju i provođenju mjera iprograma socijalne politike (država, nevladine organizacije,interesne grupe, udruženja, poduzeća, sindikati itd.).

Socijalni pluralizam (pluralizam u socijalnoj politici)

[welfare pluralism]: vidi kombinirani model socijalne politike.

Socijalni problem [social problem]: da bi neki problem postao“socijalni problem” treba odražavati socijalne uvjete životaznačajnog broja članova društva, kao takav treba biti percipiranod strane javnosti (stručnjaka ili opće javnosti). Socijalniproblem uvijek ugrožava određene društvene vrijednosti teidentifikacija socijalnog problema podrazumijeva poduzimanjemjera (socijalnih intervencija) radi njegova razrješavanja.Socijalni problemi su “socijalne konstrukcije”, što znači da, ukrajnjem slučaju, socijalnim problemom postaje ono što ljudi unekom društvu misle da jest socijalni problem. Među najvažnijesocijalne probleme možemo ubrojiti siromaštvo, kriminal,zloupotrebu droga, zlostavljanje i zanemarivanje djece,nezaposlenost, alkoholizam itd.

Socijalni rad (social work): djelatnost koja unapređujedruštvenu integraciju, djeluje na međusobnu adaptacijupojedinaca, obitelji, socijalnih skupina i socijalne sredine. Cilj je

59

socijalnog rada čuvanje dostojanstva pojedinca, razvijanjenjegovih sposobnosti, unaprjeđenje interpersonalnih odnosa terješavanje socijalnih problema. Socijalni rad je pretežnousmjeren na socijalno ranjive skupine i pojedince. Socijalnim seradom aktiviraju resursi socijalne zajednice, kao i njenasposobnost prevladavanja socijalnih problema.

Socijalni rizik (social risk): rizik pojave događaja ili stanja kojimogu dramatično utjecati na standard života pojedinaca i njiho-vih obitelji i/ili njihovu sposobnost da u potpunosti sudjeluju usocijalnom i kulturnom životu njihove zajednice.

Socijalni sektori [social sectors]: skupni izraz za politike iprograme područja socijalne intervencije, kao npr. zapošljavanjei nezaposlenost, dohodovnu potporu, obrazovanje i izobrazbu,zdravstvenu skrb, stambenu politiku i socijalnu skrb.

Socijalni transferi [social transfers]: vidi novčane naknade.

Socijalni troškovi rada [social labour costs]: troškovi radamogu se podijeliti u dvije kategorije. Prvu kategoriju čine izdaciza plaće zaposlenih, a drugu kategoriju čine porezi i doprinosinamijenjeni za pokrivanje socijalnih rizika, kao što je osiguranjestarosti, invalidnosti, bolesti, nezaposlenosti, promjene obiteljskesituacije i slično. Socijalni troškovi rada viši su u zemljama kojeimaju sustav socijalnog osiguranja, nego u onima u kojima se so-cijalna sigurnost pretežno financira porezima. U današnje vrijemeglobalizacije, koja donosi povećanu međunarodnu gospodarskukompeticiju, socijalni su troškovi rada pod snažnim pritiskom us-mjerenim na njihovo smanjivanje. Veoma pokretni međunarodnikapital seli se u zemlje s manjim troškovima i tako, na posredannačin, vrši pritisak na vlade da smanje socijalne troškove rada.

60

Socijalni turizam [welfare (social) tourism]: praksa dasiromašni ili socijalno isključeni nastoje promijeniti svoje mjestoboravka kako bi došli do izdašnijih ili redovitijih socijalnihnaknada. Socijalni turizam može biti povezan s migracijamaizmeđu država (npr. EU) ili između geografskih područja istedržave.

Socijalno osiguranje (social insurance): svaki sustav ili pro-gram, obvezni ili dobrovoljni, kojim upravlja država ili organi-zacije sudionika, u kojem se plaćaju doprinosi radi osiguranjapojedinaca i njihovih obitelji od specifičnih rizika ili pak radiublažavanja materijalnih posljedica tih rizika za njih i njihoveobitelji. Tipični rizici koje pokriva socijalno osiguranje su gubi-tak dohotka zbog nezaposlenosti, nesposobnost za rad i starost.

Socijalno poduzetništvo [social enterprenership]:

poduzetničke aktivnosti u području socijalnog razvoja i socijalnepolitike, osobito na lokalnoj razini i u lokalnim zajednicama.Država i lokalne vlasti potiču socijalno poduzetništvo dajućipovoljne uvjete i dotacije za razvoj različitih djelatnosti:pružanje usluga starima, djeci, socijalno isključenima i sl. Na tajse način, poticanjem razvoja novih usluga, doprinosi rješavanjusocijalnih problema i tim se programima zapošljava nova radnasnaga.

Socijalno stanovanje [social housing]: uže gledano, podrazu-mijeva gradnju i dodjelu socijalnih stanova ciljanim skupinamastanovnika. Socijalni stanovi dijele se na osnovi provjere prihodai imovine pojedine obitelji. Prilikom gradnje socijalnih stanovavodi se računa o njihovoj cijeni. To su u pravilu jeftiniji stanovi,sagrađeni prema skromnijim standardima u odnosu na stanovena tržištu. Gradnja socijalnih stanova redovito se planira za

61

određeno vremensko razdoblje. Šire gledano, socijalnostanovanje podrazumijeva različite subvencije i povlastice kojedržava daje ciljanim skupinama radi podmirenja njihovih stam-benih potreba.

Socijalno tržišno gospodarstvo [social market economy]:

pojam “socijalno tržišno gospodarstvo” nastao je u Saveznoj Re-publici Njemačkoj krajem četrdesetih godina 20. stoljeća u kru-govima kršćanske demokracije. Radi se o “terminu-kišobranu”kojim se zapadnonjemački pluralistički model socijalne državenastojao distingvirati na jednoj strani od socijalističkih, a na dru-goj od drugih zapadnih socijalnih modela s obzirom na državnuintervenciju na tržištu rada i redistribuciju dohotka. Socijalnotržišno gospodarstvo podrazumijeva vodeću ulogu tržišta, pri-vatne inicijative, socijalnu odgovornost gospodarstva, ali i sup-sidijarnu ulogu države koja intervenira u socijalnim pitanjimaradi ispravljanja negativnih posljedica tržišta.

Socijalno ugovaranje [social contracting]: ugovaranjesocijalnih usluga posredstvom organizacija civilnog društva nadugoročnoj osnovi. Ove organizacije sklapaju ugovore opružanju socijalnih usluga i njihovom financiranju iz proračuna.Ovaj se model preferira zbog njegove učinkovitosti idjelotvornosti, a povezan je s mogućnošću mobilizacijevolontera i drugih materijalnih resursa preko organizacijacivilnog društva.

Socijalno uključivanje [social inclusion]: obuhvaća niz pro-grama i mjera kojima je cilj integrirati isključene grupe ili pojed-ince u “središnje” društvo. Ovi su programi karakteristični potome što kombiniraju ekonomske sa socijalnim ciljevima. U tomse smislu dobivanje dohodovne potpore uvjetuje obvezom po-

62

jedinca da aktivno sudjeluje u procesima socijalnog uključivanja.U Francuskoj su uvedeni tzv. ugovori o uključivanju, koje pot-pisuje pojedinac i predstavnik državne (lokalne) administracije,a kojima se i formalno jamči veza između prihoda i sudjelovanjau integracijskim aktivnostima.

Solidarizam [solidarism]: koncept društva koji se temelji nauzajamnoj pomoći ili pak pomoći društva onim njegovimčlanovima koji su se našli u životnim neprilikama koje sami nemogu prevladati. U tom smislu solidarizam je humanistički idealkoji se temelji na kolektivnoj odgovornosti prema svimčlanovima socijalne zajednice. Solidarizam su zagovarali soci-jalni filozofi i sociolozi kao što je L. Bourgeois, L. Duguit, E.Durkheim i drugi. Oni su solidarizam zamišljali kao treći putdruštvenog razvoja između liberalnog individualizma i kolek-tivističkog socijalizma.

Solidarnost [solidarity]: uzajamna odgovornost članovadruštvene skupine jednih za druge. Temelj solidarnosti jesuuzajamne obveze, koje svoje ispunjenje nalaze u načelurecipročnosti odnosno načelu razmjene. Izniveliranarecipročnost događa se onda kada ljudi daju isto onoliko kolikosu dobili. Međutim, često nema takve recipročnosti, već ljudidaju zato što su nešto već dobili u prošlosti ili očekuju da ćenešto dobiti u budućnosti. Npr., roditelji daju djeci jer su njihoviroditelji davali njima, ljudi mogu dohodovno podupiratiumirovljenike jer očekuju da će buduće generacije podupiratinjih kada odu u mirovinu. Solidarnost nije uvijek lako razlikovatiod altruizma. Osnovni etički problem solidarnosti sastoji se utome što je ona često ekskluzivistička, tj. ograničena naodređenu društvenu skupinu.

63

Starosne mirovine [old age pensions]: mirovine koje se, poredostalih uvjeta, stječu nakon određene dobne granice koja jenajčešće različita za muškarce i žene. U posljednjem je razdobljuzapažen trend podizanja dobi odlaska u mirovinu teizjednačavanje dobne granice za muškarce i žene.

Stečevina Zajednice (Acquis Communeautaire) (također„acquis communautaire“) je skup dokumenata koji definirajupravne norme i standarde EU, koje sve države članice trebajuprihvatiti u svojim zakonima i u administrativnoj praksi. Tako-đer se očekuje da „Stečevinu Zajednice“ prihvate i države kojeaspiriraju na članstvo EU.

Stigma [stigma]: osjećaj srama i obilježenosti koji osoba imajer svoje prihode priskrbljuje preko income-tested ili means-tested naknada, a ne putem plaće ili naknada socijalnogosiguranja. Stigma je često posljedica prirode administrativnihprocedura i dovodi do smanjenog uzimanja takvih naknada.

Stopa ekonomske aktivnosti [economic activity rate]: udioradno aktivnog stanovništva (osoba koje imaju posao ili ga traže)u radno sposobnom stanovništvu. Izračunava se tako da seukupan broj zaposlenih i nezaposlenih podijeli s ukupnompopulacijom u dobi od 15 do 64 godine. Stopa ekonomskeaktivnosti može se računati i za pojedine dobne skupine.

Stopa fertiliteta [total fertility rate]: prosječan broj djece koježene rode tijekom fertilnog (rodnog) razdoblja (15-49 godina).

64

Stopa korištenja naknade [take-up rate of benefit]: omjerizmeđu broja osoba koje primaju određenu naknadu i brojaosoba koje imaju potencijalno pravo na naknadu.

Stopa mortaliteta [crude death rate]: broj umrlih na 1000stanovnika u tijeku jedne godine.

Stopa mortaliteta dojenčadi [infant mortality rate]: brojumrlih u prvoj godini života na 1000 živorođene djece. Ova jestopa jedan od osnovnih pokazatelja učinkovitosti zdravstvenogai cjelokupnoga socijalnog sustava pojedine zemlje.

Stopa nataliteta [crude birth rate]: broj živorođene djece na1000 stanovnika u tijeku jedne godine.

Stopa nezaposlenosti [unemployment rate]: omjer izmeđubroja nezaposlenih i radno aktivnih stanovnika (radne snage).Stope nezaposlenosti mogu se bitno razlikovati ovisno o tomekoji se kriteriji koriste prilikom definiranja nezaposlene osobe.U Hrvatskoj se koriste dvije stope nezaposlenosti:administrativna stopa registrirane nezaposlenosti te stopa premaAnketi radne snage koja mjeri nezaposlenost prema standardimaMeđunarodne organizacije rada.

Stopa ovisnog stanovništva [dependency ratio]: označavaodnos između ekonomski aktivnoga i neaktivnog stanovništva.Obično se izračunava tako da se broj osoba koje su mlađe od 15i starije od 64 godine podijeli s brojem osoba u dobi između 15i 64 godine.

65

Stopa ovisnog starijeg stanovništva [old age dependency

ratio]: omjer starijega stanovništva u odnosu na radno aktivnikontingent stanovništva. Obično se izračunava tako da se brojosoba starijih od 65 godina podijeli s brojem osoba u dobi od 15do 64 godine.

Stopa predtransfernog siromaštva [pre-transfer poverty

rate]: stopa siromaštva koja bi postojala u nekoj zemlji kadabismo ukinuli sve ili neke tipove socijalnih transfera. Na ovajnačin možemo ustanoviti koliki je utjecaj socijalnih transfera naredukciju siromaštva.

Stopa preživljavanja [survival rate]: udjel preživjelihpacijenata u određenom vremenskom razdoblju nakonutvrđivanja dijagnoze ili nakon medicinskog tretmana. Ovaj sepodatak koristi kao indikator učinkovitosti zdravstvene skrbi.

Stopa razvoda [crude divorce rate]: broj razvoda u tijekugodine na 1000 stanovnika. Može također biti izražena kao udiorazvedenih brakova u odnosu na ukupan broj sklopljenihbrakova u tijeku godine.

Stopa reduciranja siromaštva [poverty rate reduction]: mjeraučinkovitosti ukupnih ili pojedinačnih socijalnih transfera. Takose može ustanoviti koji su socijalni transferi najučinkovitiji saspekta reduciranja siromaštva. Prvo se utvrdi broj siromašnih,ali tako da se iz prihoda isključe dohodovni transferi, a zatim seanalizira u kojoj mjeri socijalni transferi, kada se uključe uukupne prihode, doprinose smanjivanju broja siromašnih.

66

Stopa siromaštva (poverty rate): broj osoba (ili domaćinstava)čiji je prihod ispod linije siromaštva, podijeljen s ukupnim bro-jem stanovnika (ili domaćinstava) u zemlji i izražava se u pos-tocima.

Stopa sklopljenih brakova [crude marriage rate]: brojsklopljenih brakova u tijeku godine na 1000 stanovnika.

Stopa zaposlenosti [employment rate]: omjer između brojazaposlenih i ukupnog broja osoba koje čine radni kontingent (15-64 godine).

Subjektivno siromaštvo [subjective poverty]: pristupsiromaštvu koji polazi od toga kako ljudi sami doživljavajuvlastito blagostanje, umjesto da ga procjenjuju stručnjaci.Građani procjenjuju minimalnu razinu dohotka, nužnu da bi sesastavio kraj s krajem, a mišljenja populacije prikupljaju seanketnim ispitivanjima ili intervjuima. Mnogi su autori kritičniprema subjektivnom siromaštvu, jer smatraju da biti siromašanne ovisi o tome kako netko misli da živi, već kako stvarno živi.Na stope subjektivnog siromaštva značajno utječu očekivanja iaspiracije ljudi.

Subvencije [subsidies]: direktna ili indirektna plaćanja,ekonomske koncesije koje vlada daje privatnim firmama,kućanstvima ili drugim razinama vlasti radi promicanja javnogdobra i zajedničkih ciljeva. Subvencije se mogu odnositi naodređene proizvode ili usluge (transport, prehrana, komunalneusluge itd.). Svrha je subvencija ublažiti nejednakosti udistribuciji dohotka te ublažiti negativne posljedice slobodnogtržišta i neobuzdane konkurencije u skladu s ciljevima javnepolitike. Subvencioniranje se može odvijati na različite načine,

67

kao što su: izravno plaćanje u novcu ili naturi, pružanje dobarai usluga po cijeni koja je ispod uobičajene tržišne cijene,kupovina dobara i usluga po cijenama koje su iznad tržišnih teporezne olakšice i drugi poticaji.

Supsidijarnost (subsidiarity): Supsidijarnost je načelo premakojem probleme treba rješavati najmanji (ili najniži) nadležniautoritet. To je načelo sadržano u nekoliko ustava širom svijeta,npr. u Desetom amandmanu Ustava SAD.Suglasno tom načelu, EU može djelovati (tj. propisivati zako-nom) jedino onda kada države članice zaključe da je akcija po-jedine zemlje nedostatna ili nedovoljno učinkovita. Ovo načeloustanovljeno je 1992. Ugovorima iz Maastrichta, i sadržano je uprijedlogu novih ugovora o uspostavljanju Ustava EU. Međutim,na lokalnoj razini, to je načelo već predstavljalo ključni elementEuropske povelje o lokalnoj samoupravi, dokumenta kojeg jepromoviralo Vijeće Europe 1985. godine.

Sustav definiranih doprinosa [defined contribution scheme]:

naknade (u pravilu mirovine) koje isključivo ovise o sumiakumuliranih doprinosa pojedinca i dobiti koja je na njimaostvarena.

Sustav definiranih naknada [defined benefit scheme]:

naknade (u pravilu mirovine) koje su unaprijed definirane premanekim kalkulativnim elementima (npr. prema godinama staža ivisini plaće).

Sustav dijagnostičkih grupa [Diagnostic related group /DRG

]: način plaćanja zdravstvene skrbi prema kojem se naknada za

68

pojedinog pacijenta utvrđuje prema medicinskim dijagnozama istandardnim troškovima tretmana.

Sustav primarne raspodjele [primary system of

distribution]: raspodjela različitih tipova tržišnog dohotka(plaće, dividende, kamate) u skladu s tržišnom pozicijom iodnosom prema faktorima proizvodnje.

Sustav sekundarne raspodjele [secondary system of

distribution]: intervencija (države) u primarni sustav raspodjeledohotka, npr. kada država prikuplja poreze i redistribuira ihonima koji su lošije prošli u primarnoj raspodjeli (osobe s niskimprihodima ili bez prihoda).

Sustav zdravstvenog osiguranja (health insurance system):

svaki sustav u kojem je pojedinac (i o njemu ovisni članovi) osi-guran od rizika snošenja troškova zdravstvene zaštite, jer za toplaća zdravstveni doprinos. Doprinos može plaćati osiguranaosoba i/ili netko drugi kao što je njegov/njezin poslodavac. Osi-gurana osoba može imati pravo na besplatne zdravstvene uslugei proizvode ili osigurana osoba treba plaćati dio tih troškova ilisve troškove do (ili iznad) određenog maksimuma za pojedinezdravstvene usluge ili pak za određeno razdoblje. Zdravstvenoosiguranje može biti obvezno ili dobrovoljno ili pak kombinacijajednog i drugog.

Temeljni dohodak [basic income]: najčešće se razlikujeuniverzalni od parcijalnog temeljnog dohotka. Univerzalnitemeljni dohodak dobivao bi svaki pojedinac, bez obzira ima liplaćeno zaposlenje ili ga nema, te bez obzira na njegove prihodeili želju za radom. Parcijalni temeljni dohodak namijenjen jeodređenim skupinama stanovništva (npr. osnovna mirovina za

69

sve starije građane, dječje naknade za svu djecu, naknade za sverastavljene roditelje koji imaju ovisnu djecu). Temeljni dohodakbio bi izuzet iz poreza na dohodak i varirao bi ovisno o dobi.Namjera je da se putem temeljnog dohotka sustav socijalnepomoći integrira u porezni sustav. Do sada nijedna zemlja usvijetu nije uvela univerzalni temeljni dohodak.

Teritorijalna pravda [territorial justice]: pojava kada se dobraili usluge distribuiraju između geografskih područja u skladu spotrebama tih područja.

Treći sektor [third sector]: treće područje aktivnosti koje,pored države i privatnog biznisa, utječe na razvoj društva.Razvoj se legitimira otvorenošću, konkurentnošću iravnopravnošću svih inicijativa. Sva tri su sektora međuovisnai povezana. Dominacija jednog od tih sektora nad drugim značineravnotežu razvoja društva. Ovaj je pojam u upotrebu uveopoznati filantrop i poduzetnik David Rockefeller početkom1970-ih godina. Povoljniji porezni status primjenjuje se naorganizacije koje pripadaju ovom sektoru.

Troškovi stanovanja [housing expenditure]: sastoje se od svihnovčanih izdataka kućanstva namijenjenih podmirenjustambenih potreba, korigiranih faktorima koji ih smanjuju, kaosubvencije i porezne povlastice. U najamnom sektoru troškovi sustanovanja najamnina i sve usluge (voda, struja, grijanje, plin,komunalne takse i slično) umanjeni za stambene subvencije.Troškovi stanovanja u vlastitom stanu odnose se na otplatukredita za stan, održavanje, usluge te porez na imovinu. Ovi setroškovi smanjuju subvencijama kamata, priznavanjem kamatana stambene kredite prilikom plaćanja poreza na dohodak istambenim subvencijama.

70

Tvrdi zakon/meki zakon (hard law/soft law): „Tvrdi zakon“čine pravila ponašanja koja su obvezna za sve države članice ikoja su neposredno provediva. Na primjer: propisi EU. „Mekizakon“ čine pravila ponašanja koja nisu neposredno provediva ikoja su različite razine obveznosti. Primjer mekih zakona susmjernice EU i Vijeća Europe, kao što je Europska strategija za-pošljavanja (EES). Na temelju Europske strategije zapošljavanjaod država članica traži se da redovito podnose izvještaje o prim-jeni smjernica EU te ih se potiče da primjenjuju „najboljeprakse“, razvijene i primijenjene u EU („Metoda otvorene koor-dinacije“).

Ugovori EU [EU Treaties]: dokumenti na kojima počiva EU.Europska zajednica za ugljen i čelik osnovana je 1951. godine.Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine, osnovane suEuropska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomskuenergiju. Godine 1965. sva su tri ugovora ujedinjena u jedan.Godine 1986. potpisan je Jedinstveni europski akt. Ugovoromiz Maastrichta, potpisanim 1992. godine, definirane suekonomska i monetarna unija (između ostaloga i uvođenje eurakao zajedničke valute) te zajednička politika u nizu područja.Ugovor iz Amsterdama, potpisan 1997. godine, djelomice jerevidirao Ugovor iz Maastrichta, između ostaloga predvidiokoordinaciju u promicanju zapošljavanja i socijalne uključenosti.Ugovor iz Nice, potpisan 2001. godine, regulirao je djelovanjeključnih institucija EU nakon proširenja iz 2004. godine. UstavEU, potpisan 2004. godine, sve ugovore integrira u jedinstveniakt.

Udruga (association): organizacija koju osnivaju građani usvrhu rješavanja problema u zajednici ili kako bi služili nekomdrugom, posebnom, interesu. U svrhu poduzimanja takvih ak-

71

tivnosti ljudi osnivaju udrugu, kao posebnu pravnu osobu (uni-versitas personarum). Udruge pripadaju široj kategoriji neprof-itnih (nevladinih) organizacija. U praksi, udruge mogu imatirazličite pravne oblike: od neformalnih skupina ljudi sličnihstavova do zadužbina.

Univerzalne naknade [universal benefits]: naknade koje sedodjeljuju na osnovi kriterija pripadnosti određenoj socijalnojskupini, bez provjere prihoda. Na primjer, jedini je kriterij zadobivanje obiteljskog doplatka da obitelj ima djecu određenedobi.

Univerzalno davanje [universal provision]: vidi univerzalnenaknade.

Usklađivanje naknada [uprating]: proces u kojem se visinenaknada usklađuju s rastom plaća ili cijena. Ovo se usklađivanjedogađa u pravilu jednom godišnje, a u slučaju inflacije i češće odtoga.

Ustav EU [EU Constitution]: nakon dugih pregovora, 29.listopada 2004. godine, u Rimu je potpisan tekst prvog UstavaEU. Njegovo stupanje na snagu očekuje se nakon što budeproveden postupak ratifikacije u svim zemljama članicama.Ustav EU zamjenjuje sve dosadašnje ugovore EU i predstavljadaljnji korak u čvršćoj integraciji zemalja EU. Uzajamna pomoć [mutual aid]: podrazumijeva uzajamnupotporu i odgovornost izvan formalnih struktura. Pomagatelj iprimatelj pomoći ravnopravni su i mogu, ovisno o situaciji,promijeniti uloge.

72

Uzajamno priznavanje (mutual recognition): uzajamno prizna-vanje sudbenih odluka između država važan je instrument kojiomogućava suradnju unutar EU u trgovačkoj, civilnoj i kaznenojsferi, te između EU i trećih zemalja.Sada sudske odluke donesene u jednoj od država članica EU nisuautomatski priznate u drugim državama članicama. Pojedinci ilipoduzeća koji žele da sudska odluka bude valjana u drugim drža-vama članicama moraju se podvrgnuti specijalnim postupcima radipriznanja odluka u drugim zemljama (tzv. „ovjerovljenje“). Drugimriječima, primjena jedne francuske presude u Španjolskoj mogućaje jedino nakon što španjolski sud obznani da je ta odluka prove-diva na španjolskom teritoriju.Uzajamno priznavanje u nekim područjima (npr. u bračnom pravu)provedivo je na osnovi propisa EU. Europska komisija ima pravoinicijative u području uzajamnog priznavanja u području trgovine(npr. kontrole industrijske kvalitete farmaceutskih proizvoda).

Vertikalna preraspodjela [vertical redistribution]: značipreraspodjelu dohodaka i socijalnih davanja od imućnijih premamanje imućnim kategorijama građana. Sustavi socijalnesigurnosti (npr. mirovinski) u većoj ili manjoj mjeri vrševertikalnu redistribuciju dohodaka i naknada.

Vezana socijalna pomoć [tied social assistance]: vrsta pomoćikoja osigurava pristup specifičnim dobrima i uslugama (unovčanom ili nenovčanom obliku). Pravo na ovaj oblik pomoćinajčešće ostvaruju osobe koje nemaju prava na druge naknade iliosobe koje su već korisnici nekog oblika opće ili kategorijalnepomoći. Najznačajniji vid vezane socijalne pomoći predstavljastambena naknada. Osim stambene naknade, u vezanu pomoćspada, npr., pravo na nadoknadu zdravstvenih ili pogrebnihtroškova, pravo na nadoknadu troškova za kupnju lijekova itd.

73

Vijeće Europe [Council of Europe]: organizacija europskihzemalja osnovana Londonskim ugovorom 1949. godine. Ciljevisu Vijeća Europe zaštita ljudskih prava, unapređenjepluralističke demokracije i vladavine prava, promicanje svijestio europskom kulturnom identitetu, poticanje razvoja iraznolikosti, potraga za rješenjima problema s kojima se suočavaEuropa (manjine, ksenofobija, zaštita okoliša, kloniranje…) terazvoj demokratske stabilnosti kroz potporu političkim,zakonodavnim i ustavnim reformama. Godine 2004. VijećeEurope je imalo 46 zemalja članica. Među brojnimdokumentima Vijeća Europe valja izdvojiti Konvenciju oljudskim pravima i temeljnim slobodama (temeljem koje djelujei Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu) i Europskusocijalnu povelju.

Vladavina na više razina (multi-level governance): funkcijeupravljanja i nadležnosti u svim su zemljama podijeljene izmeđusredišnje i, kako je uobičajeno, nekoliko nižih teritorijalnih ra-zina. Podjela odgovornosti između tih razina može se vršiti te-meljem jednog od dva osnovna tipa. Prvi tip podrazumijevaraspodjelu vlasti na nekoliko multifunkcionalnih, teritorijalnomeđusobno isključivih razina jurisdikcije, u okviru relativno sta-bilnog sustava s ograničenim jurisdikcijama i ograničenim bro-jem jedinica. Drugi tip vladavine podrazumijeva specijalizirane,međusobno preklapajuće jurisdikcije unutar jednog relativnofleksibilnog, nepovezanog sustava s velikim brojem jurisdikcija.U EU Unija predstavlja najvišu razinu vlasti u odnosu na svakuzemlju članicu.

Višeroditeljska obitelj [multiparental family]: obitelj u kojojuz djecu živi jedan biološki roditelj te očuh ili maćeha koji imajudjecu iz ranijeg braka ili izvanbračne veze.

74

Volontiranje [volunteering]: aktivnost koja se slobodnopoduzima, koja nije plaćena i čini se na dobrobit drugih.Volonteri u pravilu daruju svoje slobodno vrijeme za određenuaktivnost. Volonterski rad može biti formaliziran (u okvirudjelovanja neprofitnih organizacija) i neformalan.

Workfare programi [workfare programs (schemes)]:

programi u okviru kojih sudionici obavljaju određeni rad uzamjenu (ili umjesto) socijalnih naknada (obično socijalnepomoći). Workfare je obvezan (prisilno nametnut), ponajprijeuključuje radnu aktivnost i dio je sustava socijalne pomoći. Uširem značenju, workfare podrazumijeva bilo koji program ukojem se od potencijalnog korisnika traži da sudjeluje uaktivnostima koje su povezane sa zapošljavanjem ili socijalnimuključivanjem (aktivnosti u sklopu tržišta rada ili socijalnepolitike: trening, izobrazba i drugi oblici socijalne aktivacije).Workfare se iz SAD proširio na europske zemlje.

Zajamčeni minimalni dohodak [guaranteed minimum

income]: razina dohotka koju država zakonski jamči svakomedržavljaninu koji iz objektivnih razloga nije u mogućnostipriskrbiti taj dohodak za sebe i svoju obitelj. Minimalni sedohodak ostvaruje putem programa socijalne pomoći i odgovararazlici između visine minimalnog dohotka i vlastitog dohotkakućanstva odnosno pojedinca. Ovaj dohodak treba omogućitizadovoljavanje barem osnovnih životnih potreba, ako već nemože osigurati minimalno pristojni životni standard. Načinodređivanja minimalnog dohotka razlikuje se od države dodržave.

Zaklada [foundation]: pravni institut koji nastaje kada građaninamijene dio svoje imovine općem dobru, na primjer, za pomoćnadarenoj djeci. U tu je svrhu prikladno osnovati zakladu kaoposebnu pravnu osobu (universitas bonorum, universitas rerum).Tako imovina postaje pravnom osobom, čije postojanje nijeovisno o duljini života osnivača. Zaklada nema članova nitivlasnika, nego korisnike, čije se potrebe podmiruju programimazaklade.

Zamjena dohotka [income replacement]: vidi zamjenskastopa.

Zamjenska stopa [(income) replacement rate (ratio)]: omjerizmeđu visine određene naknade i visine plaće pojedinca unekom obračunskom razdoblju (obično u odnosu na prethodnimjesec ili godinu). Zamjenska stopa, također, može predstavljatiomjer između prosječne visine neke naknade (npr. prosječnemirovine) i prosječne plaće.

Zamka nezaposlenosti [unemployment trap]: situacija u kojojje, kao rezultat socijalnih davanja, materijalni položaj pojedinca(obitelji) bolji, jednak ili tek malo lošiji u slučaju kada jenezaposlen nego kada radi. Stoga pojedinci radije ostajunezaposleni nego da prihvate slabije plaćen posao.

Zamka siromaštva [poverty trap]: situacija u kojoj su iznosimeans-tested naknada siromašnima takvi da ne motivirajupojedince na rad ili kada se visine tih naknada smanjuju baremza istu sumu novca koju pojedinac ili obitelj ostvari od rada. Tosiromašne demotivira za rad, jer im se materijalna situacija akose zaposle ne poboljšava, već se može i pogoršavati.

75

Zaposleni siromasi [working poor]: zaposlene osobe čijiprihodi nisu dostatni da bi njihova kućanstva prešla linijusiromaštva. Pojava posebno prisutna u zemljama liberalnetradicije (anglosaksonske zemlje).

Zaposleničke mirovine [occupational pensions]: mirovinekoje se ostvaruju u poduzećima, kod poslodavaca. Obično seradi o dodatnim mirovinama, koje zaposleni ostvaruju uzobvezne javne mirovine.

Zastupanje/zagovaranje (advocacy): aktivnosti koje za ciljimaju promjenu određene politike i/ili djelovanje na uzrokeodređenih društvenih problema. Namjere idu dalje od prikupl-janja novca za zadovoljavanje socijalnih potreba ljudi. Kada or-ganizacije civilnog društva nešto zastupaju, one koristelobiranje, obrazovanje, trening i istraživanje kako bi osvijetlilei privukle pozornost na određene društvene probleme i kako bidoprinijele njihovom rješavanju ili ublažavanju. Takve organi-zacije civilnog društva često zagovaraju socijalnu pravdu, soci-jalna prava za siromašne, socijalna prava djece itd.

Zbrajanje razdoblja osiguranja (aggregation of insured pe-

riods): zbrajanjem razdoblja osiguranja radnik može ostvaritisve prednosti onih socijalnih naknada koje ovise o dužini nje-govih/njenih razdoblja osiguranja, rada i/ili boravka, kao što sumirovine ili naknade za nezaposlenost. Regulativa EU propisujeda u slučaju ako ostvarivanje, zadržavanje i/ili visina davanjaovisi o dužini razdoblja osiguranja, nadležno tijelo države čla-nice koja je u pitanju treba uzeti u obzir razdoblja osiguranjaoslanjajući se na propise druge države članice kao da su ta raz-doblja ostvarena u toj državi članici.

76

77

78

79

80

CARDS Social Institutions Support ProgrammeRegionalni Ured Vijeća Europe

Maršal Tito 33/2MK-1000 Skoplje

Tel: + 389 (0) 2 3 222 858Fax: + 389 (0) 2 3 222 848

http://www.coe.int/sisp

"SOCIAL INSTITUTIONS SUPPORT PROGRAMME"

CARDS

Council of Europe

European Commission Commission européenne

Conseil de l'Europe