ODREĐIVANJE SPOLA

1.2. Određivanje spola na koštanom materijalu......................................................................3

1.2.1. Seksualni indikatori na skeletu odraslih osoba ...........................................................3

1.2.2. Porijeklo skeletnog seksualnog dimorfizma ...............................................................4

1.2.3. Morfološka i morfometrijska metoda .........................................................................5

1.2.4. Određivanje spola kod djece........................................................................................6

1.2.5. Određivanje spola kod odraslih...................................................................................6

1.2.5.1. Određivanje spola prema kostima karlice......................................................6

1.2.5.2. Određivanje spola na osnovu lobanje............................................................8

1.2.5.3. Određivanje spola na osnovu dugih kostiju...................................................9

1.2.5.3.1. Određivanje spola na osnovu humerusa i femura..........................9

1

1.2. Određivanje spola na koštanom materijalu

1.2.1. Seksualni indikatori na skeletu odraslih osoba

Razlika u građi skeleta između muškaraca i žena počinje se razvijati još prije rođenja,

nastavlja se povećavati tokom djetinjstva i adolescencije, a u skladu s tim povećava se i

preciznost određivanja spola na kosturu (1). Seksualni dimorfizam predstavlja opći fenomen gdje

muški i ženski oblik organizma pokazuje izrazite morfološke karakteristike ili svojstva (5).

Očituje se u tome da su kosti muškaraca veće i robusnije u odnosu na kosti žena, što je u

direktnoj vezi sa općenito većom muskularnom masom kod muškaraca. Potrebno je istaći i to da

je ženska karlica kao jedna od odlika seksualnog dimorfizma, prilagođena procesu rađanja (6) u

odnosu na mušku karlicu koja je konstruisana samo za potporu i lokomociju (7).

1.2.2. Porijeklo skeletnog seksualnog dimorfizma

Porijeklo spolnih razlika u skeletu leži u hormonalnim razlikama između muškaraca i

žena. Spol svake individue nastaje u spolnim hromozomima u momentu oplodnje, žene imaju dva

X hromozoma, a muškarci X i Y. U zavisnosti od spolnih hromozoma, kod fetusa se razvijaju

jajnici ili testisi. Testisi luče hormone koji potiču razvoj tjelesnih oznaka koje karakterišu

muškarce. Testosteron je hormon koji je uveliko odgovoran za razvoj muških fizičkih osobina,

stoga je seksualni dimorfizam kod sisara u korelaciji sa aktivnošću ovog hormona kod muškaraca

u razvoju, a svakako da se uticaj testosterona očituje i na drugim tkivima u organizmu (6).

Eksperimenti koji su uključivali kastraciju i aplikaciju hormona kod miševa (8,9) i ovaca (10)

ukazali su da su za razvoj karakteristika muške karlice potrebni muški polni hormoni. U odsustvu

ovih hormona, kosti karlice su imale uglavnom ženske karakteristike, tako da estrogeni hormoni

nisu potrebni za razvoj karakteristika ženske karlice, osim što utiču na morfologiju pubične kosti

(6).

2

1.2.3. Morfološka i morfometrijska metoda

Generalano govoreći, postoje dvije metode koje se najčešće koriste u sudskoj

antropologiji, a to su morfološka i morfometrijska metoda kojima se određuju karakteristike

koštanih ostataka. U biti, morfometrijska metoda, tj. antropometrija predstavlja sistematično

proučavanje ljudskih mjera koje se porede sa međunarodno dogovorenim i standardiziranim

linearnim i kutnim dimenzijama (4,11). U zavisnosti od regije ljudskog tijela, tehnika uzimanja

mjera može nositi i različito ime, npr. cefalometrija, kraniometrija, odontometrija, osteometrija

itd. Morfološka metoda, odnosno, antroposkopija je mnogo kompleksnija metoda i zahtijeva

godine iskustva u procjeni odstupanja u osobinama pojedinih populacija (4).

Smatra se da je određivanje spola jedna od najlakših i najpouzdanijih komponenti u

formiranju biološkog profila ukoliko su esencijalni dijelovi skeleta dostupni i u dobrom stanju

(12). Za određivanje spola na osnovu skeleta najčešće se koriste kosti zdjelice i lobanje, mada i

mjerenje promjera glava humerusa i femura omogućava veoma pouzdano određivanje spola

(12,13).

Forenzičar može koristiti veoma jednostavne metode bazirane na procjenjivanju različitih

parametara na kostima (14), poput veličine zdjelice, gornjeg velikog sjednog ureza, aurikularne

plohe, preaurikularnog ureza, acetabuluma i preponske kosti (1), zatim oblika glabele, veličine

mastoidnog nastavka, oblika orbita, frontalog profila, oblika okcipitalnog izbočenja (13) te

dužine i robusnosti dugih kostiju (4). Spol se određuje na osnovu razlika u obliku i veličini tih

morfoloških obilježja. Određivanje spola pomoću morfoloških značajki može biti dosta

subjektivno i ovisi o iskustvu osobe koja obavlja procjenu spola. Zato se vizuelne metode

smatraju dosta nepouzdanim, ako ih primjenjuje neiskusna osoba (13).

Morfometrijski postupci temeljeni na mjerenjima precizni su i mogu se koristiti za

određivanje spola. Diskriminantna analiza skeletnih mjerenja je pouzdan postupak, jer prevladava

probleme karakteristične za metode na osnovu subjektivne procjene. Takav način analize

vrijednosti dobivenih mjerenjima na kostima skeleta, sve je češći izbor u postupku utvrđivanja

spola. Analiza diskriminantnih funkcija jako je pogodna za tu namjenu, jer se primarno koristi za

raspoređivanje pojedinaca u dvije skupine (muškarci i žene) ili više jedinstveno definiranih

populacija. Da bi se stvorilo neko diskriminantno pravilo za smještanje pojedinca u jednu od

nekoliko mogućih kategorija, istraživač mora imati nasumice odabran uzorak koji će sadržavati

3

pojedince iz svih mogućih klasifikacijskih skupina. Diskriminantna analiza omogućuje

određivanje pravila za klasifikaciju ostalih eksperimentalnih jedinica tj. pojedinaca u neku od

klasifikacijskih skupina (13).

1.2.4. Određivanje spola kod djece

Pošto spolne razlike na skeletu koji je u razvoju nisu tako uočljive prije puberteta, ipak je

utvrđeno da se razlike u obliku donjeg oboda simfize na mandibuli počinju uočavati sa izbijanjem

centralnih sjekutića u dobi od sedmog mjeseca do 4-5 godine. Ženska mandibula ima obao oblik

sa postepenim prelazom od lateralnog tijela prema simfizi, dok muška pokazuje iznenadni oštar

prelaz sa angularnim oblikom tijela (4). Još jedan parametar koji se može koristiti za određivanje

spola na novorođenim i neonatalnim kosturima jeste uzdignutost aurikularne plohe na stražnjem

dijelu ilijačne kosti karlice, gdje djevojčice imaju izdignutu aurikularnu plohu iznad površine

ilijačne kosti čitavim svojim rubom (pouzdanost u određivanju spola je 75%), dok dječaci imaju

aurikularnu plohu koja je u istoj razini sa površinom ilijačne kosti (pouzdanost je 92%) (1,4).

1.2.5. Određivanje spola kod odraslih

1.2.5.1. Određivanje spola prema kostima karlice

Kada je karlični obruč dobro očuvan, spol se može odrediti sa tačnošću od gotovo 100%

(1). Subpubični ugao, formiran spajanjem dvije preponske kosti u simfizu, predstavlja najlakše

uočljivu morfološku oznaku na karličnom obruču (4). Kod muškaraca, ovaj ugao je uzak, u

obliku slova V i manji od 90º, dok je kod žena širi, u obliku slova U i veći od 90º te je tako i veći

izlaz karlice. Druga osobina koja se može iskoristiti za procjenu spola uključuje ulaz u malu

karlicu koja kod muškaraca ima oblik srca, dok, kod žena, on je više ovalan ili okrugao. Što se

tiče krsne kosti, ona je kod žena kraća i šira, više je zakrivljena u donjem dijelu, a kost je u

cjelosti usmjerena više prema nazad nego muška krsna kost, koja je duža, uža i podjednako

zakrivljena čitavom dužinom (4,5) (Slika 2).

4

Slika 2. Spolne razlike karličnog obruča. LIJEVO - muška karlica, DESNO - ženska karlica

Razlike između samih karličnih kostiju kod muškaraca i žena lako su uočljive, a to su

potvrdila i mnoga istraživanja (15,16,17). Razlike se očituju u:

1. Veličini. Karlična kost žene je šira nego kod muškarca.

2. Gornji veliki sjedni urez, koji se nalazi na mjestu spajanja ilijačne i sjedalne kosti, kod

žena je širok i obično zatvara ugao od oko 60°, dok ja kod muškaraca urez mnogo uži i

zatvara ugao od oko 30°.

3. Aurikularna zglobna ploha, koja se nalazi na stražnjem dijelu ilijačne kosti i koja čini

zglob sa krsnom kosti, kod muškaraca je mnogo veća i pljosnatija nego kod žena.

4. Preaurikularni sulkus, koji se nalazi između aurikularne zglobne plohe i velikog sjednog

ureza, gotovo isključivo se pojavljuje kod žena.

5. Acetabulum je veći kod muškaraca nego kod žena.

5

6. Preponska kost je duža kod žena nego kod muškaraca, te je s tim u vezi i subpubični ugao

širi kod žena. Na ishipubičnom ramusu, ventralni greben je prisutan samo kod žena,

subpubični konkavitet je kod njih takođe izražen, a medijalni rub ishiopubičnog ramusa

širok je i pljosnat kod muškaraca (1) (Slika 3).

Slika 3. LIJEVO - ishiopubični ramus žene (a - prisutan ventralni greben, b - širok subpubični ugao, c - uzak

ishiopubični ramus);

DESNO - ishiopubični ramus muškarca (a - odsustvo ventralnog grebena, b - širok ishiopubični ramus)

1.2.5.2. Određivanje spola na osnovu lobanje

Procjena spola na osnovu morfoloških razlika u građi lobanje između muškaraca i žena

manje je pouzdana u odnosu na procjenu spola na osnovu razlika u karličnim kostima. Kada je

karlična kost slabo očuvana ili fragmentirana, lobanja se može iskoristiti za određivanje spola (1).

Dio lobanje koji pokazuje najveći stepen seksualnog dimorfizma je mandibula (4). Mandibula

muškarca je veća i robusnija od ženske mandibule sa širim ascendentnim ramusom, a ugao

mandibule kod žena je uglavnom tup, a kod muškaraca je uglavnom pravi (1). Ostale razlike na

lobanji su: lobanja muškarca je veća sa izraženim mišićnim hvatištima, posebno u nuhalnom

području, sa većim mastoidnim nastavcima (Slika 4). Čelo muškarca je zakošeno, manje

zaobljeno sa jako izraženim supraorbitalnim lukovima, dok je čelo kod žena okomitije,

zaobljenije sa manje izraženim supraorbitalnim lukovima. Orbite kod žena su relativno veće,

6

okruglije sa oštrim rubovima, dok su orbite kod muškaraca četvrtaste, niže i relativno manje

(1,4).

Slika 4. Odrasla lobanja, lijevo - žene, desno - muškarca. Glabela (1), mastoidni nastavak (2), nuhalna izbočina (3)

1.2.5.3. Određivanje spola na osnovu dugih kostiju

Posebna pogodnost upotrebe dugih kostiju u određivanju spola ogleda se u lakom

određivanju mjera, boljeg očuvanja tih kostiju itd. (18). Slično kao i na lobanji, osnovna spolna

razlika je u tome da muškarci imaju duže, robusnije i šire kosti, s jače izraženim mišićnim

hvatištima (1). Na dugim kostima je otkriveno da su epifizealna mjerenja bolji indikatori spola,

nego dužina ili dimenzije dijafize. Takođe se pokazalo da metrički, seksualni dimorfizam na

dugim kostima se lakše utvrdi nego na lobanji i zahtijeva upotrebu nekoliko dimenzija (4).

7

1.2.5.3.1. Određivanje spola na osnovu humerusa i femura

Za nadlaktičnu kost (humerus), Olivier je (1969.) za modernu

francusku populaciju izračunao da pripada ženi ako je maksimalna

dužina kosti manja od 280 mm, ako je vertikalni promjer glave

humerusa ispod 43 mm i ako je transferzalni promjer glave humerusa

ispod 40 mm. Humerus pripada muškarcu ako je maksimalna dužina

kosti veća od 330 mm, ako je vertikalni promjer glave humerusa veći

od 48 mm i ako je transferzalni promjer glave veći od 44 mm (19).

Stewart je (1979.) za bjelačku, sjevernoameričku populaciju izračunao da humerus

pripada ženi ako je vertikalni promjer glave manji od 43 mm, a muškarcu ako je veći od 47 mm

(20). Mall i saradnici (2001.) su pokazali da je među 9 varijabli na dugim kostima ruke, vertikalni

promjer glave humerusa dozvoljava najbolje razlikovanje u spolu sa tačnošću od 90,41% (21).

Za bedrenu kost (femur), Stewart je (1979.) na

uzorku sjevernoameričke, bjelačke populacije, s početka

XX vijeka, izračunao da femur pripada ženi ako je

promjer glave femura manji od 42,5 mm, femur

najvjerovatnije pripada ženi ako je promjer od 42,5 do

43,5 mm, femur vjerovatno pripada muškarcu ako je

promjer od 46,5 do 47,5 mm i femur sigurno pripada

vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvmuškarcu ako ima promjer glave veći od 47,5 mm (20).

Za modernu evropsku populaciju Olivier (1969.) je odredio da femur pripada ženi ako je

bikondilarna dužina manja od 390 mm, ako je vertikalni promjer glave, sa hrskavicom, ispod

43,5 mm i ako je bikondilarna širina manja od 74 mm. Femur pripada muškarcu ako je

bikondilarna dužina veća od 460 mm, ako je vertikalni promjer glave, s hrskavicom, iznad 44,5

mm i ako je bikondilarna širina iznad 76 mm (19). Šlaus i saradnici (2003.) su izračunali

vrijednosti za savremenu hrvatsku populaciju na osnovu uzorka od 195 femura koji su pripadali

žrtvama Domovinskog rata. Granična vrijednost za najveći promjer glave femura iznosi 45,4 mm,

8

Slika 5. Proksimalni dio humerusa. LIJEVO - muški, DESNO - ženski

Slika 6. Proksimalni dio femura. LIJEVO - muški, DESNO - ženski.

te tako femuri sa većim vrijednostima pripadaju muškarcima, a sa manjim ženama. Tačnost ove

varijable iznosi 94,4 %. Za bikondilarnu širinu na distalnom femuru granična vrijednost iznosi

80,9 mm, femuri sa većim vrijednostima pripadaju muškarcima, a oni sa nižim, pripadaju

ženama. Tačnost varijable je 91,3% (22). Trancho i saradnici koristili su 132 femura odrasle

španske populacije. Oni su dokazali da od 5 varijabli epifize femura, vertikalni promjer glave

femura određuje spol sa tačnošću od 91,23%, transferzalni promjer sa tačnošću od 93,86%.

Granična vrijednost za vertikalni promjer iznosi 44,13 mm, a za transferzalni promjer glave

femura ona iznosi 43,47 mm (23).

2.2. Metod

1. Metode mjerenja maksimalnih promjera glava humerusa (nadlaktične kosti) i femura

(butne kosti)

Mjerenja su obavljena direktno na opranim i osušenim kostima, sa digitalnim šublerom

(Slika 7), a sve vrijednosti su izražene do stotog dijela milimetra.

9

Slika 7. Digitalni šubler

Mjerenje promjera glave humerusa vršeno je tako da se ručicama digitalnog šublera

obuhvati maksimalna dužina promjera (24) (Slika 8).

Slika 8. Mjerenje promjera glave humerusa digitalnim šublerom

Mjerenje promjera glave femura vršeno je tako da se ručice digitalnog šublera postave na

glavu femura i orijentišu paralelno sa uzdužnom osovinom vrata, izbjegavajući ivice zglobne

površine glave. Šubler se rotira s jedne na drugu stranu dok se ne dobije maksimalni promjer (24)

(Slika 9).

10

Slika 9. Mjerenje promjera glave femura digitalnim šublerom

6. P R E G L E D L I T E R A T U R E :

1. Zečević D i suradnici. Sudska medicina i deontologija. 4. obnovljeno i dopunjeno izdanje. vvZagreb: Medicinska naklada, 2004:189-198.

2. McQuoid-Mason DJ, Dada MA. Introduction to Medico-legal Practice. Durban: vvButterworths, 2001: 341-343.

3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Masovna_grobnica ; pristupljeno 02.05.2008.

4. Sigel J, Knupfer G, Saukko P. Encyclopedia of Forensic Sciences, Three- Volume Set, 1-3. 1 edition. Hardbound: Academic Press, 2000: 252-284.

5. Sexual dimorphism < URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Sexual_dimorphism bb(pristupljeno 17.04.2008.).

6. Mays S. The Archeology of Human Bones. London and New York: Routledge, 1998: 33-vv42.

7. Iscan MY, Loth SR. The Scope of Forenic Anthropology. In: Eckert WG (ed.), vvIntroduction to Forensic Sciences (2nd edition). New York: CRC press, 1997: 361-362.

8. Crelin EH. The dvelopment of the bony pelvis and its changes during pregnancy and vv vvparturition. Transaction of the N.Y. Academy of Sciences 1969; 31:1049-1058.

11

9. Uesugi Y et al. Effects of sex steroids on the development of sexual dimorphism in mouse vvinnominate bone. The Anatomical Record 1992; 234: 541- 548.

10. Gardner WA, Pfeiffer CA. Influence of estrogens and androgens on the skeletal system. vvvPhysiological Reviews 1943; 23: 139- 165.

11.vAntropometrija < URL: yyyhttp://people.uncw.edu/albertm/courses.htm#ANT%20211:%20Fundamentals%20of%vvv20Forensic%20Anthropology (pristupljeno 18.04.2008.).

12. Određivanje spola < URL: aaahttp://www.ispub.com/ostia/index.php?xmlFilePath=journals/ijfs/vol2n1/forensic.xml ffff(pristupljeno 27.04.2008.).

13. Vodanović M, Dumančić J, Demo Ž, Mihelić D. Određivanje spola na temelju vvvdiskriminantne analize mandibula iz dva hrvatska arheološka nalazišta. Acta Stomatol vvvCroat 2006; 40(3): 263-77.

14. Asala SA. Sex determination from the head of the femur of South African whites and vvvblacks. Forensic Sci Int 2001;117(1-2):15-22.

15. Phenice TW. A newly developed visual method of sexing the os pubis. Am J Phys vvvAnthropol 1969; 30: 297-301.

16. Krogman WM, Iscan YM. The Human Skeleton in Forensic Medicine (2nd edition). vvvSpringfield, Illinois, U.S.A. Charles C. Thomas Pub Ltd, 1986.

17. Sutherland LD, Suchey JM. Use of ventral arc in pubis sex determination. J Forensic vvvSci 1991; 36: 501-511.

18. Sakaue K. Sexual determination of long bones in recent Japanese. Anthropological vvvscience 2004; 112: 75- 81.

19. Olivier G. Practical Anthropology. Springfield, Illinois, USA: Charles C. Thomas Pub vvvLtd, 1969.

20. Stewart TD. Essentials of Forensic Anthropology. Springfield, Illinois, USA : Charles vvvC Thomas Pub Ltd, 1979.

21. Mall G, Hubig M, Buttner A, Kuznik J, Penning R, Graw M. Sex determination and vvvestimation of stature from the long bones of the arm. Forensic Sci Int 2001; 117: 23-30.

22. Šlaus M, Strinović D, Škavić J, Petrovečki V. Discriminant function sexing of vvvfagmentary and complete femora: standards for contemporary Croatia. J Forensic Sci vvv2003; 48 (3): 509- 12.

12

23. Trancho GJ, Robledo B, Lopez-Bueis I, Sanchez JA. Sexual determination of the femur vvvusing discriminant functions. Analysis of a Spanish population of known sex and age. J vvvForensic Sci 1997; 42(2):181-185.

24. Moore-Jansen PH, Ousley SD, Janty RL. Data collection procedures for forensic vvvskeletal material. Report of investigations no. 48, The University of Tennessee, vvvKnoxville, 1994.

25. Dittrick J, Suchey JM. Sex determination of prehistoric central California skeletal vvvremains using discriminant analysis of the femur and humerus. Am J Phys Anthropol v1986; 70 (3): 3-9.

13