Izdava: Grafiki zavod Hrvatske, OOUR Izdavaka djelatnost, Zagreb, Preobraenska 4, 1990. Za izdavaa: Milan Zinai Urednik: Nenad Popovi Design: Sanja Ivekovl Teh- niki urednik: Ni/cica Ostarevi Slog: Kreimir Blaevac Fotografija: Kreimir Tadi Lektura: Mate Maras Izdavake recenzije: Josip Tabak, Jure Katelan Naklada: 3000 ISBN-86-399-0256-9 Tisak: Tiskarna Ljudske pravice, Ljubljana 1990. Sto primjeraka ovog izdanja numerirano je od 1 do 100. Svakom od njih priloene su po dvije litografije, raene prema kopijama ptolomejskih karata iz XV. stoljea (motivi jadranske obale), koje je u tehnici akvarela runo kolorirao slikar Dino Trtovac: ti su primjerci signirani i otisnuti na papiru Hahnemuhle Butten Kupferdruck, 230 gr. Trideset bibliofilskih primjeraka, signiranih i numeriranih od 1 do 30, otisnuti su u formatu 35 x 50 cm, na bijelom papiru Hahnemuhle Butten Kupferdruck, 230 gr. Predrag Matvejevi MEDITERANSKI BREVIJAR Uvod Claudio Magris Grafiki zavod Hrvatske Claudio Magris: Za jednu filologiju mora Uvod u "Mediteranski brevijar" Na jednoj stranici "Mediteranskog brevijara", Predrag Matvejevi pria o tome kako je u Aleksandriji sreo katalonskog urara koji je uporno nasto- jao, rvui se s krajnjim nedostatkom podataka, sastaviti katalog uvene biblioteke, najvee u cijelom antikom svijetu, koju je unitio kalif Omar. Filologija mora - za koju pisac ove knjige nudi izvanredan obrazac, bo- gat inteligencijom i poezijom - podsjea spojem strogosti i smionosti, znanstvene preciznosti i epifanije beskraja, na metodiki i fantazijski pot- hvat toga katalonskog urara. Znanost o moru obuhvaa izuavanje struja i ruta, kemijsku analizu slanosti i stratigrafiju reljefa, mape s podrujima dubina i puina, zone s razliitim jainama svjetla, mjerenja temperature i vjetra. To je istodobno pripovijest o brodolomima i mit o sirenama, pria o potonulim galijama i

drevnim levijatanima; maternica ovjeanstva i kolijevka civilizacije, gr- ka forma koja se raa iz mora savrena kao Afrodita, velika kunja due o kojoj govori Musil, suoenje sa simbolima vjenosti i uvjerenja, tj. sa- moga ivota obasjanog u istoj prisutnosti i punoi svoga znaenja. Odi- seja, taj najvei roman tvorbe {Bildungsroman), velebna pria o pojedin- cu koji se otputio u svijet i koji se vraa svome domu ili sebi samom, ne moe se ni zamisliti bez mora. A to more - Mediteran - okrilje je nae povijesti i civilizacije. Glas koji dolazi iz Srednje Evrope - iz kontinentalnoga svijeta, sa i- rokih hrvatsko - panonskih nizina - napisao je, evo, genijalnu knjigu o Mediteranu, nepredvidivu i blistavu, koja jednako obogauje kulturnu hi- storiografiju kao i knjievnost o moru s njezinim tisuljetnim bogatstvi- ma, koja se mjere s blagom potonulim u morske dubine. Predrag Matveje- vi je u isto vrijeme ovjek s obale: roen u Mostaru, u Hercegovini, samo pedesetak kilometara daleko od Jadrana, oaran ve u djetinjstvu rije- kom i mediteranskim podnebljem, pitao se zato je rub uz more ponegdje tako uzak i kratkotrajan ili pak zbog ega pojedini stanovnici, odmaknuv- i se od morske strane, mijenjaju odjednom obiaje i pjevaju drukije pje- sme. Poetina znatielja djeaka rasla je i dozrijevala u spoznajama znan- stvenika, kritiara i prvorazrednog evropskog intelektualca kakav je Ma- tvejevi, da bi nam otkrila, u ovom neoekivanom Brevijaru, jednu poseb- nu, posve originalnu fenomenologiju. to je, zapravo, ova knjiga koja svojom uzdranom i sloenom dis- krecijom izaziva uobiajene podjele na knjievne rodove? Matvejeviev Mediteran nije, kao to to i sam autor kae, tek povijesno-kulturni pro- stor, koji je magistralno i moda konano prouio Braudel, niti je pak mitsko-lirski, vitalni temat kakav su proslavili Camus ili Gide. Fasci- 5 nantan anr izmeu portulana, leksikona i romanesknog eseja oslonjenog na apsolutnu vjernost stvarnom, Matvejevieva knjiga moe podsjetiti, unato svojoj potpunoj autonomiji i razliitosti, na Micheletovo More, drugu genijalnu i bizarnu knjigu u kojoj je veliki historik, nakon to je u arhivima istraivao povijest Francuske i njezine Revolucije, usredotoio svoju neumornu pozornost na svjetionike i geoloke slojeve obale, na koljke i oceansku floru, ljekovite kupke i prie o sirenama. itajui ovaj Brevijar ponekad se stjee dojam da kroza nj govori jed- no od onih lica koja su u njemu predstavljena, koja ive uz more, motrei svjetionike i pabirei po pomorskim glosarima. Ali svaki pravi suvreme- ni Odisej duan je navui kuni haijetak prije negoli marinsku jaku, kao to to jednom ree Giorgio Bergamini, te zaploviti kroz biblioteku jedna- ko kao meu izgubljene otoke. Dananji Uliks mora biti vian daljini mita i izgonu iz prirode, postati istraivaem odsutnosti ili prikrivenosti pra- voga ivota. Predrag Matvejevi nije pomorac, niti je uvar svjetionika. Moda je i to, ali je prije svega protagonist suvremene intelektualne ra- sprave. Njegova bibliografija ima naslova koji su, oito, vrlo razliiti od ovoga Brevijara. Profesor na raznim, znaajnim univerzama, evropskim i prekooceanskim, Matvejevi se oslonio na kritiku potaknutu marksiz- mom i revolucionarnom instancijom, ali lienu svake ortodoksije i ideo-

loke dogme. U mnotvu eseja, osobito u istinskom kritiko-historij- skom remek-djelu kakvo je Pour une poetque de l'evenement (Pariz, 1979), temeljito je promislio i s velikom originalnou obnovio sartrovski pojam engagement, ukljuivi se s neprikosnovenim autoritetom u meu- narodnu debatu o funkciji i slobodi knjievnosti. Jo i danas - moda vie nego juer - suvremena se svijest zaplie, napose na Zapadu, u ne- prihvatljive i kobne nedoumice oko realizma ili klasicizma i naprednosti, izmeu Scile i Haribde, humanistike instancije se ukruuju u anakroni- stikom i represivnom konzervativizmu, dok se pak slobodnjaki zahtjevi degradiraju u nagonskom umnoavanju, regresivnom i nerazgovijetnom, u onom to Nietzsche zove "anarhijom atoma". Vrlo je malo autora koji pomau da se doista suoimo s takvom bezi- zlaznou, kao to to ini Matvejevi, koji svojom kozmopolitskom kultu- rom i intelektualnim gospodstvom - kao i svojom dijalektikom priblia- vanja-udaljavanja spram ivota, stvari i povijesti - brani subjektivnost ne odriui se pritom univerzalnosti, suprotstavlja se totalitarizmu ne gu- bei iz vida globalnu perspektivu stvarnosti. Ta je opredjeljenja potvrdio u mnogim svojim esejima, od knjievnih studija u pravom smislu rijei i etiko-politikih istupa, do glasovitih i smionih "Otvorenih pisama" upuenih, u tekim situacijama i ne bez osobnog rizika, raznim monici- ma na zemlji u obranu slobode ili, bolje rei, stvarnih sloboda i rtava moi. Borei se protiv staljinizma i svih vrsta staljinista, protiv totalitarnih formula i shvaanja, Matvejevi je isto tako odbio i raskrinkao suprotnu i komplementarnu opasnost, kakva danas naoigled rastae svako kultur- no jedinstvo i sistem vrijednosti, odbacivi ogoreni partikularizam i mo- lekularnu rasutost: istraiva iz Jugoslavije i Srednje Evrope, tog sloe- nog, raznovrsnog i ponekad centrifugalnog mozaika, upozorio je da "po- 6 sebnost, sama po sebi, jo nije vrijednost", istiui opasnost od opsesiv- ne, visceralne i atomizirane egzaltacije vlastitog identiteta i sebeljubija. U Mediteranskom brevijaru, ovaj tuma dijaloga izmeu maksimalnih sistema ne mijenja stav ni poziv: mijenja samo registar, nalazi oaravaju- i muziki klju. Ne ita vie, kao u svojim prethodnim djelima, samo knjige, nego oitava svijet, stvarnost i uzvike osoba, stil lukih kapetani- ja, neodredivo prelaenje prirode u povijest i umjetnost, produavanje oblika obale u oblike arhitekture, granice ocrtane kulturom masline, ire- njem pojedine religije ili neobjanjivim putovima jegulje, biljei sudbine i prie koje su pohranjene u nautikim leksikonima ili iezlim idiomima, jezik valova i mola, argone i govore koji se neprimjetno mijenjaju u vre- menu i prostoru: chiacchiera, ciacola i akula, scirocco, ilok i iroko, neve, nevera i neverin, barca, barcon, barcosa, barcuius, brago... Nje- gov Brevijar postaje epskom knjigom koju ispunjava pietas za svaku od bezbrojnih sudbina koje more uva i sahranjuje poput neizmjernog arhiva ili pak golemog etimolokog rjenika. More je duboko i bez dna, a Matve- jeviev govor lagan, ulazi u dubinu kroz odsjaj nabora, posjeduje hitrinu bibavice unato irini, ak i traginoj, koju obuhvaa. On umije navesti ljupkost Mediterana da se iskae i oituje, poput Raffaela La Caprijc u

prekrasnom djelu Izgubljeni sklad. Kultura i povijest izravno se uvode u stvari, u kamen, u bore na lici- ma ljudi, u okus vina i ulja, u boju valova. Matvejevi nastoji obuhvatiti Mediteran, prepustiti se ari te rijei, ali i strogo odrediti znaenja, te po- vui granice i ustanoviti mee. Slijedi razne mediteranske staze, putove jantara i sefardskih idova, trsove loze i korita rijeka. Granice tada po- staju nestalne i vrludave makar bile ustaljene i koncentrine, ocrtavaju se idealne krivulje poput izobara ili pak kresta na valovima. Mediteranski brevijar je pripovijest: pripovijest koja navodi stvarnost da govori i koja savreno kalemi kulturu na fantastinu evokaciju. Moda je to danas naj- ivlji i najplodniji rod knjievnosti, barem one pripovjedake: toliko ivlji i poetiniji od "romana" to nam priaju kako je i zato gosp. X sretan ili nesretan s gom Y. Kao potamolog koji je, u knjizi Dunav, iskazivao prije svega duboku nostalgiju za morem, napose za Jadranom, bratski zavidim talasologu Matvejeviu i sretan sam to Dunav utjee u more, makar to bilo, naa- lost Crno more a ne pravi Mediteran. 7 I Brevijar Pristupajui Mediteranu odreujemo najprije polazite: obalu ili prizor, luku ili dogaaj, plovidbu ili priu. Kasnije postaje manje vano odakle smo krenuli, a vie dokle smo stigli: to smo i kako smo vidjeli. Ponekad sva mora izgledaju kao jed- no, osobito kad se dugo plovi, ponekad je svako od njih dru- go. Polazim s Jadrana, s njegove istone strane. Sjeverna oba- la, od Malage do Bospora, blia je i dostupnija onome tko odavde kree. Na junoj strani, od Haife do Ceute, manje je zaljeva i luka. Obilazei otoke, najprije jadranske, zatim jon- ske i egejske, Ciklade i Sporade, traio sam meu njima slinosti i razlike. Usporeivao sam Siciliju i Korziku, Major- ku i Minorku. Uza sve obale nisam pristajao. Na uima rijeka najvie sam se zadravao. Teko je upoznati cijeli Mediteran. Ne znamo sigurno ni dokle se prostire: koliki dio kopna uz more zauzima, gdje prestaje i na kopnu i na moru. Grci su ga vidjeli izmeu Fazisa na Kavkazu i Herkulovih stupova idu- i od istoka prema zapadu: podrazumijevali su njegovu pri- rodnu granicu spram sjevera, zanemarivali ponekad onu s ju- gom. Stari su mudraci uili da Mediteran see dokle raste ma- slina. Nije uvijek ni svuda tako: ima mjesta na samoj obali koja nisu primorska ili su to manje od drugih, udaljenijih. Kopno se negdje ne usklauje s morem, ne prilagouju se jed- no drugom. Drugdje pak mediteranske osobine zahvaaju vee dijelove kontinenta, prodiru u njih sa vie utjecaja. Mediteran nije samo zemljopis. Granice mu nisu ucrtane ni u prostoru ni u vremenu. Ne

vidimo ni kako bismo ih odredili, ni po emu. Nisu ni gospo- darske ni povijesne, ni dravne ni nacionalne: nalik su na krug kredom koji se stalno opisuje i brie, koji valovi i vjetro- vi, djela i nadahnua ire ili suavaju. Uz mediteranske obale prolazio je put svile, ukrtavali su se putovi soli i zaina, ulja i mirisa, jantara i uresa, orua i oruja, umijea i znanja, umjetnosti i spoznaje. Helenski su emporiji bili trgovita i po- slanstva. Rimskim se cestama irila mo i civilizacija. S azijskog su tla doli proroci i vjere. Na Mediteranu se zaela Evropa. 13 Teko je objasniti to nas nagoni da uvijek ponovno poku- avamo sloiti mediteranski mozaik, sainiti jo jednom kata- log njegovih sastavnica, provjeriti to znai svaka od njih na- pose ili koliko vrijedi jedna spram druge: Evropa, Magreb i Levant; judejstvo, kranstvo i islam; Talmud, Biblija i Kuran; Atena i Rim; Jeruzalem, Aleksandrija, Konstantinopol, Vene- cija; grka dijalektika, umjetnost i demokracija; rimsko pra- vo, forum i republika; arapska znanost, provansalsko i kata- lonsko pjesnitvo; renesansa u Italiji; panjolska u raznim razdobljima, zanosnim i okrutnim; Juni Slaveni na Jadranu i jo mnogo toga. Narodi i rase ovdje su se stoljeima spajali i razdvajali, zbliavali se ili suprotstavljali jedni drugima moda vie nego igdje na ovom planetu: pretjeruje se kad se istiu njihove slinosti ili uzajamnosti, a zanemaruju razlike i suko- bi. Mediteran nije jedino povijest. Mediteranske se posebnosti ne ukljuuju bez ostatka u druge cjeline, ne ulaze u sve veze primorja s kontinentom, Juga sa Sjeverom, Istoka ili Zapada s Jugom. Uz nae more mnoga su proturjeja obiljeila civilizacije, stare i nove: nakon grke i rimske, bizantsku, talijansku i francusku s provansal- skom, panjolsku s katalonskom, arapsku na raznim strana- ma, hrvatsku od Dalmacije do Panonije, slovensku od Primor- ja do Alpa, srpsku s crnogorskom, makedonsku i bugarsku, albansku, rumunjsku, tursku, vjerojatno i druge, prije grko- rimskih epoha, usporedo s njima ili poslije njih, sve zajedno i svaku napose. Kulture Mediterana nisu samo nacionalne kul- ture. Njemu ne pristaju mjerila ua od mediteranskih. Iznevjerujemo ga prilazei mu sa stajalita evropocentrizma, kao iskljuivo latinskoj, rimskoj ili romanskoj tvorevini, pro- matrajui ga s gledita panhelenskog, svearapskog ili sion- skog, sudei o njemu s poloaja bilo kakva partikularizma, et- nikog, vjerskog ili stranakog. Sliku Mediterana izobliavali su fanatini tribuni i pristrani egzegeti, uenjaci bez uvjerenja i propovjednici bez vjere, slubeni ljetopisci i prigodni pjesni- ci. Drave i crkve, vladari i prelati, svjetovni i duhovni zako- nodavci dijelili su na sve naine prostor i ljude. Unutranje

veze odolijevale su podjelama. Mediteran je vie nego pripad- nost. Govor o njemu trpio je od mediteranske govorljivosti: sun- ce i more; mirisi i boje; vjetrovi i valovi; pjeane plae i otoci 14 sree; djevojke koje rano dozrijevaju; udovice zavijene u crno; luke, lae i pozivi na put; plovidbe, brodolomi i prie o njima; narana, mirta i maslina; palme, pinije i empresi; rasko i bijeda; stvarnost i tlapnja; ivot i san. Takve su motive zlora- bila opa mjesta literature: opisi i njihovo opetovanje. Medite- ransko je govornitvo sluilo demokraciji i demagogiji, slobodi i tiraniji. Retorike su zaposjedale forum i hram, pravdu i pro- povijed. Arena se ula dalje od areopaga. Mediteran i govor o njemu neodvojivi su jedan od drugoga. U svakom su razdoblju, na raznim dijelovima obale, medi- teranska protuslovlja: na jednoj strani jasnoa i forma, geo- metrija i logika, zakon i pravda, znanost i poetika, na drugoj sve to se tome suprotstavlja. Svete knjige pomirenja i ljubavi i kriarske vojne ili dihadi. Ekumenski duh i fanatini ostra- cizam. Univerzalnost i autarhija. Agora i labirint ili aleteja i enigma. Dionizijska radost i Sizifov kamen. Atena i Sparta. Rim i barbari. Istono i Zapadno carstvo. Sjeverna i juna obala. Evropa i Afrika. Kranstvo i islam. Katolianstvo i pra- voslavlje. Nauk Nazareanina i progon idovstva. Renesansa nije mogla prevladati srednji vijek svugdje na Mediteranu. I mediteranski su prividi znaajni. Posebnost poloaja, cjelovitost ili zaokruenost prostora stvaraju dojam da je Me- diteran svijet za sebe i sredite svijeta: more okrueno ze- mljom, zemlja morem. Sunce koje se nad njim izdie i obasja- va ga kao da je na nebu jedino zbog njega ili da je samo njego- vo. (Kozmografi i geografi staroga vijeka prenijeli su neto od te tlapnje u svoje teorije i na karte.) Utjecaj sunanih okomica uzrokuje stanovite psiholoke pojave, prolazne ili trajne. Otvorenost i prozranost neba potiu mistina stanja ili strah od onostranoga. Mediteran je podizao spomenike vjeri i pra- znovjerju, veliini i tatini. O mediteranskim gradovima za koje znalci tvrde da ne po- staju kao drugdje od sela, nego da sami stvaraju sela oko sebe i za se, gotovo je sve reeno: o polisu i politici, tlocrtu i kata- stru, gradnji i stilu, kamenu i kamenorestvu, skulpturi i arhi- tekturi, o hramovima i ceremonijalima, svjetovnim zdanjima i javnim ustanovama, o skalama, portalima, proeljima i palaa- ma, kapitelima i katelima, o trgovima i fontanama na njima, o rivi i korzu, ulici i ivotu na ulici. Gradovi uz more imali su svoje uprave i utvrde, zakone i zatvore, stanovnike i podanike, povelje i grbove, zastave i peate. Razlikuju se gradovi s luka- 15

ma od gradova-luka. U prvima su luke podignute iz nude, u drugima su poniknule po prirodi stvari; ovdje su sredstvo i dopuna, ondje poetak i sredite; neke zauvijek ostaju prista- nitem ili sidritem, neke postaju pozornicom ili svijetom. U ove posljednje okuplja se sve i dolazi odasvud, prilazi s kopna i pristaje s mora: to su slobodne luke. Svaka prava luka tei da postane slobodnom, da postigne i stekne sve to je za to potrebno. Mudri su luani gradili lazarete i odreivali karan- tene. Uz Mediteran niknue i prvi azili za one kojima je duh zaplovio puinom, koji su izgubili sidro. Je li luku otvorila rijeka, jesu li je izabrali kopno i zalee ili ju je odredilo more, po tome ih moemo razvrstati. Priroda luke ovisi o nainu na koji je more u njoj prisutno, kako i kome je dostupno: Atlantik ili Pacifik mora su udaljenosti, Mediteran je more susjedstva, Jadran more bliskosti. U slo- bodnim lukama najvie se osjea prisutnost mora. U njima se ne vode samo trgovaki poslovi ili barem ne najunosniji. (Iz 16 nekoliko luka na jonskim otocima otpremale su se donedavno iskljuivo koljke i koralji za djevojake ogrlice.) Vjerovanje da potonuli gradovi imaju svoje luke odavno postoji na Medi- teranu. Moli su najdostojniji branitelji luka, zato ih ponegdje i zovu lukobranima. Meusobno se razlikuju kao i same luke: jedni su prirodno izrasli iz obale i oslonili se na nju, drugi su gomila kamenja, dovezenog tko zna otkud i nabacanog bilo kako na morsko dno. Po prvima se moe etati i dokoliariti, po drugima raznositi teret i trgovati. Jednima pristaje ime koje nose, druge je lako pretvoriti u gatove, kao to se to ini u golemim pristanitima. Galebovi izbjegavaju ove posljednje, a izgleda i ribe, osim najneuglednijih. Moli na kojima su dugo- vjena sluba i ustrajnost ostavile patinu ne razlikuju se od okolnih stijena. Neki od njih slie izduenim laama: toliko su vjerno ekali lae da su im na kraju postali slini. S takvih se mjesta ostarjeli moreplovci osvru na svoju mladost bez a- ljenja. Na Mediteranu tijelo stari bre od duha. Moli pridonose da pristanite i skladite, istovar i utovar, strojevi i usluge ne budu cijela luka. Bitve (bite ili kolone) na njima, iuljane od konopa, svjedoci su lukih dogaaja: dola- zaka i odlazaka, vezanja i razvezivanja. Kad nema broda da se za njih vee, ekaju ga da doplovi. Starost mola mjeri se po tome kakve su mu bitve ili koliko je od njih ostalo. Grad vraa luci dio onoga to mu je dala, da bude vie nego to bi bez nje bio. I luka tereta moe postati lukom zaborava. U takvoj luci ene dobivaju na cijeni, a pomorci ponekad ive drugi ivot. Nije to sluaj samo u mediteranskim lukama i njih ne treba zbog toga izdvajati. I ovdje su kajanja neiskrena kao i drugdje, ali su moda pokore stroe. Tako je bilo na kranskom dije-

lu Mediterana. Luke i moli odreuju naine na koje brodovi u njih stiu i uz njih pristaju, nude im sprave i pomagae: kormila, vitla, bove, uad, pajete, cime, grope (razne stilove vezanja gropa, koji se razlikuju od mora do mora), pilote i pehare, karte i portulane, zastave i znakove kojima se sporazumijeva paluba s palubom, kapetan s kapetanom. Uz njihovu pomo znamo vie i o brodskim posadama: kako se okupljaju i to ih dri zajedno, kakav im je govor kad su na moru i kad se vrate s plovidbe. Malo tko zna kakva je izdrljivost bitve za koju se veemo na molu ili teina sidra koje bacamo u luci. Odoljet u 17 kunji da govorim o krijumarenju, koje je ponekad zagonet- no kao samo more, sloenije od kopna: ono je moda najtana- nija veza meu njima dvoma. Luke kapetanije i ne gaje nadu da e kontrabandijerima stati na kraj: oni su jednako vjeti na moru i na kraju. to li se sve moe rei o lupetini: u ne- kim gradovima Mediterana, napose u lukama, ona je vie od obina umijea. O Mediterancima se govori ozbiljno ili ironino: kako su postali graani, ribari, moreplovci ili pak zato su ostali selja- ni, obani, abari. Mediteranski su domoroci vie pripadali gradu nego dravi ili naciji. Gradovi su za njih bili i drava, i nacija, i jo neto povrh. Graani su vie eljeli biti patriciji nego republikanci. Saobraali su jedni s drugima, radije nego s eljadi iz unutranjosti. Nju su potcjenjivali i podsmjehivali joj se. U tome su plemenitai i puani bili jednaki: pridolica- ma su preputali nie poslove u gradu, grublje u luci. Primor- ci se meu sobom razlikuju po odnosu spram mora: jedni po- diu kue uza nj, drugi se odmiu od njega da ne izgube vr- sto tlo pod nogama; ovi ga gledaju pred sobom, oni mu okreu lea. Starosjedioci i doljaci razliito govore o moru. Oni koji- ma je najblie smatraju da o njemu ne treba ni govoriti, da se ono podrazumijeva. Jedni se u njemu moe, drugi to ne ine. Neki su skinuli kapu pred morem, neki su je zadrali u svojoj nonji. Mediteran ju je namijenio kapetanima. Otoci su osobita mjesta. Razvrstavaju se na mnogo naina: koliko je koji udaljen od prve obale, kakav je kanal to ga od nje dijeli, moe li se prijei na vesla: tu se najbolje vidi koliko more doista spaja, a koliko razdvaja. Razlikuju se i po izgledu ili dojmu koji odaju: jedni kao da plove ili tonu, drugi kao da su usidreni ili okamenjeni; ovi su samo ostaci kopna, otrgnuti i nedovreni, oni su se pravovremeno odvojili i postali samo- stalni, manje ili vie dovoljni sami sebi. Neki su u potpunu neredu i rasulu, na nekima je opet sve na svom mjestu tako da se ini kako je tu mogue uspostaviti idealan poredak. Oto- cima se pridaju ljudska obiljeja i raspoloenja: i oni su osa- mljeni, tihi, edni, goli, pusti, nepoznati, ukleti, ponekad

sretni ili blaeni. Ne rasporeuju se samo po slinosti nego i po povezanosti. Dva nam obrasca nudi antika podjela: Spo- radi i Cikladi u Egejskom moru (nekim su monastikim bra- tovtinama, cenobitima, na primjer, takvi rasporedi bili vjero- jatno uzorom). Tako su rasporeeni i Balearski otoci s rasu- tim Pitiuzima, i Jadranski s Kornatima, i mali Elafitski arhi- 18 pelag kraj Dubrovnika, kao i onaj od Hyeresa izmeu Lion- skog zaljeva i Azurne obale te, preko puta, Kerkennah juno od Tunisa, Liparski otoci u Tirenskom moru i Toskanski iz- meu Tirenskoga i Ligurskog. Neki stari otoci, Malta na pri- mjer sa svojim vitekim redom, Sicilija sa svojom slavnom prolou, moda i Korzika, ne trpe uopavanja. Najvie su zapostavljeni, vie nego ijedan drugi oblik krasa, kolji, osobi- to oni bez vrtaa i pitke vode: ako se ne ukljue u kakav pri- znati arhipelag gube oznaku u protokolu obale, ostaju dovije- ka otpadnici, neenje, anahoreti. Hridi koje stre na rubovima otoka potaknule su prie o strahotama i sablastima: na Medi- teranu se u takve prie vjeruje vie nego drugdje. Otoci esto postaju mjestima sabranosti ili smirenja, kaja- nja ili ispatanja, izgona ili zatoenja: otud toliki samostani, zatvori i azili na njima, ustanove to ponekad dovode do krajnosti otoni poloaj i sudbinu. I oni najsretniji, poput Atlantide, tonuli su u more zajedno s gradovima i lukama na njima. Zajednika je osobina veine otoka iekivanje onog to e se dogoditi. I najmanji meu njima ekaju barem brod koji treba pristati, vijesti koje donosi, prizor ili dogaaj. Oto- ani imaju vie vremena za ekanje nego drugi: ekanje je obi- ljeje njihova vremena. Neko se pokapalo mrtve na otocima za koje se vjerovalo da su izvan vremena. Slavna prolost i ta- tina koja iz nje proizlazi navodili su vee i jae otoke da se natjeu s kontinentom, da se mjere s vlastitom epohom. Ne moe se tono utvrditi kakvi su uzroci i posljedice takvih po- java na Mediteranu. 19 Otoani su manje lakomisleni od ljudi s obale, moda upravo zato to su odijeljeni i upueni na se. Njima je pravo kopno tek s onu stranu kanala. Jezik im je razliitiji od onog na susjednoj obali nego to to iziskuje udaljenost meu njima: ta pomaknutost vjerojatno utjee i na odnose spram svijeta te stvara ponegdje udake. Neki otoci imaju vie jezika: ovisno o tome otkud su im se stanovnici doseljavali i otkad su na nji- ma, koliko ih je sam otok podijelio i kako ih je zatoio. Unato tome otoani lake primaju pridolice nego drugi, moda i zato to, kad prijeu kanal, tamo gdje dou sami postaju drugima ili se pak prisjeaju da su i oni jednom odnekud doli. Sanjaju jedino u ranijoj dobi: ubrzo im je prekasno za snove. Na bu-

dunost gledaju kao na ponovljenu prolost, bolji dio prolo- sti. To ponekad vrijedi i za ostale primorce, ali ne u jednakoj mjeri. Tako je, izgleda, na veem dijelu Mediterana. Otone luke nemaju iste tenje kao luke uz rubove konti- nenta: prve su vie za moreplovce, druge za brodove. Gradovi i luke na otoku nisu nastali jednako kao drugdje, premda e- sto oponaaju druge: gradila ih je obino jaa obala, more ih je ustupalo. I iza njih je zalee, ali im je ono blie: grad i selo imaju vie zajednikog, otonog. Mjesta na kojima su podignu- ti pojedini gradovi neko su bili otoci: kanal je najprije pre- moten ili zatrpan, prevlaka potom proirena ili stidljivo pre- krivena. I luka drevne Atene bila je najprije otok: Pirej. Tu nisu posrijedi samo praktine svrhe: ima otoka kojima je ne- lagodna vlastita sudbina i onih koji se njome ponose. Nelago- da i ponositost crte su koje esto uoavamo u naravima otoa- na. Po tome prepoznajemo i stanovita rodoslovlja na obali i dalje od nje, u zaleu. Otoanske osobine pristaju jaim lino- stima na raznim stranama. Istiu se na Mediteranu, s njega moda i potjeu. Tamo gdje je mnogo otoka teko je vladati zemljom. Otoa- ni to ne cijene dovoljno i ne izgledaju sretnijim zbog toga. Oto- ci manje pomau nego to se to misli da se nadvlada ili prido- bije more. Postoje otoni okruzi i na kontinentu, s potonulim i nevidljivim lukama ili bez njih. Teko je rei jesu li tu neko doista bili otoci u rasporedu kopna i mora ili tek treba da budu. Pomicanje kontinenta svakodnevna je pojava. Moemo slutiti sutranju kartu, moda bolju, moda goru od dananje. Znanost ne posveuje tim pitanjima previe brige: malo tko haje za takozvanom inzularnou, materijalnom i duhovnom, 20 stvarnom i izmiljenom. Valja prepustiti znalcima da kau to misle o tome, odati im onoliko priznanja koliko ga budu za- sluili. Mediteran e i tako prihvatiti ono to mu odgovara. Pretpostavlja se da su poluotoci u boljem poloaju od oto- ka i da imaju laku sudbinu. Takva nas uopavanja dovode u zabludu. Svi poluotoci nisu jednako na moru: jednima more oplakuje tek polovicu obale, drugima gotovo cijelu; ovdje su dio vrste zemlje, tamo pripadaju drugim poluotocima, veim od sebe. Tri velika mediteranska poluotoka - Pirenejski, Apeninski i Balkanski - nisu u cijelosti poluotoci: teko je utvrditi dokle jesu i gdje to prestaju biti. Zato na primjer i Tunis nije proglaen poluotokom? To pitanje nije neumjesno. Poluotoci koji su dijelovi drugih poluotoka bliski su po svom poloaju otocima, ali se na svaki od njih ne mogu primijeniti ista mjerila. O tome odluuje mnogo stvari: sama zemlja, mo- da vie nego more. U Italiji su Gargano i Salentina poluotoci po prirodi, dok je Kalabrija otok bez mora, premda je sva na kopnu. Peloponez je probojem Korintske prevlake zadrao

sve to je imao kao poluotok i neto dobio povrh kao otok. Hagion Oros (Sveta Gora) otok je duha na poluotoku Halkidi- ke, u Egeju. Istra je bila, na Jadranu, i otok, i poluotok, i za- lee. Peljeac je morao biti vie otok nego poluotok, ogradio je sam sebe stonskim zidinama. Na svim mediteranskim obala- ma ima takvih dvojnosti: one nisu samo zemljopisne naravi, nego i moralne. S poluotoka nije uvijek lake otii nego s oto- ka, jer elja da se ode nije vea: nakane su moda lake os- tvarljive, ali su manje odlune. Razlike izmeu otoka i polu- otoka ne smiju se stoga zapostavljati: poluotoci su oko nas, na svim stranama Mediterana. Luke kapetanije nastoje unijeti reda u odnose luka i po- sada, slube i plovidbe, poslova i pustolovine. U lukama koji- ma je more sklono i gdje je kopno pristupano, one su znaaj- ne po svojoj ulozi i utjecaju. Ponekad su uoljive i po znaaj- kama gradnje: stilove lukih kapetanija zanemarili su dosad prouavatelji graditeljstva. Kapetanije se razlikuju od obine administracije: njihovi glavni interesi nisu na strani vlasti ili su to rijetko, u posebnim razdobljima, u pravim pomorskim zemljama. Slubenici im esto dre do forme ali se ne odliku- ju temeljitou (ta je osobina, uostalom, uoljiva u mnogih Mediteranaca). Tamo gdje su luke kapetanije nemarne ili ne- doline nije sve u redu u odnosima drave i pomorstva, rei- 21 ma i mora. Luki kapetani posebna su kova: na Mediteranu su oriinalniji od drugih. Bove pripadaju i luci i molu, nekad vie jednom, nekad drugom. Ne zna se tono pod ijom su nadlenou: luke ka- petanije o tome ne vode rauna. One (bove) dijele posao s mo- lima. Prepoznaju se mjesta na koja se veu i oko kojih pluta- ju, lanci koji ih dre da ne otplove, alke ueg ili ireg promje- ra kroz koje se provlae brodska uad, alge i moluske kojima obrastaju, raspored jednih (bova) spram drugih u luci ili izvan nje. Nekad su bile od drveta, jasenova, hrastova, negdje i cedrova: mirisale su po njemu. Zatim su pravljene od druge grae: od eljeza koje ra u moru bre nego to drvo trune. Ponekad se razveu, kao i otoci, te odlutaju nekud Meditera- nom ili ih valovi razbiju o hridine. Stara uad od kudjelje ili konoplje (negdje i od vlati palme ili aloja) upiju u se mirise mora i luka, morskih trava i katra- na. Ona pridaju molu osobine koje nisu dovoljno znane. Ostavljaju ureze i ulje na brtvama ili alkama od bova, premda nisu ni otra ni previe kruta. Nekad se znaju sama od sebe razvezati. Nita nije toliko gnjeeno ni nabijano u luci koliko pajet ili balun, klupko od uadi i stupe to titi bok broda od udarca o mol, a sam mol od tete (struno se zove bokobran, ali ga na brodu tako ne zovu). I najstariji su pomorci znali za nj, pravili su ga i od slame (po kojoj je dobio i ime): drveni su

brodovi bili osjetljiviji od drugih. Pajet ili balun sav je u slubi broda, namijenjen je samo njegovu pristajanju: prigodi ili do- gaaju koji su sami sebi vani. Za vrijeme plovidbe ili sidre- nja, on se tek sui, visei o uetu: na Mediteranu se lako za- boravi daje titio ljepotu broda i trajnost mola. Uz mora su, ponekad prilino udaljeni, ostaci nekadanjih mora, Panonskog na primjer ili nekoga drugog, koje se moralo nalaziti u unutranjosti Evrope. Tu osobine ili navike tla - slojevi soli, pijeska i fosila, potpora raslinju kakvo inae na tim zemljopisnim irinama ili duinama vie ne uspijeva - zbunjuju geografa i daju povoda tlapnjama. Biva su mora, po svemu sudei, imala svoje otoke, moda i luke. Za neke grado- ve Srednje Evrope reeno je da su mediteranski: Salzburg u vrijeme svojih sveanosti ili pak stari Prag. Stalno se vraamo na granice Mediterana. U gradu i luci groblja su nalik na otoke ili poluotoke. I ona se meusobno razlikuju, vie nego to se to na prvi pogled 22 ini: u jednih je jae nagnue moru, u drugih privrenost ze- mlji. Mogu se podijeliti po svom poloaju prema gradu, napo- se prema luci i onom to se u njoj dogaa, kao i po odnosu prema zemlji ili moru: jednom pretee vjerovanje da more spaava od truljenja i proiuje, drugi put daje zemlja laka i izvjesnija od morskih dubina. Poloaj manjih hramova (bazi- lika i kapela ili pak sinagoga, damija) slian je donekle onom koji zauzimaju groblja. Oko hramova kao i na grobljima sade se empresi i borovi, ovdje posebno ili odvojeno, ondje zajed- no ili izmijeano. Njihovi rasporedi nisu, vjerojatno, sasvim sluajni, ali je teko odrediti postoji li u tome neko pravilo. empresi unose mir u okolni prostor, i stanovitu sjetu. Nisu saeni samo uz groblja i hramove: izvijali su se iznad rtveni- ka i akademija Mediterana. Govor o grobljima navodi na izumrle jezike. Njih je bilo mnogo, moda koliko i otoka. Zato su se jedni izgubili na ko- pnu a drugi utopili u moru, na to ne moe odgovoriti samo je- zikoslovlje. Neke rijei koje su im pripadale ostale su rasute u drugim, ivim jezicima: u te je rijei teko proniknuti jer su otporne i opore, bez sjeanja ili osjeaja pripadnosti. Saku- pljai takvih starina imaju zanimljivih prijedloga, koji obino nisu praktini: zamjenjuju zapravo rijei i stvari, vjeruju da svaka rije jami za stvar koju oznaava te da je moe nado- mjestiti. Njihovom su zaslugom ipak pojedini arhivi postali nalik na hramove. Gotovo svaki mediteranski grad ima barem po jedan takav arhiv, javni ili privatni, otvoreni ili tajni, kao to ima barem jedno groblje. Mediteran je golemi arhiv i veli- ka grobnica. Valovi imaju vanu ulogu u dramaturgiji mora: u prizori- ma, dogaajima. Mnogo je naziva za njih, koje dobivaju od

jednog zaljeva do drugog, ovisno o tome odakle se gledaju i to se od njih oekuje: s broda ili s obale ne gledamo ih jedna- ko i ne oekujemo jedno te isto. Obiljeavaju se pridjevima (ee nego imenicama), koji su obino opisni: kae se da su pravilni ili nepravilni, uzduni, popreni ili ukrteni, jedni su od plime (plimni), drugi od oseke, ovi s povrine (povrinski), oni iz dubina (dubinski), zatim dolaze usamljeni, uestali, slu- ajni, zibni (razne bibavice), cikliki (poznavaoci tvrde da se nekima od njih ciklus mjeri geolokim razdobljima). Gledaju- i s palube, najvanije je kakva im je veliina i kolika snaga, udaraju li u bok, pramac ili krmu, odolijevaju li im jarboli, je- 23 dra i sami mornari. Podjele koje nas ovdje zanimaju druge su vrste: kako se razbijaju o obale, koliko jo traju, nakon to su se razbili, u pogledu onih koji ih promatraju, jesu li isti i onda kad se ponavljaju, kakvi su im um ili huka kad se razli- ju po pijesku ili kad udaraju o hridi, kako ulaze u san onih koji su umorni te postaju neujnim. Romantini opisi valova ne sadre podataka o tome. Neprilino je govoriti o jeziku va- lova ili o koljkama kao rjeniku toga jezika, premda uoava- mo da su doista posrijedi stanoviti znakovi, redoslijedi, poret- ci. Stvarne veze meu njima naslutili su pojedini pjesnici, naj- vie po jedan ili dva u narataju. Te veze me podsjeaju na stara pismena ili alfabete Mediterana, iezle zajedno s njihovim jezicima. Mediteranci manje govore o valovima nego o vjetrovima, moda zato to ovi potonji vie utjeu na raspoloenje, pa i na sam govor. Obale posuuju nazive vjetrova jedne drugima, ne krzmajui da im promijene ime ili smjer, potiui, ponekad namjerno, nesporazume. Po tom se moe zakljuiti koja je strana vie vladala morem i upravljala brodovljem. Kopno ta- koer mijenja porijeklo ili smisao naziva, ponegdje iz pukog neznanja. Na Jadranu se, primjerice, izmjenjuju jugo i bura, maestral (koji je ovdje obino blag i pue s mora, dok na ne- kim drugim obalama, premda je zadrao gotovo istovjetno ime - mistral - dolazi s kopna i, kako kae provansalska uzreica, "upa magarcu rep"), zatim levanat i pulenat, ilok ili iroko, burin, razne vrste nevere i neverina, garbin i garbi- nada, lebi i lebiada, tramuntana, buraca (razliita od bura- ske, iako joj je ime slino) te jo mnogo drugih vjetrova, po- krajinskih ili mjesnih. Podjele koje nude meteorolozi jedno- stavne su, ali praktine. Pjesnitvo pak pripisuje vjetru osobi- ne muke i enske, erotske, boanske, demonske i vragolaste, poroajne i samrtne, udvarake, jarosne, umilne, glazbene, one od kojih boli glava i one koje ivot ine ljepim, one to nadahnjuju ili pak to parodiraju nae napore i tlapnje (u to se, naalost, uplela poetika niih rodova). Neko se u svakoj epopeji morala dii oluja na moru: vjetrovi su bili boanstva

Mediterana. Njihov je utjecaj na valove donekle precijenjen. To je naj- oitije onda kad se giba takozvano mrtvo more, bez vidljiva pokretaa ili uzroka, reklo bi se samo svojom silom ili tromo- u: batovi to dolaze odnekud i nekud idu, bez nauma i na- 24 kane, okonavajui neto to se ve dogodilo. Ti su prizori obino loe predstavljeni u literaturi. Neki se vjetrovi mijenja- ju penjui se s mora uz kopno ili pak sputajui s kopna na more, drugi ostaju nepromijenjeni. Prilike u kojima uzajamni rad vjetra, valova i kie utjee na boju mora nisu rijetke: jugo na Jadranu uini more zelenkastim i pomalo zamagljenim, a bura modrijim i providnijim. Jai vjetrovi sa sjeverne strane otkriju mu dno i na neki nain preobraze na stav prema du- bini: more postane ravno sebi samom, i, moglo bi se rei ne birajui previe usporedbe, golo. Slikari su slikali takva sta- nja: nekoliko starih talijanskih i panjolskih majstora, Arapi koji su unosili boje marine na zidove moeja uz stilizirane ku- ranske naputke, ublaavajui im strogost. Takvi se preljevi prepoznaju na fragmentima fresaka i ikona grkih, rumunj- skih i slavenskih ivopisaca koji su samovali ili bdjeli uz oba- le. Na dane kad je more osobito providno, a njegova dubina najvie otvorena, ukazuju se obrisi neobinih predmeta, olu- pina, zdanja: lako je povjerovati da otkrivamo galiju potonulu s bogatim tovarom, nekadanju palau, ostatke antikoga gra- da. Lelujavi oblici podsjeaju na pamenje, olupine na povi- jest, ruevine na sudbinu. Mediteran je strastan kolekcionar. Morske su struje nalik na goleme rijeke: uporne su i tihe, neodredive i nezadrive. Za razliku od rijeka, ne zna se tono gdje im je vrelo ili ue: jedno i drugo su negdje u moru. Ne zna se zapravo koliko struje teku ili plove, kako se njihove vode dijele od drugih voda: korito im je samo more. Neke se od njih naziru s visokih litica obale, mornari vjeruju da ih vide s najvieg jarbola na brodu. Galebovi koji ih prate moda najbolje znaju kakve su i to nose u sebi. Kormilari takoer raunaju na njihovu potporu ili otpor. Neke struje vie utjeu na kopno i njegove stanovnike, neke manje. Ne moe se rei dokle dopiru. Neki misle da su one seobe mora, sline seobama riba, ptica ili naroda. Mediteranske struje nisu jake, ali su duboke: rijetko prave virove tekui ili plovei, ali ostav- ljaju tragove (pamte se one u tjesnacu Messine izmeu Italije i Sicilije, uz Dardanele na rubovima Evrope i Azije, u Euriposu, pokraj Maratona). Na naem moru plime i oseke ne daju osobita poticaja strujama. Ni plima ni oseka ovdje ne mijen- jaju scenu obale ili luke, ne odreuju ritam danima i noima, nisu dogaaj u svakome danu. O odnosu struja i sudbina 25

malo se znalo i mnogo govorilo diljem Mediterana, od dav- nina. O morskoj pjeni govori se openito ili kitnjasto. Obino se spominje uz valove i vjetrove. Usporedbe s lakoom ili ispra- znou, nevjerom ili srdbom, ak i s plodnou nisu drugo do usporedbe: ne kazuju to je pjena sama. Malo je onih koje doista zanima ima li ona svoju zapreminu, kakav joj je sastav, je li slana kao more i zato je more s takvom odlunou izba- cuje na kopno, u tolikoj koliini. Ne znam smije li se u vezi s njom uope govoriti o koliini. Ne zaboravimo ni razliku izme- u pjene mora i pjene obale: teko ih je odvojiti jednu od dru- ge, premda se same ponekad iskljuuju. Obje su poznate i svaka ima svoje mjesto. Na Mrtvom moru nikad nema pjene. Priroda oblaka koja se takoer dovodi u vezu s vjetrovima i valovima, preputena je meteorolozima vie nego to treba. Oni su ih razvrstali i imenovali po obliku, izgledu, uinku. Oblacima se bavi i knjievnost, napose pjesnitvo: plovili su nebom kao brodovi puinom, izdizali se iznad mora ili nalije- gali na nj poput plateva ili zastora, jednom teki i tamni, za- dajui brige, drugi put laki i providni donosei radost, pone- kad i sreu. U ranu zoru, na moru, ne razlikuju se od same zore, u sumrak dio su sumraka. I na njih se gleda s broda drukije nego s obale: kakvi su, koliko ih je, s kojim vjetrom idu i kojim smjerom, to dolazi iza njih. Iskusni znaju po nji- ma kakvo e biti vrijeme i predskazuju ga na mnogobrojne na- ine. Oblaci su sadraj razgovora i sporova diljem Mediterana. Vrijeme se povezuje, na obali kao i na plovidbi, sa samim morem. Njegova se stanja ne mogu ni nabrojiti, a kamoli opi- sati: dani jedni nalik na druge, uz jedno te isto more, i oni drugi kad je more drukije, razdoblja sue i sparine, vjetrova i kia, mokrine to dolazi od mora i tko zna od ega, naa ras- poloenja po jugu i po buri, asovi obamrlosti i utihlosti (oso- bito ljeti, poslije podneva, po omari), ivost ljetnih veeri na rivi i na molima (opisivai se obino zanesu takvim nabrajanji- ma). Mrakovi se na moru razlikuju od vremena do vremena: prvi mrak koji se sputa ili pada bre ili polaganije, mrkli mrak koji je nad morem mrkliji nego nad kopnom, ledeni, gu- sti, vlani (onaj s jugom ili oblainom), onaj u kojem se mor- ska dubina spaja s dubinom noi uveavajui jedna drugu, tama tamu, kad udar vesla o trup broda odzvanja jae, gdje se ne zna koji dio pramca sijee more, to ostaje na mjestu a to 26 se zapravo kree. (Ostavljam to literaturi.) U ribarskom poslu poeci i prestanci mrakova najvaniji su kalendari. Predodbe 0 pomrini to podsjea na postanak ili kraj svijeta proirene su posvuda. Neke smo mrakove Mediterana vidjeli samo na slikama: epski su ih pjesnici usporeivali s crnim vinom. Zore i sumrake usporeivali su sa svim i svaim. Ne usu-

ujem se zbog toga govoriti o njima. Najbolje ih poznaju ribari 1 mornari, koji imaju najvie prava da o njima govore: u ranu zoru more i nebo iste su boje, teko ih je razlikovati jedno od drugoga. Zalasci sunca iza obale i njegova utonua u moru stalno se ponavljaju: tako mora biti. Njihovi opisi slie jedni drugima vie nego to bi morali. Mediteransko je more za to manje krivo nego obala. Kie nisu jednako sklone svim obalama: vie ih je na sje- vernim nego na junim, na zapadnim su obilnije nego na isto- nim. Ne dolaze do svake od njih u isto vrijeme i u jednaku razmaku: kraj Gibraltara poinju padati gotovo pola godinje- ga doba prije nego kraj Mrtvoga mora. U Svetoj zemlji (koju ponovno uzimam za primjer) ljeti se nije raunalo na kiu, osim moda sluajnu; u jesen je nailazila kia zvana ranom, dragocjena isuenu tlu i rijekama iscrpljenih korita; zimi su padale kie koje su se zvale zimskima i koje su popunjavale zdence; stari su idovi smatrali proljetnu kiu ve kasnom. Teko je predoiti to je sve znaila za one koji prebivaju kraj pustinje. Kia koja padne u pravo vrijeme smatrala se, diljem cijele kanaanske obale, znakom boje milosti; ona to dolazi s nevremenom i tuom tumaila se kao boja kazna. Kie su bile razlog molitve ili ufanja. U literaturi su esto bile predmet stilskih vjebi, koje nije teko parodirati: kapi to se kotrljaju licem poput suza radosnica, vlanosti to razgaljuju zemlju, vraaju bilju i smolama njihove sokove i mirise, opijaju. Kia je istinski dogaaj za vrijeme sue, napose na otocima na koji- ma je dogaaja uvijek premalo. Kinica po gutirnama i buna- rima imala je, za mnoge s Mediterana, okus oskudna djetinj- stva i neutaenih ranih ei. Nekom e moda poi za rukom da razvrsta i same obale, naine na koje su povezane s morem, mjesta gdje su njihove veze potpune i trajne a gdje djelomine i sluajne, prostore na kojima su more i kopno izmireni jedno s drugim i one na koji- ma nisu i nee nikada biti, dijelove koji su spremni za doek ili prijem i one koji ne trpe da im se prie ili doplovi do njih. Razni oblici i sastavi, razdiobe zemlje i raslinja, kamena i 27 svjetlosti, svakojaki otpori i ustupci, ne daju se saeti: govori- mo o stijenama ili grebenima, alima, oblucima, o pijesku i pr- ini, plai, igalu, o tjesnacima manje ili vie opasnim, o uvali (vali ili valunu), dragi (ili draici), o morskim spiljama manjim i veim, o badu, gazu, rtu (negdje kau ratu), hridi (ili hridini), siki, mrkjeli ili mrkjenti, litici, sunovratu, promontoriju. Te pojave ili prizori ne mogu se oznaiti samo konkretnim imeni- ma ili opisima, bez apstraktnih pojmova ili apozicija (objasniti primjerice zato su kamene gromade negdje ostale cjelovite i kompaktne a drugdje, premda im je sastav gotovo isti, smrvljene u komade ili izdjeljane u oblutke, kako su ovdje po-

stale ploe, ravne ili glatke, ondje hridi i grebeni, hrapavi ili otri poput sjeiva). Na slojevima stijena oitavaju se epohe prapovijesti, pomaci tla i njegove rasjeline, odvajanje dijelova od cjelina ili pripajanje jednih drugima te razne druge pojave, tektonske i arhi-tektonske. Tko zna to tim prizorima duguje mediteranska arhitektura: jonska ili dorska, ona koja je nasta- la prije ili poslije njih? Neka su mjesta, moglo bi se rei bez pretjerivanja, dramatina: tamo gdje je kamen posve satrt ili gdje trune, kad su s njega zderani raslinje ili kora, kad mu iz- bijaju na povrinu ile ili ivci. Prebirui po tome otkrivamo u sebi poziv geologa. Geologija Mediterana je pouna. O zaljevima, manjim i veim, manje ili vie otvorenim moru, simetrinim ili negeometrijskim, gostoljubivim ili od- bojnim, govorilo se s ushienjem ili prijekorom. Nije ih po- trebno opisivati. I tu je posrijedi tatina, povezana moda s onom otonom: zaljev se esto nastoji prikazati kao cijelo more. Takav su status dobili, ne samo u pokrajinskim atlasima, Ligursko, Tirensko, Alboransko, Mramorno i Azovsko more, Levantsko takoer i jo poneko. I Jadran se zvao Goljo di Venezia. S druge strane, Sidra ili velika Sirta ostala je samo zaljev. To nije jedini sluaj: o tome je odluiva- la monija strana, ne cijeli Mediteran. Za morske spilje (peine, grote, koje istrauju posebni ge- olozi) tvrdi se da su razliite od onih kopnenih. Ne znam mnogo o njima: jedne su lako dostupne, druge teko pristu- pane, ove bezopasne, one ispunjene opasnostima. Mora se zaroniti da se ue u neke od njih, sagnuti glavu u barci (ako im prilazimo barkom) ili ekati da se more spusti. Boje su im razliite ili barem stjeemo dojam da su takve: i plava, i ta- mnomodra, i zelena, moda su gue. Svjetlost, gdje je ima, 29 izgleda kao da je tekua. Pretpostavlja se da u spilju ne prodi- ru ni valovi, ni vjetar. Nije uvijek tako. U nekoj ima, u nekoj nema sjena. Koralja nisam ni u jednoj vidio. Jeka je u svakoj posebna. Ribe su drukije od onih o kojima se pria. Na Me- diteranu je mnogo pria o spiljama: ni noni snovi nisu od njih poteeni. Zdenci imaju vie imena, ovisno o tome koliko su duboki i kakva je voda u njima: izvorna, kinica, boata s malo soli. Zovemo ih i studencima i kladencima, najee bunarima: na- zivi im se obino mijenjaju idui od obale prema unutranjo- sti. Slie spiljama i peinama, ali ta slinost nije osobito va- na. Vanija je sama voda u njima, pogotovo u krajevima gdje je nema. Gradovi i obale bili su poznati po svojim izvorima i bu- narima, po njima su dobivali imena. Zdenac ive vode davno je opjevan. Imao je razliita znaenja od starih vremena do na- ih: bio utoite i odmorite, mjesto blagovijesti i cilj putova- nja, muilite takoer (e se najtee podnosi kraj studenca).

Krstionice su posebni bunari: unosile su svjeinu u baziliku, u vrijeme velikih vruina. Po pukom vjerovanju nutrina bu- nara sadri ili uva cijelu istinu: u to su vjerovali i ueni ljudi. U siromanijim krajevima, kakvi su pojedini dijelovi Jadrana ili poneki grki otok, bunar kojem je vijenac kamenoga okna isklesan i ukraen naziva se ponekad fontanom. (Na slian se nain bitve na molima, u dijelu Dalmacije, nazivaju kolona- ma.) Ako u tome vidimo skromnost vie nego pretjerivanje, ta- kvi primjeri zasluuju da budu navedeni: poetika skromnog jo nije sainjena na Mediteranu. I svjetionici su jedna od mediteranskih zadubina, koju ne smijemo prepustiti samo slubama obale ili plovidbe. Razvr- stavaju se obino po starini ili veliini, nainu gradnje ili mje- stima na kojima su podignuti, rtovima ili otocima s kojih svi- jetle: valja razmotriti i to kako su okrueni morem, kolika je njihova izdvojenost ili osama, u kakvoj su vezi s najbliim lu- kama i imaju li sami nakanu da postanu lukom te, napokon, za koga svijetle i na ijim putovima (sentimentalno se govori takoer da im je svjetlo nostalgino, treptavo, isprekidano i si.). Svjetionici dobivaju dostojno mjesto na pomorskim kar- tama velikog razmjera, a i u sjeanjima brodolomaca nisu izo- stavljeni: pretjerana zahvalnost nije odlika Mediteranaca, premda mnogo obeavaju u asu kad se zahvaljuju (opravdava ih, dodajmo uzgred, to to sami vjeruju u svoja obeanja onda 30 kad ih daju). Posade svjetionika, koje vie slie na redovnike nekadanjih samostana nego na mornare, ne oekuju posebnu zahvalnost. Njima su ponekad posveene slike u domovima onih koji su izgubili svoje najblie na moru: ex voto je puka i poganska vjera, iji su hramovi najbrojniji na Mediteranu. Svjetionici imaju zajednikih crta sa samostanima, koje prosvijeeni laici ne bi smjeli potcjenjivati. Spomenimo samo- stane ili manastire koji nadvisuju more: jo ih ima na otoci- ma; u Grkoj ih zovu meteorima; u Antiohiji i Kapadociji do- bili su odavno druga imena. Nekad su bili ugledni na rubu pu- stinje, pokraj mora, od Libije do Sirije, u Egiptu i u Palestini: na takvim mjestima (posjetio sam neka od njih, govorit u o njima) spajaju se pogled na puinu i pustinjska molitva. O monakim redovima i bratovtinama, te razlikama meu nji- ma na istonim i zapadnim mediteranskim obalama, malo tko govori bez pristranosti. Mogli bi se razvrstavati samostani ili manastiri i po tome koliko je u njihovim riznicama i aulama, 31 klaustrima i kapitulima ostalo vanih stvari, svetih i svjetov- nih: kao to su stari libri, evangelistari, manuskripti i prijepi- si, kronike, likarue, iluminacije, vezeni ornati (na kojima je

najvaniji sam vez), obraeno zlato ili srebro (gdje je obrada vrednija od plemenita metala), te kalei nalik na pehare, iko- ne i liturgijski napjevi koji se ne mogu ni s im usporediti. Po takvim ostavtinama, vie nego i po emu drugom, mediteran- ski se samostani i manastiri razlikuju od drugih. U nekim krajevima (na istonoj jadranskoj obali koju najbolje pozna- jem, na Egejskom moru koje sam nastojao bolje upoznati, na dva ili tri mjesta u panjolskoj i Italiji) izgledaju nekako pro- zraniji ili ii nego drugdje, premda su upravo tu blii nago- sti i grijehu. Mediteran je stalno iskuenje, zemaljsko more. Ribare esto prikazuju (ne samo na jeftinim slikama ili tu- ristikim razglednicama) lica izbrazdanih kiom i suncem, vjetrom i valovima, a da gotovo nikad ne pokau njihove ruke otvrdnule od soli i mrea, konopa i vesala. Pravi ribari psuju, ali ne kradu. Srde se i prepiru (zbog nevremena, slaba ulova ili nesposobnih pomonika), ali ne nasru jedan na drugog: ne tuku se kao to to povremeno ine luki radnici ili obini se- ljani. Ima i meu njima sporova (tko e na koju stranu ili s koje pote baciti mreu, kako ili kad je valja dii), ali ih nema ni izdaleka onoliko koliko ih je oko posjeda zemlje. Lake je dijeliti more nego zemlju, tee gaje posjedovati. Mediteranski inventari ne izostavljaju galebove na moru i na uima rijeka. Izmeu raznih ptica koje nadlijeu brodove i prate plovidbu njih, zacijelo, najvie pamte. I galebovi se ra- zlikuju jedan od drugog, vie nego to se to na prvi pogled ini. Dalje od ua rijeke, prema unutranjosti, tamo gdje se gubi veza s morem, nisu isti: mostove nadlijeu rijeni galebo- vi. Jedni slijede lae gotovo bez ikakve svrhe, ne odajui ni glad ni udnju, drugi su opet praktini i prodrljivi. Jednom ih ugledamo kao obine ptice koje lete uz katar ku, drugi put kao osobite suputnike. Netko govori o njihovoj jakoj probavi bacajui im s broda otpatke hrane, netko se divi nainu na koji lebde; ovoga zanimaju ciljevi, onoga oblici njihova leta. Malo tko primjeuje kako galeb dotie more kad je mirno ili kad je valovito, vrkom krila ili tijelom, samim prsima. Nekad su pomorci, uplovljavajui u luke, motrili kakvi im galebovi idu ususret te po tome sudili o obali uz koju pristaju i za koju se veu. Veza posada s galebovima jedna je od starih tajni 32 (ako ve tajne moram spominjati) i mora i pomorstva u isto vrijeme, osobito na Mediteranu gdje je najstarija. Prizori mora i svega to je uza nj, njegova stanja, odrazi neba, sunca i oblaka u njemu, boje koje poprima dno na dubi- ni i u pliini, kamen, pijesak ili alge po dnu, tamna i prozirna mjesta uz obalu ili dalje od nje, prijelazi izmeu jednih i dru- gih, more jutarnje i veernje, dnevno i nono, svakidanje i vjeno (moglo bi se navesti mnogo pridjeva koji se u takvim opisima rabe), svakom se ini - tako je barem na Mediteranu

- da o njemu i njegovu izgledu ima to rei i daje to doista vano. esto se ponavlja kako vjetrovi, valovi, struje (o kojima ni- sam dovoljno govorio, ali se one podrazumijevaju), njihove stalne i prolazne veze utjeu na ponaanje osoba i zajednica. Time se mnoge pojave ne mogu objasniti. Pitamo zato se u mediteranskim zemljama, koje se die najstarijom demokraci- jom, toliko oitovala potreba (ili privid potrebe) za vrstom autokratskom vlau. Pretpostavku da su moreplovci s Medi- terana prenijeli dijalektiku rasputenosti i prisile, anarhije i tiranije u Latinsku Ameriku, gdje se ona uveala prema raz- mjeri i naravi toga kontinenta, nitko nije uspio dokazati. Razlike meu obalama ne daju se razumjeti. Apeninska strana Jadrana, na primjer, postepeno se izdie, dok ona bal- kanska lagano tone. Prvu su izgulile bure preko ravnog mora, sa sjeveroistone strane (u emu neka puka vjerovanja vide osvetu ponienih i uvrijeenih); druga, istona, zaklonila se iza kopna i stvorila mnogo otoka i zaljeva. Ona je svojedobno nosila jake ume, koje je u Dalmaciji prorijedila praktinost Mletaka. Slavenska nepraktinost nije ih uspjela ponovno po- dii. Na spor praktinog i nepraktinog duha nailazimo po ci- jelom Mediteranu, i s ove i s one njegove strane. Razliite su i vrste same zemlje od jednoga kraja do dru- gog. One se ne vide na isti nain kad im prilazimo s mora ili pak kad stojimo na vrstom tlu, uz obalu: crvenkasta zemlja meu kamenjem (zvana: crvenica); ona sivkasta ili pepeljasta, koja izgleda kao da je sva od kamena (ponegdje je manje ili vie pjeana, na nekim je jadranskim otocima stoga zovu sar- bun, salbun ili bijela zemlja); zatim je tu crna zemlja (crnica), rijetka i cijenjena u ovim predjelima, reklo bi se neovisna od kamena; tu je napokon obina, smea zemlja, koja je ista kao i drugdje u Evropi, Maloj Aziji, dijelu Afrike. Vegetacija oblai 33 ili svlai, skriva ili raskrinkava njihovu narav i oblija, mijenja scenografije od prigode do prigode. Sastavi ovise najvie o tome kako se pod ovakvim suncem raspadao kamen i koliko su u tome sudjelovale voda i vlanost koje dolaze od mora: i sama je zemlja tako uobliena morem, Mediteranom. Na afrikoj strani, tlo se sve vie predaje pijesku to je da- lje od mora. U Maroku i Aliru mnogo je crvenice, na granica- ma stepe, manje ili vie plodne. U Tunisu mjestimice ima i cr- nice, napose uz oaze ili na uzvisinama. Dalje na istoku, u Libi- ji, u dijelu Egipta i Palestini, smjenjuju se najee pijesak i pjeana zemlja: ova posljednja ua je od one kamenite u sje- vernijim mediteranskim krajevima, ako nije posrijedi fatamor- gana. Idui prema Bliskom istoku do Libanona i Sirije, bijele ili uto-sive ravnice prelaze sve vie u pravu, smeu zemlju, ponegdje u crnicu. Tako se barem ini onome tko ne poznaje

dovoljno sve te krajeve, koje i nije lako upoznati. U junoj panjolskoj tlo izgleda najslinije po svojim osobinama onom u Africi, kao da su se tu kontinenti najkasnije odijelili. Nije is- kljueno da taj varljivi dojam dolazi i od prisjeanja, povije- snih i kulturnih, kao to su sukobi panjolske s Afrikom, prodori Kartaana, arapska osvajanja, bitke sa Saracenima i Maurima, moda i neka knjievna djela koja o tome govore, kadra da proizvedu iluzije o raznim stvarima, pa ak i o ze- mlji. Apenini i dijelovi Balkana imaju zajednikih osobina i u geologiji ili geografiji, ali se razlikuju u povijesti. Crnica u ukrajinskoj ravnici, zvana ernozjom, razlikuje se od one me- diteranske vie nego Crno more od naega. Moda je i to je- dan razlog to ga mnogi ne smatraju dijelom Mediterana: vie zbog zemlje nego zbog samoga mora. O stanovnicima obale tee je govoriti nego i o emu dru- gom. Oni sami o sebi govore na razliite naine: meu sobom ili pred drugima. Nije mogue pobrojiti na ovome mjestu sve stvari iz svakodnevice s kojima ive, potreptine i namirnice koje koriste, predmete, pomagala ili pribore kojima se slue te napose rijei i nazive koje rabe na samom Jadranu, pogoto- vu na cijelom Mediteranu: morska sol i maslinovo ulje, suha smokva i slana srdela, vino, bevanda i kvasina, damiana koja je zamijenila amforu, gutirna ili gustijerna, kamenica, barilo i konoba, konopi, vre, kasete i palangari, krinje i bauli, kaji, trabakul i barka sviarica, leut, bracera i batana, koza, tovar, mula i pantagana (ona s broda ili ona iz kantuna), salamura i 34 marinada, kukumar i balancana, gradele i padele raznih veli- ina, pogaa, pata, ala, buzara, brudet i bujabes, fritula, friganje i leada, marenda, makar oni i makaronska literatura, ribanje i ribarsko prigovaranje, akula i razgovor ugodni, spi- za, pekarija, butiga i otarija, ponistre i kure na njima, lu- mini, lanterne i ferali u luci i na ulici, teraca i odrina u naravi i prii, loe i pergole na provincijskim slikama, portuni, bal- koni i balature, sular i ufit navrh kue ili u vragolastim pje- smicama, veranda i kuribanda (ovjeku svata padne na pa- met kad pone tako nabrajati), ardini manji i vei, gitara i serenata, fjaka i dolefarnjente, lancun, ugaman, kamera, sjesta i feta, dipet i betima, bue iliti balote, tresete i brikula, razni metri, meetari i arlatani, kalafati ili upera- i, gospari i jori odovud i odonud, mulci, berekini i fakini, mandrili u Splitu, asnici od marine i hodoasnici, empije, oriinali koje u Dubrovniku zovu lerama, komedijanti i rufija- ni, vore i putane, apostoli i farabuti, tutikvanti. Takvi se popisi mogu sloiti na mnogo razliitih naina, manje ili vie proizvoljnih, svatko na svojoj obali i u svom go- voru: obala moe neke stvari rei samo u dijalektu kojim vla- da, koji je razliit od onog iz unutranjosti i zalea. Dobra po-

sada broda, koja due zajedno plovi, kadra je stvoriti vlastiti dijalekt. Ovdje su navedeni samo dalmatinizmi s manje ili vie italo-mletakih primjesa. Oni se ne mogu prevesti niti to treba pokuavati. Slini sastavci postoje i izmeu provansalskog i francuskog, katalonskog, kastiljskog i galjekoga, u samom katalonskom izmeu jezika Baleara i Valencije, izmeu arap- skog kojim se slue ribari i onog iz debela, izmeu svako- dnevnog (staroarapskog) govora i slubenog jezika na Malti te, napokon, u Grkoj gdje je to najdramatinije i odakle je mo- da sve poteklo, izmeu onog to kola zove katarevusa (i- stunski) i demotikog ili pukog kakvim se slui luka. Uz oba- le, ponekad i dalje od njih, javljaju se tako dvostruki govori: lokalni (mediteranski) i nacionalni (ovi su posljednji manje ili vie kontinentalni). Oni se uzajamno dopunjuju ili iskljuuju, jedan se izgovara s naglaskom drugoga, dijalekt ulazi u litera- turu a jedna vrsta literature, ne uvijek najbolja, u dijalekt. Ve su to antiki komediografi zapaali na Mediteranu i po- sluili se time u svojim djelima. Ne znamo je li tako i na Istoku, a vjerujemo da nije druk- ije. Do nas su doprle rijei koje slie po smislu ili po duhu 35 nekima od upravo navedenih: avlija, esma i adrvan, sokak, mehana i mahala, sofa, divan, eglen i eglen-beglen, dezva i so- fra, istilah i rahatluk, merak i merhamet, sevdah i teferi. Mo- glo bi ih se navesti jo vie. Obiljeja koja smatramo medite- ranskim idu po levantskoj strani dalje od obale, prema Perziji ili, bolje rei, otuda su stigla. Taj je prostor, zacijelo, bio naj- otvoreniji: tim su putovima dola do nas proroanstva. Tu najranije izlazi sunce i najprije pada mrak na Mediteranu. Nije lako nai prave rijei za tolike stvari koje su obine i sveane u isto vrijeme, obredne ili svete, kao to su peenje kruha, hljebova raznih veliina i oblika, razliita sastava i mi- risa, po umijeu koje su ozakonili gradski statuti, suenje ribe i mesa, napose pruta, priprema bave i pretakanje vina, berba maslina i cijeenje ulja po odredbama koje su od davni- na propisane, moda i blagoslovljene u apokrifnim evangeli- starima. Postoje manuali posta i pokore, regule ispatanja i katige, traktati o grijesima glavnim i sporednim, recepti jela i prejedanja, kompendiji ljubavi i bluda. Ne treba ovdje navodi- ti njihov popis. Neka se od tih djela smatraju velikim i neza- boravnim, neka prigodnim i sramnim. Mediteran se ne moe odrei ni jednih ni drugih: bez njih ne bi bilo ni njega. Svaka je od tih stvari rasporeena na mediteranskome atlasu na svoj nain. Na sve se ne mogu primijeniti jednaka mjerila. Na neka pitanja usuuju se odgovoriti samo arlatani, oriinali ili redikuli (raznim ih imenima zovu na mediteran- skim obalama). Poznajem i potujem one koji su strasno i po- nekad bezumno posvetili ivote rjeavanju velikih zagonetki

naega mora: od fenike ili punske, do etrurske, kolhidske i koptske, ilirske ili trake i albanske, malteke, keltske, iber- ske i kelto-iberske, galjeke i baskijske, venetske i venecijan- ske, liburnske, vlake i drugih, pa i junoslavenskih, napose hrvatske ili dalmatinske. Upoznao sam u Aleksandriji Kata- lonca, po zanimanju urara, koji je pokuavao nainiti prema malom broju raspoloivih podataka katalog poharane bibliote- ke, najvee u starom vijeku: alio je to se gubi njegov materi- nji jezik i htio je to na neki nain nadoknaditi. udaci s Juga razlikuju se od udaka sa Sjevera. Nije uzrok tome jedino kli- ma: na Mediteranu su i uda bila drukija. U mnotvu pitanja, od prvih i naelnih do posljednjih i presudnih, svatko postavlja ona koja su mu najblia i do kojih najvie dri. Mediteranci ih postavljaju ve u djetinjstvu, na 36 njih ponekad odgovaraju djetinjasto kad ve ostare. Sluao sam ih, napose samouke meu njima, kako iznose teorije o moru i njegovu postanku, o raanju i smrti jezika, o porije- klu naroda i njihovu srodstvu s drugim narodima, o precima posebnim ili zajednikim, npr. Gotima i Ostrogotima, Veneti- ma, Sorabima, Ilirima ili Traanima, Trojancima, starim Du- kljanima, paleo-Danubijcima, proto-Irancima i ostalima. Neke od tih teza ili hipoteza - naroito nain na koji se iznose ili brane - izazivaju podsmijeh, neke navode na razmiljanje: o plimama i osekama, poloajima lune na kontinentu i na otoci- ma, razlikama meu kontinentalnim i otonim lunaticima; o zvijezdi Danici (Zornjai, Veernjaci, Veneri) i Sjevernjaci, nji- hovim kretanjima i utjecajima; o zodijakim znakovima i ka- lendarima svih vrsta (mnogo je onih koji se bave horosko- pom); o nekadanjim alfabetima, manuskriptima koji su nji- ma napisani, mjestima na kojima su naeni ili se jo mogu nai; o bivim morima i njihovim ostacima; o uzrocima i po- sljedicama utih ili crvenih kia i vjetrovima koji ih donose s afrike obale; o karnevalima i lupanarima; o katakombama i njihovoj ulozi u politici; o kanikulama i njihovu utjecaju na vlast; o potresima i njihovu redoslijedu u mediteranskom ba- zenu; o haljama od kostrijeti kakve su nosili helenski monasi i ruski pokajnici po grkim manastirima; o rodovima stare arapske poezije i instrumentima koji su ih pratili; o klepsi- drama i stupnjevima strpljenja; o ladanjima od Antike do Re- nesanse: kakva je sve bila villa rustica i to je od nje ostalo; o krakim ponornicama i njihovim podzemnim pritocima; o je- guljama, putovima njihova odlaska iz mediteranskih voda i povratka u njih (one, tvrdi se, uz rijeke dopiru dotamo dokle ide i gdje se zavrava mediteranski krug); o iopama, njihovu pjevu ili kriku u Ischiji, kraj Sorenta, na Koruli ili u La Val- letti; o flori i fauni u morskim i kopnenim spiljama; o zmija- ma, zmijarima i lijeenju otrovom; o kaminima, fumarima i di-

movima uope. Biljeim samo ono to sam sluao vie puta, du mediteranske obale, ponekad u malim otarijama u luci ili u predgrau, u Katelima kraj Splita, u Fos-sur-Mer neda- leko od Marseillea, na Ramblama u Barceloni, na sukovima u Malagi, Haifi, Sfaksu, Smirni i Solunu. Ovdje je prepisan samo dio iz nekoliko biljenica koje su nosile naslov: Mediteran. Neke su od tih teza ili hipoteza (ne znam kako bi ih tono trebalo nazvati) iznijete kao pitanja, neke kao odgovori. Zato 37 toliko stanovnika obala okree lea moru? Je li sjeverna gra- nica Mediterana crta do koje idu Sefardi? Zato oni ne idu da- lje od mediteranskih granica? to je islam dao Arapima, a to im je oduzeo, to su prije njega imali i to im je od toga osta- lo? Jesu li Mleani potomci slavenskoga plemena sa srednje Visle? Na kojim se grkim otocima pod njihovom vlau pisalo talijanski, a na kojima, unato svemu, grki? Jesu li tamnice na Patmosu i Samosu bile gore od ostalih na helenskim arhi- pelazima? Kakve su razlike izmeu geta u Mlecima, Splitu ili Dubrovniku? Je li se otok Suak s golemim naslagama pijeska odvojio od ua Poa te plovio vie od osamdeset nautikih mi- lja prema jugu? Ili je neka podzemna rijeka dovukla i nataloi- la toliku piramidu na puini (dugo se vjerovalo da Istr os, ogranak Dunava, utjee s te strane i stare su ga karte tu upisi- vale)? Ili su pak vjetrovi prenijeli taj pjeani plat od Sahare do Jadrana? (Pitanje otoka Suska - Talijani ga zovu Sansego - znanost jo nije rijeila.) Dolaze li imena dvaju otoka Sra- kana, Velike i Male, od rijei Sarakeni, i jesu li Arapi doli ak dotud u Kvarner? Kako su nastali putovi ovaca uzdu 38 panjolske: canadas, cordeles, veredas? U kakvoj je vezi pamenje tih putova s morem? Jesu li spaghetti doista porije- klom iz Kine, kakvi su tamo bili i tko ih je prenio na Apenine? Gdje su sve bila gusarska gnijezda na Jadranu? Na kojem se mjestu nalazio grad po imenu Drijeva, na uu Neretve? Gdje su sve gusari gradili brodove i ime su ih opremali? Tko je osnovao stari puki teatar na otoku Hvaru i kakav se reperto- ar u njemu izvodio? to su kapetani iz Boke Kotorske, napose oni iz Perasta, dali mornarici carske Rusije? Je li tursko car- stvo propalo zbog toga to nije bilo dovoljno okrenuto moru? Spasie li od njega Juni Slaveni i Grci civilizaciju Evrope? Kakvi su sve sporovi dijelili Monaco i Niu i, u samoj Nici, njezin provansalski i francuski dio ili pak francusko-provan- salski i onaj talijanski? Zato je Ile de France bio tako okru- tan prema Jugu Francuske? Neka se od tih pitanja proiruju ili im se dodaju nova: zato su ene tako teko odjevene u to- plim krajevima, u zakopanim haljinama stroga kroja, jedno- linih boja, s pokritim kosama i dijelovima lica, ovdje mara-

mom ili adorom, ondje sitno spletenim kosama? Zato mu- karci negdje pokrivaju ne samo glavu nego i elo, ak i plea, kapom, klobukom ili kefijom, dok drugdje, u istom podne- blju, izlau suncu ili vjetru i elo, i glavu, i itava plea? Da li su oni koji vjeruju u Boga i mole mu se vie odijeljeni jedni od drugih svojim vjerama i molitvama nego oni koji ne vjeruju i ne mole se? Kako Mediteranci gledaju na druga mora i obale? (To me pitanje izazivalo vie od drugih: u ovoj kronici najvie govorim o Jadranu i moda uopavam stvari koje se samo nje- ga tiu.) Tetoviraju li se pomorci na svim morima i obalama? Zato su rugalice i podrugljivci u primorskim gradovima tako okrutni i nemilosrdni? Jesu li okrutniji i nemilosrdniji nego drugdje? Ima li prirodnih bisera na naem moru i zato ih ne moe biti? Smije li, napokon, onaj tko nije omirisao tivu na brodu, neisprane bave u konobi, ueglo maslinovo ulje, ka- tran po kveru, prijesnu pokvarenu ribu u portu i jo neke ta- kve vonjeve, govoriti o Mediteranu? Pisati o njemu? Ni jedno od tih pitanja nije izmiljeno. Ona se ne mogu razvrstati kao druga. Oni koji ih postavljaju sami su se podijelili. Promatrao sam ih u raznim prigodama: sluili su se figurama, pomagali gestama - prstima, licem, laktom, itd. - o kojima u glosari- ma Mediterana nema spomena. 39 Mediteranske se psovke razlikuju od onih na kontinentu. U nekim se jezicima izriu ili izvikuju uz pomo kopulativnog glagola, bludne radnje s bogovima, svecima ili srodnicima: tako psuju, na primjer, Novogrci, Turci, Juni Slaveni, Alban- ci i jo neki. Drugdje se, bez takvog pomonog glagola, bogovi, sveci ili srodnici obaju spolova dovode u vezu sa ivotinjama kao to su pas ili prasac (osobito prasica), jarac, magarac ili kuja: takav je obiaj proiren u Italiji, panjolskoj, u Katalo- niji, Provansi i jo nekim katolikim civilizacijama te poznaje vei broj inaica. I u jednoj i u drugoj kategoriji istiu se pro- kreativni organi i njihove funkcije te stanoviti pridjevi, skato- loki, koprolalini ili pak sakramentalni. Junjaki zanos unosi, kako u lake puke betime tako i u blasfemije dostoj- ne pakla, manji ili vei dio tijela, ponekad cijelo, pokazujui ga ili nudei. Latinski digitus impudicus ili grki katapygon predstavljaju u tom pogledu neku vrstu deminutiva. Uvjerenje ili, bolje rei, osjeaj daje mediteranski svod providniji i otvo- reniji nego onaj u drugim podnebljima (stari su zvjezdoznanci takav stav podrali, a i neki su mu geografi bili skloni) prido- nijeli su, moda, da izraz psovaa postane jo izravniji i nepo- sredniji. Sveto pismo i stari zakonici predviali su stroge ka- zne za grijehe i prijestupe te vrste. Poboni su idovi derali sa sebe dijelove odjee u prisutnosti onih koji hule na Boga. Arapske nam psovke nisu poznate, ali pretpostavljamo da ih ima i da nisu blae od naih. (Arapi, ini se, kriju psovke od

krana, kao i ene, ali ih ne uspijevaju uvijek sakriti.) Za vri- jeme pasjih vruina, kad pusu topli vjetrovi koji pomuuju duh i iscrpljuju tijelo, kad samo more ne zna to bi sa sobom, neke rijei postaju teke, estoke, neodmjerene: oni koji ih izuste kasnije se kaju. Za psovae ispataju i iskupljuju njiho- ve grijehe veliki muenici, pustinjaci, dervii, kojih je, po bo- joj odredbi, na Mediteranu bilo vie nego igdje. Mjere i utezi nisu isti na svim obalama, na mediteranskim se moda vie razlikuju nego na drugim. Od razdoblja do raz- doblja mijenjale su se ili prilagoavale, prema prilikama ili pogodnostima. Nadlenost nad njima dijelile su vjera i trgovi- na, zakon i znanost. Statuti mediteranskih gradova propisivali su obrasce mjerenja i vaganja kao i kazne za one koji ih se nisu pridravali. Mjere i utezi u izravnoj su vezi s poretkom i napretkom, s vlau i dravom. To su shvatili najumniji vlada- ri, oni iji su profili najdue ostali na odmjerenim kovanica- 40 ma, bakrenim, srebrnim ili zlatnim. Numizmatika je povezana s mjerama. Kovani je novac bio manji ili vei uteg. Uzreicu da nije sve u novcu skovao je siromaniji puk Mediterana, sebi za utjehu. Izmjene mjera i utega ostavljale su tragove u povijesti, koji su i danas vidljivi. Biblijske mjere napustili su ve stari kra- ni. Rim nije prihvatio mnoge od onih iz Grke, koja mu je bila uzorom. Venecija je koristila i grke, i rimske, i vlastite. Turci su sve mjerili svojim arinom. Arapi su uveli drukije mjere od onih koje su poznavali afriki narodi u njihovu zaleu. U panjolskoj je vladalo tradicionalno rivalstvo, nakon to je Reconquista potisnula Arape i izgnala idove jednako kao i prije toga: ponekad su se vie razlikovale mjere Majorke i Mi- norke nego one koje su bile na snazi u Napulju ili Palermu, Marseilleu ili Avignonu. Slaveni su u doticaju s mediteran- skim obiajima napustili svoje poganske mjere zadravajui utege. U Italiji je teko bilo nai dva samostalna grada s jedna- kim nainom mjerenja, ak i u istoj pokrajini. (Ne treba se u- diti to otoani poput Britanaca nee lako prihvatiti medite- ranske sisteme: metar i kilometar, gram i kilogram i si.) O vremenima u kojima su na trgovima i trnicama postojala mje- sta za provjeru mjera i utega, s badarima, kantarima, tezulja- ma, izdubljenjima u kamenu za odgovarajue zapremine ulja, soli ili ita, govori se kao o nepovratnoj prolosti. O krajevima gdje se jo potuju puka mjerenja, naravna i priblina, kao to je mijeh vina ili ulja, tovar drva, aka soli, oka brana, zera papra, skrupul potenja i tome slino, pria se kao o sretnim otocima. Tamo gdje su utezi manje ili vie slini, i uprave su zajednike. Veze govora i mjera (utega) ne mogu se objasniti odnosima kopna i mora. Na mediteranskim trnicama, napose po ribarnicama,

mjerilo se i vagalo na razne naine. Prostor koji im je namije- njen moe se usporediti s onim to ga zauzimaju glavne usta- nove: vijenice ili tvrave, hramovi ili groblja. Politika i trgovi- na suoavaju se na gradskom trgu: udruuju se ili sukobljava- ju. Tako je bilo na grkoj agori i rimskom forumu. Malo je vla- dara uspjelo osloboditi trg od trgovine, premjestiti politiki skup s trnice. U starom Egiptu, ena je ila na trnicu u pratnji mua. Atenjani su smatrali daje to muki posao. Mu- draci su savjetovali mladima da ne idu tamo gdje zalaze blud- nice. U Rimu su (prije dekadencije) samo robinje slobodno odlazile na takva mjesta. U islamskim su zemljama supruge i 41 djevojke na njima pokrivale lice vie nego drugdje. Ravnoprav- nost spolova na trnici teko je postignuta na Mediteranu. Opise starih trnica dugujemo kroniarima: oni biljee ka- kav je bio njihov poloaj u gradu i kako su bile graene. Na posebnim tezgama, po Levantu, prodavali su se aromati: mir- ha i kinamom, tamjan, ladanum i kasija. Ta su mjesta irila oko sebe jak i postojan miris: mnogi su vjerovali da nikad nee prestati mirisati. Ponegdje uz more ini se kao da jo uvijek nisu ni prestala. Aromati su koriteni u zainima, r- tvenim obredima, tjelesnoj ljubavi. Zahvaljujui moda najvie njima, trnice su procvale prije na Istoku nego na Zapadu. Bazar je porijeklom iz Perzije, arija je takoer perzijska ri- je*. Suk nam dolazi iz semitskih dijalekata. Arapi su ga proi- rili u zemlje koje su zauzeli. panjolci i Portugalci su ga usvo- jili i prenijeli preko oceana. Putovi trnica podudaraju se s putovima vjere. Tamo gdje se razilaze, nastajali su sukobi. Na trnicama Mediterana prodaja je katkad manje vana od trgo- vine, sama trgovina od strasti da se trguje: zato se na njima toliko govori, na dijalektima primorja i zalea. 42 S trnicama se obino povezuju solane. Grad, luka ili otok morali su imati vlastitu solanu da bi bili nezavisni: u trgova- nju s unutranjou sol se najlake mijenjala za ito ili meso, s ratarima ili stoarima. Zalihu soli drali su putnici u pre- gratku torbe, obitelji u vrei, opine u spremitu. Za duge plovidbe valjalo je osoliti namirnice da se zatite od kvara. Mudraci su svjetovali da se bijela sol uva za crne dane: sol je postala znamenom mudrosti. Zakonodavci su brinuli o njezi- noj istoi i raspodjeli. Vjere su traile da se tuje i da se njo- me blagosilje. Medicina ju je propisivala u lijeku. Prijatelju se nudila s kruhom, dumaninu sasipala u oi. Pjesnici su pjeva- li o svetoj i boanskoj soli. Ponekad su, u posebnim nadahnu- ima, cijelo more nazivali njezinim imenom: laa plovi solju, Mediteranom. Solane slie jedne drugima na svim stranama naega

mora: na Parosu, Pagu, Salini (nazvanoj tako, u Liparskom otoju, po svojoj solani), na mnogim drugim otocima, Malti na primjer (vitezovi Maltekoga reda dugo su drali monopol nad solju), na Ibizi koja je zvana otokom soli, u arhipelagu Ker- kennaha, u zaljevima Alicantea i Tarragone, Izmira, Svete Eu- femije, Salerna (puka etimologija povezuje i to ime sa solju), u Libiji i Siriji, na bugarskoj i albanskoj strani Balkana, u Baru i Ulcinju, na poluotocima kao to su Istra (Seovje i Pi- ran u Slovenskom primorju) ili Peljeac uza zidine staroga Stona. Vrijedi zastati pred prizorom koji pruaju solane. Nji- hova je gradnja arhaina i jednostavna: prostor na obali gdje more lako ulazi i gdje ostaje mirno, ograen nasipima i brana- ma, ispresijecan odvodima i dovodima koji zajedno tvore po- lje, obine alatke kao to su grablje bez zubaca, vjedro, crpka, ispolac, lopata, cerada, vrea, kariola, drvene sandale. Energi- ja dolazi od sunca, u radu pomae vjetar, sirovina je samo more. Solare usporeuju i s mornarima i s ratarima. Oni su i jedno i drugo. Gledaju kakvo je vrijeme i koji je vjetar na moru. Rade od jedne etve do druge. Sami govore o etvama ili berbama kao da su posrijedi ito ili loza: i u tome se moda oituje veza soli s kruhom ili vinom. Znaju iz iskustva kad treba poeti i stati, koliko urod mora ostati na suncu da ne ponese previe vlage, kako e ga zakloniti i kamo pohraniti. Solari obino ute dok rade: malo znamo o njihovu govoru. Posao im je izloen nepogodama. Stradaju im stopala, dlano- vi, ponekad oi. Trae zatitu: pokrovitelj im je sveti Bartol, 43 za blagdan su izabrali dan njegova roenja, 24. kolovoza, po- slije Velike Gospe. Uljarski su alati, kao i solarski, skromni i obini: tijesak koji se naziva raznim imenima (prea, trokuo, trokul, turanj, muljaa), maslinski mlin i mlinski kamen u njemu, cjedila gu- a i rjea, manji i vei lijevci, sudovi u koje se ulje, kao i vino, vie puta pretae, zemljani, drveni ili stakleni, ostave za te sudove, koje moraju biti svjee i zaklonjene. Ima jo kraje- va u kojima magarci (osli, tovari) okreu rvanj u mlinu: mogli smo ih donedavno vidjeti u Maroku i Tunisu, na obalama Male Azije i u dijelovima Evrope, napose na otocima koji su vjerni prolosti kao Kreta i Rodos, Sardinija, Debra, Alboran, Lampedusa u Pelagijskom otoju, Sipan u Elafitskom. Masli- na se melje poput ita: ulje i brano, mrs i kruh na Meditera- nu su jedno. Proizvodnja ulja nije samo zanat: ona je i predanje. Masli- na nije samo plod: ona je i svetinja. Mnoge su knjige govorile o tome to je znaila granica u kljunu golubice koja je navije- stila kraj potopa ili molitva koja je izmoljena u Gethseman- skom masliniku, stablo maslinovo u Eleuzinskoj dolini ili na vrhu Sinajske gore. Vjere su uvele ulje u obrede, u posljednju

pomast na kraju ivota i nadu u vjeni ivot. Ono je sjalo u svjetlu menore i u aleksandrijskom svjetioniku. Njime se lije- ilo tijelo i uljepavalo lice, trljale miice atleta i gladila bedra hetera. Prevozilo se s jedne obale na drugu u amforama, ara- ma i barilima, u malim barkama i velikim galijama. S obale se prenosilo u zalee na sve naine: u mijehu ili osuenoj tikvi. Mnogo je brige potrebno da se sauva plod masline. Moio se, kao i smokva, u moru da ostane zdrav i ne istrune. Veliko je umijee, kao i u vinarstvu, odvojiti talog od istoga ulja, sau- vati istou od patvorine. Sama cjedila nisu dovoljna za takav pothvat. elja da se dobije proiena tvar granii s pothva- tom alkemiara, koji su se na ovim obalama pojavili. Ulje se dobiva i od lana, ricina i bajama, od mirte i palme, timijana i anelike, od raznih ivotinja, riba i plodova, ali je ono od ma- sline bilo i ostalo najvanije. Gledajui gdje raste maslinovo stablo pitamo se otkud u suhoj i posnoj zemlji takav gust i mastan sok: dolazi li samo iz zemlje, ne tvori li ga moda i more. Teko je povjerovati onima koji tvrde da je maslina u davna vremena odnekud prenijeta na Mediteran, kao i smokva i loza, da nije ovdje oduvijek. 44 Mnogo je jo mediteranskih zanata koji se pamte, premda iezavaju: kamenotesari i klesari, bez kojih ne bi bilo velikih gradnji, graditelji kula, tvrava i zidina koje su branile samo- stalnost, akvedukta koji su napajali edne, ploari, vapnari, cementari. O vinogradarstvu i onima koji se vinom bave pisalo se esto, ponekad razdragano. Zasluuju spomena i oni koji pripremaju modru galicu ili sumporov rastvor u neobinim bakrenim posudama, kao i njihova sklonita, prekrita ploa- ma u vinogradu ili na polju, nalik na oltare. Pretpostavlja se da je prvi trs posaen na otoku Kreti i da se tamo najprije ula ekumenska rije oinos. To nije mogue dokazati: loza je starija od povijesti Mediterana. Ne elim izostaviti ni bavare, koji uinie tolike usluge moreplovcima u samoi, kunji ili pogibelji (pravljenje barila ili bave moe se usporediti s gradnjom barke ili broda). Mno- ge radinosti more dijeli s kopnom, primorje sa zaleem, tako da ih nije mogue odvajati: gradnju cesta i luka na primjer, tkanje sukna i jedara, pletenje prua i mrea, izradu nakita od stakla i koralja ili uresa koji slie plodovima kopna i mora. Mnogo je razloga da se zadrimo u radionicama brodara, kala- fata, uara, mreara ili spuvara, da se podsjetimo na poslove i dane, obrede i obiaje bez kojih nije mogue upoznati Medi- teran: ono to je bio ili to jest. Na mediteranske su obale silazili narodi s kontinenta, iz zalea kojem je more bilo strano. Stjecali su pomorsko isku- stvo, preuzimali ga od onih koje su zatekli, predavali onima koji su ih naslijedili. Svatko je od nekoga uio ili pak sebe

smatrao uiteljem drugih: takav se odnos dugo zadrao. Zana- ti koji su povezani s morem i pomorstvom (napose oni koji se tiu brodogradnje), alati kojima su se sluili majstori od tih zanata, sliili su jedni drugima na svim mediteranskim obala- ma. Nazive i oblike brodova, njihova porijekla i sposobnosti opisale su velike knjige, stare i nove, s kojima se ne kanimo niti moemo mjeriti. Povijest je upamtila manje brodogradite- lja nego graditelja. Ostala su, meutim, znamenja koja su sama po sebi povijest: od prvih monoksila, birema i trirema, nava i galija raznih vrsta, na vesla i na jedra, do brodova na paru i motore od kojih poinje nova povijest; to su barke od akacije ili sikomore, od papirusa takoer (papirus je, vjerojat- no, jedna od prvih veza izmeu plovidbe i pisma), naini na koje se savijao tvrdi libanonski cedar, tesao hrast, esvina ili 45 brijest za kolumbu, ari iz hladnijih krajeva, bukva, borovina ili murva za madire i korbu, empres za jarbole i katarke, ja- sen ili javor za vesla. Uzorci koje nalazimo u pomorskim mu- zejima, u najskromnijima kao i u najveima, podsjeaju na to kako su se odabir ala stabla i odreivalo vrijeme kad ih je naj- bolje posjei ("izmeu dviju Gospi", govorilo se u Dalmaciji, one od Karmele i Vele Gospe u ljeto, ili pak "usrid zime", kad je u stablu najmanje soka), koliko se dugo morao moiti tru- pac u moru, "kiati" ga i po koju godinu, potom suiti na sun- cu, premazivati uljem ili petroljem, napokon rasjei u grede i istesati u daske, "paliti" daske da postanu savitljive i da se napnu poput luka. Meu kalafatima ili uperaima (kako su se jo zvali brodograditelji) bilo je mnogo struka i zvanja: metri od krupne i sitne tesarije, poduzetnici i nadziratelji, egaturi i planjari, limari, kovai koji su esto dolazili iz unu- tranjosti (iz krajeva gdje je bilo vie kovine i veeg iskustva u njezinoj obradi), tkai jedara i cerada, uari, pituri, pegulari. ak i na manjim kverima, kakve smo jo donedavno mogli vi- djeti po Grkoj, na jugu Italije, u raznim mjestima od Antibe- sa do Algecirasa i Cadiza, od Maroka do Bejruta, bilo je na de- setke alata kojima se vie ne zna ni imena. Revni su jeziko- slovci zabiljeili u Dalmaciji mnogo naziva, od kojih neke pre- nosim ne bismo li ih moda spasili od zaborava: ega, egun, araman, planja s dubljim i pliim rezom, gojba, rebatur, tra- pan, lime, raspe i rakete, karpeli ili lita, ae, aete i auni, mlati, mace i macole, kantiri, kavaleti, tajaferi, brokve raznih veliina, ue i ire tesle, pinjeli, skouri, kvari za mjerenje i livele za poravnavanje, mnogobrojna pomagala kojima su kala- fatali kimente, zalijevali ih vrelim katranom ili paklinom (koja se jo zvala pakal ili pegula). Po katranu i njegovu vonju najlake je bilo ustanoviti gdje se nalazi kver i kakav je. Katran se pravio od stare jele ili bora, posjeenih kad su ve iscrpljeni te iz njih vie ne curi,

pri zarezu, terpentinska tekuina. Njihovo se truplo dugo iskuhavalo ili peklo da bi na kraju ostalo malo guste i tamne tvari. I taj je ostatak kasnije proiavan da se iz njega odstra- ni trunje. Ne moe se zamisliti gradnja obine barke bez ka- trana (mislim stalno na biljni katran, onaj mineralni slui gra- diteljima putova). Katran spreava da drvene daske po vruini i vlazi ne uzavru poput vina, zatvara upljine i zaustavlja tru- le. Njime se presvlai uad, naroito ona najdeblja, i mau 46 bave. Dodaje mu se ponekad loj ili vosak, da se ublai. Lako se stvrdne, pa ga valja rastapati. Omeka se na vatri te se za- jedno sa smotuljcima stupe udijeva meu oplate i rebra trupa poput lijeka. Daje jak i vonjav plamen kad se topi, ostavlja suh i lagan ugljen kad sagori. Katranom su na nekim morima lijeili kou i kostobolju, a bogme i stanovite bolesti to su ih mornari dobivali po mediteranskim lukama. I konoplja zahtijeva obradu. I ona se, kao i drvena grada, moi ili podgrij ava kako bi joj se stabljika oslobodila smole i mrsa, cijedi se i sui na suncu kao sol, zatim je treba trti i tui kao spuvu, eljati da joj se vlati oiste i uglade kako bi se, napokon, splela u pletenice za uad ili utkala u jedra. Ono to se od nje ne da raeljati u pramenove i vlati, ostaje kao gruba i bezoblina stupa. Konoplja se obino ispirala u slat- koj vodi, da ne zatruje ribu: u njezinoj stabljici ima ulja i opojnih tvari, poznatih od davnina (historik staroga vijeka vi- dio je kraj Euksinskog mora Skite opijene konopljom). Primi- jeeno je kako se mornari ponekad prislanjaju uz uad i dugo 47 ih miriu, reklo bi se da je sru, matajui vjerojatno o po- vratku. U Pijemontu je rasla najbolja konoplja na Apeninu, koja se najvie traila na sjevernoj mediteranskoj strani. Ona egipatska, nalik na trsku, bila je cijenjena na junim obalama. Na Jadranu je poznata istarska. Konoplja inae raste i u hlad- nijim krajevima, ali je tamo drukija. Zamjenjivale su je niti agave ili aloja, ali je nisu istisnule: nisu dopustili mediteran- ski mornari. Ako se ijedno pomagalo moe smatrati simbolinim, to su mree. Oblici mrea ne ovise samo o skromnosti ili pretjera- nosti naih elja, nego i o ribi koja se u njih lovi, o brodu ili barci s kojih se bacaju i na koje se izvlae, o lovu danju ili nou, na otvorenom moru ili uza alo, na dubini ili u pliaku, po dnu ili na povrini: sve to odreuje i vrstu pletiva, i teg mree (tzv. mahu ili napu), i debljinu gornjih i donjih konopa (zvanih lime), i veliinu plovaka od pluta (koji se zajedno zovu plutnja), i teinu olova na donjem kraju (olovnju), i opseg vre- e (seke) po sredini, i raspon krila na stranama, i sve ostalo. Sprave s pomou kojih su se mree plele bile su iste na svim

obalama: igla od jaka drveta (jasenova, recimo), u novije doba od bakra ili drugog metala, sovjelo takoer drveno ili metalno (zvano modul, muzel ili kalup), kojim se odreuje mjera sva- kog oka, perorez ili kare kojima se presijecaju niti. Trebalo je mnogo spretnosti u premetanju niti oko prsta - prst je e- sto zamjenjivao sovjelo - kako bi se na kraju svakog oka na- inila petlja u koju e se zapetljati riba. Zato je toliko naziva za mree, ponekad i za jednu jedinu, u istom portu i moru. Razlikujemo mree to se diu na provu vitlom od onih to se izvlae na ruke (od kojih stradaju dlanovi, ramena, kria). I jedne i druge valjalo je pripremiti, suiti, krpati. One su se tangale i mastile u tekuini s liem i korom od smre, tama- risa ili bora, s borovim iglicama ili baburama. Kad ih s uzbu- enjem diemo sa dna, ne mislimo na golemi posao oko njiho- va ispiranja nakon lova (da se s njih odstrane krljuti, mulj, vlasulje) ili pak na njihovo suenje po steralima, ha polaganje u sanduke kako misi, dok se ne rabe, ne bi izgrizli oka. Tko zna zato se obino zaboravljaju mree razapete na samom brodu (ispod jarbola, oko koeva i kosnika), kojih je svrha da spaavaju mornare od pada, za vrijeme nevremena, kad se us- pinju po katarkama kako bi doveli u red jedra i njihove krize, usprkos vjetru i vrtoglavici. U mreama je ostao dio povijesti Mediterana. 48 Lov se mreom dopunjuje lovom na udicu ili uz pomo pa- langara (parangala), ostiju, vra i drugog pribora. Treba nai i odgovarajuu eku (jeku, mamac, meku, pastelu, varalicu ili si.). Izbor eke posebno je umijee: valja ga uskladiti s vrsta- ma pohlepe ili prodrljivosti, i samih riba i onih koji ih love. To je umijee dovedeno do savrenstva na nekim starim oba- lama. Sve obale Mediterana nisu jednako stare. Pletenje konopa ne moe se odvojiti od vezivanja uzlova. I ta je vjetina poznata od davnina: vano je da se svaki uzao (grop ili vor) moe odrijeiti onako kao to je svezan ili neka- ko drukije. Postoji mnogo praktinih uputa u vezi s tim i oskudno teorijsko znanje o tome. Na nekim su molima ene pomoraca i ribara vezivale uzlove tako da ih vie nitko nije mogao razvezati, ni na moru ni na kraju (o tome su ispriane prie, na svim mediteranskim jezicima). Pouni su i nazivi po- jedinih uzlova: ribarski, mornarski, monaki, onaj na muki i onaj na enski nain, s mekim ili tvrdim okom, s fiorentin- skim i holandskim vezom (svaka obala ima i pokoju vlastitu podvrstu); po obliku vezanja razlikuju se osmica, pletenica, kita, tip, zbir, turban, kruna i dr. Dobro je podsjetiti i na to da se vorovima na uetu mjerila brzina broda i da se po nji- ma i danas naziva ta mjera. ini se da je najjednostavniji i najodluniji od svih takozvani mrtvi uzao ili vor. Prema pu- koj etimologiji jedan je grop, na istonoj jadranskoj obali,

prozvan grobom: "vezati uzao na grob". Na Korzici, u gradu Calviju, uputili su me na uara koji se posvetio uzlovima i o njima znao vie od ikoga drugog: kako se koji vee, emu slu- i, odakle je. Od njega sam nauio sve to znam o tome: dio sam toga i ovdje prenio. Mjesni podrugljivci, kakvih ima na svim obalama Mediterana, nadjenuli su mu nadimak Turiddu, zbog kojeg je trpio i koji ga je navodio da se jo vie preda svome djelu. Za stabilnost broda jamili su balastari, koji su dolazili na kraju posla: mjesto balasta (savure ili sovrnje, kako se jo zove) za vrijeme plovidbe, prilike u kojima ga se moe poveati ili pomaknuti, kad se mora smanjiti ili posve odba- citi, iskustva su koja se najtee stjecalo. Posebnu ulogu igrali su izraivai pulena, koji su stizali tko zna otkud i radili samo taj posao: figure na pramcu ili krmi (nemani, zmajeve, svece, sirene, velikae ili njihove grbove), koje negdje zovu i maskaronima ili bestionima, koje su na otoku Hvaru nazivali 49 "zviri". Spominjem ih kao amajliju: za velika nevremena mor- nari su ih prekrivali jedrom ili ceradom da ih zatite od valo- va i vjetra. Gusari ih nisu otkrivali ni svojim progoniteljima niti rtvama. (Tu se brodogradnja preplee s priama o bro- dovima, to je teko izbjei.) Na otoku Brau, u mjestu kri- pu, uva se pulena s polake "Buon Viandante", koja je poto- nula pod zagonetnim okolnostima (sve ostalo propalo je osim te pulene). Trogirska galija "La Donna" s ljepoticom na pramcu prola je, u bici kod Lepanta, izmeu turskog bro- dovlja, sablanj avaj ui preivjele: nestala je nedavno iz muze- ja u Trogiru, neki govore da je oteta, a ne ukradena. Takvih je pria bilo mnogo na Mediteranu: iezavaju kao jezici na kojima su s