Transcript
Page 1: Krivicno procesno pravo

Mjere za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka

Vrste mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka

Mjere koje se mogu poduzeti prema osumnjičenom, odnosno optuženom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, mjere zabrane, jamstvo i pritvor.

Načela u određivanju mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka

1. Legalitet;

2. Srazmjernost;

3. Supsidijarnost;

4. Sudski nadzor.

Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primjeniti, nadležni organ pridržavat će se uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

Ove mjere ukinut će se i po službenoj dužnosti odmah kad prestanu razlozi koji su ih izazvali, odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uvjeti.

Poziv

Prisutnost osumnjičenog, odnosno optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem.

Poziv je u pismenom obliku, izuzetno u usmenom, naredba koju je izdao tužilac (do podizanja optužnice) ili sud (nakon podizanja optužnice, kojom se osumnjičenom, odnosno optuženom naređuje da se zbog poduzimanja određene procesne radnje, odazove na poziv i dođe u određeno vrijeme na određeno mjesto.

Osumnjičeni, odnosno optuženi je dužan da se odazove na uredan poziv. Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima.

Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi prvi put poziva, poučit će se u pozivu da ima pravo da uzme branitelja i da branitelj može prisustvovati njegovom ispitivanju.

. Dovođenje

Dovođenje je naredba za lišenje slobode, ali ne i naredba za zatvaranje.

Page 2: Krivicno procesno pravo

Naredbu da se optuženi dovede može izdati Sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva.

Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu može izdati i Tužitelj ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe a svoj izostanak ne opravda.

Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.

Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu osumnjičenom, odnosno optuženom i poziva ga da pođe s njom. Ako osumnjičeni, odnosno optuženi to odbije, dovest će ga prinudno.

Mjere zabrane

a) Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja

Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo, Sud može, obrazloženim rješenjem, zabraniti osumnjičenom ili optuženom da napusti boravište.

U pomenutim okolnostima Sud takođe može, bilo kao dodatnu mjeru uz zabranu napuštanja boravišta bilo kao zasebnu mjeru, narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine (zabrana putovanja).

Ostale mjere zabrane

Kada okolnosti slučaja na to ukazuju, Sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:

1. zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti,

2. zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja,

3. zabranu sastajanja s određenim osobama,

4. naredbu da se povremeno javlja određenom državnom organu, i privremeno oduzimanje vozačke dozvole.

Ostale mjere zabrane mogu biti izrečene uz zabranu napuštanja boravišta kao i uz zabranu putovanja ili kao zasebne mjere.

Jamstvo

Optuženi kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor već određen samo zbog bojazni da će pobjeći, može se ostaviti na slobodi, odnosno može se pustiti na slobodu ako on osobno ili ko drugi za njega pruži jamstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći, a sam optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu krivičnog djela, osobne i obiteljske prilike optuženog i imovno stanje osobe koja daje jamstvo.

Page 3: Krivicno procesno pravo

Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra osobe koja daje jamstvo (stvarno jamstvo) ili u osobnoj obavezi jednog ili više građana da će u slučaju bjekstva optuženog platiti utvrđeni iznos jamstva (lično jamstvo).

Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju, porijeklu imovine, vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.

Ako optuženi pobjegne, rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budžeta Bosne i Hercegovine.

Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor ako na uredan poziv ne dođe a izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.

U navedenom slučaju jamstvo se ukida. Položeni novčani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida. Na isti način se postupa i kad se krivični postupak pravomoćno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom.

Pritvor

Definicija - Pritvor kao preventivno lišenje slobode predstavlja prinudno zadržavanje osumnjičenog, odnosno optuženog na određenom mjestu, koje je osigurano stražom ili drugom vrstom nadzora uz provođenje određenog režima izvršenja pritvora i postupanja s pritvorenicima.

Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim zakonom i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.

Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni ili optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnošću.

U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvoreni će odmah biti pušten na slobodu.

Zakonski razlozi za pritvor:

Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

a.ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna,

Page 4: Krivicno procesno pravo

d) u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

Pritvor određuje ili produžava rješenjem Sud na prijedlog tužioca, a nakon što Sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju da se pritvor određuje iz razloga što se osumnjičeni, odnosno optuženi krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva .

Trajanje pritvora u istrazi:

1. U istrazi pritvor može trajati najduže 1 mjesec od dana lišavanja slobode.

2. Poslije isteka ovog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na temelju rješenja o produženju pritvora. U tom smislu pritvor se može produžiti na obrazložen prijedlog tužioca za najviše 2 mjeseca.

3. . Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi vijeće Vrhovnog suda može na obrazloženi prijedlog tužioca pritvor produžiti za još najviše 3 mjeseca.

4. . Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri (3) mjeseca nakon produžetka pritvora od strane vijeća Vrhovnog suda. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po obrazloženom prijedlogu Tužioca za svako produženje, koji treba da sadrži izjavu kolegija Tužilaštva o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala. O žalbi protiv rješenja vijeća o produženju pritvora odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Ako se do isteka navednih rokova ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu.

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice

Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.

Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;

jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;

dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;

tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

Ako u navedenim periodima ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

Page 5: Krivicno procesno pravo

Određivanje pritvora nakon izricanja presude

Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, Sud će optuženom odrediti pritvor, odnosno pritvor će se produžiti ako postoje razlozi iz člana 132. stava 1. tačke a. c. i d. zakona, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinut će pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen.

Pritvor će se ukinuti ako je optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena osim iz razloga nenadležnosti Suda ili ako je oglašen krivim, a oslobođen od kazne ili je osuđen samo na novčanu kaznu ili je uvjetno osuđen ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao.

Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže još devet mjeseci.

Izuzetno, u složenim predmetima i iz važnih razloga Apelaciono vijeće može pritvor produžiti za još najviše šest mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačava ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

Ako u propisanim rokovima bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena odluka ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke.

Na zahtjev optuženog, koji se poslije izricanja kazne zatvora nalazi u pritvoru, sudija, odnosno predsjednik vijeća može optuženog rješenjem uputiti u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravomoćnosti presude.

Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne.

Optuženi koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravosnažna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najduže do isteka trajanja izrečene kazne.

I Pojam i vrste odluka u krivičnom postupku

Pojam sudske odluke

Sudska odluka je vrsta procesne radnje s izjavom volje procesnog tijela da se pravna pravila sadržana u apstraktnim normama, primijene na konkretno činjenično stanje, te da se tako na autoritativan način stvore određeni pravni učinci 1.

Vrste sudskih odluka

Prema kriteriju oblika, odluke se u krivičnom postupku dijele na:

1. Presude,

2. Rješenja i

3. Naredbe.

Prema kriteriju sadržaja dijele se na:

1. Meritorne (suštinske) i

Page 6: Krivicno procesno pravo

2. Formalne (procesne).

Prema kriteriju funkcije dijele se na:

1. Zaključne (odluke kojima se završava postupak u pojedinom stadiju ili u cjelini) i

2. Interimne (odluke kojima se rješava o pitanjima od prethodne važnosti za donošenje zaključne odluke).

II Pravomoćnost i izvršnost sudskih odluka u krivičnom postupku

Pravomoćnost – pojam i svrha

Pravomoćnost znači da odluka u postupku u kojem je donesena postaje neopozivom i neizmjenjivom, te ujedno sadrži zapovijed da se mora izvršiti.

b. Vrste pravomoćnosti

1. Formalna pravomoćnost; i

2. Materijalna pravomoćnost.

U pravnoj su teoriji poznate još i tzv. apsolutna i relativna, te potpuna i djelomična pravomoćnost.

. Izvršnost

Tri uvjeta:

1. Pravomoćnost;

2. Dostavljanje; i

3. Nepostojanje zakonskih smetnji za izvršenje.

Organizacija sudskog sistema u Bosni i Hercegovini

Sudska se funkcija ogleda u primjeni određenog sistema pravnih propisa na konkretne društvene odnose. Primjenjujući određeni sistem pravnih propisa na konkretne društvene odnose, sud raspravlja protivrječnosti u društvu i rješava sukob interesa kroz prizmu sudskih sporova.

Sudsku funkciju u krivičnom postupku na nivou BiH obavlja Sud BiH.

Sudsku funkciju u krivičnom postupku u FBiH obavljaju sudovi opće (ili redovne) nadležnosti i to:

1. Općinski sudovi;

2. Kantonalni sudovi i

Page 7: Krivicno procesno pravo

3. Vrhovni sud FBiH.

Sudsku funkciju u krivičnom postupku u RS obavljaju sudovi opće (ili redovne) nadležnosti i to:

1. Osnovni sudovi;

2. Okružni sudovi i

3. Vrhovni sud RS.

Sudsku funkciju u Brčko Distriktu BiH obavljaju:

1. Osnovni sud BD BiH i

2. Apelacioni sud BD BiH.

Načela u obavljanju sudske funkcije

1. Načelo sudske nezavisnosti i nepristranosti;

2. Načelo zakonitog suda;

3. Načelo zakonitosti;

4. Načelo izbornosti i razrješivosti sudija;

5. Načelo nespojivosti sudske funkcije sa drugim funkcijama;

6. Načelo zbornosti i

7. Načelo višestepenosti.

Vrste sudova

1. Redovni sudovi (sudovi opće nadležnosti i specijalni sudovi) i vanredni sudovi (stalni ili povremeni)

2. Pozivni, mješoviti i porotni;

3. Sudovi višeg i nižeg ranga;

4. Istražni i presudni, itd.

Pojam i vrste sudske nadležnosti

Nadležnost je zakonom propisano pravo i dužnost određenog suda da postupa u određenom krivičnom predmetu.

Sudska se nadležnost u krivičnim predmetima utvrđuje unaprijed zakonom (npr. zakonima o sudovima, ili zakonima o krivičnom postupku).

Page 8: Krivicno procesno pravo

Stvarna nadležnost (ratione materie)

Osnov za određivanje stvarne nadležnosti je priroda ili težina krivičnog djela, odnosno propisana kazna.

Mjesna nadležnost (ratione loci)

Mjesna nadležnost se određuje na temelju veze koja postoji između krivičnog djela i njegovog izvršioca i određenog mjesta.

Redovne mjesne nadležnosti:

1. Prema mjestu izvršenja krivičnog djela (forum delicti comissi);

2. Prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osumnjičenog odnosno optuženog (forum domicile);

3. Prema mjestu hvatanja, ili mjestu samoprijavljivanja počinitelja (forum deprehensionis).

Vanredne mjesne nadležnosti:

1. Nadležnost po odluci suda (forum ordinatum);

2. Delegirana nadležnost – nužna i važni razlozi (forum delegatum); i

3. Nadležnost po koneksitetu (forum connexitatis).

Funkcionalna nadležnost

Za određivanje ove nadležnosti je značajna podjela krivičnog postupka na stadije ili funkcije koje sudija ima u toku krivičnog postupka.

Lična nadležnost (ratione personae)

O ličnoj nadležnosti se govori onda kada svojstvo osumnjičenog, odnosno optuženog, ima utjecaja na određivanje nadležnosti.

Sukob nadležnosti

1. Pozitivan sukob nadležnosti i

2. Negativan sukob nadležnosti.

Sukob nadležnosti između sudova rješava neposredno viši sud.

Page 9: Krivicno procesno pravo

Izuzeće sudija

Izuzeće sudije predstavlja njegovo izuzimanje od suđenja ili vršenja drugih procesnih radnji u određenom krivičnom predmetu zbog postojanja razloga koji dovode u sumnju njegovu nepristranost i objektivnost.

Razlozi zbog kojih je moguće izuzeti od suđenja u konkretnom krivičnom postupku apstraktno sposobnog i zakonitog sudiju navedeni su po dva kriterija:

1. Tzv. relativna nesposobnost sudije za suđenje (iudex inhabilis) i

2. Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristranost (iudex suspectus).

Organizacija tužilaštva u Bosni i Hercegovini

Tužilaštvo BiH,

Tužilaštvo FBiH,

Tužilaštvo RS,

Kantonalna tužilaštva (FBiH),

Okružna tužilaštva (RS),

Tužilaštvo BD BiH.

Načela u radu tužilaštva

Načelo jedinstva tužilaštva,

Načelo ustavnosti i zakonitosti,

Načelo monokratskog uređenja,

Načelo hijerarhijskog uređenja,

Načelo devolucije,

Načelo supstitucije.

Prava i dužnosti tužioca u krivičnom postupku

Specifična pravna priroda tužilaštva i specifičan pravni položaj tužioca posljedica su okolnosti da je tužilac u krivičnom postupku s jedne strane stranka i s druge strane državni organ.

U ostvarivanju funkcije krivičnog gonjenja tužilac ima pravo i dužan je da

Page 10: Krivicno procesno pravo

odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

sprovede istragu u skladu sa zakonom,

daje imunitet u skladu s zakonom,

zahtijeva dostavljanje informacija od strane državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih osoba u Bosni i Hercegovini,

izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s zakonom,

naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od strane Suda u skladu s zakonom,

utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom,

naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od strane Suda u skladu s zakonom,

utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom,

predlaže izdavanje kaznenog naloga,

podiže i zastupa optužnicu pred sudom,

podnosi pravne lijekove,

obavlja i druge poslove određene zakonom.

I OŠTEĆENI

Oštećeni je osoba čije je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo.

Pojam oštećene osobe se može odnositi kako na fizičku, tako i na pravnu osobu.

Prava oštećenog u krivičnom postupku

Podnošenje prijave o izvršenom krivičnom djelu;

Pravo podnošenja prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva;

Pravo predlaganja provođenja postupka medijacije povodom istaknutog imovinskopravnog zahtjeva;

Page 11: Krivicno procesno pravo

Pravo da bude obaviješten o nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, kako bi ukoliko želi podnio pritužbu uredu tužioca u roku od osam dana;

Pravo da bude obaviješten o obustavi istrage kako bi ukoliko želi podnio pritužbu uredu tužioca u roku od osam dana;

Pravo da bude upoznat sa rezultatima pregovaranja o krivnji;

Pravo da prisustvije glavnom pretresu i dr.

Dužnosti oštećenog u krivičnom postupku

Ukoliko je pozvan kao svjedok na oštećenog se primjenjuju sva prava i dužnosti koje su vezane za položaj svjedoka u krivičnom postupku, osim ako zakonom nisu predviđena određena odstupanja;

Dužan je da dopusti da bude predmet dokazivanja ili pasivno dokazno sredstvo (npr. tjelesni pregled),

Dužan je da poštuje sud, red i procesnu disciplinu.

Imovinskopravni zahtjev

Uvjeti za isticanje imovinskopravnog zahtjeva:

1. Ukoliko je nastao izvršenjem krivičnog djela;

2. Ukoliko je ovlaštena osoba postavila prijedlog i

3. Ukoliko se time ne bi znatno odugovlačio postupak.

Imovinskopravni zahtjev se u krivičnom postupku može odnositi na:

1. Naknadu štete;

2. Povrat stvari;

3. Poništenje određenog pravnog posla.

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva podnosi se sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije.

Pojam krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava

1. Pojam krivičnog postupka

Učenje o pojmu krivičnog postupka oslanja se na definisanje krivičnog postupka kako sa aspekta krivičnoprocesnih radnji koje se preduzimaju u cilju rasvjetljavanja krivičnog djela i

Page 12: Krivicno procesno pravo

otkrivanja njegovog izvršioca, tako i polazeći od krivičnoprocesnih odnosa koji se razvijaju između krivičnoprocesnih subjekata.

Krivični postupak sa stajališta krivičnoprocesnih radnji

Skup krivičnoprocesnih radnji koje preduzimaju krivičnoprocesni subjekti (nadležni organi i osobe) u slučaju postojanja sumnje da je izvršeno krivično djelo kako bi se ostvario društveno prihvatljiv cilj reakcije na kriminalitet - predstavlja krivični postupak.

Krivični postupak sa stajališta krivično procesnih odnosa

Skup krivičnoprocesnih odnosa koji se razvijaju između krivičnoprocesnih subjekata u slučaju sumnje da je izvršeno krivično djelo kako bi se postigao društveno prihvatljiv cilj reakcije na kriminalitet – predstavlja krivični postupak.

Pojam krivičnog procesnog prava

Krivično procesno pravo je grana prava koja uređuje prava i dužnosti krivičnoprocesnih subjekata, vrste i oblik krivičnoprocesnih radnji koje se preduzimaju, kao i oblik krivičnoprocesnih odnosa u koje stupaju krivičnoprocesni subjekti kad preduzimaju krivičnoprocesne radnje.

Društveno prihvatljiv cilj krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava

Pomenuti se cilj ogleda u traženju odgovora na slijedeća pitanja:

1. Da li je u konkretnom slučaju počinjeno krivično djelo;

2. Da li je osoba prema kojoj je upravljen krivičnopravni zahtjev izvršila krivično djelo;

3. 3. Da li je kriva ili nije kriva za djelo koje joj se stavlja na teret; i

4. 4. Da li se u smislu materijalnog krivičnog prava mogu primijeniti krivičnopravne sankcije.

II Međunarodno pravo o pravima čovjeka i krivično procesno pravo

Za krivični postupak je vezano učenje o egzistenciji dvije poznate tendencije u njegovim okvirima: tendencije za osiguranjem efikasnosti krivičnog postupka u borbi protiv kriminaliteta ili da svaki poznati izvršilac krivičnog djela bude uhvaćen i kažnjen u skladu sa propisima iz materijalnog krivičnog prava i tendencije zaštite građana od neopravdanog krivičnog gonjenja i osude, odnosno da svaka osoba protiv koje se vodi krivični postupak raspolaže mogućnostima za odbranu.[1] Uvažavanje postojanja tendencija o efikasnom krivičnom postupku i zaštiti prava i sloboda čovjeka u krivičnom postupku znači priznanje njihovog uticaja na uređenje krivičnog postupka i, s tim u vezi, afirmaciju odnosno ograničavanje prava i sloboda čovjeka.

Page 13: Krivicno procesno pravo

Međunarodni i regionalni dokumenti od posebnog značaja za zaštitu ljudskih prava i sloboda u krivičnom postupku

Neki od međunarodnih i regionalnih dokumenata koji su od posebnog značaja

za zaštitu ljudskih prava i sloboda:

Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka (1948),

Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima (1966) sa dopunskim protokolima (1989),

Konvencija o pravima djeteta (1989),

Međunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije (1965),

Konvencija protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984),

Standardna minimalna pravila UN za postupanje sa osuđenicima (1955),

Standardna minimalna pravila UN za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima (1985),

Deklaracija o nezavisnosti pravosuđa (1989).

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) sa dodatnim protokolima, koja se često označava kao “najmanji zajednički imenitelj” zaštite prava čovjeka u Evropi, kao i praksa Evropskog suda za ljudska prava,

Evropska konvencija o spriječavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987),

Evropska zatvorska pravila (1987),

Evropska konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1995).

U pomenutim dokumentima se nalaze norme koje

se između ostalog odnose na:

pravo na tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo,

zabranu svakog oblika diskriminacije i mučenja,

uslove za lišenje slobode odnosno ograničenje prava na slobodu i sigurnost osobe,

pravo svakog čovjeka na pravično suđenje,

pretpostavku nevinosti,

Page 14: Krivicno procesno pravo

pravo na poštivanje privatnog života i zaštitu stana i prepiske,

pravo na korištenje pravnog sredstva protiv odluke državnog tijela,

zabranu ponovnog suđenja,

«najbolji interes djeteta» kao osnovno načelo u postupanju sa maloljetnicima i zaštitu prava maloljetnika,

prava osuđenih osoba i tretman osoba prema kojima se izvršavaju krivične sankcije,

pravo na rehabilitaciju i naknadu štete osobama koje su neosnovano osuđene i nezakonito lišene slobode i

nezavisnost i samostalnost sudske funkcije.

Krivično/kazneno pravo u širem smislu

Krivično pravo u širem smislu čine:

1. Krivično materijalno pravo - krivično pravo u užem smislu;

2. Krivično procesno pravo;

3. Pravo izvršenja krivičnih sankcija i

4. Organizacijsko krivično pravo.

Pojam materijalnog krivičnog prava

Pod pojmom krivičnog materijalnog prava podrazumijevaju se propisi kojima se određuju pojmovi krivičnih djela, zatim pojmovi kazni i drugih pravnih mjera koje se primjenjuju na počinitelje krivičnih djela, kao i načelne posebne pravne uvjete pod kojim se kazne i druge mjere primjenjuju na počinitelje krivičnih djela 1.

Pojam krivičnog procesnog prava

Sistem pravnih propisa koji uređuju (normiraju) oblik (način) izvođenja radnji od kojih se sastoji krivični postupak, odnosno oblik društvenih odnosa u kojima se te radnje odvijaju naziva se pravom krivičnog postupka odnosno krivičnim procesnim pravom. 2

Pojam prava izvršenja krivičnih/kaznenih sankcija

Pravo izvršenja krivičnih sankcija normira postupak izvršenja krivičnopravnih sankcija u smislu da uređuje aktivnosti određenih državnih organa kao i osoba kojima su izrečene krivičnopravne sankcije.

Page 15: Krivicno procesno pravo

Odnos krivičnog procesnog prava prema materijalnom krivičnom pravu.

Određen je time što krivično procesno pravo uređuje postupak primjene propisa materijalnog krivičnog prava na konkretne slučajeve.

Krivično procesno pravo i pravo izvršenja krivičnih sankcija.

“Primjena kazne odnosno druge zakonske mjere” u krivičnom postupku ne znači da se određena osoba u tom postupku i stvarno podvrgava izvršenju kazne. Stvarno izvršenje kazne potpada pod sistem normi koji se naziva pravo izvršenja krivičnih sankcija.

Krivični postupak i drugi kazneni postupci

Uobičajena podjela kažnjivih djela jeste na:

1. Krivična/kaznena djela;

2. Prekršaje; i

3. Disciplinske krivice.

Obzirom na navedenu podjelu kažnjivih djela razlikujemo:

1. Krivični/kazneni postupak;

2. Prekršajni postupak; i

3. Disciplinski postupak.

Sličnosti:

1. Procesna načela (načelo istine, javnosti i druga);

2. Dokazne radnje (npr. saslušavanje osoba);

3. Određene sankcije ( npr. novčana kazna) itd.

Razlike:

1. Nadležni organi odnosno tijela;

2. Stupanj pravne uređenosti.

Izvori krivičnog procesnog prava BiH i FbiH

Izvori krivičnog procesnog prava u materijalnom smislu su društveni odnosi u jednoj državi koji uvjetuju nastanak krivičnog procesnog prava, a formalni izvori krivičnog procesnog prava su oblici ili forme u kojima su sadržana pravila krivičnog procesnog prava kojima se pravno uređuju ti društveni odnosi.1

Page 16: Krivicno procesno pravo

Formalni izvori krivičnog procesnog prava mogu se promatrati kao:

1. unutrašnji i

2. međunarodni.

Unutrašnji izvori su zakonski propisi unutrašnjeg krivičnog procesnog prava i dijele se na:

a) osnovne (ZKP BiH, ZKP FBiH, Ustavni dokumenti...) i

b) dopunske (Zakon o Sudu BiH, Zakon o Tužilaštvu BiH...).

Međunarodni izvori krivičnog procesnog prava su multilateralni i bilateralni ugovori koje je ratificirala Bosna i Hercegovina.

Odredbe ZKP BiH o branitelju

Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branitelja u toku cijelog postupka.

Za branitelja se može uzeti advokat pod uvjetima koji su propisani Zakonom o Sudu Bosne i Hercegovine.

Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja, osumnjičenom, odnosno optuženom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branitelja uzeti njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj.

Branitelj mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.

Branitelj ne može biti oštećeni, bračni odnosno vanbračni drug oštećenog ili Tužitelja, niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena.

Branitelj koji je pozvan kao svjedok, ne može biti branitelj u tom predmetu.

Branitelj ne može biti osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili Tužitelj.

Prava i dužnosti branitelja u krivičnom postupku su ista bez obzira da li je u krivični postupak uključen na temelju punomoći ili rješenja suda.

Prava branitelja

Prije donošenja naredbe o provođenju istrage branitelj može prikupljati podatke o dokazima koji su u korist osobe protiv koje se očekuje pokretanje krivičnog postupka, kako bi u eventualnom krivičnom postupku mogao raspolagati dokazima koji su in favorem osumnjičenog.

U toku provođenja istrage branitelj ima pravo prisustvovati ispitivanju osumnjičenog.

Page 17: Krivicno procesno pravo

U postupku optuživanja branitelj ima pravo da prisustvuje izjašnjenju o krivnji, da izvrši uvid u sve spisei dokaze, predloži sudsko osiguranje dokaza i podnese prigovor(e) na optužnicu.

Na glavnom pretresu prisustvo branitelja je obavezno, kako kad se radi o postavljenom branitelju, tako i onda kada branilac nastupa na osnovu punomoći. Branitelj ima pravo poduzimati sve radnje koje su u korist optuženog ili služe zaštiti njegovih prava.

Pravo na direktno, unakrsno ili dodatno ispitivanje svjedoka ili vještaka;

Po završetku dokaznog postupka branilac ima pravo, kao i tužilac, oštećeni i optuženi, na davanje završne riječi.

Nakon završetka prvostepenog postupka branitelj ima pravo da ulaže redovne pravne lijekove (žalba na presudu, žalba na rješenje) i podnese zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka kao vanredni pravni lijek.

Dužnosti branitelja

Branitelj ima ne samo pravo nego i dužnost da prešuti činjenice koje idu na štetu osobe koju brani. Istovremeno branitelj ne smije spriječavati sud, tužioca i druge organe u postupku da utvrđuju takve činjenice.

Branitelj je dužan da prihvati odbranu i pruži pravnu pomoć osumnjičenom, odnosno optuženom bez obzira da li je riječ o fakultativnoj, obligatornoj ili odbani osoba slabog imovnog stanja.

Branitelj je dužan da postupa savjesno u zaštiti interesa osumnjičenog, odnosno optuženog i da čuva kao tajnu sve što je saznao od osumnjičenog, odnosno optuženog, tj. što mu je povjereno kao braniocu.

Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, optuženi mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optužnice.

Ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugih okolnosti u interesu pravde.

Ako je u optužnici postavljen prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni izvršio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca poslije podnošenja tog prijedloga.

Poseban slučaj obavezne odbrane postoji u slučaju kada optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora, a dostavljanje se ne može izvršiti na dosadašnju adresu optuženog.

Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branitelja, ili branitelja ne angažuju osobe kojima to pravo pripada prema zakonu, branitelja će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija,

Page 18: Krivicno procesno pravo

odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju, osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora – i u postupku po pravnom lijeku.

Odbrana osoba slabog imovnog stanja

Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno optuženom će se, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane.

Predmet krivičnog postupka

Osnovni predmet krivičnog postupka jeste krivična stvar (Lat. causa criminis) kao događaj u stvarnosti koji ukazuje na mogućnost postojanja određenog krivičnog djela i njegovog počinitelja, zbog čega se i vodi krivični postupak.

Pored raspravljanja o krivičnoj stvari u krivičnom se postupku raspravljaju i sporedni predmeti i to:

1. Imovinskopravni zahtjev;

2. Troškovi krivičnog postupka;

3. Prethodna pitanja.

Subjekti krivičnog postupka

Osnovni krivičnoprocesni subjekti:

1. Sud;

2. Tužilac;

3. Osumnjičeni, odnosno optuženi;

4. Sporedni krivičnoprocesni subjekti;

5. Zastupnici krivičnoprocesnih subjekata;

6. Pomoćnici krivičnoprocesnih subjekata;

7. Osobe koje u krivičnom postupku učestvuju u tzv. adhezionom (pridružnom) postupku;

8. Osobe koje su u krivičnom postupku subjekti određenih prava i dužnosti.

Page 19: Krivicno procesno pravo

Stranke u krivičnom postupku

Prema krivičnom procesnom pravu u BiH stranke u krivičnom postupku su:

1. tužilac i

2. osumnjičeni, odnosno optuženi.

Stranačka sposobnost:

Sposobnost osobe da bude strankom u krivičnom postupku.

Procesna sposobnost:

Sposobnost stranke za poduzimanje krivičnoprocesnih radnji.

I Pregled historijskog razvoja krivičnog procesnog prava

Historijski pregled razvoja krivičnog procesnog prava u pravilu obuhvata tri

modela krivičnog postupka i to:

1. Akuzatorski ili optužni model;

2. Invizitorski ili istražni model;

3. Mješoviti ili akuzatorsko-inkvizitorski model.

Akuzatorski ili optužni model krivičnog postupka – značajke

Porijeklom ovaj model postupka potječe iz orijentalnog prava, te biva oblikovan u staroj Grčkoj i Rimu. U Rimu se održava do III stoljeća kada iščezava da bi ponovno postao vladajućom procesnom formom u VI i VII stoljeću u državama stvorenim na ruševinama Rima zadržavajući se sve do XIII stoljeća kada ustupa mjesto inkvizitorskom postupku (osim u Engleskoj gdje se očuvao trajno da bi krajem XVIII stoljeća “prešao” u kontinentalnu Evropu gdje je uz stanovite izmjene postao sastavni dio novog mješovitog krivičnog postupka).

Osnovne značajke optužnog, odnosno akuzatorskog postupka su:

1. Ima karakter spora između dvije ravnopravne stranke pred sudom;

2. Spor pred sudom pokreće tužilac (lat. accusator). Nemo iudex sine actore (ili: nema postupka bez tužioca).

3. 3. Teret dokazivanja (lat. onus probandi) leži na tužiocu,

4. 4. Tri krivičnoprocesne funkcije: funkcija gonjenja, funkcija odbrane, funkcija presuđenja.

Page 20: Krivicno procesno pravo

Inkvizitorski ili istražni model krivičnog postupka – značajke

Inkvizitorski postupak kao suprotnost akuzatorskom krivičnom postupku dobiva svoj konačan izgled tokom XIII stoljeća uz napomenu kako je dugo vremena postojao uporedo sa akuzatorskim postupkom. Do XV stoljeća ovaj krivični postupak postaje vodeći model krivičnog postupka u tadašnjoj Evropi osim u Engleskoj.

Temeljne značajke ovog modela krivičnog postupka su:

1. Pokretanje postupka je u rukama subjekta koji istovremeno obavlja i funkciju presuđenja,

2. Dva dijela postupka: istraga (lat. inquisitio) i suđenje. Istragu provodi inkvirent koji kroz zapisnike opisuje poduzete procesne radnje. Zapisnici o poduzetim radnjama i odlukama činili su spis predmeta.

3. Sud u svojim rukama pored presuđenja drži i funkciju optužbe, kao i funkciju odbrane;

4. . Za vrijeme istrage osumnjičeni je mogao iznijeti svoju odbranu koju je međutim morao i dokazati;

5. Priznanje osumnjičenog smatralo se kraljicom dokaza (lat. regina probationum).

6. . Suđenje je u pravilu bilo tajno pismeno i nekontradiktorno i optuženi istom nije mogao niti prisustvovati, a odluke su se donosile uz posredno izvođenje dokaza;

7. Široko je primjenjivan sistem takozvane zakonske (formalne ocjene dokaza).

. Mješoviti ili akuzatorsko-inkvizitorski model krivičnog postupka – značajke

Društvena, politička, ekonomska i filozofska klima nakon Francuske revolucije (1789) otvara prostor trećem tipu postupka koji nije bio samostalni procesni oblik već mješavina akuzatorskih i inkvizitorskih elemenata. Prototip gotovo svih savremenih mješovitih krivičnih postupaka određen je u nekadašnjem francuskom Zakoniku o krivičnoj istrazi iz 1808. godine u čijem tekstu po prvi put dolazi do izražaja mješoviti krivični postupak.

Temeljne značajke ovog modela krivičnog postupka su:

1. Odvojene funkcije krivičnog gonjenja, odbrane i presuđenja te povjerene različitim procesnim subjektima – s. Primjena osnovnih krivičnoprocesnih načela na glavnom pretresu (kontradiktornost, javnost, usmenost, neposrednost - sadržaj ugrađen iz akuzatorskog modela krivičnog postupka,

2. Primjena osnovnih krivičnoprocesnih načela na glavnom pretresu (kontradiktornost, javnost, usmenost, neposrednost - sadržaj ugrađen iz akuzatorskog modela krivičnog postupka,

Page 21: Krivicno procesno pravo

3. Na glavnom pretresu pored suda učestvuju i stranke, koje u kontradiktornom postupku iznose svoje tvrdnje pobijajući navode protivne stranke - sadržaj ugrađen iz akuzatorskog modela krivičnog postupka,

4. . Sud donosi presudu na temelju dokaza koji su izneseni na glavnoj raspravi, a ne na temelju onoga što je utvrđeno u pripremnom postupku - sadržaj ugrađen iz akuzatorskog modela krivičnog postupka,

5. . Pravo stranaka da ispituju svjedoke i vještake na glavnom pretresu - sadržaj ugrađen iz akuzatorskog modela krivičnog postupka,

6. Podjela postupka na pripremni stadij, odnosno istragu, stadij optuživanja i stadij glavnog pretresa s donošenjem presude - sadržaj ugrađen iz inkvizitorskog modela krivičnog postupka,

7. . Primjena načela oficijelnosti krivičnog gonjenja - sadržaj ugrađen iz inkvizitorskog modela krivičnog postupka,

8. . Pripremni postupak je tajan jer mu ne mogu prisustvovati ne samo građani već u mnogim državama (sa ovim oblikom postupka) ni sami učesnici u krivičnom postupku - sadržaj ugrađen iz inkvizitorskog modela krivičnog postupka,

9. . Pravo suda da na glavnoj raspravi ispituje svjedoke ili vještake - sadržaj ugrađen iz inkvizitorskog modela krivičnog postupka, itd.

Pregled razvoja krivičnog procesnog prava u Bosni i Hercegovini

Prva etapa – “nasljeđivanje” pravnih propisa bivše Jugoslavije donošenjem Uredbe sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku SFRJ (“Službeni list RBiH”, broj 2/1992) i Uredbe sa zakonskom snagom o primjeni Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet kao republički zakon za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja (“Službeni list RBiH “ broj6/1992). Obe su pomenute uredbe potvrđene Zakonom o potvrđivanju uredbi sa zakonskom snagom (“Službeni list RBiH “ broj 13/1994).

Druga etapa – donošenje novog krivičnog zakonodavstva u FBiH (Krivičnog zakona FBiH, Zakona o krivičnom postupku FBiH i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH) 1998. godine. U RS-u ova etapa počinje ograničenim izmjenama i dopunama krivičnog zakonodavstva ex-Jugoslavije tokom 1997. godine, dok Brčko Distrikt donosi Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku tokom 2000. godine.

Treća etapa – ova etapa započinje donošenjem Zakona o Sudu BiH 2000. godine, da bi potom 2002. godine došlo i do osnivanja Tužilaštva BiH. Konačno, a kao posljedica široke reforme sistema krivičnog pravosuđa u BiH uslijedilo je 2003. godine i donošenje novih zakona o krivičnom postupku kako na nivou BiH, tako i u FBiH, RS-u, te BD-u.

Page 22: Krivicno procesno pravo

Četvrta etapa – reformom 2009. godine dolazi do izdvajanja određene procesne materije iz okvira krivičnoprocesnog zakonodavstva koja obuhvata slijedeća specifična područja:

- područje međunarodne saradnje u krivičnim stvarima i pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći, te

- područje maloljetničke delinkvencije, maloljetničkog pravosuđa i zaštite djece i maloljetnika u krivičnom postupku (reforma okončana u RS-U i BD –u, još uvijek ne i u FBiH).

Pretres stana prostorija i osoba

Pojam

Pretresanje je materijalno istraživanje nad osobama i stvarima koje se poduzima s ciljem pronalaženja tragova krivičnog djela ili predmeta važnih za krivični postupak ili s ciljem hvatanja izvršioca krivičnog djela.

2. Vrste pretresa

Vrste pretresanja se vežu uz objekat pretresanja, te pravila postupanja u toku pretresanja.

S obzirom na objekat pretresanja razlikujemo:

a) Pretresanje nepokretnih i pokretnih stvari; i

b) Pretresanje osoba.

Pretresanje se može odnositi na stan, druge prostorije ili pokretne stvari osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba.

Pretresanje se može poduzeti ne samo kod osobe za koju se sumnja da je izvršila krivično djelo, već i kod osobe za koju ta sumnja ne postoji, pa i kod osobe koja je zbog srodstva ili drugih bliskih odnosa sa osumnjičenim, odnosno optuženim, oslobođena dužnosti svjedočenja.

b) Pretresanje osoba

Pretresanje osoba se odnosi kako na osumnjičenog, tako i na svaku drugu osobu koja nije izvršilac krivičnog djela, ako je vjerojatno da se kod te osobe nalaze predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.

S obzirom na pravila koja se primjenjuju u toku pretresanja razlikujemo:

a) Redovno pretresanje ili pretresanje s prethodnom predajom naredbe za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje;

b) Pretresanje kod kojeg se osoba ne obavještava o razlozima pretresanja, te se pretresanje obavlja bez prethodne najave;

Page 23: Krivicno procesno pravo

c) Pretresanje sa sudskom naredbom i

d) Pretresanje bez sudske naredbe.

Pretresanje stana prostorija i osoba se u pravilu poduzima kao radnja dokazivanja u istrazi, ali se može poduzeti i u kasnijim stadijima krivičnog postupka uz napomenu kako su zakonski uvjeti za pretresanje uvijek isti bez obzira u kojem stadiju postupka se pretres provodi.

Odredbe ZKP BiH o pretresanju stana, prostorija i osoba

Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana može se poduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.

3.1. Pretres stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari

Pretresanje pokretnih stvari, obuhvata i pretresanje kompjuterskih sistema, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, kao i mobilnih telefonskih aparata. Lica koja se koriste ovim uređajima dužna su omogućiti pristup, predati medij na kojem su pohranjeni podaci, te pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja.

3.2. Pretresanje osoba

Pretresanje osobe može se poduzeti kad je vjerovatno da je ta osoba počinila krivično djelo ili da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.

Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola.

Naredba za pretresanje

Naredbu za pretresanje izdaje Sud pod uvjetima propisanim zakonom.

Naredbu za pretresanje Sud može izdati na zahtjev Tužitelja ili na zahtjev ovlaštenih službenih osoba koje su dobile odobrenje od Tužitelja.

Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u pismenoj ili usmenoj formi.

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja.

Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, Sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku od 24 sata mora dati na prijepis čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati s originalnim zapisnikom.

Page 24: Krivicno procesno pravo

. Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje

Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega se, bez odlaganja, mora vratiti Sudu.

Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći.

Postupak izvršenja naredbe za pretresanje

Prije početka pretresanja ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenoj službenoj osobi pristup uskraćen, može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.

Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih prostorija, ovlaštena službena osoba nije dužna obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlaštena službena osoba opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlaštena službena osoba naredbom izričito ovlaštena da uđe bez prethodne najave.

Korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti.

Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.

Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija pozvat će se njihov starješina ili rukovoditelj da bude prisutan pretresanju.

Ako se pretresanje mora poduzeti u vojnom objektu, pismena naredba o pretresanju dostavlja se vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jednu vojnu osobu da bude prisutna pretresanju.

Zapisnik o pretresanju

Page 25: Krivicno procesno pravo

O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.

Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se obavijestiti Tužitelj. Ti će se predmeti odmah vratiti ako Tužitelj ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti.

Predmeti upotrijebljeni kod pretresanja kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka vratit će se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje vođenje krivičnog postupka. Osobni podaci pribavljeni pretresanjem mogu se koristiti samo u svrhe krivičnog postupka i izbrisat će se, bez odlaganja, kad ta svrha prestane.

Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje

Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv Suda koji je izdao naredbu.

Ako je predmet privremeno oduzet od određene osobe, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta mora se uručiti toj osobi. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku.

Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora, bez odlaganja, vratiti Sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.

Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, Sud će zadržati predmete pod nadzorom Suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe.

Pretresanje bez naredbe i svjedoka

Ovlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po potrebi, izvršiti pretresanje:

1. ako stanar tog stana to želi,

2. ako neko zove u pomoć,

Page 26: Krivicno procesno pravo

3. ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine,

4. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi Suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.

Ovlaštena službena osoba može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:

1. pri izvršenju naredbe o dovođenju,

2. prilikom lišenja slobode,

3. ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje,

4. ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka, ovlaštena službena osoba mora odmah podnijeti izvještaj Tužitelju, koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe i svjedoka.

Privremeno oduzimanje predmeta

1. Pojam i pojavni oblici

Privremeno oduzimanje predmeta i imovine se označava kao mjera procesne prinude sa višestruko različitom prirodom.

Ovom radnjom dokazivanja se:

1. Pribavljaju dokazi važni za vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke;

2. Osigurava sigurnost ljudi i imovine spriječavanjem vršenja krivičnih djela;

3. Omogućava efikasno odvijanje krivičnog postupka, s obzirom da privremeno oduzimanje predmeta, a naročito imovine, doprinosi efikasnijem odvijanju krivičnog postupka i uspješnijem suzbijanju kriminaliteta.

Privremeno oduzimanje predmeta ima slijedeće pojavne oblike:

1. Privremeno oduzimanje predmeta koji se po KZ BiH imaju oduzeti;

2. Privremeno oduzimanje predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku;

Page 27: Krivicno procesno pravo

3. Prikupljanje podataka pohranjenih u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka;

4. . Privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih pošiljki;

5. . Privremeno oduzimanje dokumentacije;

6. Dostavljanje podataka o bankovnim depozitima i drugim financijskim transakcijama i poslovima određene osobe;

7. . Privremeno obustavljanje izvršenja određene financijske transakcije;

8. Privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeđenja;

9. . Dostavljanje podataka o korištenju telekomunikacijskih usluga određene osobe.

Odredbe ZKP BiH o privremenom oduzimanju predmeta

Predmeti koji se po KZ BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.

Naredba za oduzimanje predmeta

Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje Sud, na prijedlog Tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od Tužitelja.

Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe.

Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi Suda. Osoba koja ih odbije predati, može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu ili pravnoj osobi.

Pomenuto vrijedi i u pogledu podataka pohranjenih u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka.

Međutim navedene mjere ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno optuženom niti osobama koje su oslobođene dužnosti svjedočenja.

Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe

Predmeti koji se po KZ BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe Suda ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, Tužitelj će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.

Page 28: Krivicno procesno pravo

Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev Tužitelja, oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti osobi od koje su oduzeti.

Privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih pošiljki

Privremeno se mogu oduzeti pisma, telegrami i druge pošiljke upućene osumnjičenom, odnosnom optuženom ili one koje on odašilje, a koje se nalaze kod preduzeća i osoba koje vrše poslove pošte i telekomunikacija.

Pomenute pošiljke mogu se privremeno oduzeti ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će ove pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku.

Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki izdaje Sud, na prijedlog Tužitelja.

Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki može izdati i Tužitelj, ako postoji opasnost od odlaganja, s tim da o njenom potvrđivanju odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od 72 sata od privremenog oduzimanja pošiljki.

Ukoliko naredba ne bude potvrđena te pošiljke se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

Mjere privremenog oduzimanja ne mogu se primjenjivati na pisma, telegrame i druge pošiljke razmijenjene između osumnjičenog, odnosno optuženog i njegovog branitelja.

Ukoliko to interesi postupka dopuštaju, o poduzetim mjerama privremenog oduzimanja obavijestit će se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv koga su primijenjene te mjere.

Izdate pošiljke otvara Tužitelj u prisutnosti dva svjedoka. Pri otvaranju će se paziti da se ne povrijedi pečat, a omoti i adresa će se sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik.

Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija, i o tome izdati potvrda.

Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti.

Predmet koji je oduzet od fizičke, odnosno pravne osobe ne može se prodati, pokloniti ili na drugi način njim raspolagati.

Page 29: Krivicno procesno pravo

Pravo žalbe

Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. Međutim, žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.

Protiv odluke Suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija, Tužitelj ima pravo podnijeti žalbu.

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši Tužitelj.

O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branitelja.

Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.

I Radnje u krivičnom postupku

1. Pojam radnje u krivičnom postupku

Radnja u krivičnom postupku je aktivno (npr. davanje iskaza, ulaganje žalbe) i/ili pasivno (npr. pravo osumnjičenog, odnosno optuženog da šuti i ne odgovara na postavljena pitanja) pravnom normom propisano ponašanje krivičnoprocesnog subjekta, koje ima odgovarajuće procesnopravne efekte.

S obzirom na to ko ih poduzima postoje krivičnoprocesne radnje suda i stranaka, te procesne radnje ostalih sporednih krivičnoprocesnih subjekata.

S obzirom na sadržaj procesne radnje se dijele na radnje u smislu izjave volje (npr. žalba) i radnje u smislu izjava o znanju (npr. vještačenje).

Konačno prema obliku dijele se na usmene i pismene.

2. Oblik ili forma radnji u krivičnom postupku

Važnost poduzimanja procesnih radnji u propisanom obliku ogleda se u slijedećem:

1. Osiguranje kvalitetnog dokaznog materijala;

2. Osiguranje nesmetanog i stvarnog vršenja prava koja su priznata procesnim subjektima;

3. Postizanje najboljih procesnih rezultata na efikasan način.

Page 30: Krivicno procesno pravo

Mjesto izvršenja radnji u krivičnom postupku

U pravilu u sjedištu i zgradi suda, odnosno tijela koje vrši radnju, ali se mogu poduzimati i na drugim mjestima (npr. uviđaj na mjestu izvršenja krivičnog djela i sl.).

Vrijeme izvršenja radnji u krivičnom postupku

Iz razloga efikasnog odvijanja krivičnog postupka, procesne ekonomije i realizacije propisanih prava i obaveza, krivičnoprocesne radnje se moraju izvršavati brzo i u određenom vremenskom periodu.

S ciljem blagovremenog i efikasnog poduzimanja radnji u krivičnom postupku se predviđaju različite vrste procesnih rokova.

Rok je vremenski period u kojem ovlaštena osoba treba da obavi određenu procesnu radnju, odnosno u kojem je zabranjeno poduzimati konkretnu procesnu aktivnost koja se može poduzimati tek protekom roka.

Vrste rokova

1. Suspenzivni ili dilatorni rok;

2. Prekluzivni ili peremptorni rok i

3. Instrukcioni rok.

Također rokovi se dijele još i na

1. Zakonske i sudske, te

2. Subjektivne i objektivne rokove.

Spriječavanje i otklanjanje nepravilnih procesnih radnji

Konsolidacija ili konvalidacija;

Uklanjanje materijalnih grešaka;

Opoziv,;

Preinačenje i

Ponavljanje.

Page 31: Krivicno procesno pravo

Procesne sankcije za radnje koje nisu poduzete u skladu sa unaprijed propisanim zakonskim uvjetima:

1. Prekluzija;

2. Neupotrebljivost radnje, odnosno njenih rezultata;

3. Nevaljanost;

4. Nedopustivost i

5. Nepostojeća procesna radnja.

Temeljna načela krivičnog procesnog prava

Načelo oficijelnosti i načelo dispozicije krivičnog gonjenja

Prema ovom načelu, funkciju krivičnog gonjenja ostvaruje nadležni organ po službenoj dužnosti (lat. ex officio) u javnom interesu nezavisno od volje osobe koja je oštećena krivičnim djelom ili neke druge osobe koja bi imala interes da se u određenom predmetu (ne)ostvari funkcija krivičnog gonjenja.

Za razliku od načela oficijelnosti krivičnog gonjenja, načelo dispozicije prepušta pravo krivičnog gonjenja volji oštećene osobe, koja to gonjenje ostvaruje kroz privatnu tužbu. U savremenom krivičnom postupku načelo oficijelnosti je u prvom planu čime se u najvećoj mogućoj mjeri ograničava gonjenje na inicijativu oštećenog. Interes suzbijanja kriminaliteta i zaštita društva od vršenja krivičnih djela višestruko nadilazi interese oštećenog i njegovu volju koju bi želio izraziti u pogledu iniciranja krivičnog gonjenja.

Načelo legaliteta i načelo oportuniteta krivičnog gonjenja

Za razliku od načela oficijelnosti krivičnog gonjenja, koje, kako smo vidjeli, osigurava krivično gonjenje u javnom interesu bez obzira na volju oštećenog, načelo legaliteta krivičnog gonjenja znači da je tužilac dužan preduzeti krivično gonjenje ako su ispunjeni zakonski uslovi, bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. Dakle, tužilac koji je nosilac prava na pokretanje krivičnog postupka po službenoj dužnosti, dužan je po zakonu (lat. ex lege) preduzeti krivično gonjenje uvijek kad su za to ispunjeni propisani uslovi.

Kao što prema načelu oficijelnosti pokretanje krivičnog postupka ne zavisi od volje oštećenog, tako prema načelu legaliteta krivičnog gonjenja pokretanje krivičnog postupka ne zavisi od volje tužioca; dakle, kad su ispunjeni zakonski uslovi, pokretanje krivičnog postupka nije za tužioca samo mogućnost već i dužnost

U savremenim krivičnim postupcima ne primjenjuje se isključivo načelo legaliteta. Naime, suprotno dužnosti tužioca da kad su ispunjeni zakonski uslovi inicira pokretanje krivičnog

Page 32: Krivicno procesno pravo

postupka i učestvuje u postupku, predviđa se pravo tužioca da po načelu oportuniteta (ili cjelishodnosti) krivičnog gonjenja ne preduzima krivično gonjenje, bez obzira što su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za to, ako to nije u javnom interesu.

I jedno i drugo načelo je danas prihvaćeno. Kao prednosti načela legaliteta ističu se: jednakost građana pred zakonom, nepristrasnost u ostvarivanju funkcije krivičnog gonjenja, nezavisnost i objektivnost krivičnog pravosuđa i generalno preventivni efekti, dok se o pozitivnim stranama načela oportuniteta govori u smislu izbjegavanja krivičnog postupka za lakša krivična djela ili za specifične izvršioce krivičnih djela, procesna ekonomija, te rasterećenje krivičnog pravosuđa.

Načelo akuzatornosti

Načelo akuzatornosti ili optužno načelo (lat. accusare – optužiti) tradicionalno se smatra jednim od osnovnih krivičnoprocesnih načela. Ovo načelo široko je prihvaćeno u savremenim krivičnim postupcima, pa tako i u krivičnom procesnom pravu Bosne i Hercegovine.

Prema načelu akuzatornosti, krivični postupak se pokreće i vodi samo po zahtjevu tužioca. Bez tužioca nema postupka, ne samo prilikom pokretanja, već i za sve vrijeme njegovog trajanja. Tužilac može odustati od svog krivičnopravnog zahtjeva i u tom slučaju krivični postupak se obustavlja.

Prihvatanje ovog načela omogućava razdvajanje osnovnih krivičnoprocesnih funkcija i njihovo povjeravanje različitim subjektima. U tom smislu, odvojena je funkcija krivičnog gonjenja ili optuženja i povjerena tužiocu.

Druga osnovna krivičnoprocesna funkcija jeste funkcija presuđenja, koja je povjerena sudu. Sud nema inicijativu za pokretanje krivičnog postupka, niti za njegovo održanje u toku. Funkcija suda ogleda se u presuđenju konkretne krivične stvari.

Razdvajanjem funkcija krivičnog gonjenja i presuđenja izdvaja se i treća funkcija - funkcija odbrane, koju vrši osumnjičeni, odnosno optuženi uz pomoć branioca.

Načelo kontradiktornosti

Za načelo akuzatornosti vezano je načelo kontradiktornosti, koje se, također, tradicionalno uzima za jedno od osnovnih krivičnoprocesnih načela. Često se ovo načelo označava i kao raspravno načelo.

U sadržajnom smislu, načelo kontradiktornosti omogućava strankama (dakle, tužiocu i osumnjičenom, odnosno optuženom) da pred sudom iznose svoje navode i argumente za njih, kao i da se izjasne o navodima suprotne stranke, a prije nego što sud donese odluku povodom onog što je predmet raspravljanja u postupku.

Tužilac i optuženi pred sudom iznose dvije suprotne teze: tezu optužbe i tezu odbrane, a sud je dužan da ih sasluša prije donošenja odluke o konkretnom krivičnopravnom zahtjevu.

Zahvaljujući ovom načelu, krivični postupak ima konstrukciju spora između ravnopravnih stranaka pred nepristrasnim sudom.

Načelo utvrđivanja materijalne istine

Page 33: Krivicno procesno pravo

Da bi krivični postupak mogao ostvariti svrhu u smislu da se na osnovu zakonito pokrenutog i provedenog postupka donese pravilna presuda, a zašto je odgovoran sud, krivični postupak se mora urediti tako da se ostvari ovo načelo.

Materijalna istina (kao suprotnost formalnoj istini ili takvom utvrđivanju činjenica koje je zasnovano na zakonskim propisima o snazi pojedinih dokaza) označava utvrđivanje činjenica do kojeg sudija dolazi slobodno, nesputan dokaznim pravilima

Procesni instituti koji doprinose da sudska odluka bude zasnovana na potpuno i istinito utvrđenom činjeničnom stanju:

1. opšta je obaveza suda, tužioca i drugih državnih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i da pažljivo i predano ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje mu idu u korist;

2.pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju (ili slobodno sudijsko uvjerenje) naglašena je i obavezom suda da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena (čl. 296. st. 2. ZKP BiH). Ovom odredbom je isključena zakonska ocjena dokaza ili ocjena dokaza koja je unaprijed zakonom određena u smislu da zakon određuje vrijednost pojedinih dokaza;

3.provjeravanje priznanja krivnje.

Procesna pravila koja predstavljaju odstupanje od načela utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku su:

1. zbog zaštite prava i sloboda čovjeka, u krivičnom postupku je obezbjeđeno pravo na šutnju,

2. u interesu zaštite prava optužene osobe je i princip zabrane preinačenja presude na štetu optuženog. Naime, ako je žalba izjavljena samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. Prema tome, donošenje odluke na štetu optuženog nije moguće bez obzira što su u žalbenom postupku utvrđene činjenice koje su na štetu optuženog. Dakle, materijalna istina do koje je došao sud povodom pravnog lijeka neće se moći izraziti kroz novu sudsku odluku;

3. načelo ne bis in idem („ne dva puta o istom“) ili zabrana ponovnog suđenja u istoj krivičnoj stvari, također, predstavlja odstupanje od načelonog stava da se u krivičnom postupku treba utvrditi materijalna istina,

4. odstupanje od načela utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku je subjektivni i objektivni identitet između presude i optužbe Sud raspravlja i odlučuje o krivičnopravnom zahtjevu koji je naveden u optužnom aktu.

6. Načelo slobodne ocjene dokaza

Načelo slobodne ocjene dokaza je u neposrednoj vezi sa načelom utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku.

Page 34: Krivicno procesno pravo

Ovo načelo znači da sud ocjenjuje izvedene dokaze u skladu sa svojom logičkom i psihološkom analizom, na osnovu zakonitosti ljudskog mišljenja i iskustva. Pri tome, sud nije vezan za zakonska pravila koja bi unaprijed (lat. a priori) određivala vrijednost pojedinih dokaza. Sud mora u obrazloženju presude navesti određeno i potpuno iz kojih razloga uzima da su određene pravno relevantne činjenice dokazane, odnosno da nije dokazano njihovo postojanje.

Također, prilikom donošenja presude sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak o tome da li je neka činjenica dokazana. Stoga, slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje, u sadržajnom smislu, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno.

Izuzetno, pozitivno procesno pravo poznaje odstupanja od načela slobodne ocjene dokaza. To je slučaj, npr., kod obaveznih vrsta vještačenja.

7. Načelo neposrednosti u provođenju i ocjeni dokaza

Ovo načelo ogleda se u zahtjevu da izlaganja stranaka, izvođenje dokaza i sve druge radnje potrebne za formiranje odluke moraju biti izvedene pred sudom koji će donijeti odluku, tako da sud prima, bez posredovanja drugih organa, čulne utiske o cjelokupnom procesnom materijalu na kome će se zasnivati njegova odluka.[

Pravna teorija razlikuje dvije vrste neposrednosti u krivičnom postupku:

1. formalna neposrednost ili neposrednost u užem smislu i

2. materijalna neposrednost ili neposrednost u širem smislu.

3. O posrednom izvođenju i ocjeni dokaza govorimo onda kada se čitaju zapisnici o dokaznim radnjama poduzetim u toku krivičnog postupka ili pred nekim drugim tijelima.

Načelo javnosti u krivičnom postupku

Ovo načelo se prije svega, odnosi na građansku javnost ili pravo drugih osoba koje u konkretnom krivičnom postupku nisu procesni subjekti da prisustvuju sudskim raspravama (opća javnost). Pored opće javnosti, u krivičnom postupku postoji i stranačka javnost ili pravo stranaka da prisustvuju radnjama u krivičnom postupku.

Kada se govori o načelu javnosti, onda se misli na opću javnost na glavnom pretresu. U prethodnom postupku ili istrazi implementirana je samo stranačka javnost.

Razlozi za isključenje javnosti:

a) Ako je to u interesu državne sigurnosti;

b) Ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne;

c) Iz razloga čuvanja javnog reda;

d) Zbog zaštite morala u demokratskom društvu;

e) Radi zaštite ličnog i intimnog života optuženog;

Page 35: Krivicno procesno pravo

f) f) Zbog zaštite ličnog i intimnog života oštećenog;

g) g) Radi zaštite interesa maloljetnika;

h) h) Radi zaštite interesa svjedoka.

i) Isključivanje javnosti izvan navedenih zakonskih uvjeta predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, zbog čega se prvostepena presuda mora ukinuti.

j) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, branioca, oštećenog, zakonskog zastupnika i punomoćnika.

Načelo pravičnosti u krivičnom postupku

Odredbom člana 6. EKLJP zagarantovano je pravo na pravičan postupak u krivičnim predmetima, kao jedno od osnovnih prava i sloboda čovjeka. Načelo pravičnog postupka obuhvata veći broj prava svakog čovjeka protiv koga se vodi krivični postupak. Ova prava određuju uslove koji su potrebni da bi se određeni postupak mogao označiti kao pravičan.

Pravo na pravičan postupak treba osigurati da niko nevin ne bude osuđen, a da izvršiocu krivičnog djela nadležni sud i u zakonito pokrenutom i provedenom postupku izrekne krivičnopravnu sankciju pod uvjetima koje predviđa materijalno krivično pravo.

10. Načelo usmenosti;

11. Načelo pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo;

12. Načelo ne bis in idem;

13. Načelo upotrebe jezika i pisma u krivičnom postupku.

Činjenice i činjenično stanje u krivičnom postupku

O pojmu činjenice i činjeničnog stanja u krivičnom postupku

U krivičnom se postupku, kao i u svakom drugom sudskom postupku nastoji utvrditi stanovite činjenice. Prema krivičnoprocesnoj teoriji za ovaj postupak specifične činjenice koje se moraju utvrditi su one koje će nam dati odgovore na slijedeća pitanja:

1. Da li je u konkretnom slučaju izvršeno krivično djelo?

2. Da li je osoba prema kojoj je upravljen krivičnopravni zahtjev izvršila krivično djelo?

3. Da li je kriva ili nije kriva za djelo koje joj se stavlja na teret?

4. Da li se u smislu materijalnog krivičnog prava mogu primijeniti krivičnopravne sankcije

U smislu krivičnog procesnog prava i krivičnog postupka činjenica se određuje kao pojava u stvarnosti, u kojoj se sastoje uvjeti primjene krivičnog materijalnog prava za primjenu krivične sankcije u konkretnom slučaju i uvjeti procesnog prava za vođenje krivičnog postupka i vršenje procesnih radnji.[

Page 36: Krivicno procesno pravo

Pod pojmom činjeničnog stanja razumijeva se kompleks, ili skup određenih činjenica koje se moraju utvrditi u krivičnom postupku, a za donošenje pravilne odluke, odnosno skup činjenica na kojima se neposredno temelji primjena materijalnog ili formalnog krivičnog zakona u određenom krivičnom predmetu

2. Vrste činjenica koje se utvrđuju u krivičnom

postupku:

1. Materijalnopravno relevantne činjenice (činjenice na koje materijalno krivično pravo nadovezuje određenu pravnu posljedicu ;

2. Procesnopravno relevantne činjenice (to su sve činjenice na koje se neposredno nadovezuje primjena kakve norme krivičnog procesnog prava );

3. Indicije (Kako se naglašava[4] riječ je o činjenicama koje su utvrđene sa sigurnošću ili/i okolnostima koje neizravno ukazuju na postojanje određenog krivičnog djela i bližu ili dalju vezu između tog djela i neke osobe kao počinitelja, odnosno saučesnike, žrtvu i sl

4. Pomoćne činjenice (činjenice koje se u krivičnom utvrđuju radi provjeravanja vjerodostojnosti izvora saznanja o pravno relevatnim činjenicama ili indicijima

Poznate su još neke klasifikacije činjenica koje se utvrđuju, odnosno dokazuju u krivičnom postupku. Tako se prema M. Grubaču [6] navedene dijele na:

Materijalne i procesne;

Unutrašnje i spoljašnje;

Pozitivne i negativne;

Sporne i nesporne.

Činjenice koje se ne utvrđuju u krivičnom postupku

1. Činjenice koje ne treba utvrđivati u krivičnom postupku (očite ili očigledne činjenice, notorne ili općepoznate činjenice i presumpcije – presumptio iuris, presumptio iuris et de iure);

2. Činjenice koje sud ne smije utvrđivati u krivičnom postupku (npr. činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedilo načelo zabrane reformatio in peius, činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedile odredbe o isključivanju od dužnosti svjedočenja i sl.)

4. Utvrđivanje činjenica u krivičnom postupku

Činjenice važne za krivični postupak mogu se utvrditi (saznati) na četiri slijedeća načina i to:

vlastitim opažanjem,

tako da neko ko zna nešto o činjenicama iz vlastitog opažanja to svoje znanje saopći tijelu krivičnog postupka (to može biti npr. osumnjičeni, odnosno optuženi),

Page 37: Krivicno procesno pravo

čitanjem pismenih saopćenja odnosno pismenih bilješki o činjenicama (ta pismena saopćenja i bilješke nose naziv „isprave“) što ih je učinio neko drugi ko o tim činjenicama nešto zna iz vlastitog opažanja, bez obzira na to u koju je svrhu takav zapis učinjen,

gledanjem ili slušanjem snimki učinjenih tehničkom registracijom činjenica (fotografija, filmova, magnetofonskih ili magnetoskopskih snimki itd.).[

Navedena četiri načina utvrđivanja činjenica kako se naglašava[8] mogu biti svedena na dva glavna i to:

1.vlastitim opažanjem tijela krivičnog postupka; i

2. dokazivanjem, posredno.

Utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem u najopćenitijem smislu predstavlja zaključivanje o postojanju ili nepostojanju kakve činjenice ili o njenom sadržaju (kvalitetu ili kvantitetu tog sadržaja) na temelju vlastitih osjetila subjekta ili tijela koje ih utvrđuje.

Do utvrđivanja činjenica vlastitim opažanjem u krivičnom postupku može doći na više načina npr. putem dokazne radnje uviđaja, također rekonstrukcije događaja, i sl.

Za razliku od vlastitog opažanja činjenica, prilikom njihova utvrđivanja posrednim putem, odnosno dokazivanjem, tijela pozvana i ovlaštena na njihovo utvrđivanje susreću se sa tzv. „posrednicima“ u njihovu utvrđivanju, od čije vjerodostojnosti će ovisiti i vjerodostojnost zaključka o postojanju ili nepostojanju određene činjenice.

Teorije o utvrđivanju činjenica u krivičnom postupku

atomističke teorije – svakom izvedenom dokazu pripisuje se određena dokazna vrijednost;

globalističke teorije – ocjena dokazne vrijednosti nije u potpunosti transparentna niti samoj osobi koja dokaze ocjenjuje

. Dokazi

Pojam dokaza podrazumijeva svaki osnov koji govori u prilog istinitosti neke važne činjenice u postupku.[1] To je krivičnopravno relevantna informacija sadržana u osobama i stvarima, koja je dobivena na procesno propisan način i upotrebom procesno predviđenih sredstava

To je izvor saznanja o važnoj činjenici koja se u krivičnom postupku ne može utvrditi vlastitim opažanjem, pa procesno tijelo misaono uporište za njezino utvrđenje izvodi iz sadržaja iskaza osobe, isprave ili tehničke snimke zaključivanjem o postojanju ili nepostojanju te činjenice.

. Predmet dokaza, dokazni osnov ili razlog i dokazno sredstvo

Page 38: Krivicno procesno pravo

1. Predmet dokaza (lat. thema probandi) – predmet dokaza je činjenica koju treba dokazati;

2. Dokazni osnov (lat. argumentum probatio) – dokazni osnov je činjenica koja je već dokazana i iz koje se izvodi zaključak o postojanju ili nepostojanju činjenice koja se dokazuje;

3. 3. Dokazno sredstvo (lat. media probandi) – je izvor iz kojega se dobiva činjenica koja je dokazni osnov.

3. Neke klasifikacije dokaza

1. Neposredni i posredni dokazi. Podjela dokaza na neposredne i posredne temelji se na načinu na koji tijelo krivičnog postupka utvrđuje određenu pravno relevantnu činjenicu ili činjenice u postupku. Pa ako se to utvrđivanje vrši izravno, odnosno neposredno onda govorimo o neposrednim dokazima, a ako se vrši putem činjenica indicija onda govorimo o posrednim dokazima.[4] Ovi potonji su u literaturi poznati i kao indicijalni dokazi.

2. Prvobitni i izvedeni dokazi. Ova se podjela temelji na tome da li se radi o utvrđivanju činjenica na temelju dokaza iz prve ruke ili na temelju dokaza iz druge ruke. Tako bi se prvobitnim dokazom imalo smatrati npr. izvornu ispravu ili iskaz svjedoka očevica, a izvedenim dokazom prijepis isprave ili iskaz svjedoka po čuvenju.

3. Osobni i stvarni dokazi. Ova podjela polazi od izvora dokaza. U tom smislu ako je izvor dokaza osoba, govorimo o osobnim ili personalnim dokazima, a ako je izvor dokaza predmet, odnosno stvar onda govorimo o stvarnim ili materijalnim dokazima.

4. Dokazi optužbe i dokazi odbrane. Dokazi se dijele na optužujuće i opravdavajuće obzirom na to da li potvrđuju postojanje činjenica koje ukazuju na povezanost osumnjičenog odnosno optuženog sa djelom koje mu se stavlja na teret (u smislu da se radi o krivičnom djelu, da je osumnjičeni, odnosno optuženi počinitelj, te da je kriv za djelo koje mu se stavlja na teret) ili potvrđuju nepostojanje činjenica koje ukazuju na prethodno pomenute vidove povezanosti osumnjičenog, odnosno optuženog sa krivičnim djelom koje mu se stavlja na teret.

Dokazi u savremenom krivičnom postupku

1. iskaz osumnjičenog, odnosno optuženog,

2. iskaz svjedoka,

3. iskaz vještaka,

4. isprave,

5. snimke dobivene tehničkom registracijom činjenica.

Page 39: Krivicno procesno pravo

Nezakoniti dokazi

Pravna teorija razlikuje više vidova nezakonitih dokaza i to:[5]

dokazi koji su pribavljeni na zakonom zabranjen način, (npr. iznuđivanje priznanja ili kakve druge izjave od osumnjičenog, odnosno optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku);

dokazi koji su pribavljeni povredama temeljnih ljudskih prava i sloboda, kao i bitnim povredama odredaba procesnog zakona, (npr. dokazi dobiveni povredom prava na odbranu, kao i dokazi dobiveni pretresom stana, prostorija i osoba koji je izvršen bez sudske naredbe ili prisutnosti osoba koje moraju biti prisutne pretresu); i

dokazi koji su pribavljeni povredama temeljnih ljudskih prava i sloboda, kao i bitnim povredama odredaba procesnog zakona, (npr. dokazi dobiveni povredom prava na odbranu, kao i dokazi dobiveni pretresom stana, prostorija i osoba koji je izvršen bez sudske naredbe ili prisutnosti osoba koje moraju biti prisutne pretresu); i

dokazi proizašli iz nezakonitih dokaza (tzv. „plodovi otrovne voćke“), koji također predstavljaju nezakonite dokaze. Radi se o dokazima koji su pribavljeni na zakonit način ali se za njih saznalo iz dokaza koji su prvotno pribavljeni na nezakonit način (npr. u okviru provođenja pretresa stana, prostorija ili osoba bez sudske naredbe, osim u slučajevima kada to zakon dozvoljava, izvršeno je privremeno oduzimanje predmeta koji su poslužili za izvršenje krivičnog djela na način kako to predviđa procesni zakon

U navedenom slučaju bez obzira što su predmeti koji su poslužili za izvršenje krivičnog djela privremeno oduzeti u skladu sa odredbama procesnog zakona pa su prema tome i zakoniti oni se neće moći koristiti u postupku, niti će se na njima moći temeljiti presuda obzirom da je njihovom zakonitom oduzimanju prethodio nezakonito izvršen pretres).

Page 40: Krivicno procesno pravo
Page 41: Krivicno procesno pravo
Page 42: Krivicno procesno pravo
Page 43: Krivicno procesno pravo

Top Related